“TRATINČICA”

Višnja Markovčić, odgajateljica

razvoj finih motoričkih sposobnosti, komunikacijskih vještina, pažnje i pamćenja te orijentacije u prostoru. Tijekom edukacije naglasak je bio na tome da djeca, uz pomoć tehnologije, aktivno sudjeluju u vlastitom procesu učenja uz podršku odraslih. Dakle, ono što je jako važno za naglasiti je da ne koriste tehnologiju isključivo kao pasivni konzumenti, što je, na žalost, većinom praksa kad su u pitanju predškolska djeca, ali i školska. Obzirom da su današnja djeca već od najranijih dana izuzetno senzibilizirana za tehnologiju te da s velikom lakoćom stječu nova tehnološka znanja, važno je taj njihov interes i sposobnosti iskoristiti i primjereno poticati u skladu s vremenom u kojem živimo.

Početak projekta elementarne robotike u skupini “Šapice”

Po povratku s edukacije, ohrabrena novim spoznajama i praktičnim znanjima te “osvježena” novim idejama, započela sam s radom na projektu robotike u svojoj skupini “Šapice”. Obzirom da su djeca željno iščekivala moj povratak te imala brojna pitanja o mojem putovanju, iskoristila sam njihovo uzbuđenje i radoznalost te krenula s uvodnim aktivnostima programa elementarne robotike. Tijekom tri tjedna, koliko je proteklo do trenutka pisanja ovog članka, bavili smo se brojnim aktivnostima u skupini. Na samome početku djeca su dobila zadatak da istraže, tj. porazgovaraju s članovima obitelji gdje se sve roboti koriste te se drugi dan poveo razgovor o tome. Postepeno su djeca došla do zaključka da roboti bez ljudskog znanja i ljudskih sposobnosti prvotno ne bi mogli ni postojati, kao ni funkcionirati te je stvoren inicijalni interes za dječja promišljanja, razgovore i pitanja poput: “Kako se robot pokreće?, Kako izvodi pokrete koje želiš?, Ima li robot svoju pamet?” i druga slična pitanja.

Djeca koja su izrazila interes su se i likovno izražavala crtajući svog robota iz mašte, pri čemu su nastali zanimljivi likovni radovi s još zanimljivijim dječjim objašnjenjima što sve njihov robot radi. Ponudivši djeci kartonsku kutiju i pedagoški neoblikovani materijal izradili smo recikliranog robota koji nam služi za aktivnost “Programiraj svog prijatelja-robota”, kako bi djeci aktivnost bila još zabavnija i zanimljivija. Dječak Borna je nacrtao i okvirni nacrt za izradu robota te su djeca surađivala uz međusobno dogovaranje i nadopunjavanje prilikom njegove izrade. Tijekom aktivnosti vježbanja elementarnog programiranja pomoću “prijatelja-robota”, odgovarajuće podne podloge i adekvatnih strelica djeca istovremeno vježbaju orijentaciju u prostoru, odnos lijevo-desno, uče logički razmišljati kreirajući svoje mini programe uz samostalno uočavanje i ispravljanje pogrešaka u programu. Ujedno smo u okviru prethodno opisane aktivnosti krenuli i s upoznavanjem geometrijskih tijela te pojma suprotnosti kao dodatnog zadatka. Djeci sam, također, izradila manje stolne didaktičke podloge za usvajanje osnova programiranja s kojima se djeca rado zabavljaju. Bavili smo se i rješavanjem problemskih i logičkih zadataka vezanih uz primjenu matematike u stvarnom svijetu koji potiču način razmišljanja potreban u računalnom programiranju. Pojedini problemski zadaci djecu su naročito zaintrigirali te su se dugotrajno zabavljali promišljajući potencijalna rješenja. Polako smo krenuli i s upoznavanjem s robotom prikladnim za vrtićki uzrast, Bee Bot-om. Bee-Bot ili “Pametna pčela” je edukacijski programibilan podni robot osmišljen za upoznavanje djece predškolskog uzrasta s osnovama programiranja. Djeca ga programiraju pritiskom na strelice ovisno o željenom smjeru kretanja. Naročito željno iščekuju svoj red kako bi ga mogli programirati te su interes u aktivnosti kao i dječji misaoni, ali i socijalni angažman na visokom nivou. Uz podlogu za programiranje koja je u kompletu s robotom na temu farme, izradila sam podlogu koja nam trenutno koristi za usvajanje slova i početnog čitanja. U planu imam izraditi i brojne druge podloge tematski vezane za područja dječjih interesa kako bismo što više proširili dječje spoznaje, na njima zabavan i razvojno prikladan način spoznavanja svijeta koji ih okružuje. S napredovanjem i razvojem projekta uslijedit će i mnogobrojne druge aktivnosti.

PRIMJENA METODE ORFF SCHULWERKA U ODGOJNO-OBRAZOVNOM RADU

U sklopu KA1 Erasmus projekta pod nazivom „Budi zdrav“ prisustvovala sam edukaciji „Orff Schulwerk for gifted kids“.

Zajedno sa mnom edukaciju je pohađalo četvero profesora iz Španjolske. Predavačica na edukaciji nam je bila djevojka iz Turske. Neki od ciljeva ove edukacije su bili: povećati znanja i vještine učitelja/odgojitelja o osnovnom glazbenom obrazovanju i plesnom odgoju, naučiti se izražavati putem glazbe, pokreta i zvuka, istraživati glazbene materijale - instrumente te prepoznati Orffove instrumente.

Koristili smo svoje tijelo kao instrument. Učili oblike glazbe i plesa. Klasificirali narativne elemente glazbe. Mnogo smo koristili glazbu, zvuk i govor kao komunikacijski alat. Definirali smo temeljne principe glazbeno-pokretnog odgoja Orffa Schulwerka. Naučili smo kako uključiti osnovne principe Orff Schulwerk glazbenog i pokretnog obrazovanja u razred ili grupu, kako usmjeriti svoje učenike da koriste jezik, glazbu i elemente pokreta kao sredstvo izraza, na koji način djecu usmjeriti na grupne aktivnosti u kojima će koristiti jezičnu glazbu i pokret. Pripremali smo prikladnu atmosferu za individualnu i grupnu improvizaciju.

Ideja Carla Orffa o odgoju pomoću glazbe stara je više od 50 godina. Orff Schulwerk razvio je ideju jedinstva govora, glazbe i plesa. Iz tog uvjerenja nastalo je djelo Schulwerk koje je značajno za osobnost Carla Orffa. Carl Orff je tražio elementarnu glazbu. Elementarna glazba nikad nije samo glazba, ona je povezana s pokretom, plesom i jezikom. Ovakva vrsta glazbe stvara se sama i u njoj čovjek nije samo slušatelj već je i tvorac. Elementarna je glazba prirodna, tjelesna i nju svatko može stvoriti i osjetiti. Posebno je primjerena djeci.

Improvizacija je za Orffa bila polazna točka elementarne glazbe. Od početka je u svoju nastavu, kao prve instrumente, uvukao geste (pljeskanje, pucketanje prstima, stupanje) od jednostavnih do kompliciranih oblika. Uskoro je tome pridružio različite načine korištenja zvečki i bubnjeva koji pripadaju jednom od najstarijih instrumenata čovječanstva.

Glazba djeluje multisenzorno, instrumenti su izrađeni od različitih materijala, različitih su oblika i imaju različit opseg.

Aktivnosti nisu ograničene na akustički aspekt glazbe, djeca osjećaju zvuk dok ga slušaju. Špekule koje se kotrljaju s metalofona na bubanj mogu također poslužiti i kao motivacija djetetu u interakciji, čak i ako dijete ne želi ili ne može sudjelovati u glazbenim aktivnostima.

Osnova Orffove filozofije je vjerovanje da je povijesni razvoj glazbe predodređen u životu svakog pojedinca.

Orffov pristup počinje sa zamisli da se glazba usvaja poput govora. Njegova glazba ne razlikuje se puno od Suzuki metode (japanske metode glazbenog odgoja). Dijete uči govoriti jednostavno slušajući i oponašajući, a zatim kasnije u životu uči interpretirati simbole kao pisani oblik jezika. Tako bi dijete trebalo usvajati glazbu na isti način. U ranoj dobi dijete je izloženo glazbi, uči pjevati i igrati se udarajući po instrumentima, a u svom kasnijem glazbenom razvoju uči interpretirati simbole i zapisivati ih kao glazbu. U početku dijete uči jednostavne melodije koje uključuju dosta pokreta. Orff je upotrebljavao ovaj pristup jer je vjerovao da djeca moraju osjećati glazbu i kretati se prema njoj prije nego što se od njih zahtijeva da je razumiju. Govor je jedan od ključnih elemenata u Orffovom pristupu ne samo zato što je govor prirođeno ritmičko obilježje, nego zato jer je Orff bio jedini od velikih pedagoških filozofa koji je upotrebljavao govor na taj način. Orffova misao je bila da je prijelaz iz govora u ritmičke aktivnosti, a zatim u pjesmu najprirodniji za dijete.

Carl Orff kritički je reflektirao glazbenu povijest. Orijentirao se na staru grčku riječ musiké. Zajedničko glazbi i govoru, pri čemu se potvrđuje jedinstvo glazbe i stiha, je ritam. Orff je vjerovao da je ritam najvažniji dio glazbe. Ritam je taj koji je zajednički pokretu, govoru i glazbi. Ritam je taj koji povezuju sve ove elemente zajedno i stvara elementarnu glazbu.

razvila se na osnovi kliničkog iskustva. Za tu terapiju karakteristično je njeno interaktivno i multisenzorno djelovanje. Odnos između terapeuta i djeteta smatra se kao središnji faktor u terapiji. Rad na području socijalne pedijatrije doveo je do vrlo jakog naglaska na razvoj i razvojne procese Orffove glazboterapije. U Orffovoj glazboterapiji razmatra se opći razvoj, razvoj osobnosti i obiteljska situacija djeteta, a postupci su prilagođeni individualnim potrebama djeteta. Zbog toga Bruscia 1998. klasificira Orffovu muzikoterapiju kao razvojnu glazbenu terapiju. Gotovo sva djeca s razvojnim teškoćama imaju ozbiljnih problema senzomotoričke prirode koji im onemogućavaju spoznajni razvoj primjeren njihovoj dobi. Da bi se potakao njihov razvoj u skladu s njihovim mogućnostima, koriste se razne metode senzomotoričke stimulacije. Obzirom da se radi o integralnom procesu, izuzetno je važno imati mogućnost korištenja različitih oblika stimulacije razvoja te individualizirani pristup svakom djetetu.

Glazbena sredstva u ovoj metodi su govor, ritam, gesta, mimika, pokret, melodija i rukovanje Orffovim instrumentima. Primjenom Orffovih instrumenata ciljano se pospješuje opuštanje i koncentracija, razvoj osjetilne percepcije (taktilne, optičke, akustičke, prostorne) te koordinacija.

„Od početka djeca nisu voljela učiti. Radije bi se igrali, a ako imate njihove interese u srcu, dopustite im da uče dok se igraju; otkrit će da je ono što su svladali dječja igra.“

Carl Orff

„Umjetnost nam omogućava da pronađemo i izgubimo sami sebe u isto vrijeme.“

Umjetnost Kao Terapija

Ivana Jakupić, odgojiteljica

Ima li boljeg grada za sudjelovanje na edukaciji vezanoj za umjetnost od Firence!? Firenca je sama po sebi kao galerija prepuna predivne umjetnosti u kojoj se možemo izgubiti u silnoj slikovitosti koju nudi te pronaći inspiraciju za svaki kreativni pothvat.

Tako smo i mi, sudionici edukacije

„Art as therapy“, inspiraciju potražili u samom centru Firence. Edukatorica

Monica Ogaz, gestalt terapeutkinja, pred nas je stavljala razne kreativne izazove koji su nas, u traženju rješenja, poticali na promišljanje o različitostima, o osjećaju isključenosti iz društva te kako prihvatiti te razlike. Osmisliti priču promatrajući statue nije bilo nimalo lako, ali ne zbog nedostatka inspiracije, već naprotiv, zbog čarobnog firentinskog trga koji je donio pravi val misli i riječi.

Također, razna poznata djela zahtijevala su kreativnu reprodukciju. Svrha nije bila napraviti što ljepši rad, već povezati vlastite emocije, emocije dijela grupe i cijele grupe u jednu cjelinu. Ovom edukacijom, zajedno sa sudionicima iz Češke, Njemačke, Španjolske i Londona, dobila sam zaista mnogo. Edukacija je pružila uvid u važnost umjetnosti za osobni razvoj i razvoj samopoštovanja, samoizražavanja, samospoznaje i samoregulacije te razvoja empatije. Saznali smo i kako primijeniti umjetnost i eksperimentirati raznim tehnikama kako bi djeci omogućili mentalni i emocionalni rast te kako upotrijebiti umjetnost kao sredstvo komunikacije među djecom redovnog i specifičnog razvoja.

„Cilj umjetnosti nije da predstavi vanjsku pojavnost stvari, nego njihov unutarnji značaj.“ Aristotel.