Inocent III. i Bonifacije VIII.

Uska isprepletenost duhovnoga i svjetovnoga na kršćanskom području u zrelom srednjem vijeku učinila je da se papa pojavljuje u njemu kao pravi monarh

PIŠE: FRA PETAR JELEČ

Protivno raširenom shvaćanju o srednjem vijeku kao vremenu jasnih odnosa i čvrstih struktura, bilo je to doba velikih promjena u Zapadnom kršćanstvu. Od konstantinovskoga obrata Crkva se učvrstila u „svijetu” i ovladala njime. No isto tako je i „svijet” prodirao u Crkvu. U razvijenom i kasnom srednjem vijeku Crkva se morala potvrditi kao mjerodavna oblikovna snaga. S Grgurom VII. utrt je put odvajanju Crkve od države i papinstvo je ojačalo, dok trinaesto stoljeće istodobno svjedoči o vrhuncu i opadanju svjetovne moći papinstva.

Inocent III.: vrhunac papinske moći

Kardinalu-đakonu Lotaru iz Segnia nije bilo još ni 38 godina kad mu je prilikom prvoga biranja većina dala svoje glasove. Prilikom pak drugoga glasovanja 8. siječnja 1198. svi izbornici. Prihvativši izbor, nazvao se novi pontifeks Inocentom, vjerojatno zbog uspomene na Inocenta II., kojega je, uz sv. Bernarda iz Clairvauxa, visoko cijenio kao papu reforme i sazivatelja 2. lateranskoga koncila. Izbornici su glasove. Ako su očekivali da će biti sposoban da Crkvu izvede iz sve veće stagnacije u koju ju je doveo niz slabih pontifikata prestarih papa nakon Aleksandra III., povijest je potvrdila njihova očekivanja.

Inocent III. nastupio je svoju službu u svijesti božanskoga poziva, koja mu je, čini se, pružala sve do kraja onu sigurnost u odlučivanju kojoj su se mnogo divili, i u bitnom stalnu dosljednost u vršenju svoje službe. Njegova odlična teološka izobrazba služila mu je da gotovo u svakom od svojih nebrojenih pisama i dekreta tumačenjem teoloških načela uvodno oblikuje riječ pouke koja ga pokazuje kao suverenoga navjestitelja konzervativno crkvene doktrine. Tomu se pridružilo njegovo isto tako izvrsno poznavanje crkvenoga prava, metodama kojega je i u postupku i u odluci tako savršeno vladao te ih umio vrlo maestralno provesti.

III. smatra se najmoćnijim papom, a njegov pontifikat predstavlja jedno od najsjajnijih razdoblja u povijesti papinstva Inocent III.

Inocenta jamačno zapazili izvanredne duhovne i karakterne osobine Lotara od Segnia kad su najmlađem iz svoje sredine dali sve

Posjedovao je, osim toga, možda od rimske obitelji svoje majke, izrazit smisao za politiku i njezine putove. Iz Pariza i Bologne posjedovao je Inocent jasno promišljeno i za svoj pontifikat mjerodavno shvaćanje punine vlasti koja mu je pripadala kao papi, njezina odnosa prema vlasti svjetovnih vladara, pogotovo prema onoj carevoj. Bilo bi pogrešno govoriti kod Inocenta III. o nekom programu vladavine u pravom smislu riječi, kao i prilikom svake druge izmjene pontifikata. Ipak se iz edikta i pisama prvih mjeseci mogu vidjeti konture najvažnijih pitanja koje se mogu smatrati glavnim papinim nastojanjima: 1. red u Crkvenoj Državi i njezina obrana protiv ekspanzivnih prijetnji sa sjevera i s juga; 2. intenziviranje križarske ideje i podržavanje križarskih nakana; 3. prevladavanje sve jačih i sve opasnijih heretičkih pokreta i, na kraju, ali u temelju svega i prije svega, 4. reforma Crkve od vrha do periferije.