Sveska za praćenje učenika u prvom razredu osnovne škole by Fahir Terzić

SVESKA ZA PRAĆENJE UČENIKA U PRVOM RAZREDU OSNOVNE ŠKOLE PRAĆENJE I NAPREDOVANJE UČENIKA OPSINO PRAĆENJE UČENIKA PRVOG RAZREDA DVETOGODIŠNJEG OSNOVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

SVESKA ZA PRAĆENJE NAPREDOVANJA UČENIKA U PRVOM RAZREDU OSNOVNE ŠKOLE PRAĆENJE I OCJENJIVANJE UČENIKA Ocjenjivanje je svaki vid ljudske djelatnosti kojom se procjenjuje nečiji rad i uspjeh. Ocjenjivanje u školi je nerazdvojivi dio nastavnog procesa. Dugo vremena ono se odnosilo uglavnom na ocjenjivanje znanja učenika. Vremenom, ocjenjivanje je počelo obuhvatati i druge aspekte učeničkog napretka, pa danas, osim znanja, ocjenjivanjem se vrednuju, prije svega, radne sposobnosti, navike, interesovanja i objektivne mogućnosti učenika, te niz drugih aspekata kao što su odnos prema radu, saradnja, urednost, analiza, sinteza i druge. Ocjene i ocjenjivanje imaju višestruku funkciju. Osnovna funkcija je izražavanje suda nastavnika o napredovanju i postignućima učenika. Osim što je namijenjena učenicima, ocjena je namijenjena i roditeljima jer ih obavještava o postignućima njihove djece, te nastavnicima/cama kao kontrola osobnog rada. Kako bi ocjenjivanje bilo valjano i imalo svoju svrhu, ono se mora provoditi kontinuirano uz primjenu različitih tehnika i oblika ispitivanja. Za razliku od brojčane ocjene koja je sintetička, opisna ocjena je analitička. Postupkom opservacije djece prikupljaju se svi potrebni podaci za njihovo praćenje, a opisnom procjenom njihovih postignuća u odnosu na neki raniji period analitički se iskazuju nivoi postignuća iz svih praćenih aspekata. Opservacija i ocjenjivanje se obavljaju kontinuirano uz prikupljanje radova učenika koji se odlažu u posebnu mapu (portfolio). Na osnovu prikupljenih radova i pribilješki koje nastavnik vodi na tim radovima izvodi se opisna ocjena na kraju određenog vremenskog perioda (polugodište i kraj nastavne godine). Samo takva ocjena trebala bi biti objektivna i pokazivati realan uspjeh učenika/ca. Opisnom ocjenom nastavnik govori učeniku i roditeljima o prirodi znanja, vještina, navika, šta zna, koje sadržaje slabije poznaje koliko je dijete samostalno, zna li primijeniti naučeno, kakav je u odnosu na drugu djecu, prihvata li obaveze, koliko je aktivan u radu s drugima, povlači li se iz grupe. Opisno ocjenivanje je zahtjevna aktivnost, teška , traži stalno praćenje i dokumentotovanje tvrdnji u opisu. Ocjenjivanje je indikator valjanosti ukupnih pristupa u razredu: -

opisuje znanje daje sliku razreda ima prognostičku valjanost motivacioni je činilac služi i učeniku kao orijentir u daljem radu

Pri ocjenjivanju moramo:

 

Tačno odrediti sadržaj, šta pratimo i ocjenjujemo, koja znanja, vještine, sposobnosti. Uraditi standarde koji definišu prolaznost, koliko dijete treba da zna za pojedini nivo postignuća.

Praćenju napredovanja učenika prethodi ispitivanje predznanja na početku školske godine. Ti inicijalni pokazatelji predstavljaće orijentir nastavniku u planiranju ukupnog rada, boljem razumijevanju zastoja u napredovanju, odnosno izraženijih teškoća. Veoma je važno da nastavnici nikad ne upoređuju dijete s drugom djecom, nego da porede postignuća određenog djeteta u različitim vremenskim intervalima i na kontinuumu koji se zove školska godina. Važno je ne izreći, niti napisati bilo šta što bi uticalo na dijete u smislu gubljenja samopoštovanja. Ocjenom ne vršimo klasifikaciju učenika nego njihovih postignuća, i to prvo po segmentima,pa na razini predmeta, odnosno školskog uspjeha