Pazin - Tugomil Ujčić, Vitomir Ujčić

Tugomit Ujčić Vitomic 1Ujčić

PAZI BERAM MOTOVUN BOLJUN | PAZ CEROVLJE PIĆAN DRAGUĆ = STARI PAZIN GRAČIŠĆE = SV. PETAR U ŠUMI GRDOSELO TINJAN LINDAR TRVIŽ LUPOGLAV ŽMINJ

O PROSLAVI DESETGODIŠNJICE OSLOBOĐENJA ISTRE OD TALIJANSKOG OKUPATORA I OTKRIVANJA SPOMEN - GROBNICE VLADIMIRA GORTANA 13. i 14. LIPNJA 1953. GOD. U PAZINU I BERMU

REVIZIJA

2006

E <

ji

TUGOMIL VITOMIR

UJĆČIC UJČIC

i

) t (

:

BERAM MOTOVUN BOLJUN PAZ CEROVLJE = PIĆAN DRAGUĆ STARI PAZIN GRAČIšĆE = SV. PETAR U ŠUMI GRDOSELO TINJAN

asa ote.

LINDAR LUPOGLAV

TRVIŽ ŽMINJ

Ia:

Gradska

ĹĄtamparija

- Pula

a

ze

ka

PAZIN Mi

.

OPĆI PREGLED, Ime Pazina mutnog je porijef kla. Nagađanja su bila razna: da je ilirski naziv, ili rimski. čak možda i keltska Pesenta. Kelti su narod

RK

AŠ

rai

tag

4

koji je nekoliko stoljeća prije Rimljana došao u Istru sa sjevera i stopio se sa domorodačkim narodom Ilira.

Misli se u nauci, da su i. imena za Labin i Plomin keltskog porij ekla.

Sigurno je da su naši gradovi,

čija se imena svršavaju na — in vrlo starog postanka.

Pazin Talijanski

je bio nekada stara slavenska županija. naučenjaci šovinisti (kao C.D. Franceschi)

prosto

ljute,

se

što

hrvatski

historičari,

na

čelu

sa

Kukuljevićem, tako nešto tvrde.

Pazin je smješten u samom središtu istarskog trougla. zato ga rado zovu i srcem Istre. Daleko je od mora 33 km, Nalazi se 262 m nad morem, među

brdima,

koja su ranije

bila mnoga

više

zašumljena.

Putnici koji ne poznaju Istru, putujući vlakom sa sje-

vera na jug, ili autobusom preko Učke, prolaze kršne i kamenite predjele na sjeveru i istoku, što sve čini. da oni dobiju utisak, da je Istra neplodna, krševita i sva

=

pod

Međutim,

valja

baš srednju Istru, južnu i zapadnu, pravilna

e

kamenom.

stvu

slika o plodnosti

zemlje,

dobro

upoznati

pa da se stekne

o voćarstvu,

stočar-

i drugim poljoprivrednim osobinama.

Po geološkoj formaciji Istra se može u krupnim

crtama podijeliti u dva dijela: na fliš (pješčanik) i > vapnenac.

Pazin je na samoj

granici. On

dijeli i sivu

9

zaga:

Istru

cd

crvene.

izvjesne visine

živa je slika

promatramo

koju

Pazin

dobivamo

i njegovu

kad

sa

okolinu:

na sjeveroistočnoj strani siva zemlja, na jugozapadnoj strani crvena. Crta koja od Savudrije vodi k Plomi-

nu, granica

je sive i crvene Istre.

Pazin je prava i središnja raskrsnica puteva za Pulu, Trst i Rijeku. Zahvaljujući tome i svom velikom Kotaru, Pazin je oduvijek bio živo trgovačko, obrtno i poljoprivredno mjesto. Nije slučaj što su se u Pazinu bili obogatili mnogi trgovci. Osobito se trgovalo

stokom

Unutrašnja

i grožđem.

Istra

je sva

upućena

na Pazin. Mjesečni i godišnji sajmovi u njemu su vrlo živi, bogati !ijepom stokom, sa čuvenom vrstom

velikog

i snažnog

vola podolca.

Pazin nije stegnut u zidine kao

ski gradovi,

već mu

je omogućeno

mnogi

drugi istar-

širenje po plodnoj

kotlini u kojoj leži. Okolna sela daju mu agrarno obilježje, po čemu je mnogo sličan Bujama i Vodnjanu. Hrvatski seljak sliva se u njega osvježavajući mu stanovništvo.

U okolini Pazina ima dosta boksita, koji se osobito kod Heki tovari u vlakove. Od Žminja prema Puli javljaju se nalazišta kremenog pijeska, Pazin je oduje vijek bio živo trgovačko mjesto. Pazinski kotar

smješten

i u sivoj

i u crvenoj Istri. Siva je Istra bo-

gatija vodom, zato su močvarne doline pogodne za pašnjake. Stočarstvo i poljodje'stvo dobro napreduju u pazinskom kraju, osobito krupna stoka, pa kuku-

ruz i žita. Vrlo su dobri uslovi za voćarsku kulturu: trešnje, kruške i krupni kesten, maron. Teren je vrlo pogodan i za vinogradarstvo, te je pazinska »belica« (bijelo vino) poznata. Zbog jake krmne baze mlje-

karstvo Pazinskog kotara bilo je oduvijek jako razvi-

6

|

4 jeno, kao i u Buzetu. Talijanski okupator je | u Pa« zinui oko njega forsirao pšenicu na štetu vinograda.

Zbog zatvorenosti Pazinske kotline klima nije aga“

a

1

|

mnogo povoljna: zime su oštre, a ljeta vruća i suha.

Razlike u temperaturi dana i noći su izrazite, U bombardovanuju 1943. godine grad je izgubio j

mnoge lijepe i velike zgrade, kao pa nekadašnja Talijanska »prkos«

škoe

= Osnovne druge. k.i

]

rac

Jako

kraj

mnogo

Kaštela.

stambenih

Na

i

kapetanat)

austrijski

(nekadašnji

je oštećen

što su: Kazalište, gimnazija, zgrada

i skoro srušen Rapiccijev dvoraznim

zgrada,

mjestima

srušeno

koje su sačinjavale

je

stariji

odio grada, tako da su danas, poslije krčenja ruševina,

4

; nastali veći i širi prostori. Ž

Ž y

.

Stari slavenski nazivi pazinskih kvartova zadržani

su i danas, kao: Buraj, Montrilj, Rijavac, Pristava, Drašćevka, Vrtlišće, Dubravica, Vranica, i dr.

PAZINSKI POTOK. Od Pazina preko Buzeta, pa do samog Trsta protežu se slojevi pješčanika (fliša), koji ne propušta vodu lako, zato tu i ima dosta teku-

ćica,

= voda .

za razliku

od vapnenačkih

gdje

južnih krajeva,

brzo ponire i nestaje u dubinama zemlje. Tako

biva i sa Pazinskim Potokom, koji je nekada po Dragi tekao k moru. Usred grada voda je u prošlosti naišla navapnenac i počela je da ponire stvorivši veliku Jamu, koju rado posjećuju turisti. Nad ušćem ponor-

nice stoji stari

Kaštel.

Okomita

stijena,

pod

kojom

= voda nestaje, visoka je 100 m. Nju obrubljuju kuće Za stanovanje. u more. .

voda

Još se sigurno

pod

se negdje

. ojevaju

Ispitivalo se je dugo

zemljom

dijeli

na istočnoj

u more

nije u

utvrdilo. više

gdje voda izlazi Misli

se da se

manjih

rukava,

koji

obali, kod Raškog

kanala,

izli-

ispod površine morske.

Kad

su ve'ike

T

kiše, u Jami nabuja silna voda čiji se šum razliježe po cijelom Pazinu. Za srebroljupce je narod stvorio izraz: »Nikad nisi sit novca, kao ni Pazinska jama

vode.«

Pazinski

Potok

izvire

nedaleko

Boruta.

željezničkog tunela. Ispod Cerovija utječe Gologorički potok. Sve ispod Zarečja teče

kod

u njega Pazinski

Potok po flišu (ilovača, lapor, pješčani mulj). Zato nastaju i poplave kad ima mnogo kiša. Od Zarečja Pazinu

prema

zemljište,

da

počinje

preovladava

vapnenačko

zemlja

(crvenica ili

čije je obilježje crvena

crljenica), a koja rado upija vodu.

Na svom

putu

pre-

ma Jami, Potok pravi nekoliko lijepih vodopada. ene Kroz ponor Pazinskog Potoka može da S u unutrašnjost grotla za oko 200 m, kad se nailazi na jezerce dužine 36 m, a dubine do 12 m. Velika po-

prečna

stijena,

preprečuje

dalje

ispod

koje

kretanje

voda čovjeka.

nastavlja Možda

na daljem putu krije kakva lijepa spilja.

Učenjaci misle da je nekada kroz Istru

svoj se

tok,

negdje

tekla

ve-

lika rijeka, i to koritom koje čini dolina kraj Herpelja, sa nastavkom k Roču, Buzetu, Humu, Pazinu, a zatim Dragom u Lim. Pazinski Potok bio bi ostatak te

rijeke, koja se izgubila u podzemlju ili stopila sa drugim rječicama, uslijed geoloških promjena. Zapravo današnji Pazinski Potok je sama gornji tok nekadašnje rijeke, jer srednjeg i donjeg toka više nema.

To

nekadašnje korito je danas dolina duga oko 40 km od Pazina do Limskog zaljeva, a narod je zove Lim-

ska draga i'i prosto Draga. Nekada su po njoj rasle neprohodne šume. Danas je pokrivena njivama, pašnjacima i vinogradima. U njoj je zemlja crvenica vrlo plodna. Pa kraškim padinama nižu se sela, čiji staonovnici silaze u Dragu na obrađivanje. Kod Kanfanara dolina naglo zaokreće k zapadu.

8

knjige

neke

Kroz

provlači

i udžbenike

se nepra-

vilno ime Fojba, mjesto Pazinski Potok. Fojba je tali-

Jamu.

Janski naziv za samu

pa i sami

m Katanovnici,

> nornicu čakavski »patok«

i okolici svi

oduvijek

Talijani,

zvali po-

(to jest potok). Naziv Fojokupacijom.

je pod talijankom

saće

ba E

U Pazinu

| Dolina Pazinskog Potoka bila je nekada sva pokrivena velikim šumama. To dokazuje još jedan stari Slavenski naziv za ovu rječ:cu »Lug«, što zapravo zna-

či:

šumovita dolina. Rječica je nazivana ranije i imeUz

Pazinčica.

nNom

mnogo

Pazinski

je

Potok

bilo

nekada

mlinova i stupa, u kojima se stupalo i va'jalo

. otkano sukno. Takvih stupa bilo je nekada 25. Novo vrijeme

.N

€ e

I Jules Verne

jE stičnih

SŽ: >

prilike

i druge

romana,

(Žil Vern),

poznavao

og zaljeva na zapadnoj PAZINSKA

pogasšili

su

tu

fracuski

je dobro

stoljetnu

pisac

ra-

fanta-

našu Jamu.J unak

obali.

GROFOVIJA.

Pazin

je

blo

središte

| Pazinske ili Istarske grofovije, koja je uglavnom imala tri velika gospodara u svojoj prošlosti: porečke biskupe, goričke knezove i Habzburgovce. Potpuno je = formirana početkom 13. stoljeća, kad su njom ovladali KA = gorički

grofovi, dajući je u zakup raznim porodicama.

Gorički grofovi su dobiva'i posjede u Istri od istarskih = biskupa, čiji su bili branioci. Teritorija Grofovije

ji obuhvatila

je planinske i unutrašnje dijelove Istre,

Barbana i Svetvinčenta, zatim od Učke do Sv. Lovreu

“a. U njenim su granicama bili, osim Žminj, Tinjan, štela, još i: Trviž,

Pazinskog ka.

Svetvinčenat,

9

Barban,

Pićan,

Gračišće,

Lindar,

Kršan,

Kozljak,

Bo-

ljun, Lupoglav, Draguć, Brseč i Lovran.

Oduvijek je ta Grofovija bila strahovito iskorišćavana od samih goričkih knezova i njihovih manjih feudalaca. zakupnika. Seljak je bio pravi rob na zemlji. Bez dobrih cesta i ikakvog napretka Pazinska grofovija stradavala je mnogo od kuge, ratova i raznih provala. O školstvu nije bi'o ni govora. Jedino su tamo od 16. vijeka svećenici učili latinskome jeziku plemićku i građansku djecu.

Pazinski grof je zvan već u 12. stoljeću i istarskim grofom. Bio je zapravo genera'ni upravitelj Istre,

predstavnik

i

zamjenik

dalekih

markiza,

koji

su

obično boravili na carskom dvoru. (Titula markiz je u vezi sa nazivom marka. Tako su se naime još od franačkog vremena zvale granične pokrajine, kojima su upravljali viši feudalci zvani *markezi).

Ma da je vršio službu vazala (podređenog, zavisnog), pazinski grof je zapravo bio apso'utni gospodar u Grofoviji, sa velikom vojničkom i sudskom moći. Jedina mu je dužnost bila da svom markizu godišnje isplati određenu zakupninu u novcu.

Početkom 13. st., kroz ženidbene veze, a preko

pazinske

grofice

Matilde,

gorički

SFERE IE

istarske posjede i tako stvaraju

grofovi

preuzimlju

jezgro buduće

mno-

gostoljetne Pazinske ili Istarske grofovije.

Oni su svojoj vlasti, u toku 13. i 14 st., pvodvrgli skoro sve manje vaza'e Porečke biskupije i Akvilejske patrijaršije, i bili sve do 1374. godine jedini i isključivi gospodari unutrašnje i planinske Istre.

Godine 1374. umro je posljednji gorički zref iz porodice Lurngau i prema ugovoru o baštini Grofovija je pripadala Hobsburgovcima.

10

Sam Kaštel i mjesto imali su tada 228 duša na koje je godišnje raspoređeno 1829 radnih dana za oranje, radnih

vinograde

Obradi

a 458 za košenje.

je 2006

određeno

dana.

Novac

i zemljišni plodovi davani su uvijek u vezi

sa

raznim praznicima i svečanostima.

Gospoda u Kašte'u su primala od svojih podložni-

ka

i posebne

dodatke

(regalia)

na

svoju

čast.

Tako

su Pazinci bili dužni pored ostalog da donesu godišnje 6 sireva u težini oko 40 kg, i to polovinu na praznik sv. Jurja, a polovinu na dan sv. Mihovila.

U

podjeli desetina od žita, vina, sitne stoke (kozlića i jaganjaca) bili su složni feudalci i kler u Pazinu, kao i u ostalom svijetu. Od svake desetine (decima), dobijala je polovinu pazinska saborna crkva,

Prepozitura

sv. Nikole.

čuvari

polja

bili

košaru grožđa, kad Najamninu za novcu.

U Urbaru

snici bili su:

dužni

donositi

ono uzri. postojeće .mlinove

spominje

se 7 mlinova.

svakog

petka

paćalo

|

Zakupnina

se

Njihovi

Bratovština sv. Nikole, sv. Antuna

Ivana, Pazinska Mavrin Ivančić,

Ambrozio.

su

u

vla-

i sv.

bolnica, nasljednici Luke Ivančića, Juraj Primožić, Sigismund Moser i

|

na mlinove uvijek se plaćala na dan

sv. Martina.

Posebno

je istaknuta

povlastica

za

ribe,

koju

je

užvala pazinska gospoštija. Tko bi naime došao u Pazin sa ribama na prodaju, prvo bi ih morao donijeti

u

Kaštel

na

pregled.

U

protivnom označena

je nov-

čana kazna od 5 maraka, što je svakako bilo osjetno.

Kad se govori o novcu, spominju se lire, forinti, karantani, marke i beči (stara venecijanska mone-

ta). I danas narod srednje Istre za novac kaže bieči, J1

što dolazi od riječi Venecija-Benečija, beneči-bnečiads beči.

I mesarne u Pazinu bite su dužne da plaćaju godišnji danak

Jedna

u novcu.

riječ, koju

ni u talijanskim

ne ćete naći

rječnicima ni enciklopedijama, najbolje pokazuje, tko je sve fadio i kulučio za istarsku tuđinsku gospođu.

To je slavenska riječ rabota, koju Urbar dosljedno upotrebljava kad ističe što su dužni podložnici da rade. I danas tu riječ možemo čuti u srednjoj Istri.

Nju poznaju i ostali slavenski narodi.

Pod naslovom »rabotte« govori se

kako

o tome,

su građani Pazina dužni, da rade fizički rad, kad god je to potrebno Kaštelu i gradu Pazinu. (Nel Castello et Citta di Pisino).

Za gradska vrata moralo se svakog dana odre-

(alle por-

diti dva vratara, i to za vrata grada, Pazina

te della Citta), iz čega zaključujemo, da je van samog Tom Kaštela postojao i grad sa svojim bedemima. mišljenju u prilog je i odredba Urbara, đa onaj tko ima kuću sagrađenu uz same gradske zidine, ima da plati i određeni dio bedema.

Određivano grad,

a dva

danicima,

je

za Kaštel.

da

nose

osam

za

Još je stavljeno u dužnost

po-

za), kao i ona za okolna potrebno drvo.

Za sučaj

rata

njegove

pisma

sva

čuvara,

noćnih

i deset

sela,

su

čuvati grad Pazin, a danju ili po odredbi kapetana.

visosti da

k tome

okolna

sela

ukoliko

je

Altez-

(sua

pripremaju

morala bila

noću

potreba

Od šuma, koje su pripadale na uživanje stanov. nicima Pazina Urbar spominje: Kalskibreg (Calsehibreg) kraj Sv. Petra u šumi, Lešće (Leschie) i Volovicu (Voloviza).

12

--

\

U 13. st, na primjer, Albertom III. obuhvatila

\

okrug.

Račice,

Vrh,

Sovinjak,

Pazinska grofovija je pod pazinski i belajski čitav

Draguć,

Barban,

Pod-

Kaštelir, Tar, (tada opatija), ograd, Svetvinčenat omjan, Sorbar. Na Kvarneru je također imala doa posjeda, kao i pravo na desetinu od sela oko Lima i

u Sv. Lovreču

Pazenatičkom.

U to vrijeme

su u vla-

sti Venecije: Poreč, Novigrad i Umag, a pod upravom AKvilejskog patrijarha: Kopar, Motovun, Buzet, Piran, Buje, Grožnjan, Kaštel, Dvagrada, Pula, Vodnjan, Labin, Plomin.

Zna se da je grof Albert učestvovao sa 150 vojnika u bitci kod Marchfelda na strani Rudolfa Habzburkralja. Kao saveznik

škog, a protiv češkog vodio

je borbe protiv

Pazinsku

patrijarha

Venecije

za razne

posjede.

i njen

razvitak

proučavao

grofoviju

talijanski istarski historičar Bernardo je u svojim djelima rasvjetljavao mnoge skog srednjeg vijeka.

je

Benussi. On pojave istar-

Od 1380. do 1766. Grofovijom upravlja 21 feudalni gospodar. U ja nije bilo,

pana«

i uz

Pazinskoj grofoviji općinskih autonomiveć su svaki grad i selo imali svog »žu-

njega

12

savjetnika,

»sodci«, Akta u 18. stoljeću pišu se vatskim, njemačkim i talijanskim. bio je jezik kmetova.

Kako svjetovne

koji

su se zvali

u tri jezika: hrHrvatski jezik

je Kaštel u Pazinu postao središte najveće gospoštije u Istri, imajući pod svojom

vlašću druge manje kaštele i mjesta, — to je već u 13. st. dobio njemačko ime Mitterburg (što znači sre-

dišnji grad). Tako ga naziva i slovenski historičar 17. st. Valvasor u svojoj knjizi, uz sliku — bakrorez, koju

donosi.

13

vati, čiji je grad, bili su na posljednjem KAŠTEL.

Pazinska

tvrđava

rotondom,

je jedan

feudalnih

utvrda

od najljepše

di-

i impozantnom očuva

a najljepši

primje-

Sagrađen je vjero-

kaštela.

rak poznatih istarskih

velikih

i najbolje

zemlji,

u našoj

mjestu.

ili Kaštel,

zidinama

debelim

vrlo

sa

Hr-

Mtterburg-Pisino-Pazin.

Pazina, i to ovm redom:

menzija,

su na imena

Austrije, sve do 1918., kondukteri uzvikivali tri stanici pazinskoj

U doba željezničkoj

vatno već u 9. stoljeću, a zatim više puta dograđivan od 12. do 17. stoljeća, što se i prostim okom lako utvr-

slojevima i vezama. Obnovljen

đuje prema kamenim je osobito maka).

Pazin.

ger-

na

za-

(utvrđenih

burgova

arhitekturu

gotičku

mansku

uzoru

je po

Građen

1537.

godine

Oko njega se je počeo razvijati u 9. st. i grad

je položaj. Dok se srednjevjekovni

Originalan mu

bregovima i. gradovi podižu i utvrđuju na visokim stijenama, dotle je Pazinska tvrđava duboko u pazin-

su

duboki

je

četvrte,

se spuštao viseći ka,

podruma, vanjske

a

i Jama,

prokop

sa

kojim

nad

most.

sve sa

strane,

prostorija, soba, hodni-

broj

ogroman

šlom stoljeću i ovom sa

potoka

nekadašnji

gradu,

prema

Kaštel ima

Pazinskog

usjeci

čuvali

Jame. Sa tri strane

kotlini, na stijenama

“skoj

vrlo

rijetkim

probijeni jer

se

je

prozorima.

su mnogi

Kaštel

U

pro-

novi prozori

upotrebljavao

za

razne svrhe, kao stambeni i uredski prostor, još i kao spremište.

U mračne podrume jedva prodire svjetlost kroz uske puškarnice. ćelije za zatvorenike pokazuju i da-

nas

male

trostrukim

14

prozore redom

u debelim željeznih

kamenim rešetki, da

zidovima

sa

ne bi utamni-

\

pokušao

pobjeći.

imao

i svoje

mučilište

za

prostoru

u jednom

je

Kaštel

čenik

nepokorne

podanike.

Do

dolaska Italije čuvale su se razne sprave za mučenje. ih više nema, da govore pokoljenjima o okrut\ pase im feudalcima. Posljednji mučitelji u njemu bili su

lijanski fašisti i Nijemci.

Pjesnik Vladimir Nazor Kaštela

ovog

romanu

u svom

kmetova

je muke

opisao

dani«,

»Krvavi

Kaštel je posjedovao mnoge starine u svom starom namještaju, ali se to vremenom uništavalo, patilo, kralo

Mnogi

i odnosilo.

su

zarobljenici,

vojnici,

zatvorenici, mučenici i raznovrsni stanari kroz njega prolazili. Kašteiski arhiv nestao je još polovinom prosiog stoljeća. Ima ipak sačuvano nekoliko primjeraka starih baroknih peći i kamina, uz koje su se nekada grijale grofovske

žene.

je pronađena

Kome

se u Kaštelu

čuvan

vrata jesu iz godine

1945.

godine.

Sa-

okovana

ulazna

1786. kako na njima stoji.

Po vanjskim zidovima utisnuti icudalaca, a njih je bilo mnoga od

denja

i okovi.

(halebarde)

je i starinski zidni sat. Teška

na

odljev. Našlo

glagolska ploča kao

i starog oružja

i oltar

sali ima

U svečanoj

Nižu

se

su grbovi raznih 10. st. do oslobo-

uglavnom

ovim

redom:

porečki biskupi (10. st.), akvilejski (oglejski) patrijarsi (990. i 1209. god.); zatim u 11. i 12 st.. mnoge njemačke

Eppensteini

porodice:

Moorsburg

(1101.),

(1077.),

(1104.),

Sponheim

Wermar,

— Andechs

(1173.), Wittelsbach, pa gorički grofovi (od 1248.). Kada je 1374. umro zadnji goričko-pazinski knez Albert

IV.,

Istarska

pod

grofovija. potpadne

Habsburgovce,

to jest pod Austriju.

Godine

Montecuccoli,

1756.

Kaštel

plemićke

je

prešao

porodice

u posjed

iz Modene,

markiza

kao

na-

15

sljedno

dobro.

Do

pms

bio

je Kaštel

njihovo

vlasništvo.

Mlečani ga opsjedaju 1344., a prodiru u njega samo jedamput u historiji, i u njemu ostaju vrlo kratko. To je bilo 1508. Zato Pazin nije nikada imao

na svojim zidinama mletačkog grabežljivog lava. Taj manjak su teško podnosili pazinski renegati i ireden- . tisti,

i da

bi

Pazinu

dali

i vanjsko

skog grada, zamolili su Veneciju za njihovu Gimnaziju, kojoj su

obilježje

talijan-

da im pošalj bili podigli i/ drugi

kat, I kamena zvjerka je zaista stigla kao dar/1926. iz Venecije i uz prigodnu veliku svečanost i paradu nametnula se samom središtu grada, na pročelju Gimnazije. Fašistička mržnja podudarala se sa krvavim pandžama tog bezvrijednog lavića, koji v danas na zidinama i zgradama nekih gradića istarskih simbolički ukazuje na krvavu, zatiračku i imperijalističku vladavinu Venecije u jednom dijelu Istre.

I D'Annunzio

je jednom

je i jednu pjesmu U diplomi

posjetio

Pazin.

čak

mu

posvetio.

cara

Otona

iz godine

983. spominju

se

Kkašteli, koji su dati na uživanje Porečkoj biskupiji.

To su takozvane feudalne investiture, darovnice careva.

Taj

o tome

da

Diploma tovun

carski

je

dokumenat

Pazinski

nabraja

kaštel

sedam

(Montona).

je vrlo

naziv »Castrum Pisinum«. či kaštel, tvrđava.

postojao

kaštela,

Pazinski

važan,

kaštel

među

jer

govori

u

10. st.

kojima

i Mo-

već

u ovoj

Na pomakom

listini

nosi

castrum zna-

I istarski dokumenti od 10. do 12. st. govore o tome, da je Kaštel u Pazinu bio vlasništvo Porečke biskupije, kao i okolni mnogi manji kašteli, iz čega

slijedi,

da

rečkom

biskupu.

16

su

rani

pazinski

grofovi

bili. vazali

po-

Pazinski kaštel ide u red velikih feudalnih posjeda sa pravom upotrebe vješala u svom suđenju.

Njemu slični u tom bili su, na primjer: Kozljak, Lupoglav, Kastav, Kršan.

Prema veličini posjeda i časti plemstvo se dijelilo u ove titule, počevši od najvišeg do najnižeg: knezovi

(principi),

grofovi

(conti),

markizi,

lini (signori), Baruni (niži plemićki vazali podložni u mnogim stvarima

fu. Oni su na svom

baruni

i vlaste-

red) su bili kao pazinskom gro-

terenu dijelili i nižu pravdu, dok

je grof presuđivao veće zločine, kao što su ubistvo, r zbojstvo, silovanje.

Baruni su bili dužni još da besplatne vrše vojničku službu zemlji, a ako su bili

upućeni van Istre da ratuju, imali su pravo na plaću.

Grof je bio potpuni gospodar nad tržnicama i sajmovima. On ih je dijelio barunima po volji ili ih je zadržavao za svoje prihode.

U 12. st. porečki biskupi

Majnardu

od

ustupaju

Schwarzenburga,

to

jest

Kaštel

grofu

našeg

Ččrno-

grada (između Lupoglava i Roča). Grof Majnard je bio jedan od najmoćnijih pazinskih grofova. On je Kaštel popravio i rekonstruirao i u njemu uredio svoju ličnu rezidenciju. Nešto milom, a nešto na prijevaru i oružjem, proširio je svoju teritoriju i moć na

štetu Porečke biskupije.

Poslije njegove smrti

1183.

grof A'bert od Weichselberga,

postao

feudalac

Pripadao je vrlo istaknutoj germanskoj

je

istarski

Motovuna.

aristokratskoj

kući u Istri. On je čak sa svojim vojnicima učestvovao na trećoj križarskoj vojni uz svog spodara Bertolda IV., istarskog markiza, armije cara Barbarosse.

Početkom

vazinsku

13.

groficu

st.,

dokumenti

lenskog goa u sastavu

spominju

i ovako je označuju:

i jednu

»Domina

2

Ma.

17 Mar

| BITAONIGA nazi

e

u

tilde. comitissa de Pysino« fica Pazina).

Godine 1275. upravljao

i vrlo rado

boravio

(gospodja je

u Kaštelu

Matilda,

g&ro-

Pazinskom

grofovijom

grof Albert

III., poto-

mak goričke feuda'ne porodice. Njegova pratnja sastojala se od 144 konjanika i isto toliko pješaka. U njegovoj sviti bilo je uvijek mnogo njegovih vazala,

vlasnika podređenih barunija: Momjana, Kozljaka, Vrane, Raspora i dr. Uz njega

plemića i Lupoglava,

je bilo i općinskih sudaca, seoskih starješina i svećenika, koji su služili mise svakog dana; zatim pićanski biskup Demetrio i opat Samostana Svetog Petra u šumi, Semprebono.

Grof je bio — kako pokazuju zapisi — darežljiv prema crkvama i općinama. Svojim podređenim go-

pravo

održavanje

na

sajma,

dodijelio je

i Kršanu

Vranji, šumbergu

spoštijama:

a

kozljačkom

feudalcu

darovao je jednu baruniju.

U Pazinskoj grofiji položaj kmetova bio je vrlo težak. To pokazuje i pobuna kmetova 1571. godine. U pobuni je učestvovalo oko dvije hiljade kmetova. Kao i sve seljačke bune onoga vremena i ova lokalna pobuna bila je krvavo ugušena Gupčeva velika buna izbila je dvije godine kasnije. ali nije zahvatila Istru.

Naziv taj

u Pazinu

uličice

jedne

krvavu

i na

događaj

uz Kašte!

opominje

na

Ranije

je

naroda.

prošlost

ta ulica plemića.

nosila naziv »Via dei nobili«, to jest ulica Ni poslije bune kmetova 1571., va ni poslije

Gupčeve

velike bune

1573., feudalci nisu olakšali sta-

To pokazuje

nje kmetova.

i Urbar Pazinske

25. aprila, u čijem uvodu se ističe, iz povećati dohoci, kao i obaveze,

pisan 1573. god., da su se morali

razloga, što se je obradiva narod

razmnožio.

Nijednom

18 dRasis i

v

ATOSs M+

grofovije

g.

a*-

+

zemlja

proširila i što se je

riječju

se

ne

spominju

seljačke bune, ni ikakva olakšanja. Feudalci su se osjećali još jačima poslije ugušenja buna. Urbar je pisan u godini kad je austrijski nadvojvoda Karlo preuzeo

smrti ski

upravu

njenog

nad

Pazinskom

upravitelja

Adama

grofovijom,

a poslije

Cvetkovića.

>|

Kao i svi urbari feudalnog poretka, i ovaj Pazinurbar skup je propisa za razne dadžbine, zakup-

nine, desetine, obaveze, rabote, — koje su bili dužni davati podređeni kmetovi gospodaru Pazinske grofovije. Tačno je popisano za svako selo što i kada ima da radi i da daje Kaštelu. Prema registru samog

Urba.

ra vidimo da su pod Pazinski kaštel u 16. st. teritorijalno spadala ova se'a i mjesta: Pazin. Stari Pazin, Beram, Trviž, Tinjan, Kringa, žminj, Pićan, Gračišće, Lindar, Boljun, Vranja, Brest, Previž, Borut, Cerovlje.

Novaki,

Zareč, Grdoselo,

Kršikla, Butoniga,

Zamask, Lovran, Brseč, Krbune, U delegaciji koja je godine poklonjenje Karlu VI., koji je Kranjsku, Goričku grofoviju i

pored

ostalog

višeg

i nižeg

Kašćerga,

Sv. Lovreč i Učka.

1728. pošla u Trst na bio došao da posjeti grad Trst, nalaze se.

plemstva,

i:

markizi

de

Prie, pazinski grofovi; pićanski i tršćanski biskupi, knezovi Aiersperger. gospodar Belaja; grofovi Petazzi, baruni Podgrada, baruni de Nasconi, vlastelini de RaDicio i drugi.

Carlo De Franceschi, talijanski iredentista, publicista i historičar, iz Gologorice, piše 1843. Kandleru, tršćanskom arheologu: »Prikupit grofoviju

Kaštela

ali

ću sve

što se odnosi

najvažniji

na

dokumenti

služili su za zavijanje

papra

Pazinsku arhiva

iz

i salame

jednom ovdašnjem trgovcu, kome su po nesreći pali u ruke...« 19

|

Jedan

dio tih dokumenata

vaz i poklonio ih Carlu Pojedini feudalci u plemeniti zakupci, nosili skim kapetanima C. D. Kandleru

spasio

je Antonio

Co-

D. Franceschi-u.

Kaštelu, kao i razni njegovi su _ nazv kapetana. O pazinFranceschi iste godine piše

još ovo:

»Nažalost, nije

potpun,

redoslijed sam

što

kao

pazinskih mislio,

kapetana niti

će

biti

lako popuniti ga. Arhivi u Beču, Gracu i Ljutoga što se tiče

bljani imali bi da sadrže mnogo

Grofovije

Contea«),

la

(»riguardanti

a što

je

nepoznato... «

nama

Kaštel je danas stavljen pod zaštitu države kao historijski spomenik. Pazinsko Društvo za povijest i kulturne probleme zavoda na Rijeci,

Kaštel

za

storijskim,

Narodni

Istre, uz pomoć Konzervatorskog osposobljavat će postepeno ovaj

muzej

privrednim

i

Istre,

sa

umjetničkim.

etnografskim

zbirkama.

hiU

sobi mučenika — iz koje su bačeni u Jamu naši borci i aktivisti u Narodnooslobodilačkoj borbi i revoluciji naroda Jugoslavije, bit će uređen Muzej Narodnooslobodilačke borbe. Godine 1952. popravljen je na više mjesta vrlo oštećeni krov. Ove godine pristupa se općem čišćenju i uređenju prostorija, kao i smje-

štaju zasada skromnih

Pod zaštitu

države

zbirki.

kao historijski spomenik

sta-

vljen je i Repiccijev dvorac, stara zgrada, pedesetak metara udaljena od Kaštela, nekadašnji stan upravi-

građena

telja. Kaštela,

I ta zgrada

jenama

U posljednjem

Jame.

cd bombardovanja. nje

20

i Kaštela

Kuće,

bile su

je na samim

ratu mnogo

sti-

je stradala

koje su se nalazile između

također

žrtve

bombi.

Ruševine

+

su uklonjene i u planu je niveliranje terena i stvaranje čitavog trga pred Kaštelom. Jednu stranu tog trga zatvara

stari austrijski zatvor.

RAZVOD ISTRIJANSKI. Znamenit je pisani glagoljski spomenik zvan Razvod istrijanski ili Istarski razvod iz 1273., pisan na hrvatskom, latinskom i njemačkom jeziku. U njemu se radilo o razgraničenju raznih

istarskih

Patrijarhata

općina

između

akvilejskog

Pazinske

i Venecije.

i pravnici, kao što su Ante

grofovije,

Naši stariji pisci

Starčevć,

šime

Ljubić,

Lu-

ka Kirac, pridavali su mu osobit historijski i kulturni značaj, zbog pravnih, jezičnih i narodnosnih odnosa u Istri. Iz ovog historijskog dokumenta vide se prav-ni,

ekonomski

i politički

srednjevjekovnoj

odnosi

koji

su

vladali

u

Istri.

Original se nije našao,

već

mnogi

prepisi.

U

vje-

rodostojnost tog spomenika sumnjali su talijanski historičari Kandler i De Franceschi, za koga kaže

Spinčić, va'o

da mu

hrvatstvo

hrvatski

»bijaše nepoćudno Istre

pismeni

od

davnih

spomenici«.

sve, što je dokazi-

vremena,

Povodom

pa

toga

tako

i

Spinčić

ističe:

»Istina

mnogo

je. da

kasnije

se u Istri

nije

uopće

u

13.

stoljeću

ni

pisalo talijanski,

da

se je pisalo latinski u nekim gradićima na zapadnoj obali Istarskog poluotoka, a da se je inače tada pisalo po svoj ostaloj Istri hrvatski«.

Prema

stao

naučnom

u vremenu

miš'jenju

između

osnovu autentičnih stoljeća,

1374.

starijih

ovaj

je spomenik

i 1502.

listina

iz

god., 11.,

na-

i to 12.

i

na 13.

21

Taj

je spomenik

tri jezika:

važan

za narod

po

na hrvatskom

sku patrijaršiju na latinskom, na njemačkom jeziku.

Svako mjesto naziv. Mnogo ima

tome, a

što

je

p.san

na

jeziku, za Bo za

djoka:

i grofa

ima u ovom spomeniku hrvatski u njemu i ličnih hrvatskih imena:

kao: Zagrić, Vivoda, «Greža i drugi.

Hreljac,

Golić,

črnešić,

župan

PAZINSKI PROTESTANTI. IZ Pazina je poteklo u 16. st. nekoliko svećenika, koji su prišli protestantizmu i pomagali u pisanju i širenju protestantskih knjiga. Do slavenskih knjiga su naši popovi glago-

ljaši teško

dolazili.

Naš

protestantski

svoje štamparije u Njemačkoj, rije štampale

su slavenske

pokret

Juraj

Cvečić

je

u Urachu. Te štampa-

knjige

i umnožavale

to je jedan od razloga što su istarski Prilazili novom vjerskom pokretu.

Pazinac

imao

radio je kao

glagoljaši

ih. I

lako

protestant

u

Njemačkoj.

Sebe je označio nacionalnim imenom »I'irac«. Iz Pazina su još bili: župnik Ivan Lamela i: pop Matija Fabijanić. Zanimljivo je, da je pazinski kapelan Matija Živčić, po naredbi pazinskog kapetana Adama

Cvetkovića,

bio spaljen

kao

protestant

»in

effigie« (to jest slikovito). Svi su ti popovi bili po“magači Stjepanu Konzulu iz Buzeta. Svi teže za jedinstvenim književnim jezikom i pišu djela na svim našim pismima: glagoljeom, ćirilicom i latinicom, sa namjerom, da se njihova pouka i reforma što bolje

učvrst

među

južnim

Slavenima.

Pazinske protestante podupiru i župnici iz okolnih sela tako: lindarski. Pićanski, tinjanski i gračišćanski.

20

CRKVE. Stolna crkva sv. Nikole. Sto'na pazinska. crkva sv. Nikole podignuta je 1266. god., ali je završena u današnjem obliku u 18. st. Iznad glavnog ulaza.

nalazi se kip sv. Nikole, starog patrona grada Pazina, | kamena p'oča ispod njega, na kojoj je uklesano na. latinskom jeziku, da je crkva obnovljena u 18. st.

Pazinski župnik ima naziv preprošt (praepositus) iz vremena,

kad

je on

bio

na

čelu

pazinskog

ničkog zbora (kaptola). Praepositure šio dužnost ravnu biskupskoj.

E

sv. Nikole

sveće-

i vr-

U Srednjem vijeku, pa sve do 1848., i crkve su imale pravo na razne kmetovske dažbine i desetine, kao i kašteli. Istarski biskupi imali su široka barun-

ska prava janja

nad velikim teritorijama,

raznih

jurisdikciju

dadžbina. (djelokrug

Tako prava)

sa pravom

je pulski nad

biskup

Pulom,

dobiimao:

Kastvom,

Rijekom, i Mošćenicama; porečki biskup nad Vižinadom, Motovunom, Pazinom i žminjem; novigradski biskupi nad svim selima do Gradinje (sjeverozapadno cd Buzeta); tršćanski biskup nad Krasom i Miljem. Najmanje prihode imale su koparska i pićanska

biskupija.

Osim biskupa, dio od desetina, dobijali su župnici i kaptoli (capituli, saborne crkve sa kanonicima i većim brojem svećenika). Tih kaptola je bilo osobito mnogo prije 15. stoljeća.

Crkvene desetine ukinuo Marmont svojim dekretom od

odredba a ne

vrijedila samo

za srednju.

je francuski maršal 15. XI. 1810. god. Ta je“

za mletačku

Francuzi

uopće

primorsku

nisu

radikalno

Istru, rije-

šili feudalizam u Istri. Kad još dodamo, da su na narod navalili nove poreze i često novačenja (regrutira--

nja vojnika), 'ako ćemo razumjeti negodovanje: kmetova i opći ustanak protiv njih 1813. godine.

23

Kod glavnog oltara ima raznih potpisa pobožnih hodočasnika (grafiti) pisanih glagoljicom.

I u toj crkvi čitane su mise na staroslovenskom jeziku, gla-

goljalo

se,

kao

i u

svim

istarskim

biskupijama.

Po-

stoje i od'omci starijih bogoslužnih knjiga pisanih glagoljicom, takozvana Fragmenta glag. Pisinensia,

za koje se smatra Slike

visokog

da su iz 13. stoljeća.

(freske)

kvaliteta

u svetištu

župne

iz 15. st. Rađene

. srednjeevropskog za srednju Istru.

slikarstva, Umjetnik,

što koji

crkve

su pod

jesu

djelo

utjecajem

je karakteristično ih je radio, nepo-

znat je.

U crkvi

je mrežasto

svodovlje.

Za

tom

crtom

pa-

zinske crkve povode se i druge manje crkve u unutrašnjosti Istre. Mrežasto i zvjezdano svodovlje po crkvama je kasnogotička pojava, koja upućuje također na srednjevjekovni utjecaj. Taj stil i utjecaj, po-

red pazinske Stolne crkve, pokazuju i mnoge druge istarske crkve, tako: Oprtalj, Lovran, Boljun, Roč,.

Božje Polje, Štrped, Dekani, Koštabona, Sveta Marija kod čepića i druge. Iz srednje Evrope utjecaji stižu preko Krasa u Istru. Od Rijeke prema

mnogo

primjera

Trstu ima

tog sila.

Na glavnom oltaru ukrašeni stubovi lijepi su primjerci

baroka,

Njemačka

kao visoka

i krstionica. birokracija

imala

je

u

stoljeću odvojeno i ograđeno mjesto u župnoj da se ne bi miješala sa prostim narodom.

prošlom

crkvi,

Kraj crkve, odvojeno, uzdiže se zvonik, visok 50 m., arhitektonski divno gradjen, sa trodjelnim prozorima sa stupićima i osmokutnim vrhom. Kroz njega vodi prolaz za crkvu, što nema nijedan istarski zvo-

24

nik. Zidan je 1705. god... kako se može pročitati na latinskom jeziku sa utisnute ploče ispod pazinskog grba. Po svojoj ljepoti ovaj se zvonik natječe sa koparskim, vodnjanskim i rovinjskim zvonikom.

U Župnom dvoru je Crkveni muzej sa mnogim vrijednim predmetima iz naše kulturne i političke proš'osti.

U

1813., kao

njemu

se čuva

uspomena

i jedna

na pobjedu

zastava

nad

iz godine

Francuzima.

Pazinski park su nekada zvali »Vrt sv. Petronile«, zato što je u njemu bila kip Bogorodice, što se crkvom, bio je ranije u spomenik je podignut u je minula kuga, koja je

kapelica te svetice. Kameni danas nalazi pred Stolnom parku. Po usmenoj predaji, 17. st. u zrak zahvalnosti, što tada sStrahovito harala po

Istri, pa

i Pazinu.

U

parku

pomrlih

od kuge.

Najnovija

je iz tog

vremena

groblje

kopanja

u parku

otkrila

su kosture ljudske što bi potvrđivalo narodnu predaju. Inače park je prilično star što pokazuju pojedina stogodišnja stabla.

Franjevački samostan i crkva. Franjevački samostan i crkva podignuti su u 15. st. (između 1463. i 1477.). Narod ih u svom govoru zove jednim imenom

»Kloštar«,

Gradnju

samostana

pomogla

je Pazinska

općina i narod. Molbu, kojom se Pazinska općina obratila papi molbom da odobri dolazak franjevcima, preporučio je i njemački car Fridrih III., kao lenski gospodar Pazinske grofovije. Povelja pape Siksta IV. iz godine 1481., kojom dopušta franjevcima preuzimanje samostana, naziva crkvu »Gospom od milosti«,

po starom

kipu Bogorodice,

u Kaštelu.

Do nedavna tom

samostanu

čuvan od

cara

koji se je ranije nalazio

je u Ljubljani Maksimilijana

akt povlastice iz 1503.

god.

25

Godine 1715. povećan je samostan nadgradnjom južnog krila. Crkva je sagrađena u kasnogotskom. stilu. Produžavana je 1725. god. Novi krov stavljen joj je 1904.; a u crkvi novi pod 1909., kad su se u starim

crkvenim

grobnicama

nih. Do godine samoj

crkvom.

crkvi.

vidjeti

kosturi

pokopa-

1781. odličniji ljudi sahranjivani su u

Bilo

je osam

grobnica,

i nekoliko

pred

1909. godine ti su grobovi uklonjeni.

Franjevačka oltaru,

mogli

veliku

crkva

i dvije

je iz 15. st. Slike manje

sa strane,

tački slikar Jeronim de Santa Croce,

na gavnom radio

je

mle-

čije su slike po-

znate i po crkvama u Dalmaciji. Godine 1854. te je slike dosta pokvario jedan slabiji slikar iz Motovuna, prilikom manje restauracije.

Prvobitni oltari bili su od drveta. Početkom 18. st. oni su izgrađeni od mramora i žminjskog kamena.

Franjevci u samostanu imali su ranije bolnicu i apoteku. Bavili su se i hirurgijom. Pod njihovim vodstvom bile su razne bratovštine. a u 19. st. držati su nižu i višu gimnaziju sa njemačkim nastavnim jezikom. Biblioteka im je vrlo bogata starim izdanjima — osobito crkvenih knjiga. Sačuvana je i samostanska kronika od 1765. do 1860. god. sa imenima redovnika., Najviše ih je bilo u samostanu 1856.: 10 svećenika i 5 lajika, u vrijeme kad su vodili škole. I da-

nas

franjevci

uglavnom

rade

kao

profesori

u Kla-

sičnoj gimnaziji. čim su došti Talijani, otjerali su naše franjevce, stare rodoljube. Samostan su 1924. preuzeli venecijanski franjevci i u Bjemu se zadržali do oslobođenja.

Franjevci Leonard Kalac, rodom iz pazinske okolice, poznat je kao pjesnik. Njegovu himnu Jurju Do-

brili uglazbio je Brajša.

26

Velike

voza,

sava

kada

je narod

češće,

zvano

moglo

na

narodne

crkve u

svake

Istre

slavu

dan vidjeti

sv.

cijeli

godine 2:

dolazio Franje.

folklor

kolo-

na

hodo-

Nekada

Istre,

se

osobito

nošnje.

Nekadašnja izmedu

iz cijele

— »Rim«,

taj

je bila

Pazina

opatija

sv.

Mihovila.

i Berma,

na

bivšem

Na

pola

puta

Kamušovom

bri-

jegu, a danas Brijeg Vladimira Gortana, nalazila se: Opatija sv. Mihovila, koju još u 13. st. spominje bula pape

Aleksandra

III. Stara

napuštena

crkva

i danas

stoji na brijegu. Seljaci su ranije zvali taj brijeg »Brijeh od kavaljeri«, jer su na njemu u samostanu živjeli fratri benediktinci. Ne zna se tačno kad je

ta opatija preš'a u ruke

Camus.

bogatoj

talijanskoj

porodici

|

Mlečani

su

godine

1508.

sa

ovog

svojih topova na Pazin. U istom oštećena od austrijske artiljerije.

Brijeg

je

bio

pokriven

brda

ratu

velikom

pucali

crkva

šumom,

je koju

iz

bila je

okupator u posljednjem ratu posjekao.- Vlasnik Camus otišao je u Italiju. Sada je ovo nekadašnje vlaste'insko imanje postalo narodno dobro, kojim upravlja

Poljoprivredna

škola

u Pazinu.

Na kamenim stubovima ulaznih vrata zauvijek su isklesane riječi »Signoria Camus, — caccia riservata« (Gospojštija

Godine puške

Camus,

1929.

Gortana

lov

rezerviran).

iz šume

i njegovih

tog

brijega

drugova

odjeknule

protiv

su

fašista. koji

su silom tjerali narod na plebiscitarne izbore.

Nijemci

i talijanski

fašisti

uništili

su

i pazinsku

Kalvariju, brdo nad Jamom, sa starom crkvom i okolnim Kapelicama križnog puta, Prekrasnu crnogoričnu šumu posjekli su do korijena. Crkva je opljačkana, i danas

pusta.

20

FRANCUZI

U

kvom, na malom vrlo lijep kameni

PAZINU.

Pred

Franjevačkom

cr-

trgu, bio je podignut 1816. godine spomenik, obelisk sa okolnim pira-

midama, koje su bile sastavljene od francuskih topovskih kugala. Naime, Francuzi su 1813. pritisnuti sa Svih strana od austrijske redovne vojske i pobu-

njenog naroda pobacali kug'e u Jamu. Talijani nažalost, 1918. god. potpuno uništili taj spomenik tome

posjekli

oko

njega

nekoliko

debelih

su, i k

i krošnjatih

lipa.

Na vrhu spomenika stajao je veliki austrijski grb, imperijalni orao, a u kamenu bile su uklesane na latinskom jeziku ove riječi:

»Uznosi, carski

orle, sve

više ime

nog! — Franji I, prvom caru Istru, podigoše ovaj spomenik,

sti,

u maju

1816. —

vjernosti

Istre.

dan

Na

predstavnici

septembra

drugoj

strani

vlasti Ove —

U

riječi:

mjer

slobodnim ljudima.« Jabuke, to su topovska

»U

čast cara,

u znak

je jabuke

ušao

u

vjerno-

Pazina...

ostavila

vrijeme

bio

Galija

je četvrti

Galima.«

spomenika

ove

je

i podložnici

ono

gorak

koji

Uzviše-

utisnute

na ponos

su bile

domovine,

francuska

zrna,

za

koja

još pri-

su

ukrašavala spomenik, a Galija je stariji naziv za Francusku (u originalu je taj dio natpisa glasio: (Haec

Gallia

Istriae

fidelitati

poma

reliquit.

Quarta

dies

septembris erat tunc aspera Gallis«.)

Od cijelog tog spomenika sačuvane su samo dvije topovske kugle, a bilo ih je oko stotinu.

U istjerivanju Francuza iz Istre 1813. bio je zaslužan kao komandant kapetan Lazarić, vjerovatno

28

|

rodom

iz Lindara.

Kao

priznanje

dobio

je čin

majo-

ra, orden Marije Terezije i plemićku titulu »barun od Lindara«. Bio je vrlo omiljen u narodu. U starijim

godinama

nastanio se je u Pazinu,

|

Bitka sa Francuzima odvijala se je, prema tršćanskog Kandlerovog lista »Istria«, ovako: Kad

VIII.

je izbio

1813.

vojskom

na

rat

između

Austrije

austrijski

general

Karlovac

i Rijeku.

i Francuske

17.

krenuo

je

sa

vodio

je

Nugent U

toj

opisu

vojsci

svoj odred i kapetan Lazarić, koji se je već bio istakao u borbi sa Francuzima 1809. na čelu tršćanskog bataljona. Tada je zadobio nekoliko rana.

U Rijeci bila je potučena francuska

generalom Garnier-om. brovoljno

da

krene

vojska

Tada se je Lazarić

u

Istru

ustanak protiv Francuza. istarski teren. Odred koji

i da

podigne

pod

javio donarod

na

Vrlo je dobro poznavao mu je bio povjeren sasto-

jao se je od 47 vojnika Hrvata pod komandom

poru-

čnika Deuss-a iz varaždinske pukovnije; i od 6 konjanika, husara. pod vodstvom kaplara Moraveca. Sa ovom malom četom krenuo je u ranu zoru 2. septembra 1813. preko Učke, Prije toga osigurao je u Lovra-

nu dobru kom

vezu

sa generalom

mornaricom

u

Nugentom

Jadranskom

moru,

i sa engleskoja

je

bila

pod komandom admirala Freementle-a.

Istog dana uveče stigao je u selo Vranju i odmah se povezao

sa

narodom

sa ciljem

da

ga

pokrene

ustanak, Od kapelana Antuna Pikota iz Gračišća je obaviješten,

da

vinja

Pazinu

kreću

ka

se

francuski sa

12

garnizoni

topova,

Pule

a pojačani

na

bio i Rona-

cionalnom gardom. Oko 200 seljaka iz Vranje i okoline dobrovoljno se priključio Lazarićevoj četi.

Svi su tad krenuli preko Bo\juna ka Cerovlju gdje je četa zastala na raskršću cesta koje vode u Trst i Rijeku

29

su

stigle

Predhodnice

Istog

Novaki.

selo

u

dana

(3.

IX.) u noći stigla je u Pazin velika francuska kolona od 1100 ljudi sa artiljerijom i municijom i komorom.

Komandovao

je

njome

švajcarac

Spring,

na

glasu

junak. U sastavu kolone bio je četvrti talijanski bataljon, jedna divizija Ličana (graničara iz Otočca) i 80 topničara i žandarma. Usred noći zazvonila su sva zvona okolnih sela na uzbunu, a 150 Hrvata dezertiralo je iste noći iz francuske vojske i priključilo se Lazariću.

u zoru cestom

Kad je poštanskom bunjeni

rićevu

krenula dalje Kašicista ko'ona prema sjeveru. napao ju je poLindara

na području

narod

komandu.

Lazarić

kao

ne čekajući Laza-

vješt

vojnik

brzo se je

. snašao i uputio je naprijed Deussa sa hrvatskim vojnicima, dobrovoljce seljake iz Učke dio Martin Novljan) rasporedio je

(koje je predvona jednom bre-

žuljku sa suprotne strane i pomiješao među njih vojnike da ih bolje vide; a sam je sa svojim ljudima

francusku,

na kolonu

udario pravo

koja je počela sve

više da uzmiče.

Lazarić je presjekao

povlačenje

ske

što

prema

sve visove kolona

žminju,

tako

oko Starog

uputila

Dragom

je

Pazina.

francuske

.voj-

sa

ljudima zaposjeo

Tada

se je francuska

s namjerom

da

stigne

u Mo-

tovun. Prolazeći kraj Jame, baciše u nju i veliki dio teške municije. Da bi se potpuno rasteretili, ostavili su i komoru i dvije teške haubiće (topove). Tako su stig!i pod Beram u dolinu opkoljenu visokim brdima

na kojima su se nalazili ustanici. Odbrana je bila nemoguća, utoliko više što su hrvatski graničari skoro svi prebjegli svojim sunarodnjacima. Poslije kraćeg

puškaranja, O

30

predaji.

komandant Lazarić

to

francuski odbi

i

zatraži

zatraži

pregovore

potpunu

kapi-

tulaciju.

I tako je 4. IX.

1813., u tri sata

poslije

po-

|

dne, položilo oružje 900 vojnika sa 26 nižih oficira i 3 viša,

ostavivši

kraj

sebe

3 topa

i 40

ljudi,

što

mrtvih

što ranjenih. Zarobljenike je pohvatalo 56 austrijskih vojnika i 200 seljaka Slabo naoružanih. Nacionalnu gardu, koja je trebala da se pridruži Francuzima pod Učkom, a u snazi od 400 ljudi, čuvši za po-raz

pod

Sa

Bermom,

povuk'o

zarobljenim

se je u Kopar.

vojnicima

i oficirima

seljaci

su

postupali na najgrublji način: pljačkali su ih, sviačili i tukli. Redovni vojnici su sa mukom i uz prijetnju oružjem

očuvali

zarobljenike

od

poniženja

i

bijesa

mase. U Pazinu je bilo nemoguće zadržati tako veliki broj zarobljenih, pa ih je Lazarić lično odveo u Rije-

ku.

Na

ruglu

ulasku

u Rijeku

zarobljenici

svjetine,

kletvama,

bacanju

su

bili izloženi

nečistoća

i drugim

zlostavljanjima, jer je masa mislila, da je ta francuska kolona imala da prodre u grad i da ga opljačka.

Iz Rijeke Lazarić se je vratio sa četom od 120 vojnika u Istru i nastavio sa razbijanjem Francuza.

Pulu je zauzeo 11. IX. i u njoj zarobio 57 topova, Bu-

zet se sam predao, a Kopar je kapitulirao 12. IX., pod prijetnjom dva engleska broda. Istog dana austrijska vojska krenula je na Trst.

Osvojivši cijelu Istru, Lazarić je formirao u samoj Istri ustanički korpus, i jedan provincijski ba-

taljon vojnika, koji je kasnije bio upućen u Italiju.

U znak priznanja za pobjedu, Lazarić i njegova četa dobili su od austrijskih vlasti zastavu, na kojoj je napisano: »Hrabrosti i vjernosti Istre — 10.

XII. 1813.« Ta zastava i jedna topovska francuska kugla čuvaju se u Crkvenom muzeju u župnom dvoru

u

Pazinu..

31

'

POLITIČKE

STOLJEĆU

I DRUŠTVENE

DO

1918.

GOD.

U

PRILIKE

U

19. I 20.

19. st. Pazin

je neko

vrijeme bio i administrativni centar Istre. Naime, Pazinsko okružje, u čijem sklopu su bili i kvarnerski otoci, postaje godine 1825., sa Pazinom na čelu, centrom čitave Istre. Pazinu je tad namijenjena germanizatorska u'oga, što se vidi i po tome, što je u nje-

mu

otvorena

snije

i

Niža

njemačka

osmogodišnja,

gymnasium«).

puna

gimnazija, Gimnazija

a malo

ka-

(»Oberstadt-

Tada je došlo u Pazin mnogo

činovni-

ka Nijemaca. Tada je grad imao i četu vojnika, koja je bila smještena u kasarni ispod željezničke stanice.

U

Pazinu

je

prije

sto

godina

bio

na

zlu

glasu

samovoljni i oholi okružni kapetan Grimschitz. Upravljao je po svojoj ćudi i volji cijelom Istrom. Kad je 1848. posebna štafeta donijela u Pazin obavijest o novom ustavu, koji je car proglasio od straha pred re-

volucijom, dekret

nije htio

-—— Grimschitz

o novim

slobodama,

koje

pročitati

odmah

njemu

nisu

bile po

. volji. Skupljena masa Pazinaca prisili'a ga je na to svojom vikom pod prozorima. Narod je mislio, da še više ne će plaćati porez, niti služiti vojska.

Novi ustav je dozvoljavao narodu, da osniva svoje vlastite narodne straže za čuvanje

zorom

vlasti.

U

narodnu

Pazinsku

reda, a pod nad-

stražu

upisalo se

1006 ljudi, od kojih je 300 bilo pod oružjem.

Koliko

je

naš

narod

u

Istri

bio

godine

1848.

još

neprosvijećen i politički nezreo, vidi se po tome, što je na izborima za bečki parlamenat glasalo u pazinskom izbornom kotaru samo 371 od 9062 upisana glasača. To je i bio razlog da su Talijani tada pobijedili na izborima i izabrali svoje poslanike iređentiste, među kojima se je isticao Carlo De Franceschi, iz okolice Pazina, kao veliki protivnik priznavanja po-

32

litičkih

i kulturnih

prava

S'avenima

Istre. Kao

za-

služnom za iredentistički rad u Istri, pazinski Talijani i odnarodnjaci podigli su mu bistu u parku pred Talijanskom

bivšom

Gimnazijom.

Godine 1848. proslavljen je u svečano pad revolucionarnog grada ske

ruke.

Prisutno

je

bilo

mnogo

Gradskom parku Milana u austrijhrvatskih

vojnika,

građana i seljaka. Svi govori održani su na hrvatskom jeziku,

Pjevalo

se na hrvatskom

i igralo balun.

U

istom parku proslavljena je sa velikim narodnim veseljem .1916. godina pedesetgodišnjica bitke kod Visa 1866., kad su austrijski brodovi potukli talijansku mornaricu. U spomen te pomorske bitke posta-

vljen

je spomenik

štili po

svom

usred

parka.

Talijani

su

ga uni-

dolasku.

U drugoj polovini 19. st. borba za pazinsku općinu bila je oštra između Hrvata i Talijana, koji su u njoj htjeli imati prvu riječ. Od godine 1885. Hrvati je čvrsto drže u svojim rukama. Godine 1895. na izborima, Narodna stranka odnijela je značajnu pobjedu nad

Talijanima

i talijanašima.

bora i pobjede Hrvata

rodnom

domu

i Metoda,

na

skupština

je došao

ga je na stanici dočekao

vukli kočiju

ljenik naroda.

Njegovom

što

tada

ugledu

nije došlo

seljaka i pazinskih

u kojoj do

iz-

održana je u Na-

Društva

i Matko

u pravom

su svojevoljno hvaliti,

pobjedonosnih

1907. godine,

godišnja koju

Poslije

sv. Ćirila

Laginja.

Narod

triumfu. Mladići je sjedio taj

i utjecaju sukoba

mi-

treba za-

između

naših

talijanaša,

Za vrijeme Prvog svjetskog rata, godine 1917., zavladala je u cijeloj Istri velika glad, pa tako i u Pazinu. žene grada i okolice u jednoj velikoj protesnoj manifestaciji porazbija'e su kamenjem sve prozore

3

uk D8

na kancelarijama državnih predstavnika u Pazinu, vičući »Dolje rat!« — »Dajte nam kruha!« žandarmerija je sa isukanim sabljama jedva zadržala pobješnje'e žene.

Obilazeći svoju već trulu carevinu, posljednji car austrijski, Karlo, posjetio je i Istru. U Pazinu su ga dočekali na cesti uz današnji Trg Joakima Rakovca

svi

predstavnici

vlasti,

kraćeg zadržavanja

kao

i školska

djeca.

i razgovora na samoj

vio je u automobilu

put

prema

Poslije

cesti nasta-

Puli.

STANOVNIŠTVO. Sa svoja 42 okolna zaseoka Pazin dostiže 3469 stanovnika. Sam grad ima 2180 stanovnika,

nog

broja

od kojih

su većinom

talijanizianih

Hrvata.

Starih kuća nije bilo u Pazinu

Snaga

talijanskih

Hrvati,

osim

Pravih

neznat-

talijanskih

više od dvadesetak.

nacionalista bila je u tome

što

je odnarođena pazinska trgovačka buržoazija (sa prezimenima Matić, Milotić, Ivić, Andrijanić, Ranko,

Mrak i dr.) držala pretežno u svojim rukama trgovinu na malo i veliko, osobito vino, i što je zarobljavala

seljaka

Pazinskom hektara

lihvarskim

zaduženjima

i

kamatama.

U

kotaru bilo je 7 velikih posjednika sa 720

zemlje.

Poslije 1918. godine četrdeset pazinskih hrvatskih obitelji iselilo se u Jugoslaviju, a na njhova mjesta stizali su »regnicoli«, to jest: Talijani iz Italije,

najviše

trgovci,

oslobođenja

koji

su

i vratili se odakle

Talijanski šovinizam jem prošloga stoljeća da asimilira., ali nije uspio.

34

napustili su

brzo

Pazin

poslije

došli.

radio je svim silama kraovu kulu hrvatstva u Istri

x;

ISTAKNUTI JAVNI RADNICI. Ma da su grad Pazin, kao i njegov Kotar, imali oduvijek hrvatsku većinu, građanska talijanska i odnarodnjačka manji-

je stalno

dovodila

jača,

i kulturno

ekonomski

na,

u

toku 19. st. svoje ljude na položaj gradskog načelnika.

Taj nepravedni običaj razbio je prvi naš hrvatski advokat u srednjoj Istri, dr. Ante Dukić, rodom Kastavac. Narod ga je zavolio i izabrao za načelnika Pazina negdje devedesetih godina prošloga vijeka, Prvi hrvatski pazinski načelnik Dukić je bio prvi hrvatski zastupnik za Pazinski kotar u Saboru, jedno vrijeme i urednik »Naše sloge« u Trstu i odličan pravnik. Pomagao je mnogo narodu. Umro je od sušice u Volov-

skom

1894. god., a bilo mu je tek 40 godina.

Advokatsku

1894.

Dinko

koncelariju

Trinajstić,

Dukićevu

također

bio

|

je preuzeo

advokat,

rodom

iz

Trsta. I on je zastupao narod Pazinskog kotara u Istarskom saboru, a samom gradu Pazinu bio je 3 godine načelnik. Razvio je veliku djelatnost političku i kulturnu

po

narodu.

Doprinio

je

mnogo

1907. pobijedi talijanaše na općinskim

zinu,

i da se sagradi

prozvali

»Našoj

su

ga

»srcem

Narodni srca

Zbog Pisao

aktivnosti je mnoga

slozi«. Za vrijeme Prvog svjetskog

posljednji

predsjednik

narod

izborima u Pa-

dom.

Istre.«

da

Jugoslavenskog

u

rata bio je

odbora

u Lon-

donu.

U

njega

Pazinu

je pred

službovao

kao

Prvi

župnik

svjetski

Ante

rat

1 za

Kalac,

vrijeme

pjesnik

i

veliki istarski rodoljub, rodom iz seljačke kuće, u selu Zbrlini, na Pazinskom polju. Bio je napadan od Talijana. Umro je 1919. u 71. godini života, nesrećan zbog okupacije od strane Italije. Surađivao je u »Našoj

slozi«, gdje Poznata je

su izlazile njegove rodoljubive pjesme. njegova himna »Predobri bože«, koju je

30

uglazbio

Brajša.

Izdao

nazivom

>»Istra« sa ovim motom: »Ašće

je

zabudu

desnica moa«

1886. tebe

zbirčicu Istrie

—

pjesama zabvene

pod budi

(Ako te zaboravim Istro, nek bu-

de zaboravljena desnica moja«):

Preveo je Schillerovo »Zvono« »Histrija«, koji je u 16. st. ispjevao Rapiccio.

Pisao

je i pripovijetke

skom tendencijom, i dramu

je Kalca mnogo Kao

cao

prava,

sa moralno.

patriot-

»Istranin« u 3 čina. Narod

cijenio i volio.

pazinski

se i dr,

i latinski spjev tršćanski biskup

načelnik

Šime

,

i zastupnik

Kurelić,

u Saboru

veliki branitelj

isti-

narodnih

jezika i glagolice.

U Pazinskoj općini radio je dugo godina i zaslužni istarski

kompozitor

Matko

Brajša-Rašan.

JAVNE USTANOVE I DRUŠTVA. Pazin je već krajem 19. st. bio razvio živu kulturnu, političku i go- | spodarsku djelatnost. To se vidi po mnogim društvi-

ma,

koja

su pazinski

Hrvati

osnovali.

Sav

taj

rad

činio ga je zadugo političkim sredštem cijele Istre.

Navest ćemo imena tih društava, pa će se po njima lako stvoriti sud.

Među đačkim društvima bila su ova: godine 1899. osnovano je »Đačko pripomoćno društvo« kome je bio

cilj da pomaže

siromašne

sku

u Pazinu.

gimnaziju

rodoljubi

učenike, koji polaze HrvatZa sredstva

su se pobrinuli

Pazina.

Godine

1910.

osnovano

je

»Đačko

Ppripomoćno

društvo« »Obrana u Istri«.

Studenti su imali: Akademsko ferijalno društvo »Dobrila« (osnovano 1908.), katoličkog smjera; i liberalno

36

Akademsko

ferijalno

društvo

»Istra«

(osnovano

i

1908.). Društvo »Istra« osnovalo je vrlo mnogo pučkih knjižnica po cijeloj Istri: u Kašteliru, u Pehljinu, Roštrpedu Lovranu, Pazinu, (1910.), Selu vinjskom (1911.). Pre(1911.), Klani (1911.), Velom Brgudu manturi (1913.), Kastvu (1913.), u Boljuncima, Dekanima, Marezigama, Kašteliru (1910.) i u Sv, Mateju (1911.).

Prosvjetni radnici imali su: Učiteljsko društvo

»Narodna prosvjeta«, osnovano 1896.; Učiteljsko društvo »Hrvatska škola, osn. 1911.; Klub zabavišnih učiteljica za Istru »Bogoljub«, 1912.; Odbor za prosvjetu, sijelo, 1909.

Hrvatsko

1911.;

Privrednici su osnovali: darsko

društvo

Od

drugih

1897.,

1900.,

Istarsko

glazba,

pčelarsko

bila su:

društava

Hrvatska

Posujilnicu

1910.,

1895., Gospodruštvo

osnovana

čitaonica,

Javna

pučka

1909.

knjižnica,

1909., Tiskovno društvo, 1911., Istarsko planinarsko društvo, 1906., Sokolsko društvo, 1903. i Političko društvo za Hrvate i Slovence u Istri. 1902.

Narodni dom je bio otvoren 1905. godine. Prije ovog Doma najveća dvorana u Pazinu bila je blagovaonica Franjevačkog samostna, u kojoj su 1848. vr-

politički

šeni U

Pazinu

izbori je

za Bečki

1911.

parlamenat.

osnovana

-

Tiskov-

štamparija

nog društva. Tad je počeo izlaziti list katoličkog smjera »Pučki prijatelj«, prenesen iz Krka. Pokretač mu je bio biskup krčki Antun Mahnić. Uredništvo tog lista. kao i samu štampariju, uništili su divljački talijanski fašisti 1920. Tad su prijetili, da će vopaliti i sve hrvatske kuće u Pazinu. Po hrvatskim kućama slikali su mrtvačke g'ave, trozube i pisali »Smrt Slavenima«:

Uredništvo

prijatelja«

»Pučkog

uništa-

se poslije

vanja u Pazinu odselilo u Trst, gdje je list izdavan do god. 1929.

a

|

3T

>

Ma da je biskup Mahnić,

ideolog borbenog

kleri-

kalizma u Hrvatskoj, imao velikih zasluga za Vatikan i širenje katoličke misli, nije bio zaštićen od Pape, kad su ga talijanske vlasti silom odvukle iz Krka u

Italiju

u konfinaciju,

i to još starog

i bolesnog.

povratku on je ubrzo umro.

Talijani su imali u Pazinu iredentističko »Societa istriana«, osnovano 1885.

ŠKOLE.

Prva

18. st. pazinski

za djecu

pučka

škola. Već

fratri drže

iz grada

pučku

i okolice.

Kao

od

druge

ško'u

učitelji

tri franjevca god. 1815. Na primjer:

Po

društvo

polovice

u Samostanu,

spominju

se

u god. 1830. bilo

je u toj školi dvadesetak djece iz okolice. Godine 1871. ova škola postaje prva javna pučka škola u Pazinu.

Njemačka gimnazija. Na fratri su u svom Samostanu

mnaziju

1836.

god.

Ta

škola

molbu Pazinske općine otvorili prvu javnu gi-

imala

je

šest

razreda.

Nastavni je jezik bio njemački. Hrvatski jezik (odnosno slovensko-ilirski) uveden je 1849. sa dva sata

sedmično.

Redovnih

učenika nije bilo mnogo,

a i pri-

vatni učenici mogli su polagati ispite u ovoj školi.

Najviše ih je bi'o iz Rovinja. Profesori nisu imali ni plaće ni penzije. već bi primali stanovitu nagradu godišnje. Predavanja su počinjala 1. oktobra, a svršavala krajem jula. Prvi semestar trajao je do konca februara.

škola je bila podređena školskom nadzorništvu Namjesništva u Trstu. Titularni direktor škole bio je pazinski okružni kapetan, a vicedirektor pazinski župnik. U stvari, sve poslove je vodio jedan franjevac, zvan prefekt. Profesori su bili franjevci, koje bi potvrđivalo bečko ministarstvo prosvjete.

38

Od đene,

godine ova

1851., kad

su ško'e u Austriji preure-

je franjevačka

gimnazija

postala

niža

gi-

mnazija sa četiri razreda. Država je ovu školu potpuno preuzela zgradu

1873. preko

i preselila je iz Samostana puta.

u onu

u kojoj

je

u posebnu

1899.

osnovana

Hrvatska gimnazija. (Ta zgrada je ranije bila austrijska kasarna). Država je otada postavljala svoje profesore, škola je ostala i dalje njemačka, sa osam razreda,

Prvi

Zvala

se

je

maturanti

»Staats-

iz nje su

Obergymnasium«.

izašli godine

1881. Iste

godine škola je imala 151 učenika i 16 nastavnika.

Izvještaj za tu godinu sav je štampan na njemačkom jeziku, ali imena sela i gradova nose talijanske nazive. Tako

isto ponijemčena

nika. I po tome

su

imena

profesora

i uče-

se vidi kako je austrijska politika više

favorizira'a talijanski jezik negoli naš. Ako je moguće suditi fesora, 7

po prezimenima, bilo je: 7 slavenskih njemačkih i 3 talijanska. Među njima

proje i

Franjo Matejčić, prvi budući direktor Hrvatske gi. mnazije u Pazinu, a među učenicima nalazili su se

Zgrablić i Roža, budući Kad

prelistamo

slavenska. .

Godine 1890. razreda,

a broj

profesori Hrvatske

učenička

prezimena,

ta je Gimnazija

učenika

već

se smanjuje

gimnazije. u

većini

su

bila niža, sa 4

na

40. Iste godi-

ne, po naredbi viših v'asti, škola se premješta u Pulu, gdje je nastavila rad kao velika gimnazija. Od 1890. do

1899. Pazin

Hrvatska traženja,

nema

nijedne

gimnazija.

otvorena

srednje

Godine

je konačno

1899.

škole. '

poslije

prva hrvatska

dugog gimna-

zija u Istri, u zgradi bivše Njemačke gimnazije. To je bila jedina srednja škola za Istru i istarske otoke.

Prosječno je u njoj bilo oko 200 učenika iz čijih je

39

redova

izašao

veći

cije. Talijanski odje'i

su

broj

potrebne

šovinisti

u tome

istarske

i odnarodnjaci

ugrožavanje

inteligen-

s njima

vi-

Pazina,

pa

»talijanstva«

su iste godine otvorili i Talijansku zvanu prkos gimnazijom.

gimnaziju,

pro-

Na sjednici Istarskog sabora u Poreču, 2. IV. 1892. god.,

naš

prijedlog - mnazija.

poslanik

Mandić

da se u Pazinu Pošto

veličini

osnuje

je u Saboru

brana po kurijalnom

ma

postavlja

poreza

na

velika

dnevni

red

hrvatska

gi-

bila većina Talijana,

austrijskom

zakonu,

i veličini posjeda,

iza-

to jest pre-

—

prijedlog

je

odbijen. Velikoposjednički Sabor nije tada htio ni da čuje za srednju hrvatsku školu. Za tadanje talijanske

. velike

posjednike

korisnije

je

bilo,

da

slavenski

ljaci budu nepismeni, ili da se kroz talijanske odgoje u talijanskom duhu i odnarode.

Hrvati Pazina šalju samom

građana kom

na čelu

Vjekoslavom

mjestu

otvaranje

hrvatske

ško'e

caru u Beč delegaciju

sa profesorom Spinčićem;

se.

i narodnim

da

izmo'i

gimnazije.

U

na

poslani-

|

najvišem

delegaciji

je

pored ostalih bio i rodoljubivi hrvatski trgovac iz Pazina Antun Bertoša.

Kad je bilo odlučeno u Beču da se cdobri otvaranje Hrvatske gimnazije, talijanski iredentisti i šovinisti u Istri. Trstu, pa čak i u Furlaniji. digli su ve'i.

ku

galamu,

upućivali

stidniji način

svoju

proteste mržnju

i izražavali prema

na

Slavenima

najbeIstre.

Tako je poznat svečani protestni skup (»solenne radunanza«) u Trstu, u gradskoj kući. pred delegatima iz svih krajeva Istre, na kome se podigao glas ogorčenja, što S'aveni Istre prijete svojom srednjom školom »talijanskoj« Istri. Vrijedno je o tome pročitati knjigu koja je izdata tada u Trstu.

40

|

Uz

Hrvatsku

gimnaziju

bila

je

otvorena

i pri.

vatna ženska učiteljska škola. Ona je u dvije mature, 1916.

i 1918.,

dala

34 učiteljice.

Od velikog značaja za Pazinsku gimnaziju bilo je »Đačko je

pripomoćno

bi'o cilj

društvo«,

pomaganje

mjer,

godine

nika:

od toga

osnovano

1899.,

kome

siromašnih

učenika.

Na

1905. ovo je društvo

pomoglo

129 uče-

iz Kotara

Pazin

43,

iz Buzeta

.pri-

20,

Vo-

loskog 14, Kopra 10, Motovuna 8, Trsta 8. škola je naime imala učenike iz cijele Istre i otoka. Hrvatska društva i rodoljubi izdašno podupiru ovo društvo, sa jedinom

željom,

da narod što prije dobije dmaće

ško-

lovane kadrove. ško'skoj godini

Najveći broj učenika zabilježen 1906./1907, Tada je bilo u sko

je u

učenika. | Učenici

Društvo

su imali svoje

»Naprijed«

društva

pazinskih

i časopise.

Tako

srednjoškolaca

izda.

valo istoimeni literarni list pet godina, tamo sve početka Prvog svjetskog rata. Godine 1914. đaci

počeli

izdavati

pazmskih

literarni

učenika,

list »Učka«.

koja

je

morala

Ona pred

je do su

generacija talijanskim

nasiljem da traži utočišta u Jugoslaviji, izdavala je u

Istarskom internatu u Karlovcu svoj list pod imenom »Timor«, ramo

su

od

1925.)

što je bi'a skraćenika

osloboditi

1919. i u

do

radom«.

1940.

svoje

izbjeglice iz Istre

domove

u

i

Karlovcu

(do

izašlo je otprilike

500 istarskih intelektualaca, Italija, i to ona »demokratska«,

čim je stupila na

1918.,

Iz tih

Istru

domova

tlo Pazina

Zagrebu.

Đaci

od »Tužnu

zatvorila

je našu

gimnaziju,

čija je

imovina, mukom i žrtvama sticana kroz duge godine, bila kasnije divljački raznesena i opljačkana.

Zgrada je služila pod Italijom u razne svrhe. Prvo, bi'a je bolnica neko vrijeme, pa apotekarsko spre-

41

|

mište.

Godine

1923.

postaje

internat

za talijanske

gi-

mnazijalce i to ostaje do vremena, kad se učenici premještaju u Konvikt. Po oslobođenju 1945. Hrvat. ska gimnazija proradila je opet u staroj zgradi. Uskoro je zatim zgrada predata Đačkom domu, a sama škola preselila se u nekadašnje Općinsko poglavarstvo, gdje je ostala do dovršenja impozantne i moderne nove zgrade gimnazije 1949. godine.

10. rujna 1949. godine u Pazinu je na najsvečaniji

način

prosavljena

Pedesetgodišnjica

osnivanja

Hr-

vatske gimnazije, kao i otvorenje divne nove zgrade za gimnaziju. Narodna vlast je shvatila veliku poli-

tičku i kulturnu uložila

je mnogo

važnost te prve srednje da

napora

škole Istre i:

pruži

narodu

prekrasan

prosvjetni dom. Vrši se konačno pravda i za sve prošlo *“ ugnjetavanje i preziranje S'avena u Istri.

Stubovi na kojima leži srednji dio gimnazije obloženi su mramornim izglačanim pločama. Kamen za te ploče vađen je u samom Pazinu, prosto preko puta same gimnazijske zgrade. Taj se kamen u većim blokovima šalje čak i u inostranstvo.

Zgrada

i svijetla.

je vrlo prostrana,

Pred

koji su izgradili stavnicima.

zgradom

je

i podigli

sami

U zgradi Gimnazije, na

je

mnogo

spomen-ploča

kod

veliki

je u njoj

zraka

gimnazijski

park,

učenici

glavnog

Otokaru

sa svojim

na-

ulaza, postavlje-

Keršovaniju,

čije

ime

nosi škola. Do Keršovanijeve ploče na'azi se Radauševa b:sta Vladimira Nazora, koji je od 1904. do 1906. = godine

služio

kao

profesor

u Pazinu.

Otokar Keršovani bio je nekadašnji najbolji učenik ove škole. Rodom je bio iz okoline Trsta. Sa majkom

i još jednim

dina

u Pazinu.

42

bratom Stanovao

Bio

je

vro

je i živio dugo

učen.

Kao

go-

istaknuti

marksista

i teoretičar,

i Zagrebu

kao

radio je neumorno

publicist,

propagator

u Beogradu

socijalizma,

go-

vornik i pisac. Postao je rano član Komunističke partije Jugoslavije i jedan od njenih najuglednijih čla-

nova. Sudovi stare Jugoslavije poslali su ga dva puta na

robiju,

koju

je izdržavao

u Lepog'avi

i Sremskoj

Mitrovici, skoro 15 godina u svemu. Na sudu istakao se je kao umni branilac proleterske klase i naučnog socijalizma. Na robiji nije prestajala njegova djelatnost. I tamo je on bio predavač među zatvorenim ko: munistima. Na robiji je napisao veliko djelo, još u ru.

kopisu,

nedovršeno.

o seljačkom

pitanju.

Pisao

je

i

književne kritike. Po oslobođenju izašla je njegova rošura »Rat i mir«. Poznata je bila i njegova ve!'ka muzika'nost. Kao pravi virtuoz svirao je violinu, i

ona

mu

je bila najdraža

zabava.

Nešto prije početka Drugog svjetskog rata bio je izašao sa robije. ali za kratko. 1941. biva iznenada i uhvaćen

nezakonito

u

Zagrebu,

drugi

i mnogi

kao

marksisti, od banske izdajničke policije, i predat na milost i nemilost ustaškim zločincima, koji su ga iste godine strijeljali u Maksimiru kao taoca, sa još devot drugova. Tako je mučenički završio svoj život ovaj

veliki borac za pravdu, mu nije pronađen. .Među

mnazije

istaknutim

na'azi

istinu i

ljudska

prava.

Grob I

profesorima

se i narodni

stare

pazinske

gi-

pjesnik-borac

Vladimir

Nazor, svojim

rodom iz otoka Brača.

Istrani ga pjesnikom, uvrstivši ga u istarski

smatraju književni

trolist:

Car,

Jože«

Nazor,

Katalinić.

Njegov

»Veli

po-

stao je klasični lik istarskog iskorištavanog seljaka i njegovog konačnog oslobođenja od tuđinskg nasilja.

I u ostalim pripovijetkama i pjesmama Nazor je oži-

vio

prošlost

Istre

i patnje

naroda.

unoseći

svuda

43

mržnju prema tlačiteljima i vjeru u narodnu snagu i preporod. Svojim čakavskim pjesmama kastavskog govora prvi je ukazao na ljepote čakavštine. »Galeo-

tovu pesan« čitaju rado svi Jugoslaveni.

U romanu »Krvavi dani« Nazor slika nasilja pazinskih feudalaca. Godine 1919. uredio je »Spomenicu istarskih Jugoslavena

za Mirovni

Dok Kastvu

ćem.

kongres

je bio u Istri, — —

u Parizu«.

a služio je još i u Kopru

živo je još sarađivao

I u danima

borbi

sa Carem

za oslobođenje,

i

i Katalini-

Nazor

je bo-

drio i sokolio Istrane i riječju i svojim herojskim pri. mjerom pjesnika borca.

Veliki je odjek u Istri imao odlazak Nazorov u

partizane. Umro sjednik

je 1949. godine u Zagrebu,

Prezidijuma

Početkom

ovog

i jedan

slovenski

U svom

romanu

Sabora

NR

Hrvatske.

sto'jeća

bio

je

književnik. »Božji

To

međaši«

kao pred-

profesor

u Pazinu

je bio Ivan opisuje

Istru

Pregelj. i njene

ljude.

Od Slovenaca bili su također vrlo popularni: dugogodišnji ravnatelj Ivan Kos (sve do 1918.) i Saša šantel, iz Gorice, stikar i kompozitor.

Od

profesora

Istrana

bili su

dobro

poznati:

Josip»

Roža, Fran Frankola, odličan predavač i kulturni radnik, Niko'a žic i Martin Zgrablić. U »izvještajima« Gimnazije od 1904. do 1907. izlazila je Zgrab'ićeva vrlo cijenjena rasprava među naučnicima slavistima: »čakavski dijalekat u Sv. Ivanu i Pavlu te žminju u Istri«. čakavski istarski dijalekti u srednjoj i sjeveroistočnoj

oblicima,

Pod istarske

44

Istri

čuvaju

akcentu,

fašizmom. narodne

u sebi

mnogo

jezične

starine:

u

riječima.

idući od sela do sela, ispitivao je govore

poljski

sveučilišni

profesor

Vjaceslav Malecki. Prikupio je ga u jednoj knjizi. Jezički on tipova čakavskih govora. Bit dalja ispitivanja čakavštine u

veliki materijal i izdao dijeli Istru na 6 raznih će potrebna svakako i Istri. Zgrabliću pripa- |

da čast, što je među prvima zašao u tu oblast naučnog rada

u Istri.

Godine 1910.,

u

»Izvještaju«

Pazinske

gimnazije

opisan je Pazinski Potok pod nazivom: »Prošlost Pazinskog Potoka«. članak je napisao Nikola Žic, profesor iste Gimnazije, rodom iz Krka. žic je iza 1918. u Parizu prikupljao materijal,

našoj

delegaciji

zem'ja.

kao

dokaz

U. »Spomenici

koji je imao

da posluži

da je Istra jugoslavenska

istarskih

Jugoslavena

za

mi-

rovni kongres u Parizu« napisao je ove članke: »Podaci iz geologije i geografije Istre«, »Statistika na. rodnosti u Istri godine

1910.« i »Podaci

iz istarske po-

vijesti«. Kasnije su izašle u Jugoslaviji knjige pod naslovom »Istra«. U prvoj

dvije njegove opisuje Istru

sa geografsko-geološkog

gledišta, a u drugoj

njegov život. Knjige nje Istre.

od velike :

Knjiga ja«

ne

naše na

od Mate

daje

važne

nekim

su

Balote

za poznava-

»Stara pazinska

pravi'an,

objektivan

prosvjetne

ustanove.

mjestima

koristi

narod i

i potpun

Osobito

i nedostojno,

gimnazi. prikaz

su slabo,

prikazani

bivši

te

a pa-

zinski profesori. Knjiga je plod nepotpunih i suviše proizvoljnih utisaka dječaka Balote, pa bi trebalo da nosi drukčiji naslov. Neupućeni ljudi dobivaju sasvim

pogrešan

sud

o ovoj

knjigu.

,

Talijanska

u Istarskom

gimnaziji,

gimnazija

saboru

kad

i Teatar.

bila je donijela

čitaju

Balotinu

Talijanska

odluku

se u Pazinu otvori Talijanska gimnazija. Ta nije odmah ostvarena, već 1899., to jest iste

većina

1872., da odluka godine

45

-

Bilo je uopće kad je otvorena Hrvatska gimnazija. besmisleno otvarati gimnaziju za neznatan broj Talijana Pazina. Protiv te namjere ustali su hrvatski

istarski inte'ektualci i studenti »Hrvatskom

narodu

vatsku

vo Istri«. Oni

protestiraju »propodigao za nehr-

koji bi se u Beču

glasu,

tiv svakom

u Pazinu«,

gimnaziju

1874. proglas

izdavši

tog

potpisnicima

Među

proglasa, a bilo ih je 36, nalaze se: Kumičić, Laginja, Kalac, Spinčić, Mandić.

Talijanska i odnarodnjačka buržoazija je na ra.

čun

istarske

pokrajine

izdržavala

čija se zgrada nalazila usred

dignut

i Teatar,

usmjereno

Za

na

vrijeme

ve'ika

to

da

se

grada. Do

i lijepa Pazin

talijanske

svoju

nje je bio po-

zgrada. čim,

vrije

okupacije,

gimnaziju.

Sve

je bilo

odnarodi.

mnogi

su

naši

ljudi bili u Teatru zlostavljani i izloženi ruglu. Sa njegovog balkona otpozdravljao je prijestolonasljednik Umberto, kad nimljivost i to, bio prikazan u jedan hrvatski šenoe. Film je

je posjetio Pazin. Dodajemo kao zada je za vrijeme Prvog svjetskog rata ovom kazalištu prvi i posljednji put film. Bila je to »Seljačka buna« od A. ostavio nezaboravne utiske.

Pod Ita'ijom Teatar je služio zabavama,

operama

i orgijanju fašističke rulje i lihvarske trgovačke buržoazije. Za seljake i radnike u njemu nije bilo mjesta.

Ako prelistamo stare izvještaje Talijanske pazinske gimnazije, brzo ćemo utvrditi, da je velika većina đaka hrvatskog porijekla i da joj je g'avna Svrha

bi'a, da što više asimilira našu slavensku seljačku i radničku djecu. Profesori koji su u njoj radili služili su vjerno iredentizmu i talijanskom šovinizmu, odga. jajući čitave generacije u tom duhu i ne trudeći se

nikada, da im usade u duše ljubav i razumijevanje za Slavene

46

Istre. Oni

su zgradu

okitili mletačkim

lavom

/

(1 uze'i ime koparskog učenjaka, Gian Rinalda Carli-a koji

je Slavene Obje

1943.

nazivao divljacima.

zgrade,

i Teatar,

i Gimnazija,

uništene

su

za vrijeme bombardiranja u posljednjem ratu.

Klasična gimnazija (Biskupsko sjemenište).

U

Pazinu

se

pored impozantne

i moderne

zgrade

Gi-

mnazije »Otokar Keršovani« nalazi i monumentalna gradjevina u kojoj je smješteno Sjemenište sa svojom Klasičnom gimnazijom.

Ta se zgrada počela zidati 1912. godine zahvalju. jući ogromnim novčanim doprinosima biskupa Jurja Dobri'e

i Antuna

Mahnića,

kao

i mnogih

drugih

na-

rodnih ljudi, sa ciljem da se omogući smještaj i školovanje đaka, koji bi se posvetili svećeničkom pozivu.

Cilj je bio, da se za Istru odgoji kadar rodoljubivih slavenskih svećenika.

Ta se zgrada počela zidati 1913. godine. Ugaoni kamen

posvećen

je

19. X.

iste godine

sa velikom

sve-

čanošću. Na toj svečanosti su bii prisutni: krčki i tr. šćanski biskup, Laginja, ostali narodni prvaci, profesori

i đaci

Hrvatske

gimnazije.

Nacrte

za

gradnju

izradio je inžinjer benediktinac Anzelmo Verner i kasnije vršio nadzor nad zidanjem. U temeljni kamen uzidana je bila listina, koju su kasnije fašisti izvukli i uništili. .

Za trebe

vrijeme Italije zgrada je bila uređena za poi smještaj đaka Ta'ijanske pazinske gimnazije.

Glavni joj je cilj bio sistematsko asimiliranje siromašne hrvatske djece, koju su primamljivali dajući besplatna izdržavanja. Zgrada je tada nosila naziv Convitto »Fabio Filzi«. Pazinci tu zgradu inače zovu Konviktom.

Poljoprivredna na

cesti

prema

škola. Jedan kilometar od Pazina,

Novakima,

nalazi

se

Poljoprivredna

47

škola,

još iz austrijskih

vremena.

proširila

je vidno

svoja

imanja

povrćem

i osobito

vinogradima.

Poslije oslobođenja

i zasadila ih voćem, U

školi se održavaju

sta'n tečajevi za seosku omladinu. Poslije oslobođenja narodnih vlasti škola proširila je uz obilatu pomoć svoj stambeni prostor doziđivanjem i zidanjem i pre. uređenjem novih zgrada za smještaj đačkog doma i Domaćinske škole. I čitava ekonomija te škole je postavljena na drukčiju osnovu sa velikim proširenjima ' i zahvatima novih površina zemlje. U školi se primjenjuju najnovije metode i tekovine poljoprivredne nauke, čime će ta škola u dogledno vrijeme imati ka-

rakter poljoprivrednog instituta. U sastavu te škole i njene

je i Brijeg »Vladimira

ekonomije

kojem se muzare.

Pazin

gaje |

posebne

vrste

stoke,

u Narodnooslobodilačkoj

Gortana«

naročito

borbi.

U

na

krave

posljed.

njem ratu Pazin je mnogo pretrpio od talijanskih fašista i Nijemaca. Narodni ustanak je uzeo velike raoko njega. Nijemci su ga 1943. strahovito bom-

zmjere

bardirali, i skoro upola srušili i oštetili. Narod je ubijan po ulicama i vješan u gradskom parku. U Pazin-

skom

kotaru

ubili su 963 lica, a 400 odvukli u logore

osobito u Dachau. u Njemačku, ekspedicije zadovoljili su svoju na tom malom gradu.

Već

1941. god. u radu

Zlikovci sadističku

na propagandi

kaznene sklonost

i stvaranju

antifašističkih grupa rukovodi Pazinom i Motovunom profesor Ljubo Drndić uz pomoć brata Antuna.

Godine 1942. se osnivaju prvi odbori AFŽ-a (Antifa.

šistička fronta žena), sa prvim aktivistkinjama: Leom i Nadom Raner, Marijom i Silvom Kopitar, Ninom Banovac

i Olgom

Ban,

koju

su fašisti uhvatili

i stre-

lja'i. Poznato je njeno herojsko držanje pred smrt.

48

Po

kapitulaciji

Italije

1943.

oslobođen

je

Pazin

uz pomoć Cerovljana pod vodstvom Joakima Rakovca i Tinjanaca, koje je predvodio Tone šuran, Talijanski

mornari,

|

koji su bili došli iz Pule, da otjeraju parti-

zane, morati su partizanima.

Talijanske

se vratiti

u Pulu

garnizone

i čete

poslije

po

pregovora

cijeloj

s

srednjoj

Istri razoružavao je heroj Joakim Rakovac.

23. IX. 1943. vojni rukovodioci formirali su u Pa. zinu Operativni štab za Istru. Komandant mu je bio

Savo

Vukelić,

zamjenik

tas.

politički

Dušan

komesar

Diminić

Mobilizacioni

Joža Skočilić,

i operativni

centri

bili su

njegov

oficir Josip Ma-

Pazin

i Lupoglav.

štab je izdao »Prog'as Istranima« sa pozivom da stupe u redove boraca. Tada je uspostavljena jaka veza

sa Slovencima došao

i general

u Slovenskom Franc

Primorju. U Pazin je bio

Rožman

Stane

—

komandant

Glavnog štaba Slovenije.

Na II. zasjedanju AVNOJA istaknuo je Tito slijedeće: ' »Jedan

od

najvećih

u Jajcu

uspjeha

29. XI. 1943.,

našeg

hstodkić

ustanka, koji ima veliki historijski značaj, jest oslobođenje Istre i Slovenskog Primorja poslije kapitula. cije Italije. Dvadesetgodišnje vatskog

naroda

nije

moglo,

ropstvo slovenskog usprkos

svih

napora

i hrfa-

šista, oduzeti našoj porobljenoj braći njihovo nacionalno obilježje i oslabiti njihove težnje za sjedinjenjem sa svojom braćom i ostalim narodima Jugoslavije«.

Poslije kapitulacije Italije Narodno-oslobodilački odbor za Istru, u Labinu, donio je 13. IX. 1943. godine | historijsku odluku kojom je raskinuo svaku vezu sa

Italijom i objavio: #

49

»Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje s ostalom našom hrvatskom braćom«.

Poslije te Odluke NOO-a za Istru ZAVNOH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog os'obođenja Hrvatske) je 20. rujna 1943. proglasilo Odluku o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj, poštujući volju naroda Istre.

Tu Odluku je ZAVNOH objavio i o njoj obavijestio vlade

naših saveznika.

Poslije tih Odluka, a da bi se još više utvrdila narodna vlast, sakupili su se, na poziv NOO-a 25. ruj-

na

1943. god. u slobodnom

Pazinu

predstavnici

naro-

da Istre, oformili Pokrajinski NOO za Istru, to jest Istarski sabor, na kojem su potvrdili revolucionarni akt Odluku od 13. IX. 1943. o odcijepljenju Istre od

Italije i prisajedinjenje majci Hrvatskoj Na

ovom

PNOO

izabrano

je

i predsjedništvo

za Istru od 3 člana sa Joakinom Rakovcem, do-

tadašnjim

vom tom

zasjedanju

i Jugoslaviji.

predsjednikom

Stranićem, Cerovcem,

mandantom

NOO-a

za

Poreč,

Vjekosla-

predsjednikom NOO za Boljun i Anpriv. činovnikom, dotadašnjim ko-

Buzeta.

Delegata je bilo oko 100. ZAVNOH je predstavljao Jakov Blažević.

Na to historijsko zasjedanje podsjeća Spomen-

ploča

podignuta

1951.

godine

na

Narodnom

domu

u

Pazinu, gdje se i održavalo to zasjedanje PNOO-a za Istru. ' Nijemci otpočnu ofenzivu u listopadu 1943. god. velikim snagama u svim pravcima, s namjerom da unište Narodnocslobodilački pokret.

Borbe se vode kod Baderne, Grdosela, Buzeta, Lupoglava, Labina i Kanfanara. U proljeće 1944. neprijatelj razvija svoju

50

če

novu

ofanzivu,

koju otpočinje sa okrutnim zločinima

nad stanovništvom. U ožujku i travnju 1944. okupator je u Pazinu i okolici počinio strašne zločine. Ljude

su vješali, strijeljali, mučili, i zatvarali. U samom gra-du narod je ubijan po ulicama. U parku su objesili 35 ljudi, poslije tučenja i gaženja. Žrtve su visje'e 13 dana. Na pazinskom groblju leži 300 mučenika. Na zvjerski su način ubijeni i naši zarobljeni i zatvoreni borci u Kaštelu. Bacali su ih žive kroz dva prozora po dvojicu

vezane,

niz

visoke

stijene

u

ponor

Jame.

U Pazinu se 1945. god. neprijateljski garnizon držao do posljednjeg dana rata. Os'obođenje Pazina izvršeno je ovako: 4. V. 1945. I. brigada 43. divizije upućena je na Pazin. 5. V. počeo je napad. Borbe su trajale 14 sati. Komandant njemačkog garnizona u Pazinu pristao je na bezus'ovnu kapitulaciju nalazeći

se pritiješnjen sa svih strana našim snagama.

neprijteljski oslobođen.

U toku

garnizon

razoružan

i Pazin

cijele Narodnooslobodi'ačke

u kotaru Pazin: ubijeno 1313 osoba, 2213, odvedeno no: 686, zatvoreno: spaljeno i razoreno 781 kuća.

7. V. je

definitivno

borbe

bilo je

ranjeno i muče. u logore: 2047;

Oblasna skupština u Pazinu 25. i 26. XI. 1946. dofeudalno-kapitalističke nijela je odluku o ukidanju agrarne

eksp'oatacije,

poništenju

bljivanja u Istri. Time i ropske

i uređenju

je odluka rezultat vjekovne borprotiv tuđeg gospodstva i izra-

agrarnih odnosa. Ta be istarskog seljaka feudalizma

dražbi

su likvidirani posljednji ostaci

prošlosti

Na tom zasjedanju nik Oblasnog Narodnog log slijedeće: :

našeg

čovjeka

u Istri.

rekao je Dušan Diminić, tajodbora za Istru, između osta-

51

|

>»... mi želimo

je fašizam pljačkom

da ispravimo

nanio

seljaku

zemlje,

glavno

prisilnim

a također

dražbama

da konačno

ramo jedan zaostali i reakcionarni zem'ji Drug

—

sramotni

Diminić

kolonatski

je na

toj

zlo koje likvidi-

sistem u

odnos.«

Skupštini

dao

historijski

presjek ekonomskih

prilika u Istri u posljednjih

godina

strašnu

i ukazao

na

pljačku

i

50

i denacionaliza-

torsku politiku i planove talijanske buržoazije u Istri. | U 1944. godini izdaju pojedini okruzi u Istri svoju štampu. U Pazinskom okrugu izlazi 9 mjeseci »Pazinski vjesnik«, a zatim van »Porečki vjesnik«

Zdenka štena

štambuka,

ali

je zajedno sa Porečom izdapod uredništvom pjesnika

uskoro

bude

štamparija

uni-

od neprijatelja.

Poslije oslobođenja.

Pazinski kotar obuhvata 7 općina. Do kraja godina 1952. elektrificirano je 35 se*la i zaselaka. U njemu je obnovljeno preko 600 popaljenih i ratom opustošenih kuća. Agrarnom reformom, zajedno sa zemljom, koja je bila prisilno prodata zbog

dugova,

vraćeno

je

seljacima

3800

hektara

ze.

mlje. Na skoro 500 hektara koloniziran je veliki broj obitelji. Poslije oslobođenja, godine 1946. prikazana je u Pazinu Međunarodnoj komisiji izložba pod imenom: »Svjedočanstva o slavenstvu Istre«. Usred grada na trgu Joakima Rakovca podignut je Spomenik

oslobođenja

Istre.

od

kamena,

rad

kipara

Džamonje.

Podignut je povodom proslave 10-godišnjice ustanka 1951. godine.

U spomen strijeljahih i mučenih u posljednjem ratu otkrivena je u gradskom parku na velikom ka-

menom

52

podnožju

spomen-ploča.

Na Narodnom domu urezane riječi na mramornoj ploči podsjećaju na 25. IX. 1943., kad je Pokrajinski Narodni odbor za Istru proglasio pripajanje Istre Ju.

goslaviji i kidanje svih veza sa Italijom.

U gradu su opravljene i restaurirane mnoge kuće koje su bile oštećene u toku rata. Zgrada Narodne

banke,

koja je bila upola

srušena,

potpuno

je obno-

vljena. Za 25 godina svoje okupacije, to je jedina dr.

žavna

zgrada,

koju

je Italija

u Pazinu

podigla.

novih zgrada podignuta je Veterinarska Bo'nica, Stolarska radionica, Gimnazija.

Od

ambulanta,

STARI PAZIN Odmah

do

Pazina

na

mnogo

većoj

visini

smje-

šteno je selo Stari Pazin, gdje možemo u jednom vrtu vidjeti dvije velike palme. Selo je vrlo staro.

Samo ime kazuje da je starije od Pazina. U prošlosti je bi'o

utvrđenje. Pripadalo je kao feudalno dobro pićanskom biskupu.

U

gdje

.

jednoj

se radilo

povelji

na

latinskom

o sporazumu

vatskih županija, spominje »od gornjeg Pazina« i Oton

povelji među pana

Plomina;

slava,

jamcima

barbanskog

12.

grada

Pule

st.,

i hr.

se kao prisutan Slavonja »iz istog mjesta«. U istoj

župana

župana.

iz

između

čitamo

Dražice,

jeziku

Ta

imena:

Prebislava,

od

Gračišća,

je

povelja

žu-

i Pribi-

od

velike

važnosti za povijest istarskih Slavena, jer ide u prve pisane spomenike o županima, i pokazuje, da je na. rod imao svoj narodni ustav i svoju samoupravu u županijama.

:

Urbar Pazinskog ri Pazin

općinom

:

kaštela iz godine

(Il Commune

1573. zove Sta-

di Pisin Vechio).

Pre-

93

ma

tom

Urbaru

(knjiga

u kojoj

su označene

dužnosti

kmeta prema feudalcu) Stari Pazin je imao 1573. godine 35 podanika, koji su bi'i dužni godišnje da daju za oranje 481 radni dan, za kcsidbu 99 dana, a za kopanje vinograda 220 dana. Zajednica je povrh toga

plaćala u novcu (jedan

pud

godišnje

60 forinti.

iznosio je 16,38

lu su davali desetinu

kg)

i 35 pnuda

pšenice

zobi.

Kašte-

od žita, vina i sitnorogate stoke.

Od toga je jedan dio pićanskom biskupu.

pripadao

župniku,

Svaki stanovnik, naglašuje udovica, daju po jednu kckoš, krdo

35 puda

a jedan

dio

se

posebno i svaka i jedan sir za svako

ovaca.

Oni

koji

su

imali

konje,

bili su

dužni

dovesti

u

Kaštel tovar drva za Božić, kao i voziti žito u mlinove pod

Buzetom U

i u okolicu

Starom

Pazinu

pop-glagoljaš

Stjepan

iz Buzeta.

godine

Te

grada.

župnikovao

Konzul morao

je do

godine

1549.

(1521.—1568.). rodom

je

pobjeći

iz Starog

Pa.

zina u Njemačku. Kasnije mu se pridružio i Antun Dalmatin, glagoljaš iz Istre. Obojica su prevodili i pi-

sali crkvene

i poučne

knjige

čakavštinom.

Pomagači

su im bili iz Pazinštine: J. Cvečić, M. Živčić, I. Fabijanić i F. K'ej, — svi popovi glagoljaši. U Njemačkoj je Stjepan bara.

Konzul

Istranin

radio

kao

saradnik

Tru-

Sa svojih okolnih 18 zaselaka Stari Pazin ima 598 stanovnika. Sam Stari Pazin ima 106 stanovnika.

Selo BRTOŠI ima Seljačku radnu zadrugu »Brat-

stvo.jedinstvo«. čenja

gradine,

naučna

tom selu vršena

iskapanja

na

što je dalo pozitivne

U zaseoku 9 ljudi.

54

U

TROŠTI

su poslije

ruševinama

neke

oslobostare

rezu'tate.

Nijemci

su

ubili

1943. Podine

BERAM niz Dragu, to nekadašnje korito Pa-

Ako pođemo

zinskog Potoka, a danas plodnu dolinu, stići ćemo poslije jednog sata hoda u selo Beram, rodno mjesto antifašiste i mučenika Vladimira Gortana.

I ovo selo je nekada bi'o jako utvrđenje, vrlo staro,

i iskopine

dokazuju

što

u

vršene

velika nekropola

blizini. Bila je otkopana

u njegovoj

(groblje) iz kamenog doba. su dragocjeni prahistorijski

vijeku

prošlom

U grobovima pronađeni predmeti, koji su odne-

seni u Beč. Trst se je ljutio zbog tih odvlačenja istarskih

vrijednosti.

muzealnih

šćanskih

Srednjem

je bio u ranom

Beram

feud

tr-

upravljao

je njime

to jest, biskup

biskupa,

vijeku

kao svojom svojinom i od njega dobivao razne prihode. U kasnijim stoljećima Beram pripada Pazinskom kaštelu. Urbar Kaštela iz godine 1573. naziva danas vidimo njezine I ga tvrđavom (Cittadelia).

preostale bedeme Tvrđava

na velikoj uzvišici.

|

kojima

imala je 148 podanika,

Beram

je

bio određen 841 radni dan za oranje, 151 radni dan za košenje, 1405 radnih dana za obrađivanje vinograda, sve to raspoređeno na pojedince.

. Na dan sv. Jurja svi su zajedno plaća'i na zemlju 8 forinata, 53 karantana i 1 bec kao

i 3 jagnjeta. prazniku

O

daju

Kaštelu (bezzo),

11 živih

isp'atiti

sv.

ovaca

i novcem

Margarete

i 21

koji

bili

zaklanu

je tačno

su

ovcu. određen.

obavezni

da

To su mogli Istog

dana

plaćali su i izvjesnu sumu na vino. Za lov je bila odrd, đena godišnja

svota novaca,

koja se plaćala u vrijeme

99

Karnevala, a kao zakupnina ra pšenice i zobi.

davala

se određena

mje-

Za Božić, Uskrs, Beramci su davali Kašte'u kao posebni prinos (regalia) 13 kokošaka, od kojih je jedna pripadala županu ili podžupanu, tim karakterističnim slavenskim predstavnicima u selu. Tko nije imao

kokoš,

davao

Postojala

je

kotnić

je po propisu

jedna

(cotnic).

8 solda.

posebna

Urban

slavenska

naglašava,

da

mjera

jedan

kotnić

sadrži 3 starića (starolli). Naime, o sv. Luki davali su po jedan kotnić pšenice i zobi oni kmetovi, koji su orali sa dva ili više volova. Tko je imao samo jednog vola, plaćao je polovnu tog kotnića.

Oni koji su imaji vinograde, davali su vino (jedan pud)

i jedan soldo. Od tog novca jednu

bijao je beramski

kler, kao

četvrtinu fto-

i od vina i žita.

Župan nije bio dužan da daje žito, već mu je ne4 padao dio od jednog podanika, U Bermu

su se birali župani i podžupani

u nedje-

lji koja je slijedila za praznikom Uznešenja Bogorodice u augustu mjesecu. Tada bi novoizabrani dolaZili u Kaštel da

izvršnim

po'ože

organom

zakletvu

njegove

pred

visosti

kapetanom,

grofa.

Kapetan

kao

bi

ih tad i votvrđivao. župan je tad bio dužan da preda Kaštelu 3 kokoši.

Za neka posebna paćanja spominju se 3 podani-

ka:

Jurčinović,

šipraca

i Kolar.

Ovaj

posljednji

se

čak opominje zbog neplaćanja dužnih dažbina. Takve propuste ispitivao je kapetan i prema potrebi kažnja-

vao. I Beram je plaćao desetine u žitaricama, vinu i sitnoj stoci: Jedno jagnje je pripadalo onome, koji ih je skupljao.

Spominje se i 5 mlinova za koje su vlasnici plaćali razne zakupnine. Navode se slijedeća prezimena:

56

Book

Moskon

(Moscon),

Hrvatina),

Crobat,

Milohanić,

(to će biti

Aliveravić.

neki

Jedan

od

naših

mlin

je

dr-

žala i neka humanitarna ustanova u Bermu (il molino del!'Hospitale). Bila je to vjerovatno jedna vrsta

bolnice.

Oni koji su imali konje,

dovozili su u Kaštel

drva za Božići vozili žito u mlinove

Raše

i Buzeta.

Župan i podžupan (Podsuppo) bili su dužni da snabdijevaju hranom i pićem kosce na Livadi kod sv.

Križa (Prato A S. Croce). Narod je u Kaštel nosio i

vodu kad god je to zatrebalo. Isto tako, ako se što zidalo u Kaštelu, bili su dužni svi da voze men, vapno, drva i drugo.

Od

šuma

Novibrijeg

koje su Beramci

pijesak, ka

koristili, spominju

(Monte Novo), Plakata i Vela Presika

se: (Ve!-

la Pressica).

Granice prema

drugim

beramskog mjestima

teritorija

označene

su

kamenovima. Nesporazum

bile je

postojao samo sa Trvižanima. Polovina zemljišta bila su pašnjaci. na kojima je pasla sva beramska stoka.

BERAMSKA CRKVA. Na mjestu današnje župne crkve bila je stara crkvica sv. Martina iz godine 1431.,

o čemu

je svjedočio stari glagoljski

natpis:

»1431. be

zidan sv. Martin«. — Nova crkva i zvonik zidani su prije Prvog svjetskog rata. Slika sv. Martina iz glav. nog oltara rad je Celestina Medovića, U pozadini su

i ostaci zida stare župne crkve. ća,

U Ljubljani se čuva glagoljski misal iz 14. stoljekoji se upotreb'javao u Bermu od 15. do 17. st.

Ukrašen

je sjajnim

slovima).

Ljubljana

čuva

slikama još

i inicijalima

3 vrijedna

(početnim |

glagoljska

rukopi-

Sa iz Berma, i to: 2 glagoljska brevijara (knjige molitava za svećenike) iz 15. st. i 2 pergamentska lista

OT pm

o =

de

gar

+

nekadašnjeg

Beramskog

homilijara

propovi.

(knjige

'Ti odlomci (frajedi) iz prve polovine 13, stoljeća. gmenti) idu u red znamenitih hrvatskih glagoljskih spisa.

Sa

joratokim

protestantima

Kolarić,

beramski župnik Mikula od njih tražio knjige. ima

Beram

227

u 16. st. bio je u vezi

stanovnika.

Sa

koji

glagoljaš, 10

zaselaka

je

broji

798 stanovnika. Kao i Lindar, i Beram je bio oduvijek jako nacionalno hrvatsko gnijezdo nadomak Pazina. Prije Prvog

ga hrvatska

svjetskog

rata

Beram

Mladenačko

društva:

je imao

društvo

mno.

»Istarska

Mljekarsku Zzora«, osnovano 1911., Posujilnicu 1908., zadrugu 1899., Tamburaško društvo 1905., i Narodnu glazbu 1913. Sve je to Ita'ija ugasila. Zbog nasilja iselilo se je bilo mnogo naroda u Jugoslaviju i Ameriku.

Dugogodišnji beramski župnik Josip Grašić, jedan od

narodnih

prvaka,

bio je mnogo

za kulturni,

zaslužan

nacionalni i ekonomski razvoj Istre, i posebno Berma.

Odmah po oslobođenju, 20. X. 1945., održana je

komemoracija Viadimiru Gortanu. Na ovom velikom narodnom taboru bilo je prisutno oko 40 tisuća ljudi.

Tada je jasno narod progovorio, da želi zajednički žiGortanovoj Na vot samo sa narodima Jugoslavije.

rodnoj

kući

postavljena

je spomen-ploča,

kao

trajna

uspomena na omladinca koji je 1929. zajedno sa svojim drugovima pokazao sa puškom u ruci, da narod nije ni za fašizam ni za Italiju. Mladi Beramci bili su

članovi TIGRA,

društva

slovenske i hrvatske

nacionalne

i revolucionarne

omladine. Njihove

puške su od-

jeknule kraj Berma i u Brestovici na dan izbora 1929., kad je narod tjeran na plebiscitarne izbore za fašizam. Značajni su bili ti pucnji u srcu Istre, jer su go3 | vorili u ime cijelog istarskog naroda.

98

Zato je Specijalni tribunal u Puli osudio Vladimira Gortana na smrt, a njegove drugove: Gortana Živka, Ladavca Vjekoslava, Ladavca Dušana, Baćca Viktora, svakoga na po 30 godina robije.

Na području Berma, a na najvišem brežuljku, po-

digao

je

istarski

Vladimiru čenika nja

Gortanu.

Gortana

velikom

narod

od

Spomen.grobnicu:

Prenos posmrtnih

izvršen

narodnom

Istre

dostojnu je

13.

proslavom

talijanskog

VI.

ostataka

1953.,

mu-

povezan

sa

10-godišnjice oslobođe-

okupatora.

Na jedan kilometar od Berma nalazi se Crkva sv.

Marije na Škriljinah, sa vrlo značajnim freskama iz 15. st. po.svim

unutrašnjim

zidovima.

Radio

ih je naš

domaći umjetnik Vincent iz Kastva 1474. po nalogu

Bratovštine Blažene Djevice iz Berma. Njegove freske pokazuju srednjeevropski uticaj. Freske su rađene u bojama koje se nisu mijenjale, i danas su još vrlo lijepe. Crkva je sagrađena u 13. st., u prvo doba gotike.

Crkva je imala uza se i mali samostan, danas porušen. Spominje je i slovenski historičar Valvasor u svojoj knjizi. Crkva je dobila ime po tome, što je pod u crkvi bio pokriven kamenim pločama (škriljama).

Kao i mnoge. druge srednjevjekovne istarske

crkve, i ova ima otvoren trijem kod ulaza, koji je služio za zaštitu matinske

od

kiše.

Taj

trijem nalazimo

i uz dal-

crkve.

Jedan poljski slikar, Josip Balla, očistio je slike 1913. Iste godine obnovljen je crkveni drveni krov.

Ovoj crkvici rado su hodočastili k'erici i iz Samo. stana Božjeg Polja kraj Vižinade i urezivali na slikama svoja imena glagoljskim slovima (grafiti). Oni su se, naime, u Božjem Polju spremali za buduće popove

glagoljaše. U crkvi ima oko 30 fresaka. Osobito su na glasu slike

»Ples mrtvaca«

i »Kolo sreće«

—

nad

veli-

99

.

f

ra

kim vratima — primjeri gotskoga slikarstva vezanog \ za sjeverne utjecaje. U redu likova na slici »Ples: mrtvaca« odražava se shvaćanje društvenog poretka u Srednjem

vijeku. Jako je podvučena socija'na

skeleti vuku

za sobom

lja. i obične ljude.

u općem

nota:

|

kolu, i biskupa, i kra- >|

— jer smrt ne štedi nikoga.

o

Na slici »Putovanje sv. Tri kralja u Betlehem«, | sa pravim ukusom izrađene su nošnje, konjske opre. me, kao i sami konji. Osim toga, u pozadini Vincentovih slika vidimo istarski pejzaž. Freske su od velike vrijednosti. Naši su ih umjetnici kopirali i sada su ukras

Izložbe

srednjevjekovne

umjetnosti

naroda

Ju-

goslavije.

Srednjevjekovna umjetnost Istre bila je bogata. “ Zidno slikarstvo bilo je lijepo razvijeno između 12. i 16. stoljeća, kako to pokazuju nova otkrića. Kako tvr-

di Ljubo

:

Karaman:

;

»Umjetnički život u unutrašnjosti Istre nosi bi- |

ljeg pograničnog

kraja

na

raskršću

i sudaru

dviju kulturnih oblasti, srednjeevropske i tali. | janske«. | On

kaže da je

»... utjecaj Mletaka

bio

mnogo

manji, a utjecaj domaće sredine i udio domaćih ljudi mnogo veći od onoga, što se dosada mislilo i pisalo«.

A to se sve cdnosi i na graditeljstvo.i karstvo,

i na

skulpturu

na zidno sli-

Istre.

TRVIŽ

i :

4

Tri kilometra dalje od Berma, nešto po strani od | ceste koja vodi u Karojbu, na priličnoj visini, smješteno je selo TRVIŽ sa 265 stanovnika. Sa 7 okolnih. zaselaka Taviš

60

zo)

ima

898 stanovnika,

|

'm

"jE

N:

Trviž

grotovji 2]

je

u sreltičin

pa su njegovi

vijeku

pripadao

kmetovi

Pazinskoj

bili dužni

da daju

gom kaštelu razne dažbine. To se lijepo vidi iz

MUrbara

tog kašte'a za godinu

> davao. Tada je Trviž imao

1573. Evo šta je kmet 111 podanika,

kojima

e bio određen broj radnih dana za razne poslove, kao

1 drugim

Mpaoddou

mjestima. Pošto se ta podjela radnih dana

kopanje vinograda ioranje javlja Kod svih

hjesta, mi se na njima ne ćemo posebno zadržavati.

Trvižani su davali Kaštelu o raznim praznicima | zne

doprinose.

Tako,

na

dan

sv.

Hermagora

šest

ica, o prazniku sv. Mihovila davali su novčani doinos, Za Božić, Uskrs po 12 kokošaka. čak g ancelarije (per scrittura o Schreibegelt),

zajednička taksa. Tu vidimo > čudo,

kad

znamo,

B velik u Pazinskom

: = Novoizabrani Kaštelu 12 pilića. “> Tačna

desetina

i njemački

da je utjecaj

za slup'aćala

naziv, što

Graca

i Austrije

kaštelu.

župan

morao

je

svih žita, vina,

kao

dar

jaganjaca

poslati i kozli- |

ni, je mimoišla ni Trviž.

E Bilo je 11 mlinova, koje su držali Trvižani i za njih

. godišnje zakupnine. Od vlasnika spominju se »zimena: Mušić, Marković Sinković, Valentić, Zuvić, Urbanšek, Sironić, Zemrošić, Prelac. “i Trviž je zajedno sa Bermom imao jedan dio veg beramskog polja (Prato di S. Croce), Sijeno su sili u

Kaštel.

Urbar mn noge

spominje

nekoliko trviških šuma, od kojih

već tada bile djelomično

ili potpuno

unište-

e kaže, koji je bio uzrok tom uništenju. Svakako

osu te šume

da stradaju u raznim ratovima i

sajima, koji su se vodili između posjeda vije i Venecije. Venecijanska granica

Pazinske nije bila

61

|

mnogo daleko od Trviža. Narodni naziv Benečija za . kraj dalje od Karojbe to lijepo potvrđuje. Pisac Urbara daje izvorne slavenske nazive tih šuma. One se zovu: Bukovica, Nevestin breg (Neustin bregh), Liba-

vica, Draga, Droska loza (Drosca losa), Bandenica.

Prve dvije šume ležale su pod selom Padova (Padona),

rodnim

mjestom

našeg

domaćeg

slikara

Antona

iz Padove. To je naselje moralo biti blizu Kašćerge.

U Trvižu bilo je još 1911. osnovano Društvo »Seljačka sloga«. Do 1919. u selu je bila i hrvatska škola.

Trviž je imao i kulturno omladinsko društvo i pjevački zbor. Talijani su poslije 1918. godine sva društva

rasturili, zabranili i uništili, a u selu su otvorili svoje

zabavište za djecu, kao najbolje sredstvo za odnarodnjavanje.

Godine 1944, 16. marta I. udarni betatlon vodio je nedaleko Trviža borbu sa grupom od 200 njemačkih vojnika, koji su bili odbijeni. U borbi je poginuo drug Frane Matijašić. 17. II. isti bataljon napada njemačke kamione, ubija 13 Nijemaca, a zarobljuje 3.

TINJAN Ako krenemo

od Berma

dalje

uz Dragu

još kojih

1 km. na samom strmom rubu nad dolinom Drage, koja je duboko usječena, a na cesti koja vodi u Poreč:

—

stoji TINJAN.

Tinjanska novnika. Sam U

prošlim

općina Tinjan

sa 30 zaselaka broji ima 321 staonvnika.

stoljećima

kmetovi

tinjanski

su pazinskom grofu, svom zakonitom iz 1573., pisan u Pazinskom kaštelu, što

62

imaju

Tinjanci

dati.

1762

sta-

robovali

feudalcu. Urbar određuje tačno

Ovo

;

imalo je nešto veći značaj,

mjesto

jer ga pi-

sac zove gradom (La Citta d'Antignana), sa 130 podanika. Za obradu pripadajućeg zemljišta imali su Tinjanci određeni broj radnih dana, plaćali u novcu,

i godišnje,

nice i zobi. O Uskrsu daru tri jagnjeta.

Davali

i redovne

su

darivali

i o Sv. Jurju

desetine.

su gospo-

ostatka

Od

pše-

mjere

određene

kao i ostali, donosili

bili su

dužni četvrti dio dati svećenicima Tinjana. U Trvižu se ne spominje davanje crkvi.

Jedno jagnje dobivao je župan

tar

(Portinaro),

(il zupano)

i vra-

valjda ključar gradskih vrata.

Naglašeno je da se sa imanja svih talijanskih crkava ima davati propisna desetina crkvi. Za Crkvu sv. Martina kaže se da ima mjesto desetine da dobije veliki sir od 12 libri težine.

Župan razne

vožnje

njance,

Od

je bio oslobođen

kao

šuma

i posebni

desetine.

radovi,

isto

Rabote, su

to jest

važili

za

staje

(u ko-

im

i za ostale.

Draga,

se spominju:

joj je bilo zabranjena

vito odmaralište

sječa,

Udele

jer je služila kao hlado-

za stoku), Leskovac.

Tinjanska teritorija je tad graničila i sa dva venecijanska mjesta: Sv. Lovrečom i Motovunom. Mno-

go je bilo spornih pitanja između Sv. Lovreča i Motovuna,

pa između

Sv. Lovreča

i Tinjana,

oko

teritorije,

koju je prigrabio Sv. Lovreč.

U ske

tinjanskoj

bilješke

po

crkvici zidovima.

Vincene Vrnković

sv. Križa U

16.

nalaze

se glagolj-

st. župnik

u Tinjanu

pristajao je uz protestantizam. Kao

Dobri'in saradnik isticao se u radu za narod i tinjanski župnik Petar Studenac (1811. — 1898.). Sastavljao je i pjesme u desetercima.

63

Tinjan je rodno mjesto Josipa Voltića (1750. — iz početka 19. st. Bio je sin 1825.) ,pisca i leksikografa

15 godina

talijanska.

ali mu

roditelja,

seljačkih

hrvatskih

prije

Vuka

.1803., u Beču izdaje rječnik našeg jezika i Talijane, sa ovom naslovnom stranom:

nik

(vocabolario-Wčćrterbuch)

bila

je kultura

Karadžića,

|

to jest

|

za Nijemce »Ricsoslov-

ilirieskoga, italijansko-

ga i nimackoga jezika s jednom pridpostavljenom gramatikom ili pismenstvom. Sve ovo sabrano i složeno od Jose Voltiggi, istrianina, u Becsu (Vienna) 1803., u Pritesctenici Kurtzbecka.« — Taj rječnik ima ogro.mnu naučnu vrijednost. U predgovoru svog rječnika taj učeni Tinjanac ističe potrebu, da svi Slaveni ima-

ju svoj zajednički književni jezik. Voltić se po običa-: u talijanskim

ju onoga

vremena,

a i zato što

je bio

školama,

potpisuje

talijanskim

pravopisom

ali ipak

ime

nije potpisao

sa Giuseppe,

Talijanski pisci rado pretvaraju istarske i dalmatinske umjetnike

Voltiggi,

u Talijane mnoge i znamenite ljude,

samo Voltića ne spominju, ma da'je pisao na talijanskom

jeziku u Beču

i druge stvari, kao

»Lettere

vien-

nesi« (Bečka pisma), a spremao je i historijsko djelo »De Illyrico illustrando«. Njegovo ime ne spominje ni B. Ziliotto u svom djelu »Storia letteraria di Trieste e dell Istria«, 1924., a ne ćemo ga naći ni u velikoj talijanskoj eaciklopediji iz 1933. Voltić je umro u bečkoj bolnici 1825.

Tinjan je imao još prije Prvog svjetskog Posujilnicu, osnovanu 1898., Hrvatsku čitaonicu

rata: 1900.,

Kmetsko

1911.

Prije

1919.

društvo

1907.

god.

u njemu

i Tamburaško

društvo

je bila hrvatska

škola,

pa

čak i talijanska za neznatan broj talijanske djece.

Italija je protjerala i našeg učitelja i župnika. U je-

64

|

već sa Joso. |

žena

pobuni

lokalnoj

dnoj

žena:

je

osamnaest

1913.

bilo odvedeno u zatvor. | Uz Joakima Rakovca i Jože Šuran se je isticao kao istarski prvoborac već u 1942. godini.

neprijate'ijskoj

U trećoj 1944., kad

je okupator

vršio velike

prije smrti strašno mučen, o jedan telegrafski stup.

Poslije oslobođenja družni

dom

sa

je

Bio

je

a onda

podignut

osmogodišnje

sjevernije

12 zase'aka

i 873

od

Šuran.

obješen u Višnjanu

je u Tinjanu

i Opća poljoprivredna

je i otvaranje

Nešto

zločine, poginuo

Jože

u Tinjanu,

NOO-a

i predsjednik

u Istri, travnja

ofenzivi

zadruga.

U

Zar planu

škole.

Tinjana

stanovnika.

je selo Prije

MUNTRILJ

1918.

god. dje-

cu je poučavao mjesni župnik na hrvatskom jeziku, jer nije bilo narodne škole.

Fašisti su uništili sve hrvatske natpise u crkvi i na groblju, a 1943. godine mobilisali su omladinu, kao i u cijeloj Istri, u specijalne bataljone, nemajući u nju povjerenja, jer je hrvatska.

U selu Muntrilju je Seljačka radna zadruga »Palih boraca«.

Tri

km

južnije

stire se KRINGA, stanovnika.

U

Kringi

Samo

od Tinjana,

koja sa svoja selo

je štokavsko

Kringa

uz samu

Dragu,

24 zaselka ima ima

stanovništvo

152

pro-

'1213

stanovnika.

novijeg

doselje-

nja,

prilagođeno čakavskom govoru.

Pod Austrijom je Kringa imala svoju hrvatsku školu, a godine 1911. osnovano je u selu Omladinsko društvo »Hrvatski junak«. i

Pod Italijom, godine

1921. bio je od fašista napa-

dnut župnik Boža Milanović, tučen do krvi i zatvoren.

65

U posljednjem

zapalio mnoge

ratu okupator

je u okolnim

se'ima

kuće.

Slovenski historičar 17. st., Valvasor, u svojoj knjizi govori o vjerovanju Istrana u vukodlake i kako sujevjerni narod mrtvacu, kojeg smatra vukodlakom,

odreže

noću

u grobu

glavu,

a tije'o

probode

kolcem

crnoga gloga, da bi mu time slomio moć. Govoreći o tome. on navodi takav slučaj, koji se dogodio u Kringi 1672. god. i još jedan slučaj u Lindaru, iste godine.

VELIKI Odmah selo

VELI

do Tinjana, JEŽENJ

(sa

JEŽENJ

samo 177

preko

Drage,

stanovnika),

nalazi se

gdje

se

je

rodio, kao sin siromašnih seljačkih roditelja, prvi prosvjetitelj istarskog tršćansko-koparski

naroda, biskup

porečko-puljski Juraj Dobrila

i kasnije (1812. —

1882.).

Dobrila je pohađao najprije školu kod franjevaca u Pazinu, a zatim je krenuo pješke u Karlovac, gdje je

pohađao

gimnaziju

uz

pomoć

karlovačkih

franje-

vaca. Kad je svršio šest razreda, prešao je u Goricu kao đak sjemeništa. 1837. zaređen je za svećenika na-

stavivši više bogoslovske nauke u Beču. Tu je položio: doktorat. Godine 1849, bio je u Trstu direktor Sjemeništa i nešto kasnije kanonik u Svetom Justu.

Godine 1857. imenovan je za biskupa u Poreču.

To je bio prvi hrvatski narodni biskup u Istri. Porečkom biskupijom upravljao je punih 17 godina. Godine 1875. postaje tršćanski biskup, i to ostaje do svoje smrti 1882. Prije smrti izrazio je želju da mrtav ležj u Crkvi sv. Marije na Škriljanah kod Berma. Do danas mu želja nije ispunjena.

66

Kao biskup Dobrila rodoljubivog svećenstva, mašne studente, brinuo

se mnogo starao oko odgoja osnivao je stipendije za sirose za otvaranje hrvatskih

škola. bio osnivač prvog ga«

(1870.),

dinama pcmoć

pomagao

hrvatskog

izdašno

glasila

siromašni

»Naša

narod

slo-

u

go-

gladi 1852. i 1853. Tada je on organizirao brzu sabravši

po Istri preko

je i sav svoj imetak

50 tisuća

testamentom

forinta.

čak

ostavio u dobrotvor-

ne svrhe, osobito za siromašne đake. Uz biskupa Mahnića dao je ogromne svote novaca da se podigne Sjemenište u Pazinu, gdje bi se odgajalo rodoljubivo hrvatsko

svećenstvo-

Dobrilu

kim

su

bis“kupom«.

-

,

Talijani

podrugljivo

Dobrila

je

bio

nazivali

veliki

»seljač-

pobornik

Ilir-

skog preporoda u Istri, slavenskog bogoslužja i bratstva južnoslavenskih naroda. Sarađuje sa biskupom Strossmayerom. Godine 1870. na Vatikanskom koncilu

bio

je

uz

Strossmayera.

tog

crkvenog sabora.

Njegov molitvenik

je ljubav

prema

U

rukopisu

»Oče

budi

književnom

je

ostavio

volja

tvoja«

hrvatskom

opis budio

jeziku

i ču-

vao narod od potalijančevanja. štampan je prvi put u Trstu 1854., a zatim mnogo puta izdavan, Znamenite su i njegove biskupske poslanice.

Kad

se

razbuktala

poslije

u Istri

vraćanja

borba

ustava

između

u

Austriji

Talijana

1860.

i Siavena,

koji su tražili za se politička i kulturna prava, J. Dobrila je kao zastupnik naroda rekao u Istarskom saboru

ovo: »Slaveni,

koji

istarskih

stanovnika,

gospodo,

tko

taj

spava

će se. probuditi,

sačinjavaju dakako, nije

još

dvije

još

spavaju:

umro,

a najuspješnije

trećine

tko

ali,,

spava,

sredstvo

da

GT

|

se probudi, jest gnječenje prirodnih prava.« Oko fesora

Jurja

Dobrile

Riječke

i Frana

gimnazije

i

i tlačenje

Kurelca,

njegovih

čuvenog

hrvatskog

pro-

književnika,

stvorena je prva generacija školovanih Istrana. Svi su oni većinom bili svećenici i stajali pod uticajem ilirizma u Hrvatskoj i sveslavenskog pokreta. Osamdesetih godina prošlog stoljeća ta će generacija ustupiti mjesto novom pokoljenju Istrana, u čijem će krugu

osim

svećenika

vani

ljudi,

Kumičić

među

učitelji i drugi školo-

prvima, Laginja,

Spinčić,

Mandić,

i drugi. Svi će se oni zanositi hrvatskim na-

cionalizmom

Iz

biti i advokati,

Ante

Ježenja

Starčevića.

rodom

bio

je Stanko

Jekić,

student.

komesar jedne istarske partizanske čete, U ožujku 1944. uhvaćen je od fašista i Nijemaca, i poslije višednevnog mučenja obješen u Pazinu ispod željezničke stanice. Ostavili su ga da visi u Pazinu nosi njegovo ime.

pet

dana.

Jedna

ulica

SV. PETAR U ŠUMI Južnije od Tinjana,

na željezničkoj

pruzi za Pulu,

je SVETI PETAR U ŠUMI, stara benediktinska, a kasnije pavlinska opatija (samostan). koja je ukinuta za vrijeme cara Josipa II. u 18. st.

Sv. Petar sa mnogo

1277

u šumi

dolina

stanovnika.

se nalazi

i dolaca.

Samo

Sa

na kraškoj 26 svojih

selo ima

visoravni.

zaselaka

72 stanovnika.

ima

Sta-

novnici Sv. Petra u šumi jesu iz novog doseljenja, prije tri stoljeća, zapravo čakavizirani štokavci. Tako isto je u Kringi i Sv. Ivancu.

68

Ostaci

samostana

likim glavicama,

pokazuju

lijepe stubove

lijep model arhitekture

sa

ve-

13. st. Tada

se taj samostan zvao »S. Petrus in Silva«. U njemu su živjeli naši glagoljaši. najprije benediktinci, a od 15.

st. pavlini. :

Samostan

je

osnovao

istarsko-gorički

grof

Majn-

hard. Za vrijeme austrijsko-mletačkog rata, god. 1617., i crkva i samostan pretrpjeli su velike štete. Pazinski grofovi darivali su samostanu mnoge posjede. Tu. u crkvi, oni su imali i svoje obiteljske grobnice, koje su u 19. st. tražili Kandler i De Franceschi. | Pored

reda

franjevaca

i benidiktinaca,

za s'aven-

sku službu zaslužan je još u Istri i redovnički red pavlina. Oni su imali svoje samostane i crkve i u drugim istarskim mjestima. Tako u Bujskom kotaru kao

i na obali čepićlog jezera, gdje se i danas mogu vidjeti razvaline.

Svi istarski samostani u kulturnom pogledu imali su veliko značenje za Istru. Pošto nije bilo škola. oni su bili središte nauke i pismenosti. U njima su

čuvene braniti

arhiveisprave i rukopisi. Oni su slavenski jezik i pismo. Nažalost,

stoljećima mnogo je

hrvatskih knjiga i rukopisa uništeno. Poslije 1918. god. talijanske vlasti progonile su i istjernvale naše redovnike. Po Istri se uopće mnogo uništavalo sve ono što je bilo stavensko. Luka Kirac, naš istarski histo-

ričar. priča kako je spasio tiskani glagoljski misal »u seoskoj trafici, gdje je trgovčić otrganim stranicama zamatao papir i cigare.« :

Rodom iz Sv. Petra u šumi bio je jedan zagrebački

biskup,

Prije imao

pavlin,

Prvog

Šimun

svjetskog

svoju hrvatsku

pučku

Bratulić

rata

Sv.

(1604.)

Petar

školu. Godine

u šumi

je

1889. u selu

69

je bi'a osnovana Hrvatska čitaonica, zatim, god. 1907.

Posujilnica i 1911. Društvo »Seljačka zora«, Kad su

došli Talijani

1918., sve je to uništeno.

|

Od 1919. i dalje iselila se 82 lica u Jugos'aviju i Ameriku, zbog teškog ekonomskog stanja.

U prošlom ratu ostavilo je svoje živote u njemačkim i talijanskim logorima smrti 7 ljudi.

U NOB.u II. batalon je 3. VII. srušio prugu izmedu Kanfanara i Sv. Petra u šumi u dužini od 400 metara.

Po

Poslije oslobođenja u selu je opet proradila osnovna hrvatska škola. Osnovana je i Opća po'joprivredna zadruga, a gradi se i Zadružni dom. Selo ima i veliku sušionicu duhana sa dosta velikim kapacitetom. Teren oko Sv. Petra je vrlo pogodan za kulturu duhana.

Između Pazina i Sv. Petra u šumi leži selo HEKI sa 69 stanovnika. Na'azi se uz željezničku prugu i ima svoju željezničku stanicu. U ovom selu i njegovoj

okolini mnogo

se kopa boksit. Poduzeće

dnika

ima

Žminju

boksita

u

niemu

svoju

Istarskih

sekciju.

kao

rui u

i Višnjanu.

ŽMINJ Trinaest kilometara južnije od Pazina leži ŽMINJ. Udaljen

zi

je od svoje

Pula-Pazin.

okoline,

željezničke

Zajedno

žminj

ima 5.126

sa

stanice

111

3 km,

zase'aka

stanovnika,

od

na

Svoje

kojih

pru-

velike

je 72

Talijana. koji se svi nalaze 'u samom žminju. Sam gradić žminj ima ukupno 458 stanovnika,.

U žminju su dvije stare crkvice iz 13, i 14. stoljeća.

10

U

njima

su

u

najnovije

vrijeme

otkrivene

vrlo

Kvalitetne freske domaćeg majstora. st. Još se. ispituju.

žminj

ima

i srednjevjekovnih

peli sv. Antuna

mogu

vjerovatno

utvrđenja.

iz 14.

U

se vidjeti glagoljski zapisi

Ka-

(gra-

fiti).

Prije

Prvog

svjetskog

sku

pučku

školu

Iste

godine

u njemu

Zadružni Zbog

Italije

rata

žminj

i čitaonicu,

je imao

osnovanu

je otvorena

hrvat-

god.

Posujilnica,

1903. a

1908

mlin. teškog

42

života

hrvatske

Godine

iselilo se iz žminja

obitelji

u Ameriku

1922. skoro sav narod

za vrijeme

i Jugoslaviju.

glasao je za hrvat-

ske zastupnike, ali je fašistička rulja nasi no izvršila falsifikat. U znak protesta narod žminjštine je masovno krenuo u Pazin da traži pravdu, ati je kod Starog Pazina na divljački način rastjeran od organa vlasti i fašista. To je historijski dokaz snažne nacionalne svijesti žminjaca.

U vrijeme

ručju vajući

NOB-a,

na

pod-

žminja radi politički aktivist Josip Matas,

osni-

narodne

već

odbore

početkom

godine

po selima.

partijske organizacije. ljuh iz sela TUDORI. U za smještaj štamparije Poslije kapitulacije

« ofenzivu

od

Tada

1942., su

osnovane

i

Radom rukovodi Tone Debeselu je bio sagrađen i bunker (»tehnika«).

Italije, Nijemci poduzimlju

listopada

1943. i prodiru sa jakim

snagama iz Rijeke i Pule u unutrašnjost. Tada je bombardovano više istarskih mjesta i sela: Brgudac,

Roč, Pazin, i dr. Među njima je bio teško pogođen i Žminj. Novi okupator je u ovoj sedmodnevnoj ofenZivi

de

strijeljao

u logore.

banština,

masovno,

Najviše

palio, pljačkao i odveo dio

su pretrpjeli:

Buzetština. Pazinština

žminjština,

i Kras.

lju-

Bar:

T1

U selu KRESINI strijeljali su tada mnogo majka sa djecom. U jednoj kući su 'jude i djecu zaključali i zapalili, dječaku Josipu Kresini polomili ruke i noge, a zatim ga bacili u vatru. I ranjenike su bacali u vatru. U svemu je poginulo tada 58 lica, kuće i štale su sve zapaljene, a stoka odvedena, U godini 1944. blizu sela VRIĆEKALA održavan

je u šumi učiteljski

tečaj.

Borci su čuvali tčaj,

da

da ne bude od neprijatelja iznenađen.

I u selu PRNJANIMA održani su za vrijeme NOB-e napredni tečajevi. Učitelji su bili vr'a potrebni.

Preko Drage, u selu BARATU, sa 312 stanovnika, bila je prije 1918. hrvatska škola.

U prošlom ratu fašisti

i Nijemci

su

seoku TUDORIMA fašisti

u

prošlom

seu

njemu

okupator

zapalili

15

kuća.

je ubio 2 čovjeka,

KRAJCARBREGU

(100

U za-

dok su

stanovnika)

u

ratu ubili 1 čovjeka i internirali 5. U prošlo-

sti se

ovo

dobilo

dodatak

kole

u

selo

Craizera

zvalo

po

samo

BREG,

prezimenu

(Krajcera)

pa

je tek kasnije

pićanskog

iz godine

biskupa

Ni-

1524,

Od žminja 10 km. zapadnije je SVETI IVANAC. Sa 11 zaselaka, čak i po statistici od 1910., ima čisto hrvatskih stanovnika 540, pa opet je pod Austrijom bi'a u selu otvorena talijanska osnovna škola. Pravi cilj njen je razumljiv: italijaniziranje naše djece.

I onda kako smiješno izgledaju one priče talijanskih iredentista: da nas je Austrija favorizirala na stetu Talijana. Bečka reakcija oslanjala se baš na ta'ijan-

sku

buržoaziju

ekonomske.

i činila

joj

usluge

NOB-e

u žminjskom

političke

.

Za vrijeme jeno 608 osoba, odvedeno

u

žminjski

kotar

T2

u Istri

ranjeno

logore

717.

je imao

i mučeno spaljeno

pod

kotaru

je:

ubi-

214, zatvoreno

942,

i razoreno

Italijom

659

5 velikih

kuća.

posje-

i

256

sa

dnika

hektara

koju

zemlje.

je naša

narodna

razdijelila bezemljašima.

Poslije oslobođenja u Žminju je sazidan Zadružni dom i Osmogodišnja škola. žminj ima i Opću po'jovlast

privrednu

zadrugu.

i veliki

kraju

se

Privode

radovi

na vodovodu od Pazina do žminja, čime će centralni dio Istre biti opskrbljen vodom.

Iz žminja je Zvane črnja, pjesnik i publicista.

Zajedno sa Ivanom Bostijančićem iz Opatije izdao je 1940. zbirku čakavskih stihova »Istrijanska zemlja«.

U svojoj knjizi »U krvi rođeno« lijepo je opisao Narodnooslobodilačku borbu u Istri. Njegov brat Berto Črnja istaknuti je novinar i publicista u Zagrebu.

Među intelektualcima Žminja isticao se kao ro-

doljub i antifašista

pravnik

šime

Bančić.

LINDARKrene Labinu,

li se iz Pazina

vijugava

cesta

u istočnom

pravcu

vodi kroz Draželj

prema

na visoravan

gela LINDARA, koji je udaljen 4 km od Pazina, na visini, sa koje pog'ed obuhvata veliki dio Istre prema planinama Ćićarije i Učke. Ostaci kula i bedema ukazuju na to, da je Lindar nastao kao prehistorijsko utvrđenje, koje je držalo pod paskom cijelu dolinu Pazinskog Potoka i uvalu koja vodi prema Pićnu.

U Lindaru su dvije stare crkvice. U samom selu

je crkvica sv. Sebastijana.

Na

ča

iz 16.

sa

glago'jskim

slovima

njenim

vratima je plo-

st. Kod

ulaza

u Lin-

dar je gotička Crkva sv. Katarine iz 14. st. Crkva ima predvorje, takozvana »lopa«, jedno od najstarijih te vrsti u Istri. Sačuvane su zidne slikarije, nastale oko

1400. god. U njima

su ugrebeni glagoljski

zapisi

(gra-

T3

fiti), koji pojačavaju zanimljivost slika. Konzervatorski zavod iz Rijeke popravit će oštećeni krov i napukle zidove, Crkva ima lijep gotički portal. Zidnu kompoziciju (sliku) »Živi križ« radio je nepoznati domaći majstor godine 1409. Godina je označena na samoj slici slovima glagoljice, (tog hiljadugodišnjeg pisma, koje potiče još iz IX. stoljeća, iz vremena velikih s'avenskih književnika Ćirila i Metoda).

Današnji zvonik koji se vidi iz velikih daljina, kao

i nova

crkva,

građeni

su

u

drugoj

polovini

pro-

šlog stoljeća.

U

obredi

Lindaru

su

od

najveće

na staroslavenskom

starine

vršeni

jeziku. I matice

crkveni

krštenih

iz 17. st. svjedoče o upotrebi slavenskcg jezika i glagoljice. U 16. st. glagoljao je u Lindaru župnik Petar Frašćić. Pristajao je uz vrotestantski pokret i bio Trubarev pristaša, Napisao je i knjigu »Tumačenje psaltira hrvatekoga«, a radio ga je prema ćirilskom obrascu. Iz Lindara je rođen Josip Lazarić, proslavljeni komandant

uz

pomoć

austrijskih

naroda

četa u godini

savladao

pod

1813., kada

Bermom

je

Francuze.

koji su imali namjere, da se u povačenju dokopaju Motovuna. Iz onog vremena sačuvan je stari top koji i danas

prijeteći gleda na Pazin.

Lindarci su poznati rodoljubi. Oni već 1883. osni- | vaju u svom selu čitaonicu, koja je godine 1909. slavila 25-godišnjicu svoga osnutka. Iza pulske i kastavske čitaonice, to je najstarija čitaonica u Istri.

Godine 1903. u Lindaru je osnovana Posujilnica, a 1909. Mljekarska zadruga, koja je bila vrlo dobra.

U njemu je bila hrvatska škola do 1919., kad je pretvorena u talijansku. Zgradu škole zapalili su Nijemci 1944. |

T4

Sam

Lindar ima 353 stanovnika,

ja 33 zaseoka 16 Taljana.

a zajedno sa svo-

broji 1244 stanovnika, Ti su se Talijani

među

na'azili

skoro

kojima svi

je

(njih

11) u malome zaseoku BEŽIĆI, gdje su se doselili iz Italije na imanje našeg seljaka, kome je zbog malih dugova

zemlja

prodata

na

dražbi.

I to je bio

jedan

od sistema talijanskih vlasti za infiltriranje talijanskog elementa među naš narod. Iz tog sela Bežići oti-

šli su svi ti Talijani 1946. god. u Itaiiju, a našem seljaku, kome je zemlja bila oduzeta zbog malih dugova,

narodna

kuću

vlast

je

omogućila

i na svoju zemlju.

na vlast je poslije Istri seljacima, dok svoju

U

Tako

da

se

oduzeta

vrati

u

imanja

svoju

narod-

oslobođenja vraćala i po cijeloj su se ko onisti Talijani vraćali u

zemlju.

zaseoku

novnika).

u

kraj

crkvi

Lindara,

sv.

BAZGALJIMA

Marije

(63

Magdalene,

su freske.

sta-

otnivene

i

U selu IVOLIMA

nalazi

se Se'jačka

radna

zadru-

ga »Vladimir Nazor«,

GRAČIŠĆE Istočno

od

Lindara,

idući

cestom

koja

vodi

ka

Kršanu i Pliominu. pojavljuju se dva gradića sazidana na samim strmim stijenama, sa nadaleko vidljivim

zvonicima. bila dobro stužbu

To su GRAČIŠĆE i PIČAN. Ta su mjesta utvrđena u prošlosti, kao i Lindar, vršeći

stražara

nad

otvorenim

i prostranim

dolinama

rijeka. Sa njih se pruža veličanstven vidik na Učku i sve njene strme kamenite kose i provalije, koje se valovito slivaju jedna u drugu. Planinska unutrašnja Istra ovdje se pokazuje u pravoj boji.

15

U nazivu Gračišće krije se slavenska riječ grad, koji se nastavkom — išće (ište) označuje mjesto gdje su nekada bile zidine, kule, to jest, grad.

Gračišće

je u prošlosti

su bile podređene

U

mnoge

16. st. bio

ima'o

seoske

svoj

kaptol,

kome

župe.

je u Gračišću

župnik

Franjo

Klej,

koji je prišao protestantskom pokretu i pomagao kod prevođenja knjiga. Vlasti su ga zbog toga progonile.

Kapela sv. Marije u Gračišću, sa natpisom iz 1425. godine, djelo je Petra Beračića, Slovenca iz Videma.

Godine

1848.

u Gračišću

je bila

formirana,

u drugim mjestima Istre, Naciona'na garda ljudi, sa ciljem da se održi red u toj burnoj

Iste godine glašenje

u junu

novog

slavljeno

ustava,

i

je svečano

to

na

kao

od 128 godini.

u crkvi

»ilirskom«

i

(to

projest

hrvatskom) jeziku. Pjevala se na hrvatskom jeziku i himna, koja je nosila naslov »Istria svome kralju Ferdinandu I.« U trećoj strofi na'aze se ovi stihovi »...

Da

kud

orao

Ilir gotov je umreti, U Gračišću

ca

zaslugom

njegov

a ne

je godine

kapelana

leti

vojne

prozove,

1887. bila otvorena

Ččitaoni-

nosit

Josipa

i

zov

okove«.

Grašića,

hrvatska pučka škola.

Ta'ijani su ukinuli hrvatsku školu silom narodu prezimena i imena, kao svuda po Istri.

U poslije

a kasnije

i

i promijenili što su radili

Narodnooslobodilačkoj borbi 1944., u lipnju, 12-stane borbe sav'adan je okupatorski garni-

zon u Gračišću.

Sa svojom velikom okolinom (57 zaselaka) Gračišće ima 2330 stanovnika. Od tih stanovnika 421 otpada na samo Gračišće.

76

Selo ima Opću poljoprivrednu radnu zadrugu »Uzor«.

zadrugu

i Seljačku

a

Za vrijeme njemačke i fašističke okupacije u selu BATLUGU (179 stanovnika) spaljeno je 12 kuća.

Po oko"ini kote so

mnogi

ljudi

su ubijeni.

Selo

ima

SRZ

»A.

PIĆAN .

Tri km istočnije od Gračišća je PIĆAN, danas gradić sa 243 stanovnika. Sa svojom okolinom, koja se

satoji

kojima

84

nekoliko

u samom đenih

od

zaseoka,

porodica

Pićnu. Da među

Hrvata

dokaz

ima

2880

stanovnika,

talijanskih.

Talijani

među

su svi

njima ima mnogo odnaro-

je taj, što

od

510

registriranih

prezimena 445 su porijeklom jugoslavenska, 46 su porijeklom fur'anska i talijanska.

a samo

Pićani su čakavci najstarijeg doseljenja u Istru (još iz početka VII. (stoljeća).

Slavena

Na Rižanskoj skupštini 804. godine. kod Kopra, gdje su se raspravljale žalbe istarskih gradova upu-

ćene

franačkom

u njemu

kralju, spominje

se i Pićan.

Pošto je

bilo sjedište biskupije, imao je pravo na na-

ziv grada, a ne kaštela.

Pićanska biskupija je vrlo stara. Po predaji ustanovio ju je sv. Marko Evanđelist, a prvi biskup bio je sv. Hermagora. Ta Biskupija bila je bogato obdarena od Konstantina Velikog i tako značajna, da su i sami

tršćanski

biskupi

znali primati,

poslije Trsta,

položaj

biskupski u Pićnu, i cbratno, Pićanska biskupija bila je stepenica za položaj biskupski u Trstu.

Pićanska biskupija proteza'a se od Barbana do same Rijeke. Pod njezinu feudalnu upravu spadao je

17

Labin sa cijelim svojim teritorijem, zatim u srednjoj Istri Žminj, Pazin, dok nisu njime zavladali gorički knezovi,

pa Opatija

mjesta. U ranijim

Sv.

u šumi

Pefra

stoljećima

i druga

|

mnoga

biskupi

bili su pićanski

zamjenici moćnih akvileskih patrijarha, koji su od 11. do 13. st. imali ogromne posjede .u Istri.

Pićanski biskupi su dolazili često u Pazin, pa bi sv. Mihovila, il: šŠkriljinah kod

tada odsjedali u samostanu na Brdu u malom samostanu sv. Marije na Berma.

Još

hrvatske

S

u

10.

st.

biskupe.

pićanski

je »u

Pićan

ubraja

biskup

prvoj

se

među

polovici 10. st.

s Krkom i Osorom spadao među znamenitije gradove Hrvatske. Tada su pod Pićansku biskupiju spadali Hrvati srednje i istočne Istre (Liburnije), dok nije ta Biskupija bila smanjena odlukom pape Aleksandra III. godine 1178., na korist vorečkog biskupa«, — kako kaže Luka Kirac. Istarskim biskupima, pa tako i pi, ćanskom, privadala je kneževska vlast nad teritorijom kojom su upravljali.

U pićanskoj staroj biskupiji, kako svjedoči i sam njen biskup Juraj Reitgartler, 1599. — objavljena je služba u crkvi samo na staroslavenskom jeziku do kraja 16. st. Taj biskup izvješćuje papu, da su u njegovoj biskupiji većinom svi svećenici glagoljaši. koji i ne znaju latinski, i da su sve župe glagoljske, osim Pićna i Gračišća. I danas se može vidjeti jedan g'agoljski

zapis na zvonu, iz 16. st.

Tuđi

biskupi,

Zaro

i Merentin,

|

ž hoće

u

17,

st.

de

ukinu slavenski jezik u crkvi i da zavedu latinski, al! u tome ne uspijevaju, jer se-još u 18. st. bogosluži »ilirski«. to jest slavenskim jezikom. Jedan od tih biskupa javlja Vatikanu 1604.:

T8

»Svećenici su kod mojega dolaska gotovo svi služili misu ilirski, ali sada gotovo svi latinski. Naložio sam, da ubuduće svako uči samo latinski i ja ne ću nikoga pripustit# svetim . redovima, ako ne bude znao latinski«.

Biskupski

izvještaj

iz

1628.

»Svi župnici znadu narod govori janski.«

glasi

ovako:

latinski... osim trojice;

hrvatski,

a samo

neki

znadu

tali-

Ratovi i razne druge nevolje osiromašili su Pićansku biskupiju. Za vrijeme rata sa Venecijom, početkom

16. st.. biskupski

Već polovinom Mariju

Skoj

Tereziju

biskupiji,

žalosnom

novčane

je bio

skoro

izgorio.

18. st. b.skup Cechotti moli caricu

da

jer

pomogne

vrlo

siromašnoj

se nalazi,

kako

stoji

stanju««.

pomoći

dvor

Kasnije

i od

Biskupija

samog

carskog

Pićanska biskupija ukinuta Tršćanskoj biskupiji 1791. god.

je

1788.

Pićan-

u pismu

»u

dobija

velike

bečkog

dvora.

i pridružena

Pićan je nekada bio opko'jen bedemima,

čiji osta- .

ci, kao i jedna gradska vrata, mogu i danas da se vide.

Pod Austrijom Pićan je imao hrvatsku i talijensku pučku školu. Godine 1914. bila ie otvorena Hrvatska čitaonica, koja je pod Italijom morala prestati sa radom, kao i hrvatska škola, Zbog bijede mnogo žd naroda. iselilo nod Italijom.

U Narodnooslobodilačkoj pala

je Prva

brigada

borbi,

neprijateljski

.isvlada'a ga. U borbi ih je pomogao

u ljeto garnizon

1944.,

na-

u Pićnu

i slavni top »Ju-

rina«, Kasarna je bila uništena. U toj borbi poginuo je komandant II. udarnog bataljona Mario Maganja, — Krasnaja..

79

U borbama za Pićan i Gračišće neprijatelj je imao

80 mrtvih,

95 ranjenih i 123 na objsnn

ogroman.

|

U selu ORIČ ren

tečaj

Tečaj

Plijen je bio

bio ža polovinom

za učitelje,

koji

1944, godine otvo-

su bili potrebni

po selima.

je radio u šumi.

Okolina Pićna pretrpjela je mnogo za vrijeme prošlog rata. Mnoge su kuće popaljene, a ljudi odvedeni u internaciju. U zaseocima JAKOMIĆIMA (65 stanovnika) i ŠVIĆIMA (62 stanovnika) fašisti i Ni-

jemci su zapalili mnoge Selo

nije

ŠKOPLJAK,

ranije

imalo

sa

svoje

kuće i ubili 9 ljudi.

9 zase'aka

škole,

već

i 197

su

stanovnika

djeca

polazila

hrvatsku ško'u u Gračišću. To je vrlo siromašan kraj i narod najviše odlazi u raške rudnike, Selo TUPLJAK sa 10 zaselaka ima 452 stanovnioka. U njemu je bila hrvatska škola i prije 1919. U tom kraju srušili su fašisti i Nijemci 19 kuća, Godine 1944.,

u proljeće, održano je u Tupljaku savjetovanje SKOJA za Istru, sa oko 120 de'egata. Danas Selo ima SRZ »Prvoborac«.

Selo KRBUNE

sa 12 zaselaka broji 303 stanovni-

ka. Prije 1919. imalo je hrvatsku školu, koju su u prošlom ratu fašisti i Nijemci zapalili. Od bombardovanja srušeno je u selu 5 kuća.

iz Pićna, silazi u ve-

likoj strmini, prepun okuka i zavijutaka. Za saobraćaj je ovo mjesto, pored nekoliko dionica na Učki i u Liburniji, jedno cd najopasnijih u Istri. Postoji namjera

da se nađe bolje saobraćajno rješenje. Isto tako u bliskoj budućnosti moći će se vezati Pican s jedne strane na željezničku Prugu Lupoglav—šŠta'ije, i dalje

probijanjem t

80

tunela

kroz

Učku,

—

za

Rijeku.

sa

and

Put koji vodi u dolinu Raše

druge

strane

za Pazin

ka Puli i Poreču.

bile bi srednja, zapadna vezane željeznicom. Od

koristi u po'itičkom, rističkom

Na

taj način

i istočna Istra konačno potoga bi bilo neprocjenjivih

kulturnom,

ekonomskokm

i tu-

pogledu,

U Potpićnu, kao i u Raši i Podlabinu, nalazi se veliki rudnik ugljena, iste kvalitete kao 1 raški. Ima ga u ogromnim zalihama, kako tvrde stručnjaci. Nalazi se 10 km sjevernije od Labina. Radovi u njemu su otpočeli 1942., ali je rat sve omeo. Taj će rudnik u novoj Jugoslaviji biti potpuno moderniziran, sa svim mehaničnim i električnim postrojenjima za čišćenje

'

i klasificiranje ugljena. Više ne mora da Se preko Štalija utovaruje u brodove, već se izravno željeznicom

gova tine

prebacuje

u mjesta

će produkcija produkcije

potrošnje.

za koju

raškog

godinu

Po

računima

dostići

nje-

tri četvr-

rudnika.

Pićan je dao jednog pjesnika koji je svoje pjesme izdao u Trstu, napisao libreto za overu »Petar Svačić«

(prikazivana u Ljubljani) i bilježio hrvatske narodne pjesme. To je bio Karlo Lukež, advokat u Lovranu. U Trstu je uređivao reviju »Jadran«. Operetu je uglaz-

bio Josip pjesma«, Istra

liko veća 1859.

Mandić, koja

kao

i Lukežovu

se sa uspjehom

nema

mnogo

domaćih

čast

za mali

Pićan,

najpopularniji

pjesmu

pjevala

i

u Trstu.

muzičara,

da

»Slaven pa je uto-

se u

njemu

rodio

istarski kompozitor

Matko

Braj-

ša, koji je uz ime dodao pridjevak Rašan, prema rječici Raši. Pradjedovi Brajšini i po ocu i po majci, po-tječu iz krajeva oko Raše i bi'i su na glasu kao ugled-

ne porodice.

Njemačku

gimnaziju

svršio je u Pazinu,

pravne nauke u Beču. Kao pravnik služio je u raznim mjestima Istre. ali najviše kao općinski tajnik u Pa-

81

zinu, od godine

1907. do Rapalskog

ugovora,

kad

je

odselio u Zagreb.

Još kao

đak

Gimnazije odlikovao

kompozicijama.

Komponovao

kvene

mise,

potrebe:

je

litanije.

se pjevanjem

mnoge

psalme,

stvari

za

i

cr-

i dr. Opsežniji

mu je rad na obradi rodoljubivih istarskih pjesnika: Ka'ca, Cukona, Katalinića, Jelušića i drugih. Na pobudu Kuhača, koji je također skupljao po Istri narodne

melodije,

skupio

u zbirci »Hrvatske zbio

je dvije

je veliki

narodne

istarske

broj

melodija

popijevke

himne

i obradio

iz Istre«. Ugla-

»Predobri

Bože«

i Kra-

sna zemlja«. Brajša je svojim rodoljubivim melodijama budio hrvatsku svijest u Istri, i zato je njegov rad od velikog značaja. Umro je u Zagrebu 1934.

GRDOSELO Na 6 km sjeverno od Pazina je GRDOSELO, koje sa 8 zaselaka

ima

4200 stanovnika,

Za vrijeme

tali-

janske okupacije izgrađena je cesta od Pazina do Grdosela sa namjerom da se produži do Buzeta, ali na-

žalost, ta cesta, inače dosta široka i dobra, prekida se kod Grdosela.

Još pod Austrijom je selo imalo hrvatsku školu, a u crkvi se uvijek

propovijedalo

na

hrvatskom

jeziku.

Talijani su bili prekrstiil ovo se'o u Castel-verde, jer nisu

mogli

da

podnose

zvuk

čisto

slavenskog

na-

ziva. Međutim, čitamo u ranijim talijanskim spisima i knjigama uvijek samo Gherdosella, Tako su često ta'ijanski šovinisti krojili imena mnogim našim slavenskim

82

nazivima.

|

U našoj nauci poznat je Grdoselski ulomak, glagoljski natpis na kamenu iz 13. st., pisan uglatom

glagoljicom,

MAIS

Ovo je selo pretpje'o dosta od Nijemaca i fašista.

1943. strijeljano je mnogo muškaraca iz samog sela i okoline pred crkvom i školom, koju su fašisti zapalili. Nijemci su 1944, starog župnika Šimeta Frulića

odveli u Trst u zatvor, gdje je umro. Mnogi odvučeni

u Njemačke

su ljudi

logore.

Zaselak ŠIŠOVIĆI bio je od fašista i Nijemaca paljen

3 puta.

U Grdoselu

radi SRZ

»Branko

Juričić«.

Oko Grdosela nalaze se sela: KRŠIKLA, BUTO. NIGA, KAŠĆERGA. KRŠIKLA ima 7 zaselaka, 254

stanovnika.

Djeca

ovog se'a pohađala

god. hrvatsku školu

u Grdoselu,

su prije 1918.

kao i ona iz Butonige.

U Župnoj crkvi sv, Josipa u Kršikli sačuvan je na nadgrobnoj ploči seoskog župana glagolski natpis, iz godine

1582.

BUTONIGA jani su tom

ima 7 zaselaka,

se'u bili nametnuli

189 stanovnika. talijansku

školu,

Talii za-

branili djeci da govore svojim maternjim jezikom, štaviše novorođenčad je morala biti krštena talijanskim imenima. Godine 1943. Nijemci su pljačkali i pali'i mnoge zaseoke oko Butonige, strijeljali 18 ljudi, a 4 čovjeka odveli u logore u Njemačku.

U

Butonigi

je Konzervatorski

zavod

potpuno

novio staru romaničku crkvu sa slikarijama

ob-

(freska-

ma) iz 14. st. iz doba rane gotike, koje su nažalost, skoro potpuno uništene. Godine 1944. spalili su tu crkvu. Nijemci predvođeni pazinskim fašistima i ta'i.janašima. Freske su ostale samo u apsidi crkve. Fragmenti

nekih

fresaka

skinuti

su

sa

zida

i dana

izlo-

83

izložbi Srednjevjekovne umj etnosti ženi na stalnoj naroda Jugoslavije u Zagrebu.

KAŠĆERGA sa 13 zaselaka ima 642 stanovnika.

Sama Kašćerga ima 158 stanovnika.

U Srednjem vijeku se današnja Kašćerga zvala Padova, zato se i čuveni istarski slikar, koji je rođen

u Kašćergi, potpisuje »meštar Anton s Padove«, On je 1529. izveo u Draguću na zidovima Kapele sv. Roka. zidne Slikarije, a za Crkvu sv. Jeronima u mjestu Humu naslikao je oltarski triptih, Prije 1918. god. selo je imalo hrvatsku školu. Pod Italijom su hrvatski učitelji rastjerani i premješteni u Italiju.

U posljednjem ratu okupatori su zapalili okolne zaseoke, Stanciju i Smoljane. U Smoljanima mnoge su ljude bacili u vatru, neke vješali, druge strijeljali.

Danas ima Kašćerga SRZ >I. maj«, Opću poljogradi

a

zadrugu,

privrednu

se

i Zadružni

dom.

CEROVLJE Iz Pazina za Rijeku ide

istočno

u pravcu

vode dvije dobre

ceste:

jedna

Pićan—Kršan—P!lomin—Rijeka;

druga sjeverozapadno u pravcu Cerovlje——Boljun-— Učka—Rijeka. Ova posljednja je kraća za dvadesetak kilometara, ali zato ima teške uspone na Učki. Spomenut ćemo nekoliko gradića i sela, koji se prostiru u blizini ili uz tu cestu koja vodi preko Učke.

Najb'iže Pazinu je selo ZAREČJE, za pola kilometra udaljeno od ceste koja vodi prema Cerovlju. .

Ima

159

stanovnika,

sa

12

nika. Ime Zarečje nastalo selo nalazi s desne strane

84

zaselaka

ima

415

stanov-

je valjda od toga, što se Pazinskcg Potoka, te rje-

čice što ruje zemlju i oguljuje stijene kad se prepuni vodama. Prije 1919. ima'o je hrvatsku školu. Zagriženi pazinski fašisti pošli su 1921. da je zapale, ali je nesreća izbjegnuta.

U Zarečju bio je u prošlom stoljeću župnik Jakov Volčić (1815. do 1888.), rodom iz Kranjske. Sakupljao je po Istri narodne pjesme, pripovijetke, poslovice i zagonetke,

vatskim izdaje

te ih objavljivao

i sovenskim

istarske

u našim

novinama.

narodne

pjesme

tršćenskim,

List 1879.

hr-

»Naša

Sloga«

godine,

najviše

zaslugom Volčića,. Volčić je po Istri još skupljao glagoljske spomenike i bilježio natpise. Materijal je slao Kuku!ljeviću. Grob mu se nalazi kraj U selu se nalazi SRZ »Istra«.

Selo NOVAKI,

crkve

u pao

prva željeznička stanica od Pazina

prema sjeveru, ima sa 20 zaselaka 591 stanovnika.

Samo selo ima 94 stanovnika. Novačko polje smješteno u dolini Pazinskog Potoka vrlo je plodno i bogato

vinogradima.

Selo

a nova

je

| imalo

hrvatsku

željeznička

Novaki

imaju

zaseoci ĆUSI

školu

stanica Seljačku

i MAREČIĆI

prije

1918.

bila je podignuta radnu

imaju

zadrugu

dica

godine,

1892.

»Učka«,

a

od prvih SRZ

u Istri.

CEROVLJE

sama

selo

155

sa

4

zaseoka

stanovnika.

U

ima

310

njemu

stanovnika,

se na'azi

a

velika

ciglana, koja je — kao i ona u Borutu — proširena novim gradnjama, tako da će zajedno ove dvije ciglane moći proizvoditi godišnje 10 miliona cigli.

Godine

rodnu

1912. selo je dobilo

čitaonicu.

Godine

1920.

hrvatsku

školu

i Na-

: blagcs'ovio

je

talijanski

franjevac

Giannini novootvorenu talijansku školu i tom zgodom

89

spalio na lomači sve hrvatske

knjige tamcšnje

hrvat-

ske

škole.

Selo ima i glagoljskih zapisa iz 16. stoljeća.

U rujnu 1943, Cerovlje je oslobođeno uz pomoć Joakima Rakovca i njegovih boraca.

Dana OK

16. I. 1944,

SKOJ-a

obješen

je u Cerovlju sekretar

Gašparović.

Gašpar

Ranjen

od

pružio je otpor i tako je bio uhvaćen.

Poslije oslobođenja podignut je Zadružni selu je Opća

poljoprivredna

fašista

dom.

U

zadruga.

Tri km. zapadno od Cerovlja nalazi se selo GOLOGORICA, koje su Talijani u najnovije vrijeme pretopili u Moncalvo, ma da je ranije u svim latinskim i talijanskim knjigama postojao jedini pravi s'avensk! naziv. Tako čitamo u Kandlerovom »Codice diplomatico istriano«, u povelji iz 1335., na latinskom, za župnika: »Nicolaus plebanus Gologoricie...«

Da se je Istra smatrala vrlo rano slavenskom zemljom, dokaz je i jedna listina iz 1102., u kojoj su sačuvana slavenska imena mjesta u srednjoj Istri, kao: Gologorica, Cernogradus i Belgradua.

Gologorica je rodno mjesto istarskog talijanskog arheologa i poitičara Carla De Franceschia, koji je kao vatreni iredentista bio i kao naučnik vrlo neobjektivan kad je govorio o istarskim Slavenima. Za njega L. Kirac doslovno kaže slijedeće: »De

Franceschi

se marljivo

bavio

istraživanjem

starina po Istri, pa je još prije osamdesetih godina

prošlog

mogao

lako

stoljeća naći

skoro

u izobi'ju

po

svim

glagolskih

mjestima oporuka,

kućnih i nadgrobnih natpisa, po raznim starijim

86

crkvama

grafita,

gotovo

po

svim

crkvama

gdje glagoljski misal, gdje obrednik, gdje brevijar, ne samo kasnijih tiskanih, već i starijih rukopisnih. Gotovo u svim arhivima hrvatskih

župa i šlovenskih na Koparštini moglo se naći, -

gdje više gdje manje, glagoljskih upisa u župničke matice. Kritičar (to jest De Franceschi) je

sro

> NENO

bio u dobrim odnosima s pokojnim Vcičićem. župnikom u Cerovlju, marljivim sabiračem naših starina i narodnih pjesama, pa je sigurno ondje rado

od

više

toga

gleda,

od

vidio toga

i čuo.

Ali

što

čovjek

ne-

otklanja oči«,

Gologorica ima sa 22 zaseoka 1895. ima hrvatsku školu, kao

568 stanovnika. Još i hrvatske propovi-

jedi u crkvi. Prije dolaska Talijana imalo je se'o i hrvatsku

čitaonicu

i pjevački

zbor. Italija je sve ugasila.

U crkvi se nalaze i glagoljski natpisi.

U ljeto 1944. vodi'i su borci I. brigade kod Gologorice i Sušnjevice teške borbe. Neprijatelj je imao 30 mrtvih,

U

Brigada

martu

vodi

tešku

civši

iz borbe

jednog

1944.

borbu

II. istarski između

više

i 4 ranjena.

od

109

partizanski

Gologorice

bataljon

i Cerovlja

njemačkih

izba-

vojn'ka.

DRAGUĆ Oko

gradić

5 km.

DRAGUĆ

sjevernije

na

od

ostacima

Cerovlja

smješten

nekadašnjeg

je

kašte a,

Draguć ima 190 stanovnika, cd toga 15 Talijana, većinom odnarodnjaka. Po porijeklu prezimena 28 je jugosivenskog porijekla, a 4 furlanskog i talijanskog.

U Draguću su vric stari čavakci, čak iz 7. st.

81

Prije 1918.

god.

imalo

crkvi se propovijedalo

je

selc

hrvatsku

na hrvatskom

škou.

U

jeziku. Talijani

su izbrisali sve hrvatske natpise u crkvi i na groblju. a hrvatskog svećenika protjerali.

Crkvica sv. Roka ima freske istarskog slikara: »Meštra Antona s Padove« iz godine 1529. To poka-

zuje i glagoljski »V

natpis u boji.

Kristovo

1529...

ime,

miseca

amen!

sektebra,

ta crikev po meštri

na

zidu

Let na

Antoni

iznad

rojenija

dan

15.

bi

vrata: togoje

popisana

s Padove ...«

Slikar je oslikao svu crkvicu po želji cijele općine, U natpisu se spominju među »dobrim mužima« župani: Juri štripin, Križman Krivić, Križman Kurelić kao i podžup. Fabijan. župnik Draguća bio je tada Andrij Prašić.

Freske prikazuju scene iz života Kristova, razne svece i »Poklonstvo triju kraljeva«. Ima u freskama valjda stotinu tikova. Jedna slika prikazuje i pomrle od kuge. Narod je u freskama na očigledan i jednostavan način saznavao život i vjerska tumačenja,

Meštar Anton Kašćerge, (ranije utjecaj

mletačke

je domaći hrvatski umjetnik ime Padova), što pokazuje da umjetnosti

mnogo

manji

njosti Istre, nego što se mislilo. Meštar

iz je

u unutraš-

Anton

je na-

stavljač Vincentova rada.

Antonove freske kopirala je Jugoslavenska akademija iz Zagreba. U ovoj crkvi nalaze se po zidovima

i glagoljski grafiti.

I u crkvici sv, Elizeja ima fresaka, koje su ranije bile nepoznate. Crkva je značajna po svojoj romaničkoj arhitekturi. Konzervatorski zavod popravio je krovnu

88

konstrukciju.

Po

svjedočanstvu

tršćanskog

biskupa

Marentina

obavljao je obrede u crkvi na slavenskom jeziku župnik Andrej Matković, u 17. st.

1943. Italija je pokupila sve muškarce ovog sela, godišta 1923. do 1926. i svrstala u specijalne vojne bataljone

—

povjerenja

kao što je radila u cijeloj Istri, nemajući

u slavenski

živalj

u Istri.

Početkom 1945. god. Nijemci su općinskog odbornika iz Draguća odveli u Pazin i poslije mučenja pribili ga na križ na kome je bio dva dana. Zatim su

ga strijeljali.

PAZ Na

cesti

između

Boljuna

i Gologorice,

na

velikoj

strmini nalazi se selo PAZ, sa sačuvanim ostacima nekadašnjeg kaštela, u kome su bili gospodari razni | feudalci, a najviše grofovska obitelj Barbo.

Koncem 15. st. Pazom su upravljali WaldersteiHabsburnovi, porijeklom iz švedske, inače vazali govaca. U 16. st. javljaju se članovi kuće Barbo, kozljački gospodari. Jedan od njih, Mesaldo, ubio je svog sina, pa je zato bio suđen na smrt. Godine 1589.

odsječena

mu

Posljednji

istarski

je u 17. st. Paz

seli se

je glava

na velikom

Barbo,

i sva imanja

grof

trgu u Ljubljani.

Franjo

Karlo

princu Auerspergu

prodao i pre-

u Kranjsku.

Paz sa 18 zaselaka ima

362 stanovnika.

Samo selo

ima 103 stanovnika. Prije 1919. bila je u selu hrvatska škola, U prošlom ratu Pažani su mnogo stradali.

Internirano je bilo 33 lica, zatvoreno 20, ubijeno Fašisti i Nijemci su uništili školu pred povlačenje.

8.

89%

Južnije od Paza na cesti prema Pleminu, nalaze se dva srednjevjekovna kašte'a: BELAJ i LETAJ. Nasta-

li su

u

11.

st. kad

Weimar-Or'amunde

ih

je

podigao

u ratne

svrhe.

markgrof Ulrik

Ulrik

je naime

I, ca

kralja Henrika IV. dobio u Istri velike posjede. Kasn'je su

ove dvije

utvrde

darovane

akvilejskoj

crkvi.

Ime BELAJ javlja se tek od 18. st.. dok je u ran.jim stoljećima tu u blizini bio »castrum Sancti Mar-

tini« nama

nu

(to jest kaštel sv. Martin), na čijim je razvaliJuraj

šabac,

Barbo

čiju

1529.

sliku

podigao

donosi

novi

kaštel!

i Valvasor.

U

po

ime-

vrijeme

Uskočkog rata, godine 1600. i šabac je porušen. Tada barun Barbo u bizini sagradi dvorac Belaj. Godine 1624. čak mu je kraće vrijeme bia gospodar jedan

talijanski pjesnik, Gabrie'e Zissani, godine 1668. Belaj otkupljuje knez Auersperger Ivan Vikard, koji je 3 godine ranije kupio Pazinsku grofoviju za 550 t:Ssuća forinti, Auerspergi bili su posljednji feudalci Belaja.

Inače, Belaj je danas mali zase'ak sa 14 stanovnika, dok

Letaj

sa

7 zaselaka

ima

165 stanovnika.

Ma

da su u Letaju svi Hrvati, Talijani su 1920. u njemu otvorili talijansku školu, sa ciljem asimilacije. Prije 1918. god. djeca su posjećiva'a hrvatsku školu u šu-

šnjevici.

Selo GRADINJE ka, U selu Posertu

Talijani

su

sa 8 zaselaka ima 275 stanovni(11 zaselaka sa 159 stanovnika).

1935. otvorili svoju

školu.

dine djeca su odlazila u hrvatsku

Prije

1918.

go-

ško'u u Paz. Iz Po-

serta je u prošlom ratu okupator otjerao u logor 4 lica.

:

Djeca sela Gromnika odlazila su ranije u hrvatsku školu u Krbune. Gromnik sa 6 zase'aka ima 144 stanovnika. x

90

X

m

4 “|

RISK *

ja a

BOLJUN Prije negoli cesta počinje svoje penjanje na Učku, još u podnožju, ma da na visini od 254 m., pri(115 stamjećuje se izdaleka stari gradić BOLJUN novnika),

sav skupljen

na

To selo sa 27 zaselaka

vrhu

brežu'jka.

broji 697 stanovnika.

Boljun se nalazi iznad kotline kojom teče potok Boljunčica. Pod Boljunom se prostire plodno Bo'junsko polje. Boljun je prahistorijska tvrđava izgrađena .da brani put koji vodi cd srednje Istre preko Učke u Liburniju. Taj značaj je on imao za sve svoje gospodare. Smatra se, da su se Slaveni pri svom prodiranju

u Istru, krajem

6. st. sudarili sa carskom bizantin-

skom vojskom kod kule Boljun, Be'aj i Letaj. Porušili su tada do 40 kula. Slaveni su istarski podizali kasnije nove kule pod svojim knezovima i županima, dajući im svoja slavenska imena. Luka Kirac tvrdi »da su sve unutrašnje istarske kule, osim zapadnih gra-

dova i kule Motovun, bi'e hrvatske toliko politički koliko narodnosno«, Boljunom su u Srednjem vijeku gi feudalci:

dobio

vlaste'ini

ga je u zakup

Barbo,

Nikolić,

plemić

Ivan

i slovenske,

OB

Sinković

mno-

ai

Mosconi,

ne

a 1600.

Lupoglav-

ski. U njemu su izumrle mnoge stare gospodarske p9rodice. Slavenski seljak iz okoline rano je prodro u grad. U 13. st. naziv mu je »Bagnol« u latinskim 1istinama.

Godine to jest njeni mnogo ljudi, Furlanića.

1612, provale

u Boljun

venecijanske

plaćenici Arbanasi i Korzikanci. opljačkaju ga i ubiju župnika

čete, pobiju Vinka.

91

Mlečani su nazivali Bojun imenom Bognon i hvalili njegove čvrste kule i bedeme kojima je bio opasan. Grad je imao troja gradska vrata, Još i danas su prilično sačuvani njegovi srednjevjekovni bedemi.

Jugoslavenska akademija u Zagrebu ima više glagoljskih rukopisa iz Bo'juna, kao i matice krštenih i vjenčanih iz 16. i 17. st, Osobito je važna jedna glagoljska hronika iz 17. st., koju su pisali župnici Frla-

nić i Krizmančić.

Ima

spomenik.

U toj

(događaji

kronici

veliku vrijednost i kao jezički zabi'ježeni

po

godinama

i danima) priča se pored ostalog mnogo o raznim bolestima, koje su harale Istrom. va o tučama i mrazevima

koje

preko

reda

vide

su

nanosile

nekoliko

i događaji

štetu

narodu.

Navest

prema

kronici,

događaja

i jezik

ćemo

da

se

kronike:

»1541.

Envara dan po 20. pomreše ulki i smokvi pod Učkom i v Istre.

1574. Maja dan 4, ubiše Jožefa pod Kožljakom.

(Naime, u pobuni ćepićkih kmetova bio je tada

ubijen

feudalac

Josip

Nicolich

Wachzenstein).

1577.

Beše

tada

de

|

morija

v Istre.

1580, Beše jedna bo'ezen v Istre, ka se imeno- '

1586.

vaše

mali

monton,

mrtvi

nič

za se ne

Beše

tuča

velika,

padahu

znajuć

ležaše

kadi

pas car turski,

1600. Behu

jula dan 28. Arbanasi vojska)

ljunske, i Vranske kako prokleti.

vazeli

i voi i

ljudi

kao

jesu.

kako

1594. Umre

cijanska

92

vsi

sneg.

(to jest vene-

ovce

na

v

Učke

Bo-

i zlo činili

1604.

Meseca juna dan 22. ta dan ljunski odlučiše, da ote držat dan

komun Boblagdan na

sv. Vuldriha, ki prihodi julea na dan 4.

pop Vincenc zapisah,

Frlanić

i to leto

plovan

žito

Boljunski

ozimo

beše

suho

ovo u

polju, Bogu hvala, a leto pasana tuča vaze«, godinu 1612.; kada je bio ubijen od mletačke

Za

vojske sam nasljednik

kroničar zapisa

Frlanić,

Križmančić

kao

njegov

ovo:

»1612. Meseca sektembra

na dan

12. pridoše

ne-

vemni Arbanasi pod Boljun i požgaše vse mesto, da malo hiž osta i arvaše pod forticu i nemogaše ništa opravit i beše njih dosta ubijenih i ranjenih pres konca i ki od njih beše ranjeni nijedan ne mogaše

ostat i tada nevernjaki plovana Boljunskoga ubiše i beše ostala velika nenavist meju

1614.

komunom

Boljunskom.

Na dan 24. augusta ta dan neverni Arbanasi poplaniše Pićanštinu, i Karšanšćinu i Tukalšćinu i Cepalšćinu i idoše na porat

Plominski, da njim nijedan nič nereče i pustiše ih pasat, kako i večekrat Bogu hvala.

1622. Na 14. juna v Boljune va to isto leto biše

veliki glad i kerestija vina i ulja...« župna

crkva sv. Jurja

je iz 14. st., a ima

na

sebi

dva glagoljska natpisa. I na općinskoj zgradi je glagoljski natpis.

U Boljunskom polju otkrivena je drvena gotička

plastika.

Prije Prvog Svjetskog rata jilnicu, osnovanu 1904., Pučku

Boljun je imao Posuknjižnicu 1909., Dru-

93

štvo za štednju i zajmove 1904. i hrvatsku pučku školu. Talijani su sve U posljednjem Boljunu

Na

.NOB-e

8 ljudi,

to bili likvidirali. ratu talijanski fašisti

a Nijemci

Boljunskom

odveli

polju

ubili

u 'ogore

održavani

su

22

za

su

u

lica.

vrijeme

tečajevi za teoretsku izgradnju boraca. Takvih

tečajeva je bilo i na Planiku.

Iz sela NOVLJANI kraj Boljuna

je

Franjo

No-

vljan, dugogodišnji profesor Pazinske gimnazije, poznat kao odličan organizator pučko-prosvjetnog rada

u narodu, Mnogo

i dok

je bio u Istri. i kasnije

je sarađivao

u listovima,

u Hrvatskoj.

pisao pedagoške.

kri-

tičke i razne druge članke. Sam je 1900. godine obavio popis naroda

vao

»Školu

u Bo'junskoj

za

svakoga«,

općini.

U Boljunu

u Pazinskoj

bor za prosvjetu«, u Beču »Istarski nas živi u Zagrebu gdje još uvijek

je osno-

gimnaziji

klub« radi.

»Od-

(1901.)

Da-

Nešto sjevernije od Boljuna je selo BREST sa 254 stanovnika. Od godine 1910. selo je imalo hrvatsku školu. Selo je bilo paljeno od okupatora u 1944. god.

u dva maha, 6 osoba je bi'o internirano. Narod Bresta, kao i sela BRGUDCA, mnogo je pomogao hranom i svojim kuririma NOB-u. Osobito se isticao neustra-

šivi intendant Ratko mrežu baza po Krasu, borcima i pokretu.

iz Bresta,

koji je stvorio čitavu

Boljunštini

Brest ima Opću poljoprivrednu dobio je električno svijetlo.

Isto su

tako

opljačkana

i čepiću,

za pomoć

zadrugu,

i uništena

dva

a

1952.

sela

na

obroncima Učke. To su VELA I MALA UČKA. Zajedno imaju do 200 stanovnika, Prije 1918. god, imala su hrvatsku školu. Ma'a Učka je na 995 m. nadmorske visine. Tc je najviše selo u Istri.

04

Kod

sela

Vela

Učka

poginuo

je

oficir

Svetozar

Vučinić, Crnogorac, koji je ostao u Istri da se bori. pošto je pobjegao 1943. iz logora u Italiji. Lijep pri-

mjer saradnje

naših

narda

borbi.

Obližnje seo VRANJA novnika. I ovo vatsku školu.

Vranju

selo

imalo

u Narodnooslobodilačkoj sa 9 zaselaka ima je

prije

su fašisti i Nijemci

1918.

popalili

265 sta-

godine

hr-

do temelja

u

maju 1944. god. Spaljeno je 55 kuća, koje su prethodno opljačkane, — i 120 gospodarskih zgrada.

Anđe'o Belašić, starac od 83 godine, i Kata To-

maško,

starica od 69 godina,

jim kućama. logore.

Razvaline

Mnogo

živi su izgorjeli u svo-

je naroda i

vranjskoga

odvedeno

grada

u njemačke

pokazuju da je Vra-

nja nekada bilo utvrđeno mjesto. Imalo je u Srednjem vijeku

i razna

imena:

strum,

Vragne,

Frajn.

Urana,

Fraian.

Vrana,

Goldsburg,

Ca-

Prvi put se spominje

u

11. st. Godine 1102. pripadala je Akvilejskoj patrijaršiji (Akvileja je grad u Italiji, četrdeset kilometara zapadnije od Trsta. Slovenci ga zovu Oglej. Nekad je .bio značajan trgovački i vojnički grad pod Rimljanima. U srednjem vijeku njegovi biskupi (zvani patrijarsi) bili su moćni knezovi, vazali njemačkih care-

va. sa ogromnim

imanjima

po Istri, Goričkoj

i Furla-

niji. Njihova moć je bila najveća od 11. do 13, st.).

Od godine 1370. Vranja pripadne Habsburgovcima, pa kao i cijela Pazinska grofovija, osta u njiho-

vim rukama do njihove propasti. Godine 1600. uzeo je .

Vranju u najam lupoglavski vlastelin Sinković.

U Uskočkom ratu, početkom 17. stoljeća, Vranja je bila vojnička baza uskoka, i iz nje su uskoci provaljivali u mletačku Istru.

95

Providur

mletački, Marko

ovako Vranju: neosvojiva

mosta,

je

»Vranja sa

svih

Loredan,

opisuje

1616.

... sazdana na živom kamenu strana.

osim

sa strane

koji se nalazi nad predubokom

visećeg

provalijom,

ko-

jom

teče voda što silazi sa Učke«, I danas se vide ostaci tog nekadašnjeg tvrdog grada. Vranja ima gotičku crkvicu sa freskama, dosta oštećenim.

LUPOGLAV Na GLAV,

južnom to staro

podnožju gnijezdo

Ćićarije mnogih

ca od najstarijih vremena,

nalazi

i različitih

se

LUPOfeudala-

I danas se vide na tvrdim

stijenama ruševine nekadašnjeg Mahrenfelsa, kako ga naziva slovenski historičar Valvasor u 17, st. uz pri-

loženu sliku utvrde.

Sadašnji kaštel,

zapravo

dvorac,

nedaleko

stanice,

sagrađen

željezničke

koji je

se

nalazi

polovicom

prošlog stoljeća od kamena starih kula, Dao ga je sazidati grof Pompej Brigido. Nad vratima je ploča sa grbom Brigida i godinom 1643.

Najstariji podaci o Lupoglavu

jesu iz početka

st., iz godine 111., kad ga je vojvoda vao akvilejskom patrijarhu Volrichu.

Godine

bavarski

12.

|

daro-- | 3

1264. Lupoglav je vlasništvo Henrika I. Pa-

|

zinskoga., To je bio Nijemac, vazal goričkih grofova. | Njegov sin Henrik II. već se godine 1300. potpisuje sa »von Merinvuels«, to jest Lupoglavsk!. .

U

14.

porodica

st.

gospodari

Ebersteini.

su

gorički

Krajem

tog

grofovi

stoljeća

i koruška

|

Lupoglav“ |

dolazi u posjed štajerske feudalne kuće Herbersteina, | koji su se domogli velikog bogatstva i moći. U Istri su držaii posjede punih 130 godina. Jedan od njih Juraj. "

96

bio je lud i umro kao gospodar Lupoglavski 1491. Jedan njegov nećak, Sigismundo Herberstein bio je cijenjeni vojskovođa i književnik. Sigismundov brat

prizna

1508.

godišnje od

15

vazalstvo

Veneciji

iz Lupoglava

libara

voska,

slati u

Crkvi

zrak

vojska

Ratovi i kuge u godinama stanovništvo

i zato

sv.

se, da

Marka

pokornosti.

kratko trajala, jer mletačka već 1509. godine. su

i obaveza

svijeću

Ta

napada

će

veza

je

Lupoglav

1510. i 1511. prorijedi'i

Herbersteini

dovode

imanja narod iz Bosne i Hrvatske.

Godine 1525. Herbersteini zamjenjuju

na

svoja

Lupoglav

za neke gospoštije oko Maribora, pa je Habzburgovac Ferdinand, kao zemaljski gospodar, dao Lupoglav u leno (kao feudalno 10.760 ugarskih forinti.

Kružić

je

u borbama

senjski, braneći

slavenske

protiv

dobro)

krvi,

Turaka.

Petru

poznat

Bio

Kružiću

uskočki

je najprije

za

junak kapetan

a zatim grof kliški i lupoglavski. Poginuo Klis (kraj Splita) od Turaka. Sahranjen

je je

na

Trsatu u Franjevačkoj crkvi.

Početkom 17. st. ističe se novi uskočki gospodar Lupoglava. Bio je to plemić Ivan Sinković, koji je u vrijeme Uskočkog rata hrabro napadao mletačku

vojsku sa svojim uskocima

okolo Buzeta i Rašpa, za-

davajući joj teške udarce. U svom romanu »Krvavi dani« Nazor je prikazao Sinkovića i hrabre lupoglavske uskoke, dok je Viktor Car Emin opisao Petra Kružića

u svom

umro Grob

romanu

naravnom

»Presječeni

smrću

1616,

puti«.

ostavivši

Sinković

četiri

je

kćeri.

mu je u crkvici sv. Stjepana, ispod kaštela.

Poslije Sinkovića neko je vrijeme upravlja'a Lu-

poglavom

a zatim

njemačka

plemićka

porodica

tršćanska

Eggenberg

porodica

iz Gradiške,

Brigido,

koja je

97

|

u njemu

ostala

čitava

dva

eksploatirajući kmetove.

stoljeća

i po,

mučeći

i

1848. bila su ukinuta feudal-

na prava. Posljednji članovi kuće Brigido prodali su lupoglavski kaštel i njegova imanja godine 1883. nekom Tomazu Sottocorona iz Vodnjana.

Zbog

teškog

glavski kmetovi

kmetskog

položaja otkazali su lupo-

poslušnost svojoj

gospoštiji,

očekuju-

ći oslobođenje. To je bilo 1847. god. Ta pobuna je silom ugušena, a mnogi kmetovi dopali su lupoglavske tamnice. Uopće među seljacima srednje Istre na-

stalo je veliko vrijenje

# nemir

u godini

1848., jer se

. je očekivalo i tražilo ukidanje svih feudalnih U rujnu 1943. naši su borci, predvođeni

Rasporom, ljudi. ske

razoružali

neprijateljski

nameta. drugom

garnizon

od

460

Značajna za cije'u Istru bila je borba Prve istarbrigade »Vladimir Gortan« sa fašistima i kara-

binjerima u Lupoglavu, u Istri stupio u akciju rina«,

Bio

je uništen

5. IV. 1944. Tada je prvi put protukolni top prozvan »Jui jedan vlak

koji

je

dolazio

u

pomoć iz Buzeta. Neprijatelj je imao: 80 mrtvih, 30 ranjenih i 15 zarobljenih. Plijen je bio velik. Onog dana poginuo je u jurišu na čelu kolone oficir Josip Ivančić iz Brgudca.

Samo selo Lupoglav

nimljivost

možemo

ima

navesti,

65

da

stanovnika.

se

u Crnoj

Kao

za-

Gori

na-

lazi planina visoka 1400 m. kojoj je ime Lupoglav, a znamo da su se i Crnogorci doseljavali u Istru. U blizini te p'anine ima i jezero koje se zove Lupoglavsko jezero. | Od Lupoglava vodi nova željeznička pruga prema Raši i štalijama.

Izgrađena

direktno dopremati

98

je, da

bi se ugalj

mogao

u baze, bez pretovarivanja

u bro-

|

dove. Osim toga pruga vezuje sva mjesta u raškoj dolini i pod Učkom.

Lupoglav ima Opću polj oprivrednu joarava i Zadružni dom.

Južnije

na

pruzi,

a

naporedo

sa

Boljunom,

od

koga je udaljen 6 km, leži BORUT. poznat po svojoj velikoj ciglani. Sa 12 zaselaka broji 380 stanovnika.

Imao je prije 1919. iz tog kraja odveli

god. hrvatsku školu. Talijani su u logore 30 lica u posljednjem

ratu.

U Borutu ima glagoljskih zapisa iz 16. st.

Nijemci i fašisti zapalili $u zaselak DAUSI,

čija

su dva stanovnika objesili u Pazinu, a jednu djevojku strijeljali.

Kraj Lupoglava nalaze se sela: DOLENJA VAS (sa 13 zaselaka 297 stanovnika) i GORENJA VAS (sa 14 zaselaka 422 stanovnika).

Dolenja Vas imala je za se i Za svoje zaseoke hrvatsku školu prije 1919. godine, Talijani su spalili sve

hrvatske

knjige

i pretvorili našu

školu

u talijansku.

Fašisti su 1942. tu ubili 3 lica, a 17 odvukli u logore.

U Gorenjoj Vasi oni su spalili 18 kuća. Hrvatska škola

i tu

je bila

pretvorena

arhivi

i sve

hrvatske

trpjeli

ni naše

u

knjige

željezničare

stili i zamjenjivali

talijansku tog

1923...

pošto

Spaljene.

Talijani

sela,

su ih

već

su nisu

otpu-

Talijanima.

U LESIŠĆINI (sa 12 zaselaka 236 stanovnika) fašisti su u posljednjem ratu internirali 13 muškaraca i 4 žene, a spalili 4 kuće, Tri kilometra sjevernije od Lupoglava je se'o SEMIĆI. Sa 3 zaseoka ono ima 357 stanovnika, Prije

1919. djeca ovog sela odlazila su u školu u Vas. Pod talijanskom okupacijom bila je

Gorenju ugušena

99

|

sva hrvatska kulturna dje'atnost u selu. Tako je bilo raspušteno Društvo »Ivan Sinković«, a hrvatske knjige spaljene.

Iznad Semića, na Planiku, osnovana je za vrijeme NOB-e poslije usanka, Prva »Tehnika« (to jest

štamparija). Izdavala je tjednik »Istarski vjesnik« 4 stranice. Listom je rukovodio Ante Drndić, pao ga je Josip Sloković.

Okupator je u Semiću zapalio 19 kuća.

na

a štam-

MOTOVUN Vrlo je zanimljiv put od Buja ka rječici Mirni i Motovunu. Spuštamo se sa visine uvijek imajući pred očima prekrasnu panoramu doline sa Motovunskom

šumom.

koja

je dobro

natopljena

vodom

Mirne.

Iz-

daleka vidi se na visini od 277 m. stari kameni grad Motovun sličan ptici grabljivici što netremice gleda

sa visine po okolini i na dolinu rijeke Mirne.

Motovun ima 811 stanovnika. U samom gradu je bio priličan broj Talijana.

Od 308 motovunskih prezimena bilo je 181 jugoslavenskih po porijeklu, 104 furlanskih i talijanskih i 23 drugih narodnosti. Danas, 1953., imamo sasvim

drugu sliku stanovništva zbog odlaska većeg broja Talijana; koji su optirali poslije oslobođenja. — i zbogi

iz

najnovijeg

Međimurja.

koloniziranja

Od

ranijeg

naših

talijanskog

zemljoradnika

stanovništva

ostalo je u Motovunu svega nekoliko porodica.

U crkvi, pored talijanskog upotrebljavao se sve do godine 1921. i hrvatski jezik. Zbog teškog života

pod Italijom, mnogo se Hrvata iselilo u Južnu riku. I dok se hrvatski živalj iz motovunskog

100

Amekraja

iseljavao

najviše

u Južnu

Ameriku

zbog

nomskih pri'ika, dotle su se u Motovun

teških

sko« i #

useljavali tr« |

govci i činovnici iz Italije za sve vrijeme dvadesetpet« godišnje ta'ijanske vladavine.

Grad je vrlo star, iz vremena mu je keltskog porijekla i znači

|

i prije Rimljana, Ime »zelena dolina«,

Motovun je imao važan vojnički značaj u rimska doba, ali sam grad nije bio mnogo vjeran Rimljanl« ma.

Morao

čano

je da plaća posebni

davanje),

upravu

ma

da

je

tribut

(godišnje

imao samosta'nu

nov«

gradsku

(to jest bia je komun).

Slaveni su počektom VII. stoljeća bili naselili svu okolinu Motovuna do njegovih zidina. Grad se spomli« nje i u dokumentu Rižanske skupštine početkom ITX. stoljeća, Dok je bio pod vlašću Bizanta (od VI. do

VIII. st.), plaćao je namet.

U X. i

XI.

|

st. pripadao

je kao

feudalno

porečkim biskupima. Bilo mu je podređeno nih barunija (velikih posjeda).

U

Srednjem

vijeku

Mctovun

dobro

1

17 okol«

je okružen

čvrstim

bedemima i kulama, za obranu u eri seobe naroda, od provala Slavena, a kasnije i cd napada uskoka.

Grad je u ranom Srednjem vijeku plaćao godiš« nji danak akvi'ejskom patrijarhu, a kasnije rašpor« skom kapetanu, predstavniku Venecije koja je nasli« jedila sva prava patrijarhata. Godine 1278. Veneciji

je uspjelo da ga podčini svojoj vlasti. Motovun

je blo

dragocjen Veneciji i zbog svog položaja i zbog šuma.

U gradu je uprava bila u rukama Malog vijeća, sasta«

stavljena od

patricija,

jali pučani. Izvršni

organ

protiv

Vijeća

kojih

su često ustn«

bili su

najprije

dva

konzula, a kasnije suci. Uz njih je u mletačko dobu bio podestat. Kaštel je čuvao kaštelan, određen od općine.

101

;

; |

Pod Venecijom imao je grad rang kaštela, i'ik se

tad službeno

zvalo

»castrum«.

ud

Pod Venecijom Motovun je imao 800 ljudi ppod oružjem i pod jednim komandantom. Ta jedin bila je u sklopu istarske legije od 4000 ljudi, koje 4 Venecija

regrutirala

do 36 godina.

u Istri među

muškarcima

od 1 1

Služili su 14 godina,

g

Oko Motovuna žive doseljenici štokavskog gov od prije neko'iko stoljeća, kad ih je Venecija dose olja

vala iz Dalmacije, Bosne i drugih južnib primo: ski | krajeva.

Izuzetak. čine Oprtalj, Brkač i Kaldir, sa

najstariji

čakavci.

E.

Motovun je najbolje sačuvan srednjevjeko grad. Stari dio grada ima svoj kaštel i bedeme: Grad ska 'oža i cisterne su iz 14. st. %

Grad je imao svoj Kaptol sa velikim privileg ma, U župnoj crkvi nalaze se grobovi neke visoke sa

stele, jer na to ukazuju krune osim

kraljeva

i markezi,

(koje su nekad

vojvode

se, da su tu bili parenja

i grofovi).

jedan

4 S

Zg

istarski grof i gr

fica.

Aa

Još

iz 16. st. Motovun ima ubožište, dom za

sire

mahe i starce, kako pokazuje i kamena ploča, na h kc zv joj piše da je zgrada

U Motovunu

pronašao nota.

se rodio Andrea

drvene

Od naših

restaurirana

znakove

za

1622.

Antico, koji je 15:

štampanje

ljudi iz Motovuna

a

muzi 8

bio je Simon

Vaš

iz XV. st., bavarski biskup, i Jerolim Divjak, ka lar u Padovi u 16. st., rodom iz sela Divjaki kod. M tovuna. a

Godine

1943. u Motovunu

drug Uravić sa svojom

102

je razoružao Talijan

borbenom

jedinicom,

sa

.

U toku NOB-e u Motovunskom kotaru je: ubijeno 392 osobe. ranjeno i mučeno 544, zatvoreno 1612, odvedeno u logore 11.177, spaljeno i razoreno 501 kuća.

Poslije oslobođenja podignut je Dom

staraca koji

može primiti 70 staraca iz Pazinskog i Buzetskog kotara. U Motovunu je Seljačka radna zadruga »Veli Jože« i Opća poljoprivredna zadruga. Gradi se i zadružni dom.

Nešto južnije od Motovuna nalazi se selo KALDIR (sa 20 zaselaka ima 804 stanovnika), poznato sa svoje hrvatske nacionalne svijesti. Tu je još od 1900. držala svoju hrvatsku Družba sv. Ćirila i Metoda osnovnu školu. Seoska hrvatska čitaonica zvala se

»Pčela«. Dolaskom

Italije sve je likvidirano.

Do Motovuna je BRKAČ sa 480 st. u 9 zaselaka, Do oslobođenja selo nije ima'o nikad svoje narodne škole. Danas ima SRZ »Anton Biber-Tehek«,. U njoj su međimurski kolonisti. Susjedna zadruga zove se »Veli Jože«.

Istočnije do samog Motovuna je selo ZAMASK. Sa 21 zaseokom

ima 706 stanovnika,

u njemu bilo hrvatske Kašćergu. Talijani su 1922. uhapsili crkvi.

su

1918. nije

škole, već su djeca odlazila u rasturili seosku čitaonicu, a

župnika

I selo KAROJBA,

Godine

zbog

hrvatske

u

molitve

na putu Motovun—Pazin,

lijepo

je napredovalo od 1900. god. Imalo je svoju školu, Posujilnicu osnovanu 1899, i Omladinsko društvo »Danica« osn. 1911. Italija je sve to rasturila, osiromašivši seljaka, obarajući cijene vina, i uništavanjem vinograda. Prezaduženom seljaku su kasnije oteli zemlju

i pretvorili ga u sočala. Selo sa 4 zaselka ima 764 sta-

novnika.

[I KRS

103

=

1943. i 1945. fašisti i Nijemci su više puta pljačkali selo. Godine

raca napao

1944.

u ljeto, drugi

bataljon

je neprijateljski garnizon

naših

u Karojbi

bo-

i za-

robio 13 karabinjera i mnogo materijala zaplijenio.

Iz Karojbe su rodom braća Drndići, Ante i Ljubo,

publicisti i aktivisti u NOB-u kotaru.

Karojba ima Seljačku nost«. Opću poljoprivrednu

u Istri, osobito u Pazin-

skom

radnu zadrugu »Budućzadrugu, a gradi se i Za

družni dom, I selo RAKOTULE je mnogo stradalo od fašista.

Ono sa 12 zaselaka ima 477 stanovnika. 1922, fašisti su spalili župnu arhivu. Povodom izbora 1920. god, bio je narod divljački napadnut od fašista, Narod se sa oružjem odupro i otjerao fašiste koji su u bjekstvu

ostavili

2 mrtva

i nekoliko

ranjenih.

Fašisti su 'se

zbog toga kasnije teško osvetili, U to selo bio je od talijanskih vlasti zatočen Luka Kirac, svećenik, istaknuti

javni

radnik

i pisac,

koji

je

i umro

u

ovom

selu. Vrlo je popularno njegovo historijsko djelo »Crtice iz istarske povijesti«. Rodom je iz Medulina.

U grobljanskoj kapeli Rakotula nalaze se srednjevjekovne

zidne

slike

nepoznatog

majstora

iz

14.

stoljeća, Teško je govoriti o Motovunštini, a da se ne spo-

mene

Nazorov Veli Jože, nekada

od motovunske jestan

radni

tuđe gospode, čovjek

novoj

eksploatirani kmet

a danas slobodan i svisocijalističkoj

Jugo-

Izašlo u nakladi Knjiž. pod. »Istarske knjižare« - Pula

| |

229/84 senka

nena nnna....... s.........

A

»Narodne novine«, Zagreb— (47)

+8

Oznaka za narudžbu UT-X1/11-8

SADRŽAJ: Strana Barat.

————— 72 Batug — — > 77 Bazgalji ———— — 75 Beai ——— —=— — 90 Beram — — ——— — 55

Strana Letaj . Lindar — Lupoglav

Muntrili

Maa

—

—

— —

—=—

75

Motovun

Boiun

—

—

—

——

91

Novaki

— — ——

—

— = — =

99 94

Noviiani

—

—

94

Paz

“Borut Brest Brgudac

—

—

Brkač

——— — —

Brtoši

—

“>

Cerovlie.

—

—

—

—

>

—

—

—

—

Dolenia

—

——-——

Butoniga Jauši

— <

—

e.

= —

Orič.

—

065

———

04

-————

100

—> s>———

85

—————

94

= —>—

s

—

<

=

89

103

Pazin

—

=

54

Pićan.

—

——_—

77

83

Potp ćan

>

81

84

Prniani Rakotile.

———— —— — —

09

Semići > — Stari Pazin.

Sveti Ivanac .

Sveti Petar u

5

a

selsnsa

m 104

————> — — Sana — — jača Šumi —|—>

99

99

E

87

Gologorica — — — GQorenia Vas. — —— — Qračišće — — — — Gradkije: e S i

— — —

86 99 75 90

Škopljak

Grdoselo GZromrik

— —

02 90

Švići “Tihiav

= — < > EE — — —— E 62

Trosth

—

—

=

— >

-— — — .— =>

Hekt.

se >,

Ivoli

—

—

—

—

—

o0 73 96

—

dosraruć

Vas

<\—

——-———

Učka

Bežići

—

> —-—— ——— — ————

— =

ski

—

75

Jakomići — — > — = Kadir!

—> => — — = Karoiba — si = Kašćerga — —- > a2 Kraicarbreg — -+5> Krbune — — — \ Kre&sna ————

Krnga

—

Ab

Bl 103 103 84 12.

780 72

—————

65

Kšila

—-—-———

83

Lesiščćina

—

99

—

—

—

—

Šišovići

:— — —'— (oš

— — —'- pas

Im

s

———

5

—

Tudgri — — 'Tupljak

Vela

-—

— — ——

|\— — e

“Učka

"eh/Ježeni

Vranja

68

— —

72

20088

—

— — — —

88 66

— — ——-—

94

————< ——-—— —————

T2103 84

4

70

Nišlekal Zamask Zareče

Žmiti (s

â&#x20AC;&#x153;

RK

psa .

:

s

Z

-

:

Ps a

*

*

re.

m

L

5

:

2

,

s

x -

S

k

; F

A

A

i

ds

.

f i

-

"

.

.

t

x

Pa.

o KE

:

:

:

o