VIZUALNA PODRŠKA U NAŠEM VRTIÆU

Helena Vrhovec Pošta, mag. rehab. educ., BCBA

Vizualna podrška je skup vizualnih ''alata'' koji pomažu pojedincu u svakodnevnom funkcioniranju. Ona uključuje jedan ili više slikovnih prikaza predmeta, ljudi, situacija, znakova i/ili riječi o planiranim aktivnostima prikazanih redom kojim će se događati. Podučava se postepeno uz fizičku podršku i minimalnu verbalizaciju. Koristimo ju za lakše snalaženje u prostoru i vremenu, a krajnji cilj je što veća samostalnost djeteta u svakodnevnim situacijama.

Istraživanja su pokazala kako osobe s teškoćama u govorno-jezičnom razvoju izraženije koriste vizualni sustav. Vizualna podrška je dokazano učinkovita kod povećanja učestalosti prosocijalnih ponašanja, u organizaciji ponašanja, suradnji s drugima, razvoju jezičnih vještina i samostalnosti te smanjenju nepoželjnih oblika ponašanja kod osoba različite dobi i u različitim okolinama.

Ako dijete teško slijedi verbalne upute, čini se kao da ne razumije ukoliko mu ne pokažete na određeni predmet ili smjer u kojem treba ići, ako teško ostaje uključeno duže vrijeme u aktivnost ili zadatak, ako se uključuje u tantrume prilikom tranzicije iz jedne aktivnosti u drugu ili iz jedne okoline u drugu, možda je vrijeme za uvođenje vizualne podrške.

VIZUALNI RASPOREDI

Ako nam nešto može pomoći pri kreiranju rutine i organiziranju vremena, to je onda raspored. Bio on u obliku slike ili teksta, raspored nam pomaže da isplaniramo i organiziramo svoj dan te napravimo zadatke koje smo si zadali. Djeci s govorno-jezičnim teškoćama vizualni rasporedi omogućuju predvidljivost i bolje razumijevanje jer su konkretni, za razliku od govora koji je apstraktan.

Raspored može biti plan:

• jednog dijela dana ili cijelog dana

• određene aktivnosti, npr. zadatka za stolom

• neke situacije, npr. odlaska kod frizera ili

• prikaz koraka složene aktivnosti, npr. pranja ruku.

Poželjno je da zajedno s djetetom pripremite njegov raspored. Neke aktivnosti odaberite vi, a neke prepustite djetetu da odabere i stavi na raspored. Pružanje izbora je uvijek poželjno i povećava djetetovu motivaciju za suradnju s vama.

Izborna Plo A

Ploča na kojoj se nalazi nekoliko slika preferiranih predmeta ili aktivnosti je izborna ploča. Koristimo ju kada želimo djetetu ponuditi izbor prije početka neke aktivnosti ili zadatka kako bismo podigli motivaciju djeteta za suradnjom s odraslom osobom. Roditelji često teško motiviraju djecu za sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima. Korištenje izborne ploče i PRVO-ONDA pravila može pomoći jer pružajući izbor djetetu ono radije surađuje s odraslom osobom. Na izbornu ploču možete staviti dva predmeta, a možete staviti i više, ovisno o mogućnostima djeteta. Ako dijete teško koristi govor, vizualna podrška će mu pomoći da lakše ukaže na svoju želju ili potrebu. Ponudite mu najprije izbor između dvije slike - dvije preferirane aktivnosti ili predmeta. Možete pokazati njegovim prstom na slike govoreći: ‘’Želiš mjehuriće ili pijesak?’’ Kada dijete posegne ili pokaže na sliku, pružimo mu ono što je izabralo.

PRVO-ONDA

Sjećamo se kako nam je baka znala govoriti: ''Prvo pojedeš ručak, onda možeš dobiti keks.'' Prvoonda pravilo ili kako ga volimo zvati ''bakino pravilo'' počiva na Premakovom načelu koje objašnjava da je veća vjerojatnost da će osoba napraviti manje poželjnu aktivnost ili zadatak ako neposredno nakon dobije preferiranu aktivnost ili predmet koji je izabrala.

Prvo-onda ploču možete koristiti kada dijete

• burno reagira na promjene ili tranzicije (ručak, spavanje, završavanje igrica na tabletu, crtića)

• teško surađuje s vama tijekom dnevnih aktivnosti

• teško razumije upute koje mu dajete.

Sliku aktivnosti ili radnje koju želite da dijete napravi zalijepite u kvadratić ‘’Prvo’’ te mu ponudite izbornu ploču s dvije preferirane aktivnosti. Kada izabere jednu od ponuđenih, zalijepite ju u kvadratić ‘’Onda’’. Osigurajte da dijete prati što mu pokazujete tako da uzmete njegovu ruku i njegovim prstićem pokazujete dok govorite npr.: ‘’Prvo ručak, onda kolač.’’

TOKEN SISTEM (sustav bodovanja)

Skupljanje bodova (tokena) pomaže djetetu vizualizirati svoj napredak prema dobivanju izabranog predmeta ili aktivnosti, prihvaćanju rada i odgođene nagrade koja nije dostupna odmah po završetku jednog zadatka. Korištenje token sistema korisno je kod samopraćenja i u samoregulaciji ponašanja. Ovaj sistem nagrađivanja koristan je kod nagrađivanja poželjnog ciljanog ponašanja. Važno je točno odrediti ponašanje koje će ''zaraditi'' token, tako da i dijete i mi znamo za koje ponašanje će dobiti, a za koje ponašanje neće dobiti token. Jednako je važno dogovoriti s djetetom što će dobiti kada skupi dogovoreni broj tokena, neka to bude njegov izbor. Svaki puta kada dijete pokaže ponašanje koje želimo vidjeti, pružimo mu token i pohvalimo ponašanje koje želimo vidjet češće (npr. :''Super si spremio/la igračke, bravo, dobio/la si smajlić.'').

KAKO UVESTI VIZUALNU PODRŠKU U SVAKODNEVNU RUTINU?

Neka literatura preporučuje da dijete usvoji određene predvještine kako bi lakše prihvatilo i razumjelo vizualnu podršku. Ako na vizualni raspored stavimo ''prvo ručak’’ zatim ‘’košarkaška lopta'', dijete mora razumjeti da slika predstavlja stvarni predmet ili aktivnost (igra košarke). Na početku je poželjno koristiti fotografiju/crtež s tekstom opisa fotografije kako bi dijete bilo izloženo pisanoj riječi i kako bi sve osobe u djetetovoj okolini istim riječima imenovale slike koje se koriste. Vizualnu podršku uvodimo modeliranjem pokazujući i imenujući sličice u primjerenoj situaciji.

KAKO ZNATI DA VIZUALNA PODRŠKA POMAŽE MOM DJETETU?

Kako biste znali da se vaš trud isplatio, možete bilježiti učestalost ponašanja prije uvođenja vizualne podrške te nakon uvođenja vizualne podrške. Bilježenje ponašanja blisko je terapeutima, ali ako vama ne odgovara taj način evaluacije, možete si postaviti sljedeća pitanja:

1. Uključuje li se moje dijete rjeđe u tantrume nakon uvođenja vizualne podrške?

2. Odgovara li moje dijete sada češće na moje upute i zahtjeve? Trebam li se puno manje ponavljati?

3. Je li moje dijete naučilo nova i primjerena ponašanja?

Ako je vaš odgovor DA na navedena pitanja, to je znak da korištenje vizualne podrške pomaže. Možda je vrijeme da vizualnu podršku počnete koristiti u različitim okolinama. Naučene vještine važno je generalizirati (koristiti s drugim osobama te u novim i različitim okruženjima). Prilike za korištenje vizualne podrške su beskonačne, ali nemojte zaboraviti prvo se savjetovati sa stručnom osobom (edukacijskim rehabilitatorom).

ZAKLJUČAK

Kako uvijek polazimo od individualnih potreba svakog djeteta, moramo naglasiti da ne treba svako dijete s teškoćama jednak oblik i razinu vizualne podrške. Vizualna podrška može privući i zadržati pozornost djeteta, pomaže nam da mu prenesemo poruku koja možda nije razumljiva te na taj način smanjujemo njegovu anksioznost, prezentiramo apstraktne koncepte konkretnijim i pomažemo djetetu da izrazi svoje želje i potrebe. Ako se odlučite koristiti vizualnu podršku, savjetujemo da ona bude prenosiva, trajna, na vidljivom i dostupnom mjestu, personalizirana, a korištenje takve podrške dosljedno.

Cijepljenja U Djetinjstvu

Kada se govori o cijepljenju svaki si roditelj postavi pitanje: Što je cijepljenje?

To je postupak stvaranja imuniteta ili rezistencije na zaraznu bolest koja može dovesti do ozbiljnih posljedica po zdravlje osobe (djeteta). Cijepljenje je jedno od najvećih dostignuća medicine u smislu javnozdravstvenih metoda. Mnogi se susreću s pojmom imunoprofilaksa, što znači umjetno stvaranje imuniteta cijepljenjem kao aktivnom zaštitom ili unosom imunoglobulina kao pasivnom zaštitom.

Odgađanje cijepljenja?

Odgađanje cijepljenja je opravdano prema procjeni odabranog liječnika zbog medicinskih kontraindikacija (akutne upale, febrilnog stanja, alergije na sastojke cjepiva, oslabljenog imunitet, trudnoće….).

Odbijanjem cjepiva roditelj preuzima veliku odgovornost za zdravlje svog djeteta i zdravlje zajednice. Svakako je potrebno obaviti konzultacije s liječnikom, a kontraindikacije mogu biti privremene ili trajne.

Stav svakog roditelja o cijepljenju ili odgađanju istog je potrebno definirati iz pouzdanih medicinskih izvora (pedijatar, izabrani liječnik, Zavod za javno zdravstvo –odjel za cijepljenje).

Česta pitanja roditelja o cijepljenju su:

Tko provodi cijepljenja?

Po izlasku djeteta iz rodilišta, roditelji surađuju s odabranim pedijatrom (sve do školske dobi), nakon toga s liječnikom obiteljske medicine, službom za epidemiologiju, službom za školsku i sveučilišnu medicinu.

PROGRAM OBVEZNOG CIJEPLJENJA U REPUBLICI HRVATSKOJ U 2022. - 2024. GODINI PROTIV DIFTERIJE, TETANUSA, HRIPAVCA, DJEČJE PARALIZE, OSPICA, ZAUŠNJAKA, RUBEOLE, TUBERKULOZE, HEPATITISA B, o Tko ima pravo odluke o cijepljenju djeteta? o Može li me netko prisiliti na cijepljenje? o Tko sve može cijepiti moje dijete? o Može li dijete ići u vrtić ako nije cijepljeno? o Tko i kako mi garantira da je cjepivo sigurno za moje dijete? o Koje su nuspojave i kontraindikacije cijepljenja? o Je li cijepljenje povezano s autizmom i drugim rijetkim bolestima, poremećajima?

Cijepljenjem se u organizam unose mrtvi ili umrtvljeni uzročnici (tvari) koji potiču imunološki sustav na stvaranje protutijela. U slučaju pasivne zaštite u organizam se unose gotova protutijela (potreba za brzom zaštitom).

Primjena cjepiva može biti u obliku oralne primjene otopine ili injekcijom u mišić. Što se tiče vremena primjene cjepiva, ono može biti prije izloženosti uzročniku (preventivno, prema kalendaru cijepljenja) ili nakon izloženosti uzročniku bolesti.

Zašto su cjepiva uvedena i zašto djecu treba cijepiti?

Primjenom cjepiva sprječavamo ili smanjujemo mogućnost zaraze, razvoja bolesti, zdravstvenih problema, invaliditeta, pa čak i smrtnog ishoda. Na taj se način smanjuje rizik od zaraze, obolijevanja, smanjuje se rizik od širenja bolesti (u obitelji, vrtiću, školi, zajednici). Mnogo se puta u medijima spominje pojam „kolektivni imunitet“, a temelji se na dovoljnom broju procijepljene djece, tj. imune na zarazne bolesti. Ovim sustavom štiti se cijepljena osoba, a neizravno i osobe iz njene okoline.

Kroz povijest čovječanstva, prije organiziranog cijepljenja vladale su epidemije dječjih bolesti s velikim posljedicama na zdravlje djece (invaliditet, smrtnost).

U pravilu se cijepe zdrave osobe (preventivno), štite se od zaraze i bolesti, a dugotrajne koristi od cijepljenja nisu odmah vidljive i učinkovite. U današnja vremena mnoge su zarazne bolesti vrlo rijetke i/ ili se uopće ne pojavljuju, što znači da se odbijanjem cijepljenja one mogu vratiti i napraviti javnozdravstvene probleme. Osobe koje ne mogu biti cijepljene zbog različitih kontraindikacija, djelomično su zaštićene imunitetom zajednice jer je veliki broj osoba oko njih procijepljen pa na taj način smanjujemo rizik širenja zaraze.

Odjel za cijepljenje nadzire provedbu cijepljenja, priprema prijedloge cijepljenja, pruža stručne podrške, koordinira distribuciju cjepiva te komunicira s javnošću. Često se u javnosti pojavljuju stavovi o odbijanju cijepljenja djece koji su medicinski neutemeljeni i poprimaju karakter glasina o štetnosti cjepiva.

Ako ste odlučili ne cijepiti dijete, ne ugrožavate samo svoje dijete, već cijelu zajednicu.

Nuspojave cijepljenja!

Određene se nuspojave pojavljuju često, blagog su oblika, brzo i spontano prolaze te ne ostavljaju posljedice na zdravlje djeteta (reakcija na mjestu primjene). Pojavljuju se i ostale rjeđe nuspojave i ne ostavljaju posljedice (mučnina, povišena tjelesna temperatura, osip, povraćanje, nesanica, razdražljivost, neutješan plač). Postoje i teži oblici nuspojava, ali se one svakako nadziru, prate od strane nadležnih tijela te se pravodobno intervenira u smjeru zaštite zdravlja pojedinca i ostalih. U vezi nuspojava svakako se informirajte s osobom koja provodi cijepljenje (obiteljski liječnik, pedijatar, epidemiolog….).

Detaljnije o cijepljenju potražite na: https://www.hzjz.hr/wp-content/ uploads/2023/03/Provedbeni-programobveznog-cijepljenja-u-2023..pdf

U odnosu na kalendar obaveznih cijepljenja roditeljima su dostupna i određena cjepiva koja se primjenjuju na dobrovoljnoj bazi (npr. rota virus, vodene kozice, hpv).

Prije upisa djeteta u jaslice ili vrtić, roditelje zanima kakav je stav ustanove i koje zakonske osnove moraju zadovoljiti kako bi dijete upisali u određeni program. CIJEPLJENJEM možete spriječiti zarazne bolesti – NECIJEPLJENJEM riskirate daleko više

U Programu zdravstvene zaštite djece, higijene i pravilne prehrane djece u dječjim vrtićima stoji: Obvezno cijepljenje djece provodi se prema Programu obveznih cijepljenja.

Zadaća dječjeg vrtića je:

• provjera dokumentacije o cijepljenju djeteta

• upućivanje roditelja, skrbnika, odnosno posvojitelja djece na obvezu cijepljenja, ako ono nije obavljeno.

Upis djeteta u dječji vrtić uvjetuje se urednim cijepljenjem protiv bolesti iz Programa obveznih cijepljenja, s iznimkom djece koja imaju kontraindikacije na pojedina cjepiva.

Iznimno, uz nerizičnu anamnezu, može se odobriti upis djeteta u dječji vrtić bez ožiljka od cijepljenja, tj. necijepljenog protiv tuberkuloze zbog trajanja postupka, a to se cijepljenje može nakon testiranja obaviti naknadno. Provjeru statusa o cijepljenju vrši liječnik prije ulaska djeteta u dječji vrtić i povremeno, najmanje jedanput godišnje, pri obnovi upisa u dječji vrtić. Cijepljenje zaposlenih u dječjem vrtiću provodi se sukladno epidemiološkim indikacijama.