��
������������ ��� ������� �����
rijeka
����� ���� ��������������������������
�������� ��Č���� �������Č�� ����Č �� �������� ��Š���� ������������������ Ž������� � ��
����� �������
������ �������� � �������� ��š���� ��Ž�� ������������ �� �������č�� �������� ��������� ��š�� ������� ��ž�� ������ ������đ���ć� ��� � ������� �����š����� �� �� ��š� »����« ����������� ���������� �������č�� ����������� ��đ����� ��� �� ���� ��š�� »�����« ��������ć� č��� ��� ������ ��������� �� ��������� � �������č��� ����� ������� ����� ������� š�� �������� � č��� �� ��č��� ������ ����Č�Ć ako su venecijanske orgulje iz riječkog Staroga grada stigle u Belgrad kod Grižana, po kome su crkve dobile ime, ima li skrivenih freski i gdje se one nalaze.... Pitanja ima koš i još, a odgovoriti na njih ne znaju mnogi. Sakralnu baštinu Primorsko-goranske županije i priče koje se oko nje pletu, godinama istražuje povjesničar kulturne baštine Goran Moravček kojemu je nedavno ministar turizma Darko Lorencin dodijelio status počasnog turističkog vodiča za sakralnu baštinu PGŽ. Ovaj je zaljubljenik u sakralnu povijest, uz ostalo, na odsjeku za kulturologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci predavao Regionalnu i zavičajnu kulturalnu povijest, redovito surađuje s mjesečnikom Riječke nadbiskupije Zvona za koji piše o sakralnoj baštini, a kao urednik je o sakralnoj i kulturnoj baštini objavio 10-ak knjiga, od čega dvije monografije o Trsatu kao suautor i nakladnik. No, rado će istaknuti kako je »prohodao od sela do sela, od grada do grada«, kako bi snimio i u mnogim slučajevima detaljnije istražio bogatu sakralnu bašinu i povijesne priče koje stoje iza tih artefakata. Koliko je ustvari naša sakralna baština poznata? – Naša je sakralna baština izuzetno bogata, ali nedovoljno poznata. Primjerice, obično prepoznajemo Trsat kao marijansko svetište, no manje je poznato da na području županije imamo još jedno veliko marijansko proštenište – Svetu Goru kraj Gerova. Osim toga, na prvu se mnogi neće sjetiti da osim riječke Katedrale sv. Vida na području PGŽ imamo i katedrale u Rabu, Krku, kao i nekadašnju katedralu u Osoru. Isto tako, katedrala je nekad postojala i u Novom Vinodolskom i bila je središte tadašnje Modruške biskupije. Također imamo i veći broj franjevačkih svetišta, na Trsatu i, primjerice, Košljunu koji je specifičan po tome što je »otok na otoku«. Osim toga ne treba zaboraviti i sa-
����č���� ������ � ������ ������� ������� ����� � ������� – ����� �����č��
�� ���������
kralna djela moderne arhitekture poput Crkve sv. Nikole Tavelića na Turniću koju je projektirao akademik Boris Magaš. Sve u svemu, na području naše županije imamo, procjenjujem, oko tisuću samo katoličkih crkava i kapela ili njihovih ostataka. Samo u Riječkoj nadobiskupiji ima ih oko 650, koliko sam ih obišao, dakle ne računajući Krk i Rab. Tu je i niz sakralnih riznica. Naprosto je teško pobrojati sve što na ovom području imamo.
�����ž������ ���š��� Sakralna baština može se povezati s i početkom hrvatske pismenosti. Glagoljica je kao takva postala zanimljiv turistički proizvod? – Točno, PGŽ je, uz Istru, jedno od žarišta glagoljaške baštine, ali ne samo hrvatske već i svjetske. Spomenimo samo Kapelu sv. Lucije u Ju-
randvoru kod Baške na otoku Krku odakle potječe Bašćanska ploča, hrvatski »dragi kamen«. Uz Vrbnik, Omišalj je bio značajno glagoljaško središte. Glavotok i Porat također. Dakle, uz sakralnu baštinu se veže i izuzetno bogata kulturna baština, a kulturni turizam je nešto što trebamo razvijati jer doista imamo što pokazati. Dodajmo i da je na ovom području djelovao niz značajnih povijesnih osoba. Naša je županija postojbina Frankopana i Zrinskih. Godinama proučavate to sakralno bogatstvo. Koliko je to iscrpan i kompliciran posao? – Dovoljno je reći kako sam »pješke« obišao čitavo područje naše županije kako bih došao do svake crkve, kapelice, oltara... Sve to fotografirao, zapisao, dokumentirao i povijesno istražio. Proučavao sam i arhive u Senju, Ri-
jeci, Pazinu, Trstu i drugdje. Zavirivao sam u župske, ali i privatne ostavštine. Naime, ovo naše područje je bilo pod različitim geopolitičkim, državnopravnim i vjerskim sustavima. Nekoć se do Rječine prostirala Pulska biskupija, pod upravom mletačkih biskupa, a grad Sv. Vida je bio pod vlašću Habsburgovaca što je usložnjavalo vjerske i političke prilike. Rječina je stoljećima bila ne samo državna, već i crkvena granica.
’’
�� �������� ��š���� �� ��ž� � �������� ������ �������� ��š����� � �������� ������� �� ��š�� š�� ������� ���������
Sušak i sva mjesta drevnog Vinodola su, pak, spadala u Modrušku ili Krbavsku biskupiju, kojoj je pripojen i grad Rijeka od 18. st. Podsjetio bih i da je 1925., u doba talijanske uprave, ustanovljena Riječka biskupija, a iduće godine je isusovačka Crkva sv. Vida postala katedrala. Meni je osobno sve to doista impresivno. Uzmimo u obzir samo dolinu Kupe i ostale dijelove Gorskog kotara. Ili Crkvu sv. Ane u Veprincu koja je naša mala »Sikstina« jer je sva oslikana. Crekvina u Kastvu je najveća sakralna građevina na istočkoj obali Jadrana. Bila je dugačka 50 metara, široka 20 m i visoka više od 20 metara te se procjenjuje kako je u nju moglo stati više od 3.000 vjernika! Imamo stvarno što pokazati i čime se dičiti – od glagoljice do freskoslikarstva tako da se ljudi često iznenade onime što ustvari imamo.
Obično smo impresionirani onime što imaju drugi, i sigurno da imaju što za pokazati, ali, iako smo mi imali skromnije mogućnosti, moramo biti svjesni i onoga što postoji na ovim prostorima i kakva je baština sačuvana.
����ć���� ��������� Koliko se ta baština koristi u turističke svrhe i koliko toga ima što nije očuvano ili dovoljno valorizirano? – Uzmimo za primjer riječku Kalvariju koja je jako zapuštena, a mogla bi biti jedna od atrakcija. Tim više što mi zapravo imamo u jednom gradu dva uspona – Kalvariju te Stube Petra Kružića, odnosno uspon na Trsat. To malokoji grad ima. Rijeka je specifična i po tome što ima dva sveca zaštitnika, Gospu Trsatsku i Svetog Vida. Što Vas je ponukalo da se počnete baviti upravo sa-
������Č�� �������� ��Š����
�������� ��������� � � ������ �
��� ��š���� �� ����� ���č� �������� ����� Koji profil turista je najzainteresiraniji za sakralnu baštinu? – Teško je generalizirati. Na Trsatu nema jezika koji nećete čuti. U svakom slučaju riječ je o vrlo vrijednom turističkom proizvodu, ne samo u većim centrima, već i u malim mjestima. Gosti se u pravilu iznenande da je ulaz u takve objekte u pravilu besplatan. Ono što je po meni zanimljivo je da se oko te baštine pletu priče stvarnih ljudi i njihove sudbine. Dakle, riječ je o vrlo životnim pričama.
������ ��������� �� ������ ���������������� Što je sa sakralnom baštinom drugih vjeroispovijesti? – Zbog povijesnih okolnosti na ovim je područjima vrlo snažna pravoslavna zajednica koja se također može pohvaliti izuzetnom sakralnom baštinom. Spomenimo samo manastir u Gomirju koji je središte pravoslavne duhovnosti naše županije. Tu je i prekrasna barokna Crkva sv. Nikole u Rijeci. Malo je poznato, međutim, da je u Rijeci sačuvana jedna od tri sinagoge u Hrvatskoj koje nisu srušene u vrijeme 2. svjetskog rata. Velika sinagoga je 1944. zapaljena i opljačkana, no ona manja u Filipovićevoj ulici je ostala čitava do dan danas. Naravno, ovdje postoji i muslimanska zajednica pa govorimo i o novoj džamiji koja je vrlo zanimljiva za predstavljanje javnosti, a koja vjerovatno nije dovoljno upoznata s tim dijelom sakralne baštine ovog grada. Međutim, ne treba zaboraviti starokršćanske bazilike, odnosno njihove ostatke. Najbolji primjer su Mirine u uvali Sepen kod Omišlja na otoku Krku, gdje su ostaci bazilike iz 5. stoljeća, a starokršćanska bazilika naselja Tarsatike u riječkom Starom gradu kod Kosog tornja s prekrasnim mozaicima tek se treba predstaviti javnosti.
’’
���č�� ��� ��������� ������ ����� š�� ����� ������ ���� ���� ��� �� ����� ��������� ����ć������ ������ ���� ������� � ����� š�� ������� �� ���� ����������
kralnom baštinom? – To što sam shvatio kako je to vrlo zanimljiv i multidisciplinaran rad, ali i činjenica da ne možemo potpuno shvatiti današnju povijest bez tog dijela povijesti. Isto tako, Crkva je bila moćna, velik feudalac, gradila je, pozivala umjetnike da ukrašavaju te građevine, tako da su kroz stoljeća skupljena vrijedna umjetnička i kulturološka ostvarenja. Zar nije vrijedno znati da je Blaž Baromić s Vrbnika nakon hrvatskog prvotiska iz 1483. godine, »Misala po zakonu rimskog dvora«, osnovao 1494. prvu pozatu hrvatsku glagoljsku tiskaru u Senju? Treba spomenuti da je biskup modruški Šimun Kožičić Benja, bježeći pred Turcima završio u Rijeci gdje je ustanovo glagoljsku tiskaru te 1530. i 1531. izdao šest knjiga. To je bio pravi poduhvat koji je postavio Rijeku na mapu značajnih centara glagoljaštva. Imamo predivnu glagoljašku zbirku u Sveučilišnoj knjižnici, izuzetno vrijednu, tako da zaista imamo puno, puno toga za pokazati. Inače, fond Sveučilišne knjižnice počiva na isusovačkoj ostavštini. Prava je šteta ne predstaviti, kako turistima, tako i našim ljudima, sve to. U tom smislu mi je dodijeljeni status počasnog turističkog vodiča za sakralnu
baštinu i značajno priznanje za moj dosadašnji rad. Možemo li sakralnu baštinu promatrati kao turistički proizvod? – Svakako, i to prvorazredan turistički proizvod. Problem nastaje jer je nedovoljno poznata onima kojima bi trebala biti poznata.
��������� ������� �� ���� �� ���
���č�ć �� ����č�� �� ������ ������ �������ć�� �� �� ��������� ��������� ������ Proslavom Cvjetnice jučer je i u Rijeci počelo svetkovanje Velikoga tjedna, u kojem kršćani slave najveće tajne svoje vjere – Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Prisjećajući se dana Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem, središnje slavlje Cvjetnice, Maslinice ili Nedjelje Muke Gospodnje predvodio je riječki nadbiskup msgr. dr. Ivan Devčić s nekolicinom svećenika grada Rijeke – prema ustaljenom rasporedu vjernici su se okupili u crkvi Uznesenja Marijina u najstarijoj riječkoj župi gdje je liturgijski obred počeo blagoslovom maslinovih grančica, a potom su se u svečanoj procesiji zaputili ulicama Staroga grada do katedrale sv. Vida gdje je tijekom svečane mise pjevana Muka po evanđelisti Mateju. Govoreći o smislu Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem, koji Crkva evocira na Cvjetnu nedjelju, kao o dovršenju misterija njegove smrti i uskrsnuća, nadbiskup Devčić je tumačio da Isusov svečani ula-
��������� ������� ����
zak u Sveti grad valja ra jevati kao uvod u njego krsnuće, da je Cvjetnica cipacija svega što će se diti i slaviti u Velikom tje – Isus ponizno dolazi p
������č������ A to su? – Promotori našeg turizma, koji možda misle, usporađujući nas s velikim središtima, da su naša »mala« remek-djela nedovoljno turistički zanimljiva. Međutim, sva ta sila naših »malih« dostignuća čine nas upravo velesilom na kulturnoj i turističkoj karti svijeta. Isto tako, često se sakralna baština povezuje s današnjim odnosnom prema Crkvi, vjeri i »popovima« te postoji određena averzija ne samo prema crkvenim institucijama već i prema mjestima okupljanja vjernika, crkvama. Valja, međutim, baštinu i kulturalnu povijest razlikovati od političarenja. U većinu sakralnih objekata je slobodan ulaz pa nije moguće osigurati da netko skrbi o tome. Tako su mnoge crkve ustvari i zatvorene jer nema tko otvoriti gostima i provesti ih njima. U Jurandvoru i Košljunu, uz cijene od 20-ak kuna za ulaz, uspjeli su od tih prihoda i obnavljati te objekte. Trsat, katedrala u Rabu i u Krku doista jesu dio turističkih itinerera, no čini mi se da ostatak te goleme baštine premalo koristimo. Nedavno otkrivanje freske iz 19. stoljeća u trsatskoj Kapeli sv. Ante Padovanskog pokazuje da je još toga i nadalje skriveno? – Svakako, ima toga što nažalost zbog niza okolnosti nije stručno obnavljano. Neke su freske prekrivae sa žbukom, neke uništene... Sva ta otkrića koja su ostvarena i koja će tek doći ustvari pokazuju svu slojevitost naše sakralne baštine.
�� �������� �� ���� � ������đ� ����č���
������������� ������ �������� �
������� ��������� ������ Islamski centar Rijeka, Baptističku crkvu i katedralu Sv. Vida posjetila je delegacija predstavnika vjerskih zajednica iz Indonezije predvođena indonezijskim veleposlanikom u Hrvatskoj Njegovom ekselencijom E. Argus Sardjanom i prof. dr. Abdulom Djamilom, predstavnikom Ministarstva vjerskih pitanja Indonezije. Uz muftiju Aziza Hasanovića i glavnog riječkog imama Hajrudina Mujkanovića, na primanju u Islamskom centru Rijeka, delegaciju su pozdravili i zamjenik župana Petar Mamula te zamjenik gra donačelnika Miroslav Matešić. – Nalazite se u regiji koja je sjecište mnogih putova i to je razlog zbog kojih danas Primorsko-goranska županija ima 22 manjinske zajednice i 10 vjerskih zajednica,
������ ������� �������
rekao je zamjenik žu Mamula pojašnjavaju multikulturalnost i m ničnost ovaj kraj čini b jim što je zalog naše u ne budućnosti kao i europskog puta. Zam gradonačelnika Mate predstavio Rijeku kao s te koje se razvija i u seg tu vjerskog turizma uz Trsatsko svetište, sv doprinose i drugi vjers