ZAVIRIMO U BAKINU ŠKRINJU

Željka Turk, odgojiteljica

Početkom godine sudjelovala sam na četvrtom, završnom Erasmus +KA2 projektu "Most do multikulturalnog učenja i stvaranja" kojem je tema bila šivanje, kukičanje, pletenje, vezenje, filcanje i rad glinom. Skup se odvijao u Sloveniji, u malom gradu Jesenicama, u prostorijama Ljudske univerze Jesenice. U projektu su aktivno uključene osobe treće životne dobi, edukatori iz institucija obrazovanja odraslih, vrtićka djeca i njihovi odgojitelji iz Slovenije, Cipra i Estonije. Takva dobna i obrazovna populacija omogućila je međugeneracijsku razmjenu znanja i iskustava vezanih uz kulturnu i tradicijsku baštinu svake zemlje.

U našem hrvatskom projektu sudjelovalo je troje zaposlenika Pučkog otvorenog učilišta: Elizabeta Milanović Glavica, Marija Želimorski i Dino Rački, četvero seniora: Gordana Gazdić-Buhanec, Ivančica Turković, Darinka Radeljak i Marta Dombaj, tri odgojiteljice: Marina Hegedušić, Andreja Hobolić i ja te naše tri vrtićke skupine: Ribice, Smartiesi i Zečeki.

Svaka država sudionik projekta prije puta u Jesenice u Sloveniju je trebala izraditi lokalni plan rada i aktivnosti za rad s djecom na zadanu temu. Mi smo naš hrvatski plan nazvali Putovanje čarobne niti. U planu smo prezentirali bogatstvo i ljepotu narodnog veza u Hrvatskoj preko Nacionalnog folklorno-plesnog ansambla Lado, pričom o kravati te tradiciji tkanja i tkalačkom stanu. Međunarodnu radionicu smo iskoristili za promociju naše Ivančice Turković iz Virja koja sa svojom majkom još i danas radi na starinskom drvenom tkalačkom stanu iz 1930-tih godina i izrađuje stolnjake, tepihe, torbe od lana, vune, pamučnog konca i drugih prirodnih materijala. Pripremili smo zanimljive aktivnosti prilagođene radu s djecom vrtićke dobi: modeliranje kravate glinom, izradu kravate od filca te vezenje iglom i koncem, tkanje na kartonskom okviru s trakicama od recikliranih starih majica, izradu narukvice prijateljstva od komadića vune, jednostavno pletenje s papirnatim trakicama...

I ostali sudionici partneri iz Slovenije, Cipra i Estonije su razradili svoje lokalne planove kojima su nam htjeli približiti tradicionalne vrijednosti svoje zemlje. Nakon međusobnog upoznavanja, uspostavljanja komunikacije unatoč jezičnim barijerama, u Jesenicama smo imali priliku sudjelovati na svim tim organiziranim radionicama i prenositi jedni drugima svoje vještine vezenja, modeliranja, tkanja... Zajednički smo osmišljavali igre i aktivnosti za djecu. Na Community Festivalu u dvorani Kolpern ponudili smo djeci iz lokalnih vrtića, osnovnih škola, osobama s posebnim potrebama, umirovljenicima i svim zainteresiranima da isprobaju naše didaktičke igračke te nauče kako ih izraditi.

Boravak u Jesenicama obogatili smo posjetima lokalnom muzeju, Učilištu za treću dob, Osnovnoj školi Polde Stražišar, Varstveno delovnim centru gdje se izrađuju glineni, pleteni i kukičani didaktički proizvodi te obilaskom ovog rudarskog grada. Organizatori su nas poveli i na kratki izlet do Bleda i Kranjske Gore.

Osnovni cilj projekta je osobama starije životne dobi pružiti priliku za aktivno starenje sudjelovanjem u radu vrtića, udrugama i učilištima za djecu. Sada su imali priliku surađivati sa seniorima iz drugih zemalja, usavršavati engleski jezik, poboljšati svoje mentalne i fine motoričke sposobnosti. Naučili su nešto novo o drugim zemljama i njihovim kulturnim vrijednostima.

Vrtić je i prije bio domaćin djedovima i bakama tako da je ovo njihovo uključivanje u rad u našim skupinama u vrtiću bila prilika da svoje vještine i hobije prenesu na djecu i obogate naš odgojno-obrazovni rad. Neki od njih su imali prijašnjih iskustava u radu s djecom na profesionalnom planu, drugi su stekli iskustva u ulozi djedova i baka, ali su svi pokazali iznimno strpljenje, brižnost i volju za rad s djecom. Povratkom iz Slovenije organizirali smo višesatne radionice i druženja na temu ručnog rada, vezenja, pletenja, modeliranja... Djeca su stvaranjem jednostavnih rukotvorina razvijala strpljivost, pažnju i koncentraciju. Vježbali su finu motoriku, učili nove riječi. Raslo bi im samopouzdanje i ponosili bi se svojim uradcima. Ovakav oblik međugeneracijske suradnje i učenja razvija kod djece poštovanje prema starijima, poboljšava komunikacijske vještine, potiče na timski rad i prihvaćanje različitosti.