Tabula Nova 03

List učenika Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok © Siječanj 2013. godine ® № 000000000000003 @ Cijena 20 kuna

Tema broja:

projekti

KLIKNI I UČI UČI PRIČAM TI PRIČU PRIČU ŠKOLSKA ZADRUGA ZADRUGA NATJECANJE-IZLOŽBA LIK LIK DOBAR, LOŠ, ZBOR ZBOR HRVATSKI DIZAJN 1112 1112 ČARI SREDOZEMLJA SREDOZEMLJA ŽIVOT JE LIJEP LIJEP IDEOLOGIJA LJEPOTE LJEPOTE

Hrvatski dizajn 1112 / Muzej prekinutih veza 00028 La biennale di Venezia 00030 Putopis: Čari Sredozemlja 00032 00034 Svečano otvorenje dizala

www.ss-sudigo-zabok-skole.hr

Slobodna zona Jr. 00036 Osvrti: Škola i kultura 00037 Etika / Duhovni obzori 00038 Život je lijep Tihomra Krkleca 00042 Ideologija ljepote Karima Rashida 00044 00046 ČIK (pogodi)

impressum

Izdavač Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok Za izdavača Božica Šarić, prof. Glavni i odgovorni urednik Božica Breber, 4.d Grafički urednik Marta Čaržavec, 3.d Redakcija Martina Prskalo, 4.wd, Sara Vrgoč, 3.d, Barbara Micek, 3.d, Valerija Djanješić, 3.d, Marija Magdalena Turčin, 4.mt, Lucija Katanica, 2.mt, Mateja Pavlinić, 2.g Fotografija Tihomir Krklec, 4.d, Katarina Barušić, 4.mt Fotografija na naslovnici Katarina Barušić Profesori mentori Nikola Sinković, Darko Milošić, Ruža Leskovar Godina izdanja 2013. Naklada 200 kom. Tisak Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, Prilaz prof.

Ivana Vrančića 5, Zabok

U vremenu velikih društvenih promjena i previranja u gotovo svim značajnim područjima života, nastojimo svi zajedno propitivati tradicionalne vrijednosti, i prezentirati nove, suvremene, s osobitim naglaskom na lokalne vrijednosti u budućem okviru Europske unije, koja ima eksplicitnu kulturnu strategiju kojom se naglašavaju nacionalnih posebnosti i promiče raznovrsnost. Naš zadatak je svakako sačuvati vlastiti identitet, a to su vrijednosti naše kulturne baštine koja se ne smije izgubiti i zaboraviti u masi novonastalih društvenih promjena i procesa. Život ide dalje. Nove tehnologije sve više odvajaju mlade od tradicionalnih vrijednosti. Sve snažnije i nezaustavljivo, probijaju se i preuzimaju moć novi elektronički mediji, poglavito internet. Ti su virtualni izvori i sredstva informiranja možda manje pouzdani, ali pružaju jedinstvene mogućnosti protoka i dostupnosti informacija i znanja.

To im svakako daje prednost u korištenju i u određenom smislu čini ih konkurencijom i izazovom tradicionalnim medijima.

Spomenute promjene nužno nameću i ozbiljna promišljanja o načinu obrazovanja mladih, njihovom školovanju i ulozi škole kao multimedijalnog središta odgojno-obrazovnih ustanova.

Mi smo na tragu toga. Svojim učenicima želimo pružati znanje, inovativnost, kreativnost, rad u manjim skupinama, suvremenu multimedijsku opremu, ugledne i stručne profesore, povezanost s lokalnom i širom zajednicom, mogućnost razmjene učenika, multikulturalnost, mobilnost.

U današnjoj medijskoj raznolikosti i bogatom izboru informacija, vjerujem da će naš časopis Tabula nova pronaći put do učenika, roditelja i ostalih dobronamjernika koji će s radošću iščitati i pogledati što u našoj školi radimo, kako djelujemo, stvaramo, dijelimo, ulažemo u sebe. Živimo.

Vaša ravnateljica, Božica Šarić

Riječ ravnateljice

00002

Editorijal: MartaSurprise

00024 Dobar, loš, zbor / Božićni sajam

00022

IDIVA / Dani odjeće / LIDRANO 00020 00021

Međunarodni dan tolerancije

00019

Božici Breber prva nagrada za moderni prikaz jaslica Natjecanje-izložba LIK

Međunarodni dan mira 00014 Školska zadruga Plavi trnac na državnoj i županijskoj smotri Dani kruha 00016 00018

Tema broja - projekti

00004

Sadržaj (okreni) Volontiranje je dobrovoljno pomaganje drugima, bez novčane naknade za odrađeni posao. Danas postoje mnoga mjesta i ustanove u kojima se može volontirati, no interes za volontiranjem mogao bi biti i veći. Nadam se da će učenici postati svjesni koliko volontiranje može biti zanimljivo, ali i korisno, slijedeći moj primjer kao i primjere mnogih drugih volontera!

S obzirom na današnje vrijeme u kojem se sve vrti samo oko novca i važnosti posjedovanja određenih predmeta (kako bi se stekao viši položaj u društvu), većina se odraslih ljudi udaljila od ideje volontiranja, a oni mlađi će možda radije vrijeme provesti na kavi uz aktualne tračeve ili igrajući se na računalu. Osobno sam prije tri godine počela volontirati u igraonicama u organizaciji DND Zabok i voditeljice, gospođe Jasenke Borovčak, te sam tek tada postala svjesna koliko zapravo volim raditi s malom djecom.

Uvijek me razveseli kad dođem na igraonicu i provedem to kratko vrijeme s malom djecom jer oni svojom iskrenošću i svojim nasmijanim licima bez briga pomažu i meni da zaboravim sve

...uvodnik

I ti možeš volontirati svoje obaveze i probleme te se uz njih na trenutak vratim u svoje djetinjstvo.

Osim u vrtiću, u trećem sam razredu neko vrijeme volontirala u sklopu projekta Još smo uvijek željni znanja kojemu je cilj obrazovanje osoba treće životne dobi u području informatičke pismenosti. Bez prevelikih očekivanja, ali s velikom znatiželjom došla sam na prvi sat na kojem sam trebala starijoj gospođi objasniti što je Word, kako funkcionira i koja mu je svrha. Naoružana velikim strpljenjem i željom da to odradim što je bolje moguće, vrijeme je brzo proteklo. Kako nemam bake ni djedova i ne razgovaram toliko često sa starijim ljudima,

tek sam tada shvatila koliko to može biti ugodno i zanimljivo iskustvo, a i sam osjećaj da pomažeš drugima daje ti motivaciju da nastaviš dalje.

Jako mi je žao što ne volontiram i ove godine s umirovljenicima jer mi je to bilo predivno iskustvo. Kada sam susrela gospođu kojoj sam pokazivala rad na računalu nekoliko mjeseci nakon što su svi satovi bili odrađeni, jako me je razveselilo što je zadovoljna našim radom i što ona to smatra jednako lijepim iskustvom kao i ja. Smatram da je u radu s umirovljenicima, kao i s malom djecom, potrebno veliko strpljenje koje sama baš i nemam, no u tim trenucima kada sam s njima, mislim da nema stvari koja bi me mogla izbaciti iz takta.

Možda bih drugačije razmišljala da volontiram svaki dan ili da se bavim tim poslom, no sada sa sigurnošću mogu reći da je to nešto što me ispunjava.

Uvjerena sam da se volontiranjem stječu nova iskustva, spoznajemo neke svoje interese za koje nismo ni znali da postoje, upotpunjujemo svoj životopis te pomažemo drugim ljudima.

Svakome bih preporučila da počne volontirati jer za to nam treba samo malo dobre volje i slobodnog vremena, za koje sam sigurna da ga svatko može naći, a zauzvrat dobivamo predivno iskustvo koje ćemo pamtiti cijeloga života. ////////////////////////////////////////// ///////////////////////////////////////// //Božica Breber, 4.d

00003

http://www.klikniiuci.net

Projekt financira:

Ugovorno tijelo:

Partner u provedbi projekta:

00004

Respektirajući viziju škole i sagledavajući neke od ciljeva školskog kurikuluma razvili smo projekt Klikni&Uči/Klick&Learn u okviru natječaja Modernizacija školskih kurikuluma u strukovnim školama u skladu s promjenjivim potrebama tržišta rada/gospodarstva ugovoren u sklopu IPA Komponenta IV – Razvoj ljudskih potencijala – Program Europske unije za Hrvatsku.

Službeno je projekt započeo 22. rujna 2012. godine i trajat će 12 mjeseci. Ukupna vrijednost projekta je 151.349,27 eura, a od toga 71,58 % su bespovratna sredstva Europske unije dok ostatak osiguravamo sami.

Opći cilj projekta je povećati ljudske, materijalne te prostorne kapacitete i poboljšati stručne kompetencije učenika definiranjem novog izvannastavnog programa Multimedija baziranog na suvremenim tehnologijama i metodama u pristupu učenju.

Specifični ciljevi projekta odnose se na nastavni plan i program za izvođenje izvannastavne aktivnosti u području multimedije, potom sustav učenja i poučavanja putem integracije novih tehnologija i medija (vizualne komunikacije web, dizajn, grafika, video) i uspostavu učeničkog multimedijskog centra i školske on-line interaktivne platforme.

Razvoj projekta Ideja je nastala kao potreba stvaranja kvalitetnijih ljudskih, materijalnih i prostornih kapacitete te jačanje stručnih kompetencija učenika baziranih na suvremenim tehnologijama i metodama u pristupu učenju

i to definiranjem novog izvannastavnog programa – multimedije što je ujedno i opći cilj projekta.

Upravo Izmjene stručnog dijela nastavnog plana i programa u zanimanju medijskog tehničara (2011) potaknule su nas na razmišljanje kako podići kvalitetu obrazovanja i razvoj strukovnih kvalifikacija učenika, na koji način poboljšati stručne kompetencije profesora i učenika te na koji način

osigurati što bolje uvjete rada, koji su za sada prilično skromni. Edukacije profesora koje se planiraju u sklopu provedbe projekta (audio-vizualne tehnologije, e-learning, škola medijske kulture, snimanje i montaža, programiranje internetskih aplikacija, obrazovne tehnologije i integrirane nastave) doprinijet će osposobljavanju profesora za bolje prenošenje znanja na učenike te primjenu stečenih vještina u obrazovnom sustavu što predstavlja održivost projektnih aktivnosti.

00005

Značaj projekta za Krapinsko – zagorsku županiju i cijelu regiju Ovom projektu već prilikom kandidiranja, svoju je podršku dala Krapinsko zagorska županija, Grad Zabok , Zagorsko razvojna agencija te naši suradnici iz Slovenije - Školskog Centra Celje/Srednja šola za strojništvo, mehatroniko in medije kod kojih naši profesori ostvaruju studijsko putovanje i edukaciju u području medijske kulture.

Projektne aktivnosti doprinijet će ostvarivanju partnerstva unutar javnog sektora u Krapinsko-zagorskoj županiji u području lokalne televizije i lokalnih radio postaja, a sudjelovanje učenika doprinijet će uključivanje mladih u život i rad lokalne zajednice u području medijske culture i bolje povezivanje s ostalim udrugama koje promiču vrijednosti filmske i medijske culture (Tabor Film Festival).

Krapinsko zagorska županija postaje sve značajnija turistička regija te primijena novih obilježja u strukovnom obrazovanju, na medijskom prostoru omogućit će bolju i kvalitetniju promiđbu svih značajnih resursa ove regije. Time će se poticati razvojni planovi usmijere-

00006

Specifični ciljevi projekta odnose se na nastavni plan i program za izvođenje izvannastavne aktivnosti u području multimedije, potom sustav učenja i poučavanja putem integracije novih tehnologija i medija (vizualne komunikacije - web, dizajn, grafika, video) i uspostavu učeničkog multimedijskog centra i školske on-line interaktivne platforme. ni na razvoj informacijskokomunikacijske tehnologije i razvoj turizma – promidžbu i oglašavanje.

Implementacija i rezultati Senzibilizirat ćemo školsku zajednicu i širu javnost za razmjenu on-line učenja i pružiti mogućnost za učinkovitu uporabu suvremene, moderne tehnologije u području multimedije.

Omogućit ćemo dostupnost didaktički oblikovanog edukativnog materijala za nastavnike i učenike kroz školsku on-line interaktivnu platformu u području multimedije (vizualne komunikacije – web, dizajn, grafika, video).

Razvit ćemo pozitivan stav prema drugačijim oblicima učenja i poučavanja i putem edukativnih materijala na školskoj platformi omogućiti jednake obrazovne šanse i učenicima sa

zdravstvenim teškoćama ili osobama s invaliditetom kojima je otežan svakodnevni dolazak u školu.

Podići ćemo ekološku svijest te svijest o sve većoj potrebi i nužnosti zaštite okoliša korištenjem elektroničkog materijala u najvećoj mogućoj mjeri.

Održivost Nakon završenog projekta generirani nastavni planovi i programi ponudit će se i kao program usavršavanja i osposobljavanja u sustavu obrazovanja odraslih, osoba s invaliditetom te nezaposlenih osoba u sektoru multimedije i uspostavu

platforme što će doprinjeti financijskoj održivosti projekta i nadogradnji projektnih aktivnosti nakon formalnog završetka projekta.

Za učenike koji se obrazuju u zanimanjima grafičke tehnologije i audiovizualnog oblikovanja projekt će omogućiti da putem izvanastavne aktivnosti prošire svoja znanja i razviju vještine koje će im omogućiti bolji upis na fakultete iz područja multimedije ili novih medija ili bolju zapošljivost.

Fotogrfije o projektu Klikni&Uči na ovim stranicama nastale su na aktivnostima vezanim uz projekt - od potpisivanja ugovora do radionica i edukacija za nastavnike te studijskom putovanju u Celju. Bogate fotografske materijale kao i detaljne opise samih aktivnosti možete pronaći na internetskim stranicama www.klikniiuci.net.

Fotografije: Valentina Đurek, Ruža Leskovar, Jelena Klasić, Nikola Sinković i arhiva ŠUDIGO Zabok

00007

Još smo uvijek željni znanja

Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok i ove školske godine provodi projekt Još smo uvijek željni znanja. Projekt smo razvili prošle školske godine u okviru Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo, koji učenicima pruža znanja o ljudskim pravima i aktivnom angažmanu u rješavanju problema u svojoj zajednici.

U godini koju je Europska unija proglasila godinom aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti, učenici su odlučili svoje vrijeme iskoristiti za poboljšanje kvalitete života osoba treće životne dobi i za njih organizirati besplatne tečajeve informatičkog opismenjavanja. Svjesni da informatičke tečajeve umirovljenici najčešće ne mogu platiti, ali i da ima onih koji žele usvajati nova znanja i afirmativno iskoristiti svoje vrijeme, učenici su osmislili projektne aktivnosti koje otvaraju veliku mogućnost uključivanja u zajednicu, volonterstva, pomoći, međusobnu razmjenu znanja i dr.

Tečaj obuhvaća šest radionica, a svaka radionica traje jedan školski sat. Vrijeme održavanja planiramo u zajedničkoj suradnji s grupom polaznika.

Pristup je individualan, a umirovljenici se osposobljavaju za pisanje dokumenata, pretraživanje informacija na internetu te primanje i slanje elektroničke pošte.

Ciljevi ovih aktivnosti su proširiti edukativne sadržaje za osobe treće životne dobi; ukazati učenicima na važnost cjeloživotnog obrazovanja i volonterstva; u suradnji i razgovoru s knjižničarkom, učenici se također upoznaju sa zanimanjem knjižničara – stručnog suradnika u školi te poslovima knjižniča-

00008

ra; osposobiti osobe treće životne dobi za pisanje dokumenata, pretraživanje informacija i slanje elektroničke pošte; poticati učenike na aktivan angažmanu i rješavanje problema u svojoj zajednici; jačati vještinu prenošenja znanja; naučiti učenike snalaženju i korištenju raznih izvora znanja; poučavati učenike usmenom izražavanju i kulturnom ophođenju prema starijim osobama; razvijati organizacijske vještine, toleranciju i samopouzdanje učenika; poticati učenike na pozitivne društvene i kulturne navike.

Do sada je u provedbu edukacije s osobama treće životne dobi bilo uključeno više od deset učenika-volontera naše škole s voditeljicom projekta Vanjom Lovinčić. Kroz edukativne radionice prošlo je dvadeset umirovljenika koji su bili izrazito zadovoljni načinom rada i sretni što su prevladali početni strah od računala.

Kako je prošle školske godine cjeloviti projekt financirala sama Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, ove godine nastavak ovog vrijednog projekta financijski je podržao Grad Zabok. Učenici koji su zainteresirani za volontiranje mogu se javiti knjižničarki ponedjeljkom, četvrtkom i svaki drugi petak između 9 i 16 sati.

Želiš volontirati?

Javi se u svoju školsku knjižnicu, javi se profesorici Sanji Ormuž ili posjeti mrežne stranice Volonterskog centra Zagreb - www. vcz.hr!

Fotografija: Monika Čulig, 4.d

Kada ti se pruži neka prilika, često i ne pokušaš. Zato sam ja svoju priliku da pomognem i naučim gospođu Magdicu radu na računalu prihvatila s velikim oduševljenjem. Riječ je o volontiranju koje se održavalo u prostorijama škole. Volontiranje mi je dalo do znanja da se uvijek nešto više može učiniti, uz malo truda. Svaka radionica koju sam održala donosila je nešto novo. Odmah na početku iznenadila me velika volja šezdesetsedmogodišnje gospođe. Svaki put je pokazivala sve više interesa za učenje. Primijetila sam kako je sretna što uči kako se služiti računalom jer joj to krati slobodno vrijeme. Nijedna radionica nije loše prošla jer je gospođa Magdica uvijek bila zainteresirana za rad.

Bez ustručavanja je od mene tražila pomoć ili neka objašnjenja o problemima s kojima se susretala kada je doma vježbala naučeno na radionicama. Smatram da je dobro uključiti se u svaku izvannastavnu aktivnost u školi jer uvijek nešto možemo naučiti. Volontiranje u školi nikada neću zaboraviti.//////////////////////////////////Ivana Hendija, 3.mt

Do sad smo upoznali mnogo ljudi starijih od pedeset godina, i pomažući im u svladavanju straha od računala i oko osnova rada na internetu, naša komunikacija se puno puta pretvorila u ugodno ćaskanje.

Neki korisnici su bili redoviti posjetitelji ove radionice. Neki su zahtijevali veću pomoć odnosno veći angažman volontera, a neki su bili poprilično samostalni. Neki su bili ustrašeni, a neki puni samopouzdanja. I jedni i drugi bili su nam dragi te smo spoznali da nisu svi umirovljenici nezadovoljni i čangrizavi, unatoč tome što su neki pogođeni teškim životnim situacijama. Zbog njih smo shvatili da, unatoč svakojakim nedaćama koje nas mogu zadesiti, moramo zadržati pozitivan stav pomoću kojeg ćemo se uvijek moći oduprijeti i pronaći izlaz. Zbog njihovih sretnih lica, nakon što bismo ih naučili poslati elektroničku poštu ili pronaći neki članak, zaključili smo da je to nešto vrijedno. I sami korisnici ocijenili su radionicu korisnom, a volonterima često donosili sitne znakove pažnje. U ovome projektu profitirale su obje strane: korisnici starije dobi, često u našem društvu marginalizirani, koji su obogatili život novim znanjima rada na računalu i internetu što će im biti od velike koristi u komunikaciji ili pretraživanju tema koje preferiraju, te naši učenici koji su shvatili da za učenje nikada nije kasno./////////////////////////Vanja Lovinčić

Ove godine sam se imala priliku susresti s nečim novim, zanimljivim i poučnim. Dobila sam priliku održati tečaj informatičke pismenosti umirovljenicima.

Iznenadilo me što ima starijih osoba koje žele naučiti nešto novo i korisno. Do sada smo održale sedam radionica na kojima smo marljivo radile. Volontirala sam s marljivom i znatiželjnom "učenicom", gospođom Ljubicom. Na prvoj radionici smo radile osnove na računalu, odnosno kako uključiti računalo, čemu služi miš, i kako se kretati po pozadini računala.

Dalje smo radile u Microsoft Wordu. Učile smo što čemu služi, gdje mijenjamo font, boju i slično. Nakon što smo proučile rad u Wordu, krenule smo na internet, što je mojoj umirovljenici bilo posebno zanimljivo, prvi puta se susrela s nečim takvim, a internet je nazvala "prozorom u svijet". I meni je ovo bilo lijepo iskustvo. Radovala sam se svakoj sljedećoj radionici jer sam znala da će doći gospođa Ljubica, s vedrim osmjehom i sa željom da nauči nešto novo. Nadam se da ću imati priliku ponovo nekome pomoći i naučiti ga nešto novo i pritom jednako uživati.////////////////////// Valentina Bubnjar, 3.mt

Dojmovi volontera

00009

Projekt - kultu Ovogodišnji projekt iz Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo posvećen je kulturi ponašanja učenika u školi i na putovanju do iste (ophođenje s ljudima u javnim prometalima, trgovinama, na ulici), a vode ga profesorica povijesti Karmela Kristić Šimek i knjižničarka Vanja Lovinčić.

- Mislim da smo svi svjesni kako su danas ljudi vrlo zaposleni i ne obraćaju pažnju na društvene norme i pravila ponašanja. Tužno je kako osnovna pravila ponašanja izazivaju podsmijeh mladih naraštaja. Mi mladi želimo ostati zapaženi pa se eksponiramo u društvu izgledom, govorom i postupcima, ne razmišljajući smeta li to našoj zajednici.

Mislim da je bonton pao u zaborav i da ga se nitko ne pridržava. Ljudi su prije bili siromašniji, ali su se više poštivali i uzajamno si pomagali. U utrci za vlastitom dobiti, ni ne slutimo koliko smo zapravo izgubili - ovim riječima učenica 3.d razreda Valerija Djanješić dobro je opisala situaciju među mladim naraštajem čijem smo nepristojnom i otuđenom ponašanju svjedoci.

Svakodnevno promatrajući učenike, neki su učenici i nastavnici uočili da se bonton ophođenja promijenio i mnogo ih govori da je “sve lošije nego prije” i da se treba mijenjati. Grupa učenika uočila je taj problem i odlučila reagirati i učiniti nešto da se stvari poboljšaju, tj. da učenicima ne bude problem reći dobar dan nekome, baciti otpatke na za to predviđeno mjesto, ustupiti mjesto starijima od sebe...

U studenom 2012. godine sastala su

00010

se dva do tri predstavnika iz većine razreda naše škole (namjera je bila uključiti sve dobne skupine) koji su porazgovarali o problemu i odlučili djelovati. Na sljedećim sastancima podijeljeni su zadaci po timovima, a sastoje se od izrade ankete za učenike i ankete za nastavnike na temu lijepog ponašanja; izrade prezentacije za učenike gdje će biti uklopljeni rezultati anketa i što znači lijepo ponašanje tj. što se pod tim podrazumijeva (na

”

učenika u školi i mladih na putu do škole te vodi bilješke o tome. Jedna grupa vježba igrokaz za djecu iz vrtića Zipkica iz Zaboka s knjižničarkom Vanjom Lovinčić na temu lijepog ponašanja jer smo svjesni da se temelji svega, pa tako i ponašanja grade od malih nogu (trebao bi biti prikazan u veljači).

Nakon prikupljanja svih tih podataka jedan tim učenika izradit će strip koji će se tiskati kao brošura o lijepom ponašanju. S time bi upoznali i naše novo upisane učenike u novoj školskoj godini da ih podsjetimo o onome što već znaju o ophođenju s ljudima oko sebe, ali i da osvijeste ono što su možda potisnuli, i

Novi projekt za demokratsko građanstvo inspirirao me te sam odlučila pisati o njegovoj temi, bontonu. Kao što i sami znate, bonton je skup dogovorenih normi uljudnog ponašanja u sredinama istog ili sličnog kulturnog kruga. On se mijenja s obzirom na ljudska ponašanja te nas vodi stjecanju dobrih navika.

Pretpostavljam da je većina ljudi pročitala bar poneki dio te vrlo korisne knjižice i da im je uvelike pomogla. On nas priprema na miran suživot s drugim ljudima te govori o pristojnom ponašanju u našoj okolini. Kako očuvati okoliš? Gdje se i kada smije pušiti? Smijemo li jesti u vlaku te kako se moramo ponašati na ulici i u ugostiteljskim objektima? Na sva ova pitanja odgovor možete pronaći u bontonu. Možete ga potražiti u bilo kojoj knjižnici, knjižari ili na policama kod starijih ljudi. Zašto starijih ljudi? Jer se život starijih ljudi temelji na društvenim normama.////////////////////////Valerija Djanješić, 3.d

ulici i javnim prometalima i trgovinama prema djeci, starijima, hendikepiranima, ali i ostalima), prikazivanje prezentacije u svakom razredu pod satom razredog odjela da se razvije i diskusija učenika, intervjuiranje profesora i ravnateljice naše škole i nekih nastavnika i ravnatelja Srednje škole Zabok i Gimnazije A. G. Matoš da čujemo kakvi su učenici bili prije 15- ak godina, što se i zašto promijenilo, kako se stvari mogu poboljšati.

Jedan tim, također, prati ponašanje naših

time uljepšaju život sebi i svojoj okolini.

Sve što radimo dio je ideje da osvijestimo što je dobro, a što loše u ophođenju s ljudima i da radimo na tome da se ponašanje mladih poboljša. Projekt je u procesu i osim što su s njim upoznati članovi projekta i učenici naše škole, svoje ćemo rezultate prikazati i na školskom natjecanju projekata u nadi da ćemo svoj trud predstaviti i široj zajednici na Županijskoj i Državnoj smotri.

ura ponašanja VELIKI SUVREMENI BONTON//////////////////////////////////////////////////////////////////Priredila: Barbara Micek, 3.d Bonton

Riječ bonton, francuskog je podrijetla i znači lijepi ton, odnosno lijep način. Bonton se mijenja, danas je drugačiji nego što je bio prije trideset i više godina, a prije trideset godina bio je drugačiji u odnosu na razdoblje od prije pedeset godina. Ljudski odnosi postaju sve neposrednijii, sve je manje uglađenosti.

Očuvanje okoliša

Trebali bismo svi težiti za određenim normativima kulture stanovanja. To znači više-manje, očuvati dio prirode u neposrednoj okolici stanovanja, jer samo ugledno zelenilo zdravog bilja, čista i svježa tekuća voda, mogu nam podariti optimizam i životnu vedrinu. Iz dana u dan postaje sve teže pronaći mjesto u okolici našeg doma gdje bismo uživali u čistoj prirodi. Svjestan građanin ne baca stare predmete u prirodni ambijent, ima u vidu da vrećice, šalice, tanjurići ne mogu istrunuti, ne trga šumsko bilje naročito ne ono koje je zaštićeno, ne pere rublje deterdžentima na potocima, jezerima, rijekama i moru.

Pušenje

Kada su pušenje 1519. godine prenijeli iz Amerike u Europu, duhan je bio rijetka ukrasna biljka ljekovitih svojstava. Od tih dana je zavladao svijetom. Ljudi puše bez obzira što ambalaža cigareta nosi upozorenje o štetnim posljedicama uživanja duhana, pa tako mnogo ljudi diljem svijeta uživa u duhanu, a trebali bi biti svjesni rizika koji on nosi.

Pušenje je zabranjeno na sastancima u zatvorenim prostorijama, u prostorijama službenih ustanova, itd. Nekada davno u Engleskoj muškarci su se, nakon

večere u restoranu, znali povući u posebnu prostoriju i tom prilikom navlačili na sebe posebni kaput za pušenje kako im odjeća nebi upijala miris duhana, pa je od tada ostao naziv ''smoking'' za specijalni kaput od riječi smoke pušiti. Danas se takvi kaputi nose u svečanim zgodama.

Djeci i omladini branimo pušenje zbog negativnog učinka nikotina na organizam mladog čovjeka u razvoju. Trudnice i mlade majke ne bi smjele pušiti.

Osim što nije zdravo, ružno je vidjeti buduće majke obavijene oblakom dima. Ni u kojem slučaju nećete pušiti tamo gdje su djeca, niti gdje se nalazi osoba koja ima problema s dišnim organima.

Treba STROGO poštivati pravila ponašanja u školi obvezna za učenike i nastavnike i osobe koje se nađu u školi, a koja se odnose i na pušenje.

potrebno zauzeti takav položaj da ne zauzmete prostor drugima.

Javni prijevozi

Vrlo očit znak nepristojnosti jest okrenuti se na ulici za nekom osobom. To se posebno odnosi na okretanje muškaraca za ženskim osobama. Naravno, ako uz takvo ponašanje ide i dobacivanje, to je sigurna potvrda nepristojnosti. U načelu nije pristojno ići ulicom i jesti. Klasična iznimka je sladoled, a pravila lijepog ponašanja ipak su morala napraviti ustupak modernom načinu života.

U sredstvima javnog prometa pušenje nije dozvoljeno niti putnicima niti vozaču, odnosno kondukteru. Eventualno na polaznoj stanici, kad još nema mnogo putnika, dozvoljeno mu je, izvan vozila, pripaliti cigaretu. Čekanje na tramvaskoj ili autobusnoj stanici može biti prava muka. U uvjetima koji često vladaju u našem gradskom prometu prilikom dolaska i odlaska na posao, ponekad ulazak u tramvaj ili autobus predstavlja pravu opasnost za roditelja s malim djetetom ili trudnicu. Nije uljudno dovikivati se u tramvaju ili autobusu sa znancem, glasno razgovarati da svatko mora čuti o čemu raspravljate; neodgovorno je razgovarati o trećim licima i pri tome još spominjati imena.

Putnici su dužni napraviti mjesta za novog putnika. Pri tome je

Pomoć starima i nemoćnima

Uvijek nastojte biti pažljivi prema starijim i nemoćnim osobama. Pomognite im pri ulasku ili izlasku iz tramvaja ili autobusa, prigodom prolaska kroz poktretna vrata, pri penjanju stubama, silasku pokretnim stubama i slično.

Pomoć pri takvim situacijama uvijek je dobrodošla, a motiv bi trebao biti poštovanje i pažljivost, nikako samilost. Osobama s fizičkim poteškoćama često je potrebna pomoć, na primjer, slijepima kad prelaze ulicu ili ulaze u tramvaj. Ipak, prije nego što pružite pomoć, uvijek zapitajte za dopuštenje.

Ponašanje na ulici

nje školskih zadataka i prijaviti incidente ili aktivnosti koje mogu ometati sigurnost svih učenika u školi. Čuvamo školsku imovinu jer koristi svima. Pisanje, crtanje, škrabanje i urezivanje po školskim klupama, stolicama i zidovima nije dopušteno.

Učenik odgovara za materijalnu štetu koju nanese namjerno ili iz krajnje nepažnje. U školi se pozdravljamo s “dobro jutro”, “dobar dan”, “dobra večer” i “doviđenja”.

Pozdravljamo sve profesore, bez obzira predaju li nam ili ne, te sve djelatnike škole.

U školi je zabranjeno vrijeđanje profesora i učenika; uporaba cigareta u školskoj zgradi, školskom dvorištu i ulici ispred škole; uporaba alkohola i dolazak u školu u alkoholiziranom stanju; uporaba droga i dolazak u školu pod njihovim utjecajem; izazivanje buke i nereda, svađa i međusobno vrijeđanje učenika; izazivanje tuče i sudjelovanje u tuči, svaka vrsta nasilnog ponašanja; unošenje petardi, predmeta s oštrim sječivom, ubodnih ili drugih predmeta koji mogu povrijediti učenike i ugroziti opću sigurnost.

Ponašanje u školi

Učenici trebaju poštivati starije od sebe kao što su profesori.

Pošten i jednak odnos prema njima, bez diskriminacije.

Učenici su odgovorni za redovno pohađanje škole, dolazak na vrijeme, donošenje pribora i opreme, poštivanje prava drugih, znati poštivati školska pravila, savjesno zalaganje i ispunjava-

00011

Pričam ti priču / Telling a story / Eu vă spun o poveste

00012

Aktivnosti vezane za projekt počele su uvodnom ACES konferencijom u Sarajevu, nastavile se kroz djelovanje na terenu (svaka škola u svom okruženju), potom su uslijedili susreti partnera u Buzauu i Zaboku, te završna konferencija u Senecu u Slovačkoj.

O projektu Projektom Pričam ti priču Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok uključila se u Akademiju srednjoeuropskih škola (ACES), te je partnerstvom sa Srednjom školom primijenjenih umjetnosti iz Sarajeva (BiH) i Liceul de Arta iz Buzaua (Rumunjska) odlučila učvrstiti veze između škola i lokalnih zajednica, odnosno, domova za starije i nemoćne, ali i stvoriti nove veze između učenika umjetničkih škola ovih triju zemalja.

Svaka škola je u suradnji s domovima za starije i nemoćne osobe sakupila priče njihovih štićenika koje će spasiti od zaborava ilustriranjem i objavljivanjem zajedničke slikovne knjižice pod nazivom Pričam ti priču.

Svi sudionici projekta njegovim će zadaćama ostvariti zajednički cilj ovogodišnjeg ACES programa, odnosno, izgradit će mostove u društvu volontirajući u domovima za starije i nemoćne, gdje će njihovim štićenicima pokazati da nisu zaboravljeni i da iz njihovih priča o djetinjstvu i mladenaštvu mogu jako puno naučiti o prošlosti svoga kraja. Slušanjem će se stvori nove stare priče koje će ispričati zajedno učenici triju zemalja i štićenici svih uključenih domova.

Fotografije: Barbara Hanjilec, Amela Ajanović, Nikola Sinković

00013

Akcije

Međunarodni Dan mira Volonteri zabočkih škola zajedničkim su trudom i radom u prijepodnevnim satima uredili park i obojili sprave za igranje, a u poslijepodnevnim satima građane su upoznavali s pojmom i važnošću volontiranja te s udrugama na području naše županije koje u tu svrhu djeluju.

U petak, 21. rujna 2012. godine, volonteri Šudigo Zabok (Valerija Djanješić, Vanja Hozmec, Marta Čaržavec, Sara Vrgoč, Ivana Grbec, Lucija Matešić, Božica Breber, Iva Jumić, Patricija Benčić, Marta Fiorencis, Sara Juretić, Barbara Celjak i Dora Turk) sudjelovali su u akciji Hrvatska volontira obilježavajući Međunarodni dan mira u zabočkom Parku Milana Prpića.

Organizatori akcije, DND Zabok, Udruga Mraz i Mreža udruga Zagor osim volontera naše škole okupili su i volontere ostalih zabočkih škola.

Zajedničkim trudom i radom, u prijepodnevnim satima, uredili su park i obojili sprave za igranje, a u poslijepodnevnim satima su građane upoznavali s pojmom i važnošću volontiranja te s udrugama na području naše županije koje u tu svrhu djeluju. Akcija je trajala do večernjih sati, a potporu akciji dala su i dva rock benda koja su održala mali koncert na otvorenom.

00014

Fotografije: Katarina Barušić, 4.mt

strip

///Tihomir Krklec, 3.dg...................

00015

Školska zadruga

Županijska smotra Dani kruha i plodovi zemlje Dana 12. 10. 2011. učenice Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok Jasna Gregorić i Paula Benković iz 4.di te Božica Breber i Ivana Ranogajec iz 3.di sudjelovale su na Županijskoj smotri Dana kruha i plodova zemlje u Loboru uz mentorstvo profesorice Mirjane Smolić. Podršku su im pružile i profesorica Ivanka Jagečić te ravnateljica Božica Šarić. Naša škola je imala temu Vrtni ugođaj. Time je prikazano kako uživati u vrtu i prirodi oko nas, koliko je to važno za sve ljude jer nam pruža odmor, mir, i lijep pogled. Škola se uspjela plasirati na državnu smotru koja će se održati sljedeće godine, a učenice su iz Lobora ponijele predivne uspomene i neke nove recepte.//////////////////Ivana Ranogajec, 3.d

Fotografije: Božica Breber, 4.d

00016

Našu županiju predstavljala je Osnovna škola Ante Kovačića iz Zlatara te Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok s Ivanom Ranogajec, Karlom Gajskim, Božicom Breber (svi 4.di) te njihovom mentoricom dr. art. Mirjanom Smolić.

Smotra pridonosi potpunijem odgoju i obrazovanju za zaštitu okoliša, upoznavanju i očuvanju biološke raznolikosti Hrvatske, podizanju svijesti o ekološkoj poljoprivredi i zdravoj prehrani, a temelji se na izgrađivanju pozitivnih stavova i stvaranju pravilnog emocionalnog odnosa djeteta-učenika i prirode.

S ciljem da se predstavi bogatstvo naše kulturne baštine i prikažu načini tradicionalne proizvodnje kruha i njegovanje prirode, Udruga Lijepa naša pod pokroviteljstvom Agencije za odgoj i obrazovanje organizirala je 14. listopada 2012. državnu i svehrvatsku smotru Dani kruha u Starigradu-Paklenici.

Državna i svehrvatska smotra Dani kruha u Starigradu-Paklenici

Fotografije: Božica Breber, 4.d

00017

Natjecanja

Božici prva nagrada za prikaz modernih jaslica Županijska izložba jaslica i anđela Čudesni svijet zagorskih jaslica i angeljeka koju je pripremila Udruga Angeljeki priređena je početkom siječnja 2013. godine u OŠ Brestovec Orehovički. Posjetitelji su bili oduševljeni ljepotom i originalnošću izloženih radova.

Već peti put organizirana izložba na temu jaslica protezala se kroz četiri učionice i moglo se pogledati stotinjak jaslica i anđela izrađenih od različitih materijala. Za ovogodišnju izložbu osim iz Brestovca Orehovečkog pristigle su jaslice i iz osnovnih škola Mihovljan,

Mače, Radoboj, Petrovsko, Bedekovčina, Marija Bistrica, Gornja Stubica, Veliko Trgovišće, iz Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, Srednje škole Bedekovčina, Centra za odgoj i obrazovanje Zajezda, OŠ pri specijalnoj

Mogu promijeniti

svijet

Naša učenica Kristina Horvat (4.dg, mentor prof. Anuška Alfirević) postigla je još jedan u nizu njenih ovogodišnjih uspjeha. Njen rad na temu Mogu promijeniti svijet odabran je kao najbolji u kategoriji likovnih radova za srednje škole KZŽ na natječaju u sklopu preventivnog programa koji organizira Centar za prevenciju ovisnosti.

Finale natječaja održano je dana 12. lipnja 2012. u dvorani Srednje škole Krapina, a nakon toga je izložba odabranih radova trajat desetak dana.

00018

bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice i ostali pojedinci umjetnici.

Dana 11. siječnja 2013. upriličeno je svečano zatvaranje izložbe i dodjela nagrada u kategoriji tradicionalnih i modernih jaslica. Ana i Petra Škrlec dobile su nagradu za tradicionalan prikaz jaslica, a za prikaz modernih jaslica nagradu je dobila Božica Breber, učenica 4.d razreda Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok pod mentorstvom dr. art.

Mirjane Smolić.

Zoomirajmo

ravnopravnost U Galeriji Nova u Zagrebu 4. listopada 2012. godine otvorena je izložba fotografija Zoomirajmo ravnopravnost koja je dio CESI projekta Muškarci i rodna ravnopravnost u Hrvatskoj. Cilj je projekta senzibilizirati donositelje odluka i kreatore programa o potrebi uključivanja muškaraca u postizanju rodne ravnopravnosti. Izložbom se nastojalo istražiti i dokumentirati doprinos i ulogu muškarca u procesu postizanja rodne ravnopravnosti. Među devetnaest fotografija, odabranih od strane stručnog žirija, našla se i fotografija učenice 4.d razreda Božice Breber.

Osim u Zagrebu, izložba će biti postavljena u Zaboku, Tuhelju i Humu na Sutli. /Izvor: katalog izložbe i www. libela.org/

Natjecanje-izložba iz područja vizualnih umjetnosti i dizajna LIK

Kristina Horvat

Veronika Lacković

Manuela Gospočić

Na ovogodišnjem državnom Natjecanju-izložbi iz područja vizualnih umjetnosti i dizajna LIK naši su učenici ostvarili izvanredan uspjeh.

Natjecanje je ove godine održano u Gimnaziji Tituša Brezovačkog u Zagrebu, a sudjelovalo je 57 učenika osnovnih i srednjih škola te srednjih škola likovnih i primijenjenih umjetnosti i dizajna.

Učenica Manuela Gospočić (4.dg) osvojila je drugu generacijsku nagradu za četvrte razrede te treću nagradu na radionici na samom natjecanju pod mentorstvom prof. Anuške Alfirević.

Veronika Lacković (1.d) pod mentorstvom prof.

Carmen Bačura Potočić osvojila je drugu nagradu u generaciji prvih razreda, dok je Kristina Horvat (4.dg, mentor A. Alfirević) osvojila drugu nagradu na radionici koju je vodio prof. Ivan Doroghy sa Studija dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.

Napomenimo da je Kristinin rad također ušao među 18 odabranih radova prikazanih na izložbi u HDLU koja je bila otvorena od 28. travnja do 7. svibnja 2012. godine.

00019

Natjecanja

Dani odjeće Na ovogodišnjem državnom natjecanju Dani odjeće 2012 koje se održalo u Zagrebu od 19. do 21. travnja sudjelovale su i učenice naše škole Dora Srebačić (4.do) u disciplini modna kolekcija i Zrinka Deriš (4.do) u disciplini dizajn odjeće. Mentorica im je bila Štefica Zajec Stanić.

Tema ovogodišnje kolekcije bila je redizajn kroja i materijala, a Dora je inspirirana godišnjim dobima izradila kolekciju bogatu teksturama i kontrastnih oblika. Artistički je pristup i sceničnost modela izazvao veliku pozornost žirija i publike.

Na istu je temu Zrinka izradila modnu suknju i mapu radova – modnih crteža. Na samom natjecanju izradila je skice, modni i projektni crtež. Za sve navedene radove osvojila je 4. mjesto prema ocjeni stručnog žirija.

LIDRANO2012.

Budilica. (Uz)buđenje.

Vrijeme je. Dana 17. travnja krećemo na LIDRANO 2012 godine. Složila se ekipa od petnaest ljudi što iz ŠUDIGOZ-a (Jana Borovčak, 4.d i prof. Mateja Vincelj), što iz Gimnazije Antuna Gustava Matoša i zlatarske gimnazije.

Naša je škola sudjelovala sa

Šibenik dočekala nas je kiša, ali nije spriječila da uživamo u šetnji plažom i rivom.

Drugi smo dan ujutro imali izložbu časopisa i okrugli stol, na kojem je Tabula Nova dobila pohvale i poticaj za još kvalitetnije i opširnije izdanje sljedeće školske godine.

Posljednje atome snage trošili

Dobar dizajn su čvrsta pravila i sloboda.

Marko Baus, dizajner školskim časopisom Tabula Nova, zabočka gimnazija predstavljala se predstavom Kraljevo dok su zlatarsku gimnaziju predstavljali literarni izraz i recitacija. Put je bio zanimljiv. Kratka lička sela, Opalići i Baste unijeli su novu dozu smijeha u bus jer su bila toliko kratka da smo vidjeli tablu za ulazak u selo i nekoliko stotina metara dalje za izlazak. Dolaskom u

IDIVA2012.

Dana 8. lipnja 2012. godine na izložbi inventivnog i kreativnog stvaralaštva učenika maturanata u području dizajna IDIVA 2012 u Varaždinu Školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok predstavljat će rad - proizvod Andreje Bednjanec. Andreja je pod mentorstvom prof. Carmen Bačura Potočić izradila marame s primijenjenom grafikom za tekstil i odjeću.

00020

smo na plesnom podiju u hotelskom disku, dvije večeri za redom. Treći dan pospanih smo lica krenuli u kratko razgledavanje Šibenika, pojeli sladoled i krenuli kući.

Smotra u Šibeniku trajala je samo tri dana, a uspomene i dobra iskustva pamtit ćemo jakoooo duuuugoooo. //////////////////////Jana Borovčak, 4.d

Dizajniraj svoju bilježnicu U izložbenom salonu Izidor Kršnjavi u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu 9. veljače otvorena je izložba nagrađenih radova na 2. natječaju Dizajniraj svoju bilježnicu u organizaciji tvrtke Zebra komunikacije. Prvu nagradu odnijela je Ana Holjevac, drugu Dora Ingrid Perković (obje iz Škola primijenjene umjetnosti i dizajna, Zagreb, mentorica prof. Vinka Mortigjija Anušić), a treću Goran Kovačić (Srednja strukovna škola, Varaždin, mentorica prof. Maja Vrban). Među ostalih 20 otkupljenih radova našli su se i radovi naših učenica Kristine Horvat (mentorica prof. Anuška Alfirević), Amalije Bogojević (mentorica prof. Aleksandra Mašić-Tumpa) i Ivone Kovačić (mentorica prof. Jelena Klasić).

Događanja

umjetnost, Učenici Škole za djeću Zabok dizajn, grafiku i o tolerancije obilježili su Dan ionicama na sudjelujući u rad o učestalih kojima su, umjest a o određenim ružnih predrasud inama društvenim skup i pozitivan istaknuli i napisal stav o njima.

Međunarodni dan tolerancije

Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok je, povodom Dana tolerancije, 16. studenoga, svoje učenike željela potaknuti na razmišljanje o tome koliko različitih oblika nepravde, rasizma, diskriminacije i netolerancije postoji u svijetu.

Stoga su učenici pod vodstvom profesorica Sanje Ormuž, Antonije Čeko te Martine Podboj sudjelovali u radionicama, gdje su saslušali kratku priču o diskriminaciji učenice od strane profesora zbog načina oblačenja i glazbe koju je slušala.

Nakon toga učenici su i sami istaknuli i napisali pozitivan stav o određenim društvenim skupinama koje su u svijetu svakodnevno ismijavane i omalovažavane. Reakcije učenika su bile pozitivne, stoga se nadamo da su učenici svjesni kako je važno poštivati različitosti te razbijati predrasude.

Jer, biti tolerantan znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i poštivati uvjerenja drugih te prihvatiti činjenicu da ljudska bića, prirodno različita u svojim nastupima, situacijama, govoru, ponašanju i vrijednostima, imaju pravo živjeti u miru i biti kakvi jesu.///////////Marija Magdalena Turčin, 4.mt

00021

Događanja

Dobar, loš, zbor – spektakl za pamćenje U našoj školi dana 30. studenoga 2012. godine obilježio se Dan škole. No, ovoga puta su profesori i ostali suradnici odlučili napraviti nešto novo, nešto što će na neki način iznenaditi učenike i što će im, između ostaloga, biti zanimljivo. Naime, radi se o velikom spektaklu Dobar, loš, zbor. Svi učenici, a i učitelji su imali priliku zakoračiti na pozornicu i zapjevati te se pritom dobro zabaviti i nasmijati.

Spektakl je otvoren pjesmom Dobro jutro, nakon čega su pohvaljeni svi učenici koji su sudjelovali u izvannastavnim aktivnostima. Prije početka samog

spektakla prisjetili smo se povijesti škole, nakon čega je započet program pun smijeha i zabave. Svi razredi koji su imali hrabrosti i želje

Nakon što su svi natjecatelji nastupili, došao je “šećer na kraju” svi profesori su zapjevali i zaplesali. sudjelovati, zapjevali su pred cijelom školom, nakon čega ih je naš žiri u dream team sastavu ocijenio. Svaki razred

Božićni sajam u Zaboku

Na prodajnim štandovima sudionika mogli su se naći kolači, nakit, ukrasi, ručni radovi i sl. Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok predstavila se proizvodima Školske zadruge Plavi trnac.

00022

je, osim pjesme, trebao također smisliti dobru najavu za svoj razred. Nakon što su svi natjecatelji nastupili, došao je “šećer na kraju” - svi profesori

su zapjevali i zaplesali. To je učenike posebno oduševilo i nasmijalo upravo radi toga što su profesori pokaza-

U petak, 14.12. 2012. godine održan je Božićni sajam u Zaboku u organizaciji Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok i Društva Naša djeca Zabok. Na sajmu su sudjelovali: Društvo Naša djeca Zabok, Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, OŠ Ksavera Šandora Gjalskog, Zabok, Gimnazija A. G. Matoša, Zabok, Srednja škola Zabok i KUD Zabok.

Na prodajnim štandovima sudionika mogli su se naći kolači, nakit, ukrasi, ručni radovi i sl. Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok predstavila se proizvodima Školske zadruge Plavi trnac pa su se u bogatoj ponudi proizvoda mogle pronaći umjetnički dizajnirane torbe, šalovi, nakit, stolne mape, blokići, kutije za poklone te keramički proizvodi (nakit, vaze, satovi). Veselo je bilo i na Božićnoj likovnoj radionici za djecu predškolske i mlađe školske dobi, pod nazivom "Zaleđeno drvce i božićni anđelčić" gdje su s djecom radile profesorice Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok.////////////////////////Marta Čaržavec, 3.d

li svoju zabavnu stranu.

Profesori su, naravno, dobili maksimalne ocjene, jer su svojim nastupom oduševili i nasmijali sve gledaoce, a također su se i oni sami zabavili. Program je završen pohvalom pobjednika (2.mt razred, s razrednicom Rajkom Strugar i profesoricom Ružom Leskovar) i svih sudionika.

Nakon ovog spektakla, vjerujem da se svi učenici raduju sljedećoj originalnoj ideji obilježavanja Dana škole.///////////////////////////Lucija Katanica, 2.mt

strip

///Andreja Bednjanec, 3.dg...................

00023

Surprise

Marta’

00024

U ovom smo broju Tabule editorijal posvetili osebujnom stilu odijevanja mladih na početku 21. stoljeća kojeg karakterizira nesputanost i slobodna interpretacija diktiranih modnih trendova.

Neočekivane kombinacije materijala, boja i uzoraka najčešće su upotpunjeni zanimljivim detaljima poput laka za nokte, naušnicom i drugim nakitom.

Ovaj stil tako odražava težnju ove generacije da može jasno i slobodno artikulirati svoj stav u suvremenom društvu čiji je i sama neizostavni dio.

Savjet smo potražili od Marte Čaržavec, učenice 3.d razreda, a za fotografije su zaslužni Tihomir Krklec i Katarina Barušić, učenici 4.d odnosno 4. mt razreda.

00025

00026

00027

Terenska nastava

Hrvatski dizajn 1112 itd.

U mjesecu listopadu 2012. godine dvije su grupe učenika naše škole imale terensku nastavu u Zagrebu.

Poveznica im je bila izložba Hrvatski dizajn 1112 koja se održavala u Muzeju za umjetnost i obrt.

Na ovoj su se izložbi učenici mogli upoznati s recentnim hrvatskim dizajnom. U neobčnoj postavi predstavljeni su ponajbolji radovi hrvatskih dizajnera iz područja vizualnih komunikacija, tipografije, industrijskog i izložbenog dizajna, dizajna odjeće, novih medija. Raznolikosti radova pridonio je i vrlo kvalitetan izbor studentskih radova sa Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.

Kako bi učenici grafičkog, indu-

Fotografije: arhiva ŠUDIGO Zabok

00028

strijskog i odjevnog dizajna mogli usporediti ovu izložbu s povijesnim aspektima dizajna, razgledan je i stalni postav MUO gdje su kroz povijesni pregled od vremena renesanse pa do suvremenog doba izloženi uporabni predmeti koji su se nalazili u domovima plemenitaša i kasnije građanskim domovima.

Nakon toga je stalni postav Galerije moderne umjetnosti, gdje su izložena umjetnička djela hrvatskih autora od 19. stoljeća do onih suvremenih, bio odlična prilika da se učenici in situ upoznaju s djelima o kojima su učili u redovnom nastavnom programu povijesti umjetnosti.

Za razliku od sektora umjetnosti, učenici 3.w razreda upoznali su

se sa HRT-om uz pomoć gđe. Nade Chedid. Prvo su obišli arhiv HRT-a, zatim redakcije Hrvatskog radija, te prostoriju za snimanje radio drama te gluhu sobu koja ih je posebno oduševila. Zatim su posjetili garderobu i spremište rekvizita, studio gdje se snima Dobro jutro Hrvatska i studio gdje se snimala zabavna emisija Ples za zvijezdama.

Prekrasne i tople srijede, 7. ožujka 2012. godine, zaputili smo se u Zagreb na terensku nastavu. To je bio dan integrirane nastave koja je obuhvaćala povijest, hrvatski jezik i politiku i gospodarstvo.

Pitate se tko smo to mi?

Pa mi, mi - maturanti Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, točnije 4.mt i 4.d razred, te profesorice hrvatskoga jezika i politike i gospodarstva.

Monotono jutro brzo je prekinulo oduševljenje Muzejom prekinutih veza u Kulmerovoj palači na Gornjem gradu. Izloženi eksponati i ljubavne priče koje ih objašnjavaju zaintrigirali su i oduševili mnoge od nas.

Nakon Muzeja prekinutih veza posjetili smo Hrvatski sabor. Kao pravi, ozbiljni maturanti, strpljivo smo slušali voditeljicu koja nam je govorila o povijesti našeg najvišeg zakonodavnog tijela, a prisustvovali smo i raspravi zastupnika na sjednici Sabora.

Moram priznati da je Hrvatski sabor vrlo lijepa, elegantno i profinjeno uređena građevina u čijem se predvorju nalazi odljev Baščanske ploče, najstarijeg spomenika hrvatske pismenosti. Šećer na kraju je, naravno, bio posjet Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.

Sama zgrada odaje dojam strahopoštovanja i ozbiljnosti jer je monumentalna i moderna. Posvuda se mogu sresti studenti koji čitaju, proučavaju i uče i takva je radna atmosfera prilično motivirajuća.

Svatko bi, barem na trenutak, poželio proučiti redakdva neke vrlo posebne i stare knjige. U Nacionalnoj i sveu-

eza tih v

kinu

re ej p Muz

čilišnoj knjižnici dočekala nas je vrlo simpatična voditeljica koja je čak i one najnemirnije uspjela zainteresirati za povijest knjižnice koju su osnovali isusovci 1607. godine.

Godine 1669. u Zagrebu je osnovano sveučilište pa knjižnica postaje sveučilišna knjižnica.

U 19. stoljeću dobiva pridjevak nacionalna jer je donesen propis po kojem se svi tiskani tekstovi u Hrvatskoj moraju slati u knjižnicu i tamo arhivirati. U novu, današnju

zgradu preselila se knjižnica 1996. godine s fondom od dva i pol milijuna naslova.

Knjižnica ima nekoliko funkcija: očuvanje i obnavljanje knjižnične građe, izgrađivanje i organiziranje hrvatske nacionalne zbirke te izdavanje,izlaganje i promoviranje novih knjižnih naslova i periodike.

Knjižnica danas ima oko tri milijuna naslova, a mi smo imali čast pogledati najveća leksikografska djela hrvatskih autora na kajkavskom narječju. Posjetili smo Zbirku rijetkosti gdje nas je voditeljica podsjetila na hrvatske leksikografe i njihova djela pokazavši nam rječnike kajkavskog idioma: najstariji je iz 1574. godine, a tiskan je u Hrvatskoj.

Značajni leksikografi koji pišu rječnike na kajkavskom su Jambrešić, Belostenec, Pergošić, Habdelić, Vitezović. Do Gaja je tradicija kajkavskog do te mjere učvršćena da možemo govoriti o tome da je naše zavičajno narječje bilo književni jezik jer uz rječnike postoje i gramatike kajkavskoga jezika kao i pravopis, no on je, nažalost, izgubljen.

Bili smo vrlo ponosni što je tradicija našeg kajkavskog narječja tako duga i bogata!

Mnogi bi nam narodi mogli pozavidjeti na tom kulturnom bogatstvu. Saznali smo ponešto i o posebnim uvjetima čuvanja i restauriranja knjiga.

Za kraj smo prošetali fascinantnim stubištem. Naime, strop tog stubišta doima se kao kaleidoskop koji prikazuje Zagreb, a slika se mijenja sa svakom stubom.

Posjet Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu bio je vrlo poučan i zanimljiv i sigurna sam da će nama, budućim studentima, ona postati svakodnevno prebivalište i miran kutak za učenje.//////////////////////////////// Kristina Horvat, 4.d

00029

Izložbe

La Biennale di Venezia

U jesen 2011. godine održana je 54. međunarodna izložba umjetnosti - La Biennale di Venezia, jedan od najznačajnijih umjetničkih događaja na svijetu, kojem je tema ILUMInacija. Tradicionalno, učenici i profesori Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, prisustvovali su ovom događaju, razgledajući umjetnička ostvarenja na dva glavna izložbena prostora - Arsenalu i Giardiniju. Kako je dojmove obično vrlo teško izraziti riječima, prepuštamo vas da pogledate našu fotogaleriju i uživate u motivima Venecije i bijenala, kao što smo i mi uživali ;D.

00030

Fotografije: Željko Nemec, Ruža Leskovar, Nikola Sinković

00031

Putopis

Nakon kraćeg razgleda Sagrade Familie, krenuli smo do parka Guell koji nas je oduševio svojom veličinom i predivnim pogledom na Barcelonu.

Tekst napisala: Božica Breber, 4.di

Fotografije: Nikola Sinković, Antonija Čeko

00032

Dana 20. lipnja uzbuđeno smo krenuli s novog Autobusnog kolodvora na putovanje koje ćemo najvjerojatnije pamtiti cijeli život - naš maturalac.

Cijelu noć smo putovali.

Stali smo na ponekom odmaralištu gdje smo i upoznali naše kolege iz Zagreba koji su s nama bili na brodu, a neki čak i u istom hotelu. S izlaskom sunca probudili smo se u Veroni i krenuli u kraći razgled grada koji nas je ponovo oduševio svojim ljepotama. Nakon razgledavanja nastavili smo svoj put do Genove.

Brodom do Barcelone Stigavši u Genovu s nestrpljenjem smo čekali da se ukrcamo u brod za naše glavno odredište, Barcelonu, i naposljetku krenemo. S divljenjem i vjetrom u kosi pozdravljali smo Genovu i tada je započelo naše 16-satno putovanje brodom. Bili smo smješteni u malim kabinama, no to nam nije predstavljalo nikakav problem. Uvečer je bio organiziran disko u kojem smo se super zabavili, no to nije ništa naspram onome što nas je dočekalo u Lloret de Maru.

Ujutro, još uvijek pospani, iskrcali smo se s broda u Barceloni i krenuli u kraći razgled grada šećući najpoznatijom barcelonskom ulicom, La Ramblom. Putujući do Sagrade Familie, iz autobusa smo vidjeli još poneka Gaudijeva djela poput Casa Mille i Casa Batlló. Nakon kraćeg razgleda Sagrade Familie, krenuli smo i do parka Guell koji nas je oduševio svojom veličinom i predivnim pogledom na Barcelonu.

Poslijepodne smo stigli u naš hotel Florida Park u Lloretu. Nakon što smo se smjestili, išli smo do plaže koja je bila udaljena nekoliko minuta od našeg hotela, kao i disko u

Čari Sredozemlja

koji smo išli svake večeri. Četvrtog dana, nakon doručka uslijedilo je jutarnje kupanje. Poslijepodne smo proveli u Barceloni posjećujući mjesta po želji poput Camp Noua, akvarija, zoološkog vrta ili Picassovog muzeja. Ja sam bila u grupi koja se odlučila za posjet stadionu. Sve nas je očarala moć Barcelone kad smo vidjeli ogromnu količinu trofeja i samu veličinu stadiona.

Nakon što smo se svi skupili nedaleko od Columbovog spomenika, otišli smo pogledati čarobne fontane. Nismo mogli vjerovati koliko je ljudi osim nas došlo prisustvovati tom događaju. Zadivio nas je spoj vode, glazbe i svjetlosnih efekata, no najviše smo se iznenadili na odlasku čuvši Lejlu, pjesmu bosanskog pjevača Hari Mata Harija. U kasnim večernjim satima smo se vratili u hotel. Iako malo umorni, još smo uvijek imali snage za odlazak u disko.

Vodeni park Petog dana opet smo se kupali u moru, a poslije ručka uslijedio je odlazak u Marineland. Odlično smo se zabavili na raznim toboga-

nima i gledajući predstave ptica, tuljana i dupina. Mene je posebno očarala raznolikost ptica, a to se i vidi po količini fotografija. Opet, kao i dan prije, umorni, ali ne toliko da bismo propustili još jednu večer provedenu u disku koji nam se jako svidio sa svojim svjetlosnim efektima i odabirom glazbe. Zabave nam nije nedostajalo.

Posljednji dan smo proveli na plaži, odmarajući, a navečer smo po posljednji put posjetili naš disko, Prive Magic.

Sedmog dana, nakon doručka, odjavljujemo se iz hotela i krećemo prema muzeju Salvadora Dalija koji nas je impresionirao svojim mnogobrojnim djelima bizarne tematike. Nakon posjete muzeju, slijedi vožnja do Cannesa, koju smo većinom prespavali zbog umora.

Stigavši u Cannes, svi zajedno smo se fotografirali na crvenom tepihu ispred

zgrade u kojoj se svake godine održava vrlo popularan festival filma. Zbog kašnjenja profesori su nam za kaznu predstavili svoje pjevačke sposobnosti. Kojima smo, naravno, bili oduševljeni. Tada smo krenuli prema Nici koja nas je, kao i Cannes, oduševila ljepotom plaže, hotelima i autima, no najviše me razveselio – nisam mislila da ću to ikad reći – McDonald’s.

Luksuz Monte Carla Nakon kraćeg boravka u Nici odlazimo prema Monacu.

Zadivilo nas je mnoštvo luksuznih hotela, restorana, casina, kneževa palača, staza te ponajviše automobili pored kojih smo se svi rado fotografirali. Šećući oko ponoći Monte Carlom, bili smo oduševljeni predivnim ugođajem i odličnom organizacijom na tako malenoj površini.

Nakon razgleda nastavljamo svoj put do Italije i ujutro se budimo u Sirmioneu. Jedno duže vrijeme smo ostali tamo. Imali smo prilike malo se odmoriti, otići na jutarnju kavicu te se osvježiti u jezeru di Garda zajedno s labudovima i patkicama.

Poslijepodne posjećujemo Padovu te baziliku svetog Antuna u koju nažalost nekolicina nas nije mogla ući zbog neprikladne odjeće.

Ubrzo se vraćamo u bus te nastavljamo svoj put preko Slovenije. Zadnjih dva sata iz busa je odjekivala pjesma i veselje dok se naposljetku nismo svi sretni i zadovoljni te prepuni doživljaja iskrcali iz busa na zabočki Autobusni kolodvor gdje su nas dočekali roditelji.

00033

Događanja

Svečano otvorenje dizala Dana 5. lipnja 2012. u Školi za umjetnost, dizajn, grafku i odjeću Zabok obilježena su dva, za našu školu, a i za cijelu lokalnu zajednicu, izuzetno važna događaja.

Prvi je završetak edukacije osoba s invaliditetom te podjela potvrda o završenom usavršavanju za specijalist/ica web dizajna koji se provodio u okviru IPA IV projekta Unlimited kojem je nositelj Krapinsko-zagorska županija, a partneri Zagorska razvojna agencija i HZZ Područna služba Krapina. Ovo je jedno od zadnjih u nizu edukacija koje su omogućile osposobljavanje ili usavršavanje osoba s invaliditetom, a u suradnji sa Školom za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok polaznici su razvijali nove vještine, stjecali nova znanja i kompetencije za izradu web stranica. Edukativnu grupu pohađalo je 6 polaznika, a uspješno završilo edukaciju 5 kandidata. Tijekom cjelokupnog obrazovanja osigurana je stručna pomoć prof. defektologa Antuna Zupanca te prevoditeljice za znakovni jezik koja je bila nužna i profesorima i kandidatima.

Također je za jednu kandidatkinju donirana i ergonomski prilagođena stolica koja je olakšala dugotrajnije sjedenje za prijenosnim računalima kupljenim iz sredstava Projekta.

Važno je napomenuti da su profesori i mentori tijekom cjelokupne edukacije bili on line dostupni te se jedan dio nastave odvijao i na daljinu.

Druga važna aktivnost odnosi se na svečano pušta-

00034

nje u rad dizala namijenjenog osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću. Županica Sonja Borovčak, učenici Mario Leskovar i Zvonimir Ivanić simboličnim su činom rezanja vrpce pustili dizalo u uporabu. Ovom smo investicijom u vrijednosti gotovo 316.000 kuna postali jedina strukovna škola u KZŽ koja ima rješene arhitektonske prepreke i time će u budućnosti mnogim učenicima dati priliku upisati prihvatljivo i željeno zanimanje kao što je web dizajn, grafički dizajn, grafičar pripreme - zanimanja koja su profesionalno prihvat-

je svojom izuzetnom osjetljivošću za socijalne probleme, svojom upornošću i ustrajnošću bila potpora na svim razinama. Također ističemo važnost financijske pomoći Ljekarnama KZŽ, HOK KZŽ, Udruženju obrtnika Grada

Projekt je najvećim dijelom financirala KZŽ, zatim Ljekarne KZŽ, HOK KZŽ, Udruženje obrtnika KZŽ, Lidl d.o.o., Grading d.o.o, Nacionalna zaklada za civilno društvo, Hrvatska eletroprivreda, NCL Club Varaždin, Školska zadruga i Vijeće učenika ŠUDIGO.

ljiva za djecu s teškoćama u kretanju, jer se učenje i poučavanje u tim sektorima može jednim dijelom ostvariti učenjem i poučavanjem na daljinu, on line, video konferencijama i sl.

Izuzetno smo ponosni na činjenicu da nam je pružena potpora čelnika i djelatnika KZŽ, kako stručna tako i financijska. Događaju je nazočila županica Sonja Borovčak, gradonačelnik grada Zaboka Ivan Hanžek, pročelnica HZZZ Mirjana Jurman, predsjednik OK KZŽ Davor Pleško, voditeljica projekta Nataša Hlaban i ostali uzvanici.

Zahvalni smo osnivaču škole KZŽ, bez čije bismo financijske podrške projekt zasigurno teško priveli kraju i županici Sonji Borovčak koja

Zaboka, Lidl d.o.o., Nacionalnoj zakladi za civilno društvo, Hrvatskoj elektroprivredi, NCL Club Varaždin, Vijeću učenika ŠUDIGO. Posebna zahvala gospodinu Tadiću iz tvrtke d.o.o. Grading na donaciji idejnog projekta i gospodinu Branku Klasiću na stručnoj pomoći i vođenju investicija.

Ovaj događaj izuzetno je značajan za sve nas kako bi se još jednom podsjetili da za osobe s invaliditetom ne smije biti ograničenja ni u obrazovanju ni u zapošljavanju.

Fotografije: Željko Nemec

00035

Događanja

Slobodna zona Jr.

Fotografija: Filip Topolovec, 4.mt

Kamp angažiranog dokumentarnog filma

Kamp angažiranog i dokumentarnog filma SLOBODNA ZONA JUNIOR naziv je kampa namijenjenog srednjoškolcima iz regije. Organizatori su Filmski festival Slobodna zona iz Beograda te Fade in produkcija iz Zagreba.

Na natječaj za kamp prijavilo se preko 150 srednjoškolaca.

“Super Mario: Priča o dizalu”, naziv je filmskog projekta kojim smo Kristijan Lončarić i ja ušli u uži izbor od 15 sretnika te dobili mogućnost sudjelovanja u kampu. Okosnica priče je naš razredni kolega koji uvijek veselo i optimistično gleda na svijet, unatoč svojim fizičkim preprekama. Kamp se sastoji od dva dijela: prvog, koji se održavao od 9. do 22. siječnja u Paliću, gradiću nedaleko od Subotice, te drugog dijela koji će se održati na proljeće. Kristijan i ja tamo smo imali priliku naučiti sve o dokumentarnom filmu od profesionalaca iz cijele regije. Profesionalci iz svijeta filma održavali su teorijska predavanja i praktične vježbe u kojima smo mogli puno naučiti o procesu stvaranja filmskog materijala. Program kampa obuhvaćao je filmsku režiju, dramaturgiju, kameru, montažu, nove medije te snimanje tona.

Organizatori kampa pokrivali su sve troškove prijevoza i smještaja, i ovim putem pohvaljujemo odličnu organizaciju cijelog Fotografije: Željko Nemec projekta. Putovanje je počelo u Zagrebu, nas šestero krenulo je

00036

busem prema Slavonskom Brodu gdje smo pokupili još dvoje sudionika. U Beogradu smo se priključili ostatku ekipe te otamo krenuli za Palić. Nakon večere, slijedilo je kratko upoznavanje te pregled plana radionice.

Cjelokupan program započeo je filozofskim predavanjem kojeg je održao filozof Ivan Milenković.

Bio je to izuzetno zanimljiv uvod koji nas je pripremio za ono što slijedi. Svaku večer od 20h nadalje gledali smo projekciju filma u sklopu predavanja od tog dana. Imali smo priliku slušati predavanja o ljudskim pravima, dramaturgiji i angažiranom filmu koja su predavali Nebojša Slijepčević i Hrvoje Mabić. Na tim predavanjima naučili smo kako pisati dokumentarce, koja je razlika između dokumentarnog i igranog filma, što je dramaturgija, koje su osobine i zašto pričamo priče, metode pravljenja dokumentarca itd.

Zanimljivo predavanje održao je Peđa Obradović koji nam je svojim iskustvom i improvizacijama dao uvid na to kako je zapravo teško snimiti dobar

intervju i koliko raznih priprema treba obaviti prije snimanja intervjua. Od posebne koristi smatram predavanja o režiji, montaži, kameri i snimanju zvuka, ona su nas pripremila za praktičnu vježbu gdje smo trebali snimiti kratke dokumentarce na slobodnu temu. Podijelili su nas u grupe po troje i tijekom snimanja dokumentarca, svaki član grupe našao se na mjestu režisera (za svoj film), kamermana i snimatelja zvuka. Nakon snimanja, montažu filmova obavili smo uz suradnju sa profesionalnim montažerima (Branka Pavlović i Marko Popović). Dan poslije našeg snimanja, održala se projekcija i analiza praktičnih radova. Analizu radova obavili su redatelj Marko Popović i predavač kamere Viktor Gloc (snimatelj i fotograf ). Analizom smo dobili uvid na greške koje smo radili, unatoč prilično dobro usvojenom znanju s predavanja.

Posljednja tri dana naučili smo kako kreativno upotrijebiti arhivu u filmu te sve o istraživanju u dokumentarnom filmu i njegovoj produkciji. Ovo je bila izvrsna prilika da saznamo bezbroj

načina i mogućnosti za snimanje i realizaciju našeg projekta.

Drugi, sedmodnevni dio kampa održat će se tijekom proljetnih praznika. Tada ćemo dorađivati svoje ideje za scenarije i učiti kako te ideje predstaviti komisiji sastavljenoj od predstavnika najprestižnijih regionalnih producentskih kuća i medija, kao i potencijalnih donatora. Članovi komisije odabrat će tri najbolja scenarija, te će autori tih scenarija dobiti priliku snimiti svoje prve dokumentarne filmove. Organizacija kampa bila je odlična, počevši od odličnih predavača i gostiju, hrane, tehnološke opreme, dodatnih materijala, prijevoza do smještaja u hotelu Palić.

Sklopili smo nova prijateljstva, poznanstva, dobili puno iskustva u području dokumentarnog filma, i svaka čast koordinatorima Oliveri, Jovani i Rajku Petroviću (glavni koordinator kampa) na strpljenju, radu sa nama i organizaciji. I na kraju, želimo se zahvaliti prof. Klasić koja nas je uputila i prijavila na ovaj natječaj.//////// Filip Topolovec, 4.mt

Osvrti

Školi kao odgojno-obrazovnoj ustanovi cilj je obrazovati učenike i pripremiti ih za život poslije školovanja, no škola danas i škola prije mnogo godina uvelike se razlikuju. Škola se ne bi smjela odnositi samo na građevinu u kojoj djeca uče, već bi se trebala više poštivati kao ustanova s obzirom da ona donekle oblikuje naš karakter i određuje našu budućnost. O tome koliko mi sami cijenimo školu, promislite sami!

Još u antičko doba postojali su ljudi kojima je cilj bio da svoja znanja podijele s drugima. Tada i još mnogo godina kasnije, obrazovanje nije bilo dostupno svima. Samo moćniji gradovi su si mogli priuštiti da imaju škole i samo bogatiji građani su mogli školovati svoju djecu.

Danas je škola skoro svima dostupna pa je zbog toga ljudi, nažalost, manje cijene.

Kulturna uloga škole postaje ugrožena zbog velikih utjecaja raznih medija zato što do željenih informacija možemo doći i preko njih. Mediji su dobri za informiranje o aktualnim događajima i puni su različitih zanimljivosti, no ponekad stvaraju pogrješnu sliku stvarnosti. Škola bi možda trebala u naše obrazovanje uključiti što više medija i početi se manje koristiti klasičnim metodama učenja. Primjerice, učenici će brže i lakše savladati neki nastavni sadržaj ukoliko gledaju film o tome ili samostalno istražuju o određenoj temi, nego da profesor predaje gradivo, a oni zapisuju. Loša stvar medija je što nesvjesno (ili svjesno?) potiču u mladima konzumiranje alkohola i droge te (neizravno) uzrokuju nasilničko ponašanje.

Osim što je školi cilj obrazovanje učenika, škola je ujedno i odgojna ustanova, no nažalost, danas mnogi učenici i roditelji zaboravljaju na to. Profesori imaju na neki način ulogu roditelja (ili bi je trebali imati!?) jer nas i oni uče kako se ponašati i pridržavati određenih pravila ponašanja koja propisuje svaka javna ustanova, ali i upozoravati na ponašanje koje nije nigdje službeno propisano, a odnosi se na primjenjivanje bontona. Smatram da je danas problem u tome što škola nema jednaku podršku roditelja kao prije, a bez podrške i truda roditelja ni najbolja škola ne može oblikovati učenika u odgovornu, pristojnu i poštenu osobu koja će svoja znanja znati iskoristiti i nakon završetka obrazovanja.

Mišljenja sam da smo često izloženi tome da svatko traži svoja prava, a da nije svjestan da mora izvršiti određene obaveze kako bi uopće stekao prava.

Osim učenja, mislim da bi učitelji i profesori trebali što više upozoravati na kulturno ponašanje jer kultura je (osim izgleda) ono što ljudi prvo primjećuju na nama, a mislim da izgled, visoko obrazovanje i sve dobre stvari na nama

Škola i kultura

gube svoju važnost ukoliko se ne znamo lijepo ophoditi s drugim ljudima. Nažalost, mislim da će škole s vremenom sve više gubiti svoj status odgojne ustanove ukoliko se ne potakne učenike da se nauče pridržavati propisanih pravila, ali isto tako da sva usvojena znanja o lijepom ponašanju koriste i izvan škole.

Usto, naravno, škola mora imati podršku roditelja.

Naša je škola na dobrom putu u promicanju kulturnog ponašanje. Sviđa mi se projekt pod vodstvom profesorice povijesti, Karmele Kristić-Šimek, i školske knjižničarke, Vanje Lovinčić, u kojem vrlo rado sudjelujem s još nekim učenicima naše škole, a cilj toga projekta je upoznati učenike sa sadržajem bontona, potaknuti ih na razmišljanje o svom ponašanju te ih možda “natjerati“ da promijene svoje ponašanje ukoliko smatraju da nije primjereno. Ideja je da se kroz razne ankete, stripove, plakate i intervjue s profesorima i ravnateljima utvrdi što učenici te njihovi profesori i ravnatelji misle o ponašanju današnjih učenika pa da se poradi na tome da učenici postanu svjesni svojeg ponašanja i utjecaja njihovog dobrog (ili pak lošeg) društva na gradnju njihove osobnosti. Škola ima veliki utjecaj u oblikovanju naše budućnosti na taj način što nam pruža znanja koja ćemo moći iskoristiti na svom poslu ili ih primjenjivati u daljnjem školovanju, ali smatram da nikako ne smijemo zaboraviti ni njezin cilj poticanja kulturnog ponašanja jer to je, smatram, ponekad važnije od stečenog znanja. Ne govori se uzalud da lijepa riječ otvara svaka vrata!

Ovim putem bih pozvala sve učenike da promisle o svom ponašanju te da projekt o bontonu pomno prate, jer je možda to ono što će nas oblikovati u bolje osobe i time nam osigurati bolju budućnost.////////////////Božica Breber, 4.d

00037

Etika

“Nemaš feeejs? Ti kao da ne postojiš.“ “Nema na Googleu? Ne postoji.“

(Autor: pitaj onog pored sebe!)

Imati ili biti?

Fotografija: Željko Nemec

Hm! Izvjesno je da je napredak znanosti i tehnologije uvelike utjecao na sustav vrijednosti i vjerovanja, na način življenja i mišljenja. Neke su stvari postale jednostavnije, lakše i brže, neke su, ruku na srce, postale teže, a neke su pak u potpunosti nestale.

Dostupnost informacija više nije upitna, stvaraju se i nude nova znanja koja, bez grižnje savjesti, duhovno zamjenjuju materijalnim.

Bertrand Russell, britanski filozof, primijetio je da njegovo doba (radi se o 20. stoljeću) uvelike nadmašuje sva prošla u znanju, ali da je izostao odgovarajući porast mudrosti (pitam se što bi tek danas zapazio), a težnja za znanjem, ako nije zadužena s mudrošću, može postati štetna.

Mi smo na satu etike pokušali biti mudri pa smo si postavili pitanja: je li se suvremeni čovjek zaista prestao baviti mudrošću, je li se prestao čuditi, ispitivati, preispitivati i dvojiti?

Je li stvarno nisam ako nemam ili još bolje, pretvorili smo Hamletovu životnu dvojbu u dvojbu suvremenog čovjeka: IMATI ili BITI? I evo mudrog odgovora jedne učenice.////////////////////////////// Sanja Ormuž, prof.

00038

Imati ili biti? Vođena raspravom na satu etike, a na temelju ulomka teksta iz knjige Ericha Fromma (koja nosi isti naziv kao uvodno pitanje), odlučila sam malo istražiti što to Fromm piše u svojoj knjizi, a i dodatno razmišljati o tom pitanju.

Sviđa mi se što Fromm kaže o pohlepi: “Pohlepa je 'rupa bez dna' koja iscrpljuje čovjeka u beskrajnom pokušaju da zadovolji svoje potrebe, bez konačnog zadovoljstva“. Tu je jasno što je htio reći. Nažalost, danas je malo ljudi na ovom svijetu koje srce vodi prema ostvarenju samoga sebe. Čovjek je, čini se, skrenuo s puta bivanja i koprca se na putu imanja. Pohlepa, ovako definirana, odnosi se na posjedovanje nekakvih materijalnih stvari koje su prolazne. Zato što su prolazne, ne pružaju nikakvo zadovoljstvo ili pružaju, ali na vrlo kratko vrijeme. S obzirom na vrijeme u kojemu živimo, zapravo ništa čudno.

Nikad nam nije dovoljno ono što imamo. Tražimo više. Nude nam više. I opet više i više..., uza sve manje i manje sreće i zadovoljstva.

No, moramo li stvarno ovo imanje gledati samo kroz

materijalno? Fromm kaže, kada govori o imanju, da čovjek koji tome teži gubi bilo kakve emocije i jedino što mu treba je zadovoljstvo samoga sebe, ne razmišljajući pritom o posljedicama na druge. S jedne bih se strane i mogla složiti ukoliko se radi o materijalnom. Čovjek je egoističan i ne obazire se na ostatak svijeta na svojem putu do uspjeha.

Priznajem, razumljivo, ali moj stav je drugačiji. Ja ću usko povezati imati i biti.

Zašto? Ne postaje li čovjek čovjekom ostvarenjem ne samo kroz sebe, nego i kroz druge? Pa nije li zapravo čovjek tek tada čovjek kada ima prijatelje, obitelj, ljubav? Voli, mazi, pazi, druži se, razgovara. Daje i prima.

Nije li to bitnije od materijalnih stvari?

Imati i biti moguće je u isto vrijeme: imati potrebu biti čovjekom. Ako nismo ljudi, što smo onda? Samo tijela bez duše koja hodaju ulicama i traže nešto što možda uopće ni ne postoji./////////Mateja Pavlinić, 2.g

Duhovni obzori

Uistinu zadobitiŽivot Uzvjerovati znači u cijelosti se izručiti Božjemu daru. No, budući da se vjera prima srcem, nutrinom, životnim stavom, uvjerenjem, cjelovitošću života, ona se nužno tiče svega što sačinjava život.

Predati vjeru novim naraštajima, posvjedočiti je ljudima našega vremena, utkati je u kulturu, u njezine vrjednote i strukture – stalna je briga Crkve. Vjera je dar, iskustvo koje se ne postiže, nego prima. Crkva, zajednica vjere, živi vjeru kao dar. Jer je prepoznaje u dimenziji dara, Crkva se osjeća dužnom prema vjeri svih onih koji još ne uzvjerovaše: “Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu (…), to navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama” (1Iv, 1, 1-3). U slavlju pristupa odraslih kršćanstvu liturgija čuva tu dimenziju i dinamičnost dara vjere kroz Obred predaje Vjerovanja. Predajući vjeru onima koji pristupaju sakramentu krsnoga preporođenja Crkva uvijek iznova propituje snagu i jasnoću vlastitoga svjedočanstva, ali i svijest o njezinoj darovanosti koja obvezuje. Vjera je izručenje Daru. Vrijednost dara mjeri se radošću s kojom ga se prima i ljubavlju kojom ga se čuva. Stoga se i “kriza vjere” ne prevladava bez ob-

Fotografija: Željko Nemec

nove vlastite otvorenosti i izručenosti Daru koji nam je nepovratno dan.

Uzvjerovati znači u cijelosti se izručiti Božjemu daru. No, budući da se vjera prima srcem, nutrinom, životnim stavom, uvjerenjem, cjelovitošću života, ona se nužno tiče svega što sačinjava život. Vjera nije tek nadgradnja života, spoznaja koja se pridodaje našim spoznajama, duhovnost kojoj će se dati “zasebno” mjesto i vrijeme u životu. Upravo jer se tiče života, ona zadire u život oštrim rezom Kristove preobrazbene novosti. Ako otajstvo vjere izrasta iz Kristova vazmenog otajstva, iz Božje preobrazbe smrti, zar pred tim Darom naš vremeniti život može ostati netaknut i nepromijenjen? Krštenje je preporođenje,

preobrazba života. Snaga vjere čita se u novosti života, u spremnosti odreknuća od svega što je gradilo stari život. U liturgiji krštenja, stoga, čin ispovijedanja vjere započinje činom svečanoga odreknuća od staroga života, “od grijeha, od zavodljivosti zla, od Sotone, začetnika i vođe grijeha”.

Korisno je stoga vidjeti smisao i obvezujuću snagu riječî i gestâ odreknuća u slavlju krštenja te razmišljati o kršćanskoj spremnosti za odreknuće od staroga života kako bi se uistinu zadobilo Život. ////////////////////Berislav Vrljić, vjeroučitelj

00039

Aktualno

Prijepori oko zdravstvenog odgoja Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta odlučilo je uvesti zdravstveni odgoj u osnovne i srednje škole. Zdravstveni odgoj neće se predavati kao zaseban predmet, već će se njegov program integrirati u sklopu sata razredne zajednice, na satu biologije, tjelesne i zdravstvene kulture, u školske projekte i druge školske aktivnosti.

Nastavni kurikul podijeljen je na četiri modula: 1. Živjeti zdravo (obrađuje teme zdrave prehrane, pravilne i redovite fizičke aktivnosti i osobne higijene te prevencija bolesti i ozljeda) 2. Prevencija nasilničkog ponašanja (obrađuje teme pravilnog odnosa prema drugoj djeci i odraslima, odnosa prema školi i općenito prema društvu i okolini i drugim institucijama, prepoznavanje i izbjegavanje fizičkog i

Ilustracija///Ivana Hanžek, 4.dg...................

00040

psihičkog nasilja, nenasilnog rješavanja sukoba i razvoja tolerancije prema različitosti) 3. Prevencija ovisnosti (obrađuje teme prepoznavanje i prevencije ovisnosti o pušenju, alkoholu, psihoaktivnim drogama, prevencija ovisnosti o klađenju i kockanju, izbjegavanje ovisnosti vezane za informatičko-komunikacijske tehnologije, računalne igre, internet, masovne medije) 4. Spolna i rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje (obrađuje teme upoznavanja sa spolnošću i fizičkim i psihičkim implikacijama, odgovornog spolnog ponašanja i prevencije spolnih bolesti i neželjene trudnoće, psiholoških aspekata intimnih veza, promišljanje o rodnim ulogama te uvid u vrijednost i svjetonazor različitih društvenih skupina: religioznih, aktivističkih...)

Odluka Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta o uvođenju nastavnog kurikula naišla je na žestoke kritike dijela javnosti, Crkve i nekih građanskih udruga na čelu s udrugom GROZD. Posebno problematičnim smatraju: • činjenicu da je program

izrađen i objavljen tek 29. rujna, dakle mjesec dana nakon što je uveden, i nakon što su sve škole donijele plan i program rada škole za ovu školsku godinu u koju su trebale uključiti program zdravstvenog odgoja, a da ga nisu prethodno vidjele • program je iz ruku autora direktno ušao u škole – nije postojalo neutralno stručno ocjenjivanje programa • nije postojala javna rasprava o sadržaju programa.

Mislim da je javna rasprava dobra, tako obje strane mogu reći što ih smeta i razgovarati o tim problemima. Trebao bi se naći neki kompromis, tako da obje strane barem dijelom budu zadovoljne i suglasne s programom zdravstvenog odgoja.

Učenici svakako trebaju aktivno sudjelovati u javnoj raspravi i reći svoje mišljenje. Ipak se tu radi o programu zdravstvenog odgoja koji će oni slušati u školama. Mislim da je zdravstveni odgoj doista potreban u školama. Učenici će saznati sve informacije o svemu što ih zanima u vezi spolnosti, nasilja i zdravlja. Učenicima će te informacije kasnije koristiti u životu i sve što se nisu usudili pitati, sada će moći saznati u školi./////////////// Martina Prskalo, 4.w

strip

///Darija Tkalčević, 3.dg...................

00041

Predstavljamo

Život je lijep Tihomira Krkleca Tihomir Krklec, učenik 4.d razreda naše škole, jedan je od najperspektivnijih mladih fotografa koji su se pojavili u posljednje vrijeme na našim prostorima. Njegov vrlo istančan osjećaj za ljudske emocije jasno se može vidjeti u njegovim radovima, bez obzira radi li se o dokumentarnoj, novinarskoj ili modnoj fotografiji. Iako su njegovi modeli često zaokupljeni životnim brigama, on uspijeva portretirajući ih dobiti onaj trenutak u kojem se naslućuje radost života i to čini njegove fotografije toliko privlačnima.

Dokaz tome je i treće mjesto koje je osvojio na nagradnom natječaju Život je lijep na koji se prijavilo 85 autora iz cijele Hrvatske sa 378 fotografija. Nagrađeni radovi izloženi su u galeriji Principij u Rijeci. Izložbu je organizirao Fotoklub Rijeka s Prirodoslovnom i grafičkom školom Rijeka, a otvorio ju je riječki gradonačelnik Vojko Obersnel.

00042

00043

O dizajnu

Ideologija ljepote KARIMA RASHIDA

00044

Elegant Embellishments - filteri zagađenja PROSOLVE 370E Sofa Lava

U razdoblju od 20. listopada 2012. do 1. siječnja 2013. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu prikazana je izložba pod nazivom Ideologija ljepote s pedesetak radova jednog od najpoznatijih suvremenih produkt-dizajnera i dizajnera interijera u svijetu, Karima Rashida.

Karim Rashid rođen je u Kairu, u Egiptu. Do sada ima preko 3.500 realiziranih radova te ga zbog toga nazivaju i hiperproduktivnim dizajnerom, što je meni osobno, kao učenici koja pohađa nastavu u programu industrijskog dizajna, potpuno nezamislivo. Za svoje radove dobio je preko 300 priznanja, a radi u 47 zemalja svijeta. Njegov dizajn odiše isprepletenošću modernog zapadnjačkog stila i orijentalne estetike koji su povezani s tehnološkim napretkom i istraživanjem mogućnosti materijala. Za njegov stil karakteristični su jednostavni organski oblici, glatke, lakirane površine, umjetni materijali (većinom plastične mase) te korištenje intenzivnih boja (u velikom slučaju ružičasti tonovi). Usprkos tome što mnogi smatraju njegov rad kičem, on ima sposobnost da svoj dizajn savršeno uklopi u gotovo svaki interijer. Nakon što sam posjetila Muzej, nisam osjećala toliko oduševljenje jer sam očekivala mnogo više od same izložbe i količine radova, no kada sam posjetila njegovu web stranicu, vidjela sam kolika je zapravo raznolikost i opseg njegovog rada.

Smatram da je zadivljujuća

Skica kuće budućnosti

Tekst napisala: Božica Breber, 4.di

strast i želja s kojom pristupa rješavanju pojedinih dizajnerskih problema. Često za Raymonda Loevyja govorimo kako je dizajnirao sve od igle do lokomotive, no uvjerena sam da je Karim ostvario daleko više od toga. Da nisam na njegovoj web stranici gledala radove, najvjerojatnije bih i danas mislila da je poznat po nekoliko ružičastih komada namještaja, ali zapravo je vrlo svestrana osoba, s osebujnim stilom. Fascinira me koliko jedna osoba može imati inspiracije i lju-

bavi prema dizajnu da se s takvom lakoćom prepušta dizajniranju interijera, dekoracija, kućanskih aparata i pomagala, odjevnih predmeta, uredskog pribora i automobila. Dakako, uz široko područje koje obuhvaća, svaki njegov dizajn je uvijek prilagođen ergonomskim i estetskim principima, globalizaciji, ekologiji, ekonomiji, političkim utjecajima i novim tehnologijama.

Dok sam šetala Muzejom, najviše mi se svidio bicikl koji djeluje toliko minimalistički da sam na prvi

pogled pomislila da nije nimalo funkcionalan, tj. da se uopće ne može voziti, no na kraju sam shvatila da je to zapravo jednostavan, estetski prihvatljiv i funkcionalan dizajn kojim su se u potpunosti eliminirali neki neprivlačni dijelovi koji se nalaze na klasičnim biciklima, uz smanjenje količine utrošenog materijala. “Vjerujem da možemo živjeti u drugačijem svijetu, onom koji je pun stvarnih suvremenih inspirativnih predmeta, prostora, mjesta, svjetova, duhovnosti i doživljaja”, izjava je Karima Rashida za koju smatram da predstavlja srž njegovog pristupa dizajnu. Budući da njegov dizajn djeluje pomalo futuristički, nije mi teško zamisliti stanove opremljene njegovim stvarima za stotinjak godina, naravno, popularnim i cijenjenim kao i danas.

Ako uzmemo za primjer sofu Pierce za tvrtku Soft Line, možemo vidjeti da je dizajn toliko jednostavan da djeluje možda čak i prejednostavno te

Viseća svjetiljka Space time Ljubavno sjedalo

Dio postava u MSU

dizajnirao radijatore pod nazivom Rockandroll. Na prvi pogled je i nemoguće zaključiti da su to zapravo radijatori, jer djeluju jednostavno, dekorativno te isprepletenošću linija ostavljaju dojam da se zapravo pokreću, a uza sve to su vrlo privlačni i mogu se uklopiti u svaki interijer.

Među ljepšim proizvodima osim bicikla bili su mi i Nasuprotan stol i Ljubavno sjedalo. Stol izgleda kao da je okrenut naopačke. Djeluje jednostavno i neutralno. Ne ističe se toliko bojom kao većina Karimovih radova, ali zato svojim udubljenjem na sredini djeluje vrlo

Boca Bobble

Fotelja Blobulous

ostavlja dojam kao da neki dijelovi sofe nedostaju.

Na prvi pogleda izgleda i nestabilno, no zapravo je oblikovana tako da savršeno pristaje ljudskom tijelu i pruža mu potporu i udobnost.

Njegov futuristički stil možemo vidjeti i u izgledu ljekarne Oaza zdravlja u Beogradu. Prevladava zelena boja, a sve linije djeluju lepršavo i zaobljeno. Na stropu se također nalaze dvije zaobljene linije koje najvjerojatnije simboliziraju čovjekov DNK. Sveukupni dojam je da ljekarna djeluje vrlo atraktivno i moderno. Mislim da je Rashid dizajner koji ima umijeće da predmetima koje viđamo svaki dan i koji većinom izgledaju neprivlačno uvelike poveća dekorativnost, ali i zadrži osnovnu funkciju.

U suradnji s tvrtkom radijatora IDEE, Rashid je

zanimljivo i drugačije od tipičnih stolova. Ljubavno sjedalo odlikuje se svojim glatkim zaobljenim formama koji su oblikovani u jednu masu. Sama ideja mi je odlična, no mislim da je dizajn mogao biti bolji i udobniji te smatram da je prilično diskutabilno koliko bi zapravo ljubavni parovi htjeli sjediti na takvim stolicama.

Uvjerena sam da je vrijedilo posjetiti izložbu i zainteresirati se za Rashidov rad iako ne namjeravam tražiti inspiraciju u

njegovim djelima. Možda on nije dizajner na čiji stil bi se svatko želio ugledati, ali je svakako osoba čijoj se predanosti i marljivosti treba diviti. Bez obzira čime ćemo se baviti nakon završetka svog školovanja i u čemu smo se najviše pronašli, mislim da uvijek u sebi trebamo imati snage, volje i upornosti da odgovarajuće odgovorimo na svaki izazov, baš kao i Karim Rashid.

00045

Čitateljski klub

Preporuke za čitanje Marinkovićeva apokaliptična vizija svijeta

Čitateljski klub Učenici, profesori i svi ostali...

Pročitali ste dobru knjigu i želite je podijeliti s ostalima? Imate potrebu preporučiti, pohvaliti, komentirati?

Na pravom ste mjestu!

Dobro došli u ČITATELJSKI KLUB!

Aktivnosti Čitanje (učenički prvi pokušaji), razgovor o knjigama, preporuke za čitanje, top lista knjiga, prikazi kazališnih ili filmskih predstava.

Pravila kluba Članovi kluba mogu biti učenici i profesori. Članovi odabiru knjigu za sljedeći susret.

O svakoj pročitanoj knjizi piše se prikaz, prepričava se dio koji se čitatelju posebno svidio, dizajnira se ovitak knjige...

Rad kluba Članovi kluba druže se svaku srijedu u školskoj knjižnici po jedan školski sat.

Rad kluba može se pratiti na školskim web stranicama.

00046

Dehumanizacija. Pitanje egzistencije. Čovječanstvo. Neljudskost. Zoopolis. Rat. Apsurd. Groteska. Kamo to vodi? Kraj?

Konačni završetak? Apokalipsa? Što drugo možemo iščitati iz toga, kakvu poruku dobivamo, što to sve znači za nas, kakvu nam budućnost predviđa Marinković u svom romanu Kiklop?

Navikli smo na Marinkovićeve snažne poruke koje nas tjeraju na razmišljanje i ostavljaju jak dojam. U ovom djelu upoznaje nas s Melkiorom Tresićem i kroz njegov lik i djelo šalje poruku o dehumanizaciji svijeta i čovjekovom svođenju na razinu životinje. Apokalipsa se približava. Što je to apokaliptično, što nas to dovodi do ruba? Kiklop Polifem – ljudožder.

“Približava se Polifem, taj jednooki krvoločni gad. Glavno je da znaš i da možeš reći sebi, mrtav si, ne smiješ trepnuti. Ne smiješ okom odati svoj život. Živjeti – to je izazov… čemu cvjetovi i zelene grane? Sve će zgaziti i izbrisati on… požderat će cijelo proljeće. I zemlji reci: ne budi se, budi hladna, ledena, stegnuta mrazom. Budi mračni dom mrtvacima. Budi grob. I sebi reci: ne diši, ne miči se…”.

Suvremeni ljudožder je rat, on je taj koji opovrgava ljudsku egzistenciju i ne može se opravdati. Unazađuje ljude i civilizaciju, on je negacija ljudskosti i civiliziranosti. To je ono na što nas Marinković upozorava, upoznaje nas sa svim onim grotesknim stvarima koje čine ljudski rod. Upoznaje nas s onim što će nas u potpunosti uništiti, a to smo mi sami. “Vučemo se kao bolesni psi uz plotove tuđih sreća, tuđeg smijeha… Zalajemo sami u noći. Gledamo sumnjičavo, razroko, na obje strane života, oprezno. Otrovani, Osakaćeni za toplinu nekog dodira, za mirise cvijeća, za proljeća, za jutra, za buđenja, za smisao hodanja, gibanja… Kamo? Otrovani! Otrovani! Otrovani!”

Ljudsko društvo trebalo bi razvijati pozitivne vrijednosti kao što su ljubav, prijateljstvo, mir i dobro. Trebali bismo se razvijati kao ljudi, kao bića s moralom i savješću, a ono što radimo je potpuni kontrast onome kako bi trebalo biti. Melkiorovo završno puzanje u Zoopolis je konačna kapitulacija čovjeka koji uviđa da čovječanstvo umire, da pobjeđuje životinjsko i da po tome čovjek pripada životinjama i zoološkom vrtu, a ne ljudskom društvu i čovječanstvu. “I zemlju poljubi još jednom, za oproštaj – zbogom – onda krene četveronoške za zovom uplašenih zvijeri – ne vičite, dolazim – i otplazi bratski u izbezumljeni gad Zoopolis.”

Može li čovjek spriječiti širenje zla, kolektivnog ludila koje čovječanstvo vodi samouništenju? Može. Dehumanizaciju koju je započeo čovjek jedino on može i spriječiti. Okončati početak kraja prije nego li bude prekasno. Smatram da Melkiorovo puzanje u Zooplois nije krraj knjige, već početak neke nove. Mi se i sada nalazimo u Zoopolisu. Ne želimo shvatiti da prebivamo u vlastitom zoološkom vrtu. Jedino što mi preostaje jest čekati da netko napiše nastavak romana u nadi da će kraj zapravo biti novi, bolji početak.////////////////////Anđelka Anušić, 4.d

Portret starog zagorskog plemstva Ksaver Šandor Gjalski, pisac podrijetlom iz Hrvatskog zagorja, pisao je često o položaju zagorskih plemenitaša. Iz povijesti znam ponešto o propadanju plemstva, no čitajući novele K. Š. Gjalskog, pokušala sam dublje razumjeti te procese.

Glavni razlog propadanja plemstva bilo je ukidanje feudalizma. Plemići su bili nezadovoljni zato jer su izgubili besplatnu radnu snagu, a seljaci zato što je zemlja koju su prije obrađivali ostala u rukama plemića. Zbog toga je često dolazilo do sukoba koji su rezultirali sudskim tužbama. U novelama iz zbirke Pod starim krovovima mogli smo pročitati kako su Batorić i Cintek iskazivali nezadovoljstvo zbog sukoba sa seljacima, sudskih postupaka i novih zakona poput plaćanja poreza. “Mjesto gospodarskih prava, mjesto bogatih sela, dobio je nekakve papire u koje ni on ni sav drugi svijet nije vjerovao pa ih prodavao pošto-poto; mjesto besplatnih radnika, našao je lijene i k tomu osvetljive plaćenike, mjesto slobode od svakog poreza, navališe na nj strašne daće, a on se sam nije sa sistemom svoga gospodarenja nimalo promijenio” (Illustrissimus Battorych).

Iako sam se pokušala staviti na mjesto plemića, nisam ih mogla u potpunosti shvatiti. Smatram da svaki čovjek ima jednaka prava, da zaslužuje slobodu i pravo da odlučuje o svojoj sudbini. Ako je netko rođen kao kmet, ne bi smio biti manje vrijedan od nekoga tko je rođen u plemićkoj obitelji. Plemići su se previše navikli na lagodan život. Vrijeme su provodili odlazeći u lov i na razne zabave.

Mislim da je na njihovu propast uvelike utjecalo i to što se nisu mogli prilagoditi novim zakonima i novoj gospodarskoj situaciji. Ovo me navelo na razmišljanje: “Hvalisao se da ima novca – eno ondje u željeznom sanduku – te bi ne jedanput, već tri puta mogao platiti cijelu svotu; ali on neće, pa neće i opet neće” (Perillustris ac generosus Cintek). Zasmetala me Cintekova sebičnost. Seljaci koji nisu imali novca morali su plaćati poreze, a plemići samo zbog svog uvjerenja da su posebniji i vrjedniji od kmetova nisu htjeli. Nisam mogla suosjećati s Cintekom jer mislim da je sam kriv zbog gubitka kuće i zato što je morao raditi kao ovrhovoditelj. Zbog ponosa i svojih uvjerenja nije želio platiti porez, a kad je izgubio imanje, mnogi poslovi nisu bili dovoljno dobri za njega. Sramio se zbog svog posla i osjećao je veliku tugu, ali je to krio u sebi.

Gjalski je pisao o položaju plemića zato što je i ona sam bio plemić i pretpostavljam da je kroz likove izražavao svoje nezadovoljstvo. Ne vidim ništa loše u propasti plemićkih obitelji jer smatram da ne bi sjelo biti nikakvih podjela među ljudima jer smo svi mi samo ljudi – bili bogati, siromašni, crni, bijeli…

Uvijek će biti toga da se neki ljudi istaknu svojim položajem, zakoni će se još mnogo puta promijeniti kao i gospodarska situacija, no najvažnije je da se ljudi znaju prilagoditi novoj situaciji, da budu spremni pomoći drugima i da se trude osigurati što bolji život za sebe i svoje bližnje, naravno, na pošten način.

Za moj ukus, u novelama ima previše opisivanja, a premalo radnje, no ima zaista predivnih rečenica koje nas tjeraju na razmišljanje o životu, današnjem društvu i odnosima među ljudima. Sveukupni dojam mi je dobar, a bio bi i bolji da u djelu nema zastarjelih hrvatskih riječi i latinskih izraza. ///////////////////////Božica Breber, 4.d

Film Never sorry

Na satu teorije oblikovanja gledali smo film o kineskom umjetniku i aktivistu Weiweiju. Film prikazuje život, djela i projekte ovog umjetnika. Ai Weiwei bavi se problemima koji ga okružuju i bez ustručavanja javno o njima govori te je tako u sukobu s politikom, odnosno s vlastima u Kini. Zbog toga ga kineska ga policija privodi te mu zabranjuje pisanje bloga i tweetanje jer provocira državu.

Kritizirajući stanje u svojoj domovini Kini te strogu cenzuru, Weiwei se izražava kroz umjetnost i društvene medije; piše blog i redovno tweeta kako bi se mogao približiti svojoj ciljanoj publici. Kineske vlasti reagirale su na njegove akcije, ukinle su njegov blog, pretukle ga , uništile njegov atelje i potajno ga držale u pritvoru.

Ai Weiwei upustio se u kampanju protiv vladinog zataškivanja o događajima nakon potresa 2008. godine.

Naime, pokazalo se da je za katastrofu velikim dijelom bila kriva loša izvedba vladinih zgrada te je popis žrtava, koje su bile uglavnom školska djeca, postao Weiweijevo umjetničko. Preko Tweetera, društvene mreže, Ai je pozvao ljude da se snime kako izgovaraju imena žrtava kako bi mogao upotpuniti svoje djelo. Prizor razbacanih torbi na ruševinama nekadašnjih škola postao je jedan od glavnih motiva Aijeve izložbe So Sorry. Kroz film se prikazuje i period tijekom kojega je bio u New Yorku i sadrži intimne razgovore s prijateljima i obitelji, a završava njegovim uhićenjem u Pekingu zbog borbe za slobodu govora. Ovaj film nije samo prikaz jednog od najvećih i najznačajnijih suvremenih umjetnika, već je i prikaz funkcioniranja suvremene Kine. /////////////////////////Sara Vrgoč, 3.d

00047

strip

///Ivana Bajcer, 4.dg...................