mediji Violeta Jovanov Peštanac, Pančevo MOJKraj
i Centar za razvrstavanje otpada su pomaci u toj oblasti, ali nedovoljni. Sporadične, male akcije, pokazale su da građani žele da recikliraju i razvrstavaju otpad na mestu nastanka, ali samo ako imaju uslova za to. U Pančevu, nažalost, još uvek toga nema. Suviše sporo se dešavaju promene u toj oblasti.
O ekologiji i gorućim ekološkim temama u Pančevu razgovarali smo s Violetom Jovanov Peštanac, odgovornom urednicom Nezavisnog informativnog portala Pančevo MOJKraj... R. E.
Foto: D. Dobrila
V
ioleta Jovanov Peštanac prava je adresa za sve ekološke teme koje se tiču Pančeva, ali i šire. Ona je odgovorna urednica Nezavisnog informativnog portala Pančevo MOJKraj (www.pancevo.mojkraj.rs) važnog medijskog punkta koji se bavi gorućim ekološkim temama ovog grada, ali i zaštitom životne sredine uopšte. - Svih 20 godina otkako sam u novinarstvu nastojala sam da teme iz ekologije i zaštite životne sredine budu što zastupljenije u mom radu. Na sopstvenom portalu to je lakše i zato ekološke teme zauzimaju važno mesto. U osnovi skoro svega o čemu izveštavamo nalazi se i ekologija. S obzirom da smo lokalni portal koji se bavi Pančevom i ljudima iz Pančeva, skoro svakodnevno će se pronaći nešto što će naši čitaoci moći da pročitaju iz oblasti ekologije, bilo da je to servisna informacija o odnošenju kabastog smeća ili tema koja se bavi opasnostima koje po naše zdravlje i okolinu ima nepravilno postupanje u fabrikama hemijske industrije ili bacanje baterija u komunalni otpad. Obrazovna uloga medija veoma je važna i nepravedno zapostavljena. Društvo nam se nalazi u bezbednosnom riziku u oblasti ekologije u velikoj meri i iz neznanja, nepoznavanja posledica onoga što ljudi rade u svakodnevnom životu. Uloga medija bi zato trebalo da bude važna 6
i u približavanju aktuelnih propisa u oblasti ekologije, informisanju o novim podzakonskim aktima ali i obrazovanje, učenje čitalaca o tome kako se može živeti i raditi u skladu s prirodom uz minimalne izmene u našem ponašanju. O tome i pišemo. Živite i radite u Pančevu i što bi se reklo dobro ste upoznati sa situacijom, pa nam recite koji su to gorući ekološki problemi u gradu?
- Za Pančevo je uvek važilo da je crna ekološka tačka prvenstveno zbog zagađenog vazduha. Puno toga se promenilo za poslednjih petnaestak godina. Vazduh je značajno bolji u odnosu na period kada nismo znali ni šta udišemo, ali je potrebno još raditi na tom polju, posebno u zimskom periodu kada krene grejna sezona. I pored puno rada na prosvećivanju građana i dalje je prisutan problem s komunalnim otpadom jer nije organizovana selekcija i razvrstavanje otpada, ne postoji reciklaža u domaćinstvima. Savremena deponija koja radi od prošle godine
„Društvo nam se nalazi u bezbednosnom riziku u oblasti ekologije u velikoj meri i iz neznanja, nepoznavanja posledica onoga što ljudi rade u svakodnevnom životu.”
Eko list, časopis za ekologiju, zaštitu životne sredine i održivi razvoj
Postoji li u Pančevu „ekološki front” (stranke, udruženja, pokreti, mediji, pojedinci, itd.) za zaštitu životne sredine, moželi se prepoznati, da li je aktivan i ko ga čini?
- Nažalost, više ne. Svega nekoliko novinara se bave i ekološkim temama, i tek poneki pojedinac na razne načine nastoji da učini neki pomak u poboljšanju životnog okruženja. Bilo je pokušaja da se pokrenu odbori nekih zelenih političkih partija u Pančevu, ali kao što vidite - bez uspeha. Bilo je pre deset godina i zelenih odbornika u lokalnom parlamentu, ali su ubrzo prelazili u druge političke partije. Na prste jedne ruke možete nabrojati neke od organizacija i udruženja građana koja se bave ekologijom u Pančevu i pokušavaju da nešto promene, uglavnom su usmerene na obrazovni rad sa decom i mladima. Isti novinari koji su se bavili ekološkim pitanjima pre 15 godina, to čine i danas, ali mladih kolega zainteresovanih za ove teme u kojima nema mesta senzacijama, proizvoljnostima i neproverenim činjenicama, trenutno nema. Svojevremeno ste bili učesnica na seminaru u Briselu za ekološke aktiviste pod nazivom „Toolkit for the European Green activist” u organizaciji The Green European Foundations. Ima li jasne granica između ekološkog novinara i ekološkog aktiviste, ili to obavezno ide zajedno?
- Među novinarima su česte dileme u vezi toga. Moje lično mišljenje je da ekološki novinar svesno ili ne, postaje i sam ekološki aktivista, kada vidi da se nešto može promeniti a niko drugi to ipak ne čini. To je posebno izraženo
u manjim sredinama. Ne postoji jasna granica između novinara i aktiviste, te dve uloge u društvu stalno se prepliću i nekada je značajnije za javnost da novinar počne da dela kao aktivista. To je čest slučaj i svuda u Evropi. Kada sam boravila u Briselu prvi put pre četiri godine na tom petodnevnom seminaru, uverila sam se da nikad nije uzaludno zalagati se za bolju životnu sredinu i da su i najmanji pomaci, ponekad veoma značajni i važni sami po sebi. Radili ste u štampanim medijima, pa na radiju, a sada na internet portalu. Možete li nam iz Vašeg profesionalnog ugla objasniti razliku u prezentaciji ekoloških sadržaja. Da li je najzahtevniji bilo dok ste radili serijal radijskih emisija o zaštiti životne sredine, održivom razvoju, primenjenoj ekologiji i zdravim stilovima života „Zeleni minuti”?
- Biti novinar ili ekološki novinar, u suštini je isto. Morate biti profesionalni, odgovorni, da poznajete temu kojom se bavite i da je na što razumljiviji način predstavite čitaocu. Vrsta medija putem kojeg ćete to činiti je samo tehnička stvar. Svaki od kanala komunikacije s publikom ima svoje specifičnosti i jednako sam uživala radeći na svakom od njih. Najveći izazov i najzahtevnije je raditi danas na
Bili ste Nacionalna koordinatorka za Srbiju na transnacionalnom projektu koji je realizovan u partnerstvu s organizacijama iz Bugarske i Makedonije „Journalists and policy makers boost green economy”. Recite nam nešto više o rezultatima i sadržini tog projekta.
- S obzirom da zagađenju ili ekološkom akcidentu nije potreban pasoš da pređe granicu, bilo je važno da to razumeju i građani, novinari i „zeleni” političari ove tri zemlje. Projekat je podrazumevao obuke i rad na terenu s mladim novinarima zainteresovanim za ekološke teme u sve tri zemlje i formiranje virtuelne redakcije koja će svoje istraživačke tekstove objavljivati na web portalu pokrenutom u okviru projekta, kao i obuke za zelene političare i ekološke aktiviste, kako bi bolje razumeli koncept zelene i cirkularne ekonomije, da bi na bazi tog znanja kreirali ekološki prihvatljive zelene politike u svojim zemljama. Ovo je jedan od primera kada novinar postaje ekološki aktivista i pokušava konkretno da deluje na svoje okruženje.
Dobitnica ste nekoliko vrednih novinarskih nagrada. Koliko te nagrade Naša sagovornica u redakciji
znače i da li su one motiv da se ostane u oblasti i intenzivnije piše o ekološkim temama?
- U vremenu kada je novinarstvo sve omraženija profesija, novinarske nagrade postaju izvor podsticaja za dalji rad. Da, motivišu me da i dalje pišem o ekološkim temama. Nagrade prijaju, ali i obavezuju na još bolji rad. Osim o ekologiji, pišete i o pravima žena u našem društvu. Kao plod tog rada dobili ste prvu nagradu za novinarski prilog na konkursu „Uloga žena u ostvarivanju prava nacionalnih zajednica” koji su raspisali Misija OEBS u Srbiji i Pokrajinski ombudsman 2014. godine. Koliko su žene prisutne u životnoj sredini i da li je njihov angažman cenjen i poštovan u ovoj oblasti?
- Žene su sve prisutnije u ekologiji, brojnije među ekološkim novinarima, ekološkim aktivistkinjama, strastvenije su u želji i nastojanjima da očuvaju zdravu životnu sredinu. Sve je više zelenih političarki, a i u zelenoj ekonomiji sve je više inovatorki i stručnjakinja koje nastoje da daju svoj doprinos kvalitetnijem životu ljudi na ovoj Planeti. Kada pogledate u nacionalni budžet ili bilo koje lokalne samouprave i vidite koliko je novca izdvojeno za životnu sredinu, jasno vam je i kakav je pravi odnos države prema toj oblasti. Tako je i sa ženama u ekologiji, ima ih, znaju i žele da rade na promenama, ali bez novca željeni efekti i pomaci izostaju jer ih nema na izvršnim mestima i tamo gde se novac raspodeljuje.
Koju poruku biste uputili čitaocima Magazina EKOlist kad je u pitanju zaštita životne sredine?
- Pritisak čovečanstva na Planetu je toliko veliki da priroda ne može da se obnovi u jednoj kalendarskoj godini. Seče se više drveća nego što ono može da izraste, troši se pijaća voda brže nego što zalihe mogu da se obnove, ispušta se više ugljendioksida nego što priroda može da skladišti. Važno je da se svako od nas ponaša domaćinski s resursima Planete na kojoj smo samo gosti, kako bismo pružili šansu i našim potomcima da žive na njoj.
Eko list, časopis za ekologiju, zaštitu životne sredine i održivi razvoj
7
Foto: Vladimir Đurđević
U bezbednosnom riziku iz neznanja
internetu, gde je ponuda velika, gde je sve dinamično, gde morate da znate da proizvodite multimedijalni sadržaj, a da ne posustanete u vremenu u kome se mnogi mediji okreću borbi za „klikove”, a ne kvalitetnom sadržaju.