FONOLOŠKI PROCESI U USVAJANJU JEZIKA

(ILI KAKO DIJETE “BRUSI” PRAVILAN IZGOVOR)

Mateja Ružić, mag. logoped

Djeca usvajaju jezik slušajući ga, što znači da mu moraju biti izložena svakodnevno, čak i prije samog rođenja. Prije nego što i sama počnu govoriti, nužno je da razviju sposobnost uočavanja glasova te njihovog međusobnog razlikovanja.

Razvoj fonološke sastavnice jezika

Dijete tijekom prve godine života, slušajući glasove iz svoje okoline, uči međusobno razlikovati pojedine glasove, to jest smješta ih u kategorije koje nazivamo fonemima. Dakle, glas je zapravo realizacija fonema u govoru. Iako svaka osoba pojedini glas izgovara na sebi svojstven način te on u različitim kontekstima zvuči različito, dijete uči da taj niz različitih zvukova čini određeni fonem te pritom usvaja pravila kako foneme organizirati na ispravan način da bi tvorili riječ sa značenjem. Ova sposobnost preduvjet je ne samo razvoja govora već i razumijevanja jezika.

U ranijim fazama usvajanja jezika u dječjem se govoru često događaju sustavna pojednostavljivanja i preoblikovanja riječi koje čuju od odraslih, a ovu pojavu nazivamo fonološkim procesima. Oni predstavljaju predvidljive korake u postepenoj prilagodbi djetetova govora dok ne zadovolji norme govora odraslih. Fonološke procese kao razvojnu fazu prolaze sva djeca u svim jezicima svijeta pa je ova pojava do određene dobi sasvim normalna i očekivana. U određenim trenucima također je normalno da dijete na riječima izvršava i više od jednog procesa istovremeno. No važno je znati da u određenoj dobi djeteta oni prestaju biti razvojna faza, a postaju teškoća. Tada možemo govoriti o kašnjenju u jezično-govornom razvoju ili točnije rečeno, o prisutnosti fonološkog poremećaja. Dakle, kad je prisutan fonološki poremećaj radi se o poremećaju na razini jezika, a kad govorimo o artikulacijskom poremećaju, govorimo o teškoćama na razini motoričkih procesa koji su uključeni u proizvodnju glasova. Navedeni poremećaji mogu se javiti i istovremeno te tada možemo govoriti o fonološko-artikulacijskom poremećaju. Djeca s fonološkim poremećajem u većem su riziku za teškoće čitanja po ulasku u formalno obrazovanje.

Vrste fonoloških procesa

Fonološki procesi mogu se podijeliti u dvije skupine: na procese nad cijelom riječi u kojima se pojednostavljuje struktura riječi ili sloga te procese mijenjanja segmenta koji uključuju promjene u određenim segmentima bez obzira na mjesto u slogu ili riječi (Hoff, 2001.; Blaži 2011.).

Fonološki procesi nad cijelom riječi tipični su za ranije faze fonološkog razvoja (do 3 ili 4 godine). U ovu skupinu možemo svrstati (Cohen i Anderson, 2011.; Bernthal i sur. 2017):

Naziv Opis Primjer Razvojna dob redupliciranje

Procesi nad segmentima su sustavna pojednostavljenja kao što su (Cohen i Anderson, 2011.):

Naziv Opis Primjer Razvojna dob

Tijekom djetetovog učenja i usvajanja jezika do spomenutih fonoloških procesa dolazi i u percepciji i u produkciji govora. Problem leži u činjenici da dijete nije sigurno kako pravilno upotrijebiti određeni glas koji može ispravno motorički producirati. Navedene dobne granice treba uzeti u obzir, ali poštujući moguće individualne razlike. Odstupanja od norme u razdoblju do 6 mjeseci su prihvatljiva. Najčešći fonološki procesi u hrvatskom jeziku su: zamjena likvida poluvokalima i međusobno, pojednostavljivanje suglasničkih skupina, zamjena palatala prednjima, palatalizacija frikativa i afrikata te slogotvorno /r/ (Bassi, 2017).

Važnost pravilnog govornog modela

Fonološki procesi u većini slučajeva nestaju sami od sebe kako se djetetov govor sve više razvija i što je ono više izloženo pravilnom govornom modelu u svojoj okolini.

Zato, kada se obraćate djetetu, naglašavajte pravilan izgovor riječi. Nastojite da to bude u mirnom okruženju kako bi dijete lakše slušno percipiralo što ste mu rekli. Kada dijete nešto krivo izgovori, potvrdite da ste ga čuli (npr. Aha, da…) i zatim mu dajte pravilan govorni model tako što ćete ponoviti njegov odgovor, ali u ispravnom obliku. Ako dijete i nakon navedenih dobnih granica koristi fonološke procese u svojem govoru, potrebno je obratiti se logopedu koji će nakon provedene procjene dati savjete i upute za poticanje govorno-jezičnog razvoja kod kuće te prema potrebi započeti s odgovarajućom terapijom.

Izvori:

 Bassi, D. (2017.): Fonološki procesi kod djece rane predškolske dobi (2 ; 6 - 3 ; 6 godina).- diplomski rad . Zagreb: Filozofski fakultet.

 Bernthal, J. E., Bankson, N. W., Filipsen, P. J. (2017): Articulation and phonologicaldisorders. Manual of Articulationand Phonological Disorders. Boston: Pearson

 Blaži, D. (2011.): Fonološki poremećaji (sveučilišna skripta). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko – rehabilitacijski fakultet.

 Cohen, W., Anderson, C. (2011.): Identificationofphonologicalprocessesinpreschoolchildren’s single-word productions. Inernational Journal ofLanguageandCommunicationDisorders, 46(4), 481-488.

 Hoff, E. (2001.): Language development. Singapur: Wadsworth.

 Kuvač Kraljević, J. (2015.) Priručnik za prepoznavanje i obrazovanje djece s jezičnim teškoćama. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.

 Maldini, J. (2017.) Pojavnost artikulacijskih i fonoloških teškoća u djece srednje i starije predškolske dobi – Diplomski rad. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.