List Dječjeg vrtića "Tratinčica"

ê

T ratinêica

list Dječjeg vrtića «Tratinčica» Koprivnica

2023. • broj 33

Hana Pokos (6,5) - Svjetiljka

Petra Kišiček (6) - Hrvanje

Ena Vujčić i Paolina Kalanjoš - List

Laura Ban (4,10) - Moj tata

Nika Kišić (5,7) - Narodna nošnja

Klara Korošec (5) - Ljubav

Skupina Mrkvice - Djetinjstvo

Tena Kodrić (6) - Pčelarica

Adam Indir (6) - Labud

Meri Halusek (4) - Visibaba

Lovro Patrčević (6) - Maslačak

Ema Ištvanović (6,6) - Zima

Skupina Ribice - Suncokret

Lucas Oršoš (6,8) - Pero ptice

Vito Jurenec (5,8) - Bicikl

Poštovani roditelji,

još jedna uzbudljiva godina je iza nas. Obilježilo ju je puno smijeha, igre, zabave, druženja, ali i učenja. Tijekom godine smo renovirali, isprobavali nove stvari, putovali po Europi. Iako je ponekad bilo naporno nama velikima, urodilo je svakog puta veseljem naših malenih.

Sudjelovali smo u svim gradskim zbivanjima i obilježili važne datume. Provodili smo razne aktivnosti s našim, sada već stalnim suradnicima: Srednjom školom Koprivnica, Gimnazijom te Knjižnicom i čitaonicom „Fran Galović“. Kreativnost naših odgojitelja i njihova neumorna potraga za nečim novim i zanimljivim, rezultirala je čitavim nizom zanimljivih aktivnosti i projekata u našim skupinama.

Kao ekoškola smo vrlo aktivni na području ekologije te smo u suradnji s Gradom Koprivnicom i Komunalcem sudjelovali u brojnim ekološkim aktivnostima te time nastavili s dobrom „zelenom“ praksom. Pred nama trenutno stoji izazov dobivanja srebrnog statusa ekoškole za koji smo sigurni da ćemo ga i zaslužiti s obzirom na to da kroz brojne aktivnosti svakodnevno živimo ekologiju.

I nadalje smo vrlo aktivni po pitanju EU projekata. Tako smo ove godine kraju priveli Erasmus+ KA2 projekt „Bridge to multicultural learning and creating‟ u kojem smo realizirali vrlo zanimljive aktivnosti, ostvarili odličnu suradnju s mentorima seniorima te mobilnosti naših odgojitelja.

Agencija za mobilnost i programe EU je prihvatila naš projektni prijedlog Erasmus + KA1 „Budi zdrav!‟ u području mobilnosti pojedinaca u odgoju i općem obrazovanju te odobrila bespovratna sredstva u iznosu od 37.343,00 EUR-a. Ovim projektom educirat ćemo devetnaest sudionika mobilnosti. Odgojiteljice te članovi stručne službe će diseminacijama i uvođenjem novih oblika rada unaprijediti kurikulum vrtića i odgojno-obrazovni rad s djecom i nastaviti raditi na ostvarenju Europskog razvojnog plana vrtića. Sudionice će prisustvovati edukacijama u Nizozemskoj, Islandu, Španjolskoj, Italiji, Grčkoj i Mađarskoj.

U partnerstvu s Gradom Koprivnicom i dalje provodimo projekt „Za snažniju obitelj“ vrijednosti 159.267,37 EUR-a s ciljem unaprjeđivanja usluga Dječjeg vrtića „Tratinčica“ za obitelji s djecom rane i predškolske dobi. Svrha je omogućivanje lakšeg usklađivanja poslovnog i obiteljskog života produljenjem radnog vremena i uvođenjem posebnih odgojno-obrazovnih programa.

Godinu smo započeli s dvije skupine više koje su otvorene u našem objektu „Vjeverica‟ na Vinici. Obogatili smo naša igrališta novim igralima, jednim velikim multifunkcionalnim u objektu „Tratinčica‟ u vrijednosti 33.992,79 EUR-a te je time naš poznati vlakić otišao na zasluženi odmor, dok je igralište objekta „Zvjezdica‟ bogatije za ljuljačku-korpu u vrijednosti 2.637,87 EUR-a koju su nam donirale Koprivničke vode. Dobili smo i donaciju tvrtke Namještaj Mima u vrijednosti od 1.327,22 EUR-a. Ponovili smo i naš vozni park s dva vozila za potrebe naših domara i stručnog tima.

Puno se toga radilo u našoj i vašoj „Tratinčici‟ kojoj za kraj želimo sretan veliki pedeseti rođendan. Daleke 1973. „Tratinčica‟ je otvorila svoja vrata djeci Koprivnice kako bi se tamo igrala, družila, stjecala znanja i vještine koje će ih oblikovati u kompetentne pojedince i prije svega dobre ljude. Od tada je mijenjala ime, ravnatelje, zaposlenike koji su svi utkali dio sebe u našu „Tratinčicu‟. Kroz nju su prošle generacije Koprivničanki i Koprivničanaca koji se s velikim veseljem prisjećaju dana provedenih u „Tratinčici‟. Ovim putem želim zahvaliti svim djelatnicima, bivšim i sadašnjim, jer je zbog njih „Tratinčica‟ ono što danas jest, u samom vrhu odgoja i obrazovanja. Drago mi je da našim radom i programima koje nudimo djelujemo poticajno na vrtiće u našem okruženju i da smo predani misiji, a to je učiniti djeci u našoj Koprivnici život bogatijim i sretnijim. Ono što je važno je da i nakon pedeset godina vaša i naša „Tratinčica‟ neumorno raste i cvjeta te joj želimo da tako nastavi i sljedećih pedeset na veselje mališana, njenih polaznika i svih njenih sadašnjih i budućih djelatnika.

Zahvaljujemo svima na lijepoj suradnji i riječima podrške i pohvale za sve aktivnosti koje naše odgojiteljice i stručni suradnici osmišljavaju za vaše i naše mališane. Mnogo je planova za sljedeću godinu te se nadamo da ćete nam pomoći u njihovom ostvarivanju i provedbi.

Pozdravljamo se i s našim školarcima kojima želimo uspješne i radosne školske dane, kod nas ste uvijek dobrodošli bilo da podijelite svoja školska iskustva ili se poigrate.

Nadam se da će na sljedećim stranicama svatko od vas naći nešto za sebe, neku zanimljivu temu, ali isto tako da ćete steći barem mali uvid u bogatstvo svega što se zbiva u vrtiću.

IZDAVAČ: Dječji vrtić "Tratinčica"

UREDNICA: Katarina Flac

LEKTURA: Nataša Verčević

GRAFIČKA PRIPREMA: Tiskara Rihtarić, Koprivnica

NASLOVNICA: Tena Kodrić (6) - Kolibrić

Sandra Oreški, ravnateljica

FONOLOŠKI PROCESI U USVAJANJU JEZIKA

(ILI KAKO DIJETE “BRUSI” PRAVILAN IZGOVOR)

Mateja Ružić, mag. logoped

Djeca usvajaju jezik slušajući ga, što znači da mu moraju biti izložena svakodnevno, čak i prije samog rođenja. Prije nego što i sama počnu govoriti, nužno je da razviju sposobnost uočavanja glasova te njihovog međusobnog razlikovanja.

Razvoj fonološke sastavnice jezika

Dijete tijekom prve godine života, slušajući glasove iz svoje okoline, uči međusobno razlikovati pojedine glasove, to jest smješta ih u kategorije koje nazivamo fonemima. Dakle, glas je zapravo realizacija fonema u govoru. Iako svaka osoba pojedini glas izgovara na sebi svojstven način te on u različitim kontekstima zvuči različito, dijete uči da taj niz različitih zvukova čini određeni fonem te pritom usvaja pravila kako foneme organizirati na ispravan način da bi tvorili riječ sa značenjem. Ova sposobnost preduvjet je ne samo razvoja govora već i razumijevanja jezika.

U ranijim fazama usvajanja jezika u dječjem se govoru često događaju sustavna pojednostavljivanja i preoblikovanja riječi koje čuju od odraslih, a ovu pojavu nazivamo fonološkim procesima. Oni predstavljaju predvidljive korake u postepenoj prilagodbi djetetova govora dok ne zadovolji norme govora odraslih. Fonološke procese kao razvojnu fazu prolaze sva djeca u svim jezicima svijeta pa je ova pojava do određene dobi sasvim normalna i očekivana. U određenim trenucima također je normalno da dijete na riječima izvršava i više od jednog procesa istovremeno. No važno je znati da u određenoj dobi djeteta oni prestaju biti razvojna faza, a postaju teškoća. Tada možemo govoriti o kašnjenju u jezično-govornom razvoju ili točnije rečeno, o prisutnosti fonološkog poremećaja. Dakle, kad je prisutan fonološki poremećaj radi se o poremećaju na razini jezika, a kad govorimo o artikulacijskom poremećaju, govorimo o teškoćama na razini motoričkih procesa koji su uključeni u proizvodnju glasova. Navedeni poremećaji mogu se javiti i istovremeno te tada možemo govoriti o fonološko-artikulacijskom poremećaju. Djeca s fonološkim poremećajem u većem su riziku za teškoće čitanja po ulasku u formalno obrazovanje.

Vrste fonoloških procesa

Fonološki procesi mogu se podijeliti u dvije skupine: na procese nad cijelom riječi u kojima se pojednostavljuje struktura riječi ili sloga te procese mijenjanja segmenta koji uključuju promjene u određenim segmentima bez obzira na mjesto u slogu ili riječi (Hoff, 2001.; Blaži 2011.).

Fonološki procesi nad cijelom riječi tipični su za ranije faze fonološkog razvoja (do 3 ili 4 godine). U ovu skupinu možemo svrstati (Cohen i Anderson, 2011.; Bernthal i sur. 2017):

Naziv Opis Primjer Razvojna dob redupliciranje

Procesi nad segmentima su sustavna pojednostavljenja kao što su (Cohen i Anderson, 2011.):

Naziv Opis Primjer Razvojna dob

Tijekom djetetovog učenja i usvajanja jezika do spomenutih fonoloških procesa dolazi i u percepciji i u produkciji govora. Problem leži u činjenici da dijete nije sigurno kako pravilno upotrijebiti određeni glas koji može ispravno motorički producirati. Navedene dobne granice treba uzeti u obzir, ali poštujući moguće individualne razlike. Odstupanja od norme u razdoblju do 6 mjeseci su prihvatljiva. Najčešći fonološki procesi u hrvatskom jeziku su: zamjena likvida poluvokalima i međusobno, pojednostavljivanje suglasničkih skupina, zamjena palatala prednjima, palatalizacija frikativa i afrikata te slogotvorno /r/ (Bassi, 2017).

Važnost pravilnog govornog modela

Fonološki procesi u većini slučajeva nestaju sami od sebe kako se djetetov govor sve više razvija i što je ono više izloženo pravilnom govornom modelu u svojoj okolini.

Zato, kada se obraćate djetetu, naglašavajte pravilan izgovor riječi. Nastojite da to bude u mirnom okruženju kako bi dijete lakše slušno percipiralo što ste mu rekli. Kada dijete nešto krivo izgovori, potvrdite da ste ga čuli (npr. Aha, da…) i zatim mu dajte pravilan govorni model tako što ćete ponoviti njegov odgovor, ali u ispravnom obliku. Ako dijete i nakon navedenih dobnih granica koristi fonološke procese u svojem govoru, potrebno je obratiti se logopedu koji će nakon provedene procjene dati savjete i upute za poticanje govorno-jezičnog razvoja kod kuće te prema potrebi započeti s odgovarajućom terapijom.

Izvori:

 Bassi, D. (2017.): Fonološki procesi kod djece rane predškolske dobi (2 ; 6 - 3 ; 6 godina).- diplomski rad . Zagreb: Filozofski fakultet.

 Bernthal, J. E., Bankson, N. W., Filipsen, P. J. (2017): Articulation and phonologicaldisorders. Manual of Articulationand Phonological Disorders. Boston: Pearson

 Blaži, D. (2011.): Fonološki poremećaji (sveučilišna skripta). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko – rehabilitacijski fakultet.

 Cohen, W., Anderson, C. (2011.): Identificationofphonologicalprocessesinpreschoolchildren’s single-word productions. Inernational Journal ofLanguageandCommunicationDisorders, 46(4), 481-488.

 Hoff, E. (2001.): Language development. Singapur: Wadsworth.

 Kuvač Kraljević, J. (2015.) Priručnik za prepoznavanje i obrazovanje djece s jezičnim teškoćama. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.

 Maldini, J. (2017.) Pojavnost artikulacijskih i fonoloških teškoća u djece srednje i starije predškolske dobi – Diplomski rad. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.

VIZUALNA PODRŠKA U NAŠEM VRTIÆU

Helena Vrhovec Pošta, mag. rehab. educ., BCBA

Vizualna podrška je skup vizualnih ''alata'' koji pomažu pojedincu u svakodnevnom funkcioniranju. Ona uključuje jedan ili više slikovnih prikaza predmeta, ljudi, situacija, znakova i/ili riječi o planiranim aktivnostima prikazanih redom kojim će se događati. Podučava se postepeno uz fizičku podršku i minimalnu verbalizaciju. Koristimo ju za lakše snalaženje u prostoru i vremenu, a krajnji cilj je što veća samostalnost djeteta u svakodnevnim situacijama.

Istraživanja su pokazala kako osobe s teškoćama u govorno-jezičnom razvoju izraženije koriste vizualni sustav. Vizualna podrška je dokazano učinkovita kod povećanja učestalosti prosocijalnih ponašanja, u organizaciji ponašanja, suradnji s drugima, razvoju jezičnih vještina i samostalnosti te smanjenju nepoželjnih oblika ponašanja kod osoba različite dobi i u različitim okolinama.

Ako dijete teško slijedi verbalne upute, čini se kao da ne razumije ukoliko mu ne pokažete na određeni predmet ili smjer u kojem treba ići, ako teško ostaje uključeno duže vrijeme u aktivnost ili zadatak, ako se uključuje u tantrume prilikom tranzicije iz jedne aktivnosti u drugu ili iz jedne okoline u drugu, možda je vrijeme za uvođenje vizualne podrške.

VIZUALNI RASPOREDI

Ako nam nešto može pomoći pri kreiranju rutine i organiziranju vremena, to je onda raspored. Bio on u obliku slike ili teksta, raspored nam pomaže da isplaniramo i organiziramo svoj dan te napravimo zadatke koje smo si zadali. Djeci s govorno-jezičnim teškoćama vizualni rasporedi omogućuju predvidljivost i bolje razumijevanje jer su konkretni, za razliku od govora koji je apstraktan.

Raspored može biti plan:

• jednog dijela dana ili cijelog dana

• određene aktivnosti, npr. zadatka za stolom

• neke situacije, npr. odlaska kod frizera ili

• prikaz koraka složene aktivnosti, npr. pranja ruku.

Poželjno je da zajedno s djetetom pripremite njegov raspored. Neke aktivnosti odaberite vi, a neke prepustite djetetu da odabere i stavi na raspored. Pružanje izbora je uvijek poželjno i povećava djetetovu motivaciju za suradnju s vama.

IZBORNA PLOČA

Ploča na kojoj se nalazi nekoliko slika preferiranih predmeta ili aktivnosti je izborna ploča. Koristimo ju kada želimo djetetu ponuditi izbor prije početka neke aktivnosti ili zadatka kako bismo podigli motivaciju djeteta za suradnjom s odraslom osobom. Roditelji često teško motiviraju djecu za sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima. Korištenje izborne ploče i PRVO-ONDA pravila može pomoći jer pružajući izbor djetetu ono radije surađuje s odraslom osobom. Na izbornu ploču možete staviti dva predmeta, a možete staviti i više, ovisno o mogućnostima djeteta. Ako dijete teško koristi govor, vizualna podrška će mu pomoći da lakše ukaže na svoju želju ili potrebu. Ponudite mu najprije izbor između dvije slike -

dvije preferirane aktivnosti ili predmeta. Možete pokazati njegovim prstom na slike govoreći: ‘’Želiš mjehuriće

ili pijesak?’’ Kada dijete posegne ili pokaže na sliku, pružimo mu ono što je izabralo.

PRVO-ONDA

Sjećamo se kako nam je baka znala govoriti: ''Prvo pojedeš ručak, onda možeš dobiti keks.'' Prvoonda pravilo ili kako ga volimo zvati ''bakino pravilo'' počiva na Premakovom načelu koje objašnjava da je veća vjerojatnost da će osoba napraviti manje poželjnu aktivnost ili zadatak ako neposredno nakon dobije preferiranu aktivnost ili predmet koji je izabrala.

Prvo-onda ploču možete koristiti kada dijete

• burno reagira na promjene ili tranzicije (ručak, spavanje, završavanje igrica na tabletu, crtića)

• teško surađuje s vama tijekom dnevnih aktivnosti

• teško razumije upute koje mu dajete.

Sliku aktivnosti ili radnje koju želite da dijete napravi zalijepite u kvadratić ‘’Prvo’’ te mu ponudite izbornu ploču s dvije preferirane aktivnosti. Kada izabere jednu od ponuđenih, zalijepite ju u kvadratić ‘’Onda’’. Osigurajte da dijete prati što mu pokazujete tako da uzmete njegovu ruku i njegovim prstićem pokazujete dok govorite npr.: ‘’Prvo ručak, onda kolač.’’

TOKEN SISTEM (sustav bodovanja)

Skupljanje bodova (tokena) pomaže djetetu vizualizirati svoj napredak prema dobivanju izabranog predmeta ili aktivnosti, prihvaćanju rada i odgođene nagrade koja nije dostupna odmah po završetku jednog zadatka. Korištenje token sistema korisno je kod samopraćenja i u samoregulaciji ponašanja. Ovaj sistem nagrađivanja koristan je kod nagrađivanja poželjnog ciljanog ponašanja. Važno je točno odrediti ponašanje koje će ''zaraditi'' token, tako da i dijete i mi znamo za koje ponašanje će dobiti, a za koje ponašanje neće dobiti token. Jednako je važno dogovoriti s djetetom što će dobiti kada skupi dogovoreni broj tokena, neka to bude njegov izbor. Svaki puta kada dijete pokaže ponašanje koje želimo vidjeti, pružimo mu token i pohvalimo ponašanje koje želimo vidjet češće (npr. :''Super si spremio/la igračke, bravo, dobio/la si smajlić.'').

KAKO UVESTI VIZUALNU PODRŠKU U SVAKODNEVNU RUTINU?

Neka literatura preporučuje da dijete usvoji određene predvještine kako bi lakše prihvatilo i razumjelo vizualnu podršku. Ako na vizualni raspored stavimo ''prvo ručak’’ zatim ‘’košarkaška lopta'', dijete mora razumjeti da slika predstavlja stvarni predmet ili aktivnost (igra košarke). Na početku je poželjno koristiti fotografiju/crtež s tekstom opisa fotografije kako bi dijete bilo izloženo pisanoj riječi i kako bi sve osobe u djetetovoj okolini istim riječima imenovale slike koje se koriste. Vizualnu podršku uvodimo modeliranjem pokazujući i imenujući sličice u primjerenoj situaciji.

KAKO ZNATI DA VIZUALNA PODRŠKA POMAŽE MOM DJETETU?

Kako biste znali da se vaš trud isplatio, možete bilježiti učestalost ponašanja prije uvođenja vizualne podrške te nakon uvođenja vizualne podrške. Bilježenje ponašanja blisko je terapeutima, ali ako vama ne odgovara taj način evaluacije, možete si postaviti sljedeća pitanja:

1. Uključuje li se moje dijete rjeđe u tantrume nakon uvođenja vizualne podrške?

2. Odgovara li moje dijete sada češće na moje upute i zahtjeve? Trebam li se puno manje ponavljati?

3. Je li moje dijete naučilo nova i primjerena ponašanja?

Ako je vaš odgovor DA na navedena pitanja, to je znak da korištenje vizualne podrške pomaže. Možda je vrijeme da vizualnu podršku počnete koristiti u različitim okolinama. Naučene vještine važno je generalizirati (koristiti s drugim osobama te u novim i različitim okruženjima). Prilike za korištenje vizualne podrške su beskonačne, ali nemojte zaboraviti prvo se savjetovati sa stručnom osobom (edukacijskim rehabilitatorom).

ZAKLJUČAK

Kako uvijek polazimo od individualnih potreba svakog djeteta, moramo naglasiti da ne treba svako dijete s teškoćama jednak oblik i razinu vizualne podrške. Vizualna podrška može privući i zadržati pozornost djeteta, pomaže nam da mu prenesemo poruku koja možda nije razumljiva te na taj način smanjujemo njegovu anksioznost, prezentiramo apstraktne koncepte konkretnijim i pomažemo djetetu da izrazi svoje želje i potrebe. Ako se odlučite koristiti vizualnu podršku, savjetujemo da ona bude prenosiva, trajna, na vidljivom i dostupnom mjestu, personalizirana, a korištenje takve podrške dosljedno.

CIJEPLJENJA U DJETINJSTVU

Kada se govori o cijepljenju svaki si roditelj postavi pitanje: Što je cijepljenje?

To je postupak stvaranja imuniteta ili rezistencije na zaraznu bolest koja može dovesti do ozbiljnih posljedica po zdravlje osobe (djeteta). Cijepljenje je jedno od najvećih dostignuća medicine u smislu javnozdravstvenih metoda. Mnogi se susreću s pojmom imunoprofilaksa, što znači umjetno stvaranje imuniteta cijepljenjem kao aktivnom zaštitom ili unosom imunoglobulina kao pasivnom zaštitom.

Odgađanje cijepljenja?

Odgađanje cijepljenja je opravdano prema procjeni odabranog liječnika zbog medicinskih kontraindikacija (akutne upale, febrilnog stanja, alergije na sastojke cjepiva, oslabljenog imunitet, trudnoće….).

Odbijanjem cjepiva roditelj preuzima veliku odgovornost za zdravlje svog djeteta i zdravlje zajednice. Svakako je potrebno obaviti konzultacije s liječnikom, a kontraindikacije mogu biti privremene ili trajne.

Stav svakog roditelja o cijepljenju ili odgađanju istog je potrebno definirati iz pouzdanih medicinskih izvora (pedijatar, izabrani liječnik, Zavod za javno zdravstvo –odjel za cijepljenje).

Česta pitanja roditelja o cijepljenju su:

Tko provodi cijepljenja?

Po izlasku djeteta iz rodilišta, roditelji surađuju s odabranim pedijatrom (sve do školske dobi), nakon toga s liječnikom obiteljske medicine, službom za epidemiologiju, službom za školsku i sveučilišnu medicinu.

PROGRAM OBVEZNOG CIJEPLJENJA U REPUBLICI HRVATSKOJ U 2022. - 2024. GODINI PROTIV DIFTERIJE, TETANUSA, HRIPAVCA, DJEČJE PARALIZE, OSPICA, ZAUŠNJAKA, RUBEOLE, TUBERKULOZE, HEPATITISA B,

Cijepljenjem se u organizam unose mrtvi ili umrtvljeni uzročnici (tvari) koji potiču imunološki sustav na stvaranje protutijela. U slučaju pasivne zaštite u organizam se unose gotova protutijela (potreba za brzom zaštitom).

Primjena cjepiva može biti u obliku oralne primjene otopine ili injekcijom u mišić. Što se tiče vremena primjene cjepiva, ono može biti prije izloženosti uzročniku (preventivno, prema kalendaru cijepljenja) ili nakon izloženosti uzročniku bolesti.

Zašto su cjepiva uvedena i zašto djecu treba cijepiti?

Primjenom cjepiva sprječavamo ili smanjujemo mogućnost zaraze, razvoja bolesti, zdravstvenih problema, invaliditeta, pa čak i smrtnog ishoda. Na taj se način smanjuje rizik od zaraze, obolijevanja, smanjuje se rizik od širenja bolesti (u obitelji, vrtiću, školi, zajednici). Mnogo se puta u medijima spominje pojam „kolektivni imunitet“, a temelji se na dovoljnom broju procijepljene djece, tj. imune na zarazne bolesti. Ovim sustavom štiti se cijepljena osoba, a neizravno i osobe iz njene okoline.

Kroz povijest čovječanstva, prije organiziranog cijepljenja vladale su epidemije dječjih bolesti s velikim posljedicama na zdravlje djece (invaliditet, smrtnost).

U pravilu se cijepe zdrave osobe (preventivno), štite se od zaraze i bolesti, a dugotrajne koristi od cijepljenja nisu odmah vidljive i učinkovite. U današnja vremena mnoge su zarazne bolesti vrlo rijetke i/ ili se uopće ne pojavljuju, što znači da se odbijanjem cijepljenja one mogu vratiti i napraviti javnozdravstvene probleme. Osobe koje ne mogu biti cijepljene zbog različitih kontraindikacija, djelomično su zaštićene imunitetom zajednice jer je veliki broj osoba oko njih procijepljen pa na taj način smanjujemo rizik širenja zaraze.

o Tko ima pravo odluke o cijepljenju djeteta?

o Može li me netko prisiliti na cijepljenje?

o Tko sve može cijepiti moje dijete?

o Može li dijete ići u vrtić ako nije cijepljeno?

o Tko i kako mi garantira da je cjepivo sigurno za moje dijete?

o Koje su nuspojave i kontraindikacije cijepljenja?

o Je li cijepljenje povezano s autizmom i drugim rijetkim bolestima, poremećajima?

Odjel za cijepljenje nadzire provedbu cijepljenja, priprema prijedloge cijepljenja, pruža stručne podrške, koordinira distribuciju cjepiva te komunicira s javnošću. Često se u javnosti pojavljuju stavovi o odbijanju cijepljenja djece koji su medicinski neutemeljeni i poprimaju karakter glasina o štetnosti cjepiva.

Ako ste odlučili ne cijepiti dijete, ne ugrožavate samo svoje dijete, već cijelu zajednicu.

Nuspojave cijepljenja!

Određene se nuspojave pojavljuju često, blagog su oblika, brzo i spontano prolaze te ne ostavljaju posljedice na zdravlje djeteta (reakcija na mjestu primjene). Pojavljuju se i ostale rjeđe nuspojave i ne ostavljaju posljedice (mučnina, povišena tjelesna temperatura, osip, povraćanje, nesanica, razdražljivost, neutješan plač). Postoje i teži oblici nuspojava, ali se one svakako nadziru, prate od strane nadležnih tijela te se pravodobno intervenira u smjeru zaštite zdravlja pojedinca i ostalih. U vezi nuspojava svakako se informirajte s osobom koja provodi cijepljenje (obiteljski liječnik, pedijatar, epidemiolog….).

Detaljnije o cijepljenju potražite na: https://www.hzjz.hr/wp-content/ uploads/2023/03/Provedbeni-programobveznog-cijepljenja-u-2023..pdf

U odnosu na kalendar obaveznih cijepljenja roditeljima su dostupna i određena cjepiva koja se primjenjuju na dobrovoljnoj bazi (npr. rota virus, vodene kozice, hpv).

Prije upisa djeteta u jaslice ili vrtić, roditelje zanima kakav je stav ustanove i koje zakonske osnove moraju zadovoljiti kako bi dijete upisali u određeni program. CIJEPLJENJEM možete spriječiti zarazne bolesti – NECIJEPLJENJEM riskirate daleko više

U Programu zdravstvene zaštite djece, higijene i pravilne prehrane djece u dječjim vrtićima stoji: Obvezno cijepljenje djece provodi se prema Programu obveznih cijepljenja.

Zadaća dječjeg vrtića je:

• provjera dokumentacije o cijepljenju djeteta

• upućivanje roditelja, skrbnika, odnosno posvojitelja djece na obvezu cijepljenja, ako ono nije obavljeno.

Upis djeteta u dječji vrtić uvjetuje se urednim cijepljenjem protiv bolesti iz Programa obveznih cijepljenja, s iznimkom djece koja imaju kontraindikacije na pojedina cjepiva.

Iznimno, uz nerizičnu anamnezu, može se odobriti upis djeteta u dječji vrtić bez ožiljka od cijepljenja, tj. necijepljenog protiv tuberkuloze zbog trajanja postupka, a to se cijepljenje može nakon testiranja obaviti naknadno. Provjeru statusa o cijepljenju vrši liječnik prije ulaska djeteta u dječji vrtić i povremeno, najmanje jedanput godišnje, pri obnovi upisa u dječji vrtić. Cijepljenje zaposlenih u dječjem vrtiću provodi se sukladno epidemiološkim indikacijama.

Zoran Zagorščak, zdravstveni voditelj

U RH je na snazi Trogodišnji program cijepljenja (2022. -2024.). TROGODIŠNJI

BOLESTI IZAZVANIH S HAEMOPHILUS INFLUENZAE TIPA B I PNEUMOKOKNE BOLESTI

VJEŽBE ZA PREVENCIJU I TERAPIJU RAVNIH STOPALA

Ana Marija Treščin, bacc. physioth.

Otprilike 98% ljudi se rađa sa zdravim stopalima, ali samo njih 40 % imaju zdrava stopala i kad odrastu.

Sva djeca rađaju se s ravnim stopalima, a takvim ih čine mekani masni jastučići ispod kojih je još uvijek nerazvijena struktura kostiju, mišića i vezivnog tkiva.

Kada dijete nauči stajati, mekane strukture u stopalu se počinju pretvarati u koštano tkivo te se tako formira i oblik stopala. U fazi prohodavanja formiraju se sve kosti stopala, a u dobi od četiri godine sve koštane strukture se spajaju, masni jastučići nestaju te luk stopala postaje vidljiviji i funkcionalniji. Ako se svod stopala ne uzdigne do pete godine života djeteta, tada možemo govoriti o ravnom stopalu kao o problemu koji bismo trebali popraviti.

Dugogodišnja praksa ortopeda, kao i novija istraživanja, potvrđuju kako se problem ravnog stopala ne može riješiti samo ulošcima, već je najbitnije uložiti trud u ciljano vježbanje koje će ojačati stopalo, prevenirati razne deformacije i osigurati pravilan razvoj stopala vašeg djeteta.

U pravilnom razvoju stopala vrlo bitnu ulogu ima i adekvatna obuća. Mora biti u skladu s veličinom stopala djeteta i pratiti prirodan oblik stopala. Prsti moraju imati dovoljno mjesta kako bi se omogućio nesmetan pokret, a na području oko pete ne smije biti previše mjesta i obuća se ne smije izuvati. Također, preporučuje se boso hodanje i hodanje po neravnim površinama u svrhu boljeg razvitka i cirkulacije mišića stopala. Ovo su neke vježbice.

Masaža lopticom

Sjednite na stolicu bosi s nogama na tlu i stavite lopticu ispod stopala. Valjajte lopticu od prstiju do pete 2-3 minute, pazeći pritom da su leđa uspravna. Ponovite vježbu i s drugim stopalom.

Savijanje prstiju

Sjednite na pod s ispruženim nogama, oslanjajući se na podlaktice. Zategnite stopalo prema sebi i snažno savinite prste. Zadržite položaj nekoliko sekundi i opustite. Ponovite 15 puta po 3 serije.

Gužvanje krpe/ručnika

Podizanje na prste

Stanite uspravno s blago raširenim stopalima. Podignite se na prste i zadržite poziciju 2-3 sekunde. Vratite u početni položaj. Vježbu ponovite 1012 puta po 3 serije.

Hod na petama sa savijenim prstima

Stanite uspravno s blago raširenim stopalima. Snažno savinite prste i prebacite težinu svog tijela na pete. Napravite nekoliko koraka, odmorite pa ponovite.

Sjednite na stolicu bosi s nogama na tlu i stavite krpu/ručnik ispod stopala. Savijenim nožnim prstima polako privlačite (nabirajte) ručnik prema sebi. Ponovite vježbu s drugim stopalom. Napravite 10 ponavljanja u 3 seta.

Premještanje predmeta

Nožnim prstima uhvatite kamenčić, papir, spužvicu ili krpu i premjestite s jedne hrpe na drugu.

UTJECAJ NEPOSREDNOG AEROBNOG VJEŽBANJA NA REZULTATE U IGRAMA PAMÆENJA KOD DJECE U ŠESTOJ GODINI

Ivana Antolić, mag. praesc. educ

UTJECAJ AEROBNOG VJEŽBANJA

Aerobna vježba predstavlja kontinuirano kretanje u kojem se koriste velike mišićne skupine tijela u uvjetima konstantne i dostatne dopreme kisika. Osnovni ciljevi aerobnog treninga su povećanje sposobnosti sustava za prijenos kisika, povećanje sposobnosti mišića da iskorištava kisik u dužem periodu treninga i povećanje sposobnosti brzog oporavka nakon motoričke aktivnosti visokog intenziteta (9). Povećana razina tjelesne aktivnosti i aerobnog kapaciteta povezana je s niskim rizikom od kardiovaskularnih bolesti i smrtnosti. Aerobno vježbanje je povezano i sa smanjenim obolijevanjem od nekih oblika karcinoma te je do neke razine učinkovito u liječenju kliničke depresije i anksioznosti (9). Utvrđena je jaka veza između aerobne kondicije i reakcije na ponavljanje vježbe visokog intenziteta, što sugerira da je aerobna kondicija važna u određivanju veličine oksidativnog odgovora. Osim već navedenih dobrobiti tjelesnog vježbanja, u istraživanjima je ustanovljeno i poboljšanje funkcije mozga i kognicije kao rezultata tjelesne aktivnosti. Povećana tjelesna aktivnost tijekom školskog dana može izazvati uzbuđenje i smanjiti dosadu, što može dovesti do povećanog raspona pažnje i koncentracije (35). Nadalje, kod predškolske djece su uočeni i pozitivni učinci povećane tjelesne aktivnosti na akademski uspjeh, točnije, na poboljšanje kognitivnih funkcija kao što su pažnja, koncentracija i radno pamćenje (32). Djeca koja redovito vježbaju pokazuju bolje rezultate na verbalnim, perceptualnim i aritmetičkim testovima, nego djeca iste dobi koja ne vježbaju (29).

MEHANIZMI ZASLUŽNI ZA PROMJENE UZROKOVANE AEROBNIM TRENINGOM

Istraživanja pokazuju kako tjelovježba potiče određene molekularne i stanične procese koji utječu na promjene u strukturi mozga. Tako promjene izazvane tjelovježbom mogu uključivati promjene u protoku krvi, oslobađanju hormona i faktora rasta, angiogenezi, neurogenezi i sinaptogenezi (37). Niederer, Kriemler i Gut (37) navode tri hipoteze koje objašnjavaju kako vježbanje može utjecati na kognitivne sposobnosti: (1) povećanje zasićenosti kisikom koje je rezultat povećanog protoka krvi i angiogeneze, (2) povećanje razine neurotransmitera poput serotonina i norepinefrina koji pospješuju obradu informacija i (3) regulacija neurotrofina (26). Neurogeneza, potaknuta vježbanjem, uključuje razvoj novih neurona i događa se u hipokampusu gdje neki od novih neurona zamjenjuju odumrle neurone (37). Angiogeneza, proces u kojem nastaju nove krvne žile, se također može pojaviti kao reakcija na aerobno vježbanje (37). Važna je uloga tjelovježbe u pojačanoj regulaciji neurotrofina kao što su BDNF (brainderivedneurotrophicfactor), inzulinu sličan faktor rasta IGF-1 (insulinlikegrowthfactor 1) i osnovnog faktora rasta fibroblastabFGF koji omogućuju neuronsko preživljavanje i diferencijaciju u mozgu u razvoju, grananje dendrita i sinaptičke mehanizme u mozgu odraslih (29). Neurotrofini, tj. živčani faktori rasta, su proteini koji posreduju u preživljavanju i diferencijaciji neurona tijekom razvoja, a svaki regulira specifične populacije neurona (29). Funkcija BDNF-a u sinaptičkom prijenosu u hipokampusu očituje se u pojačavanju neuronske i sinaptičke aktivnosti odnosno sposobnosti modulacije sinaptičke funkcije u hipokampusu (12), a blokiranje vezanja BDNF-a na njegov receptor ukida neurogenezu (15). Istraživanja živčanih faktora rasta su pokazala da nakon razdoblja aerobnog treninga dolazi do povećanja koncentracije bazalnog BDNF-a u plazmi (12) te povećanja proizvodnje i otpuštanja IGF1 kod mladih glodavaca što dovodi do stvaranja novih krvnih žila (15).

IZVRŠNE FUNKCIJE I RADNO PAMÆENJE

Izvršne funkcije su višedimenzionalni konstrukt koji omogućuje svjesnu kontrolu radnji usmjerenih prema cilju, a uključuje vještine kao što su kontrola pažnje, inhibicija ponašanja i radno pamćenje (11). Radno pamćenje može se definirati kao sustav koji je namijenjen privremenom održavanju i manipulaciji informacijama, nužnim za složene kognitivne aktivnosti kao što su učenje, rasuđivanje i razumijevanje (1). Radno pamćenje nije jedinstveni konstrukt već se radi o kombinaciji aktivnog pamćenja, brzog učenja i obrade koja nastaje i djeluje preko distribuiranih moždanih sustava (27). Kapacitet radnog pamćenja se još može opisati kao sposobnost zadržavanja i manipuliranja informacijama tijekom kratkog vremenskog razdoblja (18). Svaki od aspekata funkcije pamćenja pokazuje značajne kvalitativne promjene i poboljšanje od ranog djetinjstva, preko predškolskog razdoblja, do ranih školskih godina (10) što dokazuje poboljšavanja vizualnog radnog pamćenja kroz cijelo djetinjstvo, točnije, mijenjanje kapaciteta vizualnog radnog pamćenja tijekom razdoblja od pete do desete godine života, a kao mogućnost se navodi da mlađa djeca nemaju dovoljno razvijenu koncentraciju (33).

HIPOKAMPUS I RADNO PAMÆENJE

Poboljšanje pamćenja nakon jednogodišnjeg aerobnog treninga povezuje se sa povećanjem volumena hipokampusa za koji se smatra da je važna struktura koja je u osnovi pravilnog funkcioniranja kognitivnih procesa (npr. pamćenja) (7). S obzirom na važnost veza između hipokampusa i struktura uključenih u percepciju, pažnju i pamćenje za pretpostaviti je da on igra značajnu ulogu u povezivanju značajki u radnoj memoriji (2). Zadaci radnog pamćenja uključuju zadržavanje informacija u mozgu kratko vrijeme i brzo ažuriranje informacija kako bi se ispravno odgovorilo, izvedba podrazumijeva ažuriranje radnog pamćenja, što ovisi i o lateralnom prefrontalnom korteksu (PFC; 13). PFC i hipokampus imaju poseban utjecaj zbog svoje sposobnosti obrade i lokacije unutar hijerarhije obrade; PFC i hipokampus dobro su povezani sa velikim područjima mozga što im omogućuju utjecaj na globalnoj razini (27). Aktivno održavanje vizualnih informacija podržano je aktivacijom prikaza objekata u inferiornom temporalnom korteksu, ali ciljno usmjereno asocijativno dohvaćanje pamćenja dodatno ovisi o signalima odozgo prema dolje iz PFC i medijalnih temporalnih režnjeva (31). Snalaženje u okolini i pamćenje su ključni u kognitivnim sposobnostima koje su povezane sa hipokampusom i medijalnim temporalnim režnjem (5). Hipokampalne mreže su posrednici u povezivanju sekvenci događaja koji čine elemente epizodnog pamćenja što potkrepljuje istraživanje na štakorima kod kojih je dokazano da lezije hipokampusa uzrokuju selektivno oštećenje sposobnosti da pamte redoslijed niza mirisa, unatoč netaknutoj sposobnosti prepoznavanja mirisa (8). Ovakvi nalazi naglašavaju potencijalnu ulogu ove moždane strukture u kodiranju i dohvaćanju nizova događaja koji čine epizodno pamćenje (8). Hipokampus sudjeluje u formiranju novog pamćenja gdje ima ulogu međuspremnika za informacije o epizodama. Poboljšanje izvođenja zadataka izvršne kontrole tijekom djetinjstva povezano je s razvojem frontalnog režnja, temeljem čega izvršni procesi postaju efikasniji, što se nadalje ogleda u boljoj kontroli smetnji i zadržavanju dviju ili više informacija u radnom pamćenju dok se inhibira tendencija odgovora (37). Hipokampus igra važnu ulogu u procesu povezivanja događaja s kontekstom u kojem se dogodio, što čini osnovu epizodnog dugoročnog pamćenja (2).

NEUROPLASTIÈNOST MOZGA

Neuroplastičnost mozga može se definirati kao „sposobnost živčanog sustava da promijeni svoju aktivnost kao odgovor na unutarnje ili vanjske podražaje reorganizacijom svoje strukture, funkcija ili veza“ (21). Pojam „neuroplastičnost“ povezuje se sa sposobnošću mozga koja omogućuje funkcionalne i/ili morfološke prilagodbe ili promjene ovisno o novonastalim okolnostima (30). Neuroplastičnost je fiziološki proces tijekom sazrijevanja mozga u najranijem djetinjstvu, međutim, prisutna je i u kasnijim, odnosno odraslim razdobljima života sisavaca i čovjeka, a mehanizmi koji upravljaju tim fenomenom pokazuju i inter-individualne razlike (30). Istraživanja na životinjama pokazuju da obogaćeno okruženje koje uključuje pristup opremi za vježbanje ima pozitivan učinak na rast neurona i živčanih sustava koji su uključeni u učenje i pamćenje što ukazuje na to da tjelesna aktivnost utječe na kognitivne funkcije i s njima povezane moždane strukture. Isto tako, napredak u neuroimagingu pokazuje da vježbanje dovodi do evidentnih promjena u strukturi i funkciji mozga. Ovi nalazi omogućuju bolje razumijevanje implikacija specifičnih čimbenika načina života na kognitivno zdravlje (15). Temeljno svojstvo neurona je njegova sposobnost modificiranja snage i učinkovitosti sinaptičkog prijenosa kroz niz različitih mehanizama ovisnih o aktivnostima koje se obično nazivaju sinaptička plastičnost (21). Neuroplastičnost omogućuje formiranje i zadržavanje pamćenja i učenje u svim dimenzijama: prostornim, kognitivnim i motoričkim (29). Neurotrofini podupiru neuroplastičnost ovisno o aktivnosti; sposobni su signalizirati neuronima da prežive, da se diferenciraju ili da rastu (19). U potrazi za mehanizmima koji su u osnovi plastičnosti i zdravlja mozga, pokazalo se da tjelovježba izaziva cijeli niz molekularnih i staničnih procesa koji pospješuju neuroplastičnost. Istraživanja, naime, pokazuju da planirana tjelovježba umjerenog do visokog intenziteta povećava moždani neurotrofni faktor (BDNF), inzulinu sličan faktor rasta I (IGF-I), živčani faktor rasta (NGF) i sinaptogenezu u više regija mozga. Nadalje se pokazalo kako je dendritičko grananje – još jedan od mehanizama neuroplastičnosti, bilo osjetljivije na umjereno, nego na intenzivno vježbanje (28). Provedena su mnoga istraživanja vezana za utjecaj aerobnog vježbanja na pamćenje, a dobiveni rezultati se u pojedinim segmentima razlikuju. Ispitivanja provedena sa djecom predškolske dobi iznimno su rijetka te postoji nedostatak podataka o tom razvojnom periodu. Prvo sustavno ispitivanje o utjecaju specifičnih čimbenika načina života na kognitivno zdravlje započelo je 1970-ih, s nalazima koji ukazuju na to da starije odrasle osobe koje su redovito sudjelovale u tjelesnoj aktivnosti imaju brže psihomotorne reakcije (15). Meta analiza utvrdila je pozitivan odnos između tjelesne aktivnosti i kognitivnih reakcija kod djece u dobi od 4 do 18 godina, u osam izmjerenih kategorija (perceptivne vještine, kvocijent inteligencije, postignuća, verbalni testovi, testovi iz matematike, pamćenje, razvojna razina/akademska spremnost i drugo). Povoljan odnos utvrđen je za sve kategorije, s iznimkom pamćenja, koje nije bilo povezano s tjelesnom aktivnosti. Rezultati istraživanja Trois Rivieres ukazuju na to da učenici koji su uz standardni sat sudjelovali i na dodatnom satu tjelesnog odgoja pokazuju bolje rezultate u usporedbi s učenicima iz kontrolne grupe koji su imali samo standardni sat tjelesnog (35). Također, i neke druge reference sugeriraju da je aerobna kondicija u djetinjstvu povezana s višim razinama kognicije i razlikama u regionalnoj strukturi i funkciji mozga (15), predadolescentna djeca koja imaju višu kondiciju pokazuju veću razinu pažnje i veću brzinu obrade informacija (14).

CILJ RADA

Glavni cilj rada bio je ispitati potencijalni utjecaj neposrednog aerobnog vježbanja na rezultate u igrama pamćenja kod šestogodišnjaka. Nulta hipoteza pretpostavlja da ne postoje razlike u rezultatima u igrama pamćenja između djece koja su neposredno prije rješavanja

testova sudjelovala u aerobnom treningu i djece koja nisu.

METODE RADA

Ispitanici i test

Istraživanje je bilo provedeno na uzorku koji su činila djeca (N=40) u šestoj godini života s područja sjeverne Hrvatske. Među ispitanicima je bilo 11 djevojčica (27,5%) i 29 dječaka (72,5%). Ispitanici su bili podijeljeni u dvije grupe: eksperimentalna grupa (E) i kontrolna grupa (C). Za ispitivanje brzine pamćenja kod djece korištena je baterija Kidsmemory game (ACKAD Developer, verzija 2.7). Igra podudaranja predmeta, tj. pronalaženja parova je dječja mozgalica namijenjena aktiviranju radne memorije i razvoju logičkog mišljenja te se koristi kao poticaj za razvoj predmatematičkih vještina. Kidsmemory game, koja je preuzela ulogu testa radnog pamćenja, sadrži fotografije životinja, te voća i povrća. Ukupno je ponuđeno 20 fotografija za svaku kategoriju. Prilikom rješavanja testa pamćenja izmjereno je vrijeme trajanja rješavanja testa te ostvareni bodovi. Djeca su bila podijeljena u kontrolnu i eksperimentalnu skupinu. Eksperimentalna skupina je, neposredno prije testiranja, sudjelovala u aerobnom treningu. Djeca su prvo rješavala test sa fotografijama životinja, a nakon toga test sa fotografijama voća i povrća. Vrijeme je bilo ograničeno na 30 sec, a na kraju su zabilježeni bodovi (broj pronađenih parova) u zadanom vremenu. Tijekom trećeg testiranja izmjereno je vrijeme koje je trebalo da svaki pojedini ispitanik riješi test do kraja. Test je u prosjeku trajao 30 minuta. Eksperiment je trajao mjesec dana. Aerobno vježbanje uključivalo je vježbe visokog intenziteta, a cilj treninga bio je utjecati na povećanje sposobnosti rada srca, krvožilnog i dišnog sustava. Ravnateljica, odgojiteljice i roditelji bili su unaprijed obaviješteni o vremenu, načinu i metodama provođenja mjerenja, a u skladu s Etičkim kodeksom istraživanja s djecom zatražen je pisani pristanak roditelja.

REZULTATI

ANOVA za ponovljena mjerenja upotrijebljena je kako bi se ustanovile razlike između skupina u vremenu rješavanja testa pamćenja te u ostvarenom broju bodova (slika 1). Tako se u prvoj analizi, prema zavisnoj varijabli vrijeme rješavanja testa, pokazalo kako interakcija nije statistički značajna, no dobiven je statistički značajan glavni efekt vremena (F(1.97, 74.85)=17.89, p=.000, ηp2= .32). Naime, kao što se vidi i na slici 1 (lijevi panel) prisutan je konstantni trend skraćivanja vremena rješavanja testa koji se pojavljuje kod obje skupine, iako je smanjivanje veće u eksperimentalnoj skupini. ANOVA provedena prema zavisnoj varijabli broja bodova, također nije pokazala statistički značajnu interakciju, no dobiven je statistički značajan glavni efekt bodova (F(2.58, 98.09)=20.12, p=.000, ηp2 = .35). Na slici 1 (panel dolje) može se zapaziti linearni porast broja ostvarenih bodova od prvog do četvrtog testiranja.

Slika 1. Skraćivanje vremena rješavanja testa (lijevo) i linearni porast broja ostvarenih bodova (desno)

RASPRAVA

Glavni cilj rada bio je ispitati potencijalni utjecaj neposrednog aerobnog vježbanja na rezultate u igrama pamćenja kod šestogodišnjaka. Sudeći prema rezultatima, neposredno aerobno vježbanje u ovom istraživanju nije imalo utjecaja na rezultate u igri pamćenja, te se zbog toga prihvaća nulta hipoteza. No, iako se statistički značajne razlike između skupina nisu pojavile, eksperimentalna skupina je skratila vrijeme rješavanja testa od prvog do zadnjeg mjerenja što je moguće posljedica dugoročnih promjena potaknutih aerobnim vježbanjem. Naime, kao što je već navedeno, veliki intenzitet vježbanja dovodi do veće oksigenacije, potiče procese neurogeneze i angiogeneze te povećanje aktivnosti BDNF-a koji potiče spomenute procese. Dobiveni rezultati su u skladu s istraživanjem Hillman-a i sur., (15) gdje se navodi pozitivan odnos između tjelesne aktivnosti i kognitivnog učinka kod djece u dobi 4 do 18 godina u osam kategorija (perceptivne vještine, kvocijent inteligencije, postignuća, verbalni testovi, matematički testovi, razvojna razina/akademska spremnost) no ne i za pamćenje. Poboljšanje u zadacima izvršne kontrole tijekom djetinjstva povezano je s razvojem frontalnog režnja. Tijekom ranih faza preadolescencije, djeca imaju slabu inhibicijsku kontrolu zbog poteškoća u procjenjivanju i odabiru nevažnih informacija (4). Luciana i Nelson (4) testirali su djecu od 4 do 8 godina, i otkrili da izvedba opada s povećanjem težine zadataka. Nadalje, autori navode da je navedeni odnos bio selektivno veći za zadatke izvršne kontrole koji su zahtijevali uključivanje prefrontalnog korteksa, što sugerira da provedba strategije ne uspijeva zbog nedostatka integracije informacija između prefrontalnog korteksa i drugih moždanih struktura (npr. hipokampusa). Ipak, kako izgleda u kasnijem razvoju dolazi do povećane učinkovitosti izvršnih procesa, što rezultira sposobnošću kontroliranja smetnji i zadržavanja dvije ili više informacija u radnom pamćenju dok se inhibira tendencija odgovora (4). Mlađa djeca nemaju dovoljno razvijenu koncentraciju te se kapacitet vizualnog radnog pamćenja mijenja kroz cijelo djetinjstvo, a značajne promjene događaju se upravo između pete i desete godine (33). Općenito govoreći, sve je više dokaza koji upućuju na pozitivan utjecaj neposrednog vježbanja umjerenog intenziteta na kognitivne funkcije (20). Lambourne i Tomporowski (20) su postavili teoriju prema kojoj se relacije vježbanja i kognitivnog funkcioniranja mogu promatrati kao “obrnuti U”, autori, naime, smatraju da neposredno vježbanje postepeno podiže opću razinu pobude (arousal) do optimalne razine i tako poboljšava kognitivno funkcioniranje (20). Aerobno vježbanje visokog intenziteta dovodi do metaboličkih, cirkulacijskih i neurohormonalnih promjena na razini mozga (17). Nasuprot vježbanju u umjerenom intenzitetu, visoki intenzitet vježbe moguće dovodi do lošijeg kognitivnog funkcioniranja. Navedena teorija obrnutog U predviđa da visoki intenzitet vježbe povećava razinu pobude iznad optimalne i dovodi do privremenog smanjenja kognitivne efikasnosti (34). S obzirom da prefrontalni korteks orkestrira više moždane funkcije, uključujući i kognitivne (25), a vježbanje aktivira različite aree mozga uključujući motorne i senzorne te inzularni korteks i cerebelum (16), teorija koju su predložili Dietrich i Audiffren (6) nalaže da ekstenzivna aktivacija motornih i senzornih sustava oslabljuje funkcioniranje PFC s obzirom na ograničene metaboličke resurse mozga.

ZAKLJUÈAK

Tjelesno vježbanje važan je prediktor u razvoju mozga i poboljšanju kognitivnih funkcija od najranijeg djetinjstva. Istraživanja naglašavaju pozitivan utjecaj aerobnog vježbanja na razvoj pamćenja, koncentraciju i akademski uspjeh. Isto tako, istraživanja sugeriraju posebnu važnost tjelesne aktivnosti u predškolskom uzrastu kao važan preduvjet uspješnog razvoja kognitivnih sposobnosti. U ovom

istraživanju vježbanje izgleda nije utjecalo na rezultate u igri pamćenja, tj. samo vježbanje nije favoriziralo eksperimentalnu skupinu koja nije ostvarila prednost u igri pamćenja. Takvi rezultati bi se mogli analizirati iz nekoliko perspektiva. Prvo, temeljem spomenute teorije invertiranog U, moguće je da relativno visoki intenzitet vježbe nepovoljno djeluje na arousal ispitanika i tako umanjuje kognitivnu efikasnost. Drugo, eventualni preveliki intenzitet moguće nije doveo do optimalnih promjena, tj. poboljšanja metaboličkih resursa mozga, pa je zbog toga izostao povoljni utjecaj na kapacitet radnog pamćenja. Nedostatak ovog istraživanja predstavlja relativno mali broj ispitanika, dok prednost istraživanja predstavlja činjenica da se radi o jednom od rijetkih eksperimenata ove vrste u populaciji predškolske djece, u kojem uzrastu su relacije vježbanja i radnog pamćenja prilično slabo istražene.

REFERENCE:

• BADDELEY, Alan. Workingmemory. Science, 1992, 255.5044: 556-559.

• BADDELEY, Alan; JARROLD, Christopher; VARGHA-KHADEM, Faraneh. Workingmemoryandthehippocampus. Journal ofcognitiveneuroscience, 2011, 23.12: 3855-3861.

• BROWNE, Sarah E., etal. Effectsofacutehigh-intensityexercise on cognitiveperformanceintrainedindividuals: A systematicreview. Progress inbrainresearch, 2017, 234: 161-187.

• BUCK, Sarah M.; HILLMAN, Charles H.; CASTELLI, Darla M. Therelationofaerobic fitness to strooptaskperformanceinpreadolescentchildren. Medicine andscienceinsportsandexercise, 2008, 40.1: 166-172.

• BURGESS, Neil; MAGUIRE, Eleanor A.; O’KEEFE, John. The human hippocampusandspatialandepisodicmemory. Neuron, 2002, 35.4: 625-641.

• DIETRICH, Arne; AUDIFFREN, Michel. Thereticular-activatinghypofrontality (RAH) model ofacuteexercise. Neuroscience&BiobehavioralReviews, 2011, 35.6: 1305-1325.

• ERICKSON, Kirk I., etal. Exercisetrainingincreasessizeofhippocampusandimprovesmemory. Proceedingsofthenationalacademyofsciences, 2011, 108.7: 3017-3022.

• FORTIN, Norbert J.; AGSTER, Kara L.; EICHENBAUM, Howard B. Critical role ofthehippocampusinmemory for sequencesofevents. Nature neuroscience, 2002, 5.5: 458-462.

• FOX, Kenneth R. The influence ofphysicalactivity on mentalwell-being. Publichealthnutrition, 1999, 2.3a: 411-418.

• GATHERCOLE, Susan E. The development ofmemory. The Journal ofChildPsychologyandPsychiatryand Allied Disciplines, 1998, 39.1: 3-27.

• GOOCH, Debbie, etal. The development ofexecutivefunctionandlanguageskillsintheearlyschoolyears. Journal ofChildPsychologyandPsychiatry, 2016, 57.2: 180-187.

• GOTTSCHALK, Wolfram A., etal. Signalingmechanismsmediating BDNF modulationofsynapticplasticityinthehippocampus. Learning&Memory, 1999, 6.3: 243-256.

• GUINEY, Hayley; MACHADO, Liana. Benefitsofregularaerobicexercise for executivefunctioninginhealthypopulations. Psychonomicbulletin&review, 2013, 20.1: 73-86.

• HILLMAN, Charles H., etal. Aerobic fitness andneurocognitivefunctioninhealthypreadolescentchildren. Medicine andscienceinsportsandexercise, 2005, 37.11: 1967.

• HILLMAN, Charles H.; ERICKSON, Kirk I.; KRAMER, Arthur F. Be smart, exerciseyourheart: exerciseeffects on brainandcognition. Nature reviewsneuroscience, 2008, 9.1: 58-65.

• HIURA, Mikio, etal. Changesincerebralbloodflowduringsteady-statecyclingexercise: a studyusing oxygen-15-labeled water with PET. Journal ofCerebralBloodFlow&Metabolism, 2014, 34.3: 389396.

• IDE, Kojiro; SECHER, Niels H. Cerebralbloodflowandmetabolismduringexercise. Progress inneurobiology, 2000, 61.4: 397-414.

• KLINGBERG, Torkel; FORSSBERG, Hans; WESTERBERG, Helena. Training ofworkingmemoryinchildrenwith ADHD. Journal ofclinicalandexperimentalneuropsychology, 2002, 24.6: 781-791.

• KNAEPEN, Kristel, etal. Neuroplasticity—exercise-inducedresponseofperipheralbrainderivedneurotrophicfactor. Sports medicine, 2010, 40.9: 765-801.

• LAMBOURNE, Kate; TOMPOROWSKI, Phillip. Theeffectofexercise-inducedarousal on cognitivetaskperformance: a meta-regressionanalysis. Brainresearch, 2010, 1341: 12-24.

• MATEOS-APARICIO, Pedro; RODRÍGUEZ-MORENO, Antonio. Theimpactofstudyingbrainplasticity. Frontiersincellularneuroscience, 2019, 13: 66.

• MCMORRIS, Terry. Historyofresearchintotheacuteexercise–cognitioninteraction: A cognitivepsychologyapproach. 2016.

• MCMORRIS, Terry. Theacuteexercise-cognitioninteraction: Fromthecatecholamineshypothesis to aninteroception model. International journalofpsychophysiology, 2021, 170: 75-88.

• MIERAU, Andreas, etal. Acuteexerciseinducescorticalinhibitionandreducesarousalinresponse to visualstimulationinyoungchildren. International Journal ofDevelopmentalNeuroscience, 2014, 34: 1-8.

• MILLER, Earl K., etal. Anintegrativetheoryofprefrontalcortexfunction. Annualreviewofneuroscience, 2001, 24.1: 167-202.

• NIEDERER, Iris, etal. Relationshipofaerobic fitness and motor skillswithmemoryandattentioninpreschoolers (Ballabeina): a cross-sectionalandlongitudinalstudy. BMC pediatrics, 2011, 11.1: 1-9.

• O’REILLY, Randall C., etal. A biologicallybasedcomputational model ofworkingmemory. Modelsofworkingmemory: Mechanismsofactivemaintenanceandexecutivecontrol, 1999, 375-411.

• PLOUGHMAN, Michelle, etal. Theeffectsofpoststrokeaerobicexercise on neuroplasticity: a systematicreviewofanimalandclinicalstudies. Translationalstrokeresearch, 2015, 6.1: 13-28.

• PLOUGHMAN, Michelle. Exerciseisbrainfood: theeffectsofphysicalactivity on cognitivefunction. Developmentalneurorehabilitation, 2008, 11.3: 236-240.

• POLJAKOVIĆ, Zdravka. Utjecaj tjelesne aktivnosti na neuroplastičnost mozga i neurorehabilitaciju nakon moždanog udara. Medicus, 2019, 28.2 Tjelesna aktivnost: 205-211.

• RANGANATH, Charan, etal. Inferiortemporal, prefrontal, andhippocampalcontributions to visualworkingmemorymaintenanceandassociativememoryretrieval. Journal ofNeuroscience, 2004, 24.16: 3917-3925.

• RESALAND, Geir K., etal. Effectsofphysicalactivity on schoolchildren’sacademicperformance: TheActiveSmarterKids (ASK) cluster-randomizedcontrolledtrial. Preventive medicine, 2016, 91: 322-328.

• RIGGS, Kevin J., etal. Changesinthecapacityofvisualworkingmemoryin 5-to 10-year-olds. Journal ofexperimentalchildpsychology, 2006, 95.1: 18-26.

• SEIFERT, Thomas; SECHER, Niels H. Sympathetic influence on cerebralbloodflowandmetabolismduringexerciseinhumans. Progress inneurobiology, 2011, 95.3: 406-426.

• SHEPHARD, Roy J. Habitualphysicalactivityandacademicperformance. Nutritionreviews, 1996, 54.4: S32.

• SWAIN, Rodney A., etal. On aerobicexerciseandbehavioralandneuralplasticity. Brainsciences, 2012, 2.4: 709-744.

• TREVES, Alessandro; ROLLS, Edmund T. Computationalanalysisofthe role ofthehippocampusinmemory. Hippocampus, 1994, 4.3: 374-391.

ŠTO JE AUTIZAM?

Helena Vrhovec Pošta, mag. rehab. educ., BCBA

Autizam je razvojna teškoća koja se javlja u vrlo ranoj dobi. Karakterizira ju kašnjenje u razvoju komunikacijskih vještina, socijalnih vještina i adaptivnih oblika ponašanja.

Autistične osobe rađaju se s autizmom. Važno je naglasiti da je to stanje koje traje cijeli život. Primjerenom terapijom simptomi autizma mogu se ublažiti i osobi omogućiti lakše funkcioniranje u svakodnevnom životu. Simptomi se najčešće otkrivaju u ranom djetinjstvu. Pojedini simptomi mogu se prepoznati već oko osamnaestog mjeseca života (npr. izostanak pokazne geste, kontakta očima, združene pažnje), no najčešće se vrlo jasno vidi kašnjenje u razvoju u periodu od druge do treće godine kada se jezične i komunikacijske vještine kod djece tipičnog razvoja rapidno razvijaju. Što se prije autizam kod djeteta otkrije i krene s ranom intervencijom, veće su šanse za učenje funkcionalnih vještina i povećanje kvalitete života kod djeteta i njegove obitelji.

Kako prepoznati autizam?

Već spomenuti prvi simptomi mogu biti izostajanje pokazne geste, izostanak kontakta oči u oči, neodazivanje na ime, izostajanje govora i teškoća u govoru. Zatim, nemogućnost uspostavljanja socijalnih odnosa, fiksacija na specifične aktivnosti i predmete te ponavljanje određenih motoričkih radnji ili radnji s predmetima (okretanje dijelova igračaka, igranje s predmetom uvijek na isti nači i sl.).

Neki od konkretnih primjera ponašanja koja mogu upućivati na autizam su:

• Dijete zaostaje u govoru, muči se pronaći riječi ili uopće ne priča. Može razviti govor, ali ima poteškoće u vođenju razgovora.

• Ima neobične obrasce u govoru — priča jako visokom intonacijom, ima ravan ton glasa, pravi velike pauze u govoru, koristi pojedinačne riječi ili fraze umjesto cijele rečenice, ponavlja pitanje umjesto da kaže odgovor i slično.

• Ne razumije što drugi ljudi govore — događa se da se dijete ne odazove na svoje ime i nije u stanju pratiti instrukcije. Može se dogoditi da se smije, plače ili vrišti na vrlo neugodan i neprimjeren način.

• Ima ograničenu sposobnost imitacije i ponavljanja tuđih pokreta i mimike.

• Fokusira se na jednu vrstu predmeta, jednu temu, aktivnost, jedan dio objekta (npr. vrlo je zainteresiran/a za dinosaure i zna apsolutno sve o njima, ili dobije auto kao igračku te onda posveti svu pažnju samo jednom kotaču na tom autu).

• Ne pokazuje puno interesa za druženje s drugom djecom i često se igra samo

• Prati ustaljene i krute obrasce ponašanja (npr. vraćanje kući uvijek istim putem), može doživjeti tantrum i očajavati ako se taj obrazac u nekom trenutku prekrši.

• Igra se igračkama i predmetima na neuobičajen način — voli ih poredati po određenom redu, uživa u tome da otvara i zatvara prozor bezbroj puta, voli pritiskati tipke u nedogled, itd.

• Ima repetitivne radnje — vrti ruke, ramena ili prste i opčinjeno gleda u istom smjeru.

• Može biti autodestruktivnog ponašanja i samoozljeđivati se — udara se ili grize.

• Osjetljivo je na preveliki broj podražaja — može postati jako razdražljivo ukoliko je izloženo prevelikoj stimulaciji i velikom broju različitih aktivnosti.

• Ima nespecifične strahove — npr. može se bojati balona, ali se ne boji visine.

• Osjetljivo je na određene vrste podražaja dok na neke druge nije — npr. pokrije uši zbog jakog zvuka koji drugima nije toliko jak, ali neće osjetiti ako padne i poreže se.

Autizam se naziva ‹›spektrom›› jer svaka autistična osoba, kao i svaka neurotipična osoba, na drugačiji način poima svijet, drugačije se kreće, komunicira, ima drugačije interese. Također, svaka autistična osoba treba drugačiju razinu podrške u svakodnevnom životu. Neke autistične osobe trebaju cjelodnevnu podršku tijekom svih aktivnosti tijekom dana, neke žive samostalno. Obzirom na to javlja li se u kombinaciji s drugim teškoćama (intelektualne teškoće, teškoće senzorne integracije, motoričke teškoće i sl.), autizam može otežati učenje funkcionalnih vještina te samim time osobi će biti potrebna veća razina podrške i pomoći pri svakodnevnom funkcioniranju. Potpuno je prihvatljivo da autističnim osobama treba pomoć u svakodnevnom životu. Svim ljudima, bili oni tipični ili atipični, treba neka vrsta pomoći. Važno je potražiti pomoć na mjestima koja su specijalizirana za pružanje znanstveno utemeljenih intervencija.

Gdje otići ukoliko primjetite simptome?

Postoje različite ustanove koje se bave autizmom. Neke od njih se bave isključivo dijagnostikom, neke isključivo ranom intervencijom. Više informacije o mjestima na kojima možete potražiti stručnu pomoć u Hrvatskoj pronađite na ovom popisu ustanova: https://sveoautizmu.com/mapa-ustanova.

ZAKLJUČAK

«Autizam je dio života, nije bolest. Biti autističan nije ni po čemu nešto loše. To je samo jedna od varijacija ljudskog postojanja!»

(citati iz Udruge Ask)

Hana Pokos (6,6) - Vučedolska golubica

Eva Marković (6) - Svi se rugaju pačiću koji je drukčiji Zita Vukota (4,5) - Voće

Toma Žigo (6,9) - Cvrčak Ket

Vita Sabolović (4,5) - Mirko Reciklirko Stela Grošić (6,3) - Čudovište plakanja

Skupina Ribice - Mozaik

Skupina Medeki - Čarobna šuma

Mateo Horvat (4,7) - Vukovarski vodotoranj

Donat Borštnar (6) - Tulipani

Skupina Smarties - Riba

Klarisa Krušelj (6,5) - Psić

Erika Cesarić (6,6) - Igra lišćem

Rita Turk i Pia Kolarić - Ružice

Lana Prosenjak (5,7) - Plivam

Roko Odak (6) - Bicikl

Eva Marković (6) - Bicikl

Kana Novak (6,4) - Šetnja

Borna Turek (6) - Leptir

Vid Tkalec (6,3) - Cvrčak

Skupina Smarties - Zvjezdana noć

Mia Balaško (6,4) - Jelka

Karlo Brlečić - List

Mia Balaško (6,3) - Paviljon

Pia Kolarić (5) - Zec

Skupina Ribice - Kravate

Iris Vladušić (6,3) - Cicamace

Zara Čubrilo (5,7) - Jabuka

Una Hruško (5) - Tata

Klara Tomjek (6) - Pačić je usamljen. Zima je. Sakrio se ispod mosta.

CIPARSKI ŠARENI VULKANI

Natalija Kušek, prof.

U sklopu KA2 Erasmus+ projekta Bridge to multicultural learning and creating nakon provedenog transnacionalnog treninga koji se održao u Trbovlju u Sloveniji, timovi sastavljeni od seniora, odgojiteljica i edukatora za odrasle predstavili su svoje programe kojima je cilj popularizacija znanosti i uvođenje STEM aktivnosti u rad s djecom. Treći multigeneracijski program koji se provodi u sklopu projekta Brige to multicultural learning and creating nosi naziv Didaktika za prirodne i tehničke znanosti. Svaki partner pridonio je cilju svojim vlastitim programom koji su naposljetku objedinjeni u digitalnom priručniku Didaktika za prirodne i tehničke znanosti kojeg možete pronaći na mrežnim stranicama vrtića Tratinčica. Na transnacionalnom treningu sudjelovao je hrvatski tim kojeg su činili seniori Josip Šprem, Mile Ćurić, Branko i Mirjana Kovačić, odgojiteljice

Gordana Bonta i Adrijana Gajski kao i edukatori za odrasle Dino Rački i Elizabeta Milanović Glavica. Hrvatski tim predstavio je naš program Mala održiva farma, ali se i upoznao s načinom provedbe programa ostalih partnera na projektu.

Tako se Cipar predstavio programom Napravi šareni vulkan, Slovenija programom Mali čarobnjak i Vaga, dok su se partneri iz Estonije predstavili programom Katapulti Svaki partner u rad s djecom uključuje program nekog drugog partnera. Tako je zadatak hrvatskog tima bila implementacija ciparskog programa Napravi šareni vulkan Implementacija programa u neposredni rad s djecom provodila se u trajanju od deset sati od 17.11. do 7.12.2022. pri čemu su članovi projektnih timova zajedno s djecom upoznavali tajne vulkana, građu Zemlje i nastanak kopna. Program se provodio u odgojnim skupinama Kamenčići iz PO Jabučica u Starigradu i odgojnoj skupini Srčeka iz Tratinčice. Obje skupine su provele implementaciju na kreativan i zanimljiv način čime su proširile i dopunile sam ciparski program. Tako su djeca imala priliku, slušajući zanimljivu motivacijsku priču o patuljku Putuljku, saznati za otok Cipar i ljepote planine Troodos te kako je Cipar nastao vulkanskom erupcijom. U crtanom filmu BlippiWonders – Eruptingvolcano putovanjem unutar vulkana naučila su njegovu strukturu, što je to lava, erupcija i kako do nje dolazi. Djeca su izrađivala vulkansku planinu od plastelina kojeg su prije toga zajedno sa seniorima, edukatorima i odgojiteljima zamijesila. Kako bi djeci zorno objasnili nastanak vulkanskog otoka, djeca su pomoću octa i sode bikarbone izazivala erupcije te bi nakon erupcije plastelinom obilježila do kuda je „lava“ dosegla. Nakon višekratnog izazivanja erupcija, kopno se sve više širilo, a širenje kopna zabilježila su iscrtavanjem rubova otoka. Na ovom zornom primjeru objasnili smo djeci kako je nastalo kopno na Zemlji jednom davno, davno. Tijekom radionica djeca su saznala kako nastaju slojevi zemlje te su ih izrađivala nakon prikupljanja materijala u prirodi. Kako su imali dovoljno vremena za rad na još nekim izumima, djeca skupine Kamenčići izrađivala su i katapulte, a Srčeka su se vratila u prapovijest u kojoj su živjeli dinosaurusi. Osmislila su društvenu i pokretnu igru Vulkan, izrađivala vulkane od papira origami tehnikom, izradila presjek planete Zemlje, pokretne igre Pod je lava i Vruće vulkansko kamenje i mnoge druge. Vrlo zanimljiva aktivnost koja nas je dodatno zainteresirala za znanost i STEM aktivnosti.

KRISTALNA REŠETKA SOLI

„Djeca su rođeni znanstvenici. Oni su rođeni kako bi ispitali svijet koji ih okružuje. Oni podižu kamen, oni će pokupiti bubu, oni će pokupiti latice cvijeća…Pitat će zašto je trava zelena i eksperimentirat će lomljivim predmetima u kući. Ja mislim kako najbolje što odrasli može napraviti dok odgaja dijete je pustiti ga da stvari radi na svoj način.“

Neil deGrasse Tyson, astrofizičar

Adrijana Gajski, odgojiteljica mentorica

Pitanja, pitanja, pitanja…često se pitamo koliko dijete može postaviti pitanja. No budimo zahvalni na njima. Neka nam ne bude teško odgovarati na njih jer to su temelji budućih djetetovih znanja i pokretači djetetova razvoja.

Dijete prirodno posjeduje ono što je najvažnije za stjecanje znanja, znatiželju, motivaciju i maštu. Ima urođenu potrebu za istraživanjem i otkrivanjem svijeta oko sebe i sebe u tom svijetu. Već u ranom djetinjstvu dijete dodiruje, miriše, rastavlja, baca, uživljava se u uloge, zamišlja. Tako pokreće svoje aktivnosti, kreira nove ideje, razmišljanja i postupke. Radi to nesvjesno, no tu leže počeci njegovog bavljenja znanošću. Nije da zna objasniti otkrivenu pojavu, možda ju ne zna ni imenovati, no uči na svoj jedinstveni način, uči i bogati svoja znanja. Dijete želi razumjeti, saznati objašnjenje zašto je nešto takvo kakvo jest, kako nešto funkcionira, što uzrokuje, kako nešto djeluje.

Tu prirodnu znatiželju i želju za znanjem i istraživanjem treba iskoristiti. Djeci osigurati bogato, poticajno okruženje koje ga potiče na otkrivanje, raspravljanje, zaključivanje, omogućiti im i naučiti ih potrebnim alatima pomoću kojih će doći do informacija koje ih zanimaju.

Znajući to, odgojitelj ima važnu ulogu u osiguranju djeci poticajnog, izazovnog okruženja za istraživačke aktivnosti na razne teme koje proizlaze iz dječjeg interesa. Odgojitelj je osoba koja će osigurati materijale, biti u ulozi pomagača, suradnika – partnera, usmjerivača.

Kuhinjska sol, namirnica i začin, dobro poznata po svojim svojstvima, izgledu, boji, teksturi, okusu. Poznata po osnovnoj funkciji kao dodatak jelu. No mi smo u našoj skupini otišli dalje u dublje istraživanje i proširivanje spoznaja o malenom zrncu soli.

Što

je to nevidljivo ljudskom oku od čega se sastoji zrnce soli?

Od čega se sastoje tvari oko nas, kako djeci prikazati da se tvari sastoje od čestica? Iskoristila sam staklenku i zajedno smo ju napunili kamenjem. Djeca su uočila da ima još mjesta, dodala su rižu. Staklenka je imala još praznina. Dolili su vodu. Staklenka je izgledala kao da više ništa ne stane u nju. Bila je ovo prilika za dječje pretpostavke, djeca su pokrenula raspravu i podijelila se na dvije grupe. Dodajući prehrambenu boju čiji su tok mogli vizualno pratiti, potvrdili smo da je u staklenci bilo još mjesta. Bogatiji za novu spoznaju da se tvari sastoje od čestica nastavili smo istraživačku aktivnost.

Sol se sastoji od atoma i to dva različita, natrija i klora. Djecu sam podijelila u parove i svatko je od plastelina oblikovao četiri kuglice različitih boja. Povezali su ih čačkalicama u rešetku u obliku kvadrata. Djeca su surađivala, proširivala svoje komunikacijske vještine, međusobno si pomagala i dogovarala se. Nastali su najmanji dijelovi soli, kristali. Spojivši dječje kristale dobili smo kristalnu rešetku soli. Za djecu je ovo bila prilika da vide ono što nisu mogli svojim okom, pa čak ni gledajući kroz mikroskop. Igrali su se kristalima, nizali ih u razne nizove, paralelno manipulirajući i zrncima soli. Pri tome su učili čineći, djelujući individualno na svoj način. Opažanje i istraživanje je vodilo logičkom zaključivanju i odgovaranju na njihova pitanja. Ne smijem zaboraviti prisutne emocije, onaj svima dobro poznati aha efekt, sreću, uzbuđenje, iznenađenje, no i poneku ljutnju jer nije baš sve uvijek išlo kako dijete želi.

Aktivnosti sa solju su se nastavile. Koristili smo je u kreativnim aktivnostima. Djeca su slikala solju i bojom. Iskoristili smo sol i naučili jaje da pliva. Djeca su otkrila da su svojstva vode drugačija kada se u nju pomiješa sol. Sada znaju da je voda gušća i da je to razlog zašto im je lakše plivati u moru nego u bazenu. Ovim aktivnostima ostvarili smo brojne benefite, proširili dječje spoznaje i obogatili znanja. Djeca zaraze jedni druge znatiželjom, željom za otkrivanjem, ali zarazna je i sreća, čuđenje i zadovoljstvo svojim postignućima.

Ovaj rad prepoznat je kao najprecizniji rad na nagradnom natječaju Prirodoslovnomatematičkog fakulteta i kao primjer dobre prakse prezentiran na „1. Simpoziju dobre prakse dr. sc. Jasna Arrigoni», Centra za poticanje darovitosti u Rijeci.

PUTOVANJE ČAROBNE NITI

Četvrti transnacionalni trening u sklopu

Erasmus+ projekta

Bridge to multicultural learning and creating trebao je biti održan u Estoniji, no održan je u Sloveniji u Jesenicama. Posljednji program vezan je uz promoviranje vještina šivanja, kukičanja, pletenja, tkanja i modeliranja glinom te kreativnim stvaranjem na tim područjima. Na posljednjem treningu predstavljeni su programi svih partnera koji će se provoditi u radu s djecom. Partneri iz Slovenije predstavili su se programima Igra i pletenje su cool i Jastuk za igru ili odmor sa slikama iz lokalne baštine. Ciprani su predstavili program Ciparske narodne rukotvorine, a Estonci Križić-kružić. Hrvatski tim koji su činile odgojiteljice Marina Hegedušić, Andreja Hobolić, Željka Turk, seniori Marta Dombaj, Gordana Gazdek Buhanec, Darinka Radeljak, Ivančica Turković i edukatori za odrasle Dino Rački i Elizabeta Milanović Glavica, predstavio se programom Putovanje čarobne niti. Ovim programom je partnere iz Europe upoznao s kravatom, izvornim hrvatskim proizvodom, bogatstvom hrvatskog narodnog veza i tkanja, folklornim ansamblom Lado i modeliranjem u glini. Svi ovi programi su objedinjeni i objavljeni na mrežnim stranicama Dječjeg vrtića „Tratinčica″ pa ih možete tamo potražiti i pronaći zanimljive ideje za rad s djecom. U radu s djecom implementirali smo ciparski program Ciparske narodne rukotvorine i dio hrvatskog programa. Implementacija programa provodila se u vremenu od 6.3. do 6.4.2023. u trajanju od petnaest sati pri čemu je tim bio podijeljen u tri skupine. Svaka skupina provodila je program prema svom rasporedu. Program se provodio u odgojnoj skupini „Zečeki ″u objektu „Tratinčica″, skupini „Smarties″ u PO „Bombončić″ i skupini „Ribice″ u PO „Pčelica″. Tijekom programa djeca su se upoznala s nastankom niti putem animiranih filmova, saznala za Cipar, grčki jezik kao i za specifične ornamente koje Ciprani koriste u dekoraciji prostora, izradi mozaika i visećih ukrasa. Djeca su tijekom provedbe aktivnosti u odgojnim skupinama imala priliku izraditi mozaik od kamenčića, perlica, sjemenki pa i komadića tkanine sa specifičnim ciparskim simbolima, ali i dati mašti na volju te izraditi mozaike različitih boja i oblika prema vlastitom izboru. Djeca su naučila kako se mogu ukrašavati zidovi otiscima i valjcima s uzorcima, dizajnirala su kravate za svoje očeve, šivala, tkala starom vunom, trakama papira i filca, modelirala kravate u glini, izrađivala perlice za viseće ukrase i na kraju pripremila izložbe svojih rukotvorina za roditelje. Odgojna skupina „Smarties″, igrajući se raznim oblicima i gumbićima, izradila je i stop animaciju koju možete pogledati na Facebook stranici vrtića. Ako želite naučiti tkati, „Smartiesi″ će vam to također pojasniti svojim videom na istoj stranici. Uglavnom, iza nas je vrlo kreativan i zanimljiv period provedbe Erasmus+ projekta i moramo priznati, pomalo žalimo što se bliži svome kraju.

Natalija Kušek, prof.

ZAVIRIMO U BAKINU ŠKRINJU

Željka Turk, odgojiteljica

Početkom godine sudjelovala sam na četvrtom, završnom Erasmus +KA2 projektu "Most do multikulturalnog učenja i stvaranja" kojem je tema bila šivanje, kukičanje, pletenje, vezenje, filcanje i rad glinom. Skup se odvijao u Sloveniji, u malom gradu Jesenicama, u prostorijama Ljudske univerze Jesenice. U projektu su aktivno uključene osobe treće životne dobi, edukatori iz institucija obrazovanja odraslih, vrtićka djeca i njihovi odgojitelji iz Slovenije, Cipra i Estonije. Takva dobna i obrazovna populacija omogućila je međugeneracijsku razmjenu znanja i iskustava vezanih uz kulturnu i tradicijsku baštinu svake zemlje.

U našem hrvatskom projektu sudjelovalo je troje zaposlenika Pučkog otvorenog učilišta: Elizabeta Milanović Glavica, Marija Želimorski i Dino Rački, četvero seniora: Gordana Gazdić-Buhanec, Ivančica Turković, Darinka Radeljak i Marta Dombaj, tri odgojiteljice: Marina Hegedušić, Andreja Hobolić i ja te naše tri vrtićke skupine: Ribice, Smartiesi i Zečeki.

Svaka država sudionik projekta prije puta u Jesenice u Sloveniju je trebala izraditi lokalni plan rada i aktivnosti za rad s djecom na zadanu temu. Mi smo naš hrvatski plan nazvali Putovanje čarobne niti. U planu smo prezentirali bogatstvo i ljepotu narodnog veza u Hrvatskoj preko Nacionalnog folklorno-plesnog ansambla Lado, pričom o kravati te tradiciji tkanja i tkalačkom stanu. Međunarodnu radionicu smo iskoristili za promociju naše Ivančice Turković iz Virja koja sa svojom majkom još i danas radi na starinskom drvenom tkalačkom stanu iz 1930-tih godina i izrađuje stolnjake, tepihe, torbe od lana, vune, pamučnog konca i drugih prirodnih materijala. Pripremili smo zanimljive aktivnosti prilagođene radu s djecom vrtićke dobi: modeliranje kravate glinom, izradu kravate od filca te vezenje iglom i koncem, tkanje na kartonskom okviru s trakicama od recikliranih starih majica, izradu narukvice prijateljstva od komadića vune, jednostavno pletenje s papirnatim trakicama...

I ostali sudionici partneri iz Slovenije, Cipra i Estonije su razradili svoje lokalne planove kojima su nam htjeli približiti tradicionalne vrijednosti svoje zemlje. Nakon međusobnog upoznavanja, uspostavljanja komunikacije unatoč jezičnim barijerama, u Jesenicama smo imali priliku sudjelovati na svim tim organiziranim radionicama i prenositi jedni drugima svoje vještine vezenja, modeliranja, tkanja... Zajednički smo osmišljavali igre i aktivnosti za djecu. Na Community Festivalu u dvorani Kolpern ponudili smo djeci iz lokalnih vrtića, osnovnih škola, osobama s posebnim potrebama, umirovljenicima i svim zainteresiranima da isprobaju naše didaktičke igračke te nauče kako ih izraditi.

Boravak u Jesenicama obogatili smo posjetima lokalnom muzeju, Učilištu za treću dob, Osnovnoj školi Polde Stražišar, Varstveno delovnim centru gdje se izrađuju glineni, pleteni i kukičani didaktički proizvodi te obilaskom ovog rudarskog grada. Organizatori su nas poveli i na kratki izlet do Bleda i Kranjske Gore.

Osnovni cilj projekta je osobama starije životne dobi pružiti priliku za aktivno starenje sudjelovanjem u radu vrtića, udrugama i učilištima za djecu. Sada su imali priliku surađivati sa seniorima iz drugih zemalja, usavršavati engleski jezik, poboljšati svoje mentalne i fine motoričke sposobnosti. Naučili su nešto novo o drugim zemljama i njihovim kulturnim vrijednostima.

Vrtić je i prije bio domaćin djedovima i bakama tako da je ovo njihovo uključivanje u rad u našim skupinama u vrtiću bila prilika da svoje vještine i hobije prenesu na djecu i obogate naš odgojno-obrazovni rad. Neki od njih su imali prijašnjih iskustava u radu s djecom na profesionalnom planu, drugi su stekli iskustva u ulozi djedova i baka, ali su svi pokazali iznimno strpljenje, brižnost i volju za rad s djecom. Povratkom iz Slovenije organizirali smo višesatne radionice i druženja na temu ručnog rada, vezenja, pletenja, modeliranja... Djeca su stvaranjem jednostavnih rukotvorina razvijala strpljivost, pažnju i koncentraciju. Vježbali su finu motoriku, učili nove riječi. Raslo bi im samopouzdanje i ponosili bi se svojim uradcima. Ovakav oblik međugeneracijske suradnje i učenja razvija kod djece poštovanje prema starijima, poboljšava komunikacijske vještine, potiče na timski rad i prihvaćanje različitosti.

STOP-ANIMACIJA U VRTIĆU

Andreja Hobolić, odgajateljica

Stop-animacija je oblik animacije dobiven korištenjem fotografija. Kadar po kadar ili stop-animacija (engl. Frameby-frame, stop-motion) je tehnika animacije koja se koristi kako bi određeni objekt izgledao kao da se sam kreće. Između svakog snimljenog kadra objekt se malo pomakne, što stvara iluziju pokreta kada se serija kadrova prikaže kao jedna cjelina.

međuvremenu su pripremali scenu za snimanje oslikavajući stiropor temperama. Za uvodnu špicu su koristili običnu ploču i bijelu kredu. Isprobali su i neke "specijalne efekte", sudjelovali su u svim fazama animacije te smo zajednički, putem pokušaja i pogreški, snimili svoj prvi animirani film. Za glazbenu podlogu odabrala sam glazbu našeg koprivničkog kompozitora Dalibora Grubačevića koji je nedugo prije toga osvojio Crystal Pine na natjecanju za najbolju originalnu glazbu u filmu „The Conversation“ koju dodjeljuje International Sound & Film Music Festival – ISFMF.

Drugi filmić snimili smo za obilježavanje Božića. Potražili smo božićne dekoracije koje bismo mogli animirati te se odlučili da nam glavni lik bude Djed Mraz koji će stavljati poklone pod bor, a za pravi božićni ugođaj iskoristili smo božićne lampice na baterije. Djeca su strpljivo pomicala predmete i snimala fotografije uz moje upute i sugestije. Za glazbenu podlogu odabrala sam instrumentalnu božićnu glazbu koja je upotpunila blagdansko ozračje.

Da biste napravili jednostavan film u tehnici stopanimacije, dovoljno je imati mobitel s fotoaparatom, aplikaciju za stop-animaciju (npr. Stop Motion Studio koja ima verzije i za iOs i Android uređaje i besplatno je dostupna), dobru priču, nešto vremena i strpljenja. Profesionalni autori animiranih filmova izrađuju čak 24 sličice u sekundi. Za vaš će film biti dovoljno i njih 8-12.

Filmovi nastali tehnikom stop-animacije mogu biti crtani, kolažni ili lutkarski, a mogu se koristiti i razni predmeti iz svakodnevnog života. Dakle, trebate nešto nacrtati ili uzeti neki predmet, ili više njih, fotografirati ih, docrtati nešto ili malo pomaknuti predmet pa fotografirati tu promjenu ili pomak te to ponavljati sve dok ne budete imali dovoljno fotografija koje će povezane u video stvoriti iluziju kretanja objekta.

Riječ animirati dolazi od latinske riječi anima ili duša i znači oživljavanje. I upravo će se to dogoditi, mnoštvo vaših fotografija će se pokrenuti i oživjeti!

U rujnu prošle godine sudjelovala sam na stručnom usavršavanju na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu pod nazivom LUF UF (Lutkarski festival Učiteljskog fakulteta).

Najviše me se dojmilo predavanje profesorice doc. dr. sc. Marijane Županić Benić koja nam je održala poticajno i zanimljivo predavanje o stop-animaciji. S obzirom da se u slobodno vrijeme bavim fotografiranjem i imam određeno predznanje o korištenju photoshopa, odlučila sam uvesti ovaj oblik umjetničkog izražavanja u vlastiti odgojnoobrazovni rad u svojoj skupini.

Prvi filmić snimili smo povodom obilježavanja Dana grada. Djeca su prvo započela s gradnjom kućica od lego kocki, a zatim su ih probali animirati i snimati. To im je otprve bilo jako zabavno i zanimljivo te su s uzbuđenjem čekali vidjeti gotov film. U

Treći filmić smo snimili u sklopu Erasmus projekta „Bridge to multicultural learning and creating” u koji su bile uključene Slovenija, Cipar, Estonija i Hrvatska. Budući da nam je naglasak bio na recikliranju, odlučila sam da animiramo stare gumbiće koje smo sakupili u suradnji s roditeljima. Osim kreativnosti i ekološkog aspekta, ovaj filmić ima i edukativnu vrijednost jer nam je poslužio za učenje o oblicima, što se vidi i iz naslova „Learning shapes”. Snimanje je bilo prilično zahtjevno i trebalo je puno koncentracije za postavljenje gumbića na zadani oblik, a da se ne pomiču prethodno postavljeni gumbići. Uz ovaj filmić naučili smo imenovati kvadrat, oval, krug, trokut, romb, pravokutnik te srce na hrvatskom i na engleskom jeziku. Sva tri filmića su objavljena na našoj facebook stranici te ih možete pogledati na linkovima:

https://www.facebook.com/watch?v=650703849843898

https://www.facebook.com/watch?v=671202441278172

https://www.facebook.com/100049203021904/ videos/1173622736636060

ÈUVARI PRIRODE

Margareta Cahunek, odgojiteljica

Projekt „Čuvari prirode“ provodio se u predškolskoj skupini „Bubamare“ 2021. godine, a potaknut je dječjim interesom. Početkom ožujka, povodom nadolazećeg Svjetskog dana voda, nakon razgovora s djecom o značenju voda za svijet i život općenito, pogledali smo edukativan film o trenutnom stanju voda u svijetu koji je probudio veliku zabrinutost kod određene djece. Dječak P. se zaokupio tom temom još nekoliko dana kasnije istražujući problem – što će biti ako nestane vode? U istraživanju teme pridružila mu se nekolicina druge djece iz skupine. Na prijedlog da nađu neko alternativno rješenje koje će zamijeniti pitku vodu u svakodnevnom životu, u aktivnostima koje ne uključuju konzumiranje vode, djeca su međusobno izmjenjivala ideje i na kraju predložila kišnicu kao rješenje problema te iznijela mnoge svakodnevne situacije u kojima možemo koristiti kišnicu. Na njihov prijedlog da kišnicu koristimo i u vrtiću, napravili smo spremnik za sakupljanje kišnice kojeg su djeca nazvala „kišosprem“. Svakodnevno smo promatrali razinu kišnice u spremniku te s nestrpljenjem čekali da se spremnik napuni i da ju možemo koristiti. Nakon nekog vremena shvatili smo da naša prvobitna ideja izgleda spremnika za kišnicu nije toliko učinkovita koliko smo očekivali te smo uz pomoć naših domara napravili novi „kišosprem“ koji je bio povezan na cijev za slivne vode. Nakon samo nekoliko dana sakupili smo dovoljnu količinu kišnice koju smo kasnije koristili u različitim aktivnostima kao što su pranje igračaka, zalijevanje cvijeća, u likovnim aktivnostima, istraživačkim aktivnostima, a promatrali smo ju i kroz mikroskop, filtrirali, istraživali kako kiša nastaje. Na sam Svjetski dan voda svoje radove i ideje izložili smo na gradskoj tržnici, razgovarali s građanima te im prenijeli poruku: „ Što biste vi sve mogli s kišnicom“. Unatoč našoj potrošnji, djeca su primijetila da ostaje jako puno neiskorištene kišnice nakon čega se djevojčica M. dosjetila da bismo mogli napraviti vrt koji bismo zalijevali kišnicom. Najprije smo istražili kako uopće vrt izgleda i što je sve potrebno da bismo napravili vrt i brinuli se o njemu. Posjetili smo „Gradske vrtove“ grada Koprivnice i „Zajedničke eko vrtove“, promotrili čega sve tamo ima te sreli mnoge korisnike vrtova, razgovarali s njima, proučavali razne vrtlarice te slikovnice i priče s temom uzgajanja biljaka. U suradnji s roditeljima prikupili smo potrebne materijale za nastanak vrta: alat, sjemenje, zemlju i palete. Vrtićki domari su prema skici koju su napravila djeca pripremili gredice, odnosno stavili zemlju u palete. Posjetili smo gradsku tržnicu gdje su se djeca upoznala s različitim vrstama sadnica, prodavači su nam i poklonili neke, a u vrtiću su se upoznali sa sjemenjem. Nakon što smo pripremili zemlju krenuli smo saditi i sijati. Djeca su uistinu uživala u tim aktivnostima, svakodnevno su se brinula za vrt, zalijevala, promatrala promjene, kako bilje koje smo posadili raste, daje plodove, plijevili korov...U maloj vrtlarici smo saznali što je sve biljci potrebno da bi rasla i davala plodove. Osim nekoliko glavnih resursa, saznali smo da trebamo gnojiti vrt da bi biljke bolje rasle. Odlučili smo se za gnojivo od kopriva koje smo sami napravili namačući koprive koje smo također sami ubrali. Nakon nekog vremena vrt je lijepo napredovao te su djeca na kraju ubirala plodove svog rada, a kasnije i konzumirala tijekom ručka. Osim istraživanja i brige oko vrta, djeca su provodila i razne druge aktivnosti. Neke od njih su izrada hranilica za ptice, pokusi, različite društvene igre, briga o biljkama, životinjama i kukcima, istraživanje vanjskih utjecaja na naš okoliš, posjet raznim mjestima i ustanovama u našem gradu. Tijekom tih aktivnosti smo i mnogo surađivali. Iako nismo ostvarili sve planirane suradnje i posjete zbog pandemijskih protokola, jako smo zadovoljni onima koje smo ostvarili. Projekt „Čuvari prirode“ predstavljen je na mnogim smotrama na regionalnoj, državnoj i međunarodnoj razini.

Roko Turek (6) - Puž

Matej Hadun (6) - Bicikl

Iris Vladušić (6,2) - Sirena

Nea Strelec (6,2) - Tata istražuje šumu

Jakov Petrović (6,8) - Moj sat Hana Pokos (6,8) - Okićena jelka

Julija Treščec (5,5) - Portret

Skupina Smarties - Pčele spašavaju svijet

Laura Čer (6,6) - Grančica forzicije

Skupina Srčeka - Duga

Nola Grahovac (6,4) - Kućni ljubimci

Ljupka Kečanović (5) - Jabuka

Zara Čubrilo (5,7) - Obitelj ježića

Lovro Cahunek (6)- Životinje se rugaju ružnom pačetu

Lucas Madjarić (4,2) - Mama, baka i ja

Skupina Ribice - Mozaici

Skupina Medeki - Ovo smo mi

Lea Grudić i Zara Krnjak - List

Klarisa Krušelj (6,5) - Jednorog

Laura Ban (4,10) - Djevojčica

Smarties - Tapiserija

Franka Medenjak (6) - Čudovište prejedanja

Stela Grošić (6) - Bicikl

Tonka Vukovac (5) - Tata

Emanuela Pecek (5,9) - Mravinjak

Anton Jan Periša (5,6) - Cvrčak i mravica

Mihaela Petrović (6) - Ružno pače je samo jer su ga odbacili.

Skupina Srčeka - Zima

Saša Horvat (6) - Crvendaći razgovaraju

Katja Malogorski (6,2) Vukovarski vodotoranj

RAZLIČITOST JE BOGATSTVO

Lidija Huten, odgajateljica Izgled, govor, način razmišljanja i izražavanja, vjera i još mnoge druge ljudske karakteristike često su temelj predrasuda i odbacivanja. Kako stvoriti sigurno i poticajno okruženje svakom novom članu određenog društva te kako razlike pretvoriti u bogatstvo, naučila sam na edukaciji u sklopu Erasmus+ projekta “Kreni naprijed”. Edukacija pod naslovom: “IMMIGRANTS & REFUGEES: LiftingBarriers To InclusionThroughNon-formalEducation” koja se održala u glavnom gradu Cipra - Nikoziji, pomogla mi je spoznati s čime se sve na svom putu susreću migranti i izbjeglice te kako što lakše integrirati novog člana u društvo, ili točnije, novo dijete u postojeću skupinu. Vođena novim znanjima i iskustvima, sve naučeno po povratku prenosim na djecu u svojoj skupini, roditelje i kompletan radni kolektiv.

Skupina “Lastavice” u kojoj radim nalazi se u objektu u prigradskom naselju Reka te je mješovite dobi. Uz to, u skupini je veći broj djece romske nacionalne manjine. Skupina se, zbog svoje mješovite dobi i zbog vidljivih razlika (boja kože, kulturološke navike i jezik), ističe posebnostima svakog djeteta, a po završetku edukacije program se na tom području proširuje. U suradnji s kolegicom Evom Trošelj, na tjednoj bazi provodimo aktivnosti socio-emocionalnog razvoja s ciljem poboljšanja odnosa među vršnjacima te prepoznavanja i prihvaćanja razlika. Tako uvodimo igru memory “Givingandreceiving” koja nam pokazuje da uzajamnom podrškom i lijepim ophođenjem prema drugima možemo vrlo lako stvoriti prava prijateljstva. Uz slikovnicu pod naslovom “Elmer” otvaramo još neistražene prozorčiće u svijetu razlika. Ističemo važnost individualnosti te postavljamo pitanje: “Kakav bi svijet bio kada bi svi bili isti?”. Nadalje, u obiteljski kutić uvodimo lutke različitih rasa koje kod djece izazivaju znatiželju i maštu. Povezuju lutke s reklamama organizacije Unicef dok se romska djeca s lutkama tamne puti poistovjećuju i pritom osjećaju prihvaćena. U suradnji s podružnicom Osnovne škole «Antun Nemčić Gostovinski», u Reki organiziramo druženje te uz zajedničke aktivnosti i igre pripremamo što lakši prelazak djece predškolaca iz vrtića u školu. U suradnji s roditeljima na mjesečnoj bazi organiziramo predstavljanje kulturoloških razlika i običaja u romskim obiteljima putem plesa i glazbe. Za roditelje i djecu je također održana radionica pod naslovom “Različitost je bogatstvo”. Na radionici je roditeljima prezentirano znanje stečeno na edukaciji u sklopu Erasmus+ projekta, a kasnije su roditelji i djeca zajednički izradili plakate svoje obitelji te na taj način prezentirali svoju obitelj i njene posebnosti. Partnerski odnos s roditeljima doprinio je programu završne svečanosti. Uz pomoć roditelja djeca romske

nacionalne manjine naučila su stihove na romskom jeziku te su na taj način ponosno istaknula svoju

posebnost i pozdravila se s danima u vrtiću.

PERLICE U UMJETNOSTI

Andreja Lonjak, Montessori odgojiteljica

U sklopu KA1 projekta „Kreni naprijed“ boravila sam na Kreti na edukaciji „Inkluzivno učenje i umjetnost“. Stečena znanja s edukacije provodili smo u Montessori skupini „Perlice“.

Ciljevi provođenja stečenog znanja:

o olakšati djeci odvojenost od roditelja

o razvijati osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti od okoline i svojih vršnjaka pri boravku u skupini

o poticati djetetovu kreativnost, komunikaciju i kulturu

o omogućiti slobodu izbora, samostalan odabir onih aktivnosti u kojima uživa i u kojima želi sudjelovati i time utjecati na razvoj samopouzdanja.

Na zadane ciljeve djelovale smo dramatizacijom, osmišljavanjem lutkarskih predstava, plesom, glazbenim aktivnostima i vizualnom umjetnosti.

LUTKA

Približile smo kazalište djeci koristeći lutku, organizirale smo lutkarsku radionicu na kojoj su djeca zajedno s roditeljima izrađivala lutke. Tako izrađena lutka ima za dijete emotivnu vrijednost i dijete prema njoj od početka osjeća povezanost te lakše progovara uz lutku. Lutka nam pomaže da uočimo emocionalne poteškoće kod djece i pomoću nje prije možemo steći povjerenje djeteta i lakše ga uključiti u život skupine. Lutke su stalno prisutne u skupini i svaki dan su nam poticaj za dramsku improvizaciju. U djeci bude maštu i kreativnost, pomažu razvoju socijalnih vještina, socijalnih odnosa i samopouzdanja.

UMJETNOST

GLAZBA

Glazba je sastavni dio našeg dana, ona djecu navodi na pokret, pokret koji postaje ples. Glazba i pokret su snažan alat za spoznavanje i uočavanje vlastitih i tuđih emocija. Na početku aktivnosti vezanih uz ples, djeca pažljivo slušaju posebno odabranu glazbu. Htjele smo da se što bolje užive i probaju prepoznati osjećaje i pokrete koje u njima glazba budi. Uz to smo vježbali i koncentraciju te probali jedan drugoga ne ometati i ne pričati za vrijeme slušanja glazbe. Koristili smo „čarobnu“ lopticu koja se pretvara u dugačku nit koja nas sve povezuje u jednu cjelinu te su djeca uočila kako smo svi različiti, ali ipak dio jedne iste cjeline. Promatrali smo jedni druge u plesu, kakav pokret smo proizveli, uočavali emocije u pokretu i na licu… Sve te glazbene i plesne aktivnosti pridonijele su međusobnoj povezanosti i osjećaju pripadanja skupini. odnosa i samopouzdanja.

U Montessori skupini izložile smo fotografije likovnih umjetničkih djela nekih svjetski poznatih autora. Djeca su imala priliku promatrati ta djela, opisivati ih i promišljati o likovima na slici. Zamišljali su što bi sad taj lik rekao da može, zašto je u određenom stanju, što je radio prije nego ga je autor naslikao... Neka djeca su se pokušala staviti u položaj lika sa slike, što je zabavljalo ostalu djecu koja su bila promatrači. Promatranjem slika djeca upoznaju djelo, autora, čuju tuđa promišljanja, pokušavaju razumjeti tuđe emocije. Sama aktivnost pobuđivala je maštu kod djece, poticala verbalni izraz i međusobnu komunikaciju.

U svim aktivnostima smo uspjele našim „Perlicama“ približiti umjetnost i pozitivno djelovati na cjelokupni razvoj svakog djeteta. Aktivnosti se redovno provode i nadograđuju, prateći interes i napredak djece te u njima s veseljem sudjeluju sva djeca spontano kreirajući i modificirajući ponuđenu aktivnost. To nam je izvrstan pokazatelj koliko su ovakve aktivnosti imale pozitivan učinak na cjelokupan razvoj djece u skupini.

OUTDOOR ACTIVITIE

Diana Maronić, odgojiteljica

U sklopu Erasmus projekta “Kreni naprijed” boravila sam u Bologni na edukaciji “Best for preschool teacher”. Edukacija je obuhvaćala dio teorije iz područja Montessori i Reggio pristupa u odgoju djece te Outdoor activitie (aktivnosti na otvorenom), no najveći dio se odnosio na radionice u kojima smo izmjenjivali iskustva u radu vrtića u raznim zemljama Europe. U sklopu toga smo posjetili i vrtić u prirodi. Pritom sam stekla uvid u kvalitetu rada svoje ustanove zbog čega sam posebno ponosna. Isto tako sam dobila neke nove ideje za unaprjeđenje rada jer uvijek ima prostora za poboljšanje. Principi rada vrlo su slični onima koje mi već koristimo. Novost je bio rad u vrtiću u prirodi gdje se boravak djece na otvorenom proteže na cjelodnevni program.

Igrala i pomagala izrađuju roditelji i tim koji radi na otvorenom. Plan rada stvaraju na osnovu situacijskih poticaja i interesa djece, orijentirani na tjelesne i istraživačke aktivnosti. Noviteti koje sam iskoristila u radu usmjereni su na obogaćivanje sadržaja vanjskog prostora kao i duži boravak na zraku u svim vremenskim uvjetima, što je vrlo bitno za razvoj djece i stjecanje boljeg imuniteta te na igre koje potiču razvoj zajedništva i suradničkog odnosa.

OUTDOOR EDUCATION; a new way of learning and teaching

Margareta Cahunek, odgojiteljica

“Zagledaj se duboko, duboko u prirodu i tada ćeš sve bolje razumjeti!” Alber Einstein

U sklopu KA1 projekta “Move forward” od 15. do 21. svibnja 2022. godine prisustvovala sam tečaju “Outdoor education; a new way of learning and teaching” u Bologni.

Dječji vrtić je početna stepenica u odgoju i pripremi djece za budućnost, odnosno stvaranju odgovornih pojedinaca koji će živjeti u skladu s prirodom poštivajući sve blagodati koje nam ona daje. Da bi djeca jednog dana postala “dio prirode” najprije trebaju upoznati okolinu koja ih okružuje, ponašati se odgovorno prema njoj te brinuti o njoj. Sama outdoor pedagogija nalaže da za odgojno-obrazovni rad treba stvoriti suživot s prirodom, koristiti prirodne materijale i situacije u aktivnostima, iskoristiti maksimalno potencijale koje nam nudi prirodno okruženje, dopustiti djeci iskustveno učenje. Outdoor pedagogija razvija fizičke aktivnosti, kreativnost, socijalne vještine i svijest o prirodi. Outdoor pedagogija može pružiti djeci mogućnost da se povežu s prirodom i osjete mir i smirenost koji dolaze boravkom u prirodi.

Zahvaljujući ovom tečaju upoznata sam s ključnim elementima i rastućim trendovima vezanim uz edukaciju na otvorenom i poučavanjem izvan učionice. Naučila sam kako osmisliti, planirati i ostvariti inspirativne obrazovne aktivnosti na otvorenom, kako koristiti obrazovanje na otvorenom za osobni i društveni razvoj te stekla iskustvo u prakticiranju radnih metoda i pristupa u odgoju i obrazovanju za okoliš.

Posjetili smo outdoor vrtić u blizini Bologne, proveli cijeli dan s odgajateljima i djecom te vidjeli kako to izgleda u praksi.

Nakon povratka iz Bologne glavni cilj bio je unaprijediti naš rad u vrtiću, uvesti što više elemenata outdoor pedagogije, ohrabriti i motivirati odgajatelje i roditelje za istraživanje i uključivanje “prirode” u svakodnevni život djece kod kuće i u odgojno-obrazovnim ustanovama.

Tijekom tečaja razmijenila sam iskustava o obrazovanju na otvorenom s nastavnicima i odgojiteljima koji dolaze iz cijele Europe (Slovenija, Grčka, Belgija, Estonija, Litva).

Ovo je bilo jedno jako lijepo outdoor iskustvo!

MINDFULNESS U VRTIĆU

Mimoza Tatari Strelec, odgajateljica

U listopadu 2021. sudjelovala sam u programu Erasmus projekta koji promiče razne vrste mobilnosti te dobila priliku sudjelovati na edukaciji o primjeni mindfulnessa kod djece. O mobilnosti sam slušala u gradu Alicante u Španjolskoj. Mindfulness je postao jedan od mojih osobnih interesa već nekoliko godina, ali nisam imala potpunu viziju njegove primjene u radu s djecom. Nakon naučenog sam odlučila svoja znanja još proširiti i implementirati u rad s djecom svoje skupine kao i ostalih skupina koje vodim putem različitih skraćenih programa. Mindfulness je u hrvatskom jeziku preveden kao usredotočena svjesnost, a odnosi se na namjerno usmjeravanje našeg uma na naše misli, emocije i tjelesne senzacije. Mindfulnessom učimo obraćati pažnju na ono što je sada i ovdje bez prosuđivanja, tj. učimo živjeti u sadašnjem trenutku. Mindfulness nije vježba relaksacije ili način na koji ne mislimo o problemima i izbjegavamo ih, nego ih postajemo svjesni i rješavamo ih u potrebnom trenutku. Današnji, suvremeni način života ostavlja brojne negativne posljedice na naše psihičko i fizičko zdravlje te se stvara jedan stav da je djeci i mladima potrebno omogućiti usvajanje korisnih alata pomoću kojih će umanjiti negativne posljedice stresa na naše zdravlje, a mindfulness se nameće kao jedna od vrlo korisnih strategija. Istraživanja koja su se ispočetka bavila mindfulnessom nisu uključivala njegov utjecaj na djecu, već su se bavila odraslima i benefitima koje mindfulness donosi njima. Današnja istraživanja bave se utjecajem koji mindfulness ima i na djecu, a pokazuju da vježbanje mindfulnessa kod djece donosi pozitivne ishode kao što su povećanje pažnje, koncentracije, pamćenja, samopouzdanja, kvalitete spavanja i još puno drugih benefita. Kada bismo skratili tijek vježbe mindfulnessa, vidjeli bismo da taj tijek ide tako da prvo usmjerimo pažnju koja vrlo vjerojatno u nekom periodu odluta. Učimo to primijetiti i bez ljutnje i prosuđivanja pažnju vratiti na prvotni fokus. Sve to izgleda vrlo jednostavno, ali sama praksa je malo teža, ako uzmemo u obzir da to želimo naučiti djecu. U tome mi puno pomaže moja struka odgajatelja i praksa u kojoj djeca uče igrajući se, a ove korisne sadržaje treba spretno „zapakirati“ u igru. Neke od aktivnosti usvojila sam na edukaciji u Španjolskoj, neke u kasnijim edukacijama o mindfulnessu, a nakon svega znam ih sada i sama osmisliti i prilagoditi situaciji. Kod djece vježbanje mindfulnessa počinjemo osjetilima (okusom, mirisom, sluhom, vidom, dodirom, propriocepcijom i vestibularnim osjetom).

PRIMJERI

Jedna od igara koju vole igrati djeca moje skupine je igra u kojoj glumimo da smo došli iz svemira i da smo svemirci. Ono što nam privuče pažnju je neka hrana. Jednom prilikom bio je to ananas kojeg smo dobili u sklopu proslave rođendana. Tada koristimo sva osjetila koja možemo – promatramo, opipavamo, mirišemo i na kraju pojedemo. Tom prilikom verbalno usmjeravam djecu da zadrže pažnju prilikom korištenja određenih osjetila: „Pogledaj kako izgleda kora ananasa, kakve je boje, je li uobičajenog izgleda, kako miriše, je li ti poznat taj miris, je li ugodan ili nije, kakav ima okus, odgovara li ti, koliko je jak…” i slična pitanja.

Igra u kojoj obraćamo pozornost na određene boje djeci je također vrlo omiljena. Šetamo kroz prostor i upućujem ih da obrate pažnju na sve što je crveno oko njih, plavo, žuto i tako i ostale boje. Kada smo počeli vježbati ovu vježbu, djeca su imala potrebu verbalizirati što je određene boje kao npr.: „Teta vidi crvenu kocku…“, a danas djeca u šestoj godini života bez problema šeću kroz prostor i samo obraćaju pažnju na određenu boju.

Igre „Dodirni i pogodi“ ili „Pomiriši i pogodi“ su, također, vrlo primamljive. U tim igrama djeca zatvore oči ili ih pokriju maramom i pomoću osjetila dodira ili mirisa pokušavaju pogoditi o čemu se radi.

Promatranje „čarobne boce“ je jedna od aktivnosti mindfulnessa koju većina odgajatelja nudi djeci već u jasličkoj dobi, a isto tako je primamljiva i odraslima jer djeluje vrlo umirujuće. Za izradu vam je potrebna prazna plastična boca s koje treba ukloniti tragove etikete, ulje za bebe u koje možete staviti šljokice (možete i perlice), dodati vodu koju ste obojali prehrambenom bojom, zatvoriti i zalijepiti da biste spriječili otvaranje i izlijevanje. Nakon toga možete zajedno uživati u čaroliji koju vam nudi ova „čarobna bočica“.

Nakon vježbi koje se tiču osjetila idemo dalje na vježbe disanja, usredotočavanja na misli i uočavanja emocija i tjelesnih senzacija, ali one će i dalje biti formulirane kao igra jer je djeci tako najprirodnije usvojiti ih.

Primjer jedne takve igre je disanje s omiljenim plišancem. Zamolimo dijete da legne, stavi omiljenu plišanu igračku na trbuh i diše s njom, prati njezino kretanje, kako se miče trbuščić te na taj način potaknemo dijete na vježbu disanja igranjem.

Ono što je posebno lijepo u mindfulnnessu je to da njeguje principe zahvalnosti i ljubaznosti, a to su vrline koje svakako čine svijet ljepšim i boljim mjestom za život. Različitim igrama potiču se određene vrline na način blizak djeci.

Jedna takva igra je „Lopta koja dijeli komplimente″. Djeca sjede u krugu i dodaju loptu jedni drugima. Pri tome svaki puta kada nekom djetetu dodaju loptu kažu i neki kompliment. Ispočetka se dogodi da se komplimenti ponavljaju, ali s vremenom djeca počnu uočavati po čemu je koji prijatelj iz skupine poseban pa to i verbaliziraju. Veliku vrijednost u ovoj aktivnosti ima i pozitivno djelovanje na samopouzdanje djece.

Još puno različitih i predivnih aktivnosti nudi mindfulness za djecu i svakako je mindfulness ili usredotočena svjesnost jedno pozitivno iskustvo koje vrijedi doživjeti.

ERASMUS+ PROJEKT „BUDI ZDRAV!“

Natalija Kušek, prof.

Nakon uspješno završenog Erasmus+ projekta Kreni naprijed odlučili smo prijaviti novi projekt Budi zdrav na natječaj Erasmus+ programa. Projekt Kreni naprijed bio je velik zamašnjak stručnom usavršavanju odgojno-obrazovnih djelatnika u vrtiću. On nam je otvorio vrata Erasmus + KA1 programu i potaknuo nas da nastavimo s odlascima na mobilnosti. Diseminacije različitih tema s mobilnosti ponudile su i ostalim zainteresiranim odgojiteljicama raznovrsne ideje, sadržaje, aktivnosti i alternativne i neformalne oblike učenja čime su obogatili odgojno-obrazovni rad i razvili nove ideje. Prenošenjem iskustava s međunarodnih edukacija te upoznavanjem s ljepotama i kulturom zemalja koje su posjetile motivirale su i ostale odgojitelje za uključivanje u Erasmus+ program. Prošle godine smo imali dvanaest polaznika različitih mobilnosti, dok u novom projektu Budi zdrav, sudjeluje devetnaest odgojiteljica i članova stručnog tima.

Projekt Budi zdrav nastavak je projekta Kreni naprijed te njime proširujemo dosadašnje aktivnosti i uvodimo nove aktivnosti iz STEAM područja te nastojimo unaprijediti metode učenja engleskog jezika. Projekt je započeo 1.2.2023. godine i trajat će do 31.7.2024. te je za njegovu provedbu odobreno 37.343,00 eura. Tijekom projekta odgojiteljice i stručni suradnici usvajat će nova znanja u Grčkoj, Mađarskoj, Španjolskoj, Cipru, Islandu, Francuskoj, Italiji i Nizozemskoj. Tako ćemo upoznati mediteranske, skandinavske i kontinentalne zemlje Europe, njihove školske sisteme, kulturne specifičnosti, ali i sudionike edukacija upoznati s hrvatskim školskim sistemom i odgojno-obrazovnim radom u našem vrtiću. Susreti s odgojno-obrazovnim djelatnicima iz drugih zemalja omogućit će nam razmjenu iskustva i nove ideje za rad s djecom.

Cilj projekta Budi zdrav je unaprijediti stručne kompetencije odgojitelja, unaprijediti praksu, stvarati ugodnu i motivirajuću atmosferu za učenje, međusobno se uvažavati kao i razvijati zdrave životne navike djece te aktivni stil života čime pozitivno utječemo na psihofizičko zdravlje djece i odraslih.

Navedenim projektom želimo unaprijediti nekoliko područja odgojno-obrazovnog rada:

1. Razvoj zdravih životnih navika i aktivnog stila života djece ostvarit ćemo unapređenjem obrazovanja na otvorenom, obrazovanjem za okoliš, uvođenjem novih sadržaja iz područja umjetničkog stvaralaštva, art terapije, obogaćivanjem tjelesnih aktivnosti fitness i yoga sadržajima, glazbom, plesom, ritmom. Zabavnim aktivnostima motivirat ćemo djecu za učenje, ojačati samosvijest i samopouzdanje, potaknuti djecu na vježbanje, kretanje, boravak na zraku, međusobno poštovanje i poštovanje prirode.

2. Popularizirat ćemo znanost, potaknuti interes za STE(A)M sadržaje i unaprijediti digitalne STEM kompetencije odgojitelja. Rad na sadržajima STEM-a i digitalnih tehnologija razvijaju dječju znatiželju, kreativnost, stvaralaštvo te inventivne načine rješavanja nekog problema. Upravo je kreativnost i stvaralaštvo poticaj za stvaranje bolje slike o sebi, samosvijesti, fleksibilnosti u mišljenju i rješavanju problema te doprinosi stvaranju samopouzdanja. Ove psihičke osobine krucijalne su za psihičko zdravlje i funkcioniranje osobe te pozitivno utječu na psihofizičku dobrobit djece. Planiranim edukacijama potaknut ćemo korištenje digitalnih tehnologija u procesu učenja.

3. Povećat ćemo kvalitetu poučavanja engleskog jezika i širenja znanja o europskoj raznolikosti.

U vrtiću provodimo cjelodnevni program ranog učenja engleskog jezika, edukacjama želimo unaprijediti kvalitetu odgojnoobrazovnog rada, obogatiti sadržaje i povećati interes i motivaciju djece kao i postići bolje rezultate.

Tijekom projekta ostvarit ćemo devetnaest mobilnosti i diseminacija sadržaja, planirati više aktivnosti na otvorenom, unaprijediti materijalni prostor formiranjem istraživačkih i STEAM kutića, ostvariti suradnju s kabinetima fizike i kemije u školama, intenzivirati tjelovježbu uvođenjem novih oblika vježbanja (fitness, yoga, ritmički ples). Organizirat ćemo dane europske kuhinje i upoznati različita autohtona jela iz zemalja koje ćemo posjetiti. Učit ćemo o prirodi iz prirode, te usvojiti nove metode rada za uvođenje digitalnih tehnologija u odgojno-obrazovni rad. Velika vrijednost Erasmus+ programa i projekata koji se provode pod njegovim okriljem je upravo mogućnost upoznavanja različitih europskih destinacija, drugih kultura, stvaranje povezanosti sa sustručnjacima iz drugih zemalja, razmjena iskustava s njima i stvaranje temelja za buduće suradnje. Širenje vidika, poznanstava i različitih odgojno-obrazovnih tema kojima se prisustvuje tijekom edukacija daje nam različite ideje, ali i generira stvaranje novih ideja. Veselimo se svakom novom projektu, a pred nama je zaista zanimljivih godinu i pol dana.

STEAM u predškolskom obrazovanju

Karla Šimunić, odgojiteljica

Djeca su po prirodi mali znanstvenici i inženjeri koji uče putem znanosti, tehnologije, inženjerstva, umjetnosti i matematike (STEAM). STEAM ih čini misliocima, umjetnicima, kreatorima, inovatorima i izumiteljima. STEAM je budućnost. Rano izlaganje djece STEAM-u pospješuje njihovo kritičko razmišljanje i obogaćuje njihov sveukupni intelektualni rast i razvoj.

U sklopu KA1 Erasmus+ projekta “Budi zdrav” sudjelovala sam na edukaciji “EESTE(A)M - Early Education STE(A)M”. Na ovoj edukaciji zajedno s učiteljima i odgojiteljima iz Španjolske, Portugala, Bugarske i Rumunjske sam stekla mnogo različitih kompetencija, a jedna od njih je izrada digitalnih edukativnih materijala i izrada jedinstvenih i interaktivnih priča i stripova te korištenje mnogo različitih zanimljivih aplikacija koje povezuju stvarnost s virtualnim svijetom. Zajedničkim aktivnostima smo učili kako koristiti tehnologiju i aplikacije na edukativan način. Voditelj edukacije Petros Georgiakakis nam je pokazao pomoću outdoor aktivnosti kako na zabavan i zanimljiv način možemo koristiti edukativne aplikacije, a istovremeno razgledavati Atenu i učiti o grčkoj povijesti i mitologiji. Mnogo tih aplikacija možemo koristiti i u radu s djecom uz prilagođene aktivnosti njihovoj dobi. Zajedno s djecom možemo izraditi VR naočale od kartona te ih pomoću aplikacija prošetati kroz jurski park s dinosaurima ili posjetiti Louvre muzej kako bismo vidjeli Mona Lisu. Uz današnju tehnologiju možemo sve. Korištenjem edukativnih aplikacija u predškolskom odgoju i obrazovanju možemo pomoći u razvijanju vještina kod djece poput sposobnosti rješavanja problema, kritičkog razmišljanja, kreativnosti te u razvoju motoričkih vještina poput koordinacije ruku i očiju. Primjena edukativnih aplikacija u radu s djecom predškolske dobi ima brojne prednosti, uključujući motivaciju za učenjem te razvoj različitih vještina i fleksibilnost u korištenju različitih platformi. U obrazovnim okruženjima primjena takvih aplikacija može pomoći u personaliziranom učenju i prilagodbi različitim potrebama djece.

DIGITALNI STORYTELLING ILI PRIČAM TI PRIČU

Na edukaciji sam naučila kako na jedinstven i interaktivan način izraditi strip, slikovnicu ili priču u kojoj glavnu ulogu ima dijete. Digitalni storytelling ili pričam ti priču predstavlja popularniji način pričanja priče uz pomoć slika, videozapisa, zvuka, teksta, animacija i interaktivnih elemenata na internetu, mobitelu ili računalu. On otkriva mnoge mogućnosti za izražavanje kreativnosti i pričanje priča na nov i uzbudljiv način. Pomoću digitalnog storytellinga, djeca mogu razvijati svoje vještine pripovijedanja, uređivanja i dizajniranja te naučiti kako izraziti svoje ideje na kreativan način. S obzirom da su današnja djeca vrlo napredna u korištenju tehnologije i s lakoćom se snalaze u digitalnom svijetu, digitalni storytelling može kod djece razviti još bolje digitalne kompetencije i obogatiti cjelokupni intelektualni razvoj. Također, neke od prednosti STEAM pristupa u predškolskom odgoju i obrazovanju su i razvoj kritičkog razmišljanja i inovativnosti.

Tehnologija nudi svijet na dlanu te olakšava stvaranje i otvara sasvim nove mogućnosti izražavanja. Ona omogućuje veliki pristup informacijama koje na neobičan način možemo lako pretvoriti u kreativnu ideju. STEAM pristup priprema djecu za budućnost, pomažući im da razviju vještine potrebne za uspjeh u suvremenom društvu u kojem je tehnologija sveprisutna.

ROBOTIKA U DJEČJEM VRTIĆU

Kako djeca vrtićke dobi uče?

Poznavanje specifičnosti razvoja i učenja djeteta predškolske dobi osnovni je preduvjet za kreiranje i planiranje bilo koje vrste aktivnosti u radu s njima pa tako i za provođenje programa elementarne robotike. Djeca vrtićke dobi su po prirodi pravi mali istraživači te ih je bitno samo dobro usmjeriti uz osiguravanje adekvatnih i stimulativnih poticaja. Izuzetno su aktivna, dinamična te kao da u sebi imaju programiranu potrebu za neprestanim djelovanjem uz angažiranje osobnih potencijala, stvarajući tako vlastiti “program” učenja i spoznavanja svijeta koji ih okružuje. Zanima ih sve što se događa u njihovom okruženju te isto neprestano “prerađuju” putem vlastite igre i igre s vršnjacima. Želja predškolskog djeteta da istražuje i isprobava stavljajući predmete u različite odnose te da kombiniranjem pronalazi vlastita rješenja za određene probleme, gotovo je neiscrpan izvor energije i aktivnosti. Dakle, predškolsko dijete uči prvenstveno putem igre i upravo zbog toga dječju igru trebamo iskoristiti kao “alat” i za provođenje programa robotike. Što je viši nivo intrinzične motivacije u djeteta, to je, istovremeno, i viši stupanj aktivnosti u igri, istraživanju, kombiniranju, isprobavanju putem pokušaja i pogrešaka te pronalaženju vlastitih kreativnih rješenja. Prijenos, tj. transmisija gotovih znanja putem klasičnih načina poučavanja polako, ali sigurno pronalazi svoje mjesto u prošlosti te se sve više shvaća važnost aktivnosti djeteta, naročito predškolske dobi, u procesu vlastitog učenja, poimanja svijeta koji ga okružuje i dječjeg stvaranja.

Predškolsko dijete i tehnologija

U današnje doba, kada djeca odrastaju od najranijih dana okružena tehnologijom i kada se tehnologija razvija brže nego ikada prije, važno je prihvatiti da ona također predstavlja veliko područje interesa predškolskog djeteta. Samim time predstavlja i područje u kojem su djeca iznimno intrinzično motivirana te tu spoznaju kao takvu trebamo htjeti, moći i znati iskoristiti u procesu dječjeg razvoja i učenja. Prilagođavanje vrtićkog okruženja tom suvremenom dobu uz stjecanje digitalnih kompetencija trebalo bi postati još jedna od mnogobrojnih zadaća u okviru odgoja i obrazovanja predškolske djece, što nalaže i Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Dugo se smatralo da s učenjem digitalnih tehnologija treba krenuti tijekom osnovnoškolskog obrazovanja, no sve se više uviđa da je to vrijeme kada već pozamašno kasnimo obzirom da, sviđalo se to nama više ili manje, tehnologija čini sastavni dio života malog djeteta. Prilikom uvođenja digitalizacije u vrtiće promišljenim djelovanjem, planiranjem aktivnosti u skladu s dječjim razvojem i interesima i vremenski ograničenim korištenjem istih, naglasak je prvenstveno na benefitima koje djeca ostvaruju putem tehnologije.

U Dječjem vrtiću “Tratinčica” pojedini odgajatelji sve više ciljano koriste digitalnu tehnologiju u pedagoškom radu s predškolskom djecom. Sa željom da djeci približim elementarnu robotiku i dobrobiti za dječji razvoj koje proizlaze iz nje, i ja sam početkom ožujka u okviru Erasmus+ KA1 projekta sudjelovala na tečaju pod nazivom “Robotic and STEAM for kindergarten”u Barceloni. Tečaju su, uz voditeljicu tečaja Španjolku, prisustvovale i kolegice iz Finske te sam u međunarodnom, aktivnom i podržavajućem radnom ozračju stekla osnovne informacije i praktična znanja o tome kako započeti i provoditi program elementarne robotike u vrtiću. Upoznala sam se s programskim alatima i robotima prikladnim za uzrast djece od četvrte do sedme godine te potencijalnim idejama i mogućnostima kako približiti djeci robotiku.

Aktivnosti robotike, uz učenje osnova programiranja i izrade jednostavnih algoritama, doprinose razvoju dječjeg logičkog i kreativnog mišljenja, razvijaju sposobnost samostalnog rješavanja problema, pronalaženje višestrukih rješenja određenog problema te razvijaju sposobnost planiranja i predviđanja. Ujedno se koriste kao alat za stjecanje novih znanja o okolini koja nas okružuje poput: prometa, geografije, slova, planeta, računanja, geometrijskih tijela i oblika i brojnih drugih. Također, utječu na

Anđela Prentašić (6) - Loli

“TRATINČICA”

Višnja Markovčić, odgajateljica

razvoj finih motoričkih sposobnosti, komunikacijskih vještina, pažnje i pamćenja te orijentacije u prostoru. Tijekom edukacije naglasak je bio na tome da djeca, uz pomoć tehnologije, aktivno sudjeluju u vlastitom procesu učenja uz podršku odraslih. Dakle, ono što je jako važno za naglasiti je da ne koriste tehnologiju isključivo kao pasivni konzumenti, što je, na žalost, većinom praksa kad su u pitanju predškolska djeca, ali i školska. Obzirom da su današnja djeca već od najranijih dana izuzetno senzibilizirana za tehnologiju te da s velikom lakoćom stječu nova tehnološka znanja, važno je taj njihov interes i sposobnosti iskoristiti i primjereno poticati u skladu s vremenom u kojem živimo.

Početak projekta elementarne robotike u skupini “Šapice”

Po povratku s edukacije, ohrabrena novim spoznajama i praktičnim znanjima te “osvježena” novim idejama, započela sam s radom na projektu robotike u svojoj skupini “Šapice”. Obzirom da su djeca željno iščekivala moj povratak te imala brojna pitanja o mojem putovanju, iskoristila sam njihovo uzbuđenje i radoznalost te krenula s uvodnim aktivnostima programa elementarne robotike. Tijekom tri tjedna, koliko je proteklo do trenutka pisanja ovog članka, bavili smo se brojnim aktivnostima u skupini. Na samome početku djeca su dobila zadatak da istraže, tj. porazgovaraju s članovima obitelji gdje se sve roboti koriste te se drugi dan poveo razgovor o tome. Postepeno su djeca došla do zaključka da roboti bez ljudskog znanja i ljudskih sposobnosti prvotno ne bi mogli ni postojati, kao ni funkcionirati te je stvoren inicijalni interes za dječja promišljanja, razgovore i pitanja poput: “Kako se robot pokreće?, Kako izvodi pokrete koje želiš?, Ima li robot svoju pamet?” i druga slična pitanja.

Djeca koja su izrazila interes su se i likovno izražavala crtajući svog robota iz mašte, pri čemu su nastali zanimljivi likovni radovi s još zanimljivijim dječjim objašnjenjima što sve njihov robot radi. Ponudivši djeci kartonsku kutiju i pedagoški neoblikovani materijal izradili smo recikliranog robota koji nam služi za aktivnost “Programiraj svog prijatelja-robota”, kako bi djeci aktivnost bila još zabavnija i zanimljivija. Dječak Borna je nacrtao i okvirni nacrt za izradu robota te su djeca surađivala uz međusobno dogovaranje i nadopunjavanje prilikom njegove izrade. Tijekom aktivnosti vježbanja elementarnog programiranja pomoću “prijatelja-robota”, odgovarajuće podne podloge i adekvatnih strelica djeca istovremeno vježbaju orijentaciju u prostoru, odnos lijevo-desno, uče logički razmišljati kreirajući svoje mini programe uz samostalno uočavanje i ispravljanje pogrešaka u programu. Ujedno smo u okviru prethodno opisane aktivnosti krenuli i s upoznavanjem geometrijskih tijela te pojma suprotnosti kao dodatnog zadatka. Djeci sam, također, izradila manje stolne didaktičke podloge za usvajanje osnova programiranja s kojima se djeca rado zabavljaju. Bavili smo se i rješavanjem problemskih i logičkih zadataka vezanih uz primjenu matematike u stvarnom svijetu koji potiču način razmišljanja potreban u računalnom programiranju. Pojedini problemski zadaci djecu su naročito zaintrigirali te su se dugotrajno zabavljali promišljajući potencijalna rješenja. Polako smo krenuli i s upoznavanjem s robotom prikladnim za vrtićki uzrast, Bee Bot-om. Bee-Bot ili “Pametna pčela” je edukacijski programibilan podni robot osmišljen za upoznavanje djece predškolskog uzrasta s osnovama programiranja. Djeca ga programiraju pritiskom na strelice ovisno o željenom smjeru kretanja. Naročito željno iščekuju svoj red kako bi ga mogli programirati te su interes u aktivnosti kao i dječji misaoni, ali i socijalni angažman na visokom nivou. Uz podlogu za programiranje koja je u kompletu s robotom na temu farme, izradila sam podlogu koja nam trenutno koristi za usvajanje slova i početnog čitanja. U planu imam izraditi i brojne druge podloge tematski vezane za područja dječjih interesa kako bismo što više proširili dječje spoznaje, na njima zabavan i razvojno prikladan način spoznavanja svijeta koji ih okružuje. S napredovanjem i razvojem projekta uslijedit će i mnogobrojne druge aktivnosti.

Paola Večenaj - Robot Smješko

PRIMJENA METODE ORFF SCHULWERKA U ODGOJNO-OBRAZOVNOM RADU

U sklopu KA1 Erasmus projekta pod nazivom „Budi zdrav“ prisustvovala sam edukaciji „Orff Schulwerk for gifted kids“.

Zajedno sa mnom edukaciju je pohađalo četvero profesora iz Španjolske. Predavačica na edukaciji nam je bila djevojka iz Turske. Neki od ciljeva ove edukacije su bili: povećati znanja i vještine učitelja/odgojitelja o osnovnom glazbenom obrazovanju i plesnom odgoju, naučiti se izražavati putem glazbe, pokreta i zvuka, istraživati glazbene materijale - instrumente te prepoznati Orffove instrumente.

Koristili smo svoje tijelo kao instrument. Učili oblike glazbe i plesa. Klasificirali narativne elemente glazbe. Mnogo smo koristili glazbu, zvuk i govor kao komunikacijski alat. Definirali smo temeljne principe glazbeno-pokretnog odgoja Orffa Schulwerka. Naučili smo kako uključiti osnovne principe Orff Schulwerk glazbenog i pokretnog obrazovanja u razred ili grupu, kako usmjeriti svoje učenike da koriste jezik, glazbu i elemente pokreta kao sredstvo izraza, na koji način djecu usmjeriti na grupne aktivnosti u kojima će koristiti jezičnu glazbu i pokret. Pripremali smo prikladnu atmosferu za individualnu i grupnu improvizaciju.

Ideja Carla Orffa o odgoju pomoću glazbe stara je više od 50 godina. Orff Schulwerk razvio je ideju jedinstva govora, glazbe i plesa. Iz tog uvjerenja nastalo je djelo Schulwerk koje je značajno za osobnost Carla Orffa. Carl Orff je tražio elementarnu glazbu. Elementarna glazba nikad nije samo glazba, ona je povezana s pokretom, plesom i jezikom. Ovakva vrsta glazbe stvara se sama i u njoj čovjek nije samo slušatelj već je i tvorac. Elementarna je glazba prirodna, tjelesna i nju svatko može stvoriti i osjetiti. Posebno je primjerena djeci.

Improvizacija je za Orffa bila polazna točka elementarne glazbe. Od početka je u svoju nastavu, kao prve instrumente, uvukao geste (pljeskanje, pucketanje prstima, stupanje) od jednostavnih do kompliciranih oblika. Uskoro je tome pridružio različite načine korištenja zvečki i bubnjeva koji pripadaju jednom od najstarijih instrumenata čovječanstva.

Glazba djeluje multisenzorno, instrumenti su izrađeni od različitih materijala, različitih su oblika i imaju različit opseg.

Aktivnosti nisu ograničene na akustički aspekt glazbe, djeca osjećaju zvuk dok ga slušaju. Špekule koje se kotrljaju s metalofona na bubanj mogu također poslužiti i kao motivacija djetetu u interakciji, čak i ako dijete ne želi ili ne može sudjelovati u glazbenim aktivnostima.

Osnova Orffove filozofije je vjerovanje da je povijesni razvoj glazbe predodređen u životu svakog pojedinca.

Orffov pristup počinje sa zamisli da se glazba usvaja poput govora. Njegova glazba ne razlikuje se puno od Suzuki metode (japanske metode glazbenog odgoja). Dijete uči govoriti jednostavno slušajući i oponašajući, a zatim kasnije u životu uči interpretirati simbole kao pisani oblik jezika. Tako bi dijete trebalo usvajati glazbu na isti način. U ranoj dobi dijete je izloženo glazbi, uči pjevati i igrati se udarajući po instrumentima, a u svom kasnijem glazbenom razvoju uči interpretirati simbole i zapisivati ih kao glazbu. U početku dijete uči jednostavne melodije koje uključuju dosta pokreta. Orff je upotrebljavao ovaj pristup jer je vjerovao da djeca moraju osjećati glazbu i kretati se prema njoj prije nego što se od njih zahtijeva da je razumiju. Govor je jedan od ključnih elemenata u Orffovom pristupu ne samo zato što je govor prirođeno ritmičko obilježje, nego zato jer je Orff bio jedini od velikih pedagoških filozofa koji je upotrebljavao govor na taj način. Orffova misao je bila da je prijelaz iz govora u ritmičke aktivnosti, a zatim u pjesmu najprirodniji za dijete.

Carl Orff kritički je reflektirao glazbenu povijest. Orijentirao se na staru grčku riječ musiké. Zajedničko glazbi i govoru, pri čemu se potvrđuje jedinstvo glazbe i stiha, je ritam. Orff je vjerovao da je ritam najvažniji dio glazbe. Ritam je taj koji je zajednički pokretu, govoru i glazbi. Ritam je taj koji povezuju sve ove elemente zajedno i stvara elementarnu glazbu.

Orffova metoda glazboterapije je aktivni oblik glazbene terapije koji koristi vještine i sposobnosti djece s određenim poteškoćama u razvoju, a

Jelena Matijaško, odgojiteljica i voditeljica plesnih tehnika

razvila se na osnovi kliničkog iskustva. Za tu terapiju karakteristično je njeno interaktivno i multisenzorno djelovanje. Odnos između terapeuta i djeteta smatra se kao središnji faktor u terapiji. Rad na području socijalne pedijatrije doveo je do vrlo jakog naglaska na razvoj i razvojne procese Orffove glazboterapije. U Orffovoj glazboterapiji razmatra se opći razvoj, razvoj osobnosti i obiteljska situacija djeteta, a postupci su prilagođeni individualnim potrebama

djeteta. Zbog toga Bruscia 1998. klasificira Orffovu muzikoterapiju kao razvojnu glazbenu terapiju. Gotovo sva djeca s razvojnim teškoćama imaju ozbiljnih problema senzomotoričke prirode koji im onemogućavaju spoznajni razvoj primjeren njihovoj dobi. Da bi se potakao njihov razvoj u skladu s njihovim mogućnostima, koriste se razne metode senzomotoričke stimulacije. Obzirom da se radi o integralnom procesu, izuzetno je važno imati mogućnost korištenja različitih oblika stimulacije razvoja te individualizirani pristup svakom djetetu.

Glazbena sredstva u ovoj metodi su govor, ritam, gesta, mimika, pokret, melodija i rukovanje Orffovim instrumentima. Primjenom Orffovih instrumenata ciljano se pospješuje opuštanje i koncentracija, razvoj osjetilne percepcije (taktilne, optičke, akustičke, prostorne) te koordinacija.

„Od početka djeca nisu voljela učiti. Radije bi se igrali, a ako imate njihove interese u srcu, dopustite im da uče dok se igraju; otkrit će da je ono što su svladali dječja igra.“

Carl Orff

„Umjetnost nam omogućava da pronađemo i izgubimo sami sebe u isto vrijeme.“

UMJETNOST KAO TERAPIJA

Ivana Jakupić, odgojiteljica

Ima li boljeg grada za sudjelovanje na edukaciji vezanoj za umjetnost od Firence!? Firenca je sama po sebi kao galerija prepuna predivne umjetnosti u kojoj se možemo izgubiti u silnoj slikovitosti koju nudi te pronaći inspiraciju za svaki kreativni pothvat.

Tako smo i mi, sudionici edukacije

„Art as therapy“, inspiraciju potražili u samom centru Firence. Edukatorica

Monica Ogaz, gestalt terapeutkinja, pred nas je stavljala razne kreativne izazove koji

su nas, u traženju rješenja, poticali na promišljanje o različitostima, o osjećaju isključenosti iz društva te kako prihvatiti te razlike. Osmisliti priču promatrajući statue nije bilo nimalo lako, ali ne zbog nedostatka inspiracije, već naprotiv, zbog čarobnog firentinskog trga koji je donio pravi val misli i riječi.

Također, razna poznata djela zahtijevala su kreativnu reprodukciju. Svrha nije bila napraviti što ljepši rad, već povezati vlastite emocije, emocije dijela grupe i cijele grupe u jednu cjelinu. Ovom edukacijom, zajedno sa sudionicima iz Češke, Njemačke, Španjolske i Londona, dobila sam zaista mnogo. Edukacija je pružila uvid u važnost umjetnosti za osobni razvoj i razvoj samopoštovanja, samoizražavanja, samospoznaje i samoregulacije te razvoja empatije. Saznali smo i kako primijeniti umjetnost i eksperimentirati raznim tehnikama kako bi djeci omogućili mentalni i emocionalni rast te kako upotrijebiti umjetnost kao sredstvo komunikacije među djecom redovnog i specifičnog razvoja.

„Cilj umjetnosti nije da predstavi vanjsku pojavnost stvari, nego njihov unutarnji značaj.“ Aristotel.

R. W. Emerson

VAŽNOST ÈITANJA PRIÈA OD NAJRANIJE DOBI

Zašto je čitanje od najranije dobi zaista važno? Dijete uči i spoznaje slušajući i promatrajući, a direktna interakcija s djetetom u tom trenutku to nesmetano omogućuje. To je jedan od glavnih razloga zašto se djeca iz skupine “Mišići” posebno vesele kad nam u skupinu dođe nova postava interaktivnih slikovnica za istraživanje.

Ritual čitanja i pričanja za dijete predškolske dobi predstavlja vrlo važnu ulogu u razvoju jer čitanjem i pričanjem priča izgrađujemo povezanost i osjećaj bliskosti s djetetom. Dijete se osjeća zadovoljno jer mu je odrasla osoba posvetila vrijeme i pažnju, a samim činom čitanja i pričanja produbljuju se odnosi. Dijete otkriva svoje interese, sposobnosti, način razmišljanja, potrebe pa i strahove te se čitanjem i pričanjem pomaže u cjelokupnom razvoju. Dijete se lakše koncentrira listajući slikovnicu, povezujući slike i tekst s onim što mu se govori te uz pomoć slika lakše razumije sadržaj i prati radnju. Slikovnica se mijenja u skladu s djetetovim odrastanjem, što znači da mlađem djetetu trebaju slikovnice s više slika i malo teksta jer ono stječe informacije i uči gledajući slike i povezujući ih s onim što vidi u okolini. Starijem djetetu tekst postaje važniji. Uloga slikovnice je prezentacija poznate stvarnosti, a kasnije, svladavanje poruka i otkrivanje onog nedokučivog u toj stvarnosti. Slikovnice u jasličkoj dobi bi trebale biti od kartona bez oštrih rubova, krute, sa slikama bez teksta i po mogućnosti sa zvukovima iz prirode ili životinjama s kojima se dijete susreće. Svako dijete ima pravo na igru, a slikovnica služi kao predmet igre pomoću kojeg bolje razumije i povezuje situacije s kojima se susreće u svakodnevnom životu. U trećoj i četvrtoj godini slikovnice postaju sve složenije. Djeca te dobi vole priče koje govore o životinjama i zbivanjima u okolini. Zanimljive su im priče jednostavnog zapleta te počinju pokazivati interes za različite postupke u određenim situacijama. Počinju razlikovati dobro od zla, poželjno od nepoželjnog. Djeca u starijoj predškolskoj dobi pokazuju interes za složenije priče o ljudima i prirodi bliskih i dalekih krajeva, bajke i basne. Bajke su vrlo korisne jer pomažu u rješavanju raznih strahova kod djece kao što su strah od liječnika ili strah od pasa ili pak pomažu u poboljšanju njihovih sposobnosti, na primjer, da budu brži, da budu strpljiviji i sl. Tekst dobre slikovnice treba biti prilagođen djetetovoj sposobnosti razumijevanja poruke koju prenosi, zanimljiv, smislen, pisan jasnim i pravilnim jezikom. Ilustracije trebaju biti skladnih boja i estetski vrijedne, realne kad pojašnjavaju pojmove, a maštovite kad obogaćuju doživljaj. Problemske slikovnice su vrlo korisne i zanimljive djeci jer im na primjeren način, uz jednostavan tekst i slike, približavaju situacije u kojima se javljaju neugodni osjećaji. One govore o svakodnevnom životu i problemima, često su djelo cijelih autorskih timova koji uz autora teksta i ilustratora uključuju i psihologe, pedagoge, pedijatre. Teme koje obrađuju problemske slikovnice su emocije, osobine ličnosti i ponašanje, odnosi u obitelji i društvu te zdravlje.

Odgojitelj ima važnu ulogu u procesu upoznavanja i povezivanja djece sa slikovnicama i slikovnim pričama jer stvara ugodno ozračje i prostor u kojem dijete neometano proučava i čita ponuđene slikovnice. Prilikom čitanja odgojitelji često unose emocije i uz dramatizaciju održavaju pažnju djece i usredotočenost na tekst koji je uvijek povezan sa slikom. Ponuđene slike bez teksta, tkz. slikopriče, djecu potiču na razmišljanje i stvaranje vlastitih priča koje slijede predložene slike. Takve aktivnosti vrlo su atraktivne od najranije dobi u jasličkim skupinama gdje se nerijetko mogu vidjeti djeca kako samostalno proučavaju fotografije i na jednostavan način stvaraju priče. Takav se rezultat može vidjeti kod djece koja su naviknuta na slušanje i čitanje od najranije dobi.

Svrha slikovnica je pomoći djetetu u otkrivanju svijeta i pisane riječi. Ona razvija spoznajni svijet djeteta, izaziva emocije te razvija govor i bogati fond riječi. Slikovnica, osim što pomaže jačanju sposobnosti pamćenja i zapamćivanja, predočava djetetu pojave koje su njemu neotkrivene i nepoznate. Trebamo biti strpljivi, motivirati dijete svojim ponašanjem i sami što više posezati za slikovnicom, čitati djetetu i uz priču mu pomoći da razvije svoje sposobnosti. Važno je odabrati dobru slikovnicu te uz ugodno ozračje i određene uloge u čitanju, djeci pokazati sasvim novi svijet i način učenja.

Dunja Krušlin, odgojiteljica

VRIJEDNE RU^ICE JEDNOG DJETETA

Mirela Ciglarić, odgajateljica

U našem vrtiću nastojimo razvijati radne navike kod djece već od jaslica prema razvojnim mogućnostima i dobi djece. Iako malene, te dječje ručice mogu i žele učiniti puno – isprobati, doživjeti, osjetiti! Razvijene radne navike doprinose kasnije uspjehu u životu svakog odraslog pojedinca te odgovornom ponašanju i obavljanju radnih zadataka. Dijete nije rođeno s radnim navikama, već se one formiraju tijekom života, a to je dugotrajni proces.

Krenuvši od najmanjih, onih u jaslicama, usvajamo higijenske navike pravilnim pranjem ruku, samostalnim obavljanjem fizioloških potreba (odvikavanjem od pelena i odlaskom na wc), samostalnim izuvanjem, obuvanjem, oblačenjem i skidanjem odjeće. Nadalje, tu je i pranje zubi, briga o sebi i svom izgledu koja uključuje i češljanje, briga o stvarima te pospremanje prostora u kojem živimo. Djeca vole sudjelovati u životno–praktičnim i radnim aktivnostima, vole osjetiti i doživjeti da nešto mogu učiniti samostalno. Za to im treba dati priliku! Mi odrasli djeci često činimo „medvjeđu uslugu“ pa odrađujemo zadatke umjesto njih. Takva navika prenosi djetetu poruku: „Malen si, ne možeš to učiniti sam, ja ću umjesto tebe!“ Na taj način dijete ne razvija samostalnost, odgovornost, strpljivost, upornost, a kasnije će živjeti pod motom: „To će učiniti moja mama, ne trebam ja!“

Samostalnost kod jela iznimno je važna, tanjur koji će dijete samo pospremiti nakon jela, obrisati stol. Kod nas u skupini to su „male reduše“ koje vode brigu o čistoći stolova i uredno pospremljenim igračkama u sobi dnevnog boravka. Nekako sve u životu kreće od životno-praktičnih aktivnosti koje su vrlo važne u stvaranju radnih navika kod djece. Uredno pospremljene i razvrstane igračke temelj su reda i discipline jer kako kaže poslovica: „Kad je red u sobi, red je i u glavi!“. Nepospremljene igračke i nered kod djece izazivaju nemir koji dovodi do međusobnog sukoba. Djeca imaju svoja prava, ali i svoje dužnosti.

Rad daje osjećaj:

o VRIJEDNOSTI: „Vrijedan sam, jer mogu to učiniti sam!“;

o VAŽNOSTI: „Uspio sam!“ i

o SAMOSTALNOSTI koja vodi prema odgovornosti i razvija samopouzdanje kod djece.

Djeca uživaju kada uspiju samostalno natočiti vodu iz vrča, vole sudjelovati u čišćenju koje uključuje brisanje prašine, kupanje i oblačenje lutkica, pranje i brisanje suđa iz kutića kuhinje. Ponosni su kada uspiju zakopčati jaknu ili pak zavezati vezice na cipelama.

Djeca vole boraviti u prirodi, na svježem zraku. U vrtiću prakticiramo i sadnju povrtnjaka i cvjetnjaka u kojem sudjeluju djeca pa na taj način brinu o biljkama zalijevajući ih i prateći njihov rast. Najviše uživaju u kušanju plodova i tu je uspjeh zagarantiran! „To smo mi posadili“, česta je rečenica koju ponosno ističu. U jesen, primjerice, dvorišta postaju tepih od otpalog lišća, a djeca uživaju u njegovom grabljanju i sakupljanju.

Uspjeh je za dijete kada savlada neki radni zadatak, uspješno odradi što se od njega očekuje. Svaki takav uspjeh kod djeteta razvija osjećaj vrijednosti, zadovoljstva i radosti! Jednog dana dijete će živjeti u svijetu u kojem mu roditelji neće biti u blizini svakog trenutka te je cilj da se razvije u samostalnu odraslu osobu, a tome doprinosi stjecanje i usvajanje radnih navika i vještina već od malih nogu jer vrijedne su ručice baš svakog djeteta!

Petra Kišiček (6) - Šumasta

Skupina Smarties - Dan i noć

Nola Grahovac (6,4) - Jesenska košara

Adam Indir (6) - Čudovište urlanja

Nikol Kišiček (6,5) - Tajanstvena priroda

Nela Ban (6,3) Ovo sam ja, ne postoje ista dva

Franka Vodopivec (6) - Vrganj

Lota Sabolić (3) - Ja sam sretna

Mateo Tokalić (4,7) - Jelka

Lana Prosenjak (5,7) - Bicikl

Tara Šimunić (4,9) - Moj tata

Mara Kičinbači (5,5) - Moj strah Šarenko

Marko Balaško(6,4) - Vukovarski toranj Klarisa Krušelj (6,5) - Cvijet

Matej Hadun (6) - Pačić je sam. Sakrio se jer mu se rugaju.

Emanuela Pecek (5,9) - Hodam

Iris Mikulinjak (5,5) - Maska

Zita Gložinić (6,5) - Jesen u šumi

Skupina Ribice - Ribice

Toma Bolfek (5) - Moj tata

Iva Dukarić (4,2) - Leptiri

Filip Medvarić (6,3) - Cvrčak i mravica

Medea Rajn i Anamarija Kordić - Lišće

Petar Varović (6) - Bicikl

Smarties - Čestitka

Stela Grošić (6) - Šuma

Hana Pokos (6,5) - Paviljon

Pia Kolarić (5) - U školi

Tamara Korošec (7) - Vaza s cvijećem

Nola Grahovac (6,4) Vaza s cvijećem