Tabula nova br. 5/6

List učenika Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok © Siječanj 2016. godine ® № 0000000000005/6 @ Cijena 20 kuna

Tema broja:

stereotipi i predrasude

DVADESET GODINA ODJELA DIZAJNA PRIZNANJE PRIZNANJE ŠKOLI MINISTAR MINISTAR U ŠKOLI ZRELI ZRELI ZA UMJETNOST NATJECANJE NATJECANJE LIK KRISTALNA KRISTALNA KOCKA VEDRINE GRAFIČKA GRAFIČKA KNJIGA IMPRESIJA MARKO MARKO PAVLOVIĆ DVADESET

ČIK (pogodi)

00046

00047

Igra - kreativna akcija 00039 100 godina Umjetničkog bienala 00040 Tisuću riječi u fotografijama Lucije Strugar 00042 00044 Projekt Oblo / netipična priča o dizajnu

Projekt Igraj se!

00038

Silvio Grden: Glazba mi je sve! 00033 00034 00036

Grafička knjiga impresija Vizualni identitet Tjedna kajkavske kulture

www.ss-sudigo-zabok-skole.hr

In memoriam Mladen Zajec

QR code

Brlog.biz loves QR technology

impressum http://qrcode.com.hr

Izdavač Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok Za izdavača Božica Šarić, prof. Glavni i odgovorni urednik Sandra Benčić, 3.d Grafički urednik Sandra Benčić, 3.d Redakcija Lucija Brežnjak, 2.d, Josip Filipović, 3.d, Marija Gebert, 3.d,

Dora Komljen, 4.d, David Levanić, 3.d, Sarah Malnar, 3.d, Ivana Mihalić, 4.mt, Alara Öztürk, 4.mt, Antun Škrlec, 3.d, Teuta Vučajnk, 4.d Fotografija Nikolina Mezdjić, 4.mt, Lucija Strugar, 2.mt, Anamarija Šarlog, 4.mt Fotografija na naslovnici Lucija Strugar, 2.mt Profesori mentori Nikola Sinković, Marina Buhin Kanceljak, Ruža Leskovar Godina izdanja 2016. Oblikovanje Nikola Sinković Naklada 100 kom. Tisak Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, Prilaz prof. Ivana Vrančića 5, Zabok

Poštovani čitatelju, ove godine našu ćeš školu upoznati na malo drugačiji način. Neko nas vrijeme nije bilo - došlo je do smjene generacija pa smo jedno godište preskočili i kreirali ovaj dvobroj u kojem smo nastojali to malo nadoknaditi pa je obuhvaćeno nešto tema iz prethodnog razdoblja.

Kao i svake školske godine, pa tako i ove, Šudigovci su osvojili brojne nagrade, sudjelovali su u raznim projektima kako bi poboljšali zajednicu u kojoj svakodnevno borave.

Uz to, pripremili smo dvije, vrlo zanimljive teme. Izložbom radova bivših učenika obilježeno je dvadeset godina postojanja odjela likovne umjetnosti i dizajna te pedeset i pet godina

00002

Zreli za umjetnost? 00024 LIK 2015.: To bee or not to bee Josipe Brgles 00028 Gabrijelova Po(e)zitiva 00030 00032 Kristalna kocka Vedrine - Sofija Keča

20 godina odjela likovne umjetnosti i dizajna 00004 ŠUDIGO-u Povelja Grada Zaboka 00008 Ministar Mornar posjetio našu školu! 00009 00010 00016 TEMA BROJA: Stereotipi i predrasude TB: Stigmatizacija ŠUDIGO-a?

Sadržaj (okreni) ...uvodnik

Malo drugačije, a opet isto ;D postojanja naše škole.

U sklopu tih događanja posjetio nas je i (sada već bivši) ministar Vedran Mornar - prvi je to ministar prosvjete koji posjećuje našu školu!

Također, pisali smo i istaživali o rasnim i spolnim predrasudama, predrasudama prema bolesnima i hendikepiranima te o predrasudama prema našoj školi. Ovdje moram napomenuti kako je ipak sve manje animoziteta između učenika Gimnazije AGM i ŠUDIGO-a temeljenog na pogrešno donesenim sta-

vovima. Zapravo, mislim da je većina predrasuda proizašlo od onih koji nisu informirani o tome kakva je naša škola i koje nam mogućnosti ona nudi, nego su čuli od nekoga da je gimnazija najbolji izbor jer se s njom možeš upisati na svaki fakultet. Činjenica je da to može i svaki učenik koji polazi srednju četverogodišnju školu ukoliko, naravno, uči. Isto tako, predrasuda o našoj školi je sve manje jer više nemamo toliko učenika s drugačijim stilom odije-

vanja, frizure i slično u odnosu na naše vršnjake iz drugih škola.

Nadalje, jedan smo dio Tabule posvetili projektima u koje smo uložili puno svojeg vremena, znanja i vještina. Stoga su oni bili prepoznati i pohvaljeni na smotrama, u zajednici, od ministarstava...

Samo da znaš, svoj doprinos u izradi Tabule nove dali su ravnateljica škole, profesori i učenici na čemu im zahvaljujem. ///////////// ////////////////////////////////// ///////////////////////////////// /////////////////////////Sandra Benčić, 3.d

Na našu veliku radost, školu je posjetio poznati hrvatski dizajner Marko Pavlović, kreator igračke Oblo, kojem smo stoga posvetili rubriku O dizajnu.

00003

Dvadeset

godina odjela likovne umjetnosti i dizajna ica 20 tn e lj b o ih n ž a v je Obilježavan jetnosti m u e n v o k li la je godina rada od janja Škole to s o p a in d o g 5 5 i dizajna i i odjeću u k fi a r g , jn a iz d t, za umjetnos rhunac 5. v j o v s je lo g ti s o Zabok d iji Grada r le a g j o k li e V u . lipnja 2015 n svečani a ž r d o je a d a k , a Zabok z otvorenje u ja n a v a ž je il b o program ltimedijalnih u m i ih n v o k li e b izlož enika Škole. radova bivših uč Na svečanom programu uz kratki glazbeni koncert sa svrhom slavljenja umjetnosti i mladosti, obilježavanju obljetnice nazočili su uvaženi gosti: gospođa izaslanica ministra Verica Batur, voditeljica odjela za gimnazije, učeničke domove i umjetničke škole, župan KZŽ gospodin Željko Kolar, zamjenica župana Jasna Petek, gospođa Dunja

00004

Špoljar, saborska zastupnica, Melita Ivanković, viša savjetnica za umjetničke programe, gradonačelnik Grada Zaboka gospodin Ivan Hanžek, članovi Školskog odbora, Vijeća roditelja i Vijeća učenika, brojni sadašnji i bivši učenici, profesori, umjetnici i ostali prijatelji naše škole.

Inače ovu važnu obljetnicu Škola obilježava s nekoliko

značajnih aktivnosti: predavanjima, panel diskusijama za naše učenike i širu javnost tijekom školske godine, izlaganjem umjetničkih radova akademskih umjetnika, naših bivših učenika u Velikoj Galeriji grada Zaboka, te izložbom modnog dizajna i modnim revijama – Galerijski prostor Regeneracije.

Najveća prekretnica na ra-

Gore: Plakat izloŞbe smjera dizajnera odjeće povodom njegove dvadesete godine postojanja U podlozi lijevo i na ovoj stranici: vizualni identitet plakata, pozivnice i kataloga povodom 20 godina odjela likovne umjetnosti i dizajna u ŠUDIGO Zabok

00005

zvojnom putu Škole dogodila se upravo 1995. godine kada je ishođena prva verifikacija za programe likovne umjetnosti i dizajna.

Te godine upisala se prva generacija učenika u zanimanje dizajna odjeće i tekstila (ukupno 20 učenika ) te ove školske godine obilježavamo upravo i tu godišnjicu.

Zbog sve većeg interesa učenika za umjetničke programe Škola uvodi i druga zanimanja: grafički dizajner i industrijski dizajner, a u novije vrijeme i programe srodne drugim vrstama umjetnosti kao što je medijski tehničar, web dizajner, grafičar pripreme, dorade, tiska.

Od 2012. godine obogaćeni smo i programima srednje glazbene škole te na taj način u svojim kurikulima vješto integriramo različite izričaje od likovnog, modnog, dizajnerskog do glazbenog.

Nakon ovih 55 godina postojanja i 20 godina rada u sektoru umjetnosti i dizajna možemo reći da obrazovni programi koje provodimo predstavljaju jedinstvene programe u Krapinsko-zagorskoj županiji te su priznati i značajni ne samo na lokalnoj razini, već i u širem okruženju.

U posljednjih pet godina Škola bilježi porast upisa učenika od ukupno 25% i to upravo u sektorima kreativnih industrija sa značajnim potencijalom rasta koji povezuje kulturu, kreativnost i gospodarstvo. Škola je aktivna u provođenju mnogobrojnih projekata i angažirana u lokalnoj zajednici u svim područjima djelovanja.

Danas brojimo 420 učenika, 20 razrednih odjela i 60- tak profesora od kojih njih 6 sa zvanjem savjetnika i mentora.

Učenici i njihovi mentori već niz godina osvajaju značajna mjesta na natjecanjima te su dobitnici brojnih državnih i međudržavnih nagrada iz područja vizualnih

00006

Ravnateljica Božica Šarić (u sredini) u društvu uzvanika iz Županije KZŽ, Grada Zaboka i ministarstva

Dana 14. srpnja 1960. osnovana je Srednja tehnička tekstilna škola u Zaboku iz koje se razvila današnja škola. Tijekom godina škola je mijenjala nazive: Tekstilni školski centar, Školski centar (koji je objedinio sve tri zabočke škole – Ekonomsku školu, Tekstilni školski centar i Gimnaziju), Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje, Centar za odgoj i obrazovanje "Sedam sekretara SKOJ-a”, Tekstilna škola Zabok. 1995. profilira se kao umjetnička škola i upisuje po prvi puta jedan razred dizajna odjeće. Naziv Strukovno i umjetničko učilište Zabok škola dobiva 2002., a 2006. mijenja ime u sadašnje.

Profesori likovne umjetnosti i dizajna: Nikola Sinković, Mirjana Smolić, Carmen Bačura Potočić, Anuška Alfirević, Nikolina Peroš, Aleksandra Mašić Tumpa, Antonia Čačić, Sonja Vuk (sada na ALU), ima ih još, ali nisu stali na sliku ;D umjetnosti, multimedije, novih tehnologija, grafičke tehnologije, dizajna odjeće te glazbene umjetnosti.

Ovaj program i izložba posveta je mladima i umjetnosti, njihovoj budućnosti, izazov i prilika, uronjenost u sadašnjost s punim respektom naše povijesti i obrazovne prošlosti.

Po prvi puta se na ovaj

način prezentira 30- tak mladih umjetnika, bivših učenika Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, a mi kao škola dobivamo povratnu informaciju gdje su, što rade, čime se bave i kako su iskoristili sve one alate, znanja i vještine koje smo im usađivali kroz

četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje.

U rad mladih umjetnika i njihove uratke utkana je i stvaralačka energija naših profesora, vrsnih likovnih pedagoga, koji su kod njih ciljano i uporno brusili kreativnost i otvarali vrata još malim, neotkrivenim i neistraženim svjetovima.

Ova izložba je svojevrsni

umjetnički izazov i predstavlja proživljenu i izraženu dubinu iskustava i htijenja učitelja i učenika, djeteta i odraslog, umjetnika i korisnika. Bit će to susret i druženje bivših i sadašnjih učenika, profesora, umjetnika i pedagoga, pogled u prošlost i budućnost.

Uspjeh svakog našeg učenika, sadašnjeg ili bivšeg, ujedno je poticaj za ustrajan rad svima u Školi, a isto tako je i svojevrsna retrospektiva razvoja vizualnih umjetnosti i utjecaja pedagoške djelatnosti.

Uspjesi Škole, kojih je mnoštvo, daju uvid lokalnoj zajednici u širinu i raznovrsnost umjetničkog i kulturnog izraza mladih koji su uključeni u suvremena umjetnička zbivanja, ali istodobno promiču i kulturnu tradiciju bogatog i živopisnog Zagorja. Time likovno-umjetnička scena naše zajednice postaje sve raznovrsnija, životnija, angažiranija, a sukreatorska uloga i podrška Grada Zaboka i Krapinsko-zagorske županije kao osnivača vidljiva je u svim aspektima djelovanja.

Posljednje pripreme pred otvorenje izložbe radova bivših učenika škole

00007

Veliko priznanje Školi Povodom Dana Grada Zaboka 22. svibnja 2015. godine održana je Svečana sjednica Gradskog vijeća s početkom u 19.00 sati u Osnovnoj školi K. Š. Gjalskog u Zaboku uz podjelu priznanja Grada Zaboka, održan je kraći program te zajednički domjenak.

Uz uobičajene govore gradonačelnika Ivana Hanžeka, župana Željka Kolara i uzvanika, u kulturnom programu sudjelovali su Gradski zbor Gjalski koji je izveo himnu Lijepa naša domovina i himnu sv. Jeleni Križarici, zaštitnici Grada Zaboka, pod ravnanjem maestra Aleksandra Šandora Pavišića koji je ujedno autor teksta i glazbe, Ema Smolić, dječja gradonačelnica, učenica 1. razreda Srednje muzičke škole pri Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok koja je pod mentorstvom prof.

Danijela Gašparovića izvela na klaviru: Etidu u G-duru Carla Czernyja, Marija Hanžić, učenica 3. razreda Srednje muzičke škole pri Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok koja je pod mentorstvom prof. Danijela Gašparovića izvela na klaviru Etidu u a-molu, op.1 Franza Liszta.

Najsvečaniji dio podjela je priznanja Grada Zaboka

Priznanja Grada Zaboka ustanovljena su Odlukom Gradskog vijeća od 17. listopada 1995. godine. Od tada se dodjeljuju svake godine povodom 22. svibnja, Dana Grada Zaboka.

Povelja Grada Zaboka dodjeljuje se pojedincima, javnim i drugim ustanovama, poduzećima, lokalnim i područnim (regionalnim) jedinicama samouprave u

00008

Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću dodijeljena Povelja grada Zaboka za izuzetan doprinos u odgojno obrazovnom radu i doprinos u realizaciji brojnih projekata

zemlji i inozemstvu, državnim tijelima i drugim institucijama za njihove izuzetne zasluge i rezultate koji doprinose razvoju Grada Zaboka, ili ako na neki drugi način trajno zaduže Grad u oblasti stvaralaštva i suradnje. Uz povelju, fizičkim osobama se dodjeljuje i novčana nagrada u iznosu od 4.000,00 kn.

Plaketa Grada Zaboka dodjeljuje se, u pravilu, pojedincima za posebno vrijedne rezultate koji doprinose razvoju ili ugledu Grada Zaboka za bilo koji vid stvaralaštva.

Ova priznanja se dodjeljuju posebnim Zaključkom

Gradskog vijeća na prijedlog Gradonačelnika.

Povelja grada Zaboka dodjeljuje se Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću zabok za izuzetan doprinos u odgojno obrazovnom radu i doprinos u realizaciji brojnih projekata. Škola posjeduje iskustvo u provedbi projekata sufinanciranih kroz europske ili nacionalne fondove (projekt Klikni i uči / Klick&Learn).

Značajni dugogodišnji uspjesi škole odnose se na osvojena prva, druga i treća mjesta na državnim natjecanjima u svim sektorima.

Specifičnost i prednost Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok je osmišljeno integriranje različitih područja rada,sektora i izričaja čime postaje prepoznatljiva institucija ne samo u Gradu Zaboku i Krapinsko-zagorskoj županiji nego i šire.

Znanje je jedino jamstvo za uspjeh u životu, a kreativnost je ono što Školu čini posebnom i drugačijom.

Povelja Grada Zaboka je priznanje Školi za sve što je učinila za brojne generacije mladih i ovaj grad.

Ministar Mornar u ŠUDIGO Zabok Dana 11. lipnja 2015. godine ministar znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske Vedran Mornar posjetio je Školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok.

Trolist vrijednih i prestižnih dostiguća – 55. godišnjica osnutka škole, izložba likovnih i multimedijalnih radova u Velikoj galeriji Grada Zaboka u povodu proslave 20 godina rada odjela likovne umjetnosti i dizajna te dodjela Povelje Grada Zaboka za izuzetan doprinos u odgojno obrazovnom radu i doprinos u realizaciji brojnih projekata, potaknuli su i povezali ministra znanosti, obrazovanja i sporta RH Vedrana Mornara sa svojim suradnicima, župana Krapinsko-zagorske županije Željka Kolara sa svojim

suradnicima, gradonačelnika Grada Zaboka Ivana Hanžeka i saborsku zastupnicu Dunju Špoljar, da posjete jedinu zagorsku umjetničku srednju školu zavičajnih korijena, ali svehrvatskoga značaja, Školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok.

Biranim riječima poticaja, zahvale i vjere u dobru budućnost, koje su ispunila srca nazočnih profesora i vodstva škole, gosti su naglasili da iznimno cijene doprinos koji škola daje obrazovnoj, prosvjetiteljskoj i društve-

noj zbilji Grada, Županije i domovine.

Ravnateljica škole, Božica Šarić, s ponosom je istaknula da škola izborom obrazovnih programa i svekolikim kadrovskim i infrastrukturnim zalaganjima teži dostizanju vrhunskih obrazovnih standarda, a učenici, nastavnici i mentori postižu najprestižnije nagrade na državnim natjecanjima u području likovne umjetnosti, dizajna, grafike, odjeće i glazbe, o čemu svjedoče internetske stranice škole: www.ss-sudigo-zabok. skole.hr .

Povrh zahvale i čestitaka na dosadašnjim dostignućima školske zajednice, gosti su u prigodnim obraćanjima odgovornošću i autoritetom svojih visokih dužnosti naglasili stožernu ulogu strukovnog obrazovanja te opredijeljenost Republike Hrvatske i Europske Unije u oblikovanju i podupiranju strukovnih obrazovnih sadržaja i stvaranju dobrih mogućnosti za mlade na tržištu rada. Ističući domoljobnu obvezu koju obrazovanje zaslužuje i ima, Školi je dano vjerovati, da će u dobroj vjeri dana obećanja glede sadržajnih, prostornih i infrastruktufnih potreba Škole, Županija, Ministarstvo i Grad vršiti neumorno i prema najboljim mogućnostima.

Kao promicatelj obrazovanja, kulture i prosvjetiteljstva u Krapinsko-zagorskoj županiji, Škola nije upućena samo na moralnu, organizacijsku i financijsku potporu svog osnivača, Krapinskozagorsku županiju, zajednicu u kojoj djeluje, grad Zabok, nego i na Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, koje osmišljava, provodi i (su) financira obrazovnu politiku Republike Hrvatske.

Počašćena i ohrabrena dragocjenim i motivirajućim izrazima naklonosti, zajednica vodstva Škole, učenika, profesora i djelatnika zahvaljuje visokim gostima na njihovom dosadašnjem posvećenom i vrijednom osobnom doprinosu dostignućima Škole, te s vjerom u zajednički uspjeh poziv na suradnju upućuje svim podupirateljima i promicateljima plemenitih vrijednosti, kojima je na srcu probitak mladeži, zavičaja i domovine.

00009

Stereotipi i

predrasude Evo, nabrojali smo neke poznate predrasude koje često čujemo. A ponekad ih i sami izgovaramo...

Ali, to ne znači da se radi o istini. Sama riječ predrasuda doslovno znači – mišljenje koje stvorimo prije rasuđivanja. Predrasuda je osuđivanje nekog zbog njegovog izgleda i osuđivanje nekoga zbog mjesta stanovanja, izbora glazbe koju sluša, stila oblačenja itd.

To je unaprijed usvojeni stav ili mišljenje o nečemu što ne poznajemo dovoljno.

Predrasude nisu činjenice i stvaraju se bez provjere točnosti i bez razmišljanja o nečemu.

Predrasude uključuju negativne stavove prema nekoj skupini ili prema pojedincima.

Kao npr. emači – svi znaju za onu: emo salama, reže se sama! Emači su teenageri koji nemaju volje za životom pa si režu žile i sl. O njima je stvorena slika kako su opasni za sebe, da ne cijene život, žele biti u centru pažnje. No, i to je predrasuda. Emo je zapravo glazbeni pokret u kojem su važne emocije, a ne sklonost samoubojstvu. Posebno kada se vidi koliko vremena troše na šminkanje i oblačenje...

Osim emača, tu su i darkeri. Obučeni su kao za sprovod, izgledaju strašno, kao da su došli iz horora. Na

00010

Plavuše su glupe.

Zagorci su pijanci.

Muškarac uvijek ima zadnju riječ: Da, draga! Šminkerice su umišljene.

Nogometaši padaju na manekenke.

Ljudi s naočalama su štreberi.

Pankeri su nasilnici.

Dečki su lošiji učenici od cura. temelju izgleda, procjenjujemo da su grozne osobe. I to je samo predrasuda. Makar, mogli bi ih iskoristiti kao modne stiliste za sprovod ;D. NIKOLINA: Moram reći da sam prije imala loše mišljenje o darkerima. Kad sam ih bolje upoznala, shvatila sam da nije sve u izgledu. Ima jedna cura koja je darkerica. Bile smo u sukobu. Mislila sam da je strašna – imala je poderanu odjeću, lanac oko vrata, obrijanu glavu, marte i crno se šminkala. Da, uglavnom, na kraju smo riješile sukob, čak se ispričala. Shvatila sam da je normalna cura. Izdvaja se od ostalih samo po stilu oblačenja.

Kad već pričamo o podjelama, u Zaboku postoji podje-

la ljudi prema kafićima u koje izlaze. Recimo, ako ideš u taj i taj kafić, onda si drogeraš, ako ideš u neki drugi – onda te smatraju seljačinom, ako ideš u neki treći kafić – onda si šminker. To je uglavnom zbog glazbe koja se pušta u tim kafićima.

PATRIK: Dolazimo i do predrasuda o glazbi – postoje ljudi koji slušaju samo određenu glazbu i misle da je to jedina i najbolja glazba koju bi svi trebali slušati. To su glazbeni snobovi. Ja volim slušati sve i mislim da se u svakom glazbenom pravcu nalaze odlične pjesme. Bitno je samo da voliš ono što slušaš i da uživaš u glazbi.

NIKOLINA: Slažem se.

Postoje pjesme za opuštanje, za feštu, zatim pjesme za ples,

za tugu itd. Zašto bismo onda trebali slušati samo određenu vrstu glazbe?

LUKA: Pa na primjer, u našem razredu ljudi slušaju različitu glazbu. Jedni slušaju samo rap, metal i rock, a neki slušaju samo domaće i svi se druže zajedno.

PATRIK: Teško se riješiti predrasuda, jer se uče po modelu. Čujemo ih od osoba ili skupina koje predstavljaju autoritet i vjerodostojnost. Često čujemo kako pankeri komentiraju ljude koji slušaju cajke ili cajkeri komentiraju pankere i tu dolazi do sukoba.

LUKA: Nažalost, tako je.

Pogrešno je generalizirati neke skupine ljudi i trpati ih u isti koš. Svi su ljudi različiti, imaju različite glazbene ukuse. Različitost treba poštivati ako te ne ugrožava.

Predrasude su često temelj raznih oblika nepravednog i diskriminirajućeg ponašanja prema osobama.

Na primjer, svi su čuli za onu kako su žene lošiji vozači od muškaraca.

PATRIK: Moram se tu ubaciti – moja mama vozi već više od 15 godina i nije imala nijednu prometnu nesreću niti prekršaj. A moj brat, koji ima vozačku tek 2 godine, ima već hrpu prometnih prekršaja. Kako onda misliti da su žene lošiji vozači kad mi primjer pokazuje drugačije?

NIKOLINA: Tvoja mama

prometnih nesreća te su time i zastupljeniji u prometnoj statistici.

NIKOLINA: A kako uopće dolazi do predrasuda?

LUKA: Predrasude su naučene, najčešće se stječu u djetinjstvu. Čujemo ih od roditelja, odgajatelja, skrbnika i socijalnih skupina kojima smo okruženi.

PATRIK: Djeca već sa dvije i tri godine počinju ispitivati roditelje o svemu i svačemu. Roditelji im odmalena usađuju svoje predrasude koje djeca usvajaju. Na taj način razvijaju predra-

nogorci lijeni, Arapi teroristi, Kolumbijci mafijaši...

PATRIK: Postoje i stereotipne predodžbe o spolovima, zatim o ljudima koji su rođeni u različita doba godine – radi se o horoskopu.

NIKOLINA: A tu su i stereotipi o raznim zanimanjima.

I sami imamo predrasude o različitim profesijama.

PATRIK: Ponekad nismo ni svjesni da imamo predrasude. Neke profesije odmah poštujemo dok druge smatramo manje vrijednima.

LUKA: Nabrojat ću neke od čestih predrasuda o zani-

isto tako imamo predrasude o purgerima, a svi znamo za predrasude o Zagorcima: Dalmatinci su lijeni, Zagorci pijanci, purgeri su bahati i sl.

LUKA: Pa moram reći da sam ja kombinacija svega toga. I moram reći da te predrasude uopće nisu istinite.

Svi smi jednaki, svi smo iz Hrvatske.

PATRIK: Svi mi dolazimo od mame i tate... poštara...

LUKA: Patrik, ne melji...

PATRIK: Luka, kad si već rekao da nisi lijen, zovem te k sebi kad budu moji baka i djed brali kuruzu, okapali

Predrasude su negativni stavovi prema nekoj skupini ili pojedincima. je pojedinac i nije zastupnica cijelog ženskog roda.

LUKA: A tvoj brat nije zastupnik cijelog muškog roda što se prometa tiče.

PATRIK: Rekli smo da predrasude nisu činjenice, pa ako već govorimo o znanstveno dokazanim stvarima, moram spomenuti jedno istraživanje o prometnoj psihologiji – neki statistički podaci pokazuju kako muškarci sudjeluju u dvostruko više prometnih nesreća za razliku od žena. Vjerojatnost da će žena stradati u prometnoj nesreći je 25% niža u odnosu na muškarca.

LUKA: Istraživanja su pokazala da je vjerojatnije da će muškarci biti uključeni u nesreće uzrokovane prebrzom vožnjom i da će voziti u alkoholiziranom stanju nego žene. Vjerojatnije je da će uzrok prometnih nesreća koje čine muškarci biti u nepoštivanju prometnih pravila, dok će kod žena uzrok biti loša procjena.

PATRIK: Možemo ustvrditi kako je uloga spola kompleksan problem. Sudeći po rezultatima istraživanja, ne može se zaključiti tko su lošiji vozači – muškarci ili žene.

Ono što se sa sigurnošću može reći je da su muškarci skloniji riskiranju i traženju uzbuđenja. To logično dovodi do veće opasnosti od

sude prema nečemu što ne poznaju dovoljno. Luka, je li to u redu?

LUKA: Djeca svašta čuju od odraslih i zapamte neke predrasude, npr. o ljudima koji su druge vjere ili koji su hendikepirani.

NIKOLINA: Predrasude su štetne za djecu. Zašto?

PATRIK: Stvaraju lažan osjećaj nadmoći koji dovodi do neuspjeha i razočaranja u sebe.

LUKA: Dovode do straha i izbjegavanja pripadnika drugih skupina.

PATRIK: To umanjuje mogućnost slobode i stjecanja životnih iskustava.

LUKA: Kod djece u diskriminaciji stvara se osjećaj manje vrijednosti i socijalne odbačenosti.

NIKOLINA: Kod djece je teško mijenjati predrasude.

LUKA: One su duboko ukorijenjene u njihovoj svijesti. Zato poručujemo odraslima: Pazite što i kako govorite pred djecom!

PATRIK: Predrasude i stereotipi su često samo način kojim pojednostavljujemo svoj pogled na svijet i svi to radimo u određenom stupnju. Postoji mnogo stereotipa.

LUKA: Postoje zemljopisni stereotipi, npr. Škoti su škrti, Talijani su zavodnici, Cr-

manjima, npr. konobarice su neobrazovane.

LUKA: A tu su i smetlari.

Međutim, jako mi je drago što postoji njihovo zanimanje jer me često ujutro probude tako da ne zakasnim u školu.

PATRIK: Zanimanja poput pilota, vatrogasca i nogometnog suca najčešće nazivamo muškima.

NIKOLINA: Pa ipak, cure iz DVD-a Bedekovčina su osvojile već puno nagrada na vatrogasnim natjecanjima.

LUKA: Evo nekih predrasuda o školama. Tako se smatra kako su trogodišnje škole lošije od četverogodišnjih.

NIKOLINA: Zatim da su gimnazijalci bolji od drugih.

PATRIK: Ako ideš u Šudigo – onda si propali umjetnik.

LUKA: Pa kako? Pogledajte mene i Patrika! :-) PATRIK: Albert Einstein rekao je kako je puno teže razbiti predrasudu nego atom.

LUKA: A evo još citata: Otpor prema predrasudama u čovjeku zahtijeva više snage nego li prihvaćanje predrasuda.

NIKOLINA: Moramo spomenuti i predrasude o ljudima iz raznih krajeva Hrvatske.

PATRIK: Svi znamo za predrasude o Dalmatincima,

njivu, štucali trsje.

NIKOLINA: Dečki, idemo dalje... Jeste li ikad doživjeli da vas netko gleda s visoka, Luka?

LUKA: Na sreću, nisam.

Ti, Patrik? Gledaš na ljude svisoka?

PATRIK: Samo one koji su niži od mene...

LUKA: Evo, ja upravo gledam u tebe i mislim si – pa što ti tu radiš sa mnom?

NIKOLINA: Dečki, dolazimo do kraja naše teme.

Ljudi su skloni tome da trpaju ostale u razne kategorije. Često mislimo da su stvari crno-bijele.

PATRIK: Vjerovanje u stereotipe i predrasude pokazuje da ljudi idu linijom manjeg otpora.

LUKA: Predrasuda je.

Naime, Ijudi ne samo da imaju stavove, nego se obično na osnovi njih i ponašaju. I tu opet dolazimo do onog što smo prije rekli – pogrešno je govoriti o nečemu ako nismo provjerili je li neka tvrdnja uopće istinita./////////////////////////////// Transkript emisije Naš glas koju su uređivali učenici Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok na Radio Zaboku

00011

Spolne predrasude Ilustracija: Elizabeta Vutmej, 4.d / Foto: privatni album NN-a

00012

Rodna jednakost

Na samom početku voljela bih istaknuti često zanemarenu razliku između spola i roda.

Naime, te riječi nisu sinonimi, spol je imenovanje biološke karakteristike na osnovu genitalija pri rođenju ili čak prije njega, dijelimo ga na muški, ženski ili u rijeđim slučajevima neodređen.

Ukratko, rod je društveno, a spol biološki determiniran.

Stereotipi i predrasude

Spolne predrasude ovise o vremenu i prostoru, no u našem društvu ustaljena je predrasuda da su muškarci dominantniji, agresivniji, objektivniji, nezavnisniji i jači od žena koje su slabije, subjektivnije, nježnije i osjećajnije. No, prije nego što zađemo dublje valja objasniti što su zapravo stereotipi i predrasude. U socijalnoj psihologiji stereotipima se smatraju vrste stavova kod kojih je očigledan nedostatak opravdanosti i logička neosnovanost te su otporni prema mijenjanju, dok se predrasude odnose na afektivne reakcije prema osobama na temelju njihovog pripadanja određenoj skupini. Predrasude kao i stereotipi nisu nužno loši, iako ih većina percipira kao takve.

Sve je popularnije mišljenje da bi svaka politički korektna osoba trebala odbaciti predrasude i očekivanja, no to nije moguće.

Evolucijom je uvjetovano da se očekivanjima pripremimo za svaki susret, ta nam je karakteristika omogućila sigurnost.

Zamislite situaciju u kojoj prije upoznavanja neke osobe nemate nikakvih očekivanja, tu osobu ne biste percipirali kao živo biće, već kao neživi, bezličan predmet, stoga nema potrebe da sumnjamo u vlastiti moral ako donosimo bezazlene sudove prije vremena.

Ipak, činjenica da u većini nas riječ “predrasuda” ili “stereotip” pobuđuje negativne emocije govori o kontekstu u kojem se one najčešće pojavljuju u našim životima.

Temelj seksizma

Vratimo se na ranije spomenute muško-ženske predrasude.

Te su spolne predrasude temelj seksizma (diskriminiranje i segregiranje osobe na temelju spola).

Seksizam najčešće povezujemo s dominacijom muškaraca koja je ukorijenjena u naš jezik i način razmišljanja. Peter Glick i Susan Fiske (1997.) razlikovali su dva oblika seksizma: hostilni ili neprijateljski (dominantni paternalizam, obezvređujuća uvjerenja o ženama) i benevolentni ili dobronamjerni (zaštitnički paternalizam, idealizacija žena,

Spolne predrasude ovise o vremenu i prostoru, no u našem društvu ustaljena je predrasuda da su muškarci dominantniji, agresivniji, objektivniji, nezavnisniji i jači od žena koje su slabije, subjektivnije, nježnije i osjećajnije održavanje patrijarhalnih društvenih obrazaca i tradicionalnih rodnih razlika).

U koji ga god koš stavili, seksizam nas je doveo do nejednakih odnosa moći koji su ugrađeni u institucije poput obitelji te pravnih i religioznih sustava. Kako društvo napreduje, promjene rezultiraju sve manjom društvenom prihvatljivosti seksističkih pogleda, no tek smo na tragu slabljenja uvjerenja koja održavaju postojeće odnose moći.

Spolne predrasude u vidu seksizma javljaju se i na individualnoj i na institucionalnoj razini. Žene i muškarci od samog rođenja uče prihvaćati seksističko razmišljanje i ponašati se u skladu sa spolnim stereotipima što govori da žene mogu biti sekstisti kao i muškarci te da muškarci mogu

biti žrtve seksizma kao i žene.

Dolazimo do točke u kojoj se na spolnu veže i rodna diskriminacija, tj. nepovoljno postupanje, isključivanje ili ograničavanje osobe na temelju njene pripadnosti rodnoj grupi.

Sustav obrazovanja prati nas kroz velik dio života i ima značajan udio u odgoju djece te usađivanju rodnih uloga u društvu i obitelji. Država kroz škole u obliku nastavnih planova i programa te obavezne literature osigurava prenošenje društveno poželjnih znanja, vještina i vrijednosti. Iako je program odgojnih i obrazovnih ustanova standardiziran, značajnu razliku čine zaposlenici tih ustanova i način na koji oni percepiraju rod i rodnu ravnopravnost.

Rodna je uloga za razliku od spolne promjenjiva, oblikuju je društvo, kultura i mediji, no ono što društvo očekuje nerijetko se kosi sa željama i osjećajima pojedinca koji se ne uklapa u tradicionalni kalup ženske ili muške heteroseksualne osobe.

Rodna jednakost i diskriminacija LGBT osoba vrlo su važna tema i potrebno je pričati o njoj više nego što se to čini, no to je tema za sebe, stoga vratimo se ipak na spolne predrasude.

Nakon ranije spomenutog školovanja slijedi zapošljavanje, u kojem su vidljivi ostaci patrijarhalnog društva i sukladnog vrednovanja ženskog rada. U pravilu, kada neka profesija postane feminizirana (većinu čine žene), postaje i slabije plaćena. Kada se žene nađu u javnim službama, uglavnom ostaju u “tipičnim ženskim” sektorima, hijerarhijski su niže pozicionirane te imaju nižu plaću i status.

U politici su žene također podređene. U svim zemljama svijeta parlamentarne zastupnice govore o diskriminaciji visokopozicioniranih žena u politici, ali i u bilo kojem drugom sektoru.

Posramljivanje ambicioznih žena kao loših majki ili žena koje se posvećuju obitelji kao neambicioznih vrši se i od strane žena i muškaraca.

Objektivizacija žena

Možda se čini da smo zapeli na temi seksizma, no on je glavni i vrlo štetan produkt spolnih predrasuda čiji korijen seže generacijama unazad. Mnogi negiraju da živimo u svijetu u kojem dominiraju muška načela ili tvrde da je feminizam nepotreban i nakaradan u 21. stoljeću, no to samo potvrđuje suprotno. Živimo u vremenu i prostoru u kojem seks prodaje ljudsko, naročito žensko tijelo koje je postalo seksualni objekt i toliko često nam se servira kao takvo da smo uvjetovani da otupimo na isto.

Sveprisutna objektivizacija žena hrani ideju naših tradicionalnih rodnih uloga, stoga ne čudi da je zastupljenost žena u području nacionalne obrane, religijskih pitanja, demonstracija i slično još uvijek bliska nuli./////////////////// //////////////Teuta Vučajnk, 4.d

00013

Rasne

Ilustracija: Klara Vitković / Foto: ZCUK Regenerator

00014

Rasizam kakvim ga danas poznajemo konstruirali su europski antropolozi 14. stoljeća vršeći istraživanja nad takozvanim primitivnim narodima

e predrasude Kako su spolne predrasude uzrok seksizma, tako je i iz rasnih predrasuda izrastao rasizam. Definiciju predrasuda možete pročitati u članku o spolnim predrasudama, a rasizam valja objasniti sada. Rasizam je ideologija prema kojoj između rasa koje čine ljudski rod postoje značajne biološki uvjetovane razlike.

Ta je ideologija vezana uz tvrdnje da su određene rase vrjednije ili po prirodi superiornije od drugih što im daje pravo da koriste silu kako bi takav položaj održali i spriječili “miješanje rasa”.

Iako neka istraživanja ukazuju da je ksenofobično i netolerantno ponašanje zapisano u našim genima, to jest da rasizam potječe od naših predaka koji su živjeli u plemenima, te su, kako bi opstali, pripadnike drugih plemena morali tretirati kao neprijatelje (magazin Philosophical Transaction), prvi nama poznat slučaj rasističkog pogleda na svijet nalazimo u srednjovjekovnoj Europi.

U 13. i 14. stoljeću dolazi do popularizacije poistovjećivanja Židova s vragom i vračanjem.

Rasizam kakvim ga danas poznajemo konstruirali su europski antropolozi 14. stoljeća, vršeći istraživanja nad takozvanim primitivnim narodima. Uz pomoć Darwinove teorije evolucije obrazložili su da su različite ljudske rase manje ili više odmakle u evolucijskom napretku u usporedbi s izumrlim predcima koje čovjek dijeli s čovjekolikim majmunima, što ih dovodi do zaključka da je primitivnost tih naroda biološki uvjetovana njihovim slabijim umnim sposobnostima.

Rasne predrasude protkale su našu povijest, od renesanse u kojoj se porobljavanje Afrikanaca opravdava Knjigom Postanka, prosvjetiteljstva u kojem zagovornici ropstva nadglašuju sekularno zagovaranje jednakosti svih rasa do 20. stoljeća u kojem otvoreno

rasistički režimi doživljavaju vrhunac i svrstavaju Afroamerikance u nižu kastu.

Rasistička ideologija u 20. stoljeću ušla je u ekstrem, u nacističkoj Njemačkoj došlo je do pokušaja istrjebljenja jedne cijele etničke grupe. Hitler je stavio rasizam na loš glas, rasna ideologija napokon doživaljava pad u Europi i Americi. Jedini rasistički režim koji je nadživio Drugi svjetski rat i Hladni rat je onaj u Južnoj Africi.

Neuspjeh nacističke Njemačke, desegregacija juga Amerike i ukidanje apartheida u Južnoj Africi pokazuje da su režimi otvoreno bazirani na rasizmu stvar prošlosti. Napredak je vidljiv, no rasne predrasude duboko su ukorijenjene u mnoge kulture svijeta, u nekim slučajevima do te mjere da čak i pripadnici različitih rasa nesvjesno

prihvaćaju ideju navodno davno zaboravljene bjelačke superiornosti. Rasne su predrasude prisutne i na individualnoj i na institucionalnoj razini. Iako se u većini kultura danas promovira jednakost, dobro su nam poznati slučajevi u kojima institucije ili državne službe, kao i pojedinci, diskriminiraju na osnovi rase, etničke ili vjerske pripadnosti, te čak imena ili prezimena. Zavod za statistiku Sjedinjenih Američkih Država zaključio je da afroamerički muškarac rođen 2001. godine ima šansu od 32% da u svojem životnom vijeku bude stavljen u zatvor, latinoamerički muškarac ima šansu od 17%, a bijelac od samo 6% posto. Takve brojke govore nam da smo još daleko od stvarne rasne ravnopravnosti i razbijanja rasnih predrasuda./////////////////////Teuta Vučajnk, 4.d

00015

?

Stigmatizacija ŠUDIGO-a Razgovor vodila i priredila: Sandra Benčić, 3.d

Kad su u pitanju zabočke škole, jedna je od raširenijih predrasuda kako je Gimnazija Antuna Gustava Matoša "bolja" od Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok. Učenici ŠUDIGO-a, naravno, nemaju takvo mišljenje, a što o tome doista misle gimnazijalci, pokušali smo saznati od njih samih.

00016

Toleriraš li izraženije stilove odijevanja srednjoškolaca i zašto da/ne? Kakvi su to stilovi odijevanja za tebe?

Matija: Izraženije stilove odijevanja podržavam u svakom pogledu. Smatram da pojedinci imaju potrebu izarziti svoje stavove ili osjećaje kroz svoj možda nekima “ekstravagantiji” način odijevanja. Isto tako mislim da bi svi trebali imati jednaku mogućnost i pravo osjećati se ugodno u onome što odjenu.

Naravno, to ne znači da imaju pravo diskriminirati i omalovažavati druge.

Robert: Toleriram izraženije stilove odijevanja srednjoškolaca jer poštujem različitosti među ljudima. Takve stilove uglavnom njeguju umjetnici.

Dorotea: Da, smatram da svi imamo neko pravo odijevati se na način koji želimo. Ja osobno nemam svoj stil odijevanja, što ću odjenuti ovisi o mom raspoloženju ujutro.

Misliš li da u ŠUDIGO-u ima više takvih slučaja nego u ostalim zabočkim srednjim školama?

Lisa: Pa…da. Čini mi se

da u ŠUDIGO-u ima najviše tzv. alternativaca. Pohađam gimnaziju i vidim da ima mnogo manje ljudi s izraženijim stilom odijevanja, a isto mi se čini za srednju školu. Ne znam ima li tome razlog, pretpostavljam da se ljudima u umjetničkim školama više sviđa kreativnije izražavati kroz odjeću i ne vidim ništa loše u tome.

Matija: Kako je ŠUDIGO Škola za umjetnost i dizajn mislim da možemo uočiti veću raznolikost stilova odijevanja nego u ostalim zabočkim školama.

Također, mislim da to treba poticati i u svakom pogledu podržavati jer svatko ima pravo izraziti sebe i svoje stavove kroz način na koji osjeća da mu najviše “godi”.

Josip: Mislim da u ŠUDIGO-u nema više takvih slučaja nego u ostalim zabočkim srednjim školama.

Svaka škola u Zaboku ima svoje “outsajdere” prema kojoj se većina odnosi s predrasudama.

Aneta: Mislim da ima.

Možda zato što su ljudi koji su više “umjetnički nastrojeni” skloniji neverbalnom izražavanju.

Jesi li ikad čuo/la glasine o ŠUDIGO-u?

Lisa: Ma jesam, na žalost. Najtipičnije glasine o ŠUDIGO-u su da su tamo ljudi slabije inteligencije i da se nisu nigdje drugdje mogli upisati. Tu je, narav-

no, i glasina da su Šudigovci sami punkeri, gotičari, darkeri raznih vrsta i podvrsta, sotonjare i svašta drugo.

Ljudi funkcioniraju po tome stereotipu i čim vide nekog u Zaboku tko imalo sliči na alternativca, strpaju ga u ŠUDIGO. To rade i meni. Meni je samo kul biti gimnazijalka u crnom s obrijanom glavom.

Robert: Čuo sam različite glasine, većinom negativne, ali sam ih ignorirao i nastojao dokazati drugačije budući da sam i ja, kao učenik srednje glazbene škole, čija se nastava održava u sklopu ŠUDIGOa, član te zajednice.

Josip: Općepoznata stvar je da u Zaboku postoji vječan rat između triju škola, ali ne zamaram se time zato što i unutar pojedinih škola postoje podjele.

Svaka škola je omražena na svoj način, a ŠUDIGO je uglavnom smatran lošijom školom od ostalih.

Koje je tvoje mišljenje o tim glasinama?

Nina: Mislim da su te glasine u potpunosti netočne. Vjerujem da svatko upisuje ono što ga zanima te da ŠUDIGO nikome nije zadnja nada.

Josip: Nije me briga za njih. Ne dijelim ljude po školama i smjerovima, nijedna škola ne garantira da ima sve inteligentne učenike. Odabir škole i smjera ne može te činiti inteligentnijom ili manje inteligentnom osobom, ono što cijenim je trud i marljivost oko smjera koji odabereš. Ako je netko odličan učenik u “svojoj struci”, zašto bi ga itko trebao omalovažavati, bez obzira na to je li je gimnazijalac ili strukovnjak. Smatram da se ljudi odnosno učenici ne bi smjeli zamarati glasinama jer samim time ih i potiču.

Aneta: Mislim da su takve gasine obični stereotipi bez nekog čvrstog temelja. Što misliš, kako je i zašto došlo do predrasuda o ŠUDIGO-u?

Robert: Načuo sam kako su u prošlosti školu pohađale određene >>>>

Nedavno je grupa učenika ŠUDIGO-a predstavljala svoj projekt na jednom događanju i bili su izloženi ruganju učenika drugih škola.

00017

Učenici ŠUDIGO-a često su bili ismijavani zbog načina odijevanja. skupine mladih ljudi koje su davale razloga drugim ljudima da donose određene stavove o njima koji su, vjerujem, u potpunosti netočni.

Josip: Predrasude nastaju zbog ljudske gluposti, nerazumijevanja i netolerancije, a ponajviše zbog neupućenosti. Mnogi ne razumiju sustav i cilj školovanja u ŠUDIGO-u, pa se zbog toga vjerojatno stvaraju predrasude.

Dorotea: Ljudi iz ovih krajeva su još uvijek previše konzervativni. Ne shvaćaju da zanimanja koja pruža ŠUDIGO zahtijevaju

Lisa: Naravno da postoji, samo bi na tome trebalo raditi dugo vremena. To, naravno, nije razlog da se na tome uopće ne radi i to bi trebalo biti samo poticaj da se što prije počnemo baviti uklanjanjem predrasuda. Trebamo natjerati ljude da razmisle zašto one postoje i zašto vjeruju u njih...

Josip: Iskreno, ne znam. Nažalost, predrasude će uvijek postojati za svaku skupinu ljudi. Jedino što ih možda može smanjiti je da te osobe koje su na neki način zlostavljane, ostanu i budu ono što jesu. Tako će možda steći veće poštovanje.

Dorotea: Postoji. Dolaze nove generacije učenika koji su sve liberalnije i nadam se da će s vremenom te predrasude nestati.

Smatraš li gimnaziju boljom školom od ŠUDIGO-a?

Nina: Ne. Smatram da je svaka škola posebna na

Predrasuda o ŠUDIGO-u sve je manje jer su manje razlike u stilu odijevanja, frizure i slično u odnosu na druge srednjoškolce. umjetničkim talentima, a gimnazija na sposobnosti pamćenja i korištenja činjeničnog znanja i obje su stvari jednako vrijedne.

Da se radi o dvjema umjetničkim školama ili dvjema gimnazijama, tad bi se mogle uspoređivati. Ovako je to besmisleno.

Robert: Kao član obje škole, mogu ih usporediti.

Smatram da je gimnazija bolja škola što se tiče ambijenta, atmosfere i obrazovanja, dok ŠUDIGO pokazuje veliku paletu različitosti, kako osoba tako i smjerova, predmeta i kreativnosti.

Josip: Ne. Nema smisla uspoređivati potpuno različite sustave i ciljeve

Svaki učenik koji polazi srednju četverogodišnju školu može upisati neki fakultet. oslobođenje kreativnosti, da svaki učenik mora biti svoj te da su ta zanimanja jednako vrijedna kao i ostala.

Postoji li mogućnost da se te predrasude "uklone"?

Nina: Mislim da ne postoji mogućnost za uklanjanjem predrasuda. Iz razloga jer te predrasude za ŠUDIGO predugo postoje i svi znaju za njih. Čak i djeca u osnovnim školama govore svakakve ružne stvari za ŠUDIGO.

00018

svoj način te da gimnazija nije ništa bolja od ŠUDIGO-a ili bilo koje druge škole.

Lisa: Ajme, u takvim se situacijama sramim što sam gimnazijalka. Ne, gimnaziju ne smatram boljom školom od ŠUDIGO-a jer mislim da se te dvije škole ne mogu uopće uspoređivati. S jedne strane imamo ŠUDIGO, umjetničku školu, i gimnaziju. Dva potpuno različita svijeta. ŠUDIGO se bazira na raznoraznim

školovanja. Ako su gimnazijalci odabrali četiri godine školovanja nakon kojih su nitko i ništa (bez ikakve mogućnosti zaposlenja), a strukovnjaci da izuče neki strukovni smjer, onda nema smisla uspoređivati ta dva odabira. Niti jedna škola nikome ne može garantirati uspjeh u životu i poštovanje društva nego samo vlastiti trud i samopoštovanje.

Aneta: Ne mogu to

tako reći. Poznato je da je gimnazija teža i ima više predmeta. Meni kao polaznici gimnazije bi vrlo teško palo imati satove i raditi radove kakve pohađaju i rade moji prijatelji iz ŠUDIGO-a.

Tako da je svaka od škola bolja za potrebe i sposobnosti drugačijih ljudi. Što misliš zbog čega postoje te predrasude?

Nina: Zbog toga što je ŠUDIGO umjetnička škola te ima neke smjerove koji su trogodišnji, ljudi smatraju da ju je lakše upisati i završiti, dok je gimnazija teža škola koju upisuju samo najpametniji koji planiraju biti “nešto” u životu.

Lisa: Zbog prethodno spomenute glasine da su u ŠUDIGO-u “bedačeki”, a da je gimnazija tvornica umova. Ne brinite, ima “bedačeka” i u gimnaziji.

Matija: Same predrasude postoje vjerojatno zbog nedovoljne informiranosti o određenoj školi, u ovom slučaju o ŠUDIGO-u. Svatko bi se, prije osuđivanja, trebao sam uvjeriti o kakvoj je školi riječ pa tek onda “suditi”.

Josip: Također, zbog međusobnog nerazumijevanja. Učenici nisu dovoljno upućeni u vrste škola koje ne pohađaju.

Nekim učenicima roditelji ne dopuštaju da idu u ŠUDIGO zbog tih pogrešno donesenih zaključaka.

Misliš li da je to u redu od strane roditelja?

Nina: Mislim da to nije u redu. Svako dijete ima pravo upisati školu koja ga zanima. Roditelji im, naravno, mogu pomoći i davati savjete tijekom njihova upisa, no, odabir škole trebao bi biti donesen od strane djece.

Lisa: Djelomično, ali samo djelomično, razumijem roditelje jer ne žele da drugi sude njihovo dijete prema tome što ide u “lošu” školu. S druge strane, mislim da to stvarno nije u redu. Ako je dijete dovoljno talentirano i ako ga umjetnost veseli i želi se baviti njome, ne vidim razloga zašto ne bi išlo u ŠUDIGO.

Predrasude o Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok proizlaze od onih koji nisu informirani o tome kakva je naša škola i koje mogućnosti nudi. normalan odgoj mogu biti Ako roditelji djetetu preporučaju ili ga tjeraju u školu temeljeno na glasinama o toj školi, mislim da to nikako nije dobar sistem.

Robert: Smatram kako to nije u redu od strane roditelja jer to direktno krši

dječja prava. Rekao bih im da bi trebali pustiti svoju djecu da sama odluče.

Aneta: Svaki roditelj se ima pravo brinuti se za djetetovu budućnost. Ali takvi roditelji su zapravo samo neinformirani i skloni predrasudama. Također, uz

sigurni da im dijete neće postati takvo.

Na vjetrometini nekreativaca Što su za tebe predrasude?

Predrasude su, prije svega, neznanje o nečemu. One su loši sudovi o nečemu što nam je nepoznato. S obzirom na to da smo prilično konzervativna zemlja, puni smo predrasuda za koje uopće nemamo opravdanja, a sve na temelji pogrešnih pretpostavki i nerazumijevanja.

Kao što je poznato, o Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok postoje razne predrasude. Je li to problem i Regeneratora?

Nije. Tome je razlog taj što je Regenerator mjesto namijenjeno za ljude koji su malo drugačijeg pogleda na svijet, odnosno za one prema kojima većina drugih ljudi ima predrasude.

Program koji se odvija u Regeneratoru je nekomercijalan i različitog sadržaja od većine kulturnih i zabavnih programa koji se pružaju mladima u županiji.

Preko naših programa mogu se upoznati različite kulture i time nastojimo smanjiti predrasude o pripadnicima neke (sub) kulture.

Kod Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću slučaj je da tu školu upisuju mladi ljudi koji bi htjeli zadržati i razviti što više svoj kreativni potencijal pa možda zanemare neke druge (nevažne)

O predrasudama smo nekoliko pitanja postavili i Tinu Šemovčanu, apsolventu komunikacijskog menadžmenta i predsjedniku udruge Regenerator koja vodi ZCUK Regenerator. stvari i zbog toga se nađu na vjetrometini onih koji nisu naučili kreativno razmišljati radi zastarjelog načina obrazovanja u svojim školama. Ljudi koji cijeli život rade samo ono što su im prenijeli drugi teško mogu ostvariti nešto novo i inovativno što pokreće napredak naše civilizacije.

Zamislite samo da su, npr. Da Vinci, Steve Jobs, Nikola Tesla i James Watt cijeli život živjeli sa znanjima koja su im drugi usadili - vjerojatno bi danas još kočijama i konjima dolazili u školu. ŠUDIGO Zabok definitivno je drugačija škola, jer uči ljude razvijanju

kreativnosti, a ne šablonski usađivati znanje. Samim time što je škola drugačija, odmah postoje neosnovane predrasude prema njoj.

Jesu li te predrasude postojale i kad si ti išao u tu školu?

Ha, ha... kao da sam išao u školu prije 30 godina. Mislim da su stvari iste kao i prije par godina kada sam ja pohađao tu školu. Predrasuda je uvijek bilo, ali nikada nisam previše razmišljao o tome niti se time zamarao. Što misliš, postoji li mogućnost da (o) brišemo predrasude o našoj školi?

Ne treba brinuti o tuđim stavovima i ne treba se pošto-poto truditi pobijati tuđe predrasude prema učenicima koji ju pohađaju. Možda je dovoljno tim skepticima dati priliku da se upoznaju s programom i strukturom škole, što se i čini kroz razne radionice, izložbe, revije i ostale aktivnosti koje provodi Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok provodi u sklopu svojih nastavnih i izvannastavnih programa.////////////////////Sandra Benčić, 3.d

00019

Za tu temu odlučili su se zbog prošlogodišnjeg školskog projekta Govor odjeće zbog kojeg polovica naših učenika smatra da nam je potreban kodeks odijevanja. Nakon odabira teme snimili su video koji je prikazivao različita mišljenja o načinu odijevanja u školi. Stoga su u prilogu prikazali stavove o primjerenosti odijevanja mladih u školama, sugovornike su pitali za mišljenje o tome što je za njih neprimjereno odijevanje i kako bi to spriječili.

Snimljeni video poslali su na natječaj zajedno s videom o školi te su bili pozvani da snime emisiju na HRT-u. Imali su nekoliko sastanaka na kojima su odabrali učenike škole koji će sudjelovati u emisiji te su se detaljno pripremali za snimanje uz pomoć profesorica Ruže Leskovar i Antonije Čeko.

U subotu 7. ožujka 2015. u jutarnjim satima s autobusnog kolodvora u Zaboku krenuli su prema studiju HRT-a. Svi su bili uzbuđeni i nestrpljivo su čekali da dobiju svojih “pet minuta slave” i izraze svoje mišljenje o navedenoj temi. Nakon dolaska na HRT razgovarali su s profesorom filozofije Tomislavom Reškovcem koji ih je uputio u tijek snimanja emisije Ni da ni ne. Razgovor je bio poprilično opušten i duhovit. Cijeli dolazak i ponašanje iza svjetla reflektora snimio je Mac koji je kasnije montirao duhovit video za službenu facebook stranicu emisije.

Prije ulaska u studio svi su bili pomalo nervozni, no s vremenom su se opustili i priključili se raspravi treba li uvesti kodeks odijevanja na javna mjesta.

Na snimanju je na raspolaganju bio jedan mikrofon po skupini stoga su se oni koji su nešto htjeli reći morali izboriti za riječ. U jednom dijelu emisije pridružio im se i profesor Reškovac koji je svojim provokativnim pitanjima poticao raspravu. Pa su tako raspravljali o tome što bi trebale raditi bakice kojima smetaju kupaći kostimi na ulici, mogu li odrasli muškarci postati balerine, što misle o onima koji nose roze majice.

Svi su se zabavili i bili oduševljeni snimanjem i neformalnim odnosom ekipe sa snimanja prema njima. Iako su u studiju sjedili 3 sata bez pauze,

00020

Učenici 4.mt sudjelovali su na natječaju za HRT-ovu emisiju Ni da ni ne. Odabrali su temu Treba li nam kodeks odijevanja u školama?.

snimanje je prošlo brzo i na kraju uspješno. Učenici koji su radili na snimanju video uratka i odradili najveći dio posla Martin i Siniša i ovaj puta bili su iza kamera i sve pomno promatrali. Čak su imali priliku i otići u režiju dok je ostale oblijevao znoj od reflektora u studiju. U režiji su mogli vidjeti kako nastaje emisija i cijeli proces snimanja i montaže te svu opremu koja je potrebna za izradu jedne TV emisije. Dečki su bili oduševljeni i smatraju da bi se jednog dana

mogli i oni naći u takvom poslu.

Kada su završili snimanje, Teuta i Mario ostali su snimiti najavu za prisustvovanje u emisiji koju također možete pogledati na facebook stranici emisije Ni da ni ne. Natrag prema Zaboku krenuli su u popodnevnim satima pomalo gladni, ali puni doživljaja i zadovoljstva.///////////////// Marija Gebert, 3.d

Mobilnost i pristupačnost neki su od osnovnih preduvjeta za uključivanje osoba sa invaliditetom u svakodnevnicu te su osnovne pretpostavke da se osoba s invaliditetom može znatno lakše uključiti u zajednicu i društvo. Prema svemu osobe s težim invaliditetom koji uključuje mobilnost, zabrinutije su od recimo slijepih i slabovidnih, gluhih i gluhonijemih. Postoje signalizatori i prilagodbe koje olakšavaju kretanje prema invaliditetima vida, sluha i govora od mobilnosti odnosno težeg oblika invaliditeta i to je najveći problem jer u modernom društvu svim ljudima je zagarantirano pravo na jednaku mobilnost i slobodu kretanja javnim prostorom od trgovačkih centara, restorana pa sve do putovanja, javnog prijevoza, WC-a i slično.

Diskriminacija invalida

Što se tiče javnih prostora koji su prilagođeni osobama s invaliditetom ponajviše su mjesta, institucije koje su novoizgrađene te se danas više pažnje usmjeruje prema takvome cilju. U svojem istraživanju preko interneta, došla sam do članka u kojima ljudi spominju da rijetko kada i vide invalida u gradu i općenito na nekom javnom mjestu, dok se recimo u “razumnijim” zemljama Europe od Hrvatske, može vidjeti puno više invalida na javnim prostorima, ali i u javnim sektorima što se tiče posla. Čitajući ispovijesti osoba s invaliditetom u našoj državi otkrivamo da su mnogo puta odbijeni na razgovorima za posao te kako teško nalaze stambene prostore za život pa sve do podrugljivog ismijavanja u javnosti. No, i ne radi se samo o tome jesu li ili nisu javni prostori prilagođeni invalidima, već je razočaravajuća činjenica da ih u Hrvatskoj na upravo takvim mjestima niti nema, odnosno rijetko ih se može vidjeti.

Porazna je činjenica da se radi o primitivnom iracionalnom mentalitetu, po kojem je biti invalid, pa čak i lakše bolestan, sramota i nešto što treba skrivati.

U osvrtu na terensku nastavu raspravljalo se o pristupačnosti muzejskih ustanova prema vrstama invaliditeta, u ovom slučaju

Pristupačnost MUZEJSKIH ustanova osobama s invaliditetom Iracionalan je mentalitet po kojem je sramota biti invalid Umjetničkog paviljona i Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Velika je razlika o između ova dva javna prostora, no znajući da je Paviljon uistinu stara građevina te i zaštićena kulturna baština, zapravo je sasvim očekivan manjak prilagodbe za invalide.

(Ne) prilagodba javnih prostora Ipak, današnje tehničke mogućnosti nude raznovrsne opcije te nije teško izgraditi jednostavnu rampu preko ulaznog stepeništa, no to je samo jedno

od lako izvedivih rješenja. Vjerojatno ni samo vodstvo Paviljona nije razmišljalo o tome, jer lakše se držati tradicije nego pokrenuti neku inicijativu kako bi osobe s invaliditetom mogle uživati u mnogobrojnim izložbama i umjetnosti kao takvoj.

Jednake mogućnosri za sve

Za razliku od Paviljona, Muzej suvremene umjetnosti uistinu je lijepo i pažljivo osmišljen, projektiran i u svrhu prilagodbe osobama s invaliditetom, od betonskih rampi uklopljenih sa stepeništem ispred Muzeja pa sve do dizala u unutarnjem prostoru. Treba imati na umu kako je to novoizgrađeni kompleks te se uistinu moglo više pažnje prilagodbi invaliditetu.

Zaključno, osobe s invaliditetom prikrivena su i izolirana manjina koja je suočena s nedostatkom pristupa javnim prostorima. Dobra je strana cijele priče da ljudi ipak nakon 20 godina u Hrvatskoj postaju svijesni da se osobama i lakšeg i težeg

invaliditeta omogući “normalan” život, jer će se osjećati korisnima i vrijednima kao što oni i uistinu jesu.

Danas je u Hrvatskoj više od 500.000 ljudi s raznim stupnjevima i oblicima invaliditeta (prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo) i osnovano je mnogo udruga i organizacija koje podupiru takve ideje i uspješno usavršavaju put prema njihovoj jednakosti u društvu, jer na kraju ono čega nismo svjesni je da su to osobe koje su brutalno obilježene s teškom budućnošću i načinom života, a sami to nisu tražili, zašto se onda ne bi vodili tom spoznajom i o tome što više razgovarali preko javnog medijskog prostora./////////////////////// Dora Komljen, 4.d

00021

Likovni natječaj

Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava, Kuća ljudskih prava i udruga B.a.b.e. organizirali su likovni natječaj na temu Rodna ravnopravnost. Na natječaju su sudjelovali učenici 3. i 4. razreda dizajna. Prvo mjesto na natječaju osvojila je učeni-

00022

ca Teuta Vučajnk sa stripom pod nazivom Malala. Na izložbi su također sudjelovali učenici Elizabeta Vutmej, Veronika Koprivnjak, Ozren Kisić Morduš, Lucija Pracaić, Lucija Kralj, Gabrijel Krušelj, Lucija Rasonja i Marina Grabušić pod mentorstvom profesora Borjana Komarice i profesorice Anuške Alfirević.

– Na natječaj sam poslala dva rada. Zadatak je bio iz predmeta Ilustracije u sklopu građanskog odgoja. Strip sam napravila prije dosta vremena, a sjetila sam se Malale kada sam shvatila da dosta mojih vršnjaka ne zna tko je ona. U stripu sam samo ponovila i ilustrirala priču koja

se provlačila kroz medije duže vrijeme – istaknula je učenica Teuta Vučajnk.

O kršenju osnovnih ljudskih prava

– Rad Malala nastao je kao dio nastavnog procesa u kojem smo temu ljudskih prava, u ovom slučaju prava žena na ravnopravnost u društvu, proveli kao dio implementacije građanskog odgoja u predmet Ilustracija. Radi se o crno bijelom stripu kroz koji su trebali prikazati probleme s kojima se susrećemo u privatnom životu ili ih vidimo u medijima, a dotiču se kršenja osnovnih ljudskih prava – rekla nam je prof. Anuška Alfirević.

Učenici su kroz svoj rad željeli prikazati ravnopravnost spolova i prikazati društvo temeljeno na ravnopravnosti i zajedništvu te potaknuti ljude na razmišljanje.

– Kada je riječ o ravnopravnosti spolova uvijek imam želju sudjelovati na natječajima. Upravo čekam pozitivan odgovor za prisustvo na konferenciji u Europskom parlamentu u Bruxellesu na temu jednakosti spolova – zaključila je Teuta.

Radovi učenika bili su izloženi u prostorima Kuće ljudskih prava 11. prosinca 2015. godine u Zagrebu.////////////Alara Öztürk, 4. mt

Nagrađeni učenici s mentoricom, profesoricom Anuškom Alfirević

Ponukani rodnom neravnopravnošću u društvu, učenici trećeg i četvrtog razreda Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, odlučili su progovoriti likovnim djelima. Za njih je rodna ravnopravnost tema koja je premalo zastupljena. – Sasvim je normalno, logično, da smo jednaki jer smo jednako vrijedni i jednako potpomažemo svijet. Muškarci ne bi mogli bez žena, žene ne bi mogle bez muškaraca. Što se tiče ljudskih prava, smatram da se premalo u javnosti govori o ljudskim pravima i premalo se posvećuje problemu zlostavljanja, odnosno žrtvama. Premalo je sigurnih kuća te puno žrtava obiteljskog nasilja završava kobno – istaknula je Elizabeta Vutmej, učenica 4. razreda.

Danas nisu samo žene izbačene iz društva. – Umjesto da sam pozivao samo na prava žena, pozivao sam na prava muškaraca, pošto se to često zaboravlja. Napravio sam plakat na kojem piše datum Međunarodnog dana žena i datum Međunarodnog dana muškaraca za koji većina ne zna da uopće postoji – kazao nam je učenik Ozren Kisić Morduš.

Prvo mjesto na natječaju temu Rodna ravnopravnost osvojila je učenica Teuta Vučajnk sa stripom pod nazivom Malala

Učenica Teuta Vučajnk s nagrađenim radom

Likovnim djelima PROTIV rodne neravnopravnosti

Fotografije: Željko Nemec

00023

Izložba interaktivnih radova suvremene vizualne umjetnosti ucenika završnih razreda Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjecu Zabok

VELIKA GALERIJA GRADA ZABOKA 5.6.-26.6.2014.

Popis radova 1 Zajednički projekt 4.di (Marta Čaržavec, Birgit Brlečić, Vanja Hozmec, Florijan Lacko, Marina Kralj, Barbara Micek, Sandra Hlaban, Mislav Sutara), Instalacija s ek 2014. godine 2 Barbara Micek, Revealed, ženski torzo u patiniranom gipsu, alu foliji i žici, oko 1,6x0,5 m 3 Barbara Micek, Elis, animirani film rađen tehnikom stop-animacije, glave u terakoti sa žicom na željeznom okviru 6 Marina Kralj, Kult prirode, instalacija, oko 0,3x0,6 m, obojani reljefi u terakoti 7 Vanja Hozmec, Kultivator, 1x1x1 m, interaktivn kolaž, 0,2x0,2x0,5 m 10 Božica Breber, Matrica, terakota, drvo, kolaž, 0,4x0,3x0,3 m, 2013., 3. nagrada na Državnom natjecanju LIK 11 Karlo Gajski, Bolji pogled, site specific pr 2014. 13 Božica Breber, Krik 21, terakota i drvo, 2013., 1. nagrada na Državnom natjecanju LIK 14 Petra Hac, Vrtlog života, terakota, drvo, pleksiglas, tuš na papiru, 2013. 15 Za oko 1,5x1,5x2 m, 2014. 16 Tihomir Krklec, bez naziva, kombinirana tehnika, 2013. 17 Jelena Benger, New World Order, plakat, 2014. 18 Jelena Benger, Starlight, plakat, 2014. (para)normalno?, plakat, 2014. 23 Kristina Košec, Starlight 1, plakat, 2014. 24 Kristina Košec, Starlight 2, plakat, 2014. 25 Klara Vitkovic, Bioenergija, plakat, 2014. 26 Željka Mal Tepeš/pektoral, Paola Grgurić/šenti i tijara), Piramida, kombinirana tehnika kaširanja i kolažiranja 29 Jelena Benger, Triad, kolorirano drvo, 7,5x7,5x7,5 cm + 5 fotografija A4 fo 19,8x30 cm, 2014. 31 Samanta Petruša, Drvo života, Kombinirana tehnika (medijapan, crtež rasterom, kolaž), 40x40x40 cm (4 manja dijela: 9x6 cm; 18x5 cm; 20x7 cm; 12x13 34 Valerija Djanješić, bez naziva, grafički list, 20x28 cm, akvatinta, suha igla, 2014. 35 Ivana Grbec, bez naziva, grafički list, 20x28 cm, bakropis, akvatinta, suha igla, rezervaž, 2 čini današnji dom toliko privlačnim, toliko posebnim?”, kombinirana tehnika, 2014. 39 Ivana Grbec, Diksica, kombinirana tehnika, 2014. Mentori Anuška Alfirević, prof. ment Smolić (1-11) Štefica Zajec Stanić (28)

00024

kološkim predznakom - portreti glave od keramike u raku tehnici s biljem kao kosom, izvedena eko art akcija na Zivtovom trgu povodom Dana planete Zemlja, 22. travnja 2014. 4 Marta Čaržavec, Le peur, grupa skulptura od patiniranog gipsa, gline, pijeska i žice, instalacija oko 2x0,5x2,5 m 5 Florijan Lacko, Res publica, instalacija 2,5x1,5 m, na instalacija, video, lightshow, terakotne obrazine 8 Birgit Brlečić, Poljubac, 0,2x0,2x0,3 m, glazirana keramika, drvo, metal 9 Sandra Hlaban, Van Gogh je tu, suha glina, rojekt na krovu ŠUDIGO Zabok, terakota, cement, željezo (happening postava i otkrivanja 27.6.2014.) 12 Sandra Hlaban, Follow the Water, računalna grafika, 1,4x0,9 m, ajednički projekt 4.di (Marta Čaržavec, Vanja Hozmec, Sandra Hlaban, Florijan Lacko, Barbara Micek, Birgit Brlečić), Stupovi dizajna, instalacija projekata produkt dizajna, 19 Valerija Djanešić, Life/Afterlife, plakat, 2014. 20 Valerija Djanešić, Starlight, plakat, 2014. 21 Ivana Grbec, Paranormal - It’s all in your mind., plakat, 2014. 22 Sara Vrgoč, lbaša, Alone or not?, plakat, 2014. 27 Željka Malbaša, Spirits or not?, plakat, 2014. 28 Zajednički projekt odjela dizajn odjeće (Jasmina Šivalec/odjeća skulptura, Romina ormata, 2013. 30 Jelena Benger, Grafička mapa: filmski likovi (5 grafičkih listova: Majčinstvo, Životne vrijednosti, Prilike, Zanesenost, Budućnost), dvobojni linorez, otisak 3 cm), 2014. 32 Sara Vrgoč, bez naziva, grafički list, 20x28 cm, akvatinta, suha igla, linorez, 2014. 33 Sara Vrgoč, bez naziva, grafički list, 20x28 cm, akvatinta, suha igla, 2014.

2014. 36 Ivana Grbec, bez naziva, grafički list, 20x28 cm, suha igla, slijepa jetka, 2014. 37 Klara Vitković, Izgubljeni, olovka na papiru, 2014. 38 Valerija Djanješić, “Što je to što tor (16, 37-39) Carmen Bačura Potočić, prof. mentor (29-36) Borjan Komarica (17-27) Aleksandra Mašić Tumpa (12) Nikolina Ptičar (13, 14) Nikola Sinković (15) dr. art. Mirjana

00025

10

14

5

1

13

16 3

31

8

38

37

2

28

34

35

33

17

24

29

12

23

15 30

25

19

27

22

00026

18

7

20

21

26

4

Izložba pod nazivom Zreli za umjetnost? ima cilj poticati kreativno stvaralaštvo mladih ostvareno u njihovim raznolikim radovima suvremenog umjetničkog izričaja.

Javnim izlaganjem u tako mladoj dobi – a pretpostavlja se da za umjetnost treba ipak imati osim talenta i određen stupanj zrelosti – oni ovom izložbom valoriziraju svoj rad i stječu informacije o komunikaciji društva i umjetnosti.

Poznati likovni pedagog Mladen Pejaković govorio je da je “...dječje stvaralaštvo osobita mudrost. U njemu se narav usklađuje sama prema sebi. Sintetizira raščlanjeno i raščlanjuje sinteze: ono je predodžba o svijetu i svijet u predodžbi”. Naši učenici završnih razreda smjera likovne umjetnosti i dizajna više i nisu djeca, ali svoju predodžbu i likovnu ideju mogu izvesti koncentrirano kao proces stvaranja koji počinje od ideje do realizacije i na kraju prezentacije. Oni svojim radovima na ovoj izložbi imaju priliku objediniti i praktične vještine izrade u različitim tradicionalnim i suvremenim materijalima i predstaviti artikuliran umjetnički istraživački rad raznolike tematike.

Oni su bili vođeni stručnim angažmanom svojih mentora iz svih odjela smjera likovne umjetnosti i dizajna: industrijskog, odjevnog i grafičkog.

Izložba i postav osmišljeni su kao autorska koncepcija profesorice dr. art. Mirjane Smolić, dan im je zadatak da svojom umjetnički zrelom realizacijom rada i duhovnošću izazovu poseban doživljaj publike. Njihova reakcija i komunikacija s djelima navodit će publiku na preispitivanje stavova o pojedinim segmentima života; o ljubavi, vjeri,

čovječnosti, o ritualnom, paranormalnom, stavova prema igri, prirodi, ljepoti, modi, magiji, običajima…

Kako su to izveli? Njihovi samostalni radovi nastali su isključivo na temelju istraživanja vezanih uz likovni jezik, uz stilska razdoblja i pokrete u likovnoj umjetnosti, interdisciplinarnim povezivanjem sa sociologijom, etnologijom, ekologijom, filozofijom, modom, književnošću i poviješću. Nastali su kao proces i produkt zrelog razmišljanja u umjetničkom izrazu na konceptualni način. Svoje ideje učenici su konkretizirali pomoću crtaćih, slikarskih, kombiniranih tehnika, fotografije, računalne grafike, kratkih filmskih uradaka i instalacija u kombinaciji gline, keramike, gipsa, drva, žice, metala i bilja.

S. Burriughs je rekao: “Loše je sviđati se svima”.

Tom tvrdnjom kao motom đaci likovnjaci oslobođeni su opterećenja da radovi moraju biti stilizirani i dizajnirani da se svide svoj publici. Bitno je da su u kreativnom procesu iskreni prema sebi. Oni su naučili svijet gledati i interpretirati kroz umjetnički doživljaj. Kreću u život osviješteni i spremni za istraživanja i nadogradnju kroz studij.////////////////////////////dr. art. Mirjana Smolić

00027

LIK 2015.

00028

Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok i ove godine kao unazad nekoliko godina pokazuje izvrsnost i na državnoj razini u području vizualnih umjetnosti.

To bee OR not to bee Josipe Brgles Rad pod nazivom “To bee or not to bee” učenice drugog razreda grafičkog dizajna Josipe Brgles osvojio je prvo mjesto u kategoriji generacijske nagrade učenika drugih razreda srednjih škola iz područja vizualnih umjetnosti i dizajna. Mentorica učenice bila je profesorica Anuška Alfirević, akad. slikarica.

Na državnu razinu natjecanja iz područja likovne umjetnosti također su pozvani i Petra Hršak i Teuta Vučajnk s mentoricom dr. art.

Mirjanom Smolić, te Antun Škrlec s mentoricom Anuškom Alfirević iz područja vizualnih umjetnosti i dizajna.

Ovogodišnje Natjecanje –

Gore: Josipa Brgles, Anuška Alfirević, Petra Hršak (naprijed), Teuta Vučajnk, Mirjana Smolić, Antun Škrlec (u pozadini) Lijevo: prvonagrađeni rad Josipe Brgles Dolje: rad Antuna Škrleca našao se na naslovnici kataloga Sasvim dolje: na Ovčari

izložba učenika osnovnih i srednjih škola iz područja vizualnih umjetnosti i dizajna LIK 2015. održano je 28. i 29. travnja u Vukovaru. Domaćin je bila osnovna škola Dragutina Tadijanovića, a organizator Agencija za odgoj i obrazovanje te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.

U dva dana natjecanja sudjelovali su učenici i mentori iz cijele Hrvatske, a tema natjecanja bila je “Posljednja zagonetka”.

Završna svečanost i podjela priznanja učenicima i mentorima održana je u Hrvatskom domu Vukovar. Izložba radova postavljena je u galeriji Oranžerija Gradskog muzeja Vukovar u dvorcu Eltz.///////////////////////////Marija Gebert, 2.d

00029

Natječaji i sl.

Gabrijelova Po(e)zitiva

Grafička škola u Zagrebu već nekoliko godina zaredom organizira natječaj za pisanje poezije ZAGONETKA SVJETLA

Ljubav je zagonetka svjetla, nikada ne znaš što u njoj možeš naći.

Vječno sam u njezinoj blizini.

Ona je meni topao dom, ona je meni punina srca i ona je meni svijetla zagonetka.

Natječaj naziva Po(e)zitiva namijenjen je učenicima svih srednjih škola u Hrvatskoj. Budući da je UNESCO 2015. godinu proglasio Međunarodnom godinom svijetlosti, učenici su inspiraciju tražili u pjesmi Enesa Kiševića Prisutan kao svijetlost bez glasa.

Cilj natječaja bio je potaknuti učenike na pjesničko stvaralaštvo, čitanje i pisanje poezije.

Na natječaj je pristiglo šezde-

set i pet pjesama. Među njima je bilo pjesama pisanih slobodnim stihom, nekoliko soneta i desetak pjesama pisanih vezanim stihom, a tema većine pristiglih pjesama bila je ljubavna. Školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok na natječaju su predstavljali učenici Marija Gebert, Sandra Benčić i Gabrijel Krušelj (na slici gore).

Promocija pobjedničkih radova

Oskar znanja za Josipu Ovogodišnja svečana dodjela Oskara znanja za učenike osnovnih i srednjih škola koji su osvojili prva mjesta na državnim i međunarodnim natjecanjima u znanju održana je 30. lipnja 2015. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Nazočni su bili predstavnici državnih vlasti i vodećih kulturnih i obrazovnih tijela i ustanova u RH. Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok i odjeli dizajna već godinama osvajaju Oskare znanja kao rezultat izvrsnog rada naših učenika i mentora. Ove godine dobila ga je Josipa Brgles, učenica 2. razreda grafičkog dizajna, za osvojenu prvu generacijsku nagradu za druge razrede na LIK-u 2015. s mentoricom profesoricom Anuškom Alfirević.

Učenicima i mentorima Oskare je uručio ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar te ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje Jadranka ŽarkovićPečenković.///////////izvor: web ŠUDIGO Zabok

00030

održala se 15. svibnja 2015. godine u Grafičkoj školi u Zagrebu, a kako je Gabrijelova pjesma bila odabrana među pet najboljih, svi prijavljeni učenici su sudjelovali na promociji. Nakon što je Gabrijel pročitao svoju pjesmu, uručena mu je nagrada, a svi odabrani radovi su objavljeni u knjizi Po(e)zitiva 2015. godine.

– Prijavio sam se na Po(e)zitivu zahvaljujući svojoj profesorici

hrvatskoga jezika Sonji Keči, koja mi je bila i mentorica. U slobodno vrijeme ne čitam knjige, niti ne pišem pjesme, bajke, a niti romane.

Odlučio sam iskušati nešto novo i tako sam napisao vlastitu pjesmu pod nazivom Zagonetka svjetla – rekao je Gabrijel.////////////Sandra Benčić, 3.d

Reci NE nasilju Učenici Mariji Gebert dodijeljena je zahvalnica za nominaciju nagrade Luka Ritz za promicanje tolerancije i škole bez nasilja U spomen na Luku Ritza, mladića koji je smrtno stradao kao žrtva vršnjačkog nasilja, ali i na sve ostale djevojke i mladiće žrtve nasilja, u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta 12. lipnja 2015. godine dodijeljena je nagrada koja nosi Lukino ime učenicima osnovnih i srednjih škola koji su dali poseban doprinos promicanju tolerancije, mira i nenasilja. Ove je godine Povjerenstvo, na čijem je čelu Lukina majka Suzana Ritz, dvoje učenika nagradilo Godišnjom nagradom “Luka Ritz” za promicanje tolerancije i škole bez nasilja za školsku godinu 2014./2015., a zbog velikog broja kvalitetnih kandidata odlučili su još dvoje učenika nagraditi posebnim priznanjem.

Ministar znanosti i obrazovanja i sporta gospodin Vedran Mornar uručio je 11 zahvalnica za sudjelovanje u izboru na natječaju za nagradu, a među njima bila je i nominacija učenice Marije Gebert.

strip

///Veronika Koprivnjak, 4.dg...................

Nasljednik

00031

Kuća slavnih

Kristalna

kocka vedrine – Radost je profesorskog zanimanja što uz podosta poteškoća, zamki, nekada i nesporazuma i neposluha, odbijanja, uvijek morate imati na umu da će neki učenici i te kako dobro upamtiti to o čemu govorite – objašnjava najiskusnija profesorica Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, Sofija Keča, savjetnica mentorica, koja trenutno poučava svoju 40. generaciju!

Učenicima, a napominje kako ih je upoznala 10 tisuća, ostavlja vrijedno. – Ostat će svijest o tome da su svi ljudi vrijedni bez obzira na različitosti i da svatko mora ulagati u svoj duhovni napredak da bi pronašao osobni životni smisao, ostat će optimizam i vedrina koje nastojim prenositi – istaknula je.

No, uz bogato iskustvo, profesorica još uvijek drži rekord. Naime, imala je 22 godine i bila najmlađa diplomirana srednjoškolska zabočka profesorica. Iskustvo je počela graditi s Osnovama marksizma, Sociologijom, Logikom, Teorijom i praksom samoupravnog socijalizma, Osnovama društvenih i humanističkih znanosti i nakon 13 godina radnog iskustva, Hrvatski jezik, što predaje i danas. Nastavni sadržaji se nisu bitno mijenjali kroz godine, no, mijenja se pristup sadržajima. – Mijenjamo način pristupa sadržajima, primjenjujemo različite načine, oblike i metode rada, mijenjamo pristupe učenicima i vrednovanje njihovoga rada. U javnosti prevladava stav da je naš posao monoton, no to je velika zabluda. Sadržaji jesu isti ili

00032

Predstavljamo vam Sofiju Keču, najiskusniju profesoricu Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok

slični, ali uvijek su novi ljudi kojima predstavljate Krležu, Dostojevskog, Matoša. Ozračje je na svakome satu drugačije – ističe profesorica.

Bogato iskustvo i znanje

Generacije se mijenjaju, kao i sustav obrazovanja. – Prijašnji su učenici bili ozbiljniji u izvršavanju obveza, radna su ih mjesta čekala pa je trebalo učiti i na taj se način dokazivati i penjati na hijerarhijskoj ljestvici uspješnosti. U današnjem kapitalističko-konzumerističkom sustavu mnogo se toga promijenilo, od roditelja koji tek navečer vide svoju djecu, preumorni da bi se bavili još i

dječjim problemima, do djece koja su pak prepuštena sama sebi i suvremenim tehnološkim ponudama, izazovima i zamkama – objašnjava profesorica.

Bogato iskustvo i znanje preneseno učenicima, ističe ih od prosjeka. Tako su prijašnji učenici, sadašnje kolege u zbornici. – U školi radim s Ružom Leskovar i Andrejom Hozmec, kojima sam bila i razrednica, s Davorkom Varžić, Lidijom Ban, Dubravkom Levak, Rajkom Strugar, Jelenom Klasić, predavala sam i tajniku škole, Branku Barloviću, a razrednica sam također bila glasnogovorniku PU Zoranu Lončaru, ravnateljici zabočke

gimnazije Bibijani Šlogar, ravnatelju OŠ Brestovec Orehovički Zdenku Kobeščaku, radila sam i s Adamom Končićem na prvim recitatorskim pokušajima. Neka mi oproste oni koje ne spomenuh, ne mogu ni nabrojiti sve svoje divne učenike koje sam podučavala, a od kojih sam i ja štošta naučila – navela je.

Tajna iskustva i uspjeha su riječi Tina Ujevića koje su profesorici bile moto i koje joj nisu dozvolile da posustane: “A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu – bila bi: vedrina. Kristalna kocka vedrine.“ /////////////Alara Öztürk, 4. mt

Silvio Grden iz Donje Stubice svira harmoniku već šest godina, a danas ima svoj bend

Glazba mi je sve!

– U mom je selu harmonika običaj, kao i takva vrsta glazbe koju harmonika proizvodi, tako da mi se svidio instrument te sam jednostavno odlučio upisati glazbenu školu gdje sam shvatio da me to zanima i ispunjava – rekao je talentirani šesnaestogodišnji Silvio koji se počeo baviti glazbom prije šest godina, kada je počeo svirati harmoniku. Pohađao je osnovnu glazbenu školu u Zaboku, a danas u srednjoj glazbenoj školi u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, već dvije godine zaredom usavršava svoj talent na području glazbe. U razredu glazbenog odjela ih je, kaže, puno, jer još mnogo učenika svoju radost i ispunjenje pronalazi u glazbi.

Silvio je istaknuo da u dotičnom zanimanju vrlo važnu ulogu čini vlastito ulaganje, odnosno upornost i neprestani rad s instrumentom kojega se svira. – Trebale su mi dvije godine da usavršim vještinu sviranja harmonike, a kada me netko pita je li teško naučiti svirati, uvijek odgovorim da to ovisi o tome koliko se vježba. Ako se puno vježba i konstantno radi, naravno da će sve biti puno lakše – rekao je. Silviju je profesorica iz instrumenta Nada Bilić, profesorica harmonike koja uz osnovnu glazbenu školu u Zaboku radi i u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok i stručno vodi još dva izvrsna harmonikaša Stjepana Horvata i Marka Zgorelca.

Inače, Silvio je učenik drugog razreda smjera medijski tehničar, razreda u kojem je pjesma i zvuk harmonike više nego dobrodošla. Uz Silvija, još se nekolicina učenika u njegovu razredu bavi glazbom.

U glazbenoj školi većinom svira klasičnu glazbu, a u slobodno vrijeme, odnosno po gažama, uživa sa svojim bendom Malibu u sviranju narodne, zabavne, zagorske pa i ostale glazbe. – Svatko tko se želi baviti glazbom neka to radi s ljubavlju i neka bude uporan – poručio je Silvio koji svaki dan vježba po dva sata te ističe kako je njemu glazba sve.//////////////// Ivana Mihalić, 4. mt

Državno natjecanje za harmoniku

Harmonikaši ŠUDIGO Zabok najbolji Dana 22. i 23. svibnja 2015. godine u Daruvaru se održalo 6. hrvatsko natjecanje za harmoniku. Natjecanju je ove godine pristupio rekordan broj natjecatelja, ukupno njih 102 uz pratnju 51 mentora iz 32 ustanove iz cijele Hrvatske.

Natjecanje se održalo u prostorijama hotela Termal i u Crkvi Presvetog Trojstva u Daruvaru, a učenici i studenti natjecali su se u 7 kategorija, ovisno o njihovoj

dobi. Školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok predstavljala su dva učenika u D kategoriji koji su ostvarili sjajne rezultate.

Stjepan Horvat osvojio je 1. nagradu i 1. mjesto (97,33 boda), dok je Marko Zgorelec također osvojio 1. nagradu i 2. mjesto (96,33 boda). Obojica su odlični učenici 3. razreda, a za natjecanje ih je pripremila sjajna mentorica Nada Bilić./////SB

00033

Radionice

Grafička knjiga impresija Likovna radionica umjetničke grafike ove je godine održana deveti put te je u okviru upoznavanja tradicionalnih grafičkih tehnika odala počast liku i djelu K. Š. Đalskog

Radionica se održala u prostorima naše škole gdje su osigurani svi tehnički i prostorni uvjeti za njezinu provedbu, a sudionici su u kreativnom procesu, od ideje do realizacije, izradili grafički artefakt. Na ovogodišnjim grafičkim druženjima sudionici su upoznali grafičku tehniku bakropisa te su inspirirani ili pojavom ili riječima K. Š. Đalskog oblikovali vlastite likovne impresije u grafičke otiske. Djelomično su zakoračili i u svijet knjigoveštva koji je usko povezan s grafičkim medijem tako što su grafičke otiske povezali u ručno rađenu knjigu.

Na ovogodišnjoj radionici sudjelovalo je 16 učenika škole: Doris Barović, Sandra Benčić, Marija Gebert, Petra

00034

Hršak, Ivana Knezić, Veronika Koprivnjak, Gabrijel Krušelj, Sarah Malnar, Lucija Puljek, Lucija Rasonja, Lucija Ratkajec, Antun Škrlec, Ana Svečak, Helena Tučkar Peh, Lorena Visinski i Teuta Vučajnk. Grafički listovi i grafička knjiga impresija nastali na radionici mogu se pogledati i prolistati na izložbi u Gimnaziji A. G. Matoša do 13. studenoga 2015., a nakon toga i u našoj školi./////////////////Carmen Bačura Potočić

strip

///Ana Svečak, 4.dg...................

Neočekivana prašina

00035

Projekti

Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok odazvala se na Javni poziv srednjim strukovnim školama za jačanje kompetencija strukovnih zanimanja kroz izradu projekata za turizam – PROMOCIJA I JAČANJE KOMPETENCIJA STRUKOVNIH ZANIMANJA ZA TURIZAM, 2015. koji je podržan i odobren od Ministarstva turizma.

Projekt je se realiziran u suradnji s Gradom Krapina i Turističkom zajednicom Grada Krapine.

Općenito o projektu

Unatrag pola stoljeća kontinuirano se održava Festival kajkavskih popevki u Krapini. Iz pera istaknutih autora na krapinskoj festivalskoj pozornici izlaze skladbe, promičući domaču reč KAJ. Posebnost je ove manifestacije zastupljenost stihova autora iz cijelog kajkavskog govornog područja, kojima skladatelji udahnjuju lijepe melodije, pretačući ih tako u rado nam prihvaćene skladbe. Na Festivalu su sudjelovali najeminentniji skladatelji koncertne i zabavne glazbe, tekstopisci, aranžeri, dirigenti, vokalni solisti i ansambli.

Uz sam Festival vežu se i druga događanja koja su objedinjena u Tjednu kajkavske kulture koji obuhvaća izložbene, sajmene, edukativne, zabavne, stručne i ugostiteljsko-turističke aktivnosti. Krapinsko zagorska županija i Grad Krapina

00036

kao centar kajkavštine planira desetak koncerta u svim većim centrima kajkavskog govornog područja. Na koncertima osim legendarnih pedeset godina kajkavskih popevki, bit će predstavljeno i sve bogatstvo kajkavskog područja (sliku, riječ, gastronomiju i običaje). Osim kulturne note ovakvo događanje imalo bi turističko značenje, kroz niz promidžbenih kampanja, koje bi u konačnici dale rezultat povećani turistički promet u svim navedenim područjima.

Ono što je nedostajalo ovako značajnom događaju je jedinstveni vizualni identitet koji je tijekom minulih desetljeća varirao ovisno o angažmanu pojedinih umjetnika, odnosno njihovom likovnom senzibilitetu/izražajnom stilu.

U ovom projektu učenički tim 3.w razreda (Lana Čaržavec, Ivana Galunić, Gordana Vdović, Matija Sačer, Petra Štahan, Karlo Pem, Ljiljana Ciglenečki, Martina Krizmanić i Katarina Horvat) s mentorom Nikolom SInkovićem radio je na istraživalačkim aktivnostima kojima su se analizirala dosadašnja likovna rješenja Tjedna/Festivala. Uz to poznavanje lokalne kulture, jezika, običaja, kulturne baštine, održavanje identiteta lokalne zajednice, upoznavanje kulturnih vrijednosti turista također je bio dio procesa koji su učenici istraživali.

Realizacija projekta

Sve aktivnosti provođene su kroz radionice i promotivne aktivnost, a rezultat je realizirana Knjiga grafičkih standarda

Projekt učenika Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok na temu Vizualnog identiteta TKK podržalo Ministarstvo turizma Tjedna kajkavske kulture, kreirane su web stranice te profili na društvenim mrežama s novim identitetom.

Projektom je predviđena i održivost koja podrazumijeva davanje na korištenje izvedbenog rješenja vizuala Turističkoj zajednici Grada Krapine koja ih koristiti za potrebe Tjedna kajkavske kulture kroz raznovrsna događanja, obilježavanja ili u druge turističke svrhe.

Projekt je trajao od ožujka do lipnja 2015. godine, a njegovu kvalitetu je prepoznalo i Ministarstvo turizma RH kao jedan od najuspješnijih projekata te je učenicima i njihovu mentoru dodijelilo pohvalnice u listopadu 2015. godine.

Projekt Vizualni identitet - Tjedan kajkavske kulture / Promocija i jačanje kompetencija strukovnih zanimanja za turizam

Prezentacija projekta u Krapini U ponedjeljak 15. lipnja 2015. godine, u prostorijama Gradske vijećnice, održana je prezentacija projekta Vizualni identitet – Tjedan kajkavske kulture. Projekt je provela Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok u suradnji s Turističkom zajednicom grada Krapine i Gradom Krapinom.

Cilj projekta je stvaranje vizualnog identiteta Tjedna kajkavske kulture koji se ove godine održava od 5. do 12.

rujna. U sklopu Tjedna Grad Krapina obilježava i jubilarnu 50. obljetnicu održavanja Festivala kajkavskih popevki koji je jedan od najdugovječnijih i najznačajnijih festivala u Hrvatskoj.

Prezentaciji su prisustvovali zamjenik gradonačelnika Drago Kozina, direktorica Turističke zajednice grada Krapine Nedjeljka Vodolšak, ravnateljica Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok Božica Šarić i Viša

stručna suradnica za društvene djelatnosti Grada Krapine Ivana Ferk Pavić. Prezentaciju su održali učenici – članovi tima – Gordana Vdović, Ljiljana Ciglenečki i Matija Sačer uz pomoć profesora Nikole Sinkovića pred novinarima Mreže TV, Radija Hrvatsko Zagorje, Radija Kaj i Glasa Zagorja.

00037

Projekti

!

Igraj se

Projekt je pokazao kako se kroz igru, kulturne događaje i raznovrsne radionice može djecu, mlade i zajednicu potaknuti na vrednovanje bogate prirodne i kulturne baštine

Projekt “Prirodna i kulturna baština kroz igru – IGRAJ SE!“, započet 2014. godine, trajao je sve do 17. lipnja 2015. godine. Projekt se provodio u partnerstvu Razvojne agencije Kozjansko (SLO), Mreže udruga Zagor (HR) i Zagorske razvojne agencije (HR), a sufinanciran je od strane Europske unije, Ureda za udruga Vlade Republike Hrvatske i Krapinskozagorske županije. U njemu su sudjelovali, između ostalih, učenici naše škole: Sandra Benčić, Marija Gebert, Gabrijel Krušelj i Antun Škrlec.

Projekt je pokazao kako se kroz igru, kulturne događaje, raznovrsne radionice te stvaranjem ukupno 13 novih igara odgojnoobrazovnog karaktera može djecu, mlade i zajednicu potaknuti na učenje i vrednovanje izuzetno bogate prirodne i kulturne baštine.

Kako je riječ o prekograničnom projektu, svaka strana provodila je iste, ali zasebne aktivnosti koje su rezultirale stvaranjem po 6 igara za svako područje, dok su zajednički susreti rezultirali i jednom zajedničkom igrom koja povezuje i ujedinjuje prirodnu i kulturnu

00038

baštinu oba područja. Tako su s hrvatske strane kreirane igre “Brežuljkasta priča”, “Kmetska pravica”, “TRI, ČETRI, SAD!”, “Legendarna igra pamćenja”, “Veseli zavičaj”, “Zagorska družba” te zajednička igra svih projektnih partnera “Jurka& Ambroz”.

Osmišljavanje igara

Igre su osmislili srednjoškolci/ke iz 6 srednjih škola Krapinsko-zagorske županije.

Svi zajedno prošli smo proces stvaranja igara.

Proces je započeo u travnju 2014.godine prvom radionicom na kojoj smo dobili informacije o osnovama iz oblikovanja proizvoda iz prirodne i kulturne baštine. Učili smo kako se dolazi od ideje do proizvoda, kakvu ulogu u tome ima marketing i kako promišljati kada se želi osmisliti proizvod. Kreiranje novih, inovativnih proizvoda koji predstavljaju našu baštinu započelo je trodnevnom radionicom “Pripreme idejne osnove proizvoda“ u Termama Tuhelj, a koja se održala u svibnju 2014. godine. Po završetku radionice petnaestero zagorskih srednjoškolaca/ki uz pomoć projek-

tnog tima i stručnjaka, dizajnera i ilustratora je osmislilo 6 igara (igru na ploči, igrače karte, memory, slagalicu za odrasle, slagalicu za djecu i bojanku). Priprema zajedničkog pograničnog proizvoda bila je povod prvom zajedničkom susretu koji se održao početkom srpnja 2014. godine u Termama Jezerčica. Po završetku dvodnevne radionice slovenski i hrvatski sudionici osmislili su zajednički proizvod – igru na ploči koja će povezati prirodnu i kulturnu baštinu pograničnog područja općine Šentjura i Krapinsko-zagorske županije.

Nakon zajedničkog susreta u Hrvatskoj, slijedio je susret u Šentjuru. U kolovozu se održao Omladinski kamp koji je organiziran s ciljem da mladi s obje strane upoznaju i dožive prirodnu i kulturnu baštinu općine Šentjur. Osim razgledavanja sudjelovali smo i na različitim radionicama gdje smo naučili kako se rade kožni novčanici, pletu košare i rade proizvodi od pčelinog voska.

Raznovrsni kulturni događaji

U okviru projekta, 21. i 22. travnja 2015. godine u Gimnaziji Antuna Gustava Matoša Zabok održao se i dvodnevni kulturni događaj. Mladi, djeca ali i zajednica imali su priliku uživati u igri, različitim radionicama, animacijama i uprizorenjima likova iz prirodne i kulturne baštine Krapinsko-zagorske županije. Prvog dana pridružili su nam se partneri, voditelji, mentori i mladi iz Razvojne agencije Kozjansko odnosno Mladinskog centra Šentjur. Svi zajedno uživali smo u nastupu Udruge mladih Feniks koja se je predstavila baroknim plesovima, te nastupu Kulturnoumjetničkog društva Zabok. Najupečatljiviji nastup ostavila je Družba vitezova zlatnog kaleža, koja se predstavila uprizorenjem “puntanje kmetov”. Oni su nam pokazali kako je to bilo 1573. godine kada je Matija Gubec zajedno sa svojim suradnicima odlučio podići glas protiv vladajućih. Prije samog završetka održao se i kviz u kojem su hrvatski i slovenski sudionici pokazali koliko poznaju prirodnu i kulturnu baštinu Krapinsko-zagorske županije i općine Šentjur. Uz dobru zabavu i smijeh oni najbolji osvojili su nagrade, igre koje su nastale tijekom projekta, a oni malo manje uspješniji osvojili su utješne nagrade. Slične aktivnosti održavale su se i idućeg danas.

Dana 24. travnja 2015. godine otputovali smo u Šentjur kako bi smo prisustvovali kulturnom događaju koji su organizirali naši slovenski partneri. Imali smo priliku vidjeti različita narodna glazbala iz cijeloga svijeta, te se okušati kao i svirači istih, pri čemu smo se svi zabavili i nasmijali čudnim oblicima narodnih glazbala. U okviru prezentacije narodnih glazbala kreiran je i glazbeni sastav s prisutnim hrvatskim i slovenskim sudionicima, koji su uz dirigiranje voditelja radionice odsvirali zanimljive ali ujedno i zabavne pjesme.

Sudjelovali smo i na različitim radionicama, pa smo tako izrađivali narukvice od kože, različite glazbene instrumente, cvijeće od papira i čarapa, pletene košare i kruh. Po završetku radionica, svaki sudionik je svoje uratke ponio kući. Osim kreativnih radionica sudjelovali smo u kvizu gdje smo pokazali svoju snagu, brzinu i spretnost./////////////////////Antun Škrlec, 3.d

Koncept

Igra kreativna akcija

Moj istraživački likovni rad na temu “Igra- kreativna akcija“ nastao je na satu Teorije oblikovanja u nastavnom procesu analiziranja strukture likovnih djela. Umjetnik koji me potaknuo na ovaj rad je Ivan Ladislav Galeta i njegova izložba “Krajolik nulte točke“ s kojom sam se upoznala gledajući dokumentarnu emisiju o toj izložbi - kao hommage nedavno preminulom umjetniku.

Slušajući Galetu kako u emisiji govori o “nultoj točki“, potaknuo me da svaku kreativnu likovnu akciju shvaćam kao igru. Kroz prošlost i u današnjici, ljudska mašta, duhovnost, kreativnost i igra postaju glavni pokretači naše civilizacije. Čovjek je, kao misaono biće, kao unikatna jedinka oduvijek težio i nalazio igru u sebi i oko sebe. Igra je prirodni čin tijekom cijele evolucije. Kroz igru mi učimo i rastemo kao energetska bića, naše psihičke i fizičke granice se pomiču daljetamo gdje postajemo slobodni.

U svoj istraživački projekt, osim likovne Galetine “igre“, uključila sam i neku odabranu drUštvenu igru koja ima svoja pravila.

Da bismo razumjeli umjetnička suvremena djela, moramo upoznati likovna djela kroz povijest umjetnosti, od početaka slikarstva u pećinama, preko predromanike do baroka, a to učenje možemo shvatiti kao učenje pravila igre u umjetnosti.

Šarene staklene perle

Istražila sam igru pikulama ili popularnim špekulama. Pikule ili špekule su same po sebi likovno zanimljive zbog materijala, to su šarene staklene perle i vrlo su efektne u komponiranju likovnih elemenata na podlozi. Moj likovni rad na odabranu temu također koristi elemente društvene igre, a to je pomicanje pikula u pijesku, ali ideja “igranja“ tj. kreativne akcije vođena je promišljanjem umjetnika poput Galete. To je interaktivna instalacija koja nas “zaigra“ ako se upustimo u dodirivanje pikula u pijesku što na kraju rezultira individualnim stvaranjem malog umjetničkog djela zbog iscrtanih tragova nastalih interakcijom između pikule, pijeska i naše odluke. Kreacija svake individue je drugačija od one prethodne, neponovljiva i nikad ne gubi na likovnoj kvaliteti.

Istraživanje je usmjereno na interdisciplinarni pristup i povezuje se i s umjetničkim književnim

djelom- Hesseovim romanom “Igra staklenim perlama“ u kojem glavni lik Josef Knecht svoj životni tok usmjerava na ispočetka dokučiv cilj; krajnje ozbiljno igranje igre staklenim perlama. Ovo književno djelo se usredotočuje na životna iskustva lika koji je osmišljen u duhu individualizma, a upravo to me i potaknulo na koncept mog likovnog rada.

Na temelju ovih komponenti interdisciplinarnog istraživanja, usuđujem se tvrditi da je upravo umjetnost jedna od najstarijih igara u povijesti. To je vječna igra igrana kroz stoljeća, kroz evolu-

ciju i revolucije. Da bi razumjeli umjetnička suvremena djela, moramo upoznati likovna djela kroz povijest umjetnosti, od prvih početaka slikarstva u pećinama, od predromanike do baroka, a to učenje možemo shvatiti kao učenje pravila igre u umjetnosti.

Nakon što shvatimo pravila igre počinjemo se zabavljati, počinjemo uviđati trikove, beskonačne mogućnosti, varijante ishoda i unositi vlastite ekspresije.

Koncept stvaranja

Tako i u vrijeme recentne umjetnosti uviđamo kako se

umjetnici manje opterećuju formom, a veću pažnju poklanjaju konceptu stvaranja kreativne akcije. Kroz cijeli naš današnji užurbani život, možemo zaključiti da smo zaboravili gledati ljepotu u malim stvarima, u igri i spontanosti npr. gledati igru vjetra, zrake Sunca, male travke i otkrivati ljepotu umjetničkog u njima. Lijepo je rečeno u jednom tekstu: “Igra je lirski spomenik čovjeku koji misli i živi u kategorijama igre, a ne u kategorijama suvremenog komercijaliziranog svijeta.“ /////////////////////////////// Klaudija Petrinić

00039

Terenska nastava

100 godina Umjetničkog bienala

ŠUDIGO po tradiciji na izložbi La Biennale di Venezia

00040

Fotografije: Lucija Brežnjak, 2.d, Helena Mihalić, 3.d, Lea Ivanuš, 3.w, Lana Čaržavec, 3.w, jasmina Švec,2.d, Nikola Hrastiski, Nikola Sinković, Željko Nemec

Polazak za Italiju dogovoren je za 5. studenoga 2015. godine u 2.00 sata ujutro sa starog autobusnog kolodvora u Zaboku. Autobusom smo putovali do Punta Sabbioni odakle nas je vaporetto odvezao do Venecije.

Odmah po dolasku uslijedilo je razgledavanje grada, a zatim odlazak na izložbu.

Venecijanski Bijenale je najveća svjetska izložba suvremene umjetnosti. Održava se na različitim lokacijama u gradu, na prostoru Giardini-

ja, gdje se nalazi 30 stalnih nacionalnih paviljona te nekadašnjem brodogradilištu – Arsenalu, otvorenog mladim umjetnicima.

Na čelu ovogodišnjeg Bijenala nalazi se nigerijskoamerički kustos, pjesnik i pisac Okwui Enwesor. Enwesor na Bijenalu, kojeg je nazvao Sve svjetske budućnosti, bira

umjetnike koji istražuju socijalna i politička pitanja.

Na odabranu temu mogli smo vidjeti mnoga zanimljiva djela koja potiču na pitanja o životu. Jedno od takvih djela je instalacija The Key in the Hand umjetnice Chiharu Shiota u japanskom paviljonu.

Djelo možemo protumačiti na način da ključevi predstavljaju naše odluke u životu ili da ključevi zaključavaju naše tajne.

Iako je raspored razgledavanja bio naporan, svi smo se zabavili i dan je prošao vrlo brzo. Vratili smo se kući puni doživljaja koje ćemo pamtiti i prepričavati još dugo./////////////Lucija Brežnjak, 2.di

00041

Predstavljamo

Tisuću riječi u fotografijama

Lucije Strugar Može li fotografija stvarno govoriti tisuću riječi?

Da, može i baš zato volim fotografirati, volim kada znam da je neki trenutak zauvijek zabilježen.

Najposebnije su one spontane fotografije kada uhvatite iskren osmijeh na nečijem licu ili kada zapazite tugu u nečijim očima i to samo kroz fotografiju bez i jedne riječi. Fotografije podsjete ljude na ljepotu prirode, potaknu ih da stanu i pogledaju malo oko sebe i shvate koliko boja ima, koliko različitih oblika, koliko je predivna naša priroda.

Osim što želim neki trenutak zabilježiti zauvijek, fotografiram jer me to smiruje, uživam u tome te je to nešto čime se želim baviti cijeli svoj život.///////////Lucija Strugar, 2.mt

00042

00043

O dizajnu

Projekt Oblo /netipična priča o dizajnu

Tekst napisala: Dora Komljen, 4.d Rastaviti pa sastaviti, pronaći ispravni položaj dijelova pa ih spajati u cijelinu, ali u kakvu cijelinu? Ovu zelenu kuglu? A ova manja crvena kugla? Aha, ne, ona je u dva manja dijela koja se ne mogu spojiti? A što je s plavim puzzlama? Ne, one su u četiri dijela, a kao mogu se djelomično spojiti. Ma ne, nije mi jasno...

Upravo su ovo moje prve nedoumice i susret s Oblom, didaktičnom igračkom za djecu predškolskog uzrasta prozvanom još i rođakom Rubikove kocke. Ovu perspektivnu igračku koja potiče razvoj fine motorike i upoznavanje prostorne geometrije osmislio je Marko Pavlović koji je 6. svibnja 2015. godine posjetio našu školu i održao nam nadasve zanimljivu prezentaciju koja je mene kao i ostale prisutne oduševila (ali i zbunila). Ovaj neovisni zagrebački produkt dizajner tako nas je upoznavši s Oblom, Logiq Towerom kao i općim značajkama produkt dizajna i dao pokoji savjet. No, ono što je sve prisutne zanimalo bila je priča koja stoji iza Obla. Što je prethodilo njezinoj proizvodnji, kada se Marko počeo baviti dizajnom, te kako je osmislio ovu neobičnu igračku, tko je prepoznao njezin potencijal i koja je tajna Markova uspjeha? Tako je i sam rekao: - Projekt Oblo nije tipična priča o razvoju jednog proizvoda, za razliku od većine igračaka koje iza sebe imaju veće osmišljene strategije, menadžment, postojećeg investitora i distributera.

Marko je nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost i Tekstilno-tehnološkog fakulteta te kraćeg rada u jednoj marketinškoj agenciji ponovno upisao fakultet Studij dizajna, gdje je upravo na prvoj godini započeo rad na projektu Oblo. Naime, uz zadane projektne zadatke artikulacije trodimenzionalnih oblika i artikulacije simbolizi-

00044

Poznati hrvatski produkt dizajner Marko Pavlović održao je u srijedu, 6. svibnja 2015. godine, predavanje učenicima 3. i 4. razreda industrijskog dizajna Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok. Predavanje je organizirano u suradnji s udrugom GOKUL iz Zaboka i potpomognuto sredstvima Zaklade Kultura Nova i Ministarstva kulture RH.

rajuće funkcionalnosti, kojima se studente potiče na analitičko promatranje okoline, bili su prvi Markovi zadatci pod mentorstvom profesora Mladena Orešića, kada je upravo tada stvoreno idejno rješenje, koje će kasnije biti ishodište u razvoju konačnog proizvoda.

Oblo je ispočetka bio maketa od stiropora, taktilna i umna igračka koja potiče radoznalost, razvija motoričke sposobnosti, olakšava crtanje

i pisanje.

- Oblo se sastoji od ukupno 21 komada raspoređena u četiri sloja koji se spajaju kao puzzle i čine cjelinu u obliku kugle.

Početno je otkrivanje igračke njezino rastavljanje, a zatim novi izazov sastavljanje. Dakle, potrebno je pronaći ispravni položaj spojenih puzzli i postupno graditi sfere unutar drugih sfera, odnosno graditi kugle

unutar kugle. No, svaki se sloj vrti oko svoje osi što otežava slaganje i pruža zabavan način predstavljanja jednostavne geometrije. Možda zvuči komplicirano, ali je vrlo zanimljivo i zarazno kad igračku primite u ruke – kaže Marko.

Prepoznavši priliku, bez razmišljanja je odlučio sudjelovati na međunarodnom natječaju D&AD Global Student Awards s jasno definiranim zahtjevima za oblikovanje proizvoda suvremene 3D igračke, održanom 2007. u Londonu.

Za razradu idejnog rješenja i stvaranje početnih koncepata bilo mu je potrebno tri do šest mjeseci, da bi kasnije, ohrabren osvojenom trećom nagradom na spomenutom natječaju, samostalno nastavio s razvojem i promocijom proizvoda. U tome su mu pomogli i drugi natječaji na kojima je osvajao nagrade, ali jedan je bio odlučujući. Oblo je 2008. nagrađen zlatnom nagradom IDEA-e koju na globalnom planu za najbolji industrijski dizajn dodijeljuje američko društvo za industrijski dizajn, što su popratili brojni poznati američki mediji i razvili strategiju promocije Obla. Međutim, iako je Marko pokušao pronaći partnere i proizvesti igračku u Hrvatskoj,

potencijal prototipa ovog proizvoda, kako to već biva, nisu prepoznali naši proizvođači i investitori. Zato ga je prepoznala kanadska tvrtka Great Circle Work, koja se bavi proizvodnjom dječjih igračaka. Marka je nazvao direktor te tvrtke nako što je u knjizi Design Revolution učio članak o Oblu kao jedan od 100 proizvoda koji mijenjaju ljudski život. Nakon rješavanja formalno-pravnih obaveza napokon je započeta suradnja, a postojeća ideja i koncept dodatno su razrađeni u tehničko-tehnološkom smislu i tada kreće sama proizvodnja. Prvi je Oblo proizveden u rujnu 2010. godine, a njegova je prodaja započela potkraj listopada iste godine. U međuvremenu je Marko osvojio i nagradu Hrvatskog dizajnerskog društva za najbolji industrijski dizajn te u svjetskim razmjerima značajnu dizajnersku nagradu Red dot. Oblo je, prodajući se

u brojnim američkim gradovima, između ostalog i u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku, pobudio veliki interes i u Europi i Aziji. Oblo je sa svojim suvremenim dizajnom, izgledom kao i razvojnim potencijalima dobio titulu “must have” proizvoda, cijena mu je u Hrvatskoj 190 kuna, a osim što je namijenjen djeci predškolskog uzrasta, Oblu ne može odoljeti ni odrasla populacija.

- Oblo je izazvao dosta pozornosti i znatiželje kod djece s kojima smo testirali prozivod.

Igračka nije namijenjena isključivo predškolskom uzrastu, nego i odraslim ljubiteljima slagalica. Primjerice, suci žirija međunarodnih natječaja ju nisu puštali iz ruku, a shvatili su da ju nije tako jednostavno složiti.

No, ambiciozni Marko Pavlović osmislio je još jednu zanimljivu mozgalicu nazvanu Logiq Tower. Iako u sjeni svog prethodnika Tower je dobio odlične kritike te su ga mnogi počeli uspređivati s legendarnim Tetrisom i time prepoznali specifičnost i sam potencijal ove igračke. Ova mozgalica koja se pomoću drvenih kockica slaže oko štapa ima više od 22.000 mogućih jedinstvenih rješenja na koje se može složiti. Do tog saznanja došlo se kroz suradnju s jednim kompjutorskim analitičarom i profesorom matematike iz Kalifornije koji je izradio algoritam kojim je provjerio rješenja za slaganje Logiq Towera. Također treba napomenuti kako je igračka proizvedena od recikliranih i obnovljivih materijala kaučukovog drveta bez kemijskih dodataka i netoksičnih boja

na bazi vode. Iako su ove Markove igračke već iznimno popularne, on vjeruje u njihovu daljnju popularnost i uspješnost što je i potkrijepio riječima: - Tržište je jako zasićeno igračkama i proizvodima i ako ne možeš stvoriti proizvod koji se razlikuje bojom, izgledom i načinom uporabe od drugih, onda i nisi baš u najboljem položaju. Treba vjerovati u ono što se radi i to je garancija za uspjeh. Igračke su zahvalne kao proizvod. Uvijek će biti djece koja će imati rođendane i kojima će njihovi roditelji i rodbina kupovati igračke.

Sama činjenica da su Oblo i Logiq Tower prva priča o uspješnom hrvatskom dizajnu na globalnom tržištu, ovo nije priča o hrvatskom izvoznom proizvodu, već kako i sam Marko kaže, izvozna intelektualno kreativna usluga dizajna. Pojednostavljeno rečeno, Oblo i Tower osmišljeni su u Hrvatskoj, proizvedeni u inozemstvu, a mi ih uvozimo.

Tako je “made in Croatia” zamijenjena oznakom “designed in Croatia” čime promovira naše, u Hrvatskoj često zanemarene, dizajnere.

Fotografije: Nenad Borovčak

00045

Čitateljski klub

Preporuka za čitanje Sally Green, Tama u meni, Mozaik knjiga

Čitateljski klub Učenici, profesori i svi ostali...

Pročitali ste dobru knjigu i želite je podijeliti s ostalima? Imate potrebu preporučiti, pohvaliti, komentirati?

Na pravom ste mjestu!

Dobro došli u ČITATELJSKI KLUB!

Kazalište Idiot Naša je škola povodom obilježavanja Svjetskog dana kazališta 27. ožujka posjetila Zagrebačko Kazalište Mladih.

Učenici i profesori gledali su predstavu Idiot prema romanu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog pod redateljskom palicom Ivana Popovskog. U predstavi su bila i poznata dramska lica kao što su Goran Bogdan, Nina Violić, Frano Mašković, Nataša Dorčić i mnogi drugi.

Predstava je bila očaravajuća te je osvojila srca gledatelja. Djelo Idiot puno je ljubavnih spletki i zanimljivih situacija koje zainteresiraju čitatelje sve dobi,a učenici koji su bili na predstavi mogli su uživo doživjeti ljepotu i draž spletkarenja koja opisuje i nas same. O predstavi se mogu pričati samo riječi hvale.

Napetost na sceni dočarala je glazba uz pomoć glazbenog suradnika Zorana Jaseka i učiteljice pjevanja Petre Antolić.

Uz kostimografkinju Doris Kristić pobliže smo doživjeli Idiota. Za scenografiju je zaslužna Jelena Vukmirica Makovičić,ali i ostali djelatnici kazališta.

Predstava nas je ostavila bez riječi te svima koji je nisu pogledali preporučamo ovu vrhunsku ljubavnu dramu./////////////Marija Gebert, 3.d

00046

Moram biti iskrena s vama odmah u prvoj rečenici - ne znam odakle početi ni kojim redoslijedom Vam ispričati sve svoje dojmove o ovoj knjizi. Zato vas molim da mi oprostite i otrpite ovaj zbrda-zdola stil izlaganja. Ako mislite da ne možete, postoji velika šansa da će vam i Tama u meni ići na živce.

Kod dobrog dijela knjiga čitatelju treba malo da se u početku zagrije za priču, da utapka u svijet u kojem će provesti narednih 200, 400, 800 stranica. Dobra stvar (možda i jedina) kod ove knjige je što se u priču vrlo lagano i entuzijastično utrči. Knjiga ima snažan i mračan početak; mladić čiji se život odvija u kavezu priča nam o sebi i torture koju prolazi svakoga dana. Imamo mlado biće koje je svjesno svoje tragedije i odlučno je da ne dopusti da ga slome. Pitanja frcaju: Zašto si tu? Jesi li oduvijek tu? Do kada ćeš biti tu? Što žele s tobom?

Stotine pitanja koje stvarno guraju čitatelja da lista dalje.

Tama u meni debitantski je roman autorice Sally Green, koji oduzima dah. Roman je tamna biografija o borbi preživljavanja u tajnom društvu vještica u modernom dobu. Prvi je dio trilogije, a postao je pravi književni fenomen. Izdavači i čitatelji kao da su začarani ovim nadnaravnim trilerom punim tamne magije koji je i prije objavljivanja ušao u Guinnessovu knjigu rekorda - a i već su otkupljena prava za film za cijelu trilogiju.

Tama u meni očaravajuća je priča o otuđenosti i neslomljivosti volje da se opstane. Ova priča će vas zarobiti i neće vas pustiti do zadnje stranice. Kaže se da su ovo nove Igre gladi, čak se i glavni lik uspoređuje kao izuzetno tamni Harry Potter u kombinaciji s Bourneovim identitetom.

Magija ipak postoji. Svijet je podijeljen na dobro i zlo, na prijatelje i neprijatelje, na bijelo i crno. Nathan ne zna čitati, ne zna pisati,ali može zaliječiti rane vrlo brzo, brzo čak i za vještice.

Loše mu je ako noću ostane u zatvorenom prostoru. Držali su ga zatočenog u kavezu od černaeste godine. Sve što mora učiniti jest pobjeći i pronaći Mercury, zlu crnu vješticu. Ali to mora učiniti prije sedamnaestog rođendana jer će inače biti prekasno. Jednostavno. Nathanova jedina krivnja (ili nesreća) jest što je rođen kao dijete bijele vještice i najopasnijeg crnog vještca. Svijet u kojem živi je svijet kojim vladaju bijele vještice, a Nathan je anomalija; ne mogu ga prihvatiti jer nije “bijel”, a ne mogu ga ni pogubiti jer nije ni “crn”. Nathan je ono što oni zovu “polukod”. Kao polukod, Nathan je žrtva stalne netrpeljivosti društva u kojem odrasta i pod stalnim nadzorom Vijeća bijelih vještica koje ga redovito testira da bi konačno utvrdilo je li više crn ili bijel. Odrasta u majčinoj obitelji, ali gotovo ga svi izbjegavaju, ignoriraju, zlostavljaju. Jedine svijetle točke u njegovu životu su brat Arran, baka i Annalisa. On mrzi bijele vještice ali voli Annalisu, koja je, nažalost, jedna od njih. Njihova je ljubav vrlo opasna, ali i neodoljiva. Nathana, kao i njegovu braću i sestre, odgaja baka, sve do Nathanove 14. godine, kada Vijeće odluči izdvojiti ga iz obitelji i staviti ga pod svoj strogi nadzor; u kavez, na nepoznatoj lokaciji daleko od doma. Usamljen je i prestrašen, zatočen u kavezu i ranjen, ali mora pobjeći prije svoga sedamnaestog rođendana kako bi dobio svoja tri vještičja dara ili će umrijeti.///////////////Sarah Malnar, 3.d

Mladen Zajec 2. 10. 1961. – 3. 11. 2014.

Mladen Zajec rođen je 2. listopada 1961. godine u Brezovi, Sveti Križ Začretje, Republika Hrvatska. Srednjoškolsko obrazovanje završava 1979. godine u Graditeljsko obrazovnom centru "Z. Brkić” u Bedekovčini. Visoku školsku naobrazbu završava 9. srpnja 1985. godine na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.

Kao apsolvent prve nastavničke sate 1984. godine odrađuje prvo u Osnovnoj školi "Đuro Đaković” u Zagrebu pa u Centru za odgoj i obrazovanje Zabok.

Kao profesor Proizvodno-tehničkog obrazovanja zapošljava se 1. rujna 1986. godine u Centru za odgoj i obrazovanje "Sedam sekretara SKOJ-a”, Zabok. Diobom školskog centra na tri škole 6. ožujka 1992. Mladen postaje zaposlenik Tekstilne škole Zabok, sada Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok gdje je radio sve do svoje prerane smrti.

00047

strip

///Teuta VuÄ?ajnk, 4.dg...................