Tabula nova br. 7

List učenika Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok © Siječanj 2017. godine ® № 000000000000007 @ Cijena 20 kuna

Tema broja:

na granici ...

SURADNJA EŠ VARAŽDIN I ŠUDIGO-A ZABOK WI-FI WI-FI MREŽA PROJEKT PROJEKT ZDRAVO VOLONTERKA VOLONTERKA GODINE OSKARI OSKARI ZNANJA LIK LIK 2016. RASADNIK RASADNIK FILMSKIH NADA MAČKA MAČKA U LIKOVNOM STVARALAŠTVU SURADNJA

Život je lijep 00034 LIK: U znaku Mediterana 00035 Spot Ideju težaki treći 00036 Rasadnik filmskih nada 00037 00039 Zelena čistka

www.ss-sudigo-zabok-skole.hr

Dani Ksavera Šandora Gjalskog 00040 Mačka u likovnom stvaralaštvu djece i mladih 00042 Mladi ne zaboravljaju Domovinski rat 00044 Najuzbudljivije putovanje koje sam ikada doživjela 00046 00048 Kapljice, mrvice i portreti Mihaele Bubanko

QR code

Brlog.biz loves QR technology

impressum Izdavač Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok Za izdavača Božica Šarić, prof. Glavni i http://qrcode.com.hr

odgovorni urednik Sandra Benčić, 4.d Grafički urednik Sandra Benčić, 4.d Redakcija Lucija Brežnjak, 3.d, Marija Gebert,

Sandra Benčić s članovima državnog povjerenstva

4.d, Magdalena Križnik, 4.mt, Melani Krog, 3.mt, Sarah Malnar, 4.d, Lea Pribolšan, 3.mt, Antun Škrlec, 4.d, Petra Sokolić, 2.mt, Lucija Strugar, 3.mt, Lucija Šoprek, 3.mt, Jakov Tuković, 3.mt Fotografija Mihaela Bubanko, 4.mt, Petra Sokolić, 2.mt, Lucija Strugar, 3.mt Fotografija na naslovnici Petra Sokolić, 2.mt, Lucija Strugar, 3.mt Profesori mentori Nikola Sinković, Marina Buhin Kanceljak Godina izdanja 2017. Oblikovanje Nikola Sinković Naklada 100 kom. Tisak Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, Prilaz prof. Ivana Vrančića 5, Zabok

00002

Poštovani čitatelju, kao i svake godine pa tako i ove, moći ćeš u ovome broju Tabule nove pročitati mnogo zanimljivih tekstova o našim učenicima koji brojnim aktivnostima kojima se bave nastoje zajednicu učiniti boljom. Uz to i sebe čine boljima pa postižu odlične rezultate na natjecanjima i natječajima, predstavljaju svoje radove na smotrama i slično.

Kako smo prošle godine pisali o predrasudama, dijelom smo dotakli teme koje bi mogle biti zanimljive za ovaj broj našeg školskog časopisa. Odlučili smo napraviti korak dalje i pokušali pronaći sadržaje koji su negdje na rubu zanimanja šire javnosti, a o kojima vrijedi progovoriti.

Tako propitujemo koliko

Europa u školi 2016.

00033 00032

Dva Oskara znanja učenicima ŠUDIGO-a Zabok Volonterka godine

00030

TB: Parkour - kretanje kroz okolinu

00026

00018

TEMA BROJA: Na granici... Ne’ko to od gore vidi sve TB: Želim postati profesor

Četiri nova izborna kurikuluma, info oprema... 00004 Implementacija wi-fi mreže 00008 Zdravo: Nagrade za grafičke plakate i video uradak 00009 00010

Sadržaj (okreni) Napomena: mišljenja i stavovi autora izneseni u člancima isključivo su njihovi osobni i ne moraju nužno odražavati službeno stajalište redakcije ili škole

...uvodnik

smo spremni sami ograničavati svoje slobode i koliko na to ograničavanje utječe sustav ili pojedinci nad kojima nemamo kontrolu te što možemo učiniti kako bismo izbjegli negativne posljedice.

Ipak, izdvojila bih jedan tekst, a to je onaj koji govori o pismu bivšeg učenika Dražena. U tom tekstu možeš uvidjeti kakav je odnos profesora i učenika u našoj školi, odnosno kako naša škola nije samo škola i kako ona pozitivno utječe na naše sazrijevanje.

Važno je napomenuti kako nas je ove godine u

Uvijek ići korak dalje redakciji bilo više nego proteklih godina. U radu nam se pridružila medijska grupa. Sastanke smo održavali redovito, ponekad s mentorima, ponekad sami, a ponekad preko grupa na društvenim mrežama.

Uglavnom, počinjali smo formalno, a završavali u opuštenoj atmosferi. Kroz suradnju smo stekli nova prijateljstva, neka nova znanja i vještine, a uz to smo se i zabavili. Želim zahvaliti svima koji su sudjelovali u izradi Tabule, a to su ponajprije

učenici i naši mentori, profesorica Marina Kanceljak Buhin i profesor Nikola Sinković. Isto tako, zahvaljujem svim ostalim profesorima koji su nam bili pomoć i podrška u radu. Zahvaljujem i našoj ravnateljici škole na svim savjetima, pomoći i znanjima koje nam je prenijela kroz izradu Tabule. /////// /////////////////////////////// Sandra Benčić, 4.d P.S. Zbog obilja materijala koje smo imali odlučili smo u ovome broju ne pisati o uspješnom sudjelovanju na smotri LiDraNo. Ipak,

mala zahvala fotografijom (lijevo) povjerenstvu u sastavu dr. sc. Srećko Listeš, Anita Šojat i Marko Baus na lijepim i poticajnim riječima.

I, najvažnije, velika zahvala našoj glavnoj urednici Sandri na ogromnom trudu koji je uz sve svoje obaveze uložila u ovaj kao i prethodne brojeve Tabule. Želimo joj da nastavi tako i bude uspješna u svemu što će raditi kada ode iz naše škole.//////////////Redakcija

00003

Suradnja

Četiri nova izborna kurikuluma, info oprema i jedinstvena stručna literatura Kroz školski kurikulum do suvremenih sadržaja i metoda u studijskoj produkciji, naziv je projekta u kojem je Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok partner Elektrostrojarskoj školi Varaždin, koja je ujedno i nositelj cjelokupnog projekta.

00004

Aktivnosti koje su se provodile bile su usmjerene na ciljano stručno usavršavanje strukovnih nastavnika partnerskih škola na području suvremene studijske produkcije u audiovizualnoj industriji s povezanim elementima opće komunikologije i novinarstva.

Edukacija se provodila kako bi učenicima, medijskim tehničarima, nastavnici mogli prenijeti znanja iz područja suvremene studijske produkcije. Ta znanja vežu se uz tri faze produkcije, a to su predprodukcija, odnosno priprema za snimanje televizijskih emisija i drugih audiovizualnih sadržaja, zatim produkcija koja podrazumijeva snimanje na terenu i u studiju te rad u režiji. Treća faza je postprodukcija, odnosno montaža snimljenih materijala te završna obrada istih.

Tri faze projekta

Kroz te tri faze projekta nastavnike su educirali stručnjaci iz televizijskoinformativnog područja, poput novinarke Nensi Blažević, filmskog snimatelja Borisa Poljaka, akademskog filmskog snimatelja Roberta Kriveca, profesora na Akademiji dramskih umjetnosti Mile Blaževića, akademskog redatelja Miroslava Sikavice, akademskog producenta Borisa Veličana i drugih značajnih stručnjaka.

Projekt je trajao 12 mjeseci, a sudjelovalo je 50 učenika koji se školuju za zanimanje medijski tehničar, kao i profesori spomenutih škola te udruga RESTART, također partner u projektu, čiji su članovi bili mentori učenicima i profesorima iz obje škole te Veleučilište VERN. Koordinatorica projektnih aktivnosti za Školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok bila je Ruža Leskovar, profesorica savjetnica, dok su na edukacijama sudjelovali nastavnici stručnih pred-

meta: Jelena Klasić, Maja Maslov, Sabina Mikelić, Davorka Frgec-Vrančić, Marina Kanceljak Buhin, Borjan Komarica, Nikola Sinković, Nino Skozrit, Antonija Čeko, Božica Šarić, Marijan Hrastinski i Valentina Đurek.

Kamp na Visu

Po završetku edukacija, za profesore i učenike je organiziran ljetni kamp na otoku Visu gdje su učili kako nastaje dokumentarni film, a predavači su im bili Nebojša Sljepčević, Vanja Jambrović, Dinka Radončić i Igor Bezinović, članovi udruge Restart.

Kamp je bio organiziran za 25 učenika iz svake škole, a provođen od 2. do 7. svibnja 2016. godine.

Učenici su pritom naučili kako se snalaziti na novom području, prije svega nepoznatome, zatim su istraživali teme, pronalazili aktere svojih dokumentarnih filmova, dogovarali i provodili snimanja te montirali do kasnih noćnih sati. Također, učenici su na kraju boravka predstavili trailere filmova komisiji.

Studijsko putovanje u London

Za nastavnike te predstavnike ostalih projektnih partnera (Veleučilište

00005

U studijima Nove TV

Suradnja

00006

VERN i Restart) bilo je organizirano i studijsko putovanje u London u sklopu Westminster Universityja. Nastavnici su imali prilike upoznati se s britanskim obrazovnim sustavom, kao i medijskim projektima koje studenti i njihovi mentori provode, u obliku Smoke TV-a i Smoke radija.

Studijski posjet je organiziran od 19. do 25. ožujka 2016. godine, a u sklopu kojeg su predstavnici organizacije The National Student Television Association (skraćenica NaSTA) upoznali nastavnike s aktivnostima kojima se bavi ova organizacija, a u koju je umreženo preko 40 školskih i studentskih televizija.

Glavni cilj ovog studijskog posjeta je bio omogućiti bolje razumijevanje elemenata etabliranog modela školske televizije i Internet-radija osnovanih u okviru sustava srednjeg i visokoškolskog strukovnog obrazovanja.

Okrugli stol

Također, za nastavnike i učenike je organiziran okrugli stol naziva Trendovi u audiovizualnojindustriji uslijed razvoja digitalizacije i konvergen-

i scenarist iz produkcijske kuće Restart. Zaključeno je kako stručnjaci pozdravljaju digitalizaciju i konvergenciju medija i napominju kako medijski stručnjaci moraju steći multidisciplinarna stručna znanja te razvijati vještine multitaskinga.

Završna konferencija

Ujedno, učenici su imali priliku posjetiti Novu TV, Akademiju dramskih umjetnosti te Student televiziju, koja djeluje u

Završna konferencija projekta

Edukacije u Elektrostrojarskoj školi u Varaždinu i ŠUDIGO-u Zabok Okrugli stol u Veleučilištu VERN u Zagrebu

cije medija te očekivanja poslodavaca/tržišta rada u odnosu na obrazovne ustanove koji je održan na Veleučilištu VERN. Diskusiju je vodio Zoran Šprajc, vodeći televizijski novinar u Hrvatskoj, sudjelovali su Boris Trupčević, direktor Styria Internationala za Hrvatsku, Silvija Londero, direktorica Media servisa, Đurđica Klancir, glavna urednica T-portala, Robert Tomljenović, član Vijeća za elektroničke medije te Nebojša Slijepčević, redatelj

sklopu Fakulteta političkih znanosti.

Na završnoj konferenciji, održanoj 16. svibnja 2016. u Elektrostojarskoj školi u Varaždinu, prikazan je presjek svih aktivnosti, pa su tako istaknuta četiri nova izborna kurikuluma koje će učenici moći birati u nastavi, a kupljena je i informatička oprema.

Za potrebe projekta, kao i za njegovu održivost, pripremljena je jedinstvena stručna literatura koja je pohranjena na internetskoj stranici projekta i koju će učenici moći koristiti u svojem školovanju. //////////////////Marina Kanceljak Buhin, prof.

Foto: N. Sinković, R. Leskovar, arhiv projekta

00007

Novosti

Implementacija WiFi mreže u školi Među odabranim zagorskim školama WiFi su dobile dvije srednje škole i to: Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok i Srednja škola Pregrada te Osnovna škola Donja Stubica, Osnovna škola Josipa Broza Kumrovec i Osnovna škola Ksavera Šandora Gjalskog u Zaboku.

Na prezentaciji projekta u Tehničkoj školi Ruđer Bošković u Zagrebu na kojemu su prisustvovali ravnatelji škola uključenih u projekt, predstavnici obrazovnih agencija te visoki dužnosnici, okupljenima se obratio zamjenik ministra znanosti, obrazovanja i sporta Hrvoje Šlezak, američka ambasadorica u Hrvatskoj Julieta Valls Noyes, ravnatelj CARNeta Zvonimir Stanić i direktor Microsofta Hrvatska i BiH Ivan Vidaković. Tijekom prezentacije Samir Benkmakhlouf, Microsoft Connectivity Solutions Director, naglasio je kako je nužno prihvatiti digitalnu transformaciju koja se događa u obrazovnim sustavima širom svijeta.

Moderna tehnologija u suvremenoj nastavi

Projekt je u potpunosti financirala tvrtka Microsoft Hrvatska i provodi se u suradnji s CARNetom i Ministarstvom znanosti kao dio usmjerenja Microsofta na pružanje korištenja moderne tehnologije u svakodnevnoj nastavi i pomaganje mladima da postanu konkurentni na tržištu rada. Osim brzog pristupa Internetu, škole će dobiti visoku razinu sigurnosti i kontrole spajanja na mrežu s obzirom da će učenici moći pristupati mreži samo kroz njihove AII@edu identitete čime automatski dobivaju pristup školskom sustavu te MS Officeu 365.

Implementacija Wi-Fi mreže u osnovnim i srednjim školama širom Hrvatske je samo jedan od brojnih Microsoftovih projekata u području obrazovanja. Treba naglasiti kako je Microsoft kompletnom obrazovnom sustavu u Hrvatskoj, od osnovnih škola do fakulteta, ustupio besplatno korištenje Office 365 Education, koji uključuje Office Online (Word,

00008

Zahvaljujući uspješnoj implementaciji projekta Microsofta Hrvatska i CARNeta, uz podršku Ministarstva znanosti, ukupno 50 škola i to 30 osnovnih i 20 srednjih širom Hrvatske s više od 26.000 učenika, koristit će WiFi mrežu u učionicama.

8. CARNetova konferencijia

Od 9. do 11. studenoga 2016. godine održana je u Rovinju 18. CARNetova korisnička konferencija CUC 2016. pod naslovom “Programirajmo svoju budućnost” na kojoj je aktivno sudjelovala i predstavnica naše škole prof. Valentina Đurek.

Profesorica Đurek sudjeluje u projektu “e-Škole: Uspostava sustava razvoja digitalno zrelih škola (pilot projekt)” kao članica tima stručnjaka s Fakulteta organizacije i informatike, Sveučilišta u Zagrebu tj. kao vanjski ekspert koja je samostalno provela vanjsku evaluaciju svih škola Krapinsko-zagorske županije koje su uključene u projekt ”e-škole”.

Tijekom konferencije održane su radionice za “e-Škole: Uspostava sustava razvoja digitalno zrelih škola (pilot projekt)” ravnatelje – Strateško planiranje i upravljanje za digitalno zrele škole, autora: izv. prof. dr. sc. Nina Begičević Ređep, FOI; izv. prof. dr. sc. Marina Klačmer Čalopa, FOI; doc. dr. sc.

Katarina Tomičić Pupek, FOI; doc. dr. sc. Igor Balaban, FOI; dr. sc. Bojan Žugec, FOI te Valentina Đurek, dipl. inf. univ. spec. oec..

Znanja i kompetencije te stečena iskustva na konferenciji razmijenjena su na stručnom kolegiju profesora web dizajna.

PowerPoint, Excel i OneNote), 1TB OneDrive kapaciteta za pohranjivanje podataka, Yammer te Sharepoint stranice. Uz to, svi nastavnici i učenici imaju pravo besplatno preuzeti i instalirati Office aplikacije na 5 računala.

Usluga je dostupna za 800.000 učenika, studenata, nastavnika, profesora i drugih djelatnika obrazovnih ustano-

va. Besplatno korištenje Office 365 je sastavni dio Education Transformation Agreement (ETA), potpisanim s MZOSom, koji omogućuje izvrsnost i inovaciju te razvijanje vještina potrebnih za poslove 21. stoljeća.

Obljetnica

Učenici nagrađeni za grafičke plakate i videouradak Peta je godina provođenja projekta Zdravo u kojem naša škola sudjeluje od samih početaka. Njegova je svrha promocija bezalkoholnih navika kod mladih.

U srednjim školama Krapinsko-zagorske županije se već petu godinu provodi projekt Zdravo koji se svake godine sve više produbljuje i proširuje. Tako se u projekt prošle godine uključio i Volonterski centar Zagreb, a priključile su se i neke srednje škole iz Zagreba. Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok uključuje se svake godine u projekt.

Edukativne i kreativne radionice

– Svrha provođenja projekta Zdravo je promocija bezalkoholnih navika kod mladih. Velika vrijednost projekta leži u činjenici što radionice koje se provode u svrhu prevencije alkoholizma, realiziraju vršnjački edukatori, dakle, sami učenici koji svojim primjerom, svojim ponašanjem i živom riječi svjedoče o onome o čemu poučavaju i savjetuju svoje vršnjake. – rekla nam je Monika Antunović, pedagoginja.

Projekt se realizira kroz edukativne (pedagoške) i kreativne radionice koje uz pomoć stručnih suradnika pedagoga provode vršnjački

edukatori. Radionice su namijenjene učenicima od prvog do trećeg razreda srednje škole, a vršnjački edukatori učenici su završnih (četvrtih) razreda ili iznimno, trećih.

Ove godine se Škola radovima učenika, plakatima i videom prijavila na natječaj koji je provodila udruga CEDAR. Učenike su mentorirali profesor Borjan Komarica i profesorica Marina Kanceljak Buhin.

izvrsni radovi

U području grafičkih plakata, u svakom je natječajnom području izabran po jedan najuspješniji rad.

Tako je u području Naše tijelo pamti te u području Radost života najuspješniji bio plakat Uspomene te plakat Istinska sreća, autorice Ivane Strabić, U području Imam svoj stav – možeš i ti, najuspješniji je bio plakat Alkohol je zlo, autora Gabrijela Krušelja. U području Podrška je važna, najuspješniji je bio plakat Pravi put, autorice Lucije Puljek. Svo troje učenici su 4.d razreda.

– Grafički dizajn svojom kombinacijom slike i teksta može odaslati vrlo jake poruke koje utječu na razmišljanje i ponašanje ljudi, pogotovo mladih. Izabrani plakati po

temama upravo to i čine, neki na vrlo direktan, a neki na suptilniji način. Drago mi je da su plakati autora kojima sam bio mentor izabrani kao najbolji. Moram samo dodati da je lako biti mentor tako darovitim i marljivim učenicima, jer sve što trebam učiniti je potaknuti ili usmjeriti njihovu kreativnost i maštu na zadanu temu, a oni sami učine ostalo. – rekao je profesor Komarica.

Učenici 4.mt razreda snimili su videouradak u području Radost života. Protagonistice videa su učenice Lucija Šoprek, Lorena Ban-Vukmanović, Lorena Gregurović, Gabrijela Zubić i Magdalena Križnik, dok su snimali i montirali Bruno Kanceljak i Karlo Mitok.

– Cilj je bio prikazati mlade u svakodnevnoj situaciji, aktivnostima kojima se inače bave. Nakon kratkog dogovora, učenici su se odlučili za snimanje na zagrebačkom Jarunu. Otišli smo vlakom, snimali jednu subotu, a ni sunce nam nije smetalo. Učenici su bili iznimno angažirani oko razrade ideje, snimanja i montiranja. Bio je to pravi timski rad i ponosna sam što sam mentorica tako vrijednim učenicima. – rekla je profesorica Kanceljak Buhin.

Učenicima i mentorima ravnateljica je podijelila memorijske uređaje za pohranu podataka i priznanja, što su simbolične nagrade udruge CEDAR za njihov angažman u ovom projektu./////////Magdalena Križnik, 4.mt

00009

Na granici rubu/margini

slobodâ, umjetničkih tokova, društva i društvenih zbivanja, normalnog života...

o t o k ’ e n gore od i sve vid

Piše: Sandra Benčić, 4.d

00010

Na p Noače vidoviv potkčuettkem de h e bro e atnepolou tem j i stiosg otveN taogtvjaeid hončoge ije ke baroodlučila ltokgi oji njaa o prepm sam reamtias rtjaoejvrueam u j m anali d e e n l u t k j u e t s u e o k e i č zirati izriazžr p kttovago r m m j i m a h i laću j svijneoelne oe jbenvarm avžarne kavmotjm s o u anaji na erasv tuoguii kmorojašnujaske amparnivatno ne u puitp i vajm ain tazjrn etu jeokjoejemvb ošid ranćaujkritai lizir st ea,jžeuak atai knšvaegjauicjm r j u prčnosati o u p , vuaokliko ošm e eelouekukpojji n nsljulaočkb o i ivat t ne d l e n e a ita nojlaik segtsaovcvjn a a o m g i n m g e o s a ž m v nje biv n m o e lo krit oran,ost , uk i nasšeetoijevtćuiknuipojenjeopv uslsljokeb j a aonično ga s ga eć ui ko gorčžšeinvlordaoćduam oli ko cje nijjeem jlajkenogjougapovloalizdirotaći l đraivtir.a, ti o se to okup pobčieslo e jnaam već lodbog kroigt laatdnos ne no o o i o t i n g ži vlje daagđačtin.ostći ije o po čel nja m vora , od ogo ogla ađa doć ti. i

>>>>

00011

Živimo u vremenu u kojem je tehnologija postala dio našeg svakodnevnog života - služimo se mobitelima, računalima, TV-om i slično.

Ona je u mnogim segmentima pozitivna.

Na primjer, omogućuje nam brzu i jednostavnu komunikaciju s velikim brojem ljudi, pomaže nam kod učenja zbog dostupnosti velikog broja informacija, kroz medije saznajemo o raznim događanjima u svijetu itd. No, isto tako, tehnologija ima i svoje negativne strane kao što su manjak privatnosti, lažno predstavljanje i trajno pohranjivanje informacija na nama nepoznatim serverima.

Veliki Brat - fikcija ili stvarnost?

Jeste li se ikad zapitali koliko privatnosti ima pojedinac u suvremenom svijetu? Pretpostavljam kako ste čuli za Orwellov znanstvenofantastični roman 1984. U ovome izvrsnom romanu pisac opisuje futurističko totalirarno društvo čiji vlastodršci upotrebljavaju najsuvremenija dostignuća tehnologije i psihologije kako bi mase držali u pokornosti.

To se događa danas – proživljavamo ono što se donedavno smatralo futurističkim.

Iz tog romana proizlazi pojam “Velikoga Brata” koji u romanu predstavlja diktatora, odnosno vođu totalitarnog režima u Oceaniji. Pojavljuje se kao simbol svemoćne vlasti na sveprisutnim propagandnim plakatima i emisijama teleekrana koji je kombinacija televizora i videokamere, a svrha mu je pružanje televizijskih programa gledateljima i nadziranje njihovih aktivnosti.

U Večernjem listu 14. svibnja 2016. godine naišla sam na članak u kojem je dr. sc. Predrag Pale ispričao anegdotu koju ovdje prenosim: “Događa se krajem osamdesetih u Siemensu u jednoj njihovoj tvornici u Europi kad su uveli kartice za ulazak i izlazak. Zbog konstrukcije zgrade ispalo je da se kartica mora provući svaki put kad se ide na WC. I onda su sindikati to srušili tvrdeći da bi poslodavac temeljem frekvencije odlazaka na WC mogao zaključiti da je neka zaposlenica trudna i prije nego ona to dozna te joj stoga dati otkaz prije nego što ona sazna za trudnoću, kad više ne bi mogla dobiti otkaz. Znači, već se tada

00012

shvaćalo kako se prikupljanjem podataka može doznati o čovjeku ono što još ni on sam ne zna. Danas se promatranjem izraza lica, prokrvljenosti, dodirivanjem predmeta na kojima ostvarite kontakt s kojekakvim analitičkim spravama može saznati o stanju organizma i psihofizičkom stanju čovjeka stvari kojih ni on sam nije svjestan.”

Procvatom društvenih mreža unatrag nekoliko desetljeća, a posebno u ovom posljednjem, pokazalo se kako se ogroman broj informacija koje korisnici tih mreža sami (dakle, dobrovoljno) ostavljaju na njima koristi, prije svega, u marketinške svrhe, jer na osnovi prikupljenih podataka i njihovom sistematizacijom i analizom dolazi se do stvaranja slike o svakom pojedincu, njegovim navikama i potrebama. Međutim, ono što posebno zabrinjava je podatak do kojeg se došlo zahvaljujući Edwardu Snowdenu, bivšem zaposleniku CIA-e, kako tim podatcima raspolažu i američke i britanske obavještajne agencije. Njegov je stav i motivacija za ono što radi to što ne želi živjeti u svijetu u kojem se snima sve što radimo ili kažemo.

U jeku brojnih nemilih događanja posljednjih mjeseci uočila sam u vijestima od mnoštva informacija jedan naoko banalan podatak. Naime, nakon terorističkog napada u instanbulskom noćnom klubu u novogodišnjoj noći, relativno se brzo došlo do počinitelja zahvaljujući suvremenoj digitalnoj tehnologiji, tu prije svega mislim na njegov mobitel i drušvene mreže na kojima je objavljivao svoje snimke, a nakon što se njima prestao koristiti, gubi mu se svaki trag, njegovo je kretanje ostalo na pretpostavkama.

Digitalni trag

Čak i ako ne koristimo društvene mreže, informacije o nama tamo postoje.

Na primjer, kroz kominikaciju na Internetu netko nas spomene te iznese podatke o nama i takva se informacija arhivira.

Iako se možda činilo kako se radi o nebitnoj informaciji, ona može biti dovoljna drugima da je iskoriste. Pretpostavljam da je općepoznata činjenica kako brisanjem poruka one još uvijek negdje postoje, samo su nama prikazane kao

Junak suvremenog doba Edward Snowden (foto: https:// www.wired.com/2015/09/snowdennow-twitter/)

Edward Joseph Snowden, američki je zviždač i bivši zaposlenik CIA-e i Nacionalne službe sigurnosti SAD-a te privatnih kompanija na poslovima unutar sustava NSA. Snowden je predočio javnosti tajne dokumente koji su pokazali postojanje velikog broja tajnih projekata nadziranja kao npr.

PRISM i Boundless informant te dokumente koji pokazuju da su SAD provodile hackerske napade u računala diljem svijeta, između ostalog i tijekom G-20 sastanka u Londonu 2009., u Hong Kongu kao i Kini. Snowden je predao dokumente novinarima The Guardiana i The Washington Posta u lipnju 2013.

Dana 14. lipnja 2013. godine pokrenut je u SAD protiv Snowdena službeni kazneni progon zbog špijunaže pa od tada Snowden bježi od američkih vlasti.

U listopadu 2013. godine objavio je dokumente koji upućuju da su američke tajne službe prisluškivale čak i mobitel njemačke kancelarke Angele Merkel u razdoblju od preko deset godina što je izazvalo veliki međunarodni skandal. (izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/ Edward_Snowden)

obrisane. Isto tako, ako objavimo fotografiju na nekoj društvenoj mreži i zatim ju uklonimo, ona i dalje postoji. Čak ju možemo i pronaći upisom određenih pojmova.

Problemom privatnosti bave se i najvažnije svjetske organizacije poput Ujedinjenih naroda. Tako je Opća skupština UN u prosincu 2013. godine usvojila rezoluciju 68/167 u kojoj je izražena duboka zabrinutost zbog nega-

Ne želim živjeti u svijetu u kojem se snima sve što radim ili sve što kažem tivnog utjecaja koji nadzor i presretanje komunikacija mogu imati na ljudska prava. Njome se upozorava kako “prava koja pojedinci imaju offline moraju biti zaštićena i online, uključujući i pravo na privatnost”.

Masovni nadzor postao opasna navika

Kad govorimo o Vijeću za ljudska prava u Ženevi, možemo spomenuti zamjenicu visoke povjerenice za ljudska prava Flaviu Pansieri koja je u studenome 2014. izrazila zabrinutost što je javni i tajni digitalni nadzor u pravnim sustavima diljem svijeta procvao te što je masovni nadzor koji provode vlade postao opasna navika, a ne izvanredna mjera. Ona smatra kako je ovakvo nešto opravdano samo ako je “nužno” i “razmjerno” te kao “nije ni nužno ni razmjerno” to što telekomunikacijske kompanije i internetski sevrisi pohranjuju metapodatke o komunikacijama svojih korisnika radi naknadne obrade u policiji i obavještajnim službama.

Postoji još jedan način kako tehnologija narušava našu privatnost, a to je nadzornim kamerama. Obično se postavljaju na mjesta gdje postoji potreba za očuvanjem nečije imovine, no tko sve ima pristup tim snimkama? Što se sve na njima može vidjeti ili čuti? Smatram kako je u redu postaviti nadzorne kamere na mjestima gdje se kontinuirano unišava

javna ili privatna imovina pa se s njima želi otkriti tko je počinitelj, ali ne razumijem koji je razlog postavljanja nadzora usred nekog grada. Postala je uobičajna praksa da u mnogim urbanim sredinama postoji tzv. live stream gdje kamere snimaju neko mjesto te svi koji žele, mogu preko Interneta gledati što se to događa.

Smatram kako to u svakodnevici nije potrebno. U redu je ako se nadzor postavi zbog nekog događanja i postizanja sigurnosti ljudi i imovine na njemu, ali ako svaka osoba koja želi i kad god poželi ima pristup snimci tog mjesta, ona se vrlo lako može zloupotrijebiti.

Ono što posebno zabrinjava je i to što se smatra napretkom softver koji je prije nekoliko mjeseci objavila jedna ruska tvrtka, a koji se služi snimkama nadzornih kamera na javnim površinama u realnom vremenu i koji na osnovu biometrijskih izračuna može pratiti kretanje bilo kojeg pojedinca u nekom gradu i time olakšati njegovo brzo lociranje i praćenje, za sada sa 60 postotnom preciznošću.

Zakonska regulativa u RH

S obzirom da je videonadzor postao sveprisutan, postavlja se pitanje što kada se koristi kod osvjetljivog dijela populacije, a to su djeca i mladi. Danas gotovo da nema škole koja nema nadzorne kamere u vanjskim i zajedničkim prostorima poput ulaza, hodnika i holova.

Pokazalo se kako je njegovo uvođenje povećalo razinu sigurnosti te smanjilo vršnjačko nasilje i materijalnu štetu.

Videonadzor je dopušten u školama, a u Republici Hrvatskoj reguliran je trima zakonima, a to su Zakon o privatnoj zaštiti, Zakon o zaštiti osobnih podataka te Zakon o radu.

Prema Zakonu o privatnoj zaštiti pravne osobe (u ovom slučaju škole) koje žele zaštiti svoju imovinu i zaposlenike, moraju u tu svrhu angažirati pravnu osobu ili obrtnika koji ima odobrenje za obavljanje poslova privatne zaštite ili osnovati vlastitu unutarnju čuvarsku službu. U privatnu zaštitu ubraja se i tehnička zaštita koja pak uključuje sustav videonadzora s pohranom videozapisa.

Zakon o radu pak propisuje kako uvođenje videonadzora predstavlja uvođenje novih tehnologija u radni prostor koje utječu na razinu sigurnosti na radu, organizaciju i način rada u školi te bi takva odluka bila podložna odredbama članka 150. ovoga Zakona po kojem se poslodavac prije donošenja odluke važne za položaj radnika mora savjetovati s radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom ako vijeće nije ustrojeno.

U Zakonu o zaštiti osobnih podataka

se navodi kako se postavljanjem sigurnosnih kamera u školske prostorije prikupljaju osobni podaci koji se po potrebi dostavljaju trećim osobama zaduženim za obradu tih podataka (npr. zaštitarske tvrtke ili policija) te stoga škola ima obvezu pravilnikom unaprijed propisati koje će podatke u tu svrhu prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama.

Prema istom je Zakonu osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati, odnosno čiji se identitet može utvrditi na nekim propisanim svojstvima koja među ostalim uključuju i fizički identitet (izgled). Škola je dužna upoznati sve dionike odgojno-obrazovnog procesa s potrebom uvođenja video nadzora te pribaviti dopuštenje radnika škole i roditelja za provođenje videonadzora u prostorijama škole. Svrha prikupljanja podataka videonadzorom mora biti opravdana i obrazložena. Opravdani razlozi mogu biti učestala oštećenja imovine, opetovano nasilje među učenicima, neprimjereno ponašanje učenika prema nastavnicima i slično.

Kroz razgovor sa svojim vršnjacima zaključila sam kako je u ovakvim situacijama (kao što je videonadzor u školama) vrlo važno saslušati sva mišljenja – profesora, učenika i svih ostalih zaposlenika škole te roditelja. Vjerujem kako nije primjereno uvođenje videonadzora sa svrhom prevencije budućeg događaja ili okolnosti (npr. prevencija štete na imovini ili nasilja koje se nije dogodilo) te kako je jasna zakonska regulativa koja propisuje pretpostavke uvođenja kamera u škole opravdana s obzirom da takva situacija zadire u zajamčeno pravo na privatnost svakog građanina.

Osim toga smatram kako bi se problemi s ponašanjem učenika prije svega trebali rješavati odgojnim metodama i kroz suradnju škole s roditeljima i institucijama zdravstva i socijalne skrbi.

00013

Trgovina

ljudima Foto: Mihaela Bubanko, 4.mt

00014

O temi trgovine ljudima učenici Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok Karlo Mitok i Marino Dumić relizirali su radijsku emisiju Naš glas Radio Zaboka.

Ovdje donosimo transkript te emisije.

KARLO: Današnja tema je trgovina ljudima, a o problematici i kako biti na oprezu, s nama će razgovarati Andreja Jurić, policijska službenica za prevenciju Policijske uprave krapinsko-zagorske, Valentina Klasiček, socijalna radnica, djelatnica Gradskog društva Crvenog križa Krapina, Mirjana Jurman, pročelnica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Područne službe Krapina te Goran Vukmanić, EURES asistent u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje Područne službe Krapina.

MARINO: Trgovina ljudima je globalni problem koji postoji u svim zemljama i oblik je organiziranog kriminala. Žrtvama su uskraćena ljudska prava, kao što su sloboda i dostojanstvo, pravo slobode kretanja, odlučivanja, jednakost među ljudima, onemogućava im se komunikacija s obitelji, podvrgnute su psihičkom te fizičkom zlostavljanju, izolirane i ucjenjivane prijetnjama njihovim obiteljima i prijateljima.

KARLO: Osobe iz siromašnih zemalja u potrazi za boljim životom odlaze u bogatije zemlje i u tim nastojanjima postaju laka meta kriminalcima koji se bave trgovanjem ljudima.

Iz članaka 106. Kaznenog zakona vidljivo je što trgovanje ljudima obuhvaća i ono glasi: “Tko uporabom sile ili prijetnje, obmanom, prijeva-

rom, otmicom, zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa ovisnosti, davanjem ili primanjem novčane naknade ili druge koristi radi dobivanja pristanka osobe koja ima nadzor nad drugom osobom ili na drugi način vrbuje, preveze, prevede, skriva ili prima osobu ili razmjenjuje ili prenosi nadzor nad osobom radi iskorištavanja njezinog rada putem prisilnog rada ili služenja, uspostavom ropstva ili njemu sličnog odnosa, ili radi njezinog iskorištavanja za prostituciju ili druge oblike spolnog iskorištavanja uključujući i pornografiju ili za sklapanje nedozvoljenog ili prisilnog braka, ili radi uzimanja dijelova njezinog tijela, ili radi njezinog korištenja u oružanim sukobima ili radi

ljudskim organima. Osim što na osobito težak i na različite načine krši ljudska prava, ona obuhvaća i kaznena djela vezana uz nacionalno zakonodavstvo te zakonodavstvo šire međunarodne zajednice.

Funkcionira na principu ponude i potražnje i prema nekim procjenama počinitelji takvih kriminalnih radnji ostvaruju zaradu koja prelazi 12 milijardi dolara.

Ranijih se godina Republika Hrvatska doživljavala samo kao tranzitna zemlja kroz koju su prolazile žrtve trgovine ljudima, uglavnom iz područja istočne i jugoistočne Europe prema zapadnoj Europi.

Novija, pak, iskustva pokazuju kako Hrvatska postaje zemlja odakle se vrbuju žrtve kao i zemlja u kojoj dolazi do iskorištavanja tih ljudi.

Kako bismo lakše shvatili

kome obratiti za pomoć te se kod nje stvara osjećaj kako je dužna osobi koja ju prevozi. U ovoj se fazi obično krivotvore dokumenti ili izrađuju novi te žrtve često daju svoje dokumente počiniteljima ovih kaznenih radnji. Treća je faza eksploatacija, odnosno iskorištavanje u seksualne svrhe, seksualni turizam, prostituciju, prisilan rad u tvornicama ili većim poljoprivrednim imanjima. Ovo je često praćeno prijetnjama, fizičkim napadima, davanjem sredstava ovisnosti kako bi se u žrtve razvila ovisnost o opijatima ili je se zastrašivalo. Žrtvi se onemogućuje kontakt s obitelji ili je takva komunikacija pod nadzorom počinitelja, uvjerava je se da će završiti u zatvoru ukoliko se obrati nekoj instituciji za pomoć te će se naći u još goroj životnoj situaciji. Od žrtve se stalno traži podmirenje troškova koje je prouzročila

Novija iskustva pokazuju kako Hrvatska postaje zemlja odakle se vrbuju žrtve kao i zemlja u kojoj dolazi do iskorištavanja tih ljudi. činjenja protupravne radnje, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.”

KARLO: S nama je u studiju Andreja Jurić, policijska službenica za prevenciju Policijske uprave krapinskozagorske. Recite nam, što je to trgovina ljudima?

ANDREJA JURIĆ: Trgovina ljudima jedno je od najvećih kršenja osnovnih ljudskih prava zbog toga što obuhvaća dosta teške situacije u kojima dolazi do posredovanja u kupnji i prodaji ili predaji neke osobe uporabom sile, prijetnje, prijevarom, otmicom ili obmanom kako bi ta osoba kasnije bila primorana na prisilan rad, prostituciju, seksualno iskorištavanje, prosjačenje ili trgovanje

princip trgovine ljudima, možemo je podijeliti u tri faze.

Prva je faza vrbovanja gdje se kroz nagovaranje, preko poznanstava, kroz oglase u javnim medijima ili preko Interneta traži osoba koja je ranjiva zbog svoje specifične životne situacije – nezaposlena je ili živi u nesređenim obiteljskim odnosima – i koja traži bolji život ili novo radno mjesto, a nudi joj se mogućnost brze i velike zarade te početak novog, boljeg života.

Druga je faza transporta, najčešće se radi o prebacivanju žrtve u drugi grad ili državu, daleko od obitelji i prijatelja, kako se ne bi imala

osobi koja ju je vrbovala, prijevozniku ili osobi koja ju je na kraju prihvatila za iskorištavanje. Žrtvu se stavlja u ponižavajući položaj, osjeća se nemoćnom i ovisnom te se istinski boji obratiti nekome za pomoć. Uvjerenja sam kako se trgovinom ljudima bave dobro organizirane kriminalne skupine koje međusobno surađuju u svim fazama ovog kriminalnog djela pa čak i preprodaju žrtve.

MARINO: Kako se može prepoznati lažan oglas za posao?

ANDREJA JURIĆ: Oglasi za koje se može posumnjati >>>>

00015

kako se iza njih možda krije trgovina ljudima formulirani su s nejasnim informacijama o vrsti posla koji će se obavljati, nudi se primamljiv posao s velikom zaradom, ne traže se nikakve kvalifikacije, ne traži se prethodni razgovor niti testiranje s kandidatom, naglašava se žurnost, tvrtke i osobe koje ih objavljuju su nepoznate. Ukratko – brzo, hitno, žurno, velika obećanja, velika zarada – tu već treba posumnjati kako se radi o oglasu koji iza sebe ima skrivene motive koji bi mogli biti na štetu onoga koji se javlja.

Stoga treba izvršiti provjere takvih oglasa: potražiti podatke o poslodavcu kroz dostupne izvore na Internetu i u nadležnim institucijama (veleposlanstva, Hrvatski zavod za zapošljavanje), zatražiti dostavu ugovora o radu koji je na jeziku osobe koja se javlja na oglas kako bi ga ta osoba razumjela, provjeriti je li potrebno pribaviti radne dozvole za rad u inozemstvu i to obaviti samostalno, ne davati osobne dokumente ili dati njihove preslike ukoliko je obavezno njihovo predočenje.

Prilikom odlaska na rad u inozemstvo dobro je naučiti jezik zemlje u koju se ide (barem osnovne riječi i fraze), potom kopirati osobne dokumente i radni ugovor i njihove preslike ostaviti kod kuće svojoj obitelji ili prijateljima kako bi policija znala odakle krenuti u potragu u slučaju da se prekine komunikacija.

Prilikom putovanja treba pamtiti trasu puta (granice, naplatne kućice, benzinske postaje i dr.), čuvati dokumente kod sebe te dogovoriti

00016

tajni znak sa svojom obitelji.

To može biti neka riječ koja će obitelji biti signal kako nešto nije u redu prilikom komunikacije pod nadzorom počinitelja.

MARINO: Kako onda komunicirati s obitelji ako nam je osoba koja nas je vrbovala oduzela mobitel i naše osobne stvari, kako postupiti u takvoj situaciji?

ANDREJA JURIĆ: Ukoliko se žrtva trgovine ljudima ili prisilnog rada nađe u takvoj situaciji, uvijek se može obratiti za pomoć lokalnim i državnim institucijama, prije svega policiji. Naime, žrtve nisu počinitelji i ništa im se neće dogoditi kada objasne u kakvoj su se situaciji našli i bit će zaštićeni. Postoje posebni timovi koji pomažu žrtvama trgovine ljudima. U tu svrhu su u Republici Hrvatskoj uključeni policija, Crveni križ, centri za socijalnu skrb i razne udruge koje onda preuzimaju žrtvu, zbrinjavaju je, pružaju psihološku pomoć te pomažu u povratku njihovoj kući.

MARINO: Što biste savjetovali mladima koji izlaze na tržište rada i njihovim roditeljima, odnosno skrbnicima?

ANDREJA JURIĆ: Voditi računa i biti skeptičan prema oglasima u kojima se nudi brza zarada, bez potrebne kvalifikacije, bez ikakvih provjera. Ukoliko se javljaju za radna mjesta izvan svojega mjesta prebivališta, neka provjere adresu na kojoj će se nalaziti, kontakte o poslodavcu, neka fotokopiraju svoje ugovore o radu i ostave ih članovima svoje obitelji. Važno je da njihova obitelj zna gdje će biti smješteni, gdje će raditi, na koje brojeve telefona ih mogu kontaktirati, koga mogu nazvati u slučaju da ne mogu uspostaviti kontakt sa svojom djecom.

MARINO: Koja je uloga

policije u sprječavanju trgovine ljudima?

ANDREJA JURIĆ: Ministarstvo unutarnjih poslova uključilo se u razne kampanje zato što želi senzibilizirati građane na postojanje ovoga problema, posebno mlade koji će se naći ili se već nalaze na tržištu rada. Namjera nam je i razbiti mitove koji postoje o trgovini ljudima gdje mnogi misle kako im se tako nešto ne može dogoditi, jer stvarnost je drugačija – ovo se može dogoditi bilo kome, ženi i muškarcu te djeci.

Sljedeći je mit kako su žrtve samo mlade, naivne i neobrazovane djevojke koje završe u raljama prostitucije i seksualne industrije, a činjenica je da žrtvama postaju i osobe srednje dobi te visokoobrazovani, koji čak i govore strane jezike. Mit je i da su počinitelji ovakvih kaznenih djela samo žrtvama nepoznate osobe s obzirom da često u postupku vrbovanja počinitelji budu njihovi poznanici ili sa žrtvama razvijaju prijateljske ili čak dublje, ljubavne veze kako bi zadobili njihovo povjerenje uz obećanja o boljem i ljepšem životu u nekom drugom gradu ili državi i tako ih nagovorili da se odsele od svoje obitelji i u konačnici postanu žrtvama trgovine ljudima.

MARINO: Jedna od žrtava su i djeca. Svake dvije minute u Europi nestaje jedno dijete, u godinu dana ih se traži više od 250 tisuća. AMBER ALERT EUROPE sa sjedištem u Bruxellesu građanska je inicijativa koja trenutno broji tri milijuna ljudi. Radi se zapravo o europskom centru za uzbunjivanje u slučaju otmice djece.

KARLO: U televizijskim i radio programima, na internetu i preko svih mogućih ostalih kanala za komunikaciju šalju se podaci gdje bi otmičar mogao biti, šalje se opis djeteta, posljednja lokacija gdje je viđen i slično.

Cijeli posao obavlja otprilike 20 suradnika, a svime se

rukovodi iz malenog ureda u središtu Bruxellesa. Ova je neprofitna međunarodna organizacija najveća europska građanska inicijativa s tri milijuna suradnika, a njezini su članovi policijske organizacije, ministarstva te nevladine organizacije.

KARLO: Izvješće Europske komisije navodi da su u 80 posto slučajeva žrtve bile žene, od čega ih je 69 posto oteto u svrhu seksualne eksploatacije. Među njima je bilo i tisuću djece. Dvije trećine žrtava su građani Europske unije, a u manjem postotku su osobe iz Nigerije i Kine.

Više od stotinu osoba bile su žrtve trgovanja ljudima u Hrvatskoj u posljednjih deset godina, a među njima je najviše hrvatskih te državljana susjedne Bosne i Hercegovine. Najčešće se trguje mlađim ženama od 11 do 30 godina.

MARINO: Podatci Ministarstva unutarnjih poslova pokazuju da je u razdoblju od 2002. do 2012. bilo 116 žrtava trgovine ljudima, a najviše tih kaznenih djela počinjeno je 2007. i 2011. koje su završile s 15, odnosno 14 žrtava. Uz državljane Hrvatske (61) te Bosne i Hercegovine (13) žrtve trgovanja ljudima u Hrvatskoj su u tom razdoblju bili po jedan državljanin Kameruna, Maroka, Rusije, Slovačke i Albanije, četiri državljana Bugarske, sedam Moldavije, osam Rumunjske te po deset državljana Srbije i Ukrajine.

KARLO: O ovoj problematicu i ulozi Hrvatskog crvenog križa, razgovaramo s Valentinom Klasiček, socijalnom radnicom, djelatnicom Gradskog društva Crvenog križa Krapina. Na koji se način Crveni križ uključuje u problematiku trgovine ljudima?

VALENTINA KLASIČEK: Hrvatski crveni križ je vodeća organizacija u području prevencije i edukacije djece i mladih u svrhu sprječavanja trgovine ljudima. Svake se godine 18. listopada javnim akcijama na inovativan način obilježava Europski dan

suzbijanja trgovine ljudima.

Kako je problem trgovine ljudima ne samo nacionalni nego i regionalni problem, tako je nužan i regionalni odgovor te Hrvatski crveni križ educira regionalna i lokalna društva Crvenoga križa kako bi onda na svojem području mogli provoditi prevenciju i edukaciju vezanu uz trgovinu ljudima. Gradsko društvo Crvenoga križa Krapina provodi radionice za učenike osnovnih i srednjih škola.

Preventivnim se programom općenito upoznaje mladež s ovim velikim problemom, a bazira se na naznakama gdje mladima vreba opasnost (izleti, prva zaposlenja, izlasci, studiranje). Mladi dobiju naputke kako se ponašati kad prihvaćaju posao, kad putuju izvan Hrvatske, što obavezno obaviti prije nego krenu na put, kako se ponašati u stranoj državi, s naglaskom kako opreza nikad nije dosta.

U osnovnim školama provode se radionice s učenicima drugih razreda koje se sastoje od sudjelovanja djece u priči Mišica Milica koja je primjerena njihovoj dobi i u kojoj prate kako se pristupa nepoznatim osobama, kako se ponašati kada su sami kod kuće, kako reagirati u rizičnim situacijama te kako pravilno koristiti internet.

Kroz radionice, promidžbene materijale i filmove dolazimo do velikog broja mladih ljudi od kojih dobijemo informaciju kako su im ti preventivni programi dobri i kako su im “otvorili oči” jer prije nisu znali gotovo ništa o toj problematici.

Mladi smatraju kako je glavni razlog povećanja ovog oblika organiziranog kriminala loše društveno-političko stanje, odnosno siromaštvo, korupcija, izokrenute moralne vrijednosti te nedovoljna informiranost i educiranost.

Složni su da bi veća informiranost dovela do smanjenja broja žrtava trgovine ljudima.

MARINO: Trgovci ljudima nerijetko poznaju svoje žrtve, mogu čak biti prijatelji ili poznanici koji ostavljaju

dojam iskusnih i profesionalnih osoba. Lažni prijateljski posrednici žrtvama nude plaćanje troškova putovanja i rješavanje svih administrativnih pitanja. No, dolaskom na odredište, njihovo se ponašanje mijenja. Ponekad potencijalne žrtve nikada ni ne stignu na dogovoreno odredište, već ih se na putu preprodaje novim trgovcima.

Najčešća mjesta eksploatacije su ulice, noćni klubovi, diskoteke, restorani, tvornice, privatni posjedi, obiteljske kuće, stanovi, domaćinstva.

KARLO: Kako bi spriječila trgovanje ljudima Hrvatska donosi trogodišnje Nacionalne strategije suzbijanja trgovanja ljudima u kojem je uspostavljen cjeloviti sustav.

On obuhvaća aktivnosti od trenutka identifikacije žrtve sve do njene potpune integracije i reintegracije u društvo. Prisutna je i suradnja između nadležnih tijela državne uprave, organizacija civilnog društva te nevladinih organizacija.

Hrvatska se može pohvaliti kako je tri godine zaredom bila u skupinu zemalja koje ulažu najviše napora u svijetu po problematici suzbijanja trgovanja ljudima, ali i na području zaštite žrtava te progona počinitelja i prevencije.

Kazna za trgovanje ljudima počinjeno prema djetetu može biti kažnjena zatvorom u trajanju od tri do najviše 15 godina.

MARINO: Jedan od načina vrbovanja žrtava su oglasi za posao. Ulaskom u Europsku uniju sve više mladih odlazi u potrazi za radnim mjestom. Time postaju mete trgovcima ljudima. Na što trebaju obratiti pozornost objasnit će nam Mirjana Jurman, pročelnica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Područne službe Krapina.

MIRJANA JURMAN: Na Zavodu za zapošljavanje postoje oglasi za rad u zemljama članicama Europske

unije u području građevine, a trenutno se traže i mehaničari, strojari, elektrotehničari i vozači. Možemo reći kako je početkom proljeća više zahtjeva, ovisno o kojim se poslovima radi. Preko stranica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje može se doći do portala EURES na kojemu svatko zainteresiran može dobiti informacije o slobodnim radnim mjestima, uvjetima života i rada u pojedinoj zemlji Europske unije. Međutim, na Zavodu nemamo cjelovite podatke o odlascima na posao u druge zemlje članice EU s obzirom da samo veoma mali broj ljudi, koji su u našoj evidenciji, prijavljuju svoj odlazak. Preporučamo da korisnici posao u inozemstvu traže samo preko ustanova koje su za to ovlaštene i koje su registrirane kao što je to spomenuti portal EURES, jer je to sigurnije nego preko različitih oglasa u novinama ili na internetu.

KARLO: Što je EURES i kako funkcionira objasnit će nam naš sljedeći gost, Goran Vukmanić, EURES asistent u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje Područne službe Krapina.

GORAN VUKMANIĆ: Način zapošljavanja preko EURES-a je vrlo jednostavan – osobe direktno kontaktiraju poslodavce. Ovdje se ne radi o klasičnom posredovanju kako to rade javne službe za zapošljavanje, nego one zaprimaju zahtjeve za zapošljavanje od poslodavaca koje potom prosljeđuju samo u određene ili sve zemlje članice EU, ovisno o tome s kojeg područja poslodavac treba radnu snagu. EURES savjetnici i asistenti prikupljaju i objavljuju slobodna radna mjesta u svojim matičnim službama.

Uvijek se nastoji istražiti svakog poslodavca i svako

pojedino radno mjesto kako ne bi došlo do negativnih posljedica takvog posredovanja.

Dakle, jako se pazi za koga se posreduje kako ne bi došlo do trgovine ljudima i sl. Stoga se može reći kako je EURES mreža jedan od najsigurnijih načina kako doći do posla u Europskoj uniji.

MARINO: I za kraj, važno je ponoviti kako je trgovina ljudima globalni problem koji postoji u svim zemljama i oblik je organiziranog kriminala. Jedan je od najtežih primjera kršenja ljudskih prava.

KARLO: Žrtvama su uskraćena ljudska prava kao što su sloboda i dostojanstvo, pravo slobode kretanja, odlučivanja, jednakost među ljudima, onemogućava im se komunikacija s obitelji, podvrgnute su psihičkom te fizičkom zlostavljanju, izolirane i ucjenjivane prijetnjama njihovim obiteljima i prijateljima.

MARINO: Provjerite oglase za posao prije nego se na njih prijavljujete!

00017

Kada bi me netko pitao kako da vas opišem, rekao bih to ovako: “Svjetlo koje tjera tamu i daje nadu za boljom budućnošću”.

Želim postati prof

i prenijeti na djecu toplinu i z na mene prenijeli profesori Š Piše: Lucija Šoprek, 3.mt Foto: Mihaela Bubanko, 4.mt

00018

“Isprva nisam znao kako da vam se zahvalim za sve što ste za mene napravili. Vaša pomoć i prijateljstvo te ljudskost koju ste mi pokazali jako mi je puno pomogla. Kako bih vam najbolje prikazao koliko mi je značila vaša potpora, ispričat ću vam kratku priču svog djetinjstva.” – početak je pisma Dražena Peleska, sada već bivšeg učenika Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, koji je svoje utočište pronašao upravo u toj školi.

Težak životni put

Njegov životni put bio je težak.

Pun predrasuda, pun osuđivanja zbog teške financijske situacije njegove obitelji, no on je, zbog neizmjerne snage i dobrog srca, uspio u naumu.

Naime, želja mu je postati profesorom te prenijeti na djecu onu toplinu i znanje koje su mu prenijeli profesori tijekom srednjoškolskog obrazovanja.

– Kako bih se zahvalio profesorima koji su mi bili uzor u životu te potpora, ali i da im dokažem koliko utjecaja i kako veliku ulogu u obrazovanju i svijetu imaju, odlučio sam napisati pismo zahvale. Želja mi je postati profesorom etike, filozofije, sociologije i logike, a nadahnuli su me upravo profesori koji

fesor

znanje koje su ŠUDIGO-a

su bili tu za mene u najtežim trenucima, odnosno trenucima kada sam trebao nekoga tko će biti tu za mene, bez obzira na sve. – ističe Dražen te se nada da će i on jednoga dana kao profesor imati utjecaj na svoje učenike te im biti podrška i oslonac kao i profesori u njegovoj srednjoj školi.

Sada je student Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, a trnovit put do ovog uspjeha počeo je još u osnovnoj školi. – Kada sam po prvi put krenuo u školu, prva stvar koju sam rekao svojim roditeljima je da ću uvijek voljeti školu.

Na početku je sve bilo super, imao sam prijatelje, svoju volju koja je bila moja snaga. No kako su godine prolazile, ljudi za koje sam mislio da su mi prijatelji, okrenuli su mi leđa. – dodaje Dražen.

Isprva nije znao zašto, no s vremenom je počeo shvaćati. – Njihovo je razmišljanje bilo da nije cool družiti se s osobom koja je siromašna, no ja se nikad nisam tako osjećao, štoviše, osjećao sam se vrlo bogato u duši. Stvari su od tada počele eskalirati. Od prvobitnih ignoriranja krenuli su s ismijavanjima i vrijeđanjem. Već tada sam shvaćao ozbiljnost života te koliko on može biti težak. Nikada nisam htio zamarati svoje roditelje problemima jer sam znao koliko su se oni tada borili za mene i mog brata.

Bio sam tvrdoglav, u sebi sam mislio možda ipak trebam nekome reći, no krenuo sam dalje, poput vode koja uvijek nađe svoj put i tvrđave koja se nikada ne predaje. – ističe Dražen.

Od prvog do petog razreda bio je sretno dijete bez ikakvih briga, kako to i treba biti, no u daljnjim razredima naišao je na prepreku. Učenici iz razreda počeli su ga ismijavati i izbacivati iz društva.

Djeca znaju biti vrlo okrutna, no ne shvaćaju kako to utječe na dijete koje je

predmet izrugivanja. Najteže mu je bilo kada su mu “zabile nož u leđa” osobe koje je smatrao prijateljima, osjećao se samim i nemoćnim, u njemu se gasila želja za napretkom jer se osjećao kao da se mora boriti protiv svega lošeg. Bio je sam i sam se morao boriti protiv svih. Tako je njegova snaga polako nestajala...

Nakon završetka osnovne škole odlučio je sve loše stvari pretvoriti u nešto što će ga učiniti jačim, krenuo je s novom željom i snagom, u nove pobjede. U srednju školu krenuo je bez ideje i nade da će biti bolje i bez ikakvih očekivanja, pripremljen na sve... Odnosno, kako on opisuje u svojem pismu, ”krenuo je kao list vođen vjetrom”.

No s prvim danom dolaska u ŠUDIGO, njegovo razmišljanje se promijenilo.

Upisao se za grafičara pripreme i upoznao divne profesore i isto tako divne kolege koji su mu na neki način pokazali da ima još dobrote u ljudima i da nisu svi ljudi isti. Taj događaj probudio mu je volju te ga nadahnuo da postane još bolji čovjek, odnosno u krajnju ruku, prijatelj.

Trudio se biti prijatelj sa svima i nikoga ne izostavljati ili odbacivati jer je osjetio odbacivanje od društva kao dijete te nije htio da netko u njegovoj blizini osjeti to na svojoj koži.

Topli osmijeh razrednice

– Kada je počeo prvi dan srednje škole, prva stvar koje se sjećam je topli osmijeh i dobro srce razrednice Varžić. I od tog dana pa nadalje upoznavao sam vas, ljude koji su mi bili prijatelji i potpora. I tada sam počeo nešto osjećati, vatra za koju sam mislio da je nestala, ponovno se vratila. Moja volja se vratila puno jača nego ikada prije, vatra koju ništa više neće moći ugasiti. I tada sam sebi rekao da ću biti još bolja osoba nego prije, da ću biti prijatelj koji će uvijek biti tu, spreman pomoći, da ću se svakog dana truditi biti bolji čovjek, zato što male stvari dobrote koje činimo za druge čine veliku razliku u svijetu. – opisuje u svome pismu Dražen.

Budući je bio dobar učenik, nakon završetka svojeg trogodišnjeg obrazovanja odlučio je položiti razredne ispite i upisati i četvrti razred za medijskog tehničara kako bi se mogao upisati na željeni fakultet. Nije mu bilo teško položiti razredne ispite jer zahvaljujući divnim profesorima, ono što se čini teško, postalo vrlo lagano.

– Hvala vam što ste bili uz mene svih ovih pet godina. Vi ste me nadahnuli, vratili mi snagu i ojačali moju ljudskost.

Kada bi me netko pitao kako da vas opišem, rekao bih to ovako: “Svjetlo koje tjera tamu i daje nadu za boljom budućnošću”. – zaključuje Dražen.

00019

Živjeti s dijabetesom Pišu: Magdalena Križnik, 4.mt i Lucija Brežnjak, 3.d Foto: Petra Sokolić, 2.mt

00020

Svjetski dan dijabetesa obilježava se 14. studenoga.

Ovaj je datum odabran prema danu rođenja Fredericka Bantinga koji je uz Charlesa Besta zaslužan za otkriće inzulina.

– Šećerna bolest ili diabetes mellitus, metabolička je bolest višestruke etiologije obilježena kroničnom hiperglikemijom i poremećajem mijene ugljikohidrata, masti i bjelančevina, što se javlja kao posljedica poremećena lučenja inzulina, djelovanja inzulina ili oboje. Najčešća je endokrina bolest. – objasnio nam je Ivan Kos, doktor medicine.

Šećerna bolest

U svijetu od šećerne bolesti boluje oko 150 milijuna ljudi, a u Hrvatskoj oko 340 tisuća. Glavni je uzrok sljepoće u zapadnoeuropskim zemljama te uzrok polovice svih netraumatskih amputacija nogu. Šećerna bolest dijeli se na tip 1 i tip 2 te šećernu bolest trudnica i ostali specifični tipovi.

– Kod tipa 1 klinički simptomi razvijaju se naglo.

Bolesnici su skloni ketoacidozi te naglo mršave, a zakašnjela dijagnoza može završiti i smrću. Kod tipa 2 klinički simptomi se razvijaju polagano te se ovaj tip često dijagnosticira prekasno. To

Povodom Svjetskog dana dijabetesa razgovarali smo s Karolinom Prugovečki, koja 4 godine boluje od ove bolesti. je teška i progresivna bolest, obilježena gubitkom funkcije, tj. propadanjem beta stanica, stoga treba odrediti strožu kontrolu u većine bolesnika – dodao je Ivan Kos. Osnovni ciljevi liječenja šećerne bolesti jednaki su za sve tipove – poboljšati kvalitetu života, odgoditi akutne i kronične komplikacije šećerne bolesti, normalizirati glikemiju i ostale biokemijske parametre, smanjiti smrtnost te liječiti pridružene bolesti.

– Modeli liječenja tipa jedan jesu edukacija, dijeta, samokontrola, tjelovježba te inzulin dok kod tipa 2 mjesec dana do šest tjedana traje edukacija i (samo)kontrola šećera u krvi te dijeta i tjelovježba. Zatim se isti taj period uzimaju oralni lijekovi (OHL), a nakon toga neko vrijeme

inzulin ili lijekovi i inzulin, ovisno o potrebi i stanju pacijenta. – istaknuo je Ivan Kos. Karolina Prugovečki boluje od dijabetesa tipa 1 koji joj je dijagnosticiran u listopadu 2012. godine. Dva tjedna prije nego što je saznala od čega boluje počela je gubiti na težini, bila je iscrpljena, nije mogla normalno jesti i stalno je tražila nešto slatko.

– Lječnici su me pregledali, ali nitko nije znao o čemu se radi i zato više nemam povjerenja u lječnike iz mjesta u kojem živim. Srećom, naišla sam na izvrsnu liječnicu u KBC Rebro u Zagrebu kamo danas redovito idem na kontrole. Stigavši u bolnicu u kritičnom stanju, izmjerili su mi šećer u krvi 58,6 mmol/L, a normalna bi se količina trebala kretati od 4 do 7 mmol/L – opisala je Karolina svoje prvo iskustvo s ovom bolešću.

Dijabetes kao hobi

Znala je s čime će se sve morati suočavati svakoga dana do kraja života, jer i njen otac boluje od dijabetesa.

Odmah je krenula s uzimanjem injekcija, odnosno inzulina, onoliko puta dnevno koliko joj je potrebno da bi šećer bio normalne razine.

– Čim sam saznala dijagnozu, na neki me je način utješilo što imam nekoga tko je svaki dan uz mene i tko zna kroz što prolazim te koliko je odgovornosti i odricanja potrebno kako bih se osjećala dobro. – dodala je.

Inzulin je proteinski hormon koji luči žlijezda guštera-

Nije u tome sve toliko loše – upoznajem ljude s istim stanjem, razmjenjujemo iskustva i savjete, hranim se zdravije nego prije, aktivnija sam i saznala sam mnogo toga što prije nisam znala.

ča, a služi za regulaciju razine šećera u krvi te metabolizam ugljikohidrata i masti u tijelu. Spremanje glukoze u mišićima i u jetri je omogućeno inzulinom, kao i reguliranju sinteze novog šećera koji ulazi iz jetre u krvotok. Šećer, bez inzulina ili ako ga je premalo, ne može nikako, ili samo djelomično, dospjeti u tjelesne stanice. Normalna koncentracija šećera u krvi iznosi 3,75 – 6,0 mmol/L – Koristim dvije vrste inzulina, jedan koji djeluje 24 sata te ga uzimam svakog dana u 21 sat i drugi koji djeluje oko 1 sat i njega uzimam prije ili poslije obroka kako bi mi razgradio šećer kojeg sam unijela putem hrane. Ukoliko zaboravim uzeti inzulin, šećer mi poraste te se osjećam većinom onako kako sam se osjećala prije nego što sam saznala od čega bolujem.

Ukoliko uzmem previše inzulina, šećer mi padne te mi se tijelo počinje znojiti, tresti i ukoliko se nešto ne poduzme, pala bih u komu, no do toliko kritičnog stanja još nikada nije došlo. – objasnila je.

Karolina priznaje kako joj nije bilo teško prihvatiti stanje u kojem se nalazi jer postoje i gore bolesti s kojima se ljudi svakodnevno susreću.

– Kada pogledam uokolo i vidim od kakvih sve bolesti ljudi boluju i koliko im je teško još sam i zahvalna što imam “samo” dijabetes.

Prihvaćam ga kao neku vrstu hobija: mjerenje šećera, redovito hranjenje, uzimanje lijekova itd. Mogu reći da mi je promijenio život time što više ne mogu reći da sam u potpunosti zdrava i da mi nije ništa. Zabranjene su mi neke stvari koje prije nisu bile, ali nije u tome sve toliko loše.

Primjerice, upoznajem ljude, prijatelje s istim problemom, razmjenjujemo iskustva i savjete, hranim se zdravije nego prije, aktivnija sam i saznala sam mnogo toga što prije nisam znala. Mogu reći kako se svaki dan susrećem s nečim novim i zanimljivim.

00021

U razgovoru s profesoricom Tamarom Bilankov saznali smo nešto više o njenim radovima, inspiraciji, umjetnosti te radionicama.

iskrenost koju nalazim unutar svakodnevice

Piše: Melani Krog, 3.mt

– Studij komparativne književnosti upisala sam jer sam to jako htjela. Željela sam učiti od profesora koje izrazito poštujem i izložiti se procesima znanja koji se odvijaju na tom studiju. Proučavajući njihov program, shvatila sam da bi mi taj studij omogućio da zaokružim svoje znanje i stav prema umjetnosti. – istaknula je profesorica Bilankov.

Kazalište i njegov dvojnik Antonina Artauda, treći je Divni novi svijet Aldousa Huxleya, četvrti Kavkaski krug kredom Bertolta Brechta, a peto mjesto priprada Orlandu Virginije Woolf.

– Ovi autori i njihova djela duboko su me uznemirili i na takav način me odgojili u mene, ohrabrili su umjetnicu u meni i onu koja se ne boji iznijeti svoj stav. Hvala im! Za takvim djelima uvijek tragam, ne samo proučavajući knjižnicu, već sagledavajući vlastitu okolinu. – dodaje.

Također, voditeljica je radionica koje se održavaju u sklopu različitih umjetničkih udruga i institucija.

– Provodila sam ih u sklopu umjetničke organizacije Restart, Akademije likovnih umjetnosti, ali najviše surađujem s umjetničkom udrugom Blank_filmski inkubator. Polaznici radionica bili su raznih dobnih skupina (djeca, srednjoškolci, srednja dob). Ipak, izdvojila bih svoj rad s umirovljenicima u okviru udruge Blank. Tijekom dugogodišnjega rada s njima uistinu sam uživala, zajedno smo stvarali umjetničke radove koji se baziraju na eksperimentalnome filmu i novim medijima. Zajedno smo realizirali i njihovu izložbu Umirovljenici postaju autori na kojoj su pokazali svoje radove, izveli umjetničke performanse i uistinu se prezentirali kao umjetnici. – rekla je profesorica Bilankov.

Na festivalima i grupnim izložbama sudjeluje od 2010. godine, a od 2012. radi i samostalne izložbe.

– Mislim da smo svi na neki način umjetnici u nekom području jer svi imamo mogućnost umjetnički se izražavati.

Ne mogu odrediti dan i sat kad sam se pronašla u umjetnosti, ali sam cijeli život imala odnos s nekim kreacijama.

Inspiracija mi je iskrenost koju nalazim unutar svakodnevice. Ne volim epitet angažirana umjetnica, jer smatram da je problematično govoriti o tome što je angažirano, a što ne. Često se događa eksploatacija socijalnih problema pod geslom tog termina. – istaknula je profesorica.

Tamara Bilankov profesorica je stručnih predmeta u Festivali Školi za umjetnost, dizajn, Sudjelovala je na Festivalu ekspegrafiku i odjeću Zabok te rimentalnog filma na Krku i u Rijeci, svestrana mlada umjetnica. Inspiracija Max Art festivalu u Zagrebu, Festivalu Mnogo književnih djela inspiriralo je performansa DOPUST u Splitu, festivalu Magistrirala je animirani profesoricu i potaknulo na promišljanje.

Limited u Beogradu, festivalu Perforacije film i nove medije na Aka– Moj popis najdražih knjiga uvijek u Zagrebu te drugima. Pokret, film profedemiji likovnih umjetnosti u se mijenja, ovisno o tome kako se ja kao sorice Bilankov, uvršten je u program osoba mijenjam i oblikujem kroz svakod- festivala Cinedans u Amsterdamu, Zagrebu. Studira diplomski Newport Beach Film Festivala u Kalifornistudij komparativne književ- nevnicu. – ističe.

Trenutni popis top pet knjiga sastavji, SinemaDansAnkara Festival u Turskoj nosti na Filozofskom fakulljen je od sljedećih: na prvome je mjestu te Choreoscope Festival u Barceloni.

Rob Isaaca Bashevisa Singera, na drugom – Smatram kako je film Pokret važan tetu u Zagrebu.

00022

dio mog rada i djelovanja u društvu općenito. Radili smo ga tako da sam prvo pronašla lokacije koje su već same po sebi priča. Dakle, ne idem na određenu lokaciju i onda iz nje radim nešto, nego kad dolazim na nju, koristim je kao jednu od uloga u filmu. O tome sam razmišljala, s mnogima razgovarala i slušala o njihovim iskustvima i događajima i tada sam došla do ideje da bi određeni ljudi mogli boraviti u tim prostorima i stvoriti neki odnos s njima. Tada bi taj odnos trebalo zabilježiti kamerom te sam odlučila surađivati s Alenom Perićem koji je pantomimičar, Nelom Sitarić koja je kazališna producentica i plesačica suvremenog plesa i Romanom Dauntancem koji je trenutno apsolvent novih medija.

– dodaje.

Njih troje su unutar tih prostora unijeli ono što su oni imali sa sobom, ističe profesorica Bilankov i dodaje da su nosili prtljagu koja je spoj psihološkog, emotivnog i fizičkog.

– Radili smo zamišljajući kovčeg u kojemu se nalazi ta prtljaga koji smo potom donijeli na spomenutu lokaciju te gledali što sve u njemu ima i i gdje bi te

“stvari” mogli posložiti po tom prostoru.

– istaknula je profesorica.

treba biti i na nju svi imamo pravo. – objašnjava.

Planova u radu, naravno, ima, no ne planira previše.

– Trenutno radim na jednom scenariju za eksperimentalno-dokumentarni film Buka iz arhiva Papandopulove.

Također, u procesu sam snimanja još jednog kratkog eksperimentalnog filma, a za budućnost velikih planova nemam, volim je održavati otvorenom, tako joj se najviše veselim. – zaključuje profesorica.

Rektorova nagrada

Dobitnica je Rektorove nagrade Sveučilišta u Splitu i Sveučilišne stipendije za najuspješnije studente.

– Rektorovu nagradu dobila sam zajedno s nekoliko kolega dok sam bila studentica na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Iza nje stoji puno truda i rada, stoga smo ponosni na nju. Uvijek je lijepo dobiti priznanje ili nagrade, ali nikada ne treba raditi zbog njih, već se umjetnost stvara kao odgovor čovječanstva na čuda prirode, a sve što se pritom dogodi samo je dobra ili loša slučajnost.

Naglasila bih da je za mene važno življenje i smatram da, prije svega, postoje dobri i loši ljudi, a tek onda dobra i loša umjetnost. – ona je upravo takva kakva

Izvor fotografija: Tamara Bilankov, http:// tamarabilankov.tumblr.com/

00023

00024

konzumerizam - poimanje sreće u posjedovanju materijalnog Nakon Drugog svjetskog rata na inicijativu potrošača nastao je pokret kojem je cilj bio zaštita potrošača, a zvao se konzumerizam. Kroz godine se značenje tog pojma mijenjalo i tako danas konzumerizam predstavlja poimanje sreće koje se očituje u posjedovanju materijalnog, odnosno težnji za posjedovanjem i kupnjom stvari. Isto tako, konzumerizam zagovara visoku potrošnju kao temelj dobre ekonomije. Glavno mjerilo ekonomskog stanja neke zemlje očituje se rastom bruto društvenog proizvoda, pa tako gospodarske institucije i razni lanci trgovina, čija je svrha pridonošenje razvoju ekonomije, nastoje pridobiti što veći broj potrošača kako bi bruto društveni proizvod rastao. Kod pada potrošačke moći i standarda, konzumeristi su prvi na udaru. Statistika je pokazala kako se najviše novca tijekom cijele godine u državni proračun slijeva za vrijeme božićnih blagdana. Tako nije samo u Hrvatskoj, već u većini zemalja. Tome mnogo pridonose i masovni mediji koji oglašavanjem proizvoda i usluga mame nove konzumeriste.

Figura idealnih proporcija

Riječ konzumerizam dolazi od engleske riječi consumer što znači potrošač. Sam korijen riječi zapravo dolazi iz latinskog, od riječi kon što znači zajedno i riječi sumere što znači uzeti. Konzumerizam se svakim danom sve više širi, a njime se gube težnje k promicanju tradicionalnih i duhovnih vrijednosti, kojima su u prvom planu osjećaji. Mediji reklamiranjem različitih proizvoda i promoviranjem različitih trendova postižu veliku potražnju. Isto tako, stvaraju i ideale ljepote zbog kojih se također javlja želja za kupnjom određenih stvari. Ako u reklami, primjerice za kožnu kremu, debitira ženska figura idealnih proporcija, ženske će konzumeriste zaokupiti njezina ljepota, koja će prvo

dovesti do želje za tim proizvodom, a zatim i do želje da same konzumeristice imaju tijelo poput žene iz reklame. Zbog tolikog utjecaja medija na konzumeriste dolazi i do kompetitivnosti. Ljudi se počnu natjecati tko će više potrošiti i posjedovati veći broj materijalnih stvari, koje u većini slučajeva uopće nisu nužne.

Kupnja bi se trebala ograničiti na ono što je neophodno.

Ljudi - izvor nepredvidljivosti

Tu dolazimo do pojmova želje i potrebe, koji za današnje konzumeriste sve češće postaju isti pojam jer ne mogu razlikovati nužno od nepotrebnog.

Problem je i taj što u današnje vrijeme ljudi postaju jako vezani za materijalne predmete, umjesto da se vežu za stvari koje se ne mogu kupiti. Primjerice, kada izgubimo mobitel, ne bi trebalo biti nikakve emocionalne reakcije, ali većina ljudi to previše uzima k srcu. Zabrinutost i stres nikada ne bi trebali biti uzrokovani materijalnim predmetom. Konzumerizam se može usporediti i s materijalizmom, čije stajalište polazi od teze da su sve stvari, uključujući i fenomen svijesti, produkt materijalnih tvari. Usprkos svim lošim stranama konzumerizma, postoji i nekoliko dobrih strana: zbog velikog tržišta proizvodi i usluge mogu se puno lakše i brže nabaviti. Sve je više usluga dostupno većem broju stanovništva.

Zbog industrijske proizvodnje veća je vjerojatnost da će svi konzumeristi dobiti istu kvalitetu istog proizvoda, bez obzira na spol, rasu i religiju, a proizvodi se mogu lakše širiti iz jednu kulture u drugu. No, zbog takve velike proizvodnje, dolazi do dehumanizacije zamjenjivanjem ljudske snage strojevima, čime dolazi do gubitaka radnih mjesta, nezaposlenosti i smanjenja primanja. Nad ljudima se vrši pritisak jer su u procesu proizvodnje najveći izvor nesigurnosti, nedjelotvornosti i nepredvidljivosti. U

Piše: Jakov Tuković, 3.mt Ilustracija: Petra Hršak, 4.d

Ljudi bi se trebali posvetiti njegovanju empatije, ljubavi i prijateljstva, pojmovima koji Ljudi bi se sve češće padaju s trebali posvetiti ruba prihvatljivog, njegovanju a zamjenjuje ih empatije, ljubavi materija i prijateljstva, pojmovima koji sve češće padaju s ruba prihvatljivog, a zamjenjuje ih materija

tome se opet vidi nemoralnost i manjak osjećaja prema ljudima koji su prema tome objekti bez osjećaja. Zbog svih tih loših strana konzumerizma ljudi bi trebali osvijestiti kako masovna kupnja i potrošnja nisu najbolji način, već bi se trebali posvetiti njegovanju empatije, ljubavi i prijateljstva, pojmovima koji polako nestaju, a zamjenjuje ih materijalno.

00025

parkour kretanje kroz okolinu

Piše: Jakov Tuković, 3.mt Foto: Petra Sokolić, 2.mt i Lucija Strugar, 3.mt

00026

David Belle, tvorac suvremenog parkoura, tvrdi da je parkour vještina kretanja u kojoj je najbitnije da čovjek na siguran, brz i učinkovit način dođe od točke A do točke B (i natrag) u bilo kojem okruženju. Parkour, odnosno parcour, u doslovnom prijevodu s francuskog znači put, ruta. Ljudi su oduvijek proučavali najlakše načine za dolazak na neko mjesto i pritom izbjegavali prepreke. Tako se može reći da parkour kao kretanje kroz okolinu postoji oduvijek, no suvremeni parkour, onakav kakvoga ga danas poznajemo, počeo se razvijati tek drugom polovicom dvadesetog stoljeća.

Jedno od načela na kojima počiva suvremeni parkour je prirodna metoda kretanja (methode naturelle) koju je utvrdio francuski časnik Georges Hebert. Sastojala se od deset manjih dijelova, od kojih se svaki može trenirati zasebno te se kasnije spajaju u cjelinu. Između ostalog, to su bili: trčanje, skakanje, četveronožno ho-

Ozljede nas odvlače od cilja, ali nam i ukazuju na greške.

danje, penjanje, plivanje itd.

Hebert je za stvaranje ove metode bio inspiriran pokretima autohtonih afričkih plemena za koje je tvrdio da su im tijela bila otporna, snažna i fleksibilna zbog njihova načina života u prirodi.

Metoda je bila vrlo učinkovita te je kasnije uvrštena kao dio obuke u francuskoj vojsci.

L’Art du d’eplacement

Zahvaljujući Hebertovoj prirodnoj metodi kretanja, David Belle je sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća utvrdio metodu kretanja koju danas prepoznajemo kao parkour. Zajedno je s nekoliko prijatelja 1997. g. osmislio grupu koja je proučavala metode kretanja tijela i njegovala ideju psihičke, fizičke i moralne snage kao osnove kod pojedinca.

Grupa se zvala Yamakasi, što na lingala jeziku znači snaga tijela, duha i čovjeka. Grupa je zaslužna za osmišljanje termina L’Art du d’eplacement, što bi značilo umjetnost pomaka odnosno kretanja. Ljudi koji treniraju parkour nazvani su traceur [trejseri].

U Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok postoji nekoliko trejsera.

Jakov Sučec, učenik 3.mt razreda, trenira parkour već pet godina i kaže kako ga smeta kada netko parkour nazove sportom.

– Parkour je usko povezan s mnogo ekstremnih sportova, ali je u osnovi to metoda.

Početi se baviti parkourom doista iziskuje hrabrost. – kaže Jakov.

– Od djetinjstva sam okružen ljudima koji vole vježbati i izvoditi akrobacije, stoga je to postalo velik dio mojeg života i moja velika ljubav. – rekao nam je Jakov.

Ljudi koji treniraju parkour često se moraju nositi s raznim ozljedama koje su, kako kaže Jakov, neaobilazan dio treninga. – Svi mi koji treniramo međusobno suosjećamo. Ozljede nas odvlače od cilja, ali nam i ukazuju na greške. Na jednom treningu znam se ozljediti i do nekoliko puta. – zaključuje.

Viktor Gabud, učenik 3.g

razreda, također je trejser, koji se već duže vrijeme bavi parkourom. Stalno sluša divljenje i čuđenje ljudi kada vide stvari kojima se trejseri bave.

– Ljudima stalno govorim kako je parkour opasan i kada ga radiš moraš biti u potpunosti pribran i skoncentriran.

Baš zbog toga im govorim kako parkour nije za svakoga.

– ističe Viktor.

Da bi trejseri bili toliko dobri, moraju i puno vježbati. – Trening se može raditi na bilo kojoj lokaciji, na otvorenom ili u zatvorenom.

Osobno mi je draže trenirati na otvorenom jer se osjećam slobodnije, a najteže mi je kada se nalazim na velikoj visini, na nekoj građevini. – dodaje Viktor.

Pokreti trejsera

U parkouru postoji niz pokreta kojima se trejseri koriste, ali ih dosta još uvijek nije definirano. Međutim, neki pokreti jesu, npr. landing, balance, underbar, roll i mnogi drugi. Primarne karakteristike parkoura kojih se svaki dobar trejser treba držati su efikasnost, brzina i sigurno kretanje. U parkouru nema natjecanja jer je svako tijelo priča za sebe. Svatko mora pronaći svoj tempo i otkrivati svoje tjelesne mogućnosti.

– Kada krenem parkourati, znam kako se neću pokajati jer ću se kasnije puno bolje osjećati. Izbacit ću iz sebe negativnu energiju. – kaže Jakov.

– Moj savjet ljudima koji se žele početi baviti parkourom je da budu vrlo oprezni, da nikada ne izvode akrobacije za koje nisu sigurni da ih mogu izvesti i da uvijek sve što rade, da rade iz srca. – rekao je Viktor.

Trejseri će i dalje, bez obzira na ozljede, nastaviti trenirati jer je parkour dio njih, a na ostalim ljudima je da i dalje preispituju je li normalno izlagati svoje tijelo opasnosti radi vlastitog užitka, kao i kod svake druge metode koja se nalazi na granici prihvatljivog.

00027

artTERAPIJA klijent/slika/terapeu Art terapija oblik je psihoterapije koji primjenjuje stvaralački likovni proces kao sredstvo izražavanja i komunikacije ili, jednostavnije rečeno, likovno stvaralaštvo s terapijskim ciljem.

Za razliku od verbalne psihoterapije, u kojoj postoji dvosmjerni proces odnosa klijenta i terapeuta, u art terapiji je proces trosmjerni i odvija se između klijenta, slike i terapeuta, u svim smjerovima. Odvija se na način da art terapeut zadaje određeni likovni zadatak pacijentu koji se tada kreativno izražava u materijalu i tehnici koji njemu samome najviše odgovara.

Treba napomenuti da cilj art terapije nije stvaranje umjetničkih djela, nego iskreno izražavanje emocija kako bi proces izliječenja mogao početi. Art terapija je vrlo učinkovita iz razloga što čovjekove misli i osjećaji koji dolaze iz nesvjesnog i predsvjesnog puno prije nalaze svoj izraz u slikama nego u riječima; npr. dijete koje je traumatizirano ne može verbalizirati što je proživjelo, ali

00028

će u crtežu sve izaći van. Uz nadzor terapeuta dijete može osvijestiti što je proživjelo i izliječiti se putem kreativnog izražavanja.

U Hrvatskoj postoji svega nekoliko educiranih art terapeuta školovanih van granica naše države, koji se pak kao takvi ne mogu zaposliti u Hrvatskoj budući da to zanimanje nije uvedeno u sustav s obzirom da Hrvatska ne nudi školovanje art terapeuta. S druge strane, potražnja je velika – u školama, bolnicama, domovima i sličnim mjestima gdje, u svijetu, art terapeuti aktivno djeluju.

ART TERAPIJA KOD TRAUMA

Osnove art terapije kod liječenja trauma su relaksacija, građenje samopouzdanja i otpuštanje napetosti i anksioznosti. Traumatizirani pacijenti predstavljaju veliki izazov zbog bolnih sjećanja na događaje, imaju psihičke ožiljke i rane te im je najpotrebnija empatija. Empatija je sposobnost identificiranja i razumijevanja situacije, motiva i osjećaja drugoga, te ona mora biti izražena prema pacijentu, ali i prema članovima njegove obitelji. Važno je pružiti optimalan kapacitet.

Ako je ima previše, terapeut prijeđe iz promatrača u sudionika te ima problem s distanciranjem, a ako je ima premalo pacijent će to osjetiti te se neće povezati i otvoriti terapeutu. To svakako može biti iznimno stresno.

Sam proces terapije ne utječe samo na pacijenta, nego i na terapeuta. Postoje rizici zamora ili zakazane em-

patije, burn out, proces kontraprijenosa i traumatoidno stanje, prevelika identifikacija ili distanciranje. Terapeut može razviti STSP (sekundarni traumatski stresni poremećaj) simptoma gotovo istih kao i PTSP kod izloženosti saznanim o traumatskim događajima svojeg pacijenta.

Traumatizirani pacijenti imaju životne posljedice: osjećaju strah, sram, tugu i bijes. Osjećaji nepovjerenja projicirani su na druge roditeljske i autoritativne figure, uključujući i terapeuta. Očekuju povređivanje, napuštanje i maltretiranje.

Tada terapeutska empatija pokazuje da će dobiti potporu, poštovanje i sigurnost i da ih se neće izdati.

U ranim fazama liječenja, terapeut često priziva epizode anksioznosti s fobičnim elementima koji su povezani s iskustvom zlostavljanja. Dijete se izlaže situaciji koja ga podsjeća na zlostavljanje iako nije nužno svjesno povezanosti. Jednom kad samo uspije shvatiti tu povezanost, moći će i verbalizirati traumatična sjećanja i izraziti bol u riječima radije nego u djelima.

Bitno je promijeniti žrtvinu percepciju da je odgovorna što je zlostavljana od odrasle osobe.

ART TERAPIJA KOD ŽRTVA SEKSUALNIH TRAUMA

Osobe koje su žrtve seksualnog zlostavljanja sklonije su PTSP-u, depresiji, samoozljeđivanju, alkoholizmu i poremećaju prehrane. Rezultati kod liječenja takvih trauma ovise o tome koliko vreme-

na nakon traume prođe do otkrivanja problema, reakciji obitelji i društva, tipu potpore te osobnosti pojedinca. Neke osobe su traumatizirane mnogo puta i oporave se, dok su neke nakon jedne traume oštećene doživotno.

Trauma seksualnog zlostavljanja utječe na različite aspekte života: utjecaj na svakodnevni život – hrana (utjeha, debljanje), strahovi i fobije, percepcija vlastitog tijela i odnosi s ljudima; utjecaj na samopouzdanje – zlostavljani se osjećaju kao žrtve u svakodnevnim situacijama, nesigurnost; utjecaj na seksualnost – osjećaj velikog srama, zbunjenost zbog osjećaja ugode uz osjećaj boli.

Znakovi seksualnog zlostavljanja Jedno od najbitnijih pravila kod traženja znakova seksualnog zlostavljanja u art terapiji je da se nikad ne pretpostavlja! Ako je kod jednog pacijenta određen dio crteža bio indikator za zlostavljanje, ne znači da će kod svakog drugog pacijenta to imati isto značenje. Uvijek se s pacijentom mora raspraviti što njemu određen dio crteža znači.

Tri najčešća crteža koji se rade kod prve dijagnoze su portret, drvo i kuća kroz koje se simbolički može saznati mnogo o pacijentu.

Indikator može biti uzorak na hlačama. Djeca crtaju hlače s uzorkom jedino ako su taj dan odjeveni u takve hlače ili nesvjesno time nešto poručuju. Također, može biti istaknut remen ili zatvarač na hlačama. Na majici može biti nacrtano nešto crveno.

A J I P A R E T t r a ut Treba provjeriti ima li u trenu crtanja majicu s takvim uzorkom ili to nešto simbolizira.

Ako dijete na crtežu nešto drži u ruci, treba postaviti pitanja: Što držiš u ruci? Što radiš s time? Jesi li to dobio/la ili daješ nekome? Kome? itd.

U pozadini mogu biti teški oblaci. Jedan je oblak zašiljen.

Treba pitati simbolizira li on što.

Znakovi unazađenja i iskrivljenja Djevojčica (7 god.) koja je fizički i seksualno zlostavljana, živi u domu. Dobila je zadatak: nacrtati sebe u sadašnjosti i u budućnosti.

U sadašnjosti je nacrtala dodatni dio (rep ili noga). Crtež sebe u budućnosti mnogo je lošiji, jedini obojani dio je među nogama što upućuje na odvajanje od tijela.

Znakovi razdvajanja i cjepkanja Crtež se može vidjeti kao dva zasebna crteža. Djevojčica je upitana da opiše te dijelove crteža prema mjestima gdje je dosad živjela.

Odgovorila je da je prva kuća gdje je prije živjela s mamom (u lošim uvjetima), središnja je gdje živi sad (u dječjem domu), a za treću ne zna.

To bi se moglo protumačiti kao prošlost, sadašnjost i “ne znam” budućnost jer ne zna gdje će biti u budućnosti.

Znakovi depresije i manjka života Djevojka (25 god.) koja je bivala zlostavljana godinama i šutjela o tome. Kod zadatka crtanja drva prikazala je krhko, osamljeno drvo u kojem je nesvjesno prikazala i sebe i kako se osjeća.

RADIONICE S ONKOLOŠKIM PACIJENTIMA

Na poziv doc. dr. sc.

Marijane Braš, predstojnice Klinike za psihološku medicinu KBC-a Rebro, koju sam upoznala kao profesoricu tijekom studiranja, krenule su moje likovne radionice s pacijentima na bazi volontiranja. Jednom tjedno održavala sam grupnu radionicu s 20-ak pacijenata, a grupa se mijenjala svaka dva mjeseca. U prvoj grupi nalazile su se žene koje su preboljele ili se liječe od raka, dok su me u drugoj grupi dočekale razne dijagnoze, od PTSP-a, depresije, anskioznosti, do onkoloških pacijenata i tako dalje... Iskustvo je jedinstveno i nikakva literatura ne može vas na to pripremiti. S pacijentima proživljavate njihove dobre i loše dane i slušate njihove životne priče te im pokušavate pomoći kroz kreativno izražavanje, potaknuti pozitivnost i samopoštovanje, skrenuti pozornost s bolesti na ono dobro što ih okružuje, na zahvalnost.

S njima sam prolazila razne teme, a uvijek bi dobivali i domaću zadaću u kojoj je sudjelovala i njihova obitelj. U teme bih ih uvodila opuštanjem, vođenom fantazijom, razmišljanjem, razgovorom te naposljetku dolazi prenošenje na papir.

Oslikavanje vlastite konture Ovo je jedan od zadataka kroz koji se jako dobro može upoznati osoba: žena koja se još uvijek bori s bolešću (psihički i fizički) i žena koja je

prošla liječenje i prihvatila sve što s tim dolazi, te pronalazi mir i zadovoljstvo u svojem životu.

Emocije Meditativnim oslikavanjem emocija prvo se izbacuje sve loše i negativno što taložimo u sebi, a ne želimo imati pa izbacujemo van – na papir. Zatim slijedi slikanje pozitivnih emocija popunjavanjem mjesta koje smo dobili izbacivanjem negativnog.

Zahvalnost Razmišljanje i osvješćivanje svega na čemu svaki čovjek može biti zahvalan, a što ne primjećuje u svakodnevici.

5 osjetila Što sve i kroz koje osjetilo osjećamo, što volimo, koliko si to često priuštimo? Opuštanje i proživljavanje svakog osjetila zasebno.

Odnosi s partnerom i obitelji Što primamo od svojih bližnjih, i loše i dobro? Što im želimo reći i poručiti, a nismo uspjeli verbalizirati?

Maske Koliko maski svaki od nas nosi? Za koje sve prigode i osobe? Zašto? Kada skinemo sve te maske, što ostaje? Tko smo mi, što ne pokazujemo drugima? Što se nalazi u najdubljoj nutrini?

Autoportret kao kuća Portretiranje sebe kroz crtež kuće: Kada bih bio kuća, kakva bi to kuća bila? Gdje je smještena? Ima li drugih kuća u blizini? Jesu li mi vrata otvorena, spremna primiti goste ili sam zatvorena, bez prozora?

Imam li visoku ogradu? Vodi li do mene put? Što se nalazi

Piše: Jana Đurđević u toj kući? Jesam li čvrsto građena ili ruševna?

Reakcije pacijenata su različite, netko na prvoj radionici ne može ništa izbaciti iz sebe van, nacrta X preko papira ili izađe van iz prostorije.

Drugi se rasplaču kad počnu pričati o sebi nešto što još nikad nisu verbalizirali, ali su shvatili kroz neki crtež. Uvijek se na zadnjim radionicama osjeti napredak, svi se uspiju izraziti i iskažu zadovoljstvo zbog crtanja i slikanja. Kažu da im je to poput najtežeg predmeta u školi, teški su zadatci, jer je teško raditi na sebi i iznositi van neki skriven dio sebe. Istovremeno je to i najzanimljiviji predmet jer kroz “igru” rade nešto dobro za sebe.

Jana Đurđević bivša je učenica ŠUDIGO-a Zabok.

Diplomirala je na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Kao volonterka vodila je terapeutske likovne radionice s onkološkim pacijentima na KBC-u Rebro i na naš poziv podijelila je svoja iskustva i saznanja o ovom relativno slabo poznatom obliku psihoterapije.

00029

Kuća slavnih

volonterka godine Sandra Benčić već pet godina pomaže

00030

skog učenja, pridonijeti kvaliteti života i društvenoj integraciji osoba treće životne dobi te senzibilizirati naše učenike, ali i cjelokupnu lokalnu zajednicu za stvaranje kvalitetnijeg životnog ozračja pripadnika treće životne dobi. – dodala je knjižničarka.

U sklopu naše škole već niz godina djeluje Volonterski klub. Učenici volonteri u svoje slobodno vrijeme sudjeluju u mnoštvu aktivnosti nastojeći doprinijeti svojim radom užoj i široj zajednici te pružiti pomoć onima kojima je to najpotrebnije. Kada ih pitate što je to što ih pokreće i koji su to razlozi zbog kojih svoje slobodno vrijeme provode radno, uvijek možete čuti isti odgovor. Želja za stjecanjem novih iskustava, upoznavanjem novih ljudi, pomaganjem. No, činjenica je da učenici volonteri imaju veliko srce koje nesebično daju onima kojima je to najpotrebnije.

– Aktivnosti u kojima su do sada sudjelovali naši volonteri su brojne, a sve je započelo još 2010. godine kada su u sklopu projekta I mi smo posebni, organizirali niz humanitarnih aktivnosti u svrhu prikupljanja sredstava za ugradnju dizala namijenjenog za učenike s invaliditetom. – rekla nam je Valentina Petric Klaužer, knjižničarka i voditeljica Volonterskog kluba škole.

Suradnja s Društvom Naša djeca Zabok

Iza njih je i suradnja s Društvom Naša djeca Zabok s kojima su održali mnoštvo radionica, a među njima se ističu radionica izrade igračaka za Dječji odjel Opće bolnice Zabok, prikupljanje slikovnica i igračaka te oslikavanje zidova na Dječjem odjelu bolnice.

– U suradnji s DND-om Zabok naši su volonteri sudjelovali u organizaciji Dječjeg tjedna, u Uskršnjoj radionici, uređenju parka Milana Prpića, Kiki festivalu, radionici Čitaj mi u Gradskoj knjižnici u Zaboku, a posebno su nam dragi posjeti Dječjem vrtiću Zipkica u sklopu radionice Kutić slikovnica pri čemu su se igrali, čitali, družili s najmanjim stanovnicima našeg grada od kojih su i jako puno naučili. – istaknula je knjižničarka.

Volonterka godine

Podržavanje volontera

Ravnateljica škole podržava volonterske aktivnosti koje se provode u okviru škole i izvan nje te stalno naglašava da treba uložiti puno truda u senzibilizaciju kolektiva kako bi svi

Pomaganje drugima uz zabavu te učenje o stvarima koje nam svakako dobro dođu u životu, sve to možemo dobiti odlučimo li se baviti volonterstvom.

zajedno podržavali volonterske aktivnosti učenika, koji zbog svog angažmana ponekad moraju izostati s nastave i znati dobro uskladiti školske obaveze i želju za volontiranjem. Škola je 2014. godine bila nositelj Državnog natjecanja u sektoru Grafičke tehnologije i audiovizualnog oblikovanja, a tema natjecanja bila je upravo volontiranje mladih.

– Poučavamo naše učenike da volontiranje svakako obogaćuje osobu jer ulaganje svog slobodnog vremena za opće dobro bez naknade je u današnje vrijeme neprocjenjiva vrijednost. – istaknula je ravnateljica Božica Šarić.

Još smo uvijek željni znanja

Aktivnost na koju su izuzetno ponosni, a naročito zbog velikog interesa od strane polaznika je projekt Još smo uvijek željni znanja.

– Kroz informatičke radionice naši volonteri podučavaju osobe treće životne dobi osnovama informatičke pismenosti i snalaženja na internetu, a svakom polazniku pristupa se individualno. Ovom akcijom želimo, putem zajedničkog druženja i međugeneracij-

Radišna volonterka, koja je ujedno učenica naše škole, Sandra Benčić, proglašena je volonterkom godine u Krapinsko-zagorskoj županiji. Volonterstvom se počela baviti kroz aktivnosti Društvo Naša djeca Zabok te je uz pomoć njihovih radionica pronašla sebe i otkrila jednu od djelatnosti kojom se želi nastaviti baviti u životu.

– Pomaganje drugima uz zabavu te učenje o stvarima koje nam svakako dobro dođu u životu, sve to možemo dobiti odlučimo li se baviti volonterstvom. – rekla nam je Sandra Benčić.

Brojne akcije

Sandra sudjeluje u brojim akcijama, radionicama i projektima koje organizira Društvo Naša Djeca Zabok, Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, Mreža udruga Zagor, Udruga Gokul, S.R.U.Z. i Udruga Regenerator.

Ona je ponosna volonterka već punih pet godina te ne namjerava prestati.

Prve tri godine učila je kroz odgoj o volontiranju, a druge dvije kao maloljetna volonterka. Sandra nam govori kako ju volontiranje ispunjava te kako svoje slobodno vrijeme pametno i pozitivno koristi. Svima predlaže da rade ono što ih ispunjava i ono u čemu uživaju baš kao i ona. Sa svojih 17 godina pametno pridonosi društvu pomaganjem drugima, što bi trebala svaka mlada i sposobna osoba.////////////Lea Pribolšan, 3.mt

00031

Priznanja

Dva Oskara znanja učenicima ŠUDIGO-a Zabok Svečanoj manifestaciji na kojoj se odaje priznanje najuspješnijim učenicima i njihovim mentorima nazočili su ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje prof.

Jadranka Žarković-Pečenković, dekan Ekonomskog fakulteta prof. dr. sc. Lajoš Žager, predsjednik Nacionalnog vijeća učenika Karlo Horvat, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Zvonko Kusić, predsjednik Hrvatske zajednice županija i šibensko-

kninski župan Goran Pauk te pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i sporta Momir Karin koji su čestitali nagrađenim učenicima i mentorima te istaknuli važnost obrazovanja za budućnost Hrvatske.

Oskar znanja ove godine dobili su i učenici Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok Stjepan Horvat i Eva Novak. Stjepan Horvat učenik je koji je osvojio prvu nagradu na 54. Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa

Ovogodišnja svečana dodjela Oskara znanja za učenike osnovnih i srednjih škola koji su osvojili prva mjesta na državnim i međunarodnim natjecanjima u znanju održana je 16. lipnja 2016. na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. (solist, harmonika E kategorija, mentorica Nadom Bilić).

Eva Novak učenica je 1.d razreda, a Oskar je zaslužila za osvojenu 1. generacijsku nagradu na Natjecanju– izložbi likovnih uradaka na

temu-poticaj te za 1. mjesto na postavljenu temu i likovni problem na LIK-u 2016. (mentorica profesorica Carmen Bačura Potočić).///////////sb

Prijem izvrsnih učenika KZŽ Krapinsko-zagorska županija organizirala je u subotu, 11. lipnja 2016. godine, u Gimnaziji A. G. Matoša u Zaboku prijem za učenice i učenike te njihove mentore, koji su na državnim natjecanjima osvojili neko od prva tri mjesta.

Kao i prijašnjih godina, tako su i ove učenici iz Zagorja pokazali svoju izvrsnost, osvojivši ukupno 29 prvih mjesta, 13 drugih i 17 trećih mjesta. Na državna natjecanja prema propozicija-

00032

ma Agencije za odgoj i obrazovanje te Agencije za strukovno obrazovanje iz Krapinsko-zagorske županije na državna natjecanja bila su pozvana 72 učenika srednjih škola i 128 učenika osnovnih škola. Osvojili su ukupno 20 prvih, 9 drugih i 12 trećih mjesta. Na državnim i međudržavnim natjecanjima izvan propozicija Agencije za odgoj i obrazovanje i Agencije za strukovno obrazovanje nastupila su 24 učenika sa 9 mentora,

koji su osvojili ukupno 9 prvih mjesta, 4 druga i 5 trećih mjesta. Učenicima i njihovima mentorima uručeni su prigodni pokloni te novčane nagrade u ukupnom iznosu od 58 tisuća kuna.

U kulturno-umjetničkom programu nastupili su Stjepan Horvat na harmonici, učenik naše glazbene škole te Barbara Milički, učenica Srednje škole Zlatar, koja je izvela recitaciju.//////sb

Natječaji

Europa u školi 2016.

Prvo mjesto Ireni Krsnik donijelo je put u njemački grad Otzenhausen Na natječaju Europa u školi koji po 22. put organizira Europski dom i Europski pokret Hrvatska, u 2016. godini – Europskoj godini protiv nasilja nad ženama i djevojčicama, ŠUDIGO Zabok ponovo je ostvarila izvrsne rezultate. Učenica Irena Krsnik iz 4.d osvojila je 1. mjesto u kategoriji učenika srednjih škola s kolažem na temu Stop nasilju! pod vodstvom mentorice dr. art.

Mirjane Smolić.

Još su dvije učenice naše škole bile uspješne – 6. mjesto osvojila je Dora Komljen iz 4.d pod mentorstvom Aleksandre Mašić Tumpa, a 10. je mjesto pripalo Tei Preberina iz 2.d pod mentorstvom Mirjane Smolić.

Svečanost uručenja nagrada bila je priređena povodom proslave Dana Europe 9. svibnja 2016. u Europskom domu u Zagrebu.

Kako je Irena osvojila 1. mjesto, njena nagrada bila je odlazak u Njemačku, odnosno Otzenhausen. Tamo je boravila od 23. do 30. srpnja. Iz razgovora s Irenom saznajem kako je bilo tridesetak sudionika i tri voditelja. Sudionici su bili iz Hrvatske, Poljske, Grčke, Slovačke i Njemačke.

Svakodnevno su imali razne seminare na kojima bi pričali o politici i sličnim temama. Održane su razne radionice o ratovima, a jedna je bila izvedena na način da su razbacali stvari po prostoriji,

Prva i treća nagrada na SFeraKonu!

Najbolje je učenike Društvo SFera nagradilo na svečanoj skupštini održanoj 14. svibnja 2016. godine Već četvrt stoljeća Društvo za znanstvenu fantastiku SFera raspisuje natječaj za literarne i likovne radove djece osnovnih i srednjih škola. Na natječaj pristiže veliki broj radova iz cijele Hrvatske (samo ove godine pristiglo je preko 1.000 likovnih radova) te je osvojiti nagrade u tako velikoj konkurenciji izuzetan uspjeh.

U kategoriji likovnih radova za srednje škole na temu Nulti planet učenik 3.d razreda naše škole Gabrijel Krušelj (čija je mentorica

bila prof. Anuška Alfirević) osvojio je prvu nagradu. U istoj kategoriji učenica 2.d razreda Helena Tučkar Peh (čija je mentorica bila prof. Mirjana Smolić) osvojila je treću nagradu.

Najbolje u zadanim kategorijama Društvo SFera nagradilo je 14. svibnja 2016. na svečanoj skupštini Društva za znanstvenu fanstastiku SFera, koja je tradicionalno središnji događaj znanstveno-fantastične konvencije SFeraKon u Zagrebu.//////sb

napravili kontinente te dobili 3 stvari na raspolaganje. Zadatak im je bio uspostaviti državu i potpisati sporazum o miru pa su tako morali svi zajedno surađivati.

Nakon radionica, svi su se zajedno družili. Irena nadodaje kako je to bilo životno iskustvo: – Bila sam u sobi s Grkinjom... to su nevjerojatni ljudi. Neki stereotipi su stvarni, neki ne. Na primjer, jako su glasni, jako. Stalno smo priređivali pratyje, a voditelji seminara su nam bili frendovi. –//////////////////////sb

Shakespeare lives in Croatia Uspješno sudjelovanje na natječaju Učenici 2.d Lorena Visinski, Ivana Knezić, Ivana Čičko, Stjepan Horvat i Adrian Lončar, te 2.wd razreda Stjepan-Mirko Mak i Lovro Dundović svojim su videouratkom osvojili 2. mjesto na natječaju Shakespeare lives in Croatia koje je provodio British Council.

Mentorica Dea Kovačević s učenicima je snimila video na temu tolerancije s isječcima iz Shakespearove drame Mletački trgovac. Kao nagradu za svoj rad, učenici i mentorica pozvani su na obilježavanje 400. godišnjice smrti Williama Shakespearea u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 14. ožujka 2016. Osim svih nagrađenih škola te ostalih uzvanika na priredbi su sudjelovali i pripadnici britanske kraljevske obitelji. Naime, tom će događaju prisustvovati i princ od Walesa, Charles, te njegova supruga Camilla, vojvotkinja od Cornwalla. Učenicima još jednom zahvaljujemo na uloženom trudu, a mentorici na entuzijazmu i volji da se upusti u nešto novo i drukčije.///////////////////sb

00033

Natječaji Prvonagrađena fotografija Okvir sreće

Život je lijep 2016.

Kreativni vikend u Rijeci Na tradicionalni fotografski natječaj za mlade Život je lijep ove godine prijavilo se 87 autora iz cijele Hrvatske s ukupno 337 fotografija.

Tri učenice treće godine grafičkog dizajna, pod mentorstvom profesorice Anuške Alfiević, postigle su odličan uspjeh. Fotografije Nine Kucelj i Sarah Malnar odbrane su za izložbu, dok je fotografija Marije Gebert Okvir sreće dobila prvu nagradu u kategoriji autora od 15 do 19 godina te je pozvana na vikend fotoradionicu u Rijeci.

Tema radionice bila je Moja točka identiteta u europskom gradu kulture, a zadatak je bio napraviti seriju fotografija uz zadani tekst. Radionicu je vodila mlada fotografkinja Petra Mrša. Dodjela nagrada i spomenuta događanja održani su od 24. do 26. lipnja 2016. godine.///////////Marija Gebert, 4.d Fotografije nastale u sklopu radionice

Loreni prva nagrada Državna uprava za zaštitu i spašavanje raspisala je natječaj na temu katastrofa i snaga sustava civilne zaštite.

Na navedenom natječaju u kategoriji fotoradova djece i mladih naša je učenica Lorena Visinski iz 2.d osvojila prvu nagradu s fotografijom Požarište na Pelješcu, a mentorica joj je bila Ruža Leskovar. Vrijedni poklon i zahvalnicu Loreni je uručio ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje Jadran Perinić na svečanoj dodjeli nagrada koja se održala u Zagrebu 3. svibnja 2016. godine.//////sb

00034

Nagrade autorima Treptaja Dana 28. rujna 2016. učenicima 3.mt razreda uručene su nagrade HAK-a za promidžbeni video koji su izradili u sklopu natječaja Ne tipkaj dok voziš.

Učenici Magdalena Janđel, Kristijan Ćosić, Vjekoslav Požgaj i Matija Horvat pod vodstvom mentorice profesorice Sabine Mikelić tehnikom stop animacije izradili su video pod nazivom Treptaj u kojem se moli vozače da voze oprezno i ne koriste mobitele tijekom vožnje./////////////sb

LIK 2016.

U znaku

Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok i ove godine kao i unazad nekoliko godina ponavlja uspjehe na državnim natjecanjima u sektoru Umjetnosti

U organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna 28. i 29. travnja 2016. godine u Puli je održano Natjecanje-izložba učenika osnovnih i srednjih škola iz područja vizualnih umjetnosti i dizajna LIK 2016.

Učenici i njihovi mentori vratili su se s osvojene dvije prve nagrade i jednom trećom.

Učenica prvog razreda likovne umjetnosti i dizajna, Eva Novak, osvojila je dvije prve nagrade i to generacijsku te nagradu za rad u radionici na Državnom natjecanju na zadanu temu-poticaj.

Učenici je mentorica bila

Prva generacijska nagrada - rad Eve Novak

Mediterana

profesorica Carmen Bačura Potočić.

Učenik trećeg razreda grafičkog dizajna Gabrijel Krušelj osvojio je 3. mjesto u kategoriji teme-poticaja realiziranih likovnim izrazom na temelju istraživačkog rada, a mentorica je bila dr. art. Mirjana Smolić.

Najuspješniji likovni radovi postavljeni na izložbi rezultat su kreativnosti i kvalitete koju su postigli učenici uz pomoć mentora.Višegodišnje nagrađivanje učenika likovne umjetnosti i dizajna na državnoj razini plod je neumornog rada profesorskoga kadra u jedinoj strukovno-umjetničkoj školi u Krapinsko-zagorskoj županiji koja umjetničko obrazovanje provodi već više od 20 godina, a danas svoje programe upotpunjuje novim programima iz područja novih tehnologija i multimedije.///////////////Lucija Brežnjak, 3.d

00035

Natjecanja

Spot Ideju težaki treći Državno natjecanje iz sektora Grafičke tehnologije i audivizualnog oblikovanja ove je godine obilježila vrlo visoka kvaliteta produciranih radova. Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok zadovoljna je osvojenim trećim mjestom u iznimno jakoj konkurenciji u području multimedije za glazbeni spot Ideju težaki u izvedbi zbora Kamene babe/Hor.

Zadovoljni rezultatom

Alen Kralj i Martin Kovačić, učenici tadašnjeg 4. razreda medijskih tehničara, pod mentorstvom profesorice Sabine Mikelić, mag. animiranog filma i novih medija, osvojili su 3. mjesto na Državnom natjecanju učenika i učenica srednjih škola. Glazbeni spot bio je rangiran na 2. mjesto, a s izradom zadatka učenici su osvojili 3. mjesto.

– Osobno sam bila zadovoljna našim rezultatom, čak smatram da su dečki zaslužili i 2. mjesto, ali s obzirom na visoku kvalitetu produkcije prvoplasiranih škola (Zagreb, Varaždin) neću se žaliti. Radili smo u kontinuitetu dva mjeseca. Dva dana snimanja, jedno tonsko snimanje i sati i sati montaže i izrade animacije. Također, zadovoljna sam i sa spotom jer se i zbor Kamene babe može s njim promovirati. Ususret nam je izašla Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu gdje smo uz pomoć Mile Blaževića snimili zvuk u njihovom studiju i Hrvatske željeznice koje su nam omogućile snimanje u vlaku. Svi su na kraju bili jako zadovoljni s Težacima. – izjavila je profesorica Sabina Mikelić.

Promicanje grafičke struke

Natjecanje se održalo pod pokroviteljstvom Ministarstva obrazovanja i sporta, Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih te Elektrostrojarske škole u Varaždinu 28. i 29. travnja 2016. godine. Na natjecanje se prijavilo sedam ekipa u disciplini multimedija i sedam natjecatelja u disciplini grafička tehnologija iz škola svih dijelova Hrvatske: Elektrostrojarska škola Varaždin, Graditeljska škola Čakovec, Grafička škola u Zagrebu, Prirodoslovna i grafička škola Rijeka, Prirodoslovno-grafička škola Zadar, Škola za dizajn, grafiku i održivu gradnju – Split, Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, Tehnička škola i Prirodoslovna gimnazija Ruđera Boškovića. Zadaće natjecanja su

00036

Državno natjecanje iz sektora Grafičke tehnologije i audivizualnog oblikovanja održalo se pod pokroviteljstvom Ministarstva obrazovanja i sporta, Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih te Elektrostrojarske škole u Varaždinu, 28. i 29. travnja 2016. godine.

promicanje zanimanja grafičke struke, unapređivanje i usavršavanje znanja i vještina, poticanje i iskazivanje kreativnosti učenika i nastavnika, stjecanje novih spoznaja te stručno usavršavanje nastavnika.

– Bilo je jako zahtjevno učenicima Alenu i Martinu, a i meni. Bavila sam se organizacijom 15 ljudi, vremenskim uvjetima na koje ne možemo utjecati, i mentoriranjem projekta. Sada kada pogledam unazad, jako sam ponosna jer mislim da su Alen i Martin puno naučili.

Smatram da je to bio prvi okus onoga što se događa nakon škole pri angažmanu na projektima. Takva iskustva uče te kako s ljudima i što napraviti kada se stvari ne odvijaju kako je zamišljeno. Čovjek treba biti spreman na improvizaciju i predan rad. Ono što sam ja naučila je da se definitivno mogu uhvatiti u koštac sa svakim izazovom u produkciji. Smatram da su dečki dali sve od sebe i da je to bilo njihovo odrastanje u profesionalnom smislu. – zaključila je profesorica Sabina.

Zadovoljstvo postignutim rezultatima ne kriju ni Alen i Martin. Složili su se da je GTIAVO projekt poseban doživljaj, upoznati toliko ljudi iz svih mogućih gradova Hrvatske i zamisao toga da su svi u tome projektu s istom namjerom, da pokažu svoje vještine i umijeća.

Višemjesečne pripreme

– Za ovo natjecanje pripremali smo se nekoliko mjeseci. Želim zahvaliti mentorici Sabini Mikelić i kolegi iz razreda Martinu Kovačiću za kolegijalnost i mogućnost da pokažemo što smo zajedno spremni postići. U Varaždinu su nas srdačno prihvatili, organizacija je bila super. Isto vrijedi i za opremu s kojom smo radili. Najviše sam bio ushićen kada sam upoznao vršnjake koji isto imaju ozbiljan interes za medije. – rekao je Alen Kralj.

Slično mišljenje dijeli i Martin koji ističe kako je ovaj projekt zaista vrijedno iskustvo koje mu je koristilo u stjecanju novih vještina. – Iznimno sam zadovoljan našim rezultatima. – složio se Martin Kovačić.////////// Magdalena Križnik, 4.mt

Festivali

Rasadnik filmskih nada

Puno zanimljivija priča Grupa u kojoj su radile zabočke učenice Mateja Radanovič, Karolina Poslek, Ivana Mikulčić i Lucija Strugar te učenik Elektrostrojarske škole, Antonio Čukoić, isprva su s ostatkom grupe obrađivali temu starih kuća na otoku Visu. No, kako je vrijeme odmicalo, shvatili su da su se previše udaljili od tipičnih dokumentarnih tema koje imaju razumljivu poruku.

Zadnji su dan snimanja u Komiži upoznali Velimira Foretića Delonova koji im je također trebao govoriti o starim kućama, no ispalo je kako ima puno zanimljiviju priču. Velimir se, naime, bavi baletom i homoseksualac je.

Odlučio je s njima podijeliti svoju životnu priču koja s jedne strane govori o mržnji i omalovažavanju homoseksualaca, ali je, s druge strane, i topla priča o ljubavi prema umjetnosti. Cijeli materijal bio je snimljen u jednom danu. Nakon montaže trailera i predstavljanja na pitchingu,

Magdalena Janđel i Lucija Strugar na radionicama u Karlovcu

Ove godine u sklopu projekta ”Kroz školski kurikulum do suvremenih sadržaja i metoda u studijskoj produkciji” učenici varaždinske Elektrostrojarske škole, koja je ujedno i nositelj projekta, te učenici Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću iz Zaboka pet dana snimali su dokumentarne filmove na otoku Visu. Podijeljeni u pet grupa, učenici su dobili zadatak osmisliti temu, odabrati ljude i lokacije koje će predstaviti u svom uratku, a potom snimiti i predstaviti svoj film na pitchingu.

ŠUDIGO Zabok već niz godina stvara uspješne mlade filmske nade koje sa svojim filmovima sudjeluju na mnoštvu festivala i natjecanja te redovito ostave svoj trag.

potencijal su uvidjeli i mentori projekta iz dokumentarne produkcije Restart.

Po povratku u školu, film je u cijelosti montiran i naslovljen “Ne žalim ni zbog čega” prema pjesmi Edith Piaf, “Non, je ne regrette rien”.

Tada su profesorica Ruža Leskovar i profesor Borjan Komarica, mentori grupe, prijavili film na Filmsku reviju mladeži koja se već dvadeset i jednu godinu održava u Karlovcu pod pokroviteljstvom Hrvatskog filmskog saveza.

Four river film festival

– Iskreno, nismo se nadali da će film proći na festival zato što je konkurencija bila prilično velika i bilo je mnogo međunarodnih filmova. Film je prošao i u uži krug natjecanja te na kraju pobijedio. – rekla nam je profesorica Ruža Leskovar.

Redateljica filma Lucija Strugar smatra kako je za pobjedu zaslužna tema.

– Presudila je tema.

Većina filmova na festivalu imala je teme koje su već mnogo puta viđene u formi dokumentarnog filma. Naša priča o homoseksualcu koji to javno priznaje i govori o svojim problemima te s takvom lakoćom dijeli to sa svijetom, uistinu se isticala među ostalim filmovima.

Protagonist se mora otvoriti pred kamerom. Jako je teško pronaći pojedince koji to mogu, a čini se da smo mi u tome uspjeli. – istaknula je redateljica.

Za sudionike festivala bile su pripremljene radionice vezane uz rad na filmu. Na odabir su, između ostalog, imali radionicu specijal-

nih efekata, filmske priče, filmske kritike, šminke na setu i druge. Radionice su bile organizirane s ciljem da sudionici steknu nova znanja koja mogu primijeniti u radu na budućim projektima.

Vox Feminae festival

No, nije se briljiralo samo u Karlovcu. Obećavajući uradak izradile su i djevojke iz tadašnjeg 2.mt razreda na nastavi iz predmeta Video.

Snimile su film “Netko kao ti” koji propituje položaj žena u današnjem društvu. Autorice su Antonija Grofelnik, Damjana Ilijaš, Magdalena Janđel, Stela Benc te Melani Krog. U projektu su također sudjelovali i učenici tadašnjeg prvog i trećeg razreda medijskih tehničara te profesorica strukovnih predmeta Sabina Mikelić i profesorica Janja Roginić. Film je prijavljen na Vox Feminae festival i prošao je u uži izbor. Komisija još nije službeno donijela odluku o pobjedniku festivala, ali svi članovi tima uvjereni su da će dobro proći s obzirom na pozitivne kritike.

Film je također prepoznat kao vrlo zreo projekt te je montažerka Magdalena Janđel prisustvovala na radionici Work in Progres u organizaciji Relativity school iz Los Angelesa, koji je jedan od najcjenjenijih filmskih programa u Americi, vođen u uskoj suradnji s holivudskim studijima.

– U okviru nastave jako se puno snima. Često nam se dogodi da snimimo nešto zanimljivo što možemo prijaviti na natjecanje. Trenutno u planu nemamo neke veće projekte, ali nikad se ne zna.

– zaključila je profesorica Leskovar.////// Jakov Tuković, 3.mt

00037

Natjecanja

Dani odjeće, obuće i kožne galanterije 2016.

Ovogodišnji Dani odjeće, obuće i kožne galanterije održani su u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru od 14. do 16. travnja 2016. godine. Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok predstavila se modnom kolekcijom Katarine Dumančić.

Nadahnuta temom Zalistavac – tradicija u suvremenosti Katarina je kroz svoje modele pokazala zavidnu razinu umjetnosti oslikavanja koncem, tako netipičnu za mladu osobu poput nje. Unatoč velikoj količini ručnog rada i veza zbog monokromije kolekcija djeluje vrlo suvremeno, lagano i originalno.

U kategoriji dizajna odjeće briljirala je Nina Andročec. Izradila je modnu mapu, ogrtač i kreativni zadatak na samom natjecanju. Kvaliteta rada, kreativnost i crtačka vještina rezultirali su prvom nagradom prosudbenog povjerenstva. Mentorica u obje kategorije je Štefica Zajec Stanić.//////sb

00038

Plavi trnac u Zadru Marija Matok i Karolina Prugovečki, učenice 3.d razreda, na 28. državnoj smotri učeničkih zadruga predstavile su rad naše UZ Plavi trnac.

Smotra je održana 5. i 6. listopada 2016. godine u zadarskom Arsenalu.

Zgrada datira iz 16. stoljeća, a danas je jedinstveni spoj tradicije i suvremenog, nezaobilazno mjesto za sve koji žele doživjeti Zadar i ljepotu izložba koje se održavaju u njoj. Smještena je na Trgu tri bunara, u neposrednoj blizini Morskih orgulja i Pozdrava Suncu.

Na smotri je sudjelovalo 70 učeničkih zadruga iz cijele Hrvatske, koje su se predstavile sa svojim uređenim izložbenim prostorom. Jedanaest učeničkih zadruga sudjelovalo je temeljem istraživačkog rada, a 20 voditelja uredilo je županijske izložbene prostore radovima svih učeničkih zadruga koje djeluju po školama u županiji.

Mi smo se, kao i ostale zadruge, predstavili s lijepim i kvalitetnim proizvodima, naših ruku, mašte i kreativnosti. Ponosni smo što smo se plasirali na smotru, sudjelovali na njoj i družili se sa zadrugarima iz cijele Hrvatske.

Potrudit ćemo se da i iduće godine u našim sekcijama izradimo lijepe proizvode pa možda opet dođemo u Zadar./////////////Karolina Prugovečki, 3.d

Stjepan Horvat osvojio 1. nagradu Stjepan Horvat, učenik završnog razreda srednje glazbene škole iz ŠUDIGO-a Zabok sudjelovao je na natjecanju u disciplini harmonika od 11. do 19. ožujka 2016. godine u prostorima Muzičke akademije u Zagrebu.

Na Državnom natjecanje u 5. kategoriji sa 98,68 bodova, naš talentirani mladi glazbenik Stjepan Horvat ove školske godine osvojio je zasluženu 1. nagradu. Stjepan pohađa 4. razred i predstavnik je prve generacije glazbenog odjela u klasi prof. Bilić u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok. Ovo je bilo 54. hrvatsko natjecanje učenika i studenata glazbe i plesa u organizaciji Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga.//////////sb

Akcije

U planu nam je preurediti, odnosno izraditi Art Park ŠUDIGO, koji bi obuhvaćao izradu i izložbu učeničkih skulptura, ali i uređenje okoliša koje podrazumijeva sadnju cvijeća i drveća

Zelena čistka 2016.

U Hrvatskoj se Dan planeta Zemlje organizirano obilježava od 1990. godine. Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok ekološki je osviještena škola koja se u takve akcije uključuje godinama.

– Škola kontinuirano djeluje na ekološku osviještenost učenika putem različitih aktivnosti, između njih su i međupredmetne teme. Najčešće je to spoj stručnih predmeta iz umjetničkog područja te biologije, kemije i drugih općeobrazovnih predmeta.

Kod učenika njegujemo radnu kulturu i potičemo ih na proaktivan odnos prema okruženju u kojem žive, školuju se ili rade. – objasnila nam je ravnateljica Božica Šarić.

Art Park ŠUDIGO

U okviru akcije Zelena čistka, škola se uključuje u aktivnosti u posljednje četiri godine. Ove su godine bile uključene profesorice Andreja Hozmec i Valentina Petric Klaužer. Koordinatorica je bila profesorica Martina Kurečić.

– U planu nam je preurediti, odnosno izraditi Art Park ŠUDIGO, koji bi obuhvaćao izradu i izložbu učeničkih skulptura, ali i uređenje okoliša koje podrazumijeva sadnju cvijeća i drveća. Ova akcija je bila svojevrsna uvertira projektu, a odlično je prihvaćena od strane učenika.

– rekla nam je Valentina Petric Klaužer, stručna suradnica škole.

Briga za okoliš je briga za samog sebe

rezultira boljom kvalitetom života. Uključenjem u akciju provodi se čišćenje okoliša, a time dobivamo odličnu mogućnost za druženje i poticaj na osvještenije ponašanje prema okruženju u kojem živimo ili provodimo veći dio svog vremena.

– Smatram da je Zelena čistka vrlo korisna akcija.

Uključenjem u nju možemo uvidjeti stvari na koje u svakodnevici ne bismo ni pomislili. Zadatak koji sam dobila s još nekoliko učenika bio je očistiti okoliš školskog igrališta. Uz čišćenje, posadili smo i cvijeće. Mislim da je to bio odličan način da se zabavimo s učenicima iz drugih razreda i profesorima, a usput učinimo i naš eksterijer ljepšim. – objasnila nam je Sandra Benčić, učenica 3.d razreda.//////////Lucija Šoprek, 3.mt

Važno je biti ekološki osviješten, a pod time se podrazumijeva biti samokritičan prema sebi i ponašanju prema okolišu.

Bolji odnos prema okolišu

00039

Manifestacije

Dani Ksavera Ĺ andora

00040

Nagrada je dio kulturne manifestacije nazvane Dani Ksavera Šandora Gjalskog, koja se održava krajem listopada, u tjednu kada je Gjalski rođen. Program manifestacije prate mnogobrojni kulturološki događaji kao što su promocije knjiga, kazališne predstave, izložbe i radionice za srednjoškolce.

Radionice za srednjoškolce

Otvorenje manifestacije

Na takvim radionicama su i ove godine sudjelovali učenici Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok. Konkretno, radilo se o radionici kreativnog pisanja, likovnoj radionici umjetničke grafike i fotoradionici.

U srijedu, 26. listopada 2016. godine u zabočkoj gimnaziji, učenici su predstavili svoje radove. Događaj su otvorile učenice dizajna odjeće koje su specijalno za Dane Gjalskog spremile reviju kostima inspiriranu jesenskim motivima.

Kostimi su odisali tradicionalnim zagorskim ‘štihom’, ali ujedno i modernističkim pristupom.

Na radionici kreativnog pisanja uče-

Gjalskog

20 godina Pozice

Sudionici grafičke radionice

Već 35 godina se u Zaboku tradicionalno dodjeljuje književna nagrada Ksaver Šandor Gjalski, u čast tom zabočkom književniku.

nici su učili što je kratka priča, kako nastaje i kako se piše te su kasnije naučeno primijenili pisanjem vlastitih priča. Pod vodstvom pjesnika i književnika Miroslava Mićanovića, polaznici su se pokušavali približiti načinu pisanja Gjalskog, kako bi pobudili taj čuveni literarni izričaj.

Likovnu radionicu umjetničke grafike tradicionalno svake godine čine učenici grafičkog dizajna, predvođeni profesoricom Carmen Bačura Potočić.

Ove godine su izradili šablonski tisak s likom Gjalskog koji su kasnije tiskali na majice. Tako su odali počast zabočkom književniku.

Fotoradionica, koja je ujedno i najmlađa, imala je cilj naučiti učenike osnovama fotografije, a kasnije i kako napraviti dobru fotografiju. Radionicu je vodio zabočki fotograf Dragutin Škreblin. Članovi radionice uključili su se u projekt fotografiranja autohtonog zagorskog drveća i grmlja uz Planinarski dom na Piclju. Također su uz mentorstvo profesorice Dinke Tomašković-Presečki proučavali odabrane tekstove Gjalskog i fotografirali motive drveća povezane sa tekstovima.

Učenici Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću svojim su kreativnim idejama doprinijeli radionicama, a odabrane radove učenika moglo se pogledati u zabočkoj gimnaziji do 16. studenog.

Ove godine se na Danima Gjalskog također slavila i 20. obljetnica Pozice, zbornika likovnih i literarnih radova učenika osnovnih i srednjih škola. Ime zbornika nastalo je spajanjem imena tri grada: Poreča, Zaboka i Crikvenice koji su ujedno i nositelji projekta. Pozica je od svojeg prvog izdavanja imala cilj prenijeti velik broj originalnih i zrelih tema povezanih u jedinstvenu cjelinu zbornika.

Svi radovi koje možete pronaći unutra, djela su učenika osnovnih i srednjih škola iz spomenutih gradova.

Učenici pišu o vlastitoj svakodnevici koja je isprepletena fantastičnim i bajkovitim motivima. Većina priča napisana je na dijalektima, pa je ovaj format također primjer bogatstva hrvatskog jezika.

Osim što je bogata literarnim radovima, ovogodišnja Pozica prepuna je i likovnih radova, a neki od njih imaju i metaforičko značenje. Pozica je samo jedan od mnogih zbornika koji spajaju umjetnost riječi i slike te potiču učenike na kreativnost i razmišljanje.////////////Jakov Tuković, 3.mt

00041

Izložba

U LIKOVNOM STVARALAŠTVU DJECE I MLADIH OVDJE POGLEDAJ KATALOG POMOĆU SVOG MOBITELA

00042

Izložba Mačka u likovnom stvaralaštvu djece i mladih okuplja na jednom mjestu radove učenika osnovih i srednjih škola KZŽ s ciljem umrežavanja škola u županiji u području vizualnih umjetnosti te njihovo zajedničko uključivanje u aktualna zbivanja u kulturi. Jednako tako pruža jedinstveni uvid u kreativnost i vizualnu kulturu mladih te postaje platforma za promicanje vizualne kulture i umjetnosti općenito.

Izložba je bila otvorena od 29. siječnja do 4. veljače 2016. godine u Velikoj galeriji grada Zaboka.

Različiti likovni pristupi

Mačka kao motiv

Mačka je poslužila kao motiv i polazišna točka za vizualne senzacije dječjeg likovnog stvaralaštva zbog prihvatljivosti zadatka za sve uzraste učenika i činjenice da je to životinja čiji izgled i način kretanja pružaju niz kreativnih mogućnosti.

Izloženi su radovi učenika od 5-8. razreda osnovnih škola KZŽ te 1.-4. razreda Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok.

Likovni rad djeteta je iskustvo i likovni doživljaj koji oblikuje likovnu misao. On je vlastiti doživljaj onog što dijete prikazuje, a nipošto vizualna prezentacija objekta (u ovom slučaju mačke) kojoj je cilj da se postigne vizualna sličnost. Čin slikanja, crtanja ili oblikovanja glinom je događaj sam za sebe u kojem je važan proces stvaranja.

Dječje likovno stvaralaštvo treba promatrati kroz prizmu kreativnosti koja je opći ljudski potencijal.

Apstraktno mišljenje i snažnija sposobnost likovnog izražavanja pojavljuje se u dobi između 6 i 11 godina

dobi između 12. i 16. godine, kada je i u općem sazrijevanju, na prijelazu od djeteta do odrasle dobi, prisutna rastrzanost i samokritčnost. Kriza u likovnom stvaralaštvu očituje se sve većim zapostavljanjem maše pod utjecajem okoline što nažalost osiromašuje likovni izraz mladih, a time i cjelokupan razvitak osobe. U ovom razdoblju djeca postaju svjesnija svojih mogućnosti u likovnom izražavanju te ih je potrebno stručno usmjeravati, jer se u ovoj fazi odrastanja gubi ekspresivna spontanost dječjeg izraza. To je primjetno u djelima učenika 7. i 8. razreda osnovne škole te 1. i 2. razreda srednje škole koji svjesno usvajaju likovni jezik i usavršavaju vještine upotrebe pojedinih likovnih tehnika.

T E U T A V U Č A J N K / Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, 4.r.

Studeni, računalna obrada Mentor: Borjan Komarica

M A G D A L E N A Š T I B O H A R / Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, 1.r.

Bez naziva, kombinirana tehnika Mentorica: Carmen Bačura Potočić

kada dijete spontano likovno sazrijeva i usvaja likovni jezik uz veliku prisutnost mašte.

Na žalost, najčešća je greška okoline (odraslih) to što od djeteta očekuju realističan prikaz, jer ga se na taj način šablonizira i tako zaustavlja razvitak likovnog izraza. Uz

A N Đ E L A B R A Č U N / Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, 4.r.

Sphynx, uljni pastel Mentorica: Aleksandra Mašić Tumpa

stručno vodstvo nastavnika likovne kulture u ovoj fazi dijete postiže likovnu zrelost koja se očituje izvanrednim i zanimljivim ostvarenjima, a što se uočava na djelima učenika 5. i 6. razreda osnovne škole.

Određeno zaustavljanje razvijanja likovnosti događa se u razdoblju puberteta, u

Razdoblje kasnog puberteta, adolescencije, ključno je za razvoj umjetničke ličnosti.

Na žalost, u našem školskom sutavu mladi prelaskom u srednju školu gotovo u potpunosti prestaju s likovnim umjetničkim radom osim ukoliko su u osnovnoj školi prepoznati kao talenti te se odlučuju na školovanje u području likovne umjetnosti i dizajna. Usvajanje i primjena likovnog jezika u području umjetnosti i dizajna prisutna je na djelima učenika 3. i 4. razreda srednje škole.

Osnovnoškolci i srednjoškolci stvoril su i oblikovali slike, crtež, grafike, animirani film i skulpture u kojima su vizualizirali poznati oblik mačke ili u slobodnim asocijacijama ili u figurativnim prikazima dobro nam poznate i drage domaće životinje. Prepoznatljivi motiv nastao je u raznim slikarskim i crtačkim tehnikama od olovke, krede, pastela, tuša, akvarela, tempere, kolaža, grafičkog medija, gline, žice, kaširanog papira i kombiniranih tehnika te do suvremenih medija u formi animiranog filma i grafičkog dizajna./////////////////Carmen Bačura Potočić, prof. mentor

00043

IzloĹžba

Mladi ne z Domovins

00044

Učenica ŠUDIGO Zabok, Marija Gebert osvojila prvo mjesto: Htjela sam pozornost promatrača usmjeriti na dječaka koji pokazuje gdje se nalazila njegova škola.

zaboravljaju ski rat Ilustracijama mladi žele prikazati istinu o Domovinskom ratu, pa je tako 15. veljače 2016. u Gradskoj knjižnici u Zaboku održana svečana dodjela nagrada i priznanja sudionicima projekta Promicanje istine o Domovinskom ratu. Projekt je pokrenula Udruga veterana specijalne policije Domovinskog rata “Barun”.

Marija Gebert, učenica Škole za umjetnost,dizajn, grafiku i odjeću Zabok osvojila je prvo mjesto u kategoriji srednjih škola za plakat naziva Tamo je bila moja škola, mentora Borjana Komarice.

Vrijedna i svestrana Marija Gebert, učenica je trećeg razreda smjera grafičkog dizajna.

Natječaj koji budi osjećaje

– Vrlo sam zadovoljna plasmanom, pogotovo što je to drugačiji natječaj koji u nama budi osjećaje vezane uz našu prošlost i nitko na njih ne može ostati ravnodušan. Kroz temu Domovinskog rata može se puno više napraviti, a to sam i dokazala svojim radom. Djeca su nažalost bila žrtve rata, pa sam htjela pozornost promatrača usmjeriti na dječaka koji pokazuje gdje se nalazila njegova škola. – rekla nam je. Mariji ovo nije prva, a s obzirom na angažman u školi, ni posljednja nagrada.

– Iza sebe imam mnogo uspjeha, osvojenih nagrada i sudjelovanja na mnogim natjecanjima. Svaka nagrada i pohvala puno mi znači. Na državnom natjecanju LIK osvojila sam prvu i treću nagradu. Na natječaju Europa u školi jed-

Mnoštvo dobrih radova

ne sam godine osvojila osmo mjesto, a godinu nakon osvojila sam prvu nagradu koja mi je omogućila odlazak u Njemačku na susret mladih Europljana. Također, na natječaju Budi neovisan osvojila sam prvu nagradu za strip. Uz sve navedene nagrade, sudjelovala sam na još mnogo natjecanja i smotri. – dodala je Marija.

Prošle školske godine ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar dodijelio je Mariji Gebert zahvalnicu za

Udruga veterana specijalne policije Domovinskog rata ‘’Barun’’ osnovana je 12. travnja 2012. godine na osnivačkoj skupštini kojoj je bilo prisutnih 15 ratnih pripadnika Specijalne jedinice policije Policijske uprave Krapinskozagorske ‘’Barun’’.

nominaciju za nagradu Luka Ritz za promicanje tolerancije i škole bez nasilja. Škola za umjetnost, dizajn,grafiku i odjeću također mora biti ponosna i na Sarah Malnar, učenicu trećeg razreda grafičkog dizajna koja je osvojila drugo mjesto za plakat pod nazivom Grad – to ste vi, mentora Borjana Komarice, a treće mjesto dijele Petra Štahan, učenica trećeg razreda web dizajna za plakat pod nazivom Domovinski rat, mentora Nikole Sinkovića i Lucija Rasonja, učenica četvrtog razreda grafičkog dizajna za plakat Zapamtite…, mentora Borjana Komarice.

– Drago mi je da su moje učenice osvojile prve 3 nagrade, a posebno Marijin rad, čiji je dobar odabir kombinacije fotografije i riječi, pojačan obradom boje ukazao na strahote rata na način na koji se ne može ostati ravnodušan. Ovaj put je izgleda bilo previše dobrih radova, tako da neki nisu uspjeli dobiti priznanje koje su po mom mišljenju trebali. Mislim da je to stoga jer su ti radovi, iako su došli od srednjoškolaca, daleko ispred ovog vremena u kojem živimo. – zaključio je profesor Komarica.///////////////// Lea Pribolšan, 3.mt

Ciljevi udruge Ciljevi rada Udruge su okupljanje ratnih pripadnika Specijalne jedinice policije ‘’Barun’’ i članova njihovih obitelji, promicanje istine o Domovinskom ratu i ratnom putu Jedinice.

Temeljna programska orijentacija Udruge je da se uz sveobuhvatno i neprekidno djelovanje i aktivnosti dužnosnika i tijela Udruge ostvaruje kontinuirana i cjelovita skrb za članove i članove njihovih obitelji.

Održana predavanja u osnovnim i srednjim školama Predavanja traju od 2013. godine. Svake godine se broj predavanja sve više povećava, kao i broj uključenih i

zainteresiranih učenika.

Nakon izdane dopusnice za održavanje predavanja na temu Domovinskog rata održana su i predavanja izvan županije.

Od školske godine 2014./2015. provode likovno-literarni natječaj na temu Domovinskog rata.

Iako su najaktivnija braniteljska udruga u Krapinsko-zagorskoj županiji i jedna od najaktivnijih u Republici Hrvatskoj još uvijek nisu osigurali prostor za rad.

00045

Terenska nastava

pu N tov aju a ikanjezbud da koj ljiv dož e s ije ivjeam la

Učenici su imali prilike vidjeti Muzej filma, Muzej anatomije i Muzej automobila, što će im ostati u trajnom sjećanju.

oko pola jedan uspjela sam utonuti u san.

Oko sedam ujutro, stali smo na odmorištu u Italiji u kojem sam kupila ranojutarnju kavu koja me razbudila i podigla mi raspoloženje.

Jutro u Italiji Na najuzbudljivije putovanje koje sam ikada doživjela zaputili smo se jednog tmurnog četvrtka. U kasnim večernjim satima krenuli smo prema Zaboku. Uzbuđenje je raslo sa svakim kilometrom. Stigavši na kolodvor, zajedno s bratom i majkom čekala sam polazak autobusa. Poslije opraštanja od obitelji, zaputila sam se prema autobusu i zauzela mjesto u prednjem dijelu. Nakon čekanja zakašnjelih učenika, krenuli smo mašući svojih obiteljima kroz prozorska stakla. S obzirom da je bilo već jedanest sati navečer, počeo me hvatati umor. Uz razgovor s prijateljicom i uz veliko nestrpljenje,

00046

Krenuvši dalje, stigli smo do jednog od tri najveća grada u Italiji, Milana. S obzirom da je jutro bilo poprilično tmurno, tamni su oblaci prekrili ljepotu grada koja se nije mogla vidjeti s obilaznice koja prolazi odmah pored Milana, grada mode. Umjerenom vožnjom do Torina, koju je popratio razgovor s profesorima u prednjem dijelu, moje uzbuđenje se vratilo. Cijelu noć su gotovo svi u autobusu bili budni, pa su za spavanje iskoristili tek dva-tri jutarnja sata, koje je popratilo dnevno svjetlo. Međutim, zbog sna su propustili kratko predavanje našeg vodiča koji nas je upoznao s gradskim znamenitostima koje ćemo posjetiti

te dnevnim rasporedom razgledavanja.

Naime, Torino je jedan od triju najbogatijih industrijskih gradova u Italiji, uključujući još Milano i Genovu. Nalazi se u takozvanom talijanskom „trokutu“.

Dolazak u Torino

Ulaskom u centar grada Torina, autobus nas je ostavio pored jednog parka. Po šarenom kaputu u koji je bio odjenut, mogli smo vidjeti i osjetiti pravu jesensku, gradsku idilu. Laganim korakom krenuli smo prema strogom centru grada. Na putu do tamo, posjetili smo pravu torinsku tržnicu. Vidjeli smo različite proizvode kao i kod nas, ali u drukčijem ruhu. Prošavši tržnicu, došli smo

do prve znamenitosti grada, Porta Palatina.

Radi se o dva tornja koja su međusobno povezana zidom kroz koji se prolazi nekim od više polukružnih otvora. Ti otvori su me podsjećali na kapije koje vode do samog centra Torina. Stigli smo do glavnog gradskog trga, Piazza Castello. Prvo što smo svi zamijetili na trgu bio je predivan zvonik katedrale sv. Ivana Krstitelja. Osim zvonika, katedrala krije i druge posebnosti. Naime, u njoj je sačuvano Torinsko platno. To je relikvij, tj. platno na kojem se može uočiti obris muškog tijela. Pretpostavlja se da je riječ o Isusovom tijelu koje je bilo zamotano u taj pokrov nakon smrti na križu. Osim platna, crkva me se dojmila jer je glavni brod jednostavan, poput renesansnog stila, dok su bočni brodovi upotpunjeni obogaćenim i pozlaćenim oltarima punim različitih ornamenata. Nakon katedrale dobili smo malo slobodnog vremena.

Muzej filma

Poslije ručka, svi smo se zajedno zaputili prema našem glavnom odredištu, Nacionalnom muzeju filma. To je najpoznatiji i najveći muzej filma u Europi. Također, dobio je titulu najvišeg muzeja na svijetu, a smješten je u građevini pod nazivom Mole Antonelliana koja je prvo bila namijenjena za sinagogu, ali je pretvorena u muzej filma.

Na njen vrh, gdje se pruža predivan pogled na cijeli grad, može se doći liftom s prvog kata muzeja. U Nacionalnom muzeju filma dočekalo nas je puno različitih zanimljivosti

vezanih uz našu struku. Prvo su bili predstavljeni početci samog filma i fotografije.

Na velikom primjeru camere obscure mogli smo uočiti njezinu stvarnu primjenu. Također, jedan kat bio je u potpunosti posvećen povijesti animacije. Naime, svaki je kat sadržavao nešto poput malih prostorija koje su bile prekrivene zastorom, u kojima nas je čekala neka zanimljivost vezana uz film.

U jednoj od tih prostorija bilo je prikazano kazalište sjena. Cijeli prvi kat imao je primjerke i izloške optičkih igračaka, na kojima smo mogli pogledati kratku animaciju. Na drugom katu nalazio se ogroman prostor s više od dvadesetak sjedala ispred kojih se prikazivala projekcija filmova. Pokraj sjedala, duge stepenice vodile su prema vrhu, a na zidovima su bili različiti plakati i fotografije glumaca i poznatijih svjetskih filmova.

Već umorni, krenuli smo prema jednom malom restorančiću u blizini centra na večeru, nakon koje smo se zaputili prema hotelu, gdje smo se odmorili preko noći i s uzbuđenjem čekali nadolazeće jutro.

Muzej anatomije i Muzej automobila

Sljedeće jutro probudile su nas prve, tople zrake sunca u Torinu. Odmorni, sišli smo na doručak nakon kojeg smo krenuli do drugog muzeja. Radi se o Muzeju anatomije koji je u sklopu medicinskog učilišta. Razlikovao se od drugih jer se radilo o doniranim i pravim primjercima ljudskih dijelova tijela.

I sam nekadašnji direktor ovog muzeja donirao je nakon smrti svoj kostur koji je izložen odmah na ulasku u muzej. S obzirom

da smo brzo završili s razgledavanjem, ostalo nam je vremena pa smo na vodičev prijedlog otišli u jedan veliki park u kratak obilazak. Po meni je to bio najbolji dio ove terenske nastave. Na ulasku u park, doček dobrodošlice su nam pružile male šumske vjeverice koje su se nalazile ispod obližnjeg drveća. Laganom šetnjom po stazicama, uspjeli smo vidjeti mali dio rijeke Po na kojoj leži grad Torino. Park koji je bio prepun raznolikih crvenih, žutih i smeđih tonova, uz zrake sunca upotpunjavao je naš posljednji dan u Torinu. Nakon kratkog razgledavanja sjeli smo u autobus i krenuli prema Muzeju automobila. Budući da je Torino jedan od najpoznatijih gradova po industrijskoj proizvodnji svjetski poznatih automobila, ovaj muzej nam je bio neizbježan. Sam ulazak unutra izazvao je očaravajući osjećaj zbog modernog dizajna. Svidjele su mi se strelice koje su nas vodile kroz cijeli muzej kronološkim slijedom, od samih početaka pa do danas. Najviše me se dojmilo što je svaki automobil uza sebe imao neku priču ili prikaz razdoblja iz kojeg potječe.

Poslije dvosatnog hodanja i razgledavanja, dobili smo sat i pol slobodnog vremena nakon kojeg smo svi zajedno krenuli prema autobusima i natrag za Hrvatsku. Put do doma bio je dug i naporan. Činilo mi se kao da putujemo puno duže natrag, nego prije dva dana na putu do tamo. Svi smo bili umorni, ali nismo mogli zaspati. No, uspjeli smo pogledati dva filma. U Zabok smo stigli oko 3 sata i 20 minuta ujutro, nakon što su nas tamo već čekali naši roditelji te smo svi krenuli kući puni različitih dojmova koje smo stekli u zadnja dva dana./////////Petra Sokolić, 2.mt

00047

Predstavljamo

Kapljice, mrvice i portreti

Mihaele Bubanko Mihaela Bubanko učenica je 4.mt razreda.

Forografija joj je velika strast još iz osnovnoškolskih dana kada je nastala fotografija mačke s desne strane. Nakon toga uslijedio je veliki rad na učenju kako napraviti dobru fotografiju koji je rezultirao brojnim uspjesima od kojih je najveći osvojeni Grand prix na tradicionalnom memorijalnom natjecanju u fotografiji “Jozo Vranić” Pihaći 2016. godine s temom “Kapljice i mrvice” (fotografija desno).

Sudjelovala je i u radionici poznatog fotografa Marka Vrdoljaka na Brijunima. Najviše voli fotografirati portrete iako joj je to najteže, ali baš zato i najzanimljivije te prirodu, a posebno kutke koji su manje pristupačni i ponekad zabranjeni za pristup običnim posjetiteljima.//////sb

00048

00049

Čitateljski klub

Preporuka za čitanje Salla Simukka, Crvena kao krv, Znanje

Čitateljski klub Učenici, profesori i svi ostali...

Pročitali ste dobru knjigu i želite je podijeliti s ostalima? Imate potrebu preporučiti, pohvaliti, komentirati?

Na pravom ste mjestu!

Dobro došli u ČITATELJSKI KLUB!

Kazalište Građanin plemić u HNK

U petak, 5. 2. 2016. godine naši su učenici posjetili HNK u Zagrebu kako bi pogledali jednu od najpopularnijih predstava – Građanin plemić te se uvjerili zašto je baš ona hvaljena od strane posjetitelja i kritike. Komedijabalet velikog francuskog komediografa Molièrea i skladatelja barokne glazbe Lullya osvojila je brojne nagrade, ali i simpatije naših učenika. Izvedbi ovog komada u režiji Krešimira Dolenčića uvelike su doprinjela i velika glumačka imena poput Zrinke Cvitešić i Siniše Popovića, te nagrađene scenografkinje Dine Jeričević i kostimografkinje Ane Savić Gecan. Vrlo dopadljiva izvedba oživjela je bezvremensko djelo o malograđaninu Jourdainu, koji misli kako se novcem može sve kupiti, od uglađenoga ponašanja do društvenoga položaja i pritom nasmijala naše učenike, ali ih i navela na razmišljanje.//////////////Teuta Vučajnk, 4.d

00050

Ispričat ću vam nešto malo o knjizi koju sam ne tako davno pročitala. Zove se Crvena kao krv, ona je prvi dio skandinavske triologije autorice Salla Simukka. Ovu sam knjigu uzela u ruke ne pročitavši sinopsis na poleđini i očekujući neku mračnu verziju priče o Snjeguljici. No, ono što ova knjiga zapravo jest , je napeti skandinavski triler. Poveznica sa Snjeguljicom, nazivom trilogije, je sama junakinja Lumikki i to ne samo zato što fizički odgovara opisu Snjeguljice (crvena kao krv, bijela kao snijeg i crna kao ebanovina), već i zbog njenog imena koje na finskom znači upravo Snjeguljica. No, tu svaka sličnost s bajkom prestaje.

Ovo je napeti triler, s elementima kriminalističkog romana i onim posebnim mračno-ledenim ozračjem kojim zrače svi, u zadnje vrijeme sve popularniji, skandinavski trileri. Razlika između njih i ovog romana je u glavnom liku, koji ovaj put nije ni policajac, ni privatni istražitelj ili inspektor, već jedna tinjedžerica. Sedamnaestogodišnja Lumikki Anderson u tamnoj komori svoje škole pronalazi hrpu novca, ostavljenih da se suše, prekrivenim nečijom krvlju. Lumikki živi sama, ne odlazi na tulume i ne prati tračeve u školi, vrlo je povučena osoba, koja bježi od vlastite prošlosti. Ali pronalazak krvavog novca mijenja sve i Lumikki je zbog svoje znatiželje i potrage za odgovorima uvučena u vrtlog opasnih događaja. Lumikkina glavna osobina je sposobnost da postane neprimjetna. Zbog te sposobnosti ona se uspijeva neopaženo uvući na razna mjesta i izvući bez posljedica. Kada posumnja na korumpirane policajce i brutalnog predvodnika narkomanskog podzemlja, zatekne se u smrtnoj opasnosti.

Ovo je solidan triler. Ima napetu priču, nekoliko neočekivanih obrata u radnji i intrigantnu tajnu krvavog novca koju treba otkriti. Iako bi priča bila vjerodostojnija da je Lumikki odrasla osoba. Čak i uz svoje sbosobnosti, inteligenciju i fizičku formu, teško je uvjerljivo prikazati tinjedžericu u situaciji u kojoj se ona npr. ubacuje na tajni tulum najzloglasnijeg krijumčara droge ili bježi od iskusnih profesionalnih ubojica. Usprkos tome, nastavit ću čitati triologiju, jer unatoč svim manama njen prvi dio zaista nije loš. Zanima me kako će se priča dalje razvijati i vrlo je privlačna sadržajno meni kao tinjedžerici. Preporučila bih svim vršnjacima da je pročitaju, jer neće biti razočarani.//////////////////Sarah Malnar, 4.d

strip

///Antun Ĺ krlec, 4.dg...................

Rasizam

00051