Jam
es H
rs on
meka biblioteka knjiga 17
te a amilton-P
KUHANJE S
FERNET BRANCOM 1
Naslov izvornika Cooking with Fernet Branca All rights reserved ∞ James Hamilton-Paterson, 2004 ∞ za hrvatsko izdanje, Fraktura, 2007. ∞ za hrvatski prijevod Vojmir ©poljariÊ i Fraktura 2007. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266-023-4
2
James Hamilton-Paterson
Kuhanje s Fernet Brancom preveo s engleskog Vojmir ŠpoljariÊ
Fraktura 3
PosveĂŠeno Lyn Rogers i Peteru Fieldu
4
Zanimaju me stvari koje me se ne tiËu, a dosadne su mi stvari koje je vaÌno znati. Calvin (Bill Watterson, strip Calvin i Hobbes, 1994.)
5
6
Gerald
1. Ako u zraËnu luku u Pisi baπ morate stiÊi ljeti, vjerojatno Êete se pri izlasku iz zgrade morati probiti kroz horde potamnjelih i osornih Britanaca koji zvekeÊu prtljagom. Oni kasne dvadeset minuta na jeftini Ryan airov let za londonsku zraËnu luku Stansted (“Rekla sam ti da nosiπ sestrinu torbu, Crispine, ne da je vuËeπ. Ako zakasnimo na avion, poæalit Êeπ πto si se rodio…”). Kad se, ne obraÊajuÊi pozornost na njih, naete vani na sigurnome, moæete komotno preuzeti svoj automobil koji ste ostavili u garaæi na neodreeno vrijeme i uputiti se autocestom prema sjeveru prateÊi putokaze za Genovu. Za samo dvadesetak minuta silazite s autoceste na izlazu kod Viareggia. Bez brige, niste se uputili na plaæu na kojoj suncobrani niËu poput otrovnih gljiva poslije kiπe, klimajuÊi se duæ nezanimljive obale. Ne. Vozite se mirno prema unutraπnjosti kroz gradiÊ zvan Camaiore. Cesta se naglo poËinje uspinjati u Apuanske Alpe, sastavljene od golemih litica i strmina prekrivenih kestenovim πumama te od vrhova boje potamnjela mra7
mora, od kojega se oni uglavnom i sastoje. Nakon nekoliko serpentina stiæete u selo zvano Casoli. Ono naoko odiπe mrzovoljom, vjerojatno zato πto svakih nekoliko godina ima priliku vidjeti kako mu periferni dijelovi nestaju u dolini uslijed zimskoga klizanja tla. Proite kroz selo i nastavite se uspinjati. Usred beskrajne πume kojom prolazite, sa serpentina pucaju veliËanstveni pogledi. Prolazite pokraj obnovljenih kamenih kuÊa ukraπenih alpskim neukusom (kapcima s otvorima u obliku srca), a ispred njih parkirani su BMW-i bavarskih registarskih oznaka. Vozite dalje. Svijet joπ puæe za vama, no ostavljate ga iza sebe. Penjete se sve viπe i viπe, do mjesta gdje se Ëak i cvrkutavi plavi Lazzijevi autobusi obeshrabruju te se okreÊu na posebnom asfaltiranu prostoru. Nedaleko odande cesta poprima oblik trkaÊe staze. Vozite njome sto metara i doÊi Êete do podruËja zvanog Le Roccie te do kuÊe koju sam nepro miπljeno kupio. Joπ nepromiπljenije pokuπavam je uËiniti podobnom za stanovanje, a istodobno i zaraivati za æivot piπuÊi po narudæbi knjigu koja je toliko suluda da je se ne isplati spominjati. Pogled je, meutim, veleban. Kako mi Britanci volimo reÊi, za kuÊu su najva ænije tri stvari - Poloæaj, Poloæaj i Poloæaj. (Iz nekog razloga Amerikanci kaæu “Lokacija”.) Britanci to govore mudro se smijeπeÊi, kao da prosipaju originalna zrnca mudrosti, plod dugogodiπnjeg iskustva i refleksije, a zapravo samo ponavljaju otrcane mudrolije koje su Ëuli bezbroj puta od poslovnih ljudi u bircuzu. Ma πto mislili o ovoj kuÊi, ne moæete poreÊi da je smjeπtena na 8
utjelovljenom Poloæaju. Osim djeliÊa kamenoga krova u daljini, koji se jedva nazire kroz drveÊe, samotinja se pruæa na sve strane. Putovanje vas nije iscrpilo? E, pa mene jest. Stoga Êu pripremiti nekakav prikladan zalogajËiÊ za buduÊu veliku panoramu koja Êe se pruæati s terase nakon πto se ukloni prapovijesni zahod koji strπi nad ponorom. Golemi planinski obronci. Izmeu njih prozraËno nebo po kojemu kruæe πkanjci te pogled na Viareggio i more u daljini. Za lijepa vremena moæe se vidjeti otoËiÊ Gorgona. Za izrazito lijepa vremena, kaæu, vidi se i Korzika. ©to Êu pripremiti? Mislim da Êu se odluËiti za neπto u isto vrijeme morsko i prijezirno, da pokaæem koliko dræimo do lokalnih frutti di mare, a koliko preziremo unajmljene suncobrane i sladolede. Evo πto Êemo poslu æiti: Dagnje u Ëokoladi Lecnuli ste se? To je samo zato πto niste skloni kulinarskim pustolovinama. (Vaπi se odlasci subotom naveËer u indijski restoran ne broje. U danaπnje je vrijeme curry siguran izbor, poput Mozarta.) Sastojci dva tuceta svjeæih dagnji, izvaenih iz ljuπtura i opranih mnogo maslinova ulja ruæmarin 9
sojin umak 100 g sitno naribane tamne Ëokolade Valrhona Bit Êe vam potrebno priliËno mnogo maslinova ulja jer Êete præiti dagnje i ne, ne morate nuæno rabiti svijetlozelenu tekuÊinu koja je “Ekstraposebno najdjeviËanskije maslinovo ulje dobiveno iz prvog preπanja” s ruËno ispisanom etiketom. Uostalom, moæe li se uopÊe stupnjevati djeviËanstvo? Snobovi maslinova ulja joπ su gori od vinskih snobova. Bolje Êete proÊi, i ne samo financijski, upotrijebite li obiËno lokalno ulje koje je pripremljeno na tradicionalni naËin, zaËinjeno kukuruznim i strojnim uljem, zelenom bojom itd. Zagrijavajte ga dok se ne pojave sitni mjehuriÊi (prije nego πto zavrije). Ubacite πaku svjeæeg ruæmarina. U meuvre menu umoËite dagnje svaku zasebno u sojin umak i uvaljajte ih u gorku Ëokoladu. (Za razliku od ulja, Ëokolada mora biti najbolje moguÊe kvalitete. Ako ste samo i pomislili na to da upotrijebite jeftinu mlijeËnu Ëokoladu, prestanite Ëitati ovu knjigu i darujte je Caritasu. NeÊete iz nje niπta nauËiti.) Stavite dagnje u frite zu i uronite ih u ulje. Izvadite ih toËno minutu i pedeset sekunda poslije, osuπite ih na papirnatim ubrusima i istresite u zdjelu od svijetloga porculana kako biste istaknuli njihovu izrazitu boju mahagonija. Posluπajte kako ugodno πuπte! Ljude Ëesto iznenadi taj zvuk koji podsjeÊa na πuπtanje uvelog liπÊa u ælijebu. To je posljedica zanimljive reakcije sojina umaka i Ëokolade pri visokoj temperaturi. Sada si natoËite Ëaπu ledenog piva 10
Nastro Azzurro i, s dagnjama na dohvat ruke, smjestite se nekamo odakle ne moæete vidjeti zahod. Prelazite pogledom preko svoga posjeda i razmiπljajte o redu na Stanstedu gdje se tvrdoglavi Crispin i dalje iæivljava na svojoj sestri gazeÊi joj pete tenisica. Uæivajte.
2. Osvanuo je predivan dan, u svakom smislu, i dobro napredujem s radom u kuhinji, najvaænijoj prostoriji u kuÊi, koju na ljestvama bojim u kontrastne nijanse boje gljive i svijetlozelene. Svatko moæe u kuÊi imati bijele zidove i crne grede, no potrebno je estetsko samopo uzdanje i kreativan um da se od toskanske seoske kuÊe napravi neπto πto neÊe izgledati kao puka imitacija Frances Mayes*. Takoer je potrebno da u blizini nema seljaka zvanih “sol zemlje”, koji tako rado dijele zastarjele estetske savjete. Cijela je situacija priliËno ohrabrujuÊa pa radeÊi veselo zapjevam. Prijatelji su mi rekli da imam ugodan blagi tenor i, upravo kad sam odluËio uhvatiti se u koπtac s jednom Rossinijevom arijom, iznenada se zaori glas u blizini mojih gleænjeva: “Oprostite, molim. Ja sam Marta. Vidite, vaπa vrata otvorena, i ja uπla.” Zaustavim se na stihu “tutte le norme vigenti” i pogle-
Autorica slavne knjige Pod suncem Toskane, u kojoj opisuje kako je kupila i obnovila ruπevnu kuÊu u Toskani.
*
11
dam dolje, a ondje ugledam grm guste kovrËave kose s uzdignutim masnim licem u sredini. Prizor je zlokoban, no ipak se spustim demonstrira juÊi uzornu strpljivost. I Michelangelo bi se jednako rasrdio da su ga prekinuli u slikanju Adamova prsta na svodu Sikstinske kapele i rekli da ga netko traæi na telefon. Zdepasta gospoa puna je isprika i tvrdi da mi je susjeda, veoma joj je stalo da se upoznamo, a da probije led, donijela je bocu Fernet Brance. Postajem malo duπan sluπajuÊi ta objaπnjenja, a i maloduπniji kad se zateknem za stolom oprezno njuπkajuÊi Fernet, tamno i gorko piÊe Ëiji je πarm joπ diskretniji od πarma ogorËene buræoazije. Uvijek sam vjerovao da ga ljudi piju samo kad se æele izlijeËiti od mamurluka. Kako se situacija Ëini bezizlaznom, priznajem joj da sam Gerald Samper, suzdræavajuÊi se da dodam “iz loze Samperovih iz Shro pshirea”. Isticati taj detalj bilo bi potpuno promaπeno, premda je istinit. “Smetam”, kaæe Marta uvjereno, vi djevπi kako bacam pogled prema nedovrπenu stropu. “Ma ne”, laæem neuvjerljivo. “Predah uvijek dobro do e.” Proklinjem samog sebe πto sam podcijenio prijetnju koja se krila pod onim djeliÊem kamenoga krova u daljini. Prije mnogo mjeseci moj koËoperni agent signore Benedetti rekao mi je da pod tim krovom æivi “neki stranac tih kao bubica”, i to jedan mjesec na godinu. Nakon πto sam se uvjerio da nije rijeË o nekom mom sunarodnjaku, izbio sam si te misli iz glave i praktiËki zaboravio da bi moj uzviπeni mir mogao naruπiti nekakav susjed. 12
©to reÊi sada o toj osobi koja je, tijekom dugoga toplog ljeta te veÊeg dijela duge tople jeseni koja je uslije dila, postala moje primarno prokletstvo, ili primo pesto, kako se to zacijelo kaæe u okrugu Chianti? Za tu ulogu Marta ima impresivnu konkurenciju u talijanskim birokratima i provoditeljima graevinskih propisa, no sve ih je s lakoÊom nadmaπila. Razabirem da dolazi iz onoga zbunjujuÊeg podruËja izmeu Pripjata i Kavkaza. Moram naglasiti da moje nepoznavanje zemljopisa nema ograniËenja, a prema tome ni granica. “Je li to Poljska?” bojaæljivo upitam. Marta izgleda duboko uæasnuta. “Hm… Bjelorusija?” Ona udari πakom po stolu. Narukvice joj zazveËe. “Negdje u blizini Latvije?” pokuπam oËajniËki. Ona me prodorno pogleda velikim tamnim oËima te sada uoËim da joj na vjee prianjaju komadiÊi sjajna materijala. “Ne”, odvrati oπtro. “Ja sam Vojnovljanka najËiπÊega roda. Da! Mi, stanovnici Vojnovije, bili krπÊa ni dok Slaveni i Rusi joπ veÊi barbari nego danas. Ja vam ispriËam povijest. Prije mnogo petsto godina…” U tom se trenutku iskljuËim, promatrajuÊi turobno praznu Ëaπu i osjeÊajuÊi kako mi se suπi boja na rukama. U nekakvom potiπtenom tupom naletu bijesa proklinjem vlastitu slabost. Tko bi drugi doli britanski gospo din predobrih manira dopustio da ga potpuna strankinja koja oËajno govori engleski prekine u pola bojenja stropa i harangira ga u vlastitoj kuhinji? Slab sam. Slab, slab, slab. E, pa i crvu prekipi. Bojim se da Êu morati 13
biti odrjeπit prema Marti, samo kad bi prestala govoriti. DjeliÊi njezina monologa privuku moju pozornost, poput plastiËnih vreÊica πto plutaju po rijeci Visli. »ini se da je Vojnovija jedna od onih enklava koja je bila na rubu Svetoga Rimskog Carstva i kojima su stoljeÊima upravljali markgrofovi ili knezovi ili kako veÊ, a stanovnici Vojnovije, prolazeÊi kroz sito i reπeto, Ëuvali su svoj etniËki identitet. Sito bi bilo sovjetsko, a reπeto postsovjetsko razdoblje. ©to viπe Marta govori, sve viπe nalazim opravdanja za despotizam tih neopjevanih markgrofova. Rado bih je predstavio gospodinu biËu. “Zbliæit Êemo se ovdje, vi i ja”, kaæe ona. “Volim vaπu tradiciju britanskih kraljica i kraljeva. Æelim uËiti. Æelim vam uËiti Vojnoviju, hranidbu broj 1 od svih. Vojnovska hranidba najbolja u Europi, najbolja u svijetu. Ona je… mmm.” Poljubi vrhove prstiju. Tu je zastraπujuÊu gestu jamaËno vidjela u filmu Mauricea Chevaliera. “Ali i vi mene nauËiti druge stvari, da, Dæe ri?” Na jedan jezovit trenutak pomislim da joj u glasu osjeÊam poæudu, zatim odbacim tu apsurdnu pomisao. Ja ni u kojem sluËaju nisam osobito lijep, premda pronicavi ljudi prirodno smatraju da odreena profinjenost manira i uma moæe itekako nadoknaditi trivijalni nedostatak Adonisovih osobina. A nipoπto ne mislim da je ovo nakovrËano straπilo koje srËe Fernet Brancu za mojim stolom u 10 ujutro ikada doπlo u doticaj s profi njenoπÊu. “VeËeras dolazite na veËeru.” 14
“Ne, ja…” zaËujem se kako pokuπavam dobiti na vremenu. Pomiπljam na gozbu koju sam si obeÊao kuhanog lososa u umaku od divljih treπanja, za koji skromno tvrdim da nije moje najneuspjeπnije nadahnu Êe. “Ne, moæda ipak ne veËeras.” “OK, sutra”, kaæe ona s neumoljivoπÊu bagera koji odluËno dubi jarak. “Moæete povesti æenu.” To je bio πeÊer na kraju. Ovaj put nema sumnje da se osjeti po æudni ton, koji ostaje visjeti u zraku iza nje poput osmijeha Cerigradske maËke. OËito ne vjeruje da sam oæenjen. A zaπto, ako smijem znati? Lako bih mogao biti oæenjen. U svakom trenutku u posljednjih sat vremena jedra dama poput Felicity Kendal u Dobrome æivotu mogla je siÊi stubama te Fernet Branci zlovoljno suprotstaviti bocu domaÊeg vina od koprive. Marta je potpuno preuzetna ako se upuπta u tako povrπne pretpostavke. Umorno podignem Ëetku, koja se stvrdnula i pretvorila u brezovu metlu. PenjuÊi se na ljestve primijetim da je nestalo pola sadræaja boce koju je donijela. PriliËno je neukusno navalila na vlastiti dar. Nastavljam bojiti. Ovdje gore je vruÊe i Ëini se da se strop pomalo ljulja. UopÊe mi viπe nije do pjevanja. Da budem iskren, ova me susjedska nametljivost uznemirila i doista mislim da moram prileÊi. To i Ëinim. Martin me posjet toliko opteretio da padam u nesvijest na nekoliko sati i budim se s glavoboljom, shvaÊajuÊi da se dan bliæi kraju. Doista sam namjeravao napisati ovdje svoj recept za lososa u treπnjama, jer, poput svakog pravog krea15
tivnog umjetnika, i ja æudim za trunkom besmrtnosti. Trenutak je, na æalost, proπao i besmrtnost Êe morati priËekati.
3. SljedeÊeg se jutra probudim sa æeljom da izvedem psinu, priliËno provociran pomiπlju na veËeru s vraæjom Martom, na koju sam se dao nagovoriti pod utjecajem Fernet Brance. BuduÊi da sam dobro odgojen, jednostavno ne mogu otiÊi praznih ruku Ëak ni na neæeljene druπtvene dogaaje, pa Êu morati neπto smisliti. Hvala Bogu da idem sam. Katkada se u druπtvu stvori nekakav neugodan natjecateljski duh i svatko je zbog srama prisiljen ostati na veËeri dulje nego πto bi æelio. Za taj sindrom moæemo, dakako, zahvaliti povijesnim okolnostima. Jedan mudrac na putu prema Betlehemu vjerojatno bi kao dar izabrao jednostavnu bombonijeru. No, buduÊi da su bila trojica, mudraci su se nakrcali zlatom, tamjanom i smirnom te su putem ogorËeno razmiπljali kako Êe podmiriti raËune. Posvetimo se psini. Kakvu psinu izabrati? Rossini, pohiti da mi pomogneπ! I blaæeni mi Rossini odmah priskaËe u pomoÊ. Tek πto sam zapjevao “Vedi la data indicata”, sinulo mi je da je i on bio izvrstan kuhar te da je izmislio nekoliko originalnih jela (Tournedos Ro ssini tek je jedno od mnogih) i da je osobito bio sklon sladoledu. Sladoledu? S obzirom na to da je krajem 16
lipnja u Toskani vruÊe, Ëak i ovdje u planinama, zakljuËujem da neÊu pogrijeπiti donesem li na veËeru sladoled. Takoer rasuujem da Marta zasluæuje nekakvu kaznu koja Êe je podsjetiti da joj onakvi susjedski posjeti ne smiju prijeÊi u naviku. Moju Êe, dakle, poruku najbolje izraziti Sladoled s Ëeπnjakom i Fernet Brancom Sastojci 15 velikih Ëeπnjeva Ëeπnjaka 150 g kristalnog πeÊera 4 æliËice vrhnja s 48% masti 1,5 dl Fernet Brance Stavite Ëeπnjak i πeÊer u mikser i prelijte onim πto je ostalo u bojom umrljanoj boci Fernet Brance. Dobit Êete Ëudnovatu smjesu boje Iodexa. Stariji Êe se Ëitatelji sjetiti da je to mazilo dobiveno od morskih trava, a sportaπi su ga u πkoli trljali u svoje male ukoËene udove. Istucite vrhnje, ali samo dok se ne poËne stvrdnjavati. Zatim dodajte smjesu nalik na Iodex. Pojavit Êe se zavodljiva æutosmea nijansa, a vonj Ëeπnjaka izmamit Êe vam suze na oËi. Izvrsno. Poklopite posudu i ostavite je u hladnjaku na sat vremena. Zatim je stavite u zamrzivaË za sladoled i postupajte po obiËaju. Prije nego πto poete na veËeru nekomu za koga biste rado doznali da je umro tijekom dana, izvadite sladoled iz zamrzivaËa. Primijetit Êete da je Ëvrst poput cigle, no do 22 sata omekπat Êe 17
taman koliko je potrebno da postane veËernji pièce d’occasion. Ako vas i nakon toga ponovno pozovu na veËeru, u veÊoj ste nevolji nego πto ste mislili. E, da, i sitan trag koromaËa utisnut u povrπinu ostavlja lijep dojam. U meuvremenu sam i sâm postao æeljan sladoleda pa si, s koromaËem na dohvat ruke, na daπËici za sjeckanje, pripremim turu sladoleda s koromaËem i jago dama. Taj glace à la Samper svakako je jedan od mojih doprinosa natjecanju za vjeËnu slavu. To je senzacionalna kombinacija i toplo vam preporuËujem da ga is probate na prijateljima i potaknete ih da pogode πto jedu. Moæda Êe pomisliti na liker zvan Pernod zahvalju juÊi okusu anisa, no pripremite li sladoled s Pernodom i jagodama, primijetit Êete da je okus posve drukËiji. KoromaË s jagodama uistinu je zelena okusa, unatoË tamnocrvenoj boji (upotrijebite stabljiku i listove, radije nego lukovicu). Zbog svih ovih priprema jutro mi je proletjelo. Za sve je, dakako, kriva Marta. Ne samo da sam zbog nje izgubio veÊinu juËeraπnjeg dana veÊ sam na nju potroπio i veÊinu ovoga. Potreban mi je lagan ruËak, sa stankom za razmatranje. Tako dolazim do otkriÊa da strop u kuhinji joπ nije dovrπen pa se u 14 sati nevoljko laÊam Ëetke i joπ jedanput vuËem uz ljestve. Gore izmeu kro vnih greda straπno je vruÊe i potrebna mi je sva moguÊa snaga volje da ne zadrijemam i priËekam da se temperatura spusti. No kako sam ja ËeliËni karakter, grozniËavo bojim sve dok, oko 17.30, strop nije dovrπen i blistav. 18
RadeÊi sam doπao i do zakljuËka da je cijela ta situacija s Martom potpuno pod kontrolom. Znate za vezu iz meu kuÊanskih radova i kruænog razmiπljanja. Ili vam se u glavi vrti iritantan djeliÊ pjesme u ritmu vaπih poteza Ëetkom, ili se upustite u duge prosvjede i nadmudrivanja s odsutnim osobama. Ti jednostrani razgovori s vremenom postanu sve otrovniji, jamaËno kao rezultat bijesa πto nemilice troπim sve manju zalihu preostalog vremena na posao za koji bih inaËe, kad bih imao novca, veselo platio nekom πljakeru da ga obavi. Bilo kako bilo, dok nisam dovrπio posao, u mislima sam izbacio Martu iz svog æivota oko 63 puta. Katkad bi otiπla ukoËena, napeta izraza lica, a katkad bi izletjela uplakana i razbaruπene kose. U svakom sluËaju, otiπla bi. Usred tih scena sjetio sam se joπ jednog sastojka koji sam mogao ukljuËiti u veËeraπnji sladoled. Prema veÊ legendarnoj predaji, kuhari koje maltretiraju, od najluksuznijih hotela do vojniËkih kuhinja, navodno u jela stavljaju razne tjelesne izluËevine, kako bi se zauzeli za sebe i posljednji se smijali. Lako mogu zamisliti kuharov uæitak dok kroz kuhinjska vrata potajice promatra nekog nadutoga starog tiranina u bombasinu kako je navalio na predivnu kremastu majonezu u kojoj se nalazi nekoliko kapi kuharove sperme. Marta se, meu tim, zasad izvukla. Sirota æena. Samo je æelim obeshrabriti. Ovakve Êemo ispade ostaviti po strani sve dok se situacija znatno ne pogorπa. ToËno u 19.30 stiæem na njezin straænji ulaz noseÊi u rukama svoj patentirani (i neokaljani) sladoled. 19
“Dæeri!” zaciËi ona u znak dobrodoπlice. Ta je skra Êenica mog imena joπ jedna stvar koju Êu morati iskorijeniti πto je prije moguÊe. Meutim, ona veÊ utiskuje vojnovske cjelove na moje obraze i Ëelo, ostavljajuÊi za sobom straviËan smrad. Mora da je parfem kupila na πtandu u Viareggiu. To je pravi æenski ekvivalent Bru ta za poslije brijanja te ga moram smjesta iÊi sprati sa sebe, pod izlikom da su mi ruke ljepljive od posude sa sladoledom. Kad sam se vratio u kuhinju, ona mi pruæa ne Ëaπu nego vrË Fernet Brance i sklapa moje neodluËne prste oko njega.
4. U redu, vidim da Êu morati biti iskren glede svog izvora zarade. To je priliËno poniæavajuÊa priËa, no barem se mogu tjeπiti miπlju da kraljica zarauje izrezujuÊi vrpce, a canterburyjskom nadbiskupu plaÊaju da se gromoglasno obraÊa Vrhovnom vladaru svemira kao da su stari pajdaπi. U usporedbi s njima, uspjeπan ghostwriter* sportskih junaka pravi je intelektualac. PriËa o tome kako sam izabrao tu karijeru nije dugaËka, ali je veoma æalosna pa je neÊu ispriËati. ©to se samih knjiga tiËe, priËa postaje sve tragiËnija. Moj trenutaËni angaæman svakako je jezovitiji od proπloga,
*
Osoba plaÊena da piπe u tue ime.
20
O autoru
James Hamilton-Paterson roen je 1941. u obitelji lijeËnika. Djetinjstvo je proveo u Footscrayu u Kentu. ©kolovao se na King’s School u Centerburyju gdje je otkrio svoju ljubav prema glazbi, satima je skladao i improvizirao na klaviru. Ondje je poËeo pisati i svoje prve pjesme. Godine 1961. upisao je studij knjiæevnosti na Exeter Collegeu u Oxfordu. Tada je objavio dvije zbirke poezije Option Three i Dutch Alps, za koje je nagraen prestiænom nagradom Newdigate. Po zavrπe tku studija 1964. zaposlio se kao nastavnik engleskoga u Libiji. Kao plod putovanja Juænom Amerikom, osobito Bolivijom, napisao je krajem 60-ih reportaæu koja je objavljena u New Statesman. PoËeo se baviti novinarstvom, putovao je u Vijetnam i okolne zemlje kako bi izvjeπta vao o ratu. Pisao je za Times Literary Supplement, te ureivao magazin Nova. U to je vrijeme objavio jednu djeËju knjigu, te knjigu politiËkih eseja A very personal war. Karijera Jamesa Hamiltona-Patersona, kao romanopisca i autora publicistiËkih knjiga zapoËela je objavljivanjem knjige kratkih priËa The View from Mount Dog, 369
1986., te autobiografske knjige o svakodnevnom æivotu na Filipinima Playing with Water, 1987. Godine 1989. objavio je prvi roman, Gerontius, koji je dio kritike ocijenio najboljim engleskim romanom osamdesetih, a nagraen je nagradom Whitbread za prvijenac. Uslijedile su uspjeπne publicistiËke knjige (SevenTenths 1992., Three Miles Down 1998.) i romani The Bell-Boy, 1990., Griefwork, 1993., Ghosts of Manila, 1994., knjiga priËa The Music, 1995., publicistiËka knjiga o Filipinima America’s Boy, 1998., te romani Loving Monsters, 2001., Kuhanje s Fernet Brancom, 2004. i Amazing Disgrace, 2006. Djela su mu prevedena na brojne svjetske jezike.
370
O prevoditelju
Vojmir ©poljariÊ roen je 1979. u Slavonskom Brodu. Zavrπio je studij engleskog i francuskog jezika i knji æevnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bavi se knjiæevnim i televizijskim prevoenjem s engleskog i francuskog jezika.
371
372
Do sada u mekoj biblioteci Miha Mazzini Slatki snovi Elke Schmitter Gospoa Sartoris László Darvasi Nabaviti æenu Ralf Rothmann VruÊina Ante TomiÊ & Ivica IvaniπeviÊ Krovna udruga Nicolas Remin Snijeg u Veneciji Heike Geißler Rosa Aleš »ar U kvaru Péter Esterházy NjemaËka u šesnaestercu László Darvasi Tajna svjetska reprezentacija Magdaléna Platzová Sol, ovce i kamenje Slobodni udarac, nogometne priËe Æivko SkraËiÊ Bobu bob John Maddox Roberts SPQR I., Kraljev gambit Igor ©tiks Dvorac u Romagni Ludwig Bauer Kratka kronika porodice Weber James Hamilton-Paterson Kuhanje s Fernet Brancom
373
Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Ilustracija na naslovnici Marian Hill Dizajn i prijelom Fraktura Tisak Kratis, Sveta Nedelja Godina izdanja 2007., srpanj (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-023-4 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 640766
www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20
374
375
376