VRIJEDNE RU^ICE JEDNOG DJETETA

Mirela Ciglarić, odgajateljica

U našem vrtiću nastojimo razvijati radne navike kod djece već od jaslica prema razvojnim mogućnostima i dobi djece. Iako malene, te dječje ručice mogu i žele učiniti puno – isprobati, doživjeti, osjetiti! Razvijene radne navike doprinose kasnije uspjehu u životu svakog odraslog pojedinca te odgovornom ponašanju i obavljanju radnih zadataka. Dijete nije rođeno s radnim navikama, već se one formiraju tijekom života, a to je dugotrajni proces.

Krenuvši od najmanjih, onih u jaslicama, usvajamo higijenske navike pravilnim pranjem ruku, samostalnim obavljanjem fizioloških potreba (odvikavanjem od pelena i odlaskom na wc), samostalnim izuvanjem, obuvanjem, oblačenjem i skidanjem odjeće. Nadalje, tu je i pranje zubi, briga o sebi i svom izgledu koja uključuje i češljanje, briga o stvarima te pospremanje prostora u kojem živimo. Djeca vole sudjelovati u životno–praktičnim i radnim aktivnostima, vole osjetiti i doživjeti da nešto mogu učiniti samostalno. Za to im treba dati priliku! Mi odrasli djeci često činimo „medvjeđu uslugu“ pa odrađujemo zadatke umjesto njih. Takva navika prenosi djetetu poruku: „Malen si, ne možeš to učiniti sam, ja ću umjesto tebe!“ Na taj način dijete ne razvija samostalnost, odgovornost, strpljivost, upornost, a kasnije će živjeti pod motom: „To će učiniti moja mama, ne trebam ja!“

Samostalnost kod jela iznimno je važna, tanjur koji će dijete samo pospremiti nakon jela, obrisati stol. Kod nas u skupini to su „male reduše“ koje vode brigu o čistoći stolova i uredno pospremljenim igračkama u sobi dnevnog boravka. Nekako sve u životu kreće od životno-praktičnih aktivnosti koje su vrlo važne u stvaranju radnih navika kod djece. Uredno pospremljene i razvrstane igračke temelj su reda i discipline jer kako kaže poslovica: „Kad je red u sobi, red je i u glavi!“. Nepospremljene igračke i nered kod djece izazivaju nemir koji dovodi do međusobnog sukoba. Djeca imaju svoja prava, ali i svoje dužnosti.

Rad daje osjećaj: o VRIJEDNOSTI: „Vrijedan sam, jer mogu to učiniti sam!“; o VAŽNOSTI: „Uspio sam!“ i o SAMOSTALNOSTI koja vodi prema odgovornosti i razvija samopouzdanje kod djece.

Djeca uživaju kada uspiju samostalno natočiti vodu iz vrča, vole sudjelovati u čišćenju koje uključuje brisanje prašine, kupanje i oblačenje lutkica, pranje i brisanje suđa iz kutića kuhinje. Ponosni su kada uspiju zakopčati jaknu ili pak zavezati vezice na cipelama.

Djeca vole boraviti u prirodi, na svježem zraku. U vrtiću prakticiramo i sadnju povrtnjaka i cvjetnjaka u kojem sudjeluju djeca pa na taj način brinu o biljkama zalijevajući ih i prateći njihov rast. Najviše uživaju u kušanju plodova i tu je uspjeh zagarantiran! „To smo mi posadili“, česta je rečenica koju ponosno ističu. U jesen, primjerice, dvorišta postaju tepih od otpalog lišća, a djeca uživaju u njegovom grabljanju i sakupljanju.

Uspjeh je za dijete kada savlada neki radni zadatak, uspješno odradi što se od njega očekuje. Svaki takav uspjeh kod djeteta razvija osjećaj vrijednosti, zadovoljstva i radosti! Jednog dana dijete će živjeti u svijetu u kojem mu roditelji neće biti u blizini svakog trenutka te je cilj da se razvije u samostalnu odraslu osobu, a tome doprinosi stjecanje i usvajanje radnih navika i vještina već od malih nogu jer vrijedne su ručice baš svakog djeteta!