DIPLOMIRANI PJESNIK F.M. neDostajemiviski (Franjo Matanović)
DIPLOMIRANI PJESNIK F.M. neDostajemiviski (Franjo Matanović)
***
ne liječite me mržnja je lijek ako je ljubav bolest ne liječite me
***
da sam znao da ću te sresti tako lijepu ne bih se rodio ovako jadan
***
opet zapisujem svaki trenutak da mi se ne otme jer su otimačine barbarski čin barbarski i surov a ponekad čist opet zapisujem da si voljela pogrešnog čovjeka samo da voliš to je tvoj stil surov i čist a ponekad neistinit opet sam čovjek barbarski i surov čist i neistinit
???
za svaku curicu zapisaću pjesmicu a za Ankicu zapisaću ti si mala ljubav je velika svijet je velik ljudi su mali tko je veći
6.11.1987.
uvjek ću se sjećati da sam zaboravio ime parfema koji je koristila tvoja prijateljica mila da li se sjećaš datuma kad sam ti rekao proklet ću te da si vječno mlada
ULICA
naša sklonost hodanju naša sklonost ćutanju auto prođe između i plašimo se kanala dubokog kao djeca kad se sakriju a onda naramak osmijeha i tvoje molim dobro je da moliš na cesti u mojim mislima u sebi bilo gdje samo moli drago mi je što ćemo se upoznati sva proljeća će proći između nas njih svih između svega i ničega
i hodamo ulice su duge toliko duge nikada kraja svakih petsto koraka u prosjeku okrećeš se u pravcu mene pozdravljaš komšije hodamo dijeliš mi naramke osmijehe ulica je u prosjeku svakih petsto metara luda ulica
STRAŠNI SUD
ne sudite mi jer sam osuđen od ovog časa od ovog trena ne treba vaš sud jer sam osuđen pa zašto onda složena mašinerija zvana porota isključite jer sam osuđen ima vas nekoliko milijardi vaš sud je jasan
ne sudite mi jer sam osuđen neću se nadvikivati s milijardom zdravih i glasnih jedno molim ne sudite mi jer sam osuđen i konačno zanemariste odlučiste izrekoste ne sudite mu tko je on da mu se sudi pa šta onda ja sam osuđen
NENAPISANA PJESMA
shvatio sam da nisam da je to samo pjesma koja se izgubila koju tražim najljepša vremena su se provlačila ispod i iznad ispred i iza nju tražiše nju ne nađoše najljepšu i dok umoran s pogledom uprtim samo u sebe lutah
bijahu to birtije oni to zvaše život nje nema najljepše
DILOMIRANI PJESNIK
ne gledam okom nit pipam štapom ko svaki slijepac ja sam diplomirani pjesnik i gledam dušom moji preci nisu zapisali more stihova bure oluje bili su nepismeni pjevali su i čujete li sad mene ja sam njihova jeka
NEŠTO TEŠKO
ponekad u snu šaptao sam da je tako teško postati govno od čovjeka nisam nikad tako nešto uradio teško
PJESMA TEBI
Teba je grad kome posvećujem ovu pjesmu
***
tko je živ ne nije kriv što je živ već je živ što je kriv
PISMO RAZUMU
zdravo razume što se to s tobom zbiva ne luduj više zdravo razume eno ga čovjek kupi svoje prnje i odlazi pozdravi ga razume oprosti ga razume ipak je samo čovjek oprosti razum
***
a tko su dakle kritičari esejisti teoretičari lešinari lešinari drapaju kljuju komadaju djelo ako je ono crkotina
maj 1988 BROD SLAVONSKI samoizdaja 6
SAMOIZDAJA
6