Per Olov Enquist Knjiga o Blanche i Marie
-1-
Naslov izvornika: Per Olov Enquist Boken om Blanche och Marie First published by Norstedts Förlag, Sweden, 2004 Published by agreement with Pan Agency. ∂ 2004 Per Olov Enquist ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura 2007. ∂ za prijevod Æeljka »ernok i Fraktura 2007. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ovog izdanja ne smije se umnoæavati ili javno reproducirati bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266-032-6
-2-
Per Olov Enquist
Knjiga o Blanche i Marie prevela sa πvedskog Æeljka »ernok
Fraktura -3-
-4-
za Gunillu
-5-
-6-
ÆUTA KNJIGA
-7-
-8-
I. Pjesma o osakaÊenoj
1. “Amor Omnia Vincit” - ljubav sve pobjeuje - napisala je na koricama smeeg fascikla koji sadræava tri biljeænice; naslov KNJIGA PITANJA napisan je iznad toga veÊim, tiskanim slovima. Kao da Êe ta dva stava biti podvrgnuta testu: gornji jak, optimistiËan i posve neutralan, donji krhak, oprezan, gotovo moleÊiv. Kao da je æeljela reÊi, ovo je poËetna toËka, to moæe biti istina, oh, da je to barem istina. Ljubav sve pobjeuje. Protiv vlastita uvjerenja, ali ipak. Malo zaboli u srcu pri pogledu na te rijeËi, oh, da je to barem istina, oh, kad bi to barem bila istina. Sve vrlo nategnuto ËinjeniËno i korektno, dok ton ne pukne. Jedna æuta knjiga, jedna crna - nepotpuna ili cenzurirana - i jedna crvena. Zajedno Knjiga pitanja, koja govori o Blanche i Marie. Niπta drugo. To treba prihvatiti. Ljubav sve pobjeuje, kao radnu hipotezu, ili unutarnju bolnu toËku. Dvije godine nakon πto je Marie Skłodowska Curie primila svoju drugu Nobelovu nagradu, onu iz kemije 1911. godine, i kada se njezin ljubavnik Paul Langevin vratio svojoj supruzi Jeanne te uz njezin pristanak organizirao trajniju seksualnu vezu sa svojom tajnicom, Marie je pretrpjela ne toliko neoËekivan, ali teæak gubitak kada je
-9-
njena prijateljica Blanche Wittman jednoga jutra pronae na mrtva u Marieinu stanu u Parizu. Pokuπala je siÊi s kreveta i doÊi do drvenih kolica s kotaËiÊima. Nije uspjela. I tako je umrla. Nikada nije utvren uzrok smrti, ali oni koji su doπli po tijelo primijetili su njezinu neznatnu visinu i kako je Marie Skłodowska Curie inzistirala da sama podigne taj osakaÊeni torzo i stavi ga u lijes. Zatim je, za oproπtaj, sjedila na stolcu pokraj mrtve, s rukom na poklopcu lijesa, dok su nosaËi bili prisiljeni satima Ëekati u susjednoj sobi. Nije æeljela objaπnjavati, samo je promrmljala nika da te neÊu napustiti. Ali onda su iznijeli lijes. U jedinom nekrologu koji je napisan, umrla Blanche Wittman opisana je kao “legendarni fenomen” i zabiljeæe na je njezina uloga medija za profesora J. M. Charcota. Za sobom je ostavila tri biljeænice, koje su postale poznate tek krajem tridesetih godina i koje nikada nisu objavljene u cijelosti. Marie Curie ne spominje je u svojim memoarima, kao ni toliko toga drugoga. Ne krivim je.
2. InaËe, tko zna je li Blanche Wittman uopÊe æeljela da je se spomene. Nakon svoje je smrti kao notica u povijesti medicine ipak dobila odreenu slavu, ali nikada nije spomenuta u vezi s Marie Curie nego uvijek kao “Charcotov medij”. Jedna notica lakonski kaæe da je okonËala æivot kao “mu Ëenica” i “ærtva” znanstvenog istraæivanja radija. Nakon Charcotove smrti i kaosa koji je tada nastao u vezi sa - 10 -
znanstvenim smjerom u bolnici Salpêtrière, dvije je godine radila na rendgenskom odjelu kao asistentica. Zatim je doπla u laboratorij Marie Curie. Tamo je nekoliko godina poslije otkriven radij. Tko je mogao razlikovati smrtonosno zraËenje rendgena i smrtonosni radij? Drugo je nastavilo tamo gdje je prvo stalo. Rezultat: muËenica i torzo. Ipak, nakon Charcotove smrti 1893. godine, gotovo potpuna tiπina. Posljednjih godina svoga æivota namjeravala je napisati knjigu o ljubavi. O tome nema niπta u onom kratko sroËenom nekrologu. Samo “umrla je bez ruku i nogu” - ne posve toËno, ostala joj je jedna ruka, desna, kojom je pisala sve do kraja. Knjiga je ostala nedovrπena. Do danas su ostale samo tri biljeænice formata 30 x 22 cm, svaka od Ëetrdeset stranica, sabrane u smei fascikl, Knjigu pitanja, kako ju je ona zvala. Prvu biljeænicu zove “Æuta knjiga”, drugu “Crna knjiga”, a treÊu “Crvena knjiga”. Korice bez boje. U toj knjizi od tri dijela namjeravala je ispriËati priËu o prirodi ljubavi. Ali, nije iπlo. Ostala je priËa o Blanche i Marie. Za koliko se æivota moæe reÊi isto? Pa, svi imaju priËu, ali one rijetko bivaju zabiljeæe ne. ZbunjujuÊe rijeËi “Knjiga pitanja” na naslovnici fascikla, ubrzo dobiju jednostavno objaπnjenje. OËito je odlu Ëila svaki odlomak poËeti pitanjem. A onda Êe odgovoriti na to pitanje πto je racionalnije moguÊe. Pitanja bi trebala biti “od velike vaænosti”. Koje je boje bila tvoja prva haljina? Koji je bio tvoj prvi telefonski broj? Katkad iznenadna i neobiËna odstupanja: ©to se moglo iπËitati iz oËeva lica kada je poËeo uniπtavati zametak? Ili Tko je sjedio uz Charcotov lijes u pogrebnoj povorci? Uvijek vrlo konkretna pitanja. Katkad nemaju smisla, sve do trenutka kad Ëovjek osjeti pobudu da odgovori na njih. Onda je to kao igra koja je odjednom postala istini- 11 -
ta i uæasna. Ovisi o osobi. Ako nastavite, naruπava se ravnoteæa i kontrola, igla kompasa zavrti se kao na Sjever nom polu. Pokuπao sam. Na pitanje o telefonskom broju moæe se dati vrlo kratak odgovor: “Sjön 3, Hjoggböle.” Zatim postaje mnogo teæe. Kada doete do onoga kad trebate objasniti oËigledno, postaje dugaËko i zastraπujuÊe. Ima neËega prijeteÊeg u njezinoj Knjizi pitanja, mamljenje da se ue u zabranjeno ili da se otvore vrata mraËne sobe. Kratka pitanja, iscrpni odgovori koji zapravo nisu povezani s pitanjem. Vjerojatno je bila uplaπena. Tada Ëovjek tako postupa. Tri biljeænice, æuta, crna i crvena, ostale su. Ostalo, dakle ono vanjsko, jest rekonstrukcija. Katkad je odgovor saæet: moæe se pretpostaviti da namjerava objasniti odgovor poslije, kad skupi hrabrost. Na primjer, jedna biljeπka poËinje samo pitanjem Kada? Odgovor se odnosi na njezina lijeËnika i ljubavnika, profesora J. M. Charcota. Opisuje kratak incident. TiËe se njihova prvog susreta. Prvi put kad ju je vidio, piπe ona, bilo je to kroz odπkrinuta vrata: nalazila se u jednoj sobi bolnice Salpêtrière kao pacijentica. Doktor koji ju je lijeËio, i zbunjujuÊe detaljno pregledavao iako joπ uvijek nisam dosegnula onaj stupanj slave koji Êe doÊi poslije, bio je zaposlen u bolnici Salpêtrière; zvao se Jules Janet. Pomno opisuje vanjske pojedinosti. Dvije sobe, hodnik, moæda garderoba. Primili su je u Salpêtrière nakon niza boravaka u drugim ustanovama zbog bolesti, koje, ne znamo, moæda je to bila ista bolest od koje ju je poslije lijeËio Charcot. Dakle, histerija. To ne piπe. Blanche se odijevala nakon jednog pregleda.
- 12 -
Tada je ugledala C.-a kako prolazi hodnikom. Okrenuo se i promatrao je. Razmak je bio jedva Ëetiri metra. Znala je da ju je vidio. OdugovlaËila je s pokretima tako da je odijevanje iπlo vrlo sporo. Okrenula je lice od njega, polako izvijala tijelo. Jedna joj je dojka bila napola prekrivena. Bila je sigurna da ju je vidio. Bilo je to tada, piπe - kao da je Ëekala s onim odluËu juÊim opisujuÊi sve s mnogo pojedinosti - “kada sam æigosana u njega, poput æigosanja æivotinje”. O njezinoj mladosti vrlo nejasne informacije. Ali obrazovana je. Citat o æigosanju je iz Racinea. Zvala se Blanche Wittman i kad je preminula, bila je visoka 102 cm i teπka 42 kg. Tada je u principu bila torzo, ali s glavom. Lijeva noga do koljena, desna noga sve do kuka i lijeva ruka bile su amputirane. Zato je njezina visina bila tako mala. InaËe, nikakvih odstupanja. Ranije, prije amputacije, svi su je opisivali kao vrlo lijepu. Iz odreenih su je razloga promatrali mnogi, te mnogi koji su znali opisivati, dakle pisci. Objektivno, postoji samo jedna njezina fotografija, nekoliko crteæa. I ona slavna slika na kojoj se vidi samo sa strane. Ali lijepa je. Umrla je sretna. To je tvrdnja iz zadnje biljeænice, Crvene knjige. Njezina neuobiËajeno mala visina, dakle, nije uroena. Nakon πto je πesnaest godina - izmeu 1878. i 1893. bila pacijentica bolnice Salpêtrière u Parizu s dijagnozom histerije, odjednom je ozdravila. Histerija je u to doba bila uobiËajena bolest meu æenama, baπ tih godina to je bila uobiËajena bolest od koje je patilo oko deset tisuÊa æena, ali je nakon smrti profesora Charcota prestala biti uobiËajena.
- 13 -
Zapravo je prestala postojati. Ili je dobila druge nazive. Nakon godina na Charcotovu odjelu za istraæivanja u bolnici Salpêtrière, radila je na rendgenu u bolnici, dakle nije viπe bila pacijentica, a 1897. poljska fiziËarka Marie Skłodowska Curie zaposlila ju je kao asistenticu u laboratoriju. Vrijeme u bolnici dok je bila pacijentica koja boluje od histerije opisuje kao sretno, zatim je nastupilo razdoblje koje je bilo nesretno. Slijedi razdoblje u laboratoriju madame Curie, koje je ponovno bilo potpuno sretno, vjerojatno s prekidima zbog opetovanih amputacija. Nikada se ne æali πto su je osakatili. U Knjizi pitanja æeli ispriËati svoju priËu, rezimirati i usporediti svoja iskustva steËena dijelom kao eksperiment lijeËenja histerije u bolnici Salpêtrière, a dijelom fizikalna pod vodstvom Marie Curie kako bi na taj naËin stvorila ljekovitu sliku prirode ljubavi, koju je usporedila sa zraËenjem radija i histerijom. Ljekovitu? U prvom dijelu Knjige pitanja dugo samo Ëinjenice i sreÊa.
3. »injenice o amputacijama Blanche Wittman sljedeÊe su. One nemaju nikakve veze s njezinim pokuπajem da objasni prirodu ljubavi. Dana 17. veljaËe 1898. u laboratoriju Marie Curie u Parizu prvi je put bilo testirano zraËenje crne, smolaste, laboratorijski obraene i “skuhane” rudaËe koja je nazvana uranov smolinac; vaena je u podruËju regije Joachimsthal uz granicu »ehoslovaËke i buduÊega, a zatim - 14 -
bivπega DDR-a. Uranov smolinac stoljeÊima se koristio kao dodatak keramiËkim glazurama kako bi se postigle zanimljive umjetniËke nijanse boje. Uranov smolinac zapravo je vaæna komponenta boje pri proizvodnji poznatoga Ëeπkoga kristala: sadræava, izmeu ostaloga, kemijski element uran, koji je bio vaæan u industriji stakla. Kako bi proveli eksperimente s uranovim smolincem i od te rudaËe proizveli odreene komponente urana, bila je potrebna velika koliËina, nekoliko tona. Posao je bio mukotrpan i prljav, a obavljan je u ispraænjenoj remizi pokraj laboratorija Marie i Pierrea Curiea u Parizu. Tamo je Blanche Wittman dobila posao. Toga dana, 17. veljaËe 1898. - dan ima odreenu vaæ nost u povijesti fizike - Marie je provela prvi uspjeπan eksperiment s uranovim smolincem, ustvrdili su da dolazi do jaka, neobiËna i dosad nepoznata zraËenja. VeÊ je otkriveno da torij, metal koji je otkrio ©veanin Jöns Jacob Berzelius 1829., ima jaËe zraËenje od urana; a sada je otkriveno da uranov smolinac stvara joπ jaËe zraËenje. JaËe i od Ëistog urana. ©to je zapravo to “zraËenje” i odakle dolazi, valjalo je tek istraæiti. Uranov smolinac zacijelo sadræava posebnu tvar, pretpostavljala je Marie Curie, joπ nepoznatu i nepoznatih svojstava. U tome malom laboratoriju doπlo je do otkriÊa. Laboratorij je zapravo bio stara, drvena πupa, napuπte na remiza od dasaka Ëiji je krov pokriven staklom bio u tako jadnu stanju da je kiπa sve vrijeme potpuno poplav ljivala tu uæasnu πupu koju je Medicinski fakultet nekada davno koristio kao prostoriju za obdukcije, a za koju su poslije smatrali da nije dostojna ljudskih, pa Ëak ni æi votinjskih leπeva. Nije bilo poda, tlo je bilo prekriveno samo slojem asfalta, a namjeπtaj se sastojao od nekoliko starinskih kuhinjskih stolova, ploËe te starog kamina od lijevanog æeljeza i zahralih dimnjaka; u toj su uæasnoj - 15 -
prostoriji tri godine prije dobili poruku profesora Suessa i austrijske dræave, koja je bila vlasnik rudnika u Sankt Joachimsthalu. Poruka je glasila da im otpadni produkti uranova smolinca mogu biti darovani. Tu su pronaπli radij. Marie je odmah napisala izvjeπtaj. Ruke su joj joπ bile lijepe. Blanche je opisuje kao ne usporedivu ljepoticu koja je na neobjaπnjiv naËin uhvaÊena u Ëaroliju istraæivanja. Dana 18. srpnja 1898. Ëlanovi Instituta de France mogli su sluπati predavanje njezina prijatelja i bivπeg mentora Henrija Becquerela, koji je poslije dao ime jedinici zraËenja ovisno o broju raspada jezgre u sekundi, namijenjenoj primjerice za mjerenje jelenjeg mesa ozraËena radijacijom u unutarnjim podruËjima πved ske pokrajine Västerbotten nakon »ernobila; on je objavio da su Marie Curie i njezin muæ Pierre tijekom svojih eksperimentiranja s uranovim smolincem, pronaπli neπto novo i dotad nepoznato. Naslov u prilogu bio je “O novoj radioaktivnoj tvari u uranovu smolincu”. Bilo je to prvi put u povijesti da je upotrijebljena rijeË “radioaktivan”. I dalje nikakvih velikih povijesnih dogaaja, samo lagana zbunjenost. Poruka u Becquerelovu predavanju bila je da je sada pronaena tvar koja je 400 puta aktivnija od urana i da sadræava “metal”, moæda kemijski element, koji prije nije bio poznat i koji posjeduje neobiËna svojstva zraËenja. Do kraja godine ta je tvar dobila ime. Nazvali su je radij. Tvar je imala neobiËna svojstva; a kako su uspijevali proizvesti sve veÊi postotak njezine koncentracije, otkrili su i da tvar spontano svijetli sama od sebe.
- 16 -
O autoru
Per Olov Enquist roen je u Hjoggböleu u ©vedskoj 1934. godine. Studirao je knjiæevnost na SveuËiliπtu u Uppsali. Dugi niz godina radio je kao kazaliπni i knjiæevni kritiËar za najznaËajnije πvedske dnevne novine. Od poËetka πe zdesetih redovito objavljuje romane, pripovijetke i dramske tekstove te pripada najznaËajnijim suvremenim πvedskim autorima. Meu mnogobrojnim djelima izdvajaju se romani Knji ænica kapetana Nema, Pali aneo, Sekundant, Odlazak glazbenika, Posjet kraljeva lijeËnika te najnoviji Knjiga o Blanche i Marie. Dobitnik je niza πvedskih i meunarodnih nagrada i priznanja meu kojima se izdvajaju Nordijska knjiæevna nagrada za roman Legionari (1969.), zatim Nagrada Flaiano (2002.), Nagrada Superflaiano za najbolji europski roman (2002.), Nagrada Mondelo (2002.), Nagrada Nelly-Sachs (2003.) i Nagrada Augustus za roman Posjet kraljeva lijeËnika.
- 213 -
- 214 -
O prevoditeljici
Æeljka »ernok roena je 1973. godine. Diplomirala je engleski jezik i knjiæevnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je završila i dodatni studij πvedskog jezika i knjiæevnosti. Od 1997. do 2003. polazila je ljetne teËajeve πvedskog jezika i skandinavske kulture u ©vedskoj i Finskoj. Kao stipendistica sveuËiliπta Mälardalen pohaala je 2003. teËaj kreativnog pisanja u Tärna Folkhögskola u ©vedskoj. Godine 2003./2004. sudjelovala je u projektu ©vedskog instituta Switch Balkan - Norden, za koji je prevela odabrane pjesme Line Ekdahl i Catharine Gripen berg, sudjelovala na teËaju za prevoditelje za Gotlandu i na sajmu knjiga u Göteborgu. Izabrane pjesme objavljene su joj u πvedskom fanzinu Novella i Vijencu. Objavila je knjigu poezije Kad se previπe nagneπ kroz prozor vlaka, Zagreb, 2005. Od 2001. aktivno se bavi prevoenjem πvedske knji æevnosti. Do sada su joj objavljeni prijevodi: Liza Marklund, Pakleni Stroj, 2001., Liza Marklund, Studio sex, 2003., Unni Drougge, Ispovijedi Helle Hell, 2003., Katarinna Mazetti, Momak sa sela, 2004., Jonas Gardell, Odrastanje komiËara, 2004., Per Olov Enquist, Posjet kraljeva lijeËnika, 2005., Erlend Loe, Naivan. Super., 2005., Liza Marklund, Raj, 2005., Jonas Gardell, NLO je sletio, 2006.
- 215 -
- 216 -
Sadržaj
ÆUTA KNJIGA I. Pjesma o osakaÊenoj II. Pjesma o KuniÊu III. Pjesma o teretnim kolima IV. Pjesma o kolarovu sinu
9 39 57 79
CRNA KNJIGA V. Pjesma o ljubomori VI. Pjesma o leptiru VII. Pjesma o divljim æivotinjama
97 125 165
CRVENA KNJIGA VIII. Pjesma o plavoj svjetlosti
191
CODA (polaziπne toËke)
208
ZAHVALA
211
- 217 -
Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Na naslovnici André Broulliet, Une leçon de clinique à la Salpêtrière, 1887., Le Musée d’Histoire de la Médecine Tisak Grafomark, Zagreb Godina izdanja 2007., listopad (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-032-6 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 647692 Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske
www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20
- 218 -
- 219 -
- 220 -