Kv 1 2016

XL, 1/2016

1/2016.

RijeČ oca provincijala

1

IZ SREDIŠNJICE REDA

2

IZ SREDIŠNJICE PROVINCIJE PRILOZI

12 14

IZ ZAJEDNICA BRAĆE 42 iz sestarskih karmela 46 SVJETOVNI RED – OCDS 61 KARMELSKA IZDANJA 65 iz vojnog ordinarijata 66 katolička osnovna škola 68 IN MEMORIAM 72 DODATCI 76 NAJAVE 80

Karmelski vjesnik * Glasilo hrvatskih karmelićana i karmelićanki OCD i Svjetovnog reda OCDS * Izdavači: Hrvatska karmelska provincija (HKP) sv. Oca Josipa, Udruga "Bl. Alojzije Stepinac" bosonogih karmelićanki u RH i BiH, Svjetovni red OCDS HKP * Urednik: Dražen Marija od Milosrđa Euharistijskog Isusa (Vargašević), OCD (bdrazenMarija@gmail.com); Odgovara: Srećko od Blažene Djevice Marije (Rimac), OCD * Pri uređenju ovog broja surađivali: Senka Blažeković, karmelski klerici (braća Mate, Željko, Ivan P. i dr.) * Adresa: Česmičkoga 1, HR-10000 Zagreb; Tel. (01) 4500-500; Fax. (01) 4580-953; E-mail: provincija@karmel.hr; www.karmel.hr * Tisak: Grafocentar * Ovitak: Mirjana Nikolić, Krist Pantokrator, kolaž, samostan u Remetama (str. 1); Duhovne vježbe svećenika subotičke biskupije u Karmelu u Somboru; Susret o. Łukasza Kansyja, generalnog definitora OCD s karmelićankama u Brezovici; Sv. Josip, kip u drvetu, Karmel sv. Josipa u Breznici ĐakovačkojJ; P. Ivan Rupnik, Križ in vstajenje skupaj z Marijo, mozaik; Mirjana Nikolić, Sv. Leopold Bogdan Mandić, kolaž, samostan u Remetama; Rekreacija u Karmelu sv. Male Terezije u Kloštru Ivaniću na blagdan Krštenja Gospodinova 2016.; Posjet izložbi "Sveta Hrvatska" Blaženke Pleše (str.

3.); Uskrsnuće Isusovo, kompozicija u drvetu, Karmelska crkva u Somboru; o. Zdenko Križić, OCD i njegov biskupski grb; Raspelo u dvorištu Karmela u Breznici Đ. * Napomena: ovaj broj Karmelskog vjesnika obuhvaća priloge do Uskrsa, s iznimkom kad se radi o vijestima o imenovanju biskupom o. Zdenka Križića.

RijeČ oca provincijala Draga braćo i sestre karmelske obitelji!

Na dan kada smo liturgijski slavili blagdan Blagovijesti, Gospodin je našu Redovničku obitelj obdario još jednom radosnom vijesti, a to je imenovanje našega subrata o. Zdenka Križića Gospićko-senjskim biskupom. Našem biskupu Zdenku već smo svi čestitali i sada očekujemo njegovo biskupsko posvećenje. Najviše što možemo učiniti, a što on često spominje, jest da se molimo za njega u toj novoj službi. Sigurno da će nama braći kao i sestrama puno nedostajati, ali kao sinovi i kćeri sv. Terezije radujemo se da naš subrat može kao biskup služiti Crkvi.

Na blagdan Svijećnice završili smo Godinu posvećenog života i sada u Godini Milosrđa zajedno sa cijelom Crkvom poniremo u tajne Božjeg milosrđa nastojeći vršiti djela milosrđa i biti milosrdni poput Oca našega Nebeskoga. Zajedno s našom sv. Majkom Terezijom Božjem milosrđu želimo pjevati dovijeka.

Karmeli u Nënshatu, Breznici Đakovačkoj i Sarajevu izabrali su novo vodstvo svojih Zajednica pa im čestitamo i zazivamo Duha Svetoga da ih prosvjetljuje u vođenju duša koje su im povjerene. Od 1. travnja do 3. svibnja generalni definitor o. Łukasz Kansy je u pastoralnom pohodu našoj Provinciji i zajedno s nama razmatra o našem hodu. On je također posjetio i samostane naših sestara karmelićanki. Zahvaljujući moćnom zagovoru sv. Josipa, napreduju radovi na crkvi i samostanu u Splitu, a također i na obnovi krovišta crkve u Somboru.

Na blagdan sv. Josipa u Somboru su razdoblje postulature započela trojica mladića Jakov Milić, Janoš Kovač i Matej Mandić.

Duhovni centar S. B. o. Gerarda i ove korizme je obogatio vjernike grada Sombora bogatim programom. U našim zajednicama svečano smo proslavili blagdan Kristova Uskrsnuća. Braća u Splitu se pomalo pripremaju za preseljenje u novi samostan i za proslavu 40. godišnjice naše prisutnosti u Splitu. Naš samostan-duhovni centar na Krku slavi ove godine 20 godina svoga

postojanja. O blagdanu sv. Ilije na Buškom jezeru proslavit ćemo 10 godina od uspostave naše zajednice. Te tri zajednice posebno pratimo našom molitvom i zahvaljujemo Bogu za ta mjesta molitve i pastoralnog djelovanja. U zajednicama braće nastavljamo s radom na obnovi naših Konstitucija, a Svjetovni red marljivo radi na svome Statutu, Provincijalnom programu formacije i novom Priručniku Svjetovnog reda. Svjetovni red iz Remeta je priredio knjigu o.

Vjenceslava “Duša remetskog romara” koja je izašla u izdanju KIZ-a. U ovome broju Karmelskog vjesnika moći ćete se upoznati sa stoljetnom knjižnicom Svjetovnog reda u Somboru. Na bugarskom jeziku je izašao prijevod knjige sv. Majke Terezije “Zamak duše”, a uskoro izlaze i “Osnutci”. Tajnik misija Reda o. Jerome Paluku zahvalio je za sredstva koja smo prikupili za misije našega Reda. Iz Generalne postulature stižu nam radosne vijesti da će bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva biti uskoro kanonizirana.

U Kristu uskrsnulom od mrtvih, koji nam je poslao svoga Duha Svetoga, sve vas srdačno pozdravljam. + o. Srećko od BDM, provincijal

1

IZ SREDIŠNJICE REDA umarala prepoznavati i hvaliti milosrđe Božje, toliko da je izjavila: „prije ću se ja umoriti vrijeđajući ga, nego što će se Njegovo Veličanstvo umoriti opraštajući mi“ i dodaje: „Nikad se ne umara dajući niti se može iscrpiti njegovo milosrđe; nemojmo se mi umoriti primati“ (Moj život 19, 15).

Sa svoje strane sv. Ivan od Križa, u jednoj

PISMO GENERALNOG DEFINITORIJA Corso d’Italia, 38 00198 Rim – Italija Šestogodište 2015. -2021. – 3. pismo Rim, 23. prosinca, 2016.

Draga braćo i sestre terezijanskog Karmela!

Nastavljajući običaj od proteklih godina, šaljemo vam ovo pismo na kraju redovitog sastanka Generalnog definitorija koji se održao u Rimu od 15. do 22. prosinca u skladu s dogovorenim kalendarom koji predviđa susret svakog tromjesečja (u ožujku, lipnju, rujnu i prosincu).

Ovom prilikom s nama više nije bio p. George Desmond Tambala koji je 15. listopada imenovan za biskupa u rodnoj biskupiji Zomba (Malawi) i koji se vratio u svoju zemlju, gdje će imati biskupsko ređenje krajem siječnja. Ponovno izražavamo našu zahvalnost p. Georgeu za njegov primjer blagog bratskog suživota i za njegovo velikodušno služenje Redu kroz dugo vremensko razdoblje i želimo da mu ova nova etapa služenja Crkvi bude plodonosna. Kao posljedicu navedenog imenovanja Generalni definitorij je, nakon savjetovanja, sazvao izvanredni sastanak 14. studenog i izabrao za novog definitora Afrike o. Daniela Ehigiea iz provincijalnog vikarijata Nigerije te očekujemo da će nam se uskoro pridružiti.

Nalazimo se u jednom posebnom trenutku povijesti Reda i Crkve. Zadnjih mjeseci terezijanski Karmel je intenzivno proživljavao završetak 500. obljetnice

2

Karmelski vjesnik

1/2016.

rođenja sv. Terezije od Isusa, koja je bila uistinu godina milosti za sve nas. U Avili, svetičinom rodnom gradu, proslavili smo 15. listopada službeno zatvaranje jubileja, uz sudjelovanje oca Generala. U mnogim drugim mjestima svijeta karmelska obitelj zahvalila je Bogu za život i djelo sv. Terezije i za dobar prijem koji su imale brojne i svakovrsne aktivnosti i proslave koje su se odvijale tijekom godine. Sad, s Terezijom i poput Terezije, „vrijeme je da krenemo na put“, sabirući plodove jubileja i nastojeći živjeti dan za danom donoseći terezijanski duh ondje gdje se nalazimo.

S druge strane, ušli smo s cijelom Crkvom u Godinu Milosrđa, koju je papa Franjo otvorio 8. prosinca, „kako bi u svakodnevnom životu živjeli Milosrđe koje nam je Otac oduvijek darovao“ (Lice Milosrđa, 25). Kao terezijanski karmelićani, imamo na umu da se sveta Terezija nije

poznatoj misli – koju je papa Franjo citirao u Licu Milosrđa 15 –, podsjeća nas da ćemo „u predvečerje života biti pitani o ljubavi“ (Izreke 60). A nemojmo zaboraviti ni sv. Tereziju od Djeteta Isusa koja se prikazala kao žrtva milosrdnoj Ljubavi Božjoj (Molitve 6).

Kao uvod u sastanke našeg definitorija, u skladu s već ustaljenom tradicijom, 15. prosinca ugostili smo Generalni savjet naše braće iz Reda karmelićana (OCarm). S njima smo uspostavili otvoren dijalog o različitim temama od zajedničkog interesa: ponovno čitanje i revizija Konstitucija (koje i oni provode), zajednički sastanak s Udrugom latinoameričkom karmelićana (ALACAR) odr-

žan u San Salvadoru od 26. listopada do 1. studenog 2015. godine, 450. obljetnica rođenja svete Marije Magdalene de Pazzi koja će započeti 2. travnja, Svjetski dan mladih u srpnju 2016. godine u Krakovu (Poljska), moguće zajedničke inicijative u kontekstu Godine Milosrđa, i drugo.

Jedno od pitanja koje smo detaljnije analizirali bila je trenutna situacija Wadi es-Siaha na Brdu Karmel, kolijevci karmelskog života. Projekt zaštite i obnove mjesta napreduje, dobrim dijelom zahvaljujući ekonomskim sredstvima koje su oba Reda skupila u kampanji realiziranoj 2014. godine po cijelom svijetu. Ipak, kako bismo dovršili predviđene projekte potrebno je računati na dozvole izraelskih arheoloških autoriteta i općine Haifa, a koje se nadamo dobiti narednih mjeseci.

Prije nekoliko tjedana, početkom prosinca, naš Generalni definitorij je posjetio Izrael da bi na licu mjesta izvidio situaciju koja se odnosi na našu prisutnost u Svetoj Zemlji i da bi razgovarao s redovnicima delegacije o sadašnjosti i budućnosti brojnih i različitih pastoralnih stvarnosti i baština Reda na tom području. Mogli smo se uvjeriti u veliki posao koji obavljaju redovnici ove delegacije, počevši od o. Enrique Castra, generalnog delegata, i o. Fausta Spinellija, ekonoma, koji djeluju s velikom zauzetošću i oduševljenjem za dobro terezijanskog Karmela u Svetoj Zemlji. Definitorij je ukazao na neke prioritete i poteze za neposrednu budućnost.

Kompleksna situacija zemlje zahtjeva posebnu pozornost na pravne i administrativne aspekte naše prisutnosti, koji se nastoje razjasniti i riješiti, uz nužne savjete kompetentnih stručnjaka.

Osim ovog važnog pitanja, koje je iznova bilo predmet rasprave u definitoriju, nije nam nedostajalo tema za razgovor na sastancima ovih dana. Neke od njih čine dio života i svakodnevnih aktivnosti Generalne kuće. Tako smo, na primjer, primili i komentirali izvještaj generalnog ekonoma: ekonomska se situacija, iako krhka, postupno stabilizira nakon pozamašnih investicija ostvarenih zadnjih godina, posebno za izgradnju CITeS-a; iskre-

3

IZ SREDIŠNJICE REDA

no zahvaljujemo na suradnji koju smo primili od nekih provincija i samostana preko velikodušnih donacija i pozajmica.

Također iznova zahvaljujemo i oblastima koje su poslale svoj godišnji doprinos Generalnoj kući te pozivamo i druge da to učine na vrijeme. Također smo analizirali neke mogućnosti kako modernizirati i revitalizirati informacije i komunikaciju koju putem Interneta nudi Generalna kuća, što je područje koje zahtjeva dubinsku obnovu.

Jednaku pozornost smo posvetili tajništvu za misijsku koordinaciju koja i dalje radi kako bi animirala misijsko djelovanje Reda te kako bi olakšala dobivanje resursa za različite misionarske projekte.

U tom smislu definitorij je poduzeo korake kako bi proveo odluku br. VII Generalnog kapitula 2015. godine, koji je tražio osnivanje fonda za pomoć misionarima s godišnjim doprinosom od strane svake oblasti. U posebnom pismu koje će biti poslano narednih dana pobliže će se opisati uvjeti uplate koja treba biti shvaćena kao znak solidarnosti i misijske svijesti cijeloga Reda.

Druga odluka Kapitula odnosila se na nastavak rada Karmelskog povijesnog instituta (Institutum Historicum Carmelitanum). Definitorij je imao prvu razmjenu mišljenja o ovoj ustanovi za koju bi bilo nužno pronaći kompetentne stručnjake koji će biti spremni posvetiti se studiju povijesti Reda i raditi timski. Trenutno smo preporučili generalnom arhivaru,

4

Karmelski vjesnik

1/2016.

IZ SREDIŠNJICE REDA

koji je zadužen za arhiv Povijesnog Instituta i umjetničke baštine koja mu pripada, da prouči najbolji način organiziranja navedenog materijala i stavi ga na raspolaganje istražiteljima.

U odnosu na tu temu čini nam se prikladnim oformiti studij i istraživački rad kako među nama ne bi nedostajalo pravih stručnjaka u najnužnijem djelokrugu za kulturu Reda. Posebnu pozornost zahtijeva, naravno, studij sv. Terezije i sv. Ivana od Križa u kojem trebaju u prvom redu imati ulogu centri poput Terezijanuma i CITeS-a kojima je povjerena misija osigurati akademsku i znanstvenu dimenziju studija o našim svecima.

Također smo razgovarali o drugim vidovima naše službe iz generalne uprave.

Jedno od osnovnih predviđenih sredstava za promicanje Reda i poticanje suradnje između provincija i generalne uprave su pastoralni posjeti. Svaki od članova definitorija izradio je kalendar posjeta oblastima koje su mu povjerene, a koji će biti obznanjen nakon što prethodno predviđeni datumi budu potvrđeni. Prvi posjeti počet će već od siječnja. Revidirali smo aktualni vodič za pastoralne posjete (odobren od Generalnog definitorija u lipnju 2003.) koji će i nadalje biti polazišna točka. Željeli bismo ojačati kolegijalni vid generalne uprave, na način da se najvažnije odluke vezane uz pastoralne posjete donesu nakon razgovora s cijelim definitorijem.

Definitorij se osvrnuo na projekt ponovnog čitanja Konstitucija koji su re-

dovnici našeg Reda započeli na prijedlog Generalnog kapitula 2015. godine.

Započet ćemo ovaj proces na 50. obljetnicu zatvaranja II. Vatikanskog Koncila. Papa Franjo je u apostolskom pismu svim posvećenim osobama prigodom Godine posvećenog života podsjetio da je, zahvaljujući Koncilu, „posvećeni život započeo plodonosan proces obnove koja je, sa svojim svijetlim i tamnim stranama, bila vrijeme milosti, označeno prisutnošću Duha“ (I, 1). U istom tekstu izražava svoju želju da se „svi oblici posvećenog života zapitaju što traže Bog i čovječanstvo današnjice“ (II, 5). Jedna od izričitih odredbi Koncila bila je revizija i prilagodba Konstitucija ustanova posvećenog života (Perfectae Caritatis 3). Naš Red je odgovorio na ovu odredbu, plod koje su naše sadašnje konstitucije, potvrđene 1981. godine i naknadno prilagođene novom Zakoniku kanonskog prava 1985. godine. Sad, nakon više od trideset godina, vjerujemo da je došao trenutak da bacimo pozoran pogled na tekst Konstitucija i usporedimo ga s istinom našeg života, koji se nalazi u društvenom, kulturalnom i religioznom okviru koji se posljednjih godina dubinski promijenio, a koji se i dalje mijenja sve ubrzanijim ritmom. Iz Generalnog definitorija iznova potičemo sve da sa zanimanjem i željom za vjerodostojnošću sudjeluju u ovoj reviziji života na koju se Red obvezao.

Komisija koja je osnovana da koordinira i animira ovaj pothvat za početak je izradila kalendar i metodologiju, a proces će trajati do izvanrednog definitorija 2018. godine. Prvi preliminarni materijali poslani su sredinom listopada. Prije nekoliko dana poslane su prve točke o kojima će redovnici i zajednice promišljati od siječnja. Zahvaljujemo na suradnji različitim oblastima koje su većinom već odredile odgovorne ljude za koordinaciju i animaciju ovog procesa na svom teritoriju.

Približavamo se završetku Godine posvećenog života. U Rimu će se 2. veljače održati završna euharistija. Stoga će redovnici i redovnice iz cijelog svijeta sudjelovati u predviđenim slavljima i susretima. Jednom inovativnom i značajnom gestom Kongregacija za ustanove posvećenog života i društva apostolskog života izričito je sazvala predstavnice federacija i udruga ženskih kontemplativnih zajednica. Stoga će i bosonoge karmelićanke imati priliku izravno sudjelovati u slavljima i u isto vrijeme se susresti međusobno, uz prisutnost Oca Generala. Molimo Gospodina da ova jedinstvena prilika pomogne cijeloj obitelji terezijanskog karmela da „raste u jedinstvu“, kako je zatraženo u Poruci bosonogih karmelićanki pozvanih na Generalni kapitul u Avili 2015. godine.

Stigli smo na kraj sastanka definitorija pred samu svetkovinu Božića, kojeg ćemo proslaviti s cijelom zajednicom u Generalnoj kući, u zajedništvu s braćom i sestrama karmelske obitelji i želeći svima obnovljeno iskustvo Božjeg milosrđa, očitovanog u betlehemskim jaslama. Jednako tako želimo svima sretnu i plodonosnu 2016. godinu, ispunjenu mirom i ljubavlju. + Bratski o. Saverio Cannistrà, general, o. Agustí Borrell, o. Łukasz Kansy, o. Johannes Gorantla, o. Daniel Chowning, o. Francisco Javier Mena i o. Mariano Agruda III.

Sa španjolskog prevela: s. MJ

5

IZ SREDIŠNJICE REDA

PISMO GENERALNOG DEFINITORIJA Corso d’Italia, 38 00198 Rim – Italija Šestogodište 2015. -2021. – 4. pismo Rim, 14. ožujka 2016.

Draga braćo i sestre terezijanskog Karmela! Šaljemo vam naš bratski pozdrav na završetku redovnog sastanka Generalnog definitorija koji smo održali u Rimu od 7. do 13. ožujka. Ovom prilikom prvi put nam se pridružio o. Daniel Ehigie, koji je izabran za novog generalnog definitora za Afriku, nakon što je o. George Tambala imenovan biskupom Zombe (Malawi). O. George je imao biskupsko ređenje 30. siječnja, za vrijeme intenzivnoga i radosnog slavlja na kojemu je sudjelovao i sam o.

Daniel zajedno s velikim brojem članova karmelske obitelji. Na početku prvog zasjedanja Definitorija o. Daniel je pročitao ispovijest vjere i službeno preuzeo svoju ulogu generalnog definitora.

Naš sastanak je održan par tjedana nakon završetka Godine posvećenog života. Tim povodom Kongregacija za UPŽ i DAŽ pozvala je u Rim predsjednicu i jednu pratiteljicu svake federacije i udruge kontemplativnog života, među njima također i bosonoge karmelićanke. Nave-

6

Karmelski vjesnik

1/2016.

IZ SREDIŠNJICE REDA dena kongregacija darovala nam je jedan dan susreta stotinjak bosonogih karmelićanki iz cijeloga svijeta s ocem Generalom. Ovaj je susret sačinjavalo bogato iskustvo bratstva i poslužio je za razgovor o važnim temama vezanim ponajprije uz trajnu formaciju i komunikaciju. Prikupljena mišljenja pomoći će ocu Generalu u boljem služenju bosonogim karmelićankama u spomenutim područjima.

Teme o kojima smo razgovarali tijekom ovih dana susreta Definitorija bile su, kao i uvijek, brojne i raznolike. Ponajprije smo dobar dio vremena posvetili razgovoru o generalnim pohodima različitim oblastima koje smo ostvarili tijekom siječnja i veljače: — Otac General završio je pastoralni pohod Izraelskoj delegaciji, nakon bratskog posjeta cijelog Definitorija u prosincu prošle godine. Delegacija koja se nalazi izravno pod generalnom upravom ima posebno značenje za cijeli Red te zahtijeva posebnu pozornost. Zajednica od dvanaestorice braće živi u samostanu Stella Maris, a opslužuje i kuću u El Muhraki, dok jedna malena zajednica od trojice braće skrbi za latinsku župu u Haifi. U ovom razdoblju stanje je općenito pozitivno.

Zahvaljujući suradnji s Libanonskom poluprovincijom očekujemo da ćemo moći dati novi poticaj župi i školi u Haifi.

— Nakon Izraela, o. Saverio je imao pastoralni posjet Egipatskoj delegaciji koja je oformljena 2010. godine. Trenutno delegacija ima dvanaestoricu redovnika, četvorica su u formaciji te se trenutno svi nalaze u kući u Shubri u Kairu. Kuća u Ma’adiju je u radovima, a postoji i druga kuća na raspolaganju u Aleksandriji. Definitorij je pregledao i prihvatio statute delegacije na još pet godina te je ponudio konkretne naputke kako bi ohrabrio život i pastoralno djelovanje redovnika.

— O. Agustí Borrell, generalni vikar, dao je izvješće o pastoralnom posjetu Sicilijskom komesarijatu. Navedena oblast trenutno ima 26 svečano zavjetovanih redovnika i 6 zajednica. Pastoralna aktivnost je zamjetna i odvija se ponajviše u 4 svetišta, dvije župe i jednom duhov-

nom centru. Također ističe opsluživanje bosonogih karmelićanki, OCDS i drugih vjerskih zajednica. Generalni definitorij je donio odluke, na tragu izvješća definitora, kako bi pokušao osnažiti posebno bratski suživot u zajednicama i usmjeriti budućnost naše prisutnosti na Siciliji preko suradnje s drugim oblastima za formaciju u skladu s obvezama i realnim mogućnostima Sicilijskog komesarijata.

— O. Agustí također nas je obavijestio o plenarnom savjetu Iberijske provincije, održanom sredinom veljače u Avili, na kojem je sudjelovao. Iberska provincija je nastala u veljači 2015. spajanjem pet provincija. Godinu dana nakon početnog kapitula, plenarni savjet je poslužio da se napravi balans prijeđenog puta i revidiraju neki aspekti. Proces razvoja nove provincije djeluje veoma pozitivno i obećavajuće, usprkos svojoj kompleksnosti i neizbježnim poteškoćama. Opći je dojam da zadovoljavajuće napreduje, utemeljujući se na novoj dinamici i provincijalnim strukturama, kao i na međusobnom upoznavanju

i suodnosu među redovnicima.

— O. Johannes Gorantla bio je u bratskom posjetu velikom broju zajednica braće i sestara u raznim oblastima u Indiji.

Konkretno, bio je u misijama u Chattisgarhu (Tamilandu) koji ima dvije zajednice, u Šri Lanci (Tamilnadu) koja ima jednu zajednicu, u Zapadno-bengalskom vikarijatu (Južna Kerala) koji ima 8 zajednica, u provincijalnoj delegaciji Ranchi (Malabar) s 5 zajednica, u vikarijatu Orissa (Manjummel) koji ima 5 zajednica i u Delhiju. Također je sudjelovao na susretu provincijala Indije koji je održan 29. veljače u Hyderabadu gdje se između ostalog govorilo o ponovnom čitanju Konstitucija, podršci misijama, suradnji u formaciji među provincijama i drugim programima formacije koje Definitorij organizira u Indiji. Suradnja među indijskim provincijama je uobičajena i veoma plodonosna. Također je imao pastoralni posjet samostanu u Thanjavuru.

— O. Daniel Chowning je bio u bratskom posjetu Oklahomskoj, Pariškoj i En-

7

IZ SREDIŠNJICE REDA glesko-irskoj provinciji. Oklahoma je trenutno malena provincija s 18 redovnika i 5 zajednica. Tema razlučivanje je trenutni broj apostolskih aktivnosti. Pariz s 40 braće i 5 zajednica proživljava trenutke stabilnosti s posebnom usmjerenošću prema bogoslužju te zajedničkoj molitvi i duhovnoj pratnji. Englesko-irska provincija koja ima 45 braće (ne računajući Nigerijski i Australski vikarijat) ima nedostatak zvanja, koji tako obilježava zapadni svijet, te

se mora suočiti s nužnim preispitivanjem svoje prisutnosti i aktivnosti.

— O. Javier Mena posjetio je Peruanski komesarijat, Ekvadorsku delegaciju i Bolivijsko-urugvajsko-paragvajski vikarijat, potičući pothvat ponovnoga čitanja Konstitucija i zajedničke pothvate među provincijama, posebno one koji se odnose na suradnju u etapama početne formacije. Prvo je posjetio Peruanski komesarijat koji ima 28 svečano zavjetovane braće i 3 s prvim zavjetima u ukupno 6 zajednica.

Prisutnost mladih redovnika koji preuzimaju službe daje nam čvrstu nadu. Opredjeljenje za duhovni pastoral može dati veću postojanost budućnosti karmelske prisutnosti u regiji (kao i kontinuitet različitih socijalnih aktivnosti u zajednicama).

Iduća etapa u posjetu bila je Ekvadorska delegacija gdje se nalazi 18 braće u 4 zajednice (i trojica u misiji). Napreduju u

8

Karmelski vjesnik

1/2016.

IZ SREDIŠNJICE REDA postupku integracije, nužnom zbog raznolikosti mentaliteta i podrijetla (Ekvadorci, Kolumbijci i Španjolci). Pastoralna aktivnost pomalo postaje sve raznolikija, pri čemu se razmišlja o većoj posvećenosti promicanju duhovnosti. Zatim je posjetio vikarijat u Boliviji (4 zajednice s 10 braće i 2 biskupa), Urugvaj (3 zajednice s 9 braće) i Paragvaj (2 zajednice s 8 braće). To je novonastali vikarijat koji u nekim stvarima još uvijek ovisi o sadašnjoj Iberskoj provinciji. Aktivnost se usredotočila prvenstveno na formaciju i sad bi bilo prikladno povećati djelovanje na različite pastoralne aktivnosti, prvenstveno na pastoral duhovnosti kao i na jačanje postupka integracije između tri zemlje koje sačinjavaju vikarijat.

— O. Mariano Agruda posjetio je karmelsku obitelj u Indoneziji i Vijetnamu.

Radi se o napučenim zemljama s manjinskim, ali veoma zauzetim kršćanskim stanovništvom. Terezijanski karmel doživljava porast sa znatnim brojem novih zvanja. U Indoneziji ima 9 zajednica koje se nalaze na nekim od mnogih otoka koji sačinjavaju zemlju. U Vijetnamu je bio u Cao Thaiju, našoj prvoj kanonski utemeljenoj zajednici u zemlji, i otud je posjetio sedam zajednica bosonogih karmelićana u Vijetnamu koje imaju velik priljev zvanja što predstavlja izazov za formaciju. O. Mariano je također svratio na Filipine gdje je posjetio neke zajednice bosonogih karmelićana i sastao se s provincijalnim savjetom OCDS-a koji je u velikom procvatu.

Jedna od tema s kojom su se svi definitori suočili na svojim sastancima s redovnicima oblasti koje su posjetili bila je postupak ponovnog čitanja Konstitucija koji je već ušao u fazu intenzivnog rada u zajednicama. Na sastancima se moglo iznova komentirati važnost ove inicijative Generalnog kapitula koja zahtjeva pokretanje istinske osobne i zajedničke provjere od strane braće, kako bismo obnovili naš život bosonogih karmelićana. Definitorij je komentirao i vrjednovao reakcije koje je mogao sakupiti i prenijet će ih povjerenstvu koje je za to zaduženo. Uglavnom, iako se radi o zahtjevnom poslu i očekivano je

da će se morati nadići neki početni otpori, u većini slučajeva odvija se sa zanimanjem i predanošću te se već kušaju prvi plodovi osobnog promišljanja i uzajamne razmjene mišljenja o našim Konstitucijama.

Na svom prolasku kroz razna mjesta, definitori su uvijek nastojali imati bratski susret sa zajednicama bosonogih karmelićanki, u želji za promicanjem bratstva i suradnje između braće i sestra, što je jedna od želja sv. Terezije i jedan od ciljeva ge-

vrijeme i tradicionalna i moderna, koja proživljava razdoblje velike vitalnosti i širenja na raznim područjima svijeta.

Definitorij je prema naputcima o. Alzinira Debastianija, generalnog delegata za Svjetovni Red, razmotrio nekoliko tema, kao što su uloga provincijalnih savjeta, formacije, komunikacije i regionalnih susreta. Narednih će dana otac General poslati pismo o ovim pitanjima.

neralne uprave. Na ovom se tragu nalazi i namjera da ponudimo elemente za trajnu formaciju, kao što je navedeno u poruci bosonogim karmelićankama pozvanima na Generalni kapitul prošle godine i imajući na umu razgovor bosonogih karmelićanki s ocem Generalom na susretu 3. veljače u Rimu. Definitorij je primio izvješće tajnika za karmelićanke, o. Rafała Wilkowskog, o prijedlozima sabranim na navedenom susretu i onima koji su naknadno uslijedili na temelju prijedloga kojega je otac General dao na tom susretu.

Uskoro će se oblikovati povjerenstvo koje će točno odrediti teme i prikladnu metodologiju za pripremu formacijskih materijala koji će biti ponuđeni svim samostanima koji ih žele koristiti, imajući uvijek u vidu raznolikost kultura i prilika.

Dio našeg Reda čini također i Svjetovni Red (OCDS), stvarnost koja je u isto

Što se tiče komunikacije, nastavlja se obnova web stranice generalne kurije, a već su posve aktivna sredstva neposredne komunikacije na Facebooku (Ordo Carmelitarum Discalceatorum) i na Twitteru (@ocdcuria), preko kojih se dan za danom mogu pratiti život i aktivnosti Generalne kurije i Reda.

Podsjećamo da je poželjno poslati važne novosti iz raznih oblasti tajniku za komunikacije (ocdinform@gmail.com).

Definitorij je po običaju primio detaljno izvješće od strane generalnog ekonoma o ekonomskim pitanjima. Konkretno, pregledali smo završnu bilancu za 2015. godinu koja pokazuje poprilično stabilnu situaciju ekonomije Generalne kuće.

Također smo saslušali o. Jerômea Palukua, tajnika za misijsku suradnju, nakon njegovih nedavnih posjeta Malawiju i Kongu, gdje je sudjelovao na susretima udruženja provincijala anglofonih i frankofonih

9

IZ SREDIŠNJICE REDA područja o tom pitanju. Tamo je imao priliku izložiti nove izazove pred koje trenutne prilike stavljaju misijsku aktivnost Reda i predložio je načine kako bi se intenzivirala i poboljšala suradnja Generalne kuće s različitim oblastima po pitanju misijskih pothvata. Također je savjetovao neke zajednice bosonogih karmelićanki u izradi pothvata. Tajništvo pomaže u pronalaženju znatne ekonomske pomoći za misijske pothvate, a za to je nužno da budu razrađeni i izvršeni profesionalno i transparentno što uključuje predočavanje podataka o odredištu gdje je proslijeđen primljeni novac. S druge strane, tajništvo prima od naših oblasti uplate namijenjene misijama: dobar dio je već stigao i nadamo se da će ostatak stići u narednim tjednima.

Također smo razgovarali o CITeS-u u Avili, kojeg je generalni vikar bratski posjetio početkom siječnja. CITeS je postao referentna točka širenja naše duhovnosti i mjesto otvorenog i interdisciplinarnog dijaloga na području mistike. Tome su u zadnje vrijeme doprinijele brojne inicijative i aktivnosti povodom 500. obljetnice rođenja svete Terezije. Definitorij, u razgovoru sa zajednicom, pokušava pronaći načine kako bi ojačao ulogu CITeS-a kao središta za formaciju specijalista na području duhovnosti sv. Terezije i sv. Ivana od Križa. Stoga je o. General ponovno imenovao o. Francisca Javiera Sanchu ravnateljem CITeS-a i o. Rómula Cuartasa zamjenikom ravnatelja i ekonomom.

Govoreći o studijima, također smo se prisjetili važnosti Terezijanuma kao glavnog akademskog središta Reda i razmotrili smo neke vidove njegove trenutne stvarnosti i inicijativâ. Narednih će tjedana generalni vikar bratski posjetiti stalnu zajednicu Terezijanuma.

Zatim smo razmotrili neke konkretne slučajeve redovnika iz različitih oblasti koji trebaju pomoć Definitorija u razlučivanju i donošenju odluke. Generalni prokurator, o. Jean Joseph Bergara, izvijestio nas je o trenutnom stanju nekih slučajeva koji su pod nadležnošću Svete Stolice.

Završavamo susret Definitorija pred vratima Velikog tjedna, u jubilarnoj Go-

10

Karmelski vjesnik

1/2016.

IZ SREDIŠNJICE PROVINCIJE

Čestitka o.

Generala novoimenovanom biskupu o. Zdenku Generalna kuća bosonogih karmelićana Corso d’Italia, 38 00198 Rim – Italija Rim, 4. travnja 2016.

Predragi o. Zdenko,

dini Milosrđa. Oraspoložimo se kako bismo radosno doživjeli iskustvo Božje milosrdne ljubavi koja nam po Uskrsu daruje novi život Uskrsnuloga. U vazmenom otajstvu vidimo ostvarenu puninu “prevelike ljubavi“ (le trop grand amour) koja je toliko potresla našu sestru Elizabetu od Presvetog Trojstva: prikladno je sjetiti je se u ovim trenucima kad smo primili radosnu vijest o njezinoj skoroj kanonizaciji.

U ime Definitorija i cijele zajednice Generalne kuće, želimo karmelsko-terezijanskoj obitelji cijeloga svijeta blgoslovljen Uskrs. +

doznavši za tvoje imenovanje biskupom Gospićko-senjske biskupije, želim ti uputiti koju riječ zahvalnosti i ohrabrenja.

Prošlo je skoro pedeset godina otkad si, kao šesnaestogodišnjak, odlučio ući u Red Bosonogih Karmelićana, u vremenima koja za Crkvu u tvojoj domovini nisu bila laka, što pokazuje vjerodostojnost tvoga posvećenja i jakost vjerničkog ozračja koje te pratilo u prvim godinama obiteljskog života.

Tijekom čitavog tog vremena, nakon što si dovršio svoju formaciju u Firenci i u Rimu, imao si priliku služiti svojoj Hrvatskoj provinciji u raznim službama, osobito kao Provincijal u dva mandata. Pored toga, bio si šest godina Generalni Vikar i trenutno si obavljao službu Rektora trajne zajednice Terezijanuma u Rimu.

S osobitom zauzetošću si se posvećivao također skrbi o našim sestrama Bosonogim Karmelićankama, koje si pratio na razne načine: pojedinačno, slušajući i savjetujući mnoge redovnice, dajući formacijske tečajeve i propovijedajući duhovne vježbe te konačno kao asistent Udruge hrvatskih klauzurnih samostana.

Sve si to činio ostavljajući trag dobrote i predanosti, na čemu ti od srca zahvaljujem, također u ime tolike subraće i susestara koji su se okoristili tvojom ljubavlju i bratstvom.

Sad kada te Crkva zove na ovu novu, važnu službu, siguran sam da ćeš znati odgovoriti istom velikodušnošću i osjećajem za odgovornost koji su te uvijek obilježavali.

Kao uvijek kad je neki subrat pozvan na ovakvu službu, moji su osjećaji, kao vjerujem i sve tvoje braće i sestara, osjećaji radosti zbog mogućnosti koja ti je dana da služiš Crkvi ondje gdje se to od tebe traži, ali i nostalgije zato što ne ćeš moći s istim intenzitetom živjeti povezanost koja te veže s tvojom obitelji.

Puno hvala, dragi o. Zdenko, za sve dobro koje si želio i činio svojoj obitelji. Neka Gospodin, po zagovoru Majke Karmela, sv. Josipa i sv. Terezije, izlije na tebe svoga Duha kako bi bio svjetlo i vođa na putu ovoga novog poslanja.

S odanošću, o. Saverio Cannistrà, general

o. Saverio Cannistrà, general, o. Agustí Borrell, o. Łukasz Kansy, o. Johannes Gorantla, o. Daniel Chowning, o. Francisco Javier Mena, o. Mariano Agruda III. i o. Daniel Ehigie.

Sa španjolskog prevela: s. MJ

11

IZ SREDIŠNJICE PROVINCIJE teljem, a mjesto održavanja bit će Buško Jezero za kolovoški turnus i Krk za listopadski turnus.

5. O. Provincijal najavio je pastoralni pohod generalnog definitora o. Lukasza Kansy-a i predstavio je program i metodologiju njegova pohoda.

Izvještaj sa VI. sjednice Provincijalnog savjeta

svoj rad, ali može se imenovati njegov voditelj.

4. Utvrđeni su datumi sjednica Provincijalnog savjeta i Sabora provincije za iduću godinu: - Provincijalni savjeti:

Remete – Zagreb, 10. prosinca 2015., 17.00h 1. Radovi na uređenju samostana u Splitu privode se kraju. Trenutno se završavaju stolarski radovi. Grad Split je prihvatio zamolbu da prilaznu cestu proglasi privatnom.

Razmatrane su ponude za gradnju crkve te je prihvaćena najpovoljnija - gosp. Jankovića. Zahvaljujući donacijama proslijedit će se sa gradnjom crkve paralelno s dovršenjem samostana.

U daljnjim aktivnostima u vezi gradnje na gradilištu na Vidovcu, uz Provincijala i Prov. ekonoma, Splitsku zajednicu će zastupati njezin prior.

2. Raspravljalo se o stanju u kleričkoj odgojnoj zajednici i usuglašene su neke sastavnice programa za bogoslove u narednom razdoblju.

3. Duhovni centar u Splitu za sada nema prostora za

12

Karmelski vjesnik

3/2015.

1.

2.

3.

2. 5. (8.30h) - Remete 10. 9. (10.00h) – Graz 3. 12. (10.00h) – Sombor

- Sabor Provincije bit će na Buškom jezeru od 21.11. (ponedjeljak) navečer ili poslijepodne do srijede navečer ili četvrtka ujutro.

- Za duhovne vježbe termin će utanačiti o. Provincijal u dogovoru s vodi-

6. Razno - Provincijalni savjet je odobrio da o.

Vinko izvidi mogućnost dobivanja zemljišta za gradnju nove zgrade Prve katoličke osnovne škole u Gradu Zagrebu.

- O. Vinko je izvijestio o ponudi za donaciju, od strane Ljerke Škrljak, koja nudi kuću u Sv. Ivanu Zelini u svrhu započinjanja pastoralnih aktivnosti. Savjet je zaključio da „nismo u stanju prihvatiti tu ponudu“. +

Umjesto čestitke novoimenovanom biskupu mons.

Križiću Vjerujem da smo našem subratu o. Zdenku, novoimenovanom biskupu Gospićko Senjskom, već svi čestitali. Zato se ne bih htio ovdje ponavljati, ali osjećam potrebu iznijeti dvije stvari koje nam svima u Provinciji mogu biti poticajne. Dobro znamo da je o. Zdenko predvodio jako puno puta duhovne vježbe različitim staležima. Možda ipak najviše duhovnih vježbi predvodio je za redovnice i redovnike. Postoje predvoditelji duhovnih vježbi i seminara koji znaju jako dobro i lijepo govoriti o redovničkim zavjetima, bratskoj ljubavi i drugim vidovima redovničkog života, no kada to treba živjeti konkretno u svome redovničkom životu onda stvari nisu baš onako kako o tome govore za vrijeme duhovnih vježbi. O. Zdenko je primjer koji je znao

jako lijepo voditi duhovne vježbe, govoriti o zavjetima, ali to i živjeti. Zato sam kao poticaj svima nama u Provinciji htio s vama podijeliti svjedočanstvo koje nam je nedavno dao naš subrat o. Zdenko, sada biskup Gospićko – senjski. Kao što vjerujem znate, o. Zdenko je, još prošle godine, izrazio želju o. Generalu da bi se htio vratiti u Provinciju i da mu o. General pronađe zamjenu za Rektora međunarodnog zavoda Terezijanum u Rimu. O. General je to i obećao, no nije mu bilo lako pronaći zamjenu. Zamolio je o. Zdenka da pričeka još jednu godinu i da se nada da će mu do jeseni ove godine pronaći zamjenu. Kada sam u siječnju ove godine bio u Rimu, o. Zdenko mi je rekao da mu je o. General obećao da će mu pronaći zamjenu do jeseni ove godine. I rekao je da je on, što se njega tiče, spreman poći u sve samostane Provincije i prihvatiti bilo koju službu. Jedino što je dodao je da bi mu možda bilo malo teško poći u Sofiju zbog toga što bi trebao učiti novi jezik, ali ako je to potrebno da je i tamo spreman poći. Nakon toga bio je imenovan biskupom i to je prihvatio, uvjeren sam samo zato, jer je u borbi koju je vodio sa sobom, shvatio da je to Božja volja. Kao asistent Udruge sestara karmelićanki o. Zdenko je trebao sredinom travnja doći na sjednicu savjeta Udruge i izvadio je već avionsku kartu od Rima do Zagreba s određenim datumom. No, budući da je bio imenovan biskupom trebao je u Zagreb doći ranije. Pokušao je promijeniti avionsku kartu tako da može putovati ranije za Zagreb.

No, ta promjena datuma putovanja značila je znatnu nadoplatu. No, o. Zdenko, iako je trebao hitno kao novoimenovani biskup službeno putovati za Zagreb, u duhu siromaštva, nije se odlučio putovati avionom jer bi to značilo znatnu nadoplatu, nego se odlučio putovati vlakom do Trsta, a zatim ga je o. Dominik autom dovezao do Zagreba.

Ovo su dva primjera koje nema potrebe komentirati, nego su poticaj svima nama kako živjeti svoje redovničke zavjete, a ne samo o njima držati lijepa predavanja. + o. Srećko od BDM

13

PRILOZI je novost ljudske egzistencije, i na tome sv. Ivan inzistira – odgojiti čovjeka vjere.

Njega ne zanimaju metode molitve, nego čovjek molitelj koji stoji pred Licem Božjim u svoj svojoj istini, u svojoj različitosti, smislu, postojanju, dostojanstvu. Vjera je ‘mogu’: ako sam ukorijenjen u Bogu i vučem snagu iz Boga, onda ‘mogu’ i nema toga što ne mogu.“ Napomenuo je i tri pokazatelja izrastanja čovjeka u čovjeka vjere: biti utemeljeni na Riječi; slušati govor u sebi o sebi, prepoznavajući sve ono pozitivno kao Božji dar i stavljajući te darove na službu zajednici; te poistovjećenje s Riječju. Na koncu je o.

Mamić iznio i sedam oznaka vjere. Vjera je osobna, slobodna, uvjerljiva i čvrsta u patnji, eklezijalna, molitvena, klanjateljska te angažirana. +

Karmelićanke u Breznici Đakovačkoj proslavile svetkovinu sv.

Ivana od Križa BREZNICA ĐAKOVAČKA (TU) – „Sabrali smo se kako bismo slavili Gospodina radi jedne osobe koja ga je ljubila i koju je on ljubio“, riječi su kojima je karmelićanin o. Jakov Mamić, generalni vikar Vojne biskupije, započeo misno slavlje u čast sv.

Ivana od Križa, 14. prosinca 2015. u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj. Uz o. Jakova koncelebrirao je domaći župnik vlč. Miro Tomas, a u asistenciji je bio i karmelićanski bogoslov br. Stanko Pažin. „Ivan od Križa je obnovitelj i učitelj.

Obnovitelj, jer je bio otvoren poticajima Duha Svetoga, a učitelj jer je išao stopama svoga Učitelja, zato je i proglašen naučiteljem Crkve. On je osoba križa, trpljenja, odbačenosti, prijezira. Sve je to Ivan od Križa“, istaknuo je o. Mamić, upozorivši kako sv. Ivan nije samo osoba mističnih iskustava i slasti, kako ga ljudi često doživljavaju, nego i trpljenja.

U svojoj homiliji o. Jakov izložio je dvije najveće brige sv. Ivana od Križa, a koje su temelj cjelokupnog njegova života: spasiti u čovjeku božansko, te spasiti u Bogu ljudsko.

“Vrijeme nas izaziva svojim ponudama da tražimo nekoga boga koji je umotvorina ili zamišljajnost, koji je potpuno drugačiji od svega što je čovjek. Da bi bio prihvatljiv,

14

Karmelski vjesnik

1/2016.

mora biti potpuno različit od nas. No, ako vjera nema dimenzije potrebe, patnje, gladi, žeđi, besposlenosti, siromaha, čovjeka bez perspektive, gradimo svijet bez Boga i bez čovjeka. Bože sačuvaj razumjeti čovjeka bez božanske dimenzije. I, Bože sačuvaj razumjeti Boga bez ljudske dimenzije, bez Isusa iz Nazareta.“ Nadalje, o. Mamić naglasio je kako u zajedničkom hodu Boga i čovjeka sv.

Ivan naglašava posebno tri stvarnosti: posebnost svakoga pojedinoga puta, njegovu skrovitost te nepredvidivost. „Bog se prilagođava svakoj pojedinoj duši, nijedan put nije isti i svatko mora otkriti svoj osobni put s Bogom. Božji zahvati su skroviti. Bog ne uživa u spektaklima, nego djeluje u otajstvu, i zato nemojte tražiti jasnoću za sve jer to nije Božji način pristupa nama. Ničiji put s Bogom nije predvidiv, važno je znati da se može čovjek i umoriti, ali: nemoj stati.“ Nakon mise, o. Jakov održao je zajednici karmelićanki predavanje o sv. o.

Ivanu od Križa, nastavljajući misao iz homilije o važnosti stvarnosti vjere kao temelja čovjekovog hoda s Bogom. „Vjera

Propovjednik je podijelio s prisutnima svoja razmišljanja o svetopisamskim tekstovima koji govore o tome kako Bog plače nad svojim izraelskim narodom koji je morao u ropstvo da bi u tom stanju ropstva u njemu narasla čežnja za Bogom. Bog je kao majka koja mora kazniti dijete, a onda još više pati zbog tog djeteta nego ono samo. Sv. Ivan od Križa jako dobro razumije tu Božju ljubav, tu patnju progonstva, i uviđa da to tako mora biti, jer u tamnoj noći duše Bog izvodi ono što mi nikad sami ne bismo mogli provesti. U Ivanovom Evanđelju Isus moli da svi budemo jedno, a Ivan od Križa govori kako ćemo svi mi na kraju ući u jedinstvo, utopiti se u Trojstvo. Uviđa da Bogu trebamo uzvratiti ljubav, da se čovjek trudi da bude jedno na individualnoj razini, te da sve što imamo dijelimo s drugima. Ivan od Križa, smatra propovjednik, stavlja pred nas am-

Proslava Sv. Ivana od Križa u Karmelu u Mariji Bistrici “U večer svog života bit ćeš pitan o ljubavi.” Te riječi sv. Ivana od Križa, među ostalima, bile su poticaj i geslo razmišljanja vlč. Antuna Motočića, našeg misnika, prigodom trodneve priprave za svetkovinu sv. Ivana od Križa, karmelićanina i crkvenog naučitelja, od 11. do 13. prosinca.

Svečano je bilo napose 14. prosinca, na samu svetkovinu, kada je misno slavlje predvodio p. Ivan Iko Mandurić, isusovac, duhovnik udruge “SKAC”, u suslavlju s vlč. Antunom Motočićem.

P. Mandurić se na početku propovijedi prisjetio želje bl. Alojzija Stepinca da Zagreb okruži Karmelima koji će moliti za njegove potrebe. “A danas se u tom Zagrebu događaju lijepe stvari”, rekao je p. Mandurić, spomenuvši pritom anketu HKS-a koja pokazuje da današnji mladi autentičnije žive svoju vjeru.

biciozan put da pobijedimo svoj ego, taštinu, sebičnost. Sam je p. Ike posvjedočio da je, nakon što ga je Božja ljubav ranila, prolazio tamnu noć, i da je to strašan put.

Kod sv. Ivana ga zadivljuje njegova potpunost, privrženost, vjernost. Izrekao je zanimljivu misao: “Ono što je lako izabrati, teško je biti”, koju je potom objasnio: lako je dopustiti da nas svijet zavede, ali teško je biti alkoholičar, kriminalac. “Ono što je lako biti, teško je izabrati”, tu je misao

15

PRILOZI

PRILOZI

primijenio na svoj duhovni put, na kojem mu je trebalo puno vremena da se odluči ići putem svećeništva, ali sada je to lako biti i drugačije ne može. Potaknuo nas je da razmišljamo o tome kako nas Bog ljubi, da primjećujemo tu Božju zaljubljenost u nas, da s drugima dijelimo svoje srce i da budemo jedno s njima. Ivan od Križa je, dok je bio mučen u tamnici, ostavio svoje srce otvoreno za one koji su ga progonili.

Tako svi mi moramo imati srce otvoreno za Boga i jedni za druge, zaključio je p.

Mandurić.

Nakon sv. Mise imale smo zanimljiv susret s p. Ikom, koji nam se predstavio kao veliki Bogotražitelj već od rane mladosti, da bi ga Gospodin preko raznih zanimanja pripremao za današnjeg apostola studentske i radničke mladeži u Zagrebu. Obradovale smo se njegovim velikim planovima za budućnost kroz mnogovrsnu pomoć mladima kako bi bili dobri ljudi i kršćani. +

Sv. Ivan od Križa u KarmeluBrezovica: Ivan je isijavao Boga „U Godini smo Božjeg Milosrđa koje je živio i širio sv. Ivan od Križa. Kod njega nije bilo vidljivo izvana ništa posebno, ali ljubav prema Bogu i čovjeku bila je vrhunska,“ rekao je na svetkovinu sv. Ivana od Križa, u ponedjeljak 14. prosinca, na početku misnoga slavlja predslavitelj, naš o. Danijel Čolo, OCD, karmelićanin iz zagrebačkih Remeta.

Uz njega su bili suslavitelji vlč. Slavko Pavlović, vlč. mr. Mijo Matošević, vlč.

Damir Ocvirk, vlč. Luka Slijepčević, vlč.

Domagoj Matošević, te bogoslov, naš br.

Danijel Marija Katačić, OCD. Govoreći o tome kako je Ivan živio kao bijednik, ali srce mu je isijavalo Boga, kao i

16

Karmelski vjesnik

1/2016.

o njegovoj duhovnoj nauci i spisima, bit kojih je čežnja za Bogom, o. Danijel je naglasio i ovo: „Okolnosti u 16. stoljeću, u kojemu je živio sv. Ivan od Križa, nisu se po njemu puno promijenile, ali je kraj njegova života pokazao da je Ivan živio za vječno, a ne za zemaljsko kraljevstvo.

Ivan je bio bogat Bogom. To je njegova duhovna ostavština njegovom i našem vremenu.“ Potom je govorio o važnosti trajnog duhovnog rasta u Bogu, o čežnji za njim koja vodi do sjedinjenja, kao i o Ivanovoj pedagogiji utjelovljene Ljubavi koja je motivirala sav njegov život, jer: „Ne može se čovjek obratiti ako nije spoznao da je Bog vječna ljubav.“ Jednako tako spomenuo se Ivanovog bogatog mističnog života u zajedništvu s Bogom, kao i eshatološke i duhovne dimenzije Božjega kraljevstva, utemeljena na Blaženstvima. Na kraju, propovjednik je zaželio svim prisutnim štovateljima sv. Ivana od Križa, naučitelja Crkve, da na putu do vječnosti rastu u čežnji za preobrazbom u Boga, te da ostvaruju svoje dubinsko zajedništvo s njim, jer se do pobjede dolazi samo kroz križ i poraze.

Misno slavlje animirale su sestre karmelićanke oduševljenim pjevanjem koralne Mise „Cum jubilo“ uz ivanovske skladbe, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a vjernici su im se pridružili. Sestre su predmolile sv. Krunicu prije sv. Mise, kao i prije one večernje, a pripremile su se

za svetkovinu devetnicom molitava, meditacija i pjesama u čast sv. Ivana od Križa.

Rektor zagrebačkog Bogoslovnog sjemeništa mr. Anđelko Košćak, uz asistenciju vlč. Zvonka Vukovića i bogoslova br.

Danijela Marije Katančića, OCD, predslavio je večernju sv. Misu, kojoj je prethodila Večernja Časoslova. Oktet zagrebačkih bogoslova uveličao je misno slavlje svojim poletnim, prekrasnim pjevanjem, a sve prisutne pozdravio je na početku domaći župnik vlč. Vuković. Uoči misnoga slavlja, bogoslovi su i ove godine svečano unijeli u Karmel betlehemsko svjetlo i obradovali sestre i vjernike spomenom na skoro Isusovo rođenje koje je svijetu donijelo mir, radost i život. „Sv. Ivan od Križa bio je čovjek koji je uz sebe čvrsto privinuo križ i drugima pomogao da spremno i hrabro nose svoj križ života“, bile su uvodne misli rektora bogoslovije u zapaženoj homiliji. Osvrnuvši se na Ivanov ovozemaljski završetak, ocrtao ga je kao duhovnog obnovitelja, oca i stup Karmelskoga reda.

Put obnove kojim je Ivan prošao u sebi i u Redu bio je težak i nadasve zahtjevan.

No, on se nije obeshrabrio usprkos svim nevoljama i nedaćama koje je prošao. Bio

je uvjeren da je Gospodin s njim i da ga jača svojom snagom.

Tu se dogodio i providnosni susret sa sv. Terezijom Avilskom, obnoviteljicom Karmela. Ona je u sv. Ivanu prepoznala velikana vjere i duha, kojega joj je Gospodin poslao da obnovi Karmel. „Susret sv. Ivana sa sv. Terezijom utječe na njega i mijenja ga. Terezija uvjerava Ivana da ga Karmel treba, a i ona na svom duhovnom putu. Ona u njemu prepoznaje čovjeka jakoga duha s kojim može obnoviti Karmel“, rekao je između ostalog propovjednik. Potom je spomenuo Ivanovu potrebu za mistikom, ali i Ivanovu raspoloživost za ljude koji su ga trebali. Na koncu je pozvao prisutne da se nadahnjuju na životu i nauci sv. Ivana od Križa i da se ne boje biti potpuno slobodni od onoga što ih udaljuje od Boga, te da budu otvorena srca za Božje darove koje im Bog daje u svojoj Riječi i Euharistiji.

Srdačne riječi zahvale ocu rektoru, Oktetu i brojnim štovateljima sv. Ivana od Križa uputio je župnik Vuković, a Oktet je obradovao sestre izuzetno bogatim božićnim koncertom koji je bio njihova čestitka i preporuka za daljnju molitveno-duhovnu pratnju. +

17

PRILOZI

PRILOZI

MUZIČKE VEČERI U KARMELU 2016.

I ove godine u karmelskoj crkvi sv. Stjepana kralja u Somboru upriličene su glazbene večeri koje okupljaju dobar broj somboraca, ljubitelja lijepe pjesme ili instrumentalnih skladbi.

U petak 11. prosinca 2015. godine, po šesti puta u Vojvodini, po drugi puta u Somboru, a po prvi puta u karmelićanskoj crkvi, Humanitarno udruženje Nijemaca Gerhard, uz pokroviteljstvo Njemačke ambasade u Beogradu, organiziralo je božićni koncert za pripadnike njemačke nacionalne manjine i za sve ostale ljubitelje glazbe.

Slušale su se božične pjesme na njemačkom jeziku, ali i na drugim jezicima.

Izvođači su bili: Adrienn Kuktin, orguljašica, Dječji zbor Šareni vokali, svirači muzičke škole Petar Konjović te vokalni ansambl Quinta Divina.

Te večeri je karmelićanska crkva bila mjesto glazbenog susreta za više od 500 ljudi koji su došli na ovaj koncert bilo iz Sombora, bilo okolnih mjesta ili udaljenijih mjesta u Vojvodini. Koncertu su prisustvovali i predstavnici njemačke ambasade i gradske skupštine grada Sombora, kao i mnogi gosti organizatora. Na početku je goste pozdravio gospodin Anton Beck, predsjednik Udruženja, a pozdravnu riječ je uputio i šef odjeljenja za kulturu njemačke ambasade, Christian Reißmüller.

Organizatorima i posjetiocima koncerta zahvalno slovo je, na njemačkom i na hrvatskom jeziku, uputio i prior samostana u Somboru, o. Stjepan Vidak, koji je bio zamoljen da preko TV Vojvodine gledateljima uputi božičnu poruku.

Evo zahvalnog govora o. Stjepana Vidaka.“Kao prior zajednice nas redovnika karmelićana ovdje u Somboru želim izraziti zahvalnost organizatorima što je baš ovaj dom Božji odabran da bude mjesto ovakvog predivnog događaja. Ovo je crkva, mjesto gdje ljudi ispovijedaju svoju vjeru i klanjaju se Bogu. Neki će reći da je vjera razlog mnogih podjela i razdora, i da

18

Karmelski vjesnik

1/2016.

O. Gerard i Majka Regina Terezija na izložbi „Sveta Hrvatska“

je treba odbaciti. Jest, ako se vjera zasniva na ljudskim mudrolijama o Bogu, a ne na objavi Boga po Isusu Kristu, Sinu Božjemu. Isus se rodio da bi nas povezao s Bogom i međusobno jedne s drugima. Bog je Onaj koji ne želi razdvojiti ljude, nego ih spojiti. Večeras je ovo mjesto bilo mjesto susreta, bez obzira na vjeroispovijest ili nacionalnu pripadnost. Zbog toga sam posebno sretan.

Uživali smo slušajući božične skladbe koje su nas ponijele u prostranstva svjetlosti i mira. Muzika je sveopći dar Stvoritelja. Neka i ovakvi događaji budu pomoć i poticaj da u ovom gradu, u ovoj zemlji, idemo jedni drugima u susret kao prijatelji, kao braća i sestre. Volio bih da ova crkva bude i dalje mjesto susreta Boga i čovjeka, te čovjeka i čovjeka. Neka vam je svima sretan i blagoslovljen Božić.

Nakon koncerta u hodniku je crkve, koji je bio premalen za sve goste, bilo posluženo kuhano vino, čaj i tradicionalni božićni slatki specijaliteti.

Svi su bili prezadovoljni ovim događajem. Gospodin Christian Reißmüller u pratnji o. Stjepana obišao je samostan, a posebno je, kao veliki ljubitelj knjige, bio impresioniran bibliotekom.

U ovoj višenacionalnoj i višekonfesionalnoj sredini vrlo je teško ostvariti čisto vjerski obojene susrete koji bi okupili ljude raznih vjeroispovijesti i nacija. Zato smatramo da su i ovakvi događaji sredstvo zbližavanja Boga i čovjeka, a samim time čovjeka i čovjeka, te da Karmel u Somboru, čuvajući svoju kontemplativnu dimenziju, slijedi, koliko može, smjernice pape Franje otvaranjem svojih vrata ljudima s nakanom da budu dotaknuti radošću evanđelja. +

17. 12. 2015. godine, u galeriji „Ruža“ u Gundulićevoj 45 u Zagrebu, o. Mato Miloš, vicepostulator u kauzi o. Gerarda Stantića, i karmelićanski bogoslovi bili su na izložbi umjetnice gospođe Blaženke Pleše „Sveta Hrvatska“, koju je svečano otvorio tajnik Udruge hrvatskih branitelja – dragovoljaca Domovinskog rata, g. Franjo Pavićić u prostorijama Udruge. G. Pavičić nam je približio ulogu branitelja-dragovoljaca u stvaranju Lijepe naše te istakao kako je kod populacije branitelja veterana upravo slikarstvo najčešći način izražavanja osjećaja pri rehabilitaciji i omiljeni hobi. Kvartet „Prijatelji“, koji sačinjavaju branitelji, sa četiri domoljubne pjesme dodatno nas je oraspoložio, a zatim je gđa Jasenka Marija Leko recitirala svoje prelijepe pjesme vjerske i domoljubne tematike.

Prof. Stanko Špoljarić, likovni kritičar i bivši kustos Paviljona, koji dulje vrijeme prati umjetnicu Blaženku Pleše, kritički je opisao opus gđe Blaženke naglasivši zahtjevnost izrade portreta, gdje pozna-

vanje osobnosti i djela portretiranih igra važnu ulogu. Istakao je izvrsnu strukturu boje i posebnu voluminoznost koje nije lako postići u ovoj tehnici. Portreti su prikazivali poznate svece, blaženike i sluge Božje u Hrvata. Nama karmelićanima su bili posebno zanimljivi portreti sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića i Majke Regine Terezije, dvoje karmelićana koji su zaslužni za dolazak bosonogih karmelićana i karmelićanki u Hrvatsku. Slike su nas se prilično dojmile te smo uvjerenja da je umjetnica sjajno pogodila likove naših karmelićana. Slažemo se s tvrdnjom prof. Špoljarića da gđa Blaženka u svojim prikazima velikana Crkve u Hrvata donosi iskru transcendentnosti te gotovo ispisuje njihov životopis, ponašanje i ljepotu duše.

Zanimljiv dio izložbe bio je i prikaz „ratom ranjenih crkava“, kako ih je opisao prof. Špoljarić, te naših dragih branitelja u akcijama obrane domovine. Na kraju programa, počašćeni domjenkom, uživali smo u slikama i razgovoru s ljubiteljima umjetnosti, domovine i hrvatskih svetaca, blaženika i sluga Božjih. +

19

PRILOZI

PRILOZI

MUZIČKE VEČERI U KARMELU 2016.

Koncert učenika Muzičke škole “Petar Konjović”, Sombor U petak 18. prosinca 2016. održana je druga muzička večer u Karmelu u Somboru, na kojoj je održan koncert učenika osnovne i srednje muzičke škole “Petar Konjović” iz Sombora pod dirigentskom palicom svog profesora Mirka Preguna.

Sviralo je 15-ak učenika, a svirali su klasične skladbe poznatih skladatelja. Većinu skladbi su izveli kao orkestar, no neke je skladbe izveo trio, a neke duet odabranih učenika. Ovo je bio prvi samostalni nastup učenika muzičke škole u somborskom Karmelu.

Goste i izvođače je pozdravio, i na kraju zahvalio na odazivu, prior samostana, o. Stjepan Vidak. On je podsjetio publiku da Božić ima svoj sadržaj, da to nije jednostavno “blagdan” ili “praznik”, što se vrlo često može čuti u čestitkama sa svih strana i s malih ekrana. Iako znamo da svetkovina Božića na ovaj datum nije originalni, izvorni kršćanski blagdan, sama nas riječ “Božić – mali Bog” upućuje da je u sredi-

20

Karmelski vjesnik

1/2016.

štu ove svetkovine rođenje Isusa Krista, “maloga Boga”, i da je Dijete u jaslama središnja ličnost blagdana, a ne Djed Mraz ili Djed Božičnjak.

I nekršćani slave božične praznike ili božićne blagdane i žele jedni drugima u tim danima mir, ljubav, zajedništvo, toplinu doma. O. Stjepan je rekao da se u tim željama zapravo krije iskonska čežnja za dobrotom i ljubavlju, koju je u ljudsko srce utisnuo sam Stvoritelj, i jedino je On, koji je sama Dobrota i Ljubav, može ispuniti. A Isus nam objavljuje Stvoritelja kao Oca koji će to i učiniti. Nadalje, o. Stjepan je potaknuo kršćane da čuvaju sadržaj Božića i svjedoče svojim životom da su povjerovali da je Dijete u jaslama zaista Bog, Isus – Spasitelj, Emanuel – Bog s nama.

Na kraju koncerta izvođači su se okrijepili na malom domjenku pripremljenom u samostanskoj blagovaonici.

Koncert vokalnog ansamla “Quinta Divina” Na blagdan svetoga Stjepana prvomučenika somborska crkva svetoga Stjepana kralja bila je mjesto održavanja božićnog koncerta vokalnog ansambla “Quinta Divina”.

Prior o. Stjepan Vidak i ovoga je puta uveo u koncert duhovnim poticajima, posluživši se mislima o božićnom otajstvu karmelićanina, na žalost pokojnog, o. Wilfrida Stinissena. Donosimo neke misli.

“Isusovo rođenje u Betlehemu rođenje je koje najviše plijeni pozornost na Božić.

Ali ako u ovom rođenju ne vidiš povezanost s rođenjem Riječi od Oca u vječnosti, izgubio si ono najvažnije. Tada je ostalo za dobro raspoloženje samo malo romantike: simpatično dijete koje možda za kratko dodiruje tvoje srce, ali uistinu ne može zahvatiti tvoju nutrinu. Utjelovljenje Boga najveća je tajna kršćanstva, najviše neshvatljiva i neprotumačiva. Kako se tako veliki Bog može učiniti tako malenim?

Kako može ovo nejako dijete, malo novorođenče koje se guši u plaču biti “moj Gospodin i moj Bog”? … Krist rođen odOca u

vječnosti i rođen od Marije u Betlehemu, želi se roditi i u tvom srcu. … Ništa ne vrijedi što je postao čovjek i što se rodio u Betlehemu, ako se ne rodi u tebi i ne obasjava tvoje srce. … Nemoj misliti da mu moraš nešto veliko i raskošno ponuditi. Njegova će prisutnost tvoje siromaštvo pretvoriti u svjetiljku koja svijetli božanskim svjetlom.

On se najbolje snalazi kod jednostavnih i skromnih, samo ako mu se otvore vrata.”

(W. Stinissen, Ovo je dan što ga učini Gospodin, misli za 25. i 26. prosinca) Na kraju koncerta publici se obratio član vokalnog ansambla Karlo Hameder zahvalivši joj što ih svojim dolaskom podržava i potiče da rade sa svojim talentima, da rade ono što vole i time unose u ljudska srca zrake svjetla, dobrote, mira, zajedništva i ljubavi. +

Betlehemsko svjetlo stiglo u Karmel sv. Josipa

„Čast nam je Betlehemsko svjetlo i ove godine donijeti u vaš samostan vjerujući da će ono unijeti toplinu, donijeti mir svim ljudima dobre volje i ispuniti srce radošću zbog rođenja Spasitelja!“, rekla je Ana Tadić predajući svjetlo vlč. Stjepanu Maroslavcu koji ga je primio u ime zajednice sestara karmelićanki, a potom započeo euharistijsko slavlje. Vlč. Stjepan je kazao: „I ti, Betleheme Efrato, nisi najmanji jer iz tebe će izići sunce pravde, iz tebe će ići ovo svjetlo – koje ste i vi donijeli, svjetlo koje je obasjalo svijet, svjetlo koje i danas svijetli.“ Osvrćući se na evanđeoski ulomak o Marijinu pohodu Elizabeti, propovjednik je okupljene vjernike potaknuo da se utječu Blaženoj Djevici Mariji kako bi ih naučila umjetnosti aktivnog čekanja, ali i tome da svoje dužnosti obavljaju spremno, razborito i bez odgađanja, ustrajući, jer samo ustrajnim radom može se doći do uspjeha.

Izrazivši želju da svi okupljeni koji su „doživjeli donošenje svjetla, nose svjetlo – ono Svjetlo koje označava Isusa Krista – i njegov blagoslov u svoje obitelji, u međusobne odnose, svima koje budu susretali, da svi osjete još više radosti, dobrote i ljubavi ovoga Božića“, vlč. Maroslavac zahvalio je izviđačima na trudu i naporu nošenja Betlehemskog svjetla do ovog samostana i dalje po crkvama diljem Nadbiskupije. Pozvao ih je da budu svjetlo i svjedoci toga svjetla ovoga Božića, a u novoj godini zaželio im je svako dobro te puno radosti od Novorođenoga Kralja. Zahvali se pridružila i poglavarica samostana, majka Ljiljana Prelić. +

Članovi Izviđačkog odreda „Klasje“ iz Đakova, pod vodstvom njihovog starješine i predsjednika Saveza izviđača Osječko-baranjske županije Antuna Šimića, 20. prosinca na četvrtu nedjelju Došašća donijeli su Betlehemsko svjetlo i u samostansku kapelu Karmela sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj.

21

PRILOZI

PRILOZI

Posjet sestrama u Kloštar Ivaniću

BOŽIĆNI DANI U KARMELU MAJKE BOŽJE BISTRIČKE I BL. ALOJZIJA STEPINCA Četvrta nedjelja došašća (20. prosinca 2015.) bila je posebna ove, netom započete, Jubilarne godine milosrđa u Mariji Bistrici jer su se toga dana svečano otvorila Sveta vrata bazilike kao znak da se vjernicima nudi milosni dar potpunog oprosta iz riznice Majke Crkve. Naravno da smo bile osobito radosne i već u duhu gledale rijeke hodočasnika koje će se ove godine slijevati kroz ta Vrata. Na samoj svečanosti otvaranja Vrata milosrđa i Svetoj misi, koju je predvodio pomoćni biskup zagrebački mons. dr. Valentin Pozaić, bile su i naše sestre Marija i Đurđica i tako i nas sve unijele kroz Sveta vrata bistričke bazilike.

Biskup Valentin Pozaić nas je neposredno prije svečanosti posjetio i čestitao nam Božić te nam progovorio o Izvanrednom jubileju milosrđa i drugim aktualnostima u Crkvi i društvu. Dva dana kasnije naš nam je provincijal o. Srećko Rimac dao još neke naglaske vezane uz Jubilej, osobito nam osvijetlivši značenje i praktično primanje dara potpunog oprosta. Neposredno prije Božića o. Ivan Podgorelec uveo nas je u otajstvo Utjelovljenja koje je jezgra svih glavnih usmjerenja kršćana i pozvao nas da budemo ono što je Bog postao, istinski ljudi, da imamo povjerenja i hrabrosti sebe izručiti Bogu kao što se On izručio nama i da imamo hrabrosti prihvatiti vlastitu nemoć. Naglasio je da je Utjelovljenje dar nama da bismo postali djeca Božja.

Misno slavlje polnoćke, kao i na sam Božić ujutro, predslavio je naš vjerni vlč.

Antun Motočić, koji je naglasio milosrđe Božje koje se ogleda u betlehemskoj štalici i dragocjeni dar spasenja koji nam je donio Isus. Misna slavlja božićnog vremena nosila su u sebi, uz naše glasove, i zvuke mandoline, violončela i harmonija zahvaljujući našim sestrama Ani, Hani, Karmen i Josipi.

22

Karmelski vjesnik

1/2016.

„Dječji dani“ prošli su razigrano i radosno. Tradicionalno 27. prosinca, nakon pohoda svim jaslicama u kući, ugostile su nas sestre u novicijatu. Uz zakusku, priredile su nam i glazbeno-scenski program. Vodile su nas svojim igrokazom u društvo sv. Klare, koja je svojim načelom siromaštva bila uzor našoj sv. Majci Tereziji, ali se nije libila „bogato“ proslaviti rođendan Spasitelja.

Novu smo godinu dočekale u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, a odmah prvoga dana imale smo blagoslov samostana i zajednice. Nas i naš dom blagoslovio je krčki biskup u miru mons.

Valter Župan, koji je u to vrijeme bio u Mariji Bistrici. Došao je u pratnji našeg župnika mons. Zlatka Korena i s. Rozalije, milosrdnice. Biskup Župan ne samo da nas je blagoslovio, nego nas je i ohrabrio u našem molitvenom poslanju. Istaknuo je da se danas malo vjeruje u moć molitve i upozorio nas da pazimo da takav stav ne prodre i unutar naših zidina i da nas ne obeshrabri, jer baš je sada molitva kao snažno sredstvo najpotrebnija da bi se pobijedilo zlo koje pritišće svijet.

Na Svetoj misi svetkovine Bogojavljenja vlč. Antun Motočić zanimljivo je povezao karmelićanina sv. Petra Tomu i tri kralja, pronašavši da imaju zajedničke odlike: mudrost i osluškivanje Božjeg glasa kako bi se otkrile skrivene namjere vladara. A na blagdan Krštenja Gospodinova posvijestio nam je kakvo dostojanstvo primamo na krštenju – dostojanstvo koje, međutim, kreposnim životom trebamo potvrditi. +

Dana 10. siječnja, na blagdan Krštenja Gospodinova, karmelićanska zajednica iz zagrebačkih Remeta uputila se na tradicionalni susret sa sestrama sv. Franje i klauzurnim sestrama karmelićankama u Kloštar Ivaniću nedaleko od Zagreba.

Sestarski samostani udaljeni su jedan od drugoga jedva nekoliko minuta hoda.

Ovo tradicionalno druženje traje već 39 godina i upriličuje se na blagdan Gospodinova krštenja. Sestre franjevke ugostile su braću karmelićane prijateljski i srdačno, u pravom evanđeoskom i franjevačkom duhu. Magistar bogoslova o. Dario Tokić dodatno je podigao atmosferu svirajući na gitari, dok su se svi ostali dobro i radosno zabavljali pjevajući božićne pjesme.

Na koncu druženja prior remetskog samostana o. Zlatko Pletikosić izrekao je nekoliko riječi zahvale sestrama na svim ovim godinama bratskog druženja, u nadi da ćemo se opet susresti slijedeće, jubilarne 40. godine.

Karmelićani su se potom uputili prema samostanu klauzurnih sestara karmelićanki, čija nas je majka Danijela srdačno primila. Zajedno smo molili večernje pohvale Bogu, a poslije kratke zakuske sa sestrama smo u govornici proveli ugodno vrijeme izmjenjujući osobna iskustva redovničkog života s Bogom. Također su se međusobno upoznali novi i oni koji su već odavno u karmelskom redu. Rastali smo se uz pjesmu i lijepe želje do slijedećeg susreta. +

SVIJEĆNICA U STEPINČEVOM KARMELU Svečanim misnim slavljem, koje je predslavio naš prof. dr. o. Dario Tokić, OCD, uz suslavitelje prof. dr. fra Ivana Karlića, OFMcon, redovitog profesora na KBF-u u Zagrebu, vlč. Božidara Tenšeka, župnika župe sv. Nikole Tavelića u zagrebačkoj Kustošiji, vlč. Ivana Grbešića, duhovnika Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati u Zagrebu, vlč. Josipa Mudronju, župnog vikara u velikogoričkoj župi Navještenja, te uz naše bogoslove karmelićane br. Ivana Živkovića, OCD i br. Joška Purka, OCD, u utorak, 2. veljače proslavile su sestre karmelićanke u Stepinčevom Karmelu u Brezovici blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu – Svijećnicu. Bilo je to ujedno slavlje polaganja prvih zavjeta s. Maristele od bl. Alojzija Stepinca (Marije Mustapić), kao i završetka Godine posvećenog života.

Smisao blagdana, s osobitim naglaskom na susret starca Šimuna i proročice Ane s Malim Isusom kojega su roditelji prikazali Gospodinu, usporedio je o. Dario s posvetom i prikazanjem s. Maristele po svetim zavjetima Gospodinu. Spomenuo je i to da se Bog htio roditi kao malo dijete kako bi u nama pobudio ljubav. No dijete Isus trebalo je puno rasti i napredovati, u čemu su mu uvelike pomogli roditelji, da bi ostvarilo u sebi puninu Boga. Slično je, na svoj način, i kod s. Maristele koja po polaganju zavjeta nije odmah savršena redovnica, već mora proći kroz napore i teškoće duhovnog života kako bi rasla u ljubavi i odgovorila na Božju ljubav.

Jedan od odgovora na tu ljubav je život po

23

PRILOZI

PRILOZI

svetim zavjetima koje je o. Tokić nazvao „tri slobode“: siromaštvo, čistoća i poslušnost. To će reći: sloboda od stvari, od ljudi i od samoga sebe. Živeći zavjet siromaštva, rekao je propovjednik, redovnici su slobodni od materijalnih dobara kako bi svoju snagu uložili u Božju Prisutnost. Po zavjetu čistoće redovnici su slobodni za ljubav prema svakom čovjeku: mogu biti blizu svim ljudima, jer ne žele nikoga posjedovati, već žele da svi budu Božji, a ne njihovi. Redovnici se odriču vlastite obitelji da bi pripadali velikoj redovničkoj obitelji i obitelji Crkve. Sloboda od samih sebe ostvaruje se po zavjetu poslušnosti. Naime, redovnici su slobodni od svojih planova, mišljenja, želja, od svoje volje, kako bi Bogu služili po poglavaru i vršili volju Božju. „Redovnici tako doživljavaju slobodu i postaju svjetlost drugima kao malo dijete Isus“, naglasio je propovjednik.

O. Dario poželio je prisutnima da nastoje biti dobri jedni drugima, jer onda je Bog među nama, a s. Maristeli da istinski živi tri slobode, da susretne Gospodina u svojoj zajednici, da mu se raduje i da ga može prepoznati i nositi drugima. Zaželio joj je i puno hrabrosti na karmelskom putu, da joj Gospodin bude bliz, te je uputio srdačne riječi zahvale svima prisutnima, osobito svećenicima, majci Anđi, bratu Vidi, sestri Ružici i njihovim obiteljima, kao i rod-

24

Karmelski vjesnik

3/2015.

bini i prijateljima s. Maristele koji su je pratili i pomagali kroz život.

S. Maristela rođena je i rasla u Metkoviću, u župi sv. Ilije. U Zagrebu je završila ekonomski fakultet, okušala se uspješno u struci, čula Božji zov i našla u Karmelu svoj put do Boga.

Misno slavlje animirale su skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD. +

O. Antonio-Mario Čirko izabran u prezbitersko vijeće Zagrebačke nadbiskupije O. Antonio-Mario Čirko, remetski župnik, 25. ožujka, na Veliki Petak, u prisustvu pomoćnog zagrebačkog biskupa Mije Gorskog i svećenika redovnika aktivnih u pastoralu, izabran je kao predstavnik redovnika Zagrebačke nadbiskupije za člana prezbiterskog vijeća Zagrebačke nadbiskupije. Prezbitersko vijeće Zagrebačke nadbiskupije skupština je svećenika koji, predstavljajući nadbiskupijski prezbiterij, kao Nadbiskupov senat prema pravnoj odredbi pomažu Nadbiskupu u upravljanju da bi se unapređivala pastoralna dobrobit nadbiskupije (usp. kan.

495, §1). Vijeće ima savjetodavni glas, a čine ga izabrani članovi, članovi po pravu zbog službe koju obavljaju kao i članovi koje Nadbiskup slobodno imenuje (usp. kan. 497).

PRVA GODIŠNJICA SMRTI O. VJENCESLAVA MIHETECA, OCD Dana 12. veljače 2016. navršava se prva godišnjica smrti o. Vjenceslava Miheteca.

Rođen je u Zagrebu 22. rujna 1945. godine od roditelja Danijela i Elizabete (r. Igrec), u obitelji s petero djece. Odrastajući u remetskoj župi, osmogodišnju školu završava u Zagrebu, na Jordanovcu, 1960., a srednju Učiteljsku školu 1965. Po završetku škole djeluje kao nastavnik u Radoboju i Bistri. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu napušta studij književnosti i filozofije te poslije odsluženja vojnog roka, 8. ožujka 1969., ulazi u novicijat otaca karmelićana u Somboru, gdje 9. ožujka 1970. polaže svoje jednostavne (prve) redovničke zavjete, dok je svečane (doživotne) zavjete položio 10. studenog 1974. u Remetama u Zagrebu. Studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, na Papinskom učilištu Teresianum u Rimu, a određeno vrijeme je boravio i na gori Karmel u Svetoj Zemlji. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1975. u Zagrebu. Kao svećenik je najduže djelovao u Remetama i Somboru. Održavao je brojne tečajeve duhovnih vježbi i obnova redovničkim zajednicama, bogoslovima i svećenicima te pučke misije u župama.

U Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. oca Josipa obnašao je brojne odgovorne službe: devet godina bio je župnik u župi Uznesenja bl. Djevice Marije u Remetama, potom upravitelj svetišta Majke Božje Remetske, tijekom dva trogodišta provincijal, predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara, prior u karmelićanskim samostanima u Remetama i Krku, član odgojne skupine, magistar klerika i prefekt sjemeništaraca. U karmelskom svjetovnom redu (OCDS) vršio je i službe duhovnog asistenta zajednice u Remetama i provincijalnog delegata za sve zajednice.

Bio je i član Upravnog vijeća Duhovnog centra sv. Ivana od Križa u Remetama. Na Sustavnom studiju duhovnosti predavao je predmete Liturgija časova, Duhovnost redovničkog života i Liturgijska duhovnost.

Glazbeno nadaren, svirao je orgulje u samostanskom koru i u remetskoj crkvi. Subraća i župljani su ga cijenili i voljeli kao vrsnog animatora liturgijskih slavlja, iskrenog molitelja, poznavatelja hrvatske i remetske crkvene baštine, obnovitelja svetišta, osobu s osjećajem za siromahe, predanog propovjednika, duhovnika i ispovjednika. Službu redovitog i izvanrednog ispovjednika obnašao je dugo godina u više samostana klauzurnih karmelićanki. Na Radio Sljemenu je dugi niz godina surađivao u emisiji „Hvaljen Isus i Marija“, a dio tekstova tih emisija objavljen je u dvije istoimene knjige Karmelskih izdanja. O prvoj godišnjici njegove smrti objavljena je i knjiga njegovih kajkavskih i štokavskih tekstova pod naslovom „Duša remetskog romara“.

Zemaljski, iznimno sadržajan i bogat, život o. Vjenceslava od Majke Božje Remetske (Miheteca), člana Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa, završio je u četvrtak 12. veljače 2015., u 70. godini života, 45. godini redovništva i 40. godini svećeništva. Pokopan je 16. veljače 2015. u zajedničkoj grobnici braće karmelićana na mjesnom remetskom groblju u blizini crkve u Remetama. +

25

PRILOZI

PRILOZI

STEPINČEVO 2016.

Može li se danas uopće govoriti o svetosti?

O onoj svetosti koja nam je po sakramentu krštenja ulivena, a to je život djeteta Božjeg?

U današnjem vremenu čovjek sve više gubi osjećaj za svetost. Danas se na svetost gleda kao na nešto što je miljama udaljeno od naše svakodnevice; kao nešto što jednostavno više “nije moderno”. Upravo zbog toga Crkva stalno naglašava i opominje kršćane da trebaju težiti za svetošću, ističući Kristov poziv na svetost: “Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet” (1 Pt 1,16).

Kada počinje svetost? Na samom početku života, u trenutku začeća, a po sakramentu krštenja počinje sakramentalni život svetosti. I na taj put svi su pozvani.

To je stanje u kojem stari čovjek uistinu umire, a na kraju zaživi posve novi čovjek, čovjek Duha.

Koje su karakteristike svetosti? Ono u čemu se čovjek svaki dan može vježbati jesu temeljne karakteristike koje čine svetost u svakodnevici. To su raspoloživost, predanje, otvorenost. Biti raspoloživ za druge ujedno znači staviti ih ispred svojih želja i potreba.

Jedan takva osoba, koju nam Crkva stavlja kao uzor i koje se prisjećamo svakog 10. veljače, jest bl. Alojzije kard. Stepinac.

Danas je nebeski rođendan mučenika blaženog Alojzija Stepinca. Prošlo je 18 godina otkako ga je, na veličanstvenom slavlju u Mariji Bistrici, blaženim proglasio sveti papa Ivan Pavao II. Blaženi Alojzije u jednom razdoblju svoga života stavljen je na veliku kušnju.

Uhapšen je, zatvoren i protiv njega se vodio montirani politički proces. Ponuđeno mu je da napusti svoju domovinu Hrvatsku i svoj narod, i ništa mu se neće dogoditi. Iz ljubavi prema Isusu Kristu, svojoj Crkvi i svome hrvatskom narodu to je odbio, a izabrao je trpljenje, zatvor i smrt. Poput svoga Učitelja Isusa Krista, odbio je kušnju lagodnog života, a prihvatio je trpljenje i križ za svoju Crkvu i svoj narod. Zato je blažen, zato je naš uzor i naš zagovornik.

26

Karmelski vjesnik

1/2016.

STEPINČEVO U STEPINČEVOM KARMELUBREZOVICA

Što još na kraju reći o ovom izuzetnom čovjeku? Nadbiskup Stepinac tiho je prinosio svoj život Bogu, svjestan da jedino molitva združena sa žrtvom može pomoći u tako teškim povijesnim okolnostima. Osim što je svjedočio vjeru i odanost hrvatskog naroda Svetoj stolici, kardinal, koji nikada nije ogrnuo grimizno kardinalsko ruho, među prvima se zauzimao za socijalni nauk Crkve, odnosno dostojanstven život, rad i egzistenciju svakog čovjeka.

Tvoj zagovor, blaženi Alojzije, ištemo, u tebe se pouzdajemo. Pa kao što si za zemaljskoga života bio beskompromisni navjestitelj vjere Kristove i divni svjedok ljubavi prema Bogu i bližnjemu, pomozi sada iz nebeske slave svoj narod da ne zaboravi vječne istine, da ostane vjeran Crkvi s Petrovim nasljednikom na čelu, i da, odbacivši laž i varave zamke bezbožnika, odvažno krene putem Krista – jedine Istine koja će ga osloboditi. + o. Anđelko Jozić, OCD

„Blaženi je Kardinal sačuvao ne samo slobodu govora, nego i slobodu šutnje. Kada su komunistički silnici htjeli da tijekom onoga što su oni nazvali sudskim procesom odgovara na njihova pitanja, da ispuni prostor riječima, on je čuvao šutnju, čuvao je čistoću nutarnjosti, svetište savjesti“, rekao je u prigodnoj homiliji na liturgijsko Stepinčevo, u utorak, 9. veljače 2016. godine, u svetištu Stepinčevog Karmela u Brezovici, vlč. Matija Pavlaković, upravitelj župe Kašina.

Jednako tako, potaknuo je prisutne na veću pozornost prema šutnji, koju današnji čovjek gotovo i ne poznaje, a koja je najglasniji govor, jer ona govori djelima, stavovima i ponašanjem. Propovjednik je također spomenuo potrebu šutnje u našem vjerničkom životu – šutnje koja je neophodna za život molitve, koja djelima veliča Boga i ljude i po kojoj nam dolaze dobročinstva, nesebičnost i sebedarje. „Šutnja ispunjena ljubavlju, šutnja klanjanja Bogu, mijenja život“, naglasio je vlč. Pavlaković i ukazao na bl. Alojzija Stepinca kao na svjedoka svete šutnje: „Njegova šutnja danas je govor, možda glasniji nego ikada, dok se na taj govor i dalje nabacuje riječima koje je nečije srce unakazilo do ružnoće laži i klevete. A mi zalazimo u razgovor svoje duše s Bogom, da bismo osjetili radost prisutnosti Riječi koja nas uči daru šutnje kao svjedoka istine.“ Potom je vlč. Pavlaković ustvrdio da se istina o bl. Alojziju Stepincu na sve moguće načine nastojala desetljećima prekriti i promijeniti – bezuspješno, jer: „riječ se može prigušiti, šutnja nipošto. Baš zbog toga, svatko tko danas dopusti da mu progovori ta glasna Stepinčeva šutnja, bit će poput kraljice od Sabe koja iskreno traži istinu i želi ju slijediti. Danas je prošlo vrijeme kada se riječ o toj veličanstvenoj, gorljivoj šutnji mogla držati iza rešetaka i prikazati kao zločin“, naglasio je predslavitelj i zaželio

vjernicima da govore jezikom ljubavi i jezikom svete šutnje po primjeru bl. Alojzija Stepinca, jer: „Stepinčeva je šutnja ostala snažan govor, jer je ispod nje stvarna snaga evanđeoske riječi i evanđeoskih djela.“ Misno slavlje uveličale su lijepim pjevanjem duhovne kćeri bl. Alojzija Stepinca, sestre karmelićanke, uz svečanu orguljsku pratnju s. M. Bonite Kovačić, OCD. Ovogodišnje Stepinčevo obilježile su čuvarice svetišta i na sam Stepinčev dan, u srijedu, 10. veljače, misnim slavljem koje je predslavio domaći župnik vlč. Zvonko Vuković, uz asistenciju ministranta Tomislava Skendera, u nazočnosti brojnih Blaženikovih štovatelja. Hvalevrijedna je bila župnikova homilija u koju je, uz značenje slavlja Pepelnice, ukomponirao spomen na 56. obljetnicu smrti bl. Alojzija Stepinca, uprisutnio njegovu duhovnu veličinu s naglaskom na Blaženikovu stamenost, hrabrost, postojanost, čvrstoću načela, osobito čistoću savjesti, te ga orisao kao biskupa s vizijom, kojemu su bili na srcu siromašni i socijalno ugroženi, a koji je ostao vjeran Bogu, papi i hrvatskom narodu.

U popodnevnim satima radost Stepinčeva sa sestrama karmelićankama u prijateljskom susretu dijelili su neokatekumeni iz Splita. Ovi dugogodišnji vjerni Stepinčevi štovatelji došli su u pet autobusa, pod vodstvom don Šime Doljanina.

Kroz pjesmu, molitvu i susret očitovali su svoju odanost i ljubav prema Blaženiku i Karmelu. +

27

PRILOZI

PRILOZI

PREDKORIZMENA DUHOVNA OBNOVA SVEĆENIKA SUBOTIČKE BISKUPIJE Somborski karmelski samostan i ove je godine bio domaćin jednodnevne duhovne obnove za svećenike subotičke biskupije i njihovog pastira, mons. Ivana Penzeša, biskupa. Ova duhovna obnova dio je aktivnosti Duhovnog centra o. Gerarda. Već dulji niz godina organizira se na utorak pred Pepelnicu, kao priprava svećenika za korizmeno vrijeme. Sastavnice duhovne obnove su, uz zaziv Duha Svetoga i molitvu Srednjeg časa, nagovor nekog predavača, klanjanje s mogućnošću sakramenta pomirenja, sveta misa koju predslavi otac biskup, te objed u samostanskoj blagovaonici.

Na području biskupije najviše se govori mađarski i hrvatski, pa su zbog toga uvijek dva odvojena predavanja i, naravno, dva predavača. Predavanje na hrvatskom jeziku održao je naš o. provincijal Srećko Rimac na temu “Svećenik – služitelj Božjeg mi-

28

Karmelski vjesnik

1/2016.

losrđa”, dok je predavanje na mađarskom jeziku imao naš subrat iz mađarske karmelske provincije, iz samostana u Keszthely-u, o. Péceli Bence Imre, na temu “Lice milosrđa očima karmelićanina”. O. Imre je trenutno kapelan u karmelićanskoj župi Svete Male Terezije u Keszthely-u, te odgovorni urednik karmelićanskog časopisa “Kármel”.

Na oba jezika pozdrav je uputio i raspored odvijanja susreta i predavače predstavio prior samostana o. Stjepan Vidak.

Ovom susretu je nazočio i o. Mato Miloš, vicepostulator kauze sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića. Na kraju svete mise otac biskup je na grobu sluge Božjega o.

Gerarda Tome Stantića na oba jezika molio molitvu za proglašenje blaženim našega sluge Božjega.

Zahvalni smo što je i ove godine somborski karmel odabran kao mjesto ove duhovne obnove. Bez udjela sve braće u samostanu, bez raspoloživosti naše subraće da pripreme predavanja, te bez velikodušne pomoći naših vjernika laika i pojedinih članova našeg Svjetovnog reda, ne bi bilo moguće realizirati sve ovo. Zato braća somborskog karmela svima od srca zahvaljuju i sve uključuju u svoje molitve i misne žrtve. +

RAZGOVOR S O. JUROM ZEČEVIĆEM POVODOM SUSRETA PAPE FRANJE I RUSKOG PATRIJARHA KIRILA Razgovor novinara Hrvatskog katoličkog radija, Zvonimira Zelenike, s prof. dr. sc. Jurom Zečevićem, pročelnikom katedre ekumenske teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i tajnikom Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, povodom susreta poglavara Katoličke Crkve, pape Franje, i Ruske pravoslavne Crkve, patrijarha Kirila, dana 12. veljače 2016. na Kubi 1. Dr. Zečeviću, ovih se dana dosta piše o susretu pape Franje i ruskog patrijarha Kirila. Možete li nam opisati značaj toga susreta i tko se zapravo s kim susreće.

Značaj toga susreta je uistinu velik. Susreću se biskup Rima, papa Franjo, poglavar cijele Katoličke Crkve, koji je do 16. stoljeća, do pojave Reformacije, bio poglavar cijelog zapadnog kršćanstva, a koji je i danas poglavar Crkve koja broji više od milijardu i dvjesto milijuna vjernika diljem svijeta.

Njegov sugovornik je Patrijarh moskovski i sveruski Kiril (Ćiril), poglavar Ruske pravoslavne Crkve, jedne od petnaest tzv. „(po)mjesnih“ pravoslavnih Crkava koje su u međusobnim kanonskim odnosima i koje u aktualnom trenutku sudjeluju, primjerice, u radu Mješovite međunarodne komisije za teološki dijalog između Katoličke Crkve i pravoslavnih Crkava.

Ruska pravoslavna Crkva, kojoj je patrijarh Kiril na čelu, jedna je od tih petnaest pravoslavnih Crkava. Ona se, doduše, na diptisima, to jest službenim popisima s poretkom spominjanja pravoslavnih poglavara i Crkava u liturgiji, zbog kasnijeg nastanka, nalazi tek na petom mjestu, iza starih patrijaršija Carigrada, Aleksandrije,

Antiohije i Jeruzalema, ali zbog brojnosti svojih vjernika, moskovska i sveruska patrijaršija, uz carigradsku, koja ima neku vrstu „prvenstva časti“ i predsjedanja, u suvremenom pravoslavlju zasigurno zauzima osobito istaknuto mjesto. S obzirom na broj vjernika Ruske pravoslavne Crkve navode se različiti podaci, no čini mi se da se najčešće navodi da ih je oko 150 milijuna, u svakom slučaju daleko ih je više nego li ih imaju sve ostale pravoslavne Crkve zajedno. Dakle, susret pape Franje i patrijarha najmnogoljudnije pravoslavne Crkve, Kirila, doista je od prvorazrednog značaja ne samo za katolike i pravoslavce nego i za cijelo globalno kršćanstvo.

2. U komentarima i u tisku čitamo da je ovo prvi ovakav susret nakon raskola 1054. godine. Je li ovakvih susreta bilo i ranije?

I jest i nije, ovisno o tome na što se točno misli. Predstavnici ruskog pravoslavlja sudjelovali su na općim koncilima koji su pokušali ponovno uspostaviti kanonsko jedinstvo zapadne i istočne Crkve, npr. u Lionu 1274. i u Ferari i Firenci 1439. godine, a Ruska pravoslavna Crkva imala je svoje promatrače i na Drugom Vatikanskom saboru. No kao susret baš poglavara

29

PRILOZI

Katoličke i Ruske pravoslavne Crkve, pape i patrijarha u svojstvu poglavara, ovo je doista prvi susret ne samo od 1054. godine nego i prvi susret uopće, otkad postoji kršćanstvo. Možda je dobro da u ovoj prigodi malo relativiziram značaj te 1054. godine, jer se međucrkvena zbivanja te godine najčešće toliko pojednostavljuju da zapravo zamračuju istinu o njima, zatamnjuju njihov stvarni značaj. Naime, obično se i u nastavi povijesti, ali i na crkvenim učilištima u našim kršćanskim Crkvama predaje i njeguje predodžba da je do 1054. godine postojalo uzorno i netaknuto jedinstvo i sakramentalno zajedništvo istočnih Crkava i Crkve Zapada, te da su te „kobne i sudbonosne“ godine dvojica predstavnika, Patrijarh Cerularije i kardinal Humbertus, kao sjekirom, presjekli vezu istočne i zapadne Crkve, te da zbog toga od te godine imamo raskol sve do danas. To je posve krivo jer anateme ili ekskomunikacije iz 1054. uopće nisu presudne za raskol. Anatema je bilo i prije i poslije 1054.

Sjetimo se, primjerice, raskola iz vremena patrijarha Akacija u 5. stoljeću ili raskola iz vremena patrijarha Focija u 9. stoljeću.

Također je i sakramentalnog zajedništva bilo i nakon 1054. Evo, ja sam redovnik karmelićanin i spomenut ću primjer, kada je moj onovremeni redovnički subrat,

30

Karmelski vjesnik

1/2016.

karmelićanin Petar Toma, koji je kasnije proglašen i svetim, godine 1357., dakle čak 303. godine nakon 1054., kao papin izaslanik boravio na dvoru bizantskog cara Ivana Paleologa, koji je primio svetu pričest iz njegove ruke. Uglavnom, važno je imati u vidu da današnji raskol nije posljedica jednog čina nego dugotrajnog, višestoljetnog procesa. Presudne za raskol nisu anateme. Što je onda presudno? Presudne su različite ekleziologije u zapadnoj i istočnoj Crkvi s obzirom na tzv. „petrovsku službu“ rimskog biskupa. Na Zapadu primicijalna ili primatska ekleziologija, a na Istoku sinodalna i pentarhijska ekleziologija koja je priznavala, a uglavnom i do danas biskupu Rima priznaje tzv. „primat časti“ i predsjedanja, no bez konkretnih jurisdikcijskih ovlasti. Da anateme nisu presudne za raskol može se opravdano zaključiti već i iz toga što su one u prošlom, 20. stoljeću, godine 1965., istovremeno u Rimu i Carigradu, u potpunosti uklonjene. Uklonili su ih tadašnji rimski papa Pavao VI. i tadašnji carigradski patrijarh Atenagora I. Anateme iz 1054. dakle više uopće ne postoje u međucrkvenim odnosima, one više nisu nikakva zapreka jedinstvu, ali njihovim uklanjanjem, svjedoci smo, raskol nije prestao i željeni stupanj jedinstva još nije uspostavljen. Anateme iz 1054. i prije negoli su bile ukinute, bile su individualne, pojedinačne, a ne kolektivne, skupne naravi, bile su personalne, osobne, a ne opće, ne eklezijalne naravi.

Nekoliko pojedinaca rimske Crkve izopćilo je nekoliko pojedinaca carigradske Crkve. Ruska Crkva i druge istočne Crkve bizantskog obreda uopće nisu bile uključene u izricanje anatema, no posljedice sporova između rimske i carigradske Crkve kasnije su se dakako odrazile i na druge istočne Crkve.

3. Što kažete o mjestu susreta pape Franje i patrijarha Kirila?

Kuba, Havana, zračna luka! Već samo odabrano mjesto susreta govori više nego li se u prvi tren čini. Naime, poznato je da se već dugi niz godina, još za vrijeme

prethodnih rimskih papa i ruskih patrijarha kontaktiralo, razmatralo i nastojalo upriličiti susret između poglavara dviju Crkava. Ovo odabrano mjesto susreta nije samo posljedica vremenskog i prostornog ukrštanja putova dvojice poglavara, nego je i posljedica toga, što međusobni odnosi između Katoličke i Ruske pravoslavne Crkve još uvijek nisu dosegli tako visoku razinu pripremljenosti da bi se takav susret, bez većih negativnih posljedica, mogao dogoditi u samoj Rusiji. Nešto lakše nego li u Rusiji bilo bi možda susresti se u Rimu ili – još lakše – drugdje u Europi, no u sadašnjem trenutku vjerojatno bi to predstavljao preveliki izazov za one vjernike koji su desetljećima, pa i stoljećima, odgajani u svijesti da su kršćani druge Crkve heretici, krivovjerci i utoliko neprijatelji Isusa Krista, njihove Crkve i njihovog naroda. Budući da je u kršćanstvu vrlo prisutan simbolizam, očito se i kod ovoga kubanskog susreta pazilo na znakovitost, na iščitavanje i interpretiranje susreta. Budući da pravoslavne Crkve polažu, primjerice, pažnju na tzv. kanonski teritorij, u takvoj optici nije svejedno tko će prvi kome, u kojem svojstvu, na koji način i na koje područje doći na susret. To nije pitanje pukog protokola nego i znakovitosti koja je povezana s teološkim doktrinama. Neoprezno „predoziranje“ bi u nepripremljenim sredinama moglo izazvati umjesto pozitivnih negativne reakcije i posljedice.

Vjerujem da je ne samo iz praktičnih nego još više iz ovakvih, ekleziološko-doktrinarnih i jurisdikcijskih razloga za mjesto susreta, prilično spretno, izabrana Kuba, Havana. Kuba je u percepciji i istočnih i zapadnih kršćana na određeni način više neutralna i utoliko prihvatljivija za susret ove vrste, jer je ta država, kako je poznato, njegovala dobre političke odnose sa bivšim Sovjetskim savezom i današnjom

Rusijom i nju se u određenom smislu doživljavalo kao politički Istok na zapadnoj hemisferi. S druge strane Kuba je istovremeno kulturološki Zapad, jako blizak rodnoj Argentini pape Franje. Tako su upravo na Kubi oba poglavara na neki način „kod kuće“, „na svome području“. Također, da susret ne bi poprimio konotacije zasad nepostojećeg recipročnog sakramentalnog zajedništva, radije je izabran profani ambijent zračne luke nego li crkveni, sakralni prostor.

4.

Što kažete o vremenu susreta?

Radujem se što do toga susreta dolazi upravo sada, u vremenu prije održavanja Velike i svete sinode pravoslavnih Crkava koja se treba održati ove 2016. godine. Skup takvoga značaja na Istoku nije održan još od vremena Drugog nicejskog koncila, 787. godine, prošlo je dakle otada do danas čak 1229 godina. Od povijesne je važnosti u kojem će se duhu taj svepravoslavni skup odvijati, osobito kakvi će stavovi na njemu naspram katolika i drugih kršćana dolaziti do izražaja. Dosad je među pravoslavnima u pogledu ekumenskih aktivnosti i dijaloga prednjačila carigradska patrijaršija, dok je ruska pravoslavna Crkva u novije doba uglavnom bila percipirana kao ona koja je rezervirana i suzdržana, poglavito zbog određenih razilaženja s Katoličkom Crkvom. Ovaj susret najviših poglavara dviju Crkava, upravo u sadašnjem trenutku, prije te velike svepravoslavne Sinode, budi nadu da će ekumenske odnose između Katoličke Crkve i pravoslavnih Crkava Istoka ubuduće, uz carigradsku patrijaršiju, još intenzivnije njegovati i promicati i Ruska i Srpska i ostale mjesne pravoslavne Crkve.

U suvremenom, svjetonazorski pluralnom svijetu, sve Crkve, Istoka i Zapada, čine mi

31

se pozvane pokazati više otvorenosti prema kršćanskoj braći u drugim Crkvama i prema suradnji s njima.

5. Može li se susret pape Franje i ruskog patrijarha Kirila odraziti i na međucrkvene odnose kod nas? Smije li se ovaj njihov susret povezivati s odgođenom kanonizacijom bl. Alojzija Stepinca?

Susret Pape i Patrijarha se dakako može odraziti na međucrkvene odnose kod nas: snažno, malo ili nikako, čak i negativno.

Ovisno o tome što će naše mjesne Crkve i naše javnosti, uključujući i crkvene i društvene medije svih vrsta, u našim državama, napraviti od ovoga susreta, kako će ga interpretirati. U svakom slučaju i kod nas je načelno moguće upotrijebiti ovaj susret najviše razine za dinamizaciju i rasterećenje međucrkvenih odnosa na nacionalnim razinama, razinama mjesnih Crkvi, osobito na razini odnosa između Srpske pravoslavne Crkve i Katoličke Crkve u Hrvata, koji su u zadnje vrijeme dodatno opterećeni upravo prigovorima dijelova Srpske pravoslavne Crkve i njenih poglavara kao i dijelova srpske javnosti protiv kanonizacije bl. Alojzija Stepinca. Dakako da ja ne mogu znati je li i, ako jest, na koji je način, susret Pape i Ruskog patrijarha povezan s kanonizacijom bl. Alojzija Stepinca, budući da to mogu znati samo oni koji su neposredno organizirali i dogovarali ovaj susret. Ipak držim vjerojatnijim da odgođena kanonizacija bl. Alojzija nije bila izravna i eksplicitna tema prilikom organizacije susreta. No jednako tako držim da su pravoslavne Crkve iz čitavog niza riječi, gesti i postupaka pape Franje, uočili pažnju i veliko uvažavanje sadašnjeg pape naspram pravoslavnih Crkvi. Stoga vjerujem, da je i odgađanje kanonizacije bl. Alojzija Stepin-

32

Karmelski vjesnik

1/2016.

ca ako ne izravno onda svakako neizravno, posredno, suutjecalo na ovaj susret, i to kao jedan od više znakova koji su u pravoslavnim Crkvama prepoznati kao Papin iskaz njihovog uvažavanja. Papino uzimanje u obzir pravoslavnih poteškoća u vezi s kanonizacijom bl. Alojzija Stepinca i njegova raspoloživost da tzv. komisijskom „relektirom“, ponovnim čitanjem, prije kanonizacije i pravoslavnima omogući objektivno upoznavanje cjelovitoga profila bl. Alojzija, što im – uslijed izobličene slike o Stepincu koju im je ponajviše posredovala zlohotnim interesima vođena komunistička propaganda – ranije nije bilo moguće, to papino uvažavanje i ta raspoloživost zasigurno nisu mogli odmoći nego samo pridonijeti da se Ruska pravoslavna Crkva otvori i za susrete najviših poglavara, kao što je ovaj na Kubi. Jedna pobožna baka, koja jako štuje bl. Alojzija Stepinca i moli mu se, prije dva dana mi je – čuvši za susret Svetog oca pape i pravoslavnog patrijarha – rekla da ona i taj susret drži jednim od Božjih darova po zagovoru bl. Alojzija Stepinca. Rekla mi je: „Bl. Alojzije je sigurno, jer je pravi svetac, sam radije odabrao odgađanje svoje kanonizacije, nego li odgađanje približavanja kršćanskog Istoka i Zapada“. Dosad su u crkvenoj i izvancrkvenoj javnosti uglavnom prevladavale predodžbe i očekivanja da put poglavara Katoličke Crkve do susreta s poglavarom Ruske pravoslavne Crkve vodi preko prethodnog susreta s poglavarom Srpske pravoslavne Crkve. Susret na Kubi potvrdio je da je obrnuti redoslijed ipak bio lakši i jednostavniji: prvo susret s poglavarom Ruske, a tek nakon njega susret s poglavarom Srpske pravoslavne Crkve, kad god se to, u bližoj ili daljnjoj budućnosti dogodilo. Vjerujem da bismo svi mi kršćani u srpskom i hrvatskom narodu imali više razloga za

zadovoljstvo i ponos zbog evanđeoske dosljednosti da su se papini susreti s poglavarima pravoslavnih Crkava dogodili prema onom prvom redoslijedu: prije susret sa srpskim pa onda s ruskim patrijarhom.

No jednako smo zahvalni Duhu Svetome, koji kršćansko jedinstvo gradi bez prisile na ljudima, da je potaknuo ljudska srca da dođe i do ovoga susreta na Kubi. Premda su uzroci i razlozi ekumenskog zaziranja i „sporohodnosti“ na našim prostorima u konačnici prepoznatljivi i u određenom smislu „razumljivi“, premda ne i „opravdani“, ipak si i hijerarsi i teolozi i vjernici svih ostalih razina u Srpskoj pravoslavnoj Crkvi i u Katoličkoj Crkvi u Hrvata, dakle svi si mi na prostorima naših samostalnih država, povodom ovoga susreta na Kubi, možemo propitati savjest, zašto je lakše i brže organizirati susret između poglavara Katoličke Crkve i poglavara prostorno udaljenije Ruske pravoslavne Crkve nego li između poglavara Katoličke Crkve i poglavara prostorno bliže Srpske pravoslavne Crkve? Što nas to uvijek iznova truje da su nam gesla više: „srpska zemljo ti propala ako papu dočekala“ ili pak „grčka (pravoslavna) vjera, nikakva vjera“, nego li Isusova molitva: „da budu jedno“ (Iv 17, 11)? Ako Isusova zapovijed glasi: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ (Iv 15, 12), po čijoj se zapovijedi mi zapravo ravnamo, svjesni toga ili nesvjesni, kada „mišlju, riječju, djelom i propustom“ ranjavamo jedni druge? Očito je: po zapovijedi Isusa Krista zasigurno se ne ravnamo! Tko je onda naš Gospodin? Što je onda temelj našeg života i naših međusobnih odnosa? Je li razlog našim netrpeljivostima i podjelama naša utemeljenost i vjernost Isusu evanđelja ili možda upravo naša neutemeljenost na Isusu evanđelja i naša udaljenost od Njega? S obzirom na višeslojnu situaciju u Srpskoj pravoslavnoj Crkvi, nakon ovoga „kubanskog susreta“ pape Franje i ruskog patrijarha Kirila, želim vjerovati da će put poglavara Katoličke Crkve do susreta i s poglavarom Srpske pravoslavne Crkve, kao i put do kanonizacije bl. Alojzija Stepinca biti brži i lakši. Možda nisam dovoljno realan, ali zar i

Sveto pismo ne govori o abrahamovskoj „nadi protiv svake nade“ (Rim 4, 18)? Valja računati s time da nam mostorušitelja, huškača i bukača inficiranih međunacionalnom, međuvjerskom, međusvjetonazorskom, međustaleškom i međustranačkom mržnjom ni u Crkvi ni izvan Crkve nažalost još dugo neće ponestati, no radi zajedničkog mira i dobra na svima nama je da se i u međunacionalnim i u međucrkvenim odnosima u što je moguće većoj mjeri oslobađamo od destruktivnih paradigmi, bilo onih „velikonacionalnih“, bilo onih eklezijalno isključivih. Vrijeme će pokazati koliko dugo će i nama, u ovim našim još uvijek kojekakvim prizemnim sebičnim interesima duboko konfrontiranim sredinama, biti potrebno da shvatimo da nas put neistine, klevete, ogovaranja, nanošenja bilo koje vrste zla bližnjemu, ne vodi u bolje i Božje, nego u propast, ne samo naših „neprijatelja“ nego i nas samih. U svakom slučaju osamdesetogodišnji papa Franjo i sedamdesetogodišnji patrijarh Kiril ovim su susretom svim kršćanima i cijeloj svjetskoj javnosti podarili znak nade koji je primjeren njihovoj zreloj dobi i mudrosti kao i njihovoj odgovornoj službi u „jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj“ Crkvi Kristovoj. Nadajmo se da više neće trebati proći stoljeća i tisućljeća da se ostvare ovakvi susreti koji hrane našu nadu i našu vjeru u postizanje većeg stupnja jedinstva nauka i prakticiranja zajedništva u sakramentima između kršćana Katoličke Crkve i kršćana pravoslavnih Crkava. I oprostite mi, na kraju bih samo želio još napomenuti, da sve što sam iznio u ovom našem razgovoru nisam govorio u ime bilo koje institucije nego isključivo u svoje vlastito ime. Hvala Vam za poziv i za pažnju koju ste posvetili mojim razmišljanjima i vrednovanjima. +

33

PRILOZI

PRILOZI

SLAVLJE GODIŠNJICE POSVETE SAMOSTANSKE CRKVE BL. ALOZIJA STEPINCA U KARMELU U MARIJI BISTRICI “Redovnicima je na čast da je nadbiskup Stepinac jako volio redovnike i cijeli je Zagreb opasan redovnicima. Ako promatrate s koje god strane, sve su župe oko Zagreba u rukama redovnika. Kada su kapucini došli na početku Drugoga svjetskoga rata na istok, u Dubravu, onda je kardinal Stepinac odredio da crkva bude posvećena sv. Mihaelu da brani Zagrebačku nadbiskupiju. I na vitraju u našoj kapucinskoj crkvi sv. Mihael ne drži našu crkvu nego zagrebačku katedralu. To je bila vizija nadbiskupa Stepinca, koji je smatrao kako će redovnici i redovnice jače vapiti Bogu, moliti i žrtvovati za dobro cijele biskupije”, rekao je krčki biskup Ivica Petanjak na početku misnog slavlja 12. veljače u Karmelu u Mariji Bistrici, gdje je zajedno sa svojim tajnikom vlč. Sašom Ilijićem i vlč.

Antunom Motočićem, sestrama karmelićankama i ostalim vjernicima, proslavio godišnjicu posvete samostanske crkve pod čijim oltarom su pohranjene moći bl.

Alojzija Stepinca.

U homiliji na misna čitanja od petka korizmenog vremena, biskup je tumačio riječi kojima je Isus odgovorio na upit Ivanovih učenika zašto njegovi apostoli i učenici ne poste. “Isus im je odgovorio jednom vrlo mudrom rečenicom. Stoga danas u središte svoje pozornosti postavimo upravo tu riječ – mudrost, jer mudrost je najvažnija, ako hoćemo ispravno, razborito živjeti i ponašati se svega svoga života. Ne zaboravimo da je Bog sam Mudrost.” Nadalje je napomenuo da se ta riječ mudrost primjenjuje na osobu Isusa Kri-

34

Karmelski vjesnik

1/2016.

sta: on je ta riječ koja izlazi iz Očevih usta o kojoj govori sv. Ivan u svom Evanđelju. “Na provokativno pitanje zašto tvoji ne poste, Isus odgovara mudro, jednom rečenicom: ‘Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik među njima?’ Očito da ne mogu! Zašto svatovi? Zato što su svatovi, svadba, u vrijeme Starog zavjeta i u obitelji i među plemenima imali prevažno značenje. Svadba je bila toliko na cijeni da je sve bilo usmjereno prema njoj i zato se pretjerivalo tih dana, kad su svatovi trajali po tjedan dana, u svemu, i u iću i u piću. To je bio znak bratstva, zajedništva, povezanosti, slavlja. Zato Isus kaže da se ne može postiti kad je zaručnik među njima. Apostoli su u Isusu Kristu, Mesiji, pronašli i zaručnika. Dokle god je on među njima, nema mjesta postu, nema mjesta tuzi. Ovo Evanđelje stoji na

početku korizme, u prvi petak, jer je povezano s Velikim petkom, s posljednjim petkom u korizmi. Post o kojem Isus govori je post Velikog petka. Postit će kad im zaručnik bude ugrabljen. Na Veliki petak cijela Crkva posti jer je zaručnik uhićen, jer Isusa Krista više nema među njegovima. On je na križu, i zato je to post solidarnosti s Isusom Kristom cijele kršćanske zajednice. Zato dokumenti II. vatikanskog sabora preporučuju da oni koji mogu poste i na Veliku subotu jer nema Zaručnika. Veliki petak i Velika subota: to je jedna posebna vrsta posta. Isus kaže: zaručnik je tu i trebate se radovati, a kad zaručnika ne bude, onda ćete postiti i onda ćete tugovati.”

Nadalje je u svojoj homiliji biskup prisutne pozvao da kao vjernici napreduju u mudrosti jer je i Isus kao čovjek u njoj napredovao. Mudrost mora prožimati sav vjernikov život. Protumačio je također i smisao korizmenog posta koji može čovjeka voditi na put dobra, a može voditi u oholost, u propast. Bog želi post kako ga opisuje prorok Izaija: kidati okove nepravde, razvezivati spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnika. To su djela milosrđa i imaju socijalnu dimenziju. Takav je post vršio bl.

Alojzije Stepinac: zauzimao se za onoga koji je progonjen, za onoga koji je gladan, za onoga kojemu je kuća spaljena, za djecu koja su ostala bez roditelja.

Biskup je na kraju svima poručio:”Evo posta: slušanje riječi Božje, molitva, vršenje volje Božje i propitkivanje što je to što danas Bog od mene traži, očekuje, i gdje ja mogu doprinijeti da ovaj svijet bude drugačiji i da ja budem drugačiji.”

Na završetku misnoga slavlja bio je tradicionalni blagoslov bombona u čast bl.

Alojzija Stepinca. Zahvalnu riječ biskupu Petanjku uputio je vlč. Antun Motočić.

Zajednica sestara nastavila je druženje s dragim gostom nakon objeda u govornici.

Biskup Petanjak s njima je podijelio dojmove početnih koraka svoje biskupske službe te od srca preporučio u molitve sebe, svećenike i sve vjernike svoje biskupije. +

TEOLOŠKA VEČER U KARMELU U BREZNICI ĐAKOVAČKOJ Studenti V. godine KBF-a u Đakovu, polaznici izbornog kolegija Izabrane teme teološke antropologije, zajedno s profesorom, dr. sc. Borisom Vulićem, pohodili su u ponedjeljak, 22. veljače, Karmel sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj.

Nakon pozdrava poglavarice, M. Ljiljane Prelić, i uvodne molitve, dr. Vulić, kao moderator susreta, istaknuo je kako je cilj ovoga susreta obostrani rast kroz stvarni dijalog teologije i duhovnosti te zahvalio sestrama na otvorenosti za ovakav susret.

Susret studenata i sestara karmelićanki upriličen je kao teološka večer promišljanja o temama koje su izabrali i priredili sami studenti. Studentica Anamarija Ćosić predstavila je sestrama izlaganje na temu „Božja svemoć i čovjekova patnja“, Željko Filajdić promišljao je o „Slici žene u teologiji stvaranja“, a Marko Ivančičević o „Odnosu braka i celibata“. Studentica Eda Miljković svoje je izlaganje naslovila „Važnost sakramenta sv. ispovijedi“, dok je zaključno predavanje, „Bog i njegov čovjek ili čovjek i njegov Bog“, održao Filip Sertić.

Nakon predavanja uslijedila je diskusija, odnosno nastavak promišljanja izabranih tema kroz dijalog sestara i studenata. M. Ljiljana zahvalila je uime svih sestara studentima na njihovoj spremnosti da pohode Karmel i daruju svoje vrijeme važnim životnim temama, te im obećala molitvenu blizinu u završetku njihova akademskog obrazovanja i u vršenju budućih službi u Crkvi. +

35

PRILOZI

PRILOZI

NOVA UPRAVA U KARMELU SV. JOSIPA Na izbornom kapitulu, pod predsjedanjem đakovačko-osječkog nadbiskupa dr. Đure Hranića, u nazočnosti mons. Ivana Ćurića, generalnog vikara Đakovačkoosječke nadbiskupije, i vlč. Pavla Mikulčića, tajnika Nadbiskupskog ordinarijata, kao brojača glasova, izabrana je 16. ožujka nova uprava u Karmelu svetog Josipa u Breznici Đakovačkoj.

Za prioricu je za sljedeće trogodište ponovno izabrana s. M. Ljiljana od Duha Svetoga (Prelić). Savjetnice su s. M. Antonija od Dobrog Pastira (Ivančić), s. M. Josipa od Milosrdne Ljubavi Božje (Andlar), s. Dobrila od Bezgrešnog Srca Marijina (Marić) i s. Mirjam od Presvetog Trojstva (Mrakovčić). +

PREDAVANJE MITROPOLITA PORFIRIJA O ISTOČNOM MONAŠTVU 19. ožujka, na svetkovinu sv. Josipa, zaštitnika naše karmelske provincije, mitropolit zagrebačko-ljubljanski, vladika Porfirije Perić, u okviru studija Teologije posvećenog života održao je u velikoj dvorani karmelićanskog samostana u Remetama predavanje pod naslovom „Muško i žensko monaštvo u istočnim Crkvama“. Episkop Perić predavanje je započeo kratkim povijesnim uvodom u početke monaštva.

Spomenuo je prve monahe anahorete i sv.

Pahomija koji je prvi organizirao monaški život. Anahoreti su bili askete koji su živjeli u povučenosti od svijeta. Sv. Vasilije (Bazilije) Veliki također poduzima organi-

36

Karmelski vjesnik

1/2016.

zaciju monaškog načina života i piše najvažnije monaško pravilo četvrtog stoljeća, koje vrijedi sve do danas. I Pahomije i Bazilije organiziraju muške i ženske monaške zajednice.

Bitna sastavnica monaške zajednice jesu zavjeti beženstva, siromaštva i poslušnosti, a svaka zajednica ima pravilo za ulazak novih kandidata u zajednicu.

Pravila su zapravo kušnje koje traju i više od tri godine po dolasku u zajednicu. Tko bi prošao početna iskušenja, pristupio bi činu monašenja u sklopu liturgije koja podsjeća na tajnu krštenja, što simbolično znači rađanje na novi život. Vladika Perić osvrnuo se na središte monaške zajednice, a to je sveta liturgija, koja je prodor carstva nebeskog u ovozemno. Stoga je monašenje ulazak u liturgiju, u novi vijek; monah sada želi živjeti tajnu eshatološke nade budućega vijeka.

Vladika Perić ukratko je pojasnio što zavjeti znače monahu i što oni simboliziraju onima koji su izvan manastira i žive kao vjernici laici. Beženstvo je tako uzor onima koji se žene kako bi bili vjerni u braku. Posluh je put slobode, odricanje od svoje volje i odbacivanje grešnog egoizma kako bi se postiglo smirenje, stanje svijesti monaha koji uviđa svoju prolaznost i malenost i Božju vječnost i ljubav. Cilj siromaštva je potpuno zadobivanje slobode i neovisnost od svakog posjeda kako bi se bilo potpuno Božji. Vladika Perić ističe da to nisu psihološke terapije i vježbe koje su sebi svrha. Zavjeti su dar Božji, i njihova

PROSLAVA SVETKOVINE SV. JOSIPA U KARMELU U BREZNICI ĐAKOVAČKOJ svrha je stjecanje onog najvišeg, a to je ljubav prema Bogu i bližnjem. Cilj je u biti Krist, kojeg nikada na putu odricanja ne smijemo zaboraviti, bez obzira na očaj i grijeh koji nas sputava u ovom životu.

Korisno i zanimljivo bilo je čuti od monaha i ujedno biskupa Porfirija Perića kako funkcionira monahova svakodnevna rutina: malo spavanja, puno rada, teški postovi – ali naglasak je na pobjedi nad grijehom i životu u Božjoj prisutnosti. Ipak, nije to najteže: najteže od svega je život u zajednici. Koliko voliš Boga, vidi se u ljubavi prema zajednici. Zajednica je škola ljubavi. Zanimljivo, ističe vladika Perić, nema u zajednici biološke upućenosti, što čovjeku nije naravno. No monah se ostvaruje kroz protivštine, imajući uvijek u središtu života Isusa Krista.

Koji je doprinos monaštva svijetu i čovjeku danas? Zadaća monaha je da se preobražava i tako doprinosi svojim postojanjem. To je ostvareni monah. On je onda paradigma, model života, gdje god bio – u manastiru ili u svijetu. Monah je netko u čijoj blizini svako pitanje prestaje, a to je utjeha suvremenom čovjeku koji pati i nesiguran je u svojem životu. Biti monah utjeha je svijetu. Zato pravoslavno monaštvo nema definicije, nego ono znači uzeti svoj križ, odreći se sebe i strasti, da bi se moglo biti slobodan. Tako monah bježi od svijeta da bi se obnovljen vratio svijetu. Vladika je spomenuo staru narodnu poslovicu koja kaže: „Ako ima u narodu monaha, i život naroda bit će zdrav.“ Na kraju izlaganja vladika Porfirije izrekao je monaško geslo: „Jedino što trebate jest da ljubite, praštate i volite.“ +

Nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić na svetkovinu sv. Josipa 19. ožujka predvodio je misno slavlje u brezničkom Karmelu sv. Josipa. Brojni vjernici toga dana pohodili su samostansku crkvu sestara karmelićanki, kao i tijekom trodnevne molitvene priprave od 16. do 18. ožujka. Misnim slavljima trodnevnice prethodila je molitva krunice, litanije sv.

Josipu, a uoči svetkovine molila se Prva večernja Časoslova. Misna slavlja predvodili su: vlč. Boris Vulić, profesor na KBFu u Đakovu, vlč. Josip Filipović, župnik u Bošnjacima te vlč. Tomislav Ćurić, župnik u Slavonskom Brodu.

37

PRILOZI

PRILOZI

Čovjek otvoren volji Božjoj „Okupili smo se oko lika sv. Josipa, zaštitnika ove zajednice, ali od 1687. i zaštitnika hrvatskoga Sabora i cijele domovine Hrvatske. On je znao slušati i poslušati Božju Riječ i onda kada se njegova volja nije podudarala s Božjom voljom. Imao je djetinje povjerenje u Boga, zbog čega ga je Bog i ugradio u povijest spasenja učinivši ga poočimom Spasiteljevim“, rekao je nadbiskup Đuro uvodeći u misno slavlje.

U svojoj homiliji prikazao je lik sv. Josipa kao čovjeka otvorena Božjoj volji i glasu unatoč teškoćama i nerazumijevanju onoga što Bog stavlja pred njega. „Nakon duge borbe i tjeskobe, vapaja, molitava i odluke da potajice napusti Mariju, iznenada dolazi do obrata. Bog mu se javlja u snu. Josip je na istoj valnoj dužini s Marijom jer i on prima i razumije govor anđela. Što u snu

čuje, to na javi spremno izvršava. A anđeo donosi rješenje, da se njegov i Marijin plan ne mijenja, nego potvrđuje“, rekao je nadbiskup opisujući kako je Josip prošao kroz duhovnu noć, a anđelovo javljanje nije samo rasvijetlilo tu situaciju nego mu je dalo i svjetlo za budućnost. „Ljudi često misle kako Bog kasni, kao i u ovome slučaju sa sv. Josipom. Kako na vrijeme ne ispunjava njihova očekivanja. Ali iako se čini kako kasni, Bog uvijek stiže na vrijeme“, istaknuo je nadbiskup i nastavo: „I Josip učini kako mu naredi anđeo. To je bio Josipov Fiat – poput Marijina Neka mi bude. Čovjekova sreća ovisi o njegovu potpunu predanju Bogu i Božjoj volji, stoga prihvatimo i ono što ne razumijemo, što je bolno, stavimo to u Božje ruke s povjerenjem da Bog svojih nikada ne ostavlja“, poručio je brojnim okupljenim vjernicima đakovačko-osječki nadbiskup.

Svetost sv. Josipa „Svetost nije samo za neke. Njeni putovi su bezbrojni i ostvaruju se u redovnim životnim okolnostima“, rekao je vlč. Vulić u svojoj homiliji tijekom prvoga dana trodnevnice, upućujući na svetost sv. Josipa, obilježenu jednostavnošću života i opredjeljenjem za Boga u običnim, svakodnevnim životnim situacijama. „Svetost je hod u istini i slobodi. Svet čovjek uzima sve u obzir, vodi računa o zemlji i o nebu“, istaknuo je propovjednik i zamolio da svi prisutni odluče učiniti prvi korak prema svetosti, računajući s Božjom milošću koja potpomaže ljudsku narav. Svetost nije nemoguća, i to upravo „tamo gdje nam je adresa, s onim ljudima koje svaki dan susrećemo i ljubimo“, rekao je oslanjajući se na misao sv. Terezije Avilske, koja je rekla da, koliko je više čovjek slobodan i svet, to je normalniji u međuljudskim odnosima.

Šutnja i prihvaćanje „U potrebi svakoj, idite k Josipu“, rekao je na početku misnoga slavlja drugoga

38

Karmelski vjesnik

1/2016.

dana trodnevnice vlč. Filipović. Vodeći se primjerom i svjedočanstvom sv. Terezije od Isusa koja je izrazito štovala sv. Josipa, njegovu šutnju i vjerno prihvaćanje Božje volje te ga preporučila kao učitelja, rekao je: „U šutnji najljepše upoznajemo sebe i Božji plan s nama. Sv. Josip je to upoznao i ponizno prihvatio. On je velik upravo zato što je prihvatio Božju volju, koja često nije u skladu s našom. On je sve prihvaćao iz Božje ruke. Predao se potpuno Božjoj volji, u Božje ruke, da ga Bog vodi, i zato nam je primjer kad nas stignu životne poteškoće, križevi. Gledaj ih kao školu strpljenja, poniznosti. Ne gledaj ih odmah kao preteški križ. Svaki križ žulja i ostavlja ožiljke, ali je to škola kroz koju te Bog vodi za ruku i ne ostavlja te sama.“ Misnik je na koncu ohrabrio sve vjernike da se ne boje šutnje, te da uvijek s pouzdanjem u šutnji izražavaju svoje molitve Bogu, po vjernom zagovoru sv. Josipa.

Priznanje slabosti „Svakome od nas Bog danas govori i potiče nas na razmišljanje o našoj ljubavi, nadi, grijesima, izdajama, manjkavostima – kako bismo se obratili i bili bolji, ne samo ljudi, nego i vjernici“, riječi su vlč. Ćurića, predslavitelja misnoga slavlja treće večeri priprave za svetkovinu. Vlč. Tomislav je primijetio kako su svi ljudi često u ulogama ili osuđenika, ili onih koji osuđuju. „Evanđelje nas poziva da ispuštamo kamenje iz svojih ruku, ali tako da drugoga ne ozlijedimo. Lijepo je priznati da smo slabi, manjkavi, da griješimo i mišlju, i riječju, i djelom i propustom, jer tako postajemo bliži Božjoj milosti i ljubavi.

Neka po zagovoru sv. Josipa to i osjetimo: Božju milost i Božju ljubav“, poručio je propovjednik.

Mnogi vjernici pristupili su sakramentu pomirenja, a kako je ova samostanska crkva na svetkovinu sv. Josipa i oprosna, imali su mogućnost dobiti potpuni oprost. +

39

PRILOZI

PRILOZI

O. ZDENKO KRIŽIĆ NOVI GOSPIĆKOSENJSKI BISKUP Dana 4. travnja 2016., na dan liturgijskoga slavlja Naviještenja, Sveti Otac Franjo imenovao je o. Zdenka Križića, OCD, člana Hrvatske karmelske provincije svetog Oca Josipa i rektora „Teresianuma“ u Rimu, novim biskupom Gospićko-senjske biskupije (na latinskom: Dioecesis Gospiciensis-Seniensis).

Papa Franjo prihvatio je odreknuće dosadašnjeg biskupa mons. Mile Bogovića zbog navršene dobi od 75 godina.

Otac Zdenko od Bezgrešnog Srca Marijina, krsnim i civilnim imenom Ivan, rođen je 2. veljače 1953. u Johovcu, župa Foča, kod Doboja (Bosna i Hercegovina). Nakon završene srednje škole, koju je pohađao kod franjevaca konventualaca u Zagrebu, nastavlja studij filozofije kod karmelićana u Firenci, a potom studij teologije na Papinskom teološkom fakultetu „Teresianum“ u Rimu. Prve redovničke zavjete položio je 27. srpnja 1970. u Somboru, a doživotne zavjete 16. srpnja 1976. u Zagrebu. Ređen je za svećenika 26. lip-

40

Karmelski vjesnik

1/2016.

nja 1977. u Zagrebu. Nakon završenoga teološkog studija nastavlja studij duhovnosti na Papinskome institutu duhovnosti „Teresianum“ u Rimu, gdje 1978. postiže magisterij na temu „Biblijski likovi u djelima svete Terezije Avilske“. Objavio je nekoliko članaka iz duhovnosti u revijama Posvećeni život i Bogoslovska smotra. Osim hrvatskoga, dobro govori talijanski, a dostatno poznaje i španjolski jezik. Od 2012. obnaša službu rektora karmelićanskog Međunarodnog zavoda „Teresianum“ u Rimu.

Od 2003. do 2009. godine bio je generalni vikar našega Reda, a od 2012. rektor je zajednice „Teresianum“. Druge službe koje je obnašao na svome karmelskom putu su sljedeće: prefekt karmelićanskog dječjeg sjemeništa u Zagrebu (1978.1984.); prvi savjetnik komesarijata karmelićana (1984.-1990.); prior samostana u Remetama-Zagreb (1984.-1990.); vanjski profesor na Institutu za kršćansku duhovnost u Zagrebu (1984.-2012.); provincijal Hrvatske karmelske provincije (1990.-1996.); vikar provincije (1996.-2002.); prior samostana u Remetama-Zagreb (1996.-1997.); prior novoosnovanog samostana u Krku (1997.-2002.); magistar novaka (1997.-1999.); provincijal Hrvatske karmelske provincije (2002.-2003.); generalni vikar Karmelskog reda (2003.-2009.); prior samostana u Krku, provincijalni savjetnik (2011.-2012.) i duhovni asistent Udruge „blaženi Alojzije Stepinac“ bosonogih karmelićanki. O. Zdenko pratio je mnoge zajednice bosonogih karmelićanki kao ispovjednik i propovjednik, te je držao brojne tečajeve duhovnih vježbi svećenicima, posvećenim osobama i laicima, osobito u pučkim misijama.

Na oca Zdenka s radošću zazivamo blagoslov Neba i vodstvo Duha Svetoga. (izvori: Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj i Hrvatska karmelska provincija)

GRB I GESLO NOVOG GOSPIĆKO-SENJSKOG BISKUPA MONS. ZDENKA KRIŽIĆA Obznanjeni su izgled grba i geslo novoimenovanog gospićko-senjskog biskupa, mons. Zdenka Križića.

Grb je okomito pod​ ​ i​ jeljen na dvije polovice.

Lijeva polovica karmelskim grbom i crveno-bijelim kockicama hrvatskog grba naznačuje biskupovu​redovničk​u​i nacionaln​u pripadnost.

U karmelskom grbu stilizirani križ označava uspon na goru koja je Krist, a tri zvijezde predstavljaju tri bogoslovne kreposti: vjeru, ufanje i ljubav.

Desna polovica biskupovog grba naznačuje identitet povjerene mu Gospićko–senjske biskupije.

Na gornjem dijelu desne polovice nalazi se zvijezda iznad morskih valova i naznačuje primorski, senjski dio biskupije. Valovi i zvijezda iznad njih podsjećaju da su se pomorci ploveći morima orijentirali prema zvijezdama. Istovremeno, zvijezda iznad valova simbolizira i Blaženu Djevicu Mariju, koja kao „Stella Maris“ – „Zvijezda Mora“ kršćanima ​ predstavlja orijentir n ​ a životnom putovanju​.

Na donjem dijelu desne polovice nalazi se rijetka i zaštićena endemska biljka velebitska degenija, koja raste na području biskupije i naznačuje kontinentalni, gospićki dio biskupije.

Ova nježna i skromna biljka prekrasnih žutih latica nalazi se i na služ-

benom grbu Ličko-senjske županije te na hrvatskoj kovanici od 50 lipa.

Plava boja pozadine na cijeloj desnoj polovici upućuje na jedinstvo kontinentalnog i primorskog dijela biskupije. Plava boja je istovremeno i boja neba i marijanska boja.

Između grba i biskupskog šešira nalazi se „Zlatni križ krbavskih biskupa“ s početka 13. stoljeća. Za nj se drži da je pripadao već prvom krbavskom biskupu Mateju Maruti, koji je preminuo 1220. godine.

Ispod grba nalazi se b ​ iskupovo g​eslo uzeto iz spisa crkvene naučiteljice sv. Terezije Avilske: „Bog sam dostaje“ – „Solo Dios basta“. ​Kao što je već objavljeno, ​​​sv​ečanost biskupskog ređenja novog ​g​ospićko-senjskog biskupa o. Zdenka Križića održat će se u srijedu 25. svibnja u ​ 10.30 sati u katedrali u Gospiću. Glavni zareditelj će biti kardinal Josip Bozanić​, a ​s​uzareditelji riječki nadbisku​p Ivan Devčić i apostolski administrator i dosadašnji gospićko-senjski biskup Mile Bogović​​. +

41

PRILOZI

IZ ZAJEDNICA BRAĆE

SOMBOR Iz Sombora s ljubavlju Dragi čitatelji Karmelskog vjesnika, dijelimo s vama neke događaje iz naše zajednice, iz našeg grada, koji su obilježili vrijeme od Božića do Uskrsa.

Budući da živimo u multikonfesionalnoj sredini, mi smo dašak Božića udahnuli dva puta. Povodom proslave Božića po julijanskom kalendaru sudjelovali smo drugi dan Božića, (8. siječnja prema gregorijanskom kalendaru), na božićnom koncertu koji su organizirala pravoslavna braća, a nakon toga smo bili gosti za stolom u prostorijama njihove crkvene općine. Tih dana je čak bilo i snijega ovdje u Somboru.

Drugi dan smo u zajednici skromno proslavili imendan brata Andrije. Čestitara svakako nije nedostajalo jer brata Andriju Vargu, kao dugogodišnjeg vratara i

42

Karmelski vjesnik

3/2015.

većinom prvog čovjeka kojeg netko ugleda kad pozvoni na vrata samostana, mnogi poznaju i cijene.

Nekoliko dana poslije, 14. siječnja, naša četveročlana zajednica uputila se u bratski posjet sestrama karmelićankama u Đakovačku Breznicu. Tamo smo se susreli i s našom remetskom braćom, o. Zlatkom Pletikosićem i br. Nikolom Kurucem, koji su bili na putu za Sontu, odnosno Sombor, te o. Danijelom Čolom koji je ostao kod sestara nekoliko dana. Dan smo proveli u zaista lijepom ozračju bratsko-sestrinskog druženja. Sestre su priredile i jedno iznenađenje: budući da je br. Stipo Doboš imao za nekoliko dana 70. rođendan, točnije 17. siječnja, sestre su ispekle veliku tortu koja može doteći za skoro 40 osoba, a poklonile su mu i sliku svetoga Josipa koju je naslikala s. Mirjam Mrakovčić.

Sam rođendan brata Stipe s nama je proslavio i remetski prior o. Zlatko Pletikosić. Iako se rođendani ne slave svečano, ovo je ipak 70. rođendan, a bila je i nedjelja pa smo imali svečani ručak kojeg je spremio o. prior.

Krajem siječnja o. Zlatko Žuvela je bio u Zagrebu na Teološko pastoralnom tjednu. Prije toga je imao predavanje i svetu misu za Zajednicu karmelskih laika u Slavonskom Brodu koji djeluju pri samostanu sestara karmelićanki Božanskog Srca Isusova, a po povratku je 2. veljače imao svetu misu kod sestara karmelićanki u Đakovačkoj Breznici uz Dan posvećenog života.

U danima krajem siječnja posjetio nas je na kratko i prior sofijskog karmela, o.

Bernardin Viszmeg.

I tako dan za danom, zakoračili smo u korizmu, a da nam je jedna noga gotovo

bila još u božićnom vremenu. Dan uoči Pepelnice u somborskom karmelu se tradicionalno održava duhovna obnova svećenika subotičke biskupije, no o tome je poseban prilog.

S korizmenim vremenom započinje još jedna duhovna aktivnost Duhovnog centra o. Gerarda, a to su pobožnost križnog puta i sveta misa nedjeljom poslijepodne u našoj crkvi, a ponedjeljkom su korizmene duhovne večeri u prostorijama Humanitarnog udruženja Nijemaca “Gerhard” na Velikom katoličkom groblju. Ove je godine generalna tema bila Godina Božjeg milosrđa, a pojedinačne teme su birane iz Zaziva Božanskom milosrđu. Organizacija ovih aktivnosti je u rukama voditelja Duhovnog centra, o. Zlatka Žuvele, a realizacija pojedinih tema u rukama naše subraće karmelićana iz drugih zajednica.

Prva korizmena duhovna večer imala je za temu Božansko milosrđe, neiscrpivi izvore čudesa, a predavač je bio o. Antonio Mario Čirko. Tema druge korizmene duhovne večeri bila je Božansko milosrđe, utjeho i blago svih onih koji su skršena srca, a izložio ju je o. Viktor Grbeša. S temom Božansko milosrđe, neograničeno u sakramentu krštenja i pokore, predstavio se o.

Branko Zebić. Na četvrtoj korizmenoj duhovnoj večeri o. Petar Janjić govorio je o Božanskom milosrđu, koje uvijek i svagdje prati sve ljude. Peta korizmena duhovna večer bila je posvećena Božanskom milosrđu, u obraćenju grješnika, a predstavio nam ju je o. Danijel Čolo. Kao zadnji predavač koji je zaokružio ovaj ciklus predavanja govoreći o dva Zaziva Božanskom milosrđu, obratio nam se o. Jakov Kuharić govoreći o Božanskom milosrđu, vrelu bolesnicima i patnicima te o Božanskom milosrđu, miru umirućih.

U siječnju je započela još jedna aktivnost Duhovnog centra o. Gerarda u suradnji s Humanitarnim udruženjem Nijemaca “Gerhard”, a to su filmske večeri s kršćanskom tematikom. Jednom mjesečno u prostorijama Udruženja se prikazuju suvremeni kršćanski filmovi koji obrađuju istinite životne događaje koji pogađaju ili mogu pogoditi svakoga čovjeka, bilo vjer-

nika ili nevjernika. Budući da je današnji čovjek jako usmjeren na vizualni doživljaj, cilj ovih večeri je da gledajući određene životne situacije bude potaknut na razmišljanje, da vidi koje mu odgovore daje vjera ili koji je kršćanski pristup određenim životnim situacijama. Želja nam je bila da dotaknemo što više ljudi, bez obzira na vjeroispovijest ili religijsku (ne)pripadnost.

Prije filma se uvede u tematiku, dadu neke smjernice za praćenje filma, a nakon filma je druženje uz razgovor o tematici koja je obrađena u filmu. Odjek koji imamo od ljudi koji dolaze je za sada pozitivan. Na filmske večeri se okupi oko 40 gledatelja.

Svetkovina sv. Josipa, Dan hrvatske karmelske provincije, obilježena je vrlo svečano, kako i dolikuje. Tog dana su u našoj zajednici započela postulaturu trojica mladića: Jakov Milić iz Osijeka, Matej Mandić iz Ivankova (HR) te Janoš Kovač iz Vajske (SRB). Želimo im obilje Božjeg blagoslova i otvorenost Božjim poticajima u osluškivanju Božjeg poziva.

Pred nama su veliki građevinski radovi – započinje kompletna obnova crkvenog krovišta koja će trajati oko tri mjeseca.

Velika je to investicija koja ovisi o donacijama, no sve je u rukama sv. Josipa – i financije i izvedba. Njemu se molimo i zato vjerujemo da će sve biti dobro i da ćemo imati čime isplatiti izvođače.

43

IZ ZAJEDNICA BRAĆE

IZ ZAJEDNICA BRAĆE I da završimo ipak duhovnim stvarima: 15. ožujka bilo je biskupijsko hodočašće u subotičku katedralu, jedinu crkvu u biskupiji gdje su otvorena jubilejska Sveta vrata i koja je mjesto primanja poptunog oprosta. Poticaj da hodočašće bude baš tada bilo je zasjedanje Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda tog dana u Subotici na kojem je bio i novi apostolski nuncij u Republici Srbiji mons. Luciano Suriani koji je predslavio svetu misu i bio na taj način predstavljen vjernicima subotičke biskupije.

Dok se piše ovo izvješće, sam dan Uskrsa je iza nas. Svjetlo uskrslog Krista nas je sve obasjalo. Neka prosvijetli srce svakoga čitatelja Karmelskog vjesnika, neka milosrdna ljubav Oca nebeskoga ražari naša srca. Promislimo što nam govori “gesta” opjevana u vazmenom hvalospjevu “da roba otkupi sina je predao”. O, kolike li ljubavi Božje prema nama! Neka i naša lica budu odsjev Lica milosrđa. Neka ove riječi budu ujedno i uskrsna čestitka naše zajednice svima onima kojima prior nije uspio poslati pojedinačnu uskršnju čestitku. + Braća karmelićani iz samostana Gospe Karmelske i sv. Stjepana kralja iz Sombora

44

Karmelski vjesnik

1/2016.

GRAZ - zajednica i novicijat Izvješće iz Graza Život u gračkom samostanu i novicijatu teče svojim redovitim tijekom. Ovdje vam donosimo nekoliko događaja koje smo zabilježili u našoj novicijatskoj kronici.

Privremeni zavjeti u Linzu Dana 14. veljače predvođeni o. Oktavijem Fontaniveom, članom gračke karmelske zajednice, trojica novaka u poslijepodnevnim su se satima zaputili u Linz gdje je br. Peter položio svoje privremene zavjete u ruke o. Roberta M. Pirastua, provincijala Austrijske karmelske semiprovincije. Dok smo putovali u Linz, izmolili smo krunicu na njemačkome jeziku, a Lauretanske Litanje predmolio je o. Oktavio na latinskome jeziku. Na svečanom misnom slavlju koje je predslavio o. provincijal suslavilo je 30-ak članova Austrijske karmelske poluprovincije.

Crkva je bila gotovo sva ispunjena pu-

kom. U svojoj nadahnutoj propovijedi o.

Roberto pozvao je br. Petera da se, po zavjetima evanđeoskih savjeta, iz dana u dan preobražava u Krista Gospodina služeći svim dušama koje Bog stavlja na njegov put, nadahnjujući se naukom sv.

Terezije Avilske i ostalih karmelskih svetaca i naučitelja. Nakon sv. mise slavlje je nastavljeno u samostanskoj blagovaonici. Dana 15. veljače u prijepodnevnim satima zaputili smo se prema Grazu puni snažnih dojmova, a također moleći i pjevajući.

Svetkovina sv. o. Josipa u Grazu Naša je zajednica svečano proslavila svetkovinu sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije i zaštitnika Hrvatske karmelske provincije. Svečano misno slavlje u crkvi sestara karmelićanki u Grazu predslavio je prior o. Endre Nagy uz koncelebraciju o. Petra i ministriranje novaka. U svojoj propovijedi potaknuo je sve da idu k Josipu i da će nas on dovesti k Isusu. Toga dana zajednica Svjetovnog karmelskog reda imala je svoju preduskrsnu jednodnevnu duhovnu obnovu te smo se, prema običaju, zajedno s njima družili kod stola za vrijeme objeda.

Misa posvete ulja u Grazu Dana 23. ožujka, na Veliku srijedu, cijela gračka zajednica predvođena o. priorom pošla je na misu posvete ulja u katedralu. Sv. misno slavlje predslavio je mjesni biskup mons. dr. Wilhelm Krautwaschl uza suslavlje 200-tinjak svećenika, 20ak đakona i ministriranje bogoslova.

Katedrala je bila ispunjena vjernicima i redovnicima. U svojoj propovijedi biskup je potaknuo sve svećenike da, kao što je Krist bio uvijek osjetljiv za potrebe bližnjih, napose za one siromašne, obespravljene i odbačene, da tako i oni moraju nastaviti vršiti njegov primjer u svojoj svakodnevici znajući da tako služe samome Kristu koji je rekao: “Što god učiniste jednom od mojih najmanjih, meni učiniste.” Nakon propovijedi svećenici su obnovili svoja svećenička obećanja koja su dali biskupu na dan svoga ređenja: da će biti poslušni, da će dijeliti sakramente te da će se iz dana u dan sve više suobličavati Kristu, Velikom svećeniku. Nakon misnoga slavlja upriličena je zajednička večera u bogoslovnom sjemeništu. Puni lijepih i snažnih dojmova, vratili smo se pješice u naš samostan. br. Ante Jakus

45

IZ SESTARSKIH KARMELA

karmel - KLOŠTAR IVANIĆ Mnogopoštovani i dragi oče Provincijale, draga braćo, drage sestre!

Dok se pripravljamo za slavlje Kristova uskrsnuća, buđenja božanskog života u nama, dijelimo s vama neka događanja koja su obilježila život zajednice od posljednjeg javljanja. Vratimo se malo unatrag.

Božićni i novogodišnji blagdani pravo su vrijeme za druženje. Stoga smo nedjeljno poslijepodne 3. siječnja provele uz šalu, hrvatske božićne pjesme i ugodni razgovor s našim dragim susjedama – Školskim sestrama franjevkama - postulanticama, kandidaticama, njihovim odgajateljicama i s. Martinom, predstojnicom. Želimo da ovakvih susreta bude što više.

Blagdanska radost druženja nastavila se dana 10. siječnja, na blagdan Krštenja Gospodinova, već tradicionalnim susretom s karmelićanskom zajednicom iz zagrebačkih Remeta. Zajedno smo molili večernje pohvale Bogu, a u govornici nastavili ugodan bratsko – sestrinski susret.

O svemu ste mogli čitati na web portalu karmel.hr kao i u ovom broju Vjesnika.

Na blagdan Svijećnice slavile smo Dan posvećenog života kojim je obilježen i završetak Godine posvećenog života te obnovile svoje zavjete za vrijeme Euharistijskog slavlja. I ovaj dan za nas je još snažniji poticaj da svoju posvetu živimo radosno, predano, „s najvećom mogućom savršenošću“, kako govori naša sv. Majka Terezija od Isusa u Putu k savršenosti.

Svojim molitvama pratile smo predsjednicu Udruge, s. Jelenu Lipić te s.

Mirjam Matešić, koje su kao predstavnice naše Udruge na poziv Kongregacije za

ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života sudjelovale u tjednom susretu u Rimu prigodom završetka Godine posvećenog života. Naše sestre sudjelovale su i u susretu već okupljenih bosonogih karmelićanki u Rimu s Ocem Generalom i Generalnim Definitorijem.

Očevo lice – snaga božjega milosrđa i redovnica danas bila je tema duhovnih vježbi koje je od 14. do 20. veljače u našem Karmelu vodio isusovac, p. Niko Bilić.

Kroz izvanredne prezentacije biblijskih likova i prekrasne kantautorske skladbe p.

Nike, bile smo uvučene u otajstvo Božjeg milosrđa u povijesti spasenja, kako Izraelskog naroda, Crkve, tako i u osobnoj povijesti spasenja. Zahvalne smo Gospodinu za sve primljene milosti koje nam je posredovao p. Niko. Gospodin mu uzvratio svojom neizmjernom ljubavlju i milosrđem.

U jeku izvanrednog Jubileja milosrđa, kroz ovo razdoblje obogatili su nas svojim predavanjima naši ispovjednici te predavači: p. Niko Bilić, DI, koji je govorio o obraćenju sv. Pavla u svjetlu Božjeg milosrđa; o. Jozo Milanović, OSB, imao je nagovor o Očevu milosrđu; o. Ivan Podgorelec, OCD, nam je tumačio Ps 51 i don Stjepan Bolkovac, SDB, govorio je o blaženstvu „Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe“.

Izdvojile bismo još jedan lijepi događaj: na Petu korizmenu nedjelju, pučki pjevači KUD-a „Obreška“ iz Donje Obreške i KUD-a „Sloga-Đurđic“ iz Ivanske izveli su u našoj kapeli koncert pučkih korizmenih napjeva. Naši dragi gosti su u svojem programu prikazali i pojedine dijelove pobožnosti koje su vezane uz muku i smrt našega Spasitelja.

Nakon kulturnog i duhovnog doživljaja nastavili smo druženje s našim gostima u srdačnom razgovoru. Ovaj susret bio je pravo duhovno osvježenje i svojevrsna priprava za ulazak u otajstvo Gospodnjeg Vazma.

Slaveći ovo otajstvo želimo Vam duboko iskustvo Očeva milosrđa, puninu ljubavi koja se nježno prigiba i povija naše rane, ljubavi koja je jača od smrti i grijeha! + Ostajemo s Vama u srdačnoj molitvenoj povezanosti i zahvalnosti, vaše sestre iz Kloštar Ivanića

46

Karmelski vjesnik

1/2016.

47

IZ SESTARSKIH KARMELA

KARMEL - BREZNICA ĐAKOVAČKA Draga braćo i sestre u Kristu i u Karmelu!

Ova godina posebne milosti, jubilejska godina milosrđa započela je; pred nama je Uskrs – slavlje Kristove i naše pobjede nad grijehom i smrću, slavlje novog života. I priroda se budi iz zimskog mirovanja: započinje nešto novo!

Nedavnom kanonskom vizitacijom našeg poglavara, mons. Đure Hranića, i izborom nove uprave započeo je i novi period života naše zajednice. Više o tome možete pročitati u zasebnom članku. Našu novu (i dosadašnju) prioricu, Majku Ljiljanu od Duha Svetoga (Prelić), kao i sve savjetnice – s. M. Antoniju od Dobrog Pastira (Ivančić), s. M. Josipu od Milosrdne Ljubavi Božje (Andlar), s. Dobrilu od Bezgrješnog Srca Marijina (Marić) i s. Mirjam od Presvetog Trojstva (Mrakovčić), preporučujemo u vaše molitve, kako bi bile otvorene i poslušne vodstvu Duha Svetoga.

A što se još kod nas dogodilo u proteklom razdoblju? Evo kratkog pregleda…

48

Karmelski vjesnik

1/2016.

IZ SESTARSKIH KARMELA Slavlja Svetkovinu našeg svetog Oca Ivana od Križa kod nas je proslavio o. Jakov Mamić, OCD misnim slavljem, uz koncelebraciju našeg župnika, vlč. Mire Tomasa. O. Jakov naglasio je kako Ivan od Križa nije samo mistično iskustvo, slast, nego i trnovit put svake ljudske egzistencije.

Ljepotu božićne noći s nama je, osim mnogobrojnih vjernika koji su došli u našu crkvu, podijelio i vlč. Antun Štefan, ravnatelj Papinskih misijskih djela, koji je slavio polnoćku. U kratkoj, ali gorljivoj propovijedi, vlč. Toni je rekao: „Bog je došao da bude s nama, jedva je čekao da se otvore nebesa, da dođe i bude s nama u sve dane do svršetka svijeta. (…) Tako mu je lijepo s nama, i nikada više neće otići od nas. I ne da neće, nego ne može, nego je sebe učinio robom za svakoga od nas jer se zavezao, zavezao se za našu sudbinu, za tvoje misli, tvoje riječi, tvoje osjećaje, za stvari koje ti se odgađaju…Zato recimo mu: ‘Hvala Ti, Isuse, hvala Ti što nas tako silno voliš, što si nas učinio svojim prijateljima. Mi smo došli prepoznati te i reći – čestitamo ti, sretan Ti rođendan, Isuse!’“ Na blagdan Svijećnice, kojim je završila Godina posvećenog života, sv. Misu s

nama je slavio o. Zlatko Žuvela, OCD. U propovijedi je protumačio trostruki vid ovog blagdana: prikazanje, susret i blagoslov svjetla. „Ovo je završetak jednog određenog vremena u kojem je bila veća prisutnost redovništva u razmišljanjima i životima ljudi. Jesu li se ispunila očekivanja, to može prosuditi samo Onaj koji dobro vidi, i kojemu nam je dati račun.“ O. Zlatko je zatim istaknuo da se godina posvećenog života ulila u Jubilej milosrđa, a zaštitnici Jubileja su dvojica redovnika.

Tako posvećeni život i dalje ostaje snažno prisutan u životu Crkve, možda ne u prvom planu, no redovništvo i tako nije toliko usmjereno na izvanjske, nego na unutarnje, nadnaravne stvarnosti koje su trajne jer su Božje, vječne. „Biti skrivena snaga molitve, žrtve – eto poslanja Karmela! To je ono što je nužno potrebno u sadašnjem trenutku Crkve i svijeta.“- ohrabrio nas je u našem poslanju o. Zlatko.

Svetkovinu svetog Josipa proslavili smo svečanom Euharistijom koju je predvodio mons. Đuro Hranić, naš nadbiskup, a uoči svetkovine imali smo trodnevnicu – pobožnosti svetom Josipu i euharistijska slavlja, koja su vodili vlč. Boris Vulić, vlč. Josip Filipović, župnik u Bošnjacima i vlč. Tomislav Ćurić, župnik u Slavonskom Brodu (više u zasebnom prilogu).

Predavanja O odnosu između spasenja i stvaranja te o čovjeku kao slici Božjoj u svom drugom predavanju iz ciklusa teološke antropologije govorio nam je vlč. Boris Vulić, profesor KBF-a u Đakovu. Jedno pak predavanje iz tog ciklusa prepustio je svojim studentima – petero studenata pete godine iznijelo nam je svoja promišljanja o raznim pitanjima teološke antropologije.

Nakon njihovih izlaganja došlo je do razmjene mišljenja i iskustava s obje strane – mladih teologa i nas. To je ujedno bila i lijepa prilika za međusobno upoznavanje.

Vjera kod sv. Oca Ivana od Križa bila je tema predavanja o. Jakova Mamića, OCD, u kojem nam je naglasio da je nastojanje sv. Ivana od Križa odgojiti čovjeka vjere, vjernika, čija je vjera utemeljena na Riječi.

Kratko izlaganje svog predavanja na kolokviju o našoj sv. Majci Tereziji, održanom u Đakovu 16. prosinca, iznijela nam je s. Tea Živković, OCDS. Usporedila je pristup sv. Majke Terezije prilikom osnutaka samostana sa suvremenim poslovnim projektima te je došla do zaključka da ona može i danas poučavati također i poslovne ljude, no istaknula je i bitnu razliku između njih – Terezija se nije oslanjala na sebe, nego na Boga.

49

IZ SESTARSKIH KARMELA

Bula pape Franje „Misericordiae vultus – Lice milosrđa“ bila je tema predavanja o. Stjepana Vidaka, OCD, našeg ispovjednika. Papa nas poziva da pogled snažnije usmjerimo na milosrđe Božje, da od njega živimo te nas podsjeća na djela milosrđa…

Vlč. Ivica Raguž, dekan đakovačkog KBF-a, predstavio nam je neke knjige, između ostalog i djela G. K. Chestertona, jednog od najvećih katoličkih mislilaca 20. stoljeća. A na zanimljiv i jednostavan način o sedam sakramenata Crkve govorio nam je vlč. Josip Vrančić, profesor KBF-a u Đakovu, te nam odgovorio na razna pitanja vezana uz tu temu.

Duhovne vježbe U prvom tjednu korizme imale smo milost obaviti zajedničke duhovne vježbe, koje nam je održao o. Marijan Steiner, DI. Sadržaj duhovnih vježbi bazirao je na knjizi o. Josefa Neunera, DI: „Hod s Njim“.

Naglasio je kako je cilj duhovnih vježbi čišćenje od grijeha, kako bismo postigli slobodu vršiti volju Božju. Zato smo pozvani povući se u „pustinju“ kao mjesto odmora i Božje šutljive prisutnosti, ali i mjesto kušnje i borbe, samoće i suočenja sa samim sobom, te tražiti Boga s Isusom, koji je također imao svoje iskustvo pustinje.

50

Karmelski vjesnik

1/2016.

IZ SESTARSKIH KARMELA

Kroz obilje ponuđenih tema, misli i poticaja svaka je od nas mogla za sebe pronaći puno toga korisnoga i poticajnoga, te produbiti svoj odnos s Isusom, s obnovljenim žarom odgovarajući ljubav za Ljubav…

Posjeti Naš nadbiskup, mons. Đuro Hranić, na Gospu Guadalupsku doveo je k nama svoga gosta – mons. Julien Kaboré, odnedavno savjetnik papinskog nuncija u Hrvatskoj, iz Zagreba je na nekoliko dana došao u Đakovo kako bi upoznao našu nadbiskupiju.

Rodom je iz afričke države Burkina Faso, a u diplomatskoj službi Crkve ovo mu je već peta država u kojoj djeluje. Susret je bio vrlo srdačan i spontan, naš nadbiskup je bio neumorni prevoditelj s talijanskog, a mons. Julien nas je oduševio svojom jednostavnošću i toplinom. Osobito zanimljiva bila nam je njegova povezanost s Karmelom preko naših svetaca koje dobro poznaje i vrlo cijeni.

Govorio nam je i o situaciji u svojoj domovini, položaju Katoličke Crkve i o djelovanju misionara. Rastali smo se u nadi da ovaj prvi susret neće biti i posljednji…

Pred Božić, već tradicionalno, članovi Izviđačkog odreda „Klasje“ iz Đakova donijeli su nam Betlehemsko svjetlo. A na blag-

dan Svete Obitelji kao božićni čestitar došao nam je naš nadbiskup Đuro – s nama je proslavio nedjeljnu Euharistiju, nakon koje je uslijedilo čestitanje i srdačni razgovor…

U bratski posjet s istoka i zapada 14. siječnja stigla su nam naša braća karmelićani. Iz Remeta su došli prior, o. Zlatko Pletikosić, o.

Danijel Čolo, br. Nikola Kuruc te Branimir, bogoslov iz Njemačke, a iz Sombora o. Stjepan Vidak, prior, o. Zlatko Žuvela, br. Stipo Doboš i br. Andrija Varga. Nakon zajedničke podnevne molitve Časoslova i ručka, s njima smo se susrele u govornici. Radost bratsko – sestrinskog zajedništva uvećala je i rođendanska torta za br. Stipu, koji je par dana kasnije slavio svoj 70. rođendan.

U kratki posjet došli su nam i o. Ilija Tipurić i o. Antonio Mario Čirko.

Kod nas su bili i s nama slavili Gospodina još i naš o. Jure Zečević; OCD, vlč. Bože Radoš, duhovnik bogoslova u Đakovu; vlč. Josip Levaković, župnik u Kuševcu; fra Ivan Lelas.

Hodočasnici iz Širokog Polja, župa Vuka došli su k nama 8. ožujka na kratku duhovnu obnovu, predvođeni svojim pastirima, vlč. Ivicom Ragužom i vlč. Ivom Đambićem.

Nakon svete Mise, na kojoj je koncelebrirao i naš ispovjednik o. Stjepan Vidak, i kratkog susreta sa sestrama na korskoj rešetki, uslijedilo je i srdačno druženje hodočasnika s nekoliko naših sestara u govornici. To je obnovilo i produbilo našu duhovno-molitvenu povezanost s vjernicima tog mjesta, koju potiče i podržava vlč. Raguž.

Lijepo iznenađenje napravio nam je naš nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić, svojim posjetom i vrijednim knjigama koje nam je ukratko predstavio i darovao: 4 sveska poslanica, okružnica, govora i propovijedi biskupa J. J. Strossmayera, velikana koji je obilježio našu nacionalnu i crkvenu povijest. Nadbiskup Marin prošle je godine skupio i priredio za tisak ove vrijedne tekstove.

„Posvećeni život u zajedništvu“ Na poziv Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života (CIVCSVA) koji su uputili svim redovnič-

kim zajednicama, pa tako i našoj Udruzi „Bl. Alojzije Stepinac“ bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, naša s.

Jelena od Krista Kralja (Lipić), predsjednica Udruge, te s. Mirjam od Bezgrešnog Začeća (Matešić) iz Karmela Brezovica, sudjelovale su na međunarodnom susretu „Posvećeni život u zajedništvu“ održanim u Rimu od 28. siječnja do 2. veljače, kojim je svečano zaključena Godina posvećenog života, te na susretu bosonogih karmelićanki s našim generalom, o. Saveriom Cannistrà 3. veljače.

Osim svega navedenog, Gospodin nas je obdario još jednim velikim darom - novom postulanticom. Nakon tromjesečnog iskustva života u Karmelu, za taj veliki i važni korak odlučila se Monika Döme iz Subotice. Na Nevinu Dječicu započela je svoju postulaturu - i nju stavljamo u vaše molitve, da ustrajno i radosno korača stazama Karmela te postane prava kći naše svete Majke Terezije.

Draga braćo i sestre, neka Božje Milosrđe, koje se izlijeva na sve nas u preobilju iz otvorenog Srca Uskrsloga bude izvor naše radosti i pouzdanja, naša utjeha i mir.

Neka vas i ovog Uskrsa Gospodin blagoslovi svakim blagoslovom i milošću, žele vam i mole + vaše sestre iz Breznice Đakovačke

51

IZ SESTARSKIH KARMELA

Karmel - Marija Bistrica Draga braćo i sestre!

Već na samom početku ove, 2016. godine, Duh Sveti nam je osvijetlio Put riječima koje je nadahnuo našim gostima predavačima. O. Antonio Mario Čirko pozvao nas je da se, ugledajući se na sv. Tereziju, otvorimo povjerenju u Božju brigu za nas u potpunom predanju. Taj poziv bio je dobar uvod u naše zajedničke duhovne vježbe koje nam je od 25. do 30. siječnja predvodio fra Ante Vučković. On nas je upoznavao s Isusom kao Učiteljem, kao onim koji nas poziva: „Učite se od mene“ (Mt 11, 29). Prola-

52

Karmelski vjesnik

1/2016.

IZ SESTARSKIH KARMELA skom kroz evanđeoske tekstove pred nama je zasjao lik Isusa kojemu je zaista stalo do nas, koji dolazi u našu situaciju, u našu stvarnost, spušta se na našu razinu i želi nas poučiti o nama samima, o Njemu, o drugima. On ima vremena za našu priču, za slušanje. Isus, odgojen u ozračju povjerenja, i sam ima povjerenja u čovjeka, iako poznaje njegovu krhkost, želi s njim razgovarati, daje mu kao sugovorniku slobodu i ta sloboda omogućuje da u čovjeku dozori stav o tome tko je Isus, dok ga ne uspije prepoznati kao Spasitelja. Isus ima strpljenja čekati, ima sposobnost ući u razgovor jezikom sugovornika, poučava kroz priče jer zna da priča pokreće iznutra i da čovjek voli priču. On poučava i gestama i konkretnim postupcima, cijelim životom i u stanju je uspostaviti dubok odnos s učenikom. On je taj koji opaža i doziva, želi zaštititi od srama, daje priliku da čovjek uvidi da je pogriješio i da promijeni mišljenje, ne čini ljude manjima, nego većima, oslobađa ih, dovodi svoje učenike u realnost, otkriva im njihove granice i njihov put, daje prigodu učeniku da pokaže što zna i daje mu pohvalu. Isus je sposoban skinuti neodgovornost mase i osloboditi za pojedinačan svjestan i odgovoran čin, rastvoriti sve tabue, dati čovjeku najčudesniju mogućnost novog početka. On ima sućuti za svoje protivnike i njima hoće i čini dobro. Isus je učitelj koji skuplja, doziva oko sebe, On je temelj zajedništva, ne bavi se sobom, nego svojim učenicima. A što je to što nas želi poučiti taj savršeni Učitelj? Želi nam odati tajnu svoga bića u kojem ćemo i mi jedino imati sreću, mir i spasenje – to je tajna Ljubavi. To je Ljubav koja se očituje u skidanju krivnje s drugoga, skidanju okova grijeha, u čitanju slova Zakona u duhu milosrđa prema čovjeku, u postajanju bližnjima jedni drugima, svima. Zahvaljujući sposobnosti fra Ante da tako zorno približi Isusa, ove duhovne vježbe bile su uistinu oživljujući susret s našim Učiteljem što nam je dalo i novi polet za konkretan život i za nadolazeće vrijeme korizme.

Tijekom korizme o. Ivan Podgorelec posvijestio nam je dramu ljudskoga grijeha i veličinu Božjeg milosrđa kroz psalam 51. Dobile samo tako poticaj za zahvalnost za život i slavljenje Stvoritelja koji nas opraštanjem grijeha uvijek nanovo stvara i daje nam predokus Uskrsa koji tada već započinje. Zatim, potaknut zbornom molitvom na Pepelnicu, u kojoj molimo za jakost protiv navala duha zloće, progovorio nam je o duhovnom boju i o vrlo važnoj temi za duhovni život – razlikovanju duhova. Posjetio nas je

i o. Jure Zečević koji nam je približio katolički nauk o kršćanskim crkvama.

A mr. sc. Antica Čepulić predstavila nam je sv. Grgura Nazijanskog Teologa i sv. Grgura iz Nise, „oca mistike“ u čijem nauku možemo pronaći korijene misli sv. Terezije Avilske i sv.

Ivana od Križa.

Na Svijećnicu je naša s. Hana od Srca Isusova i Marijina obnovila svoje zavjete, a na taj smo dan osobito bile povezane s našim sestrama i braćom u Rimu prateći televizijski prijenos Sv. mise prigodom završnice Godine posvećenog života.

Proslava šesnaeste obljetnice utemeljenja našeg samostana prošla je u znaku Stepinčeva (opširnije u zasebnom prilogu) te u sjećanju i zahvalnosti Gospodinu za sve milosti primljene u proteklim godinama u ovoj kući. Sada idemo u susret redovničkom oblačenju naše postulantice Ane Piplica koje će biti 17. travnja i svečanim zavjetima naše sestre Klementine od Lurdske Gospe 7. svibnja.

Dao nam svima Gospodin milost da se susretnemo s Njim Uskrslim čitajući Pisma i sudjelujući u Euharistiji te da tako postajemo sve odvažniji svjedoci Njegove Ljubavi i Milosrđa, Njega samoga. + Vaše sestre iz Marije Bistrice

53

IZ SESTARSKIH KARMELA

Karmel - sarajevo Draga naša braćo i sestre!

Od našeg zadnjeg javljanja početkom Došašća, više puta i na više načina pohodio nas je Gospodin očitujući nam svoju Riječ i svoje Lice kroz svete sakramente i ljude koje nam je slao. Svetkovinu sv. oca Ivana od Križa proslavili smo svečanom Večernjom i sv. Misom u zajedništvu s poglavarima i bogoslovima Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu. Rektor bogoslovije preč. Josip Knežević koji je predslavio sv. Misu u prigodnoj propovijedi u kojoj je „osvjetlio“ neke zgode iz života sv. o. Ivana od Križa, prisjetio se i svoje prve propovijedi koju je imao kao mladomisnik upravo u našem Karmelu.

Potaknuo je i današnje bogoslove da kao mladomisnici nastave „tradiciju“.

Dana 17. prosinca obradovao nas je svojim posjetom naš o. Đani sa Buškog jezera i okrijepio Riječju i sakramentima.

U uvodu u misno slavlje istaknuo je riječi Origena, prezbitera: „Ja sam nebo i u nebo ću doć’“, posvješćujući nam tako naše dostojanstvo koje nam je od Neba dano, a u daljnjem nagovoru naznačio je put. To je put kroz noć, kroz tamu. U skladu s liturgijskim vremenom došašća osobito je istaknuo dva lika: sv. Ivan Krstitelja i Blaženu Djevicu Mariju. Sv. Ivan nalazi se u tamnici: nasilno je bačen u tamu. Nema više doticaja s onim što je radio. Pita se: „Je li sve besmisleno?“ Kad čovjekove sile onemoćaju dolaze napadi na vjeru. Ali kršćanin se ne sablažnjava nad tamom. Isus šalje

54

Karmelski vjesnik

1/2016.

IZ SESTARSKIH KARMELA učenike da kažu Ivanu o djelima koja on čini. Nema velikog života bez velike smrti, zaključio je o. Đani. I Gospa je morala ući u tamu. Ta tama bila je „sjena Svevišnjega koja ju je osjenila“.

Uoči četvrte nedjelje došašća, posjetio nas je naš uzoriti kardinal Vinko Puljić te nam održao nagovor na temu zajedništva.

Uz već poznate definicije, prednosti i poteškoće zajedničkog života, kao jednu od sastavnica kardinal je naveo zahvalnost. „Zahvalnost je čarobna vrlina koja rehabilitira odnos prema stvarima, bićima...

Zahvalni tako dragom Bogu što je „radi nas grešnika i radi našeg spasenja sišao s nebesa“, u božićnim danima mogli smo mu zahvaliti i za ljude dobre volje koje je slao na naša vrata.

Tako nas je 30. prosinca obradovao fra Lovro Gavran, predsjednik KVRPP-a BIH-e i provincijal franjevačke provincije Bosne Srebrene zajedno s definitorom fra Jozom Marinčićem koji su došli sestrama čestitati Božić.

Od 16. do 21. veljače naša se zajednica obnavljala obavljajući duhovne vježbe koje nam je predvodio don Jakov Kajinić, naš ispovjednik i duhovnik na Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu. U sadržajno bogatim izlaganjima na temu Božjeg milosrđa prema nama kroz povijest spasenja zajedno smo prolazili svetopisamske zgode poistovjećujući se sa Adamom i Evom, Rasipnim sinom, Milosrdnim Samarijancem, Sv. Petrom, Bl. Djevicom Marijom, ali i s „negativnim likovima“ koji su sudjelovali u Muci Gospodino-

voj. Duhovne vježbe zaključili smo u susretu s Uskrslim i sa sedam darova Duha Svetoga.

Dana 24. veljače u dragi posjet stigli su nam djelatnici Papinskoga misijskog djela BiH-e zajedno sa nacionalnim ravnateljem iz Hrvatske vlč. Antunom Štefanom.

Dana 8. ožujka iznenadio nas je i obradovao naš o. Antonio Čirko koji je ovdje u Sarajevu predvodio duhovnu obnovu za studentice u domu sestara Kćeri Božje ljubavi, a nije zaboravio ni svojih sestara na Stupu. Uz dar zajedništva, podario nam je i riječ ohrabrenja usmjerivši nam pogled na Božju svemogućnost: „U teškim životnim situacijama i kušnjama trebamo imati vjeru da: što je ljudima nemoguće – Bogu je moguće. On ima rješenja za sve i sve čini za naše dobro. Bog daje i htjeti i djelovati, samo mu se trebamo prepustiti s vjerom i povjerenjem“.

Same smo često puta svjedokinje te Božje svemogućnosti preko onih koji nam se preporučuju u molitve. U poslijepodnevnim satima istoga dana s tom nakanom posjetili su nas hodočasnici iz Neuma koji su se zaputili na Stadlerov grob zajedno sa svojim sestrama Služavkama malog Isusa.

Neka nam svima Gospodin umnoži vjeru

da „Isus Krist bude djelatan u našem životu i radu“ kako bi iz naših srdaca sada i u vječnosti, odjekivao radosni Aleluja!

U organizaciji Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ i Vijeća za mlade Vrhbosanske nadbiskupije, već šestu godinu za redom organiziran je Dekanatski križni put mladih. Okupljeni vjenici su moleći križni put prošli ulicama Stupa da bi završiti Svetom misom u našem karmelu.

Po završetku svete Mise i molitve, okupila se naša mala zajednica oko Isusa u lijepo nakićenoj samostanskoj blagovaoni na večeru – na spomen Isusove večere kod Isusovih prijatelja Marije, Marte i brata im Lazara u Betaniji.

Nakon proživljene korizme, molitve i pokore osvanula nam je zora Uskrsnog jutra. „Na čast uskrsnuloga Sina Oca vječnoga. Veseo glas uzdignimo te Isusa dičimo!

Ale, aleluja! Ale, aleluja!“ Sretan i blagoslovljen Uskrs, poštovanom ocu Provincijalu, svoj našoj braći i našim dragim sestrama!

Uz Vas smo u molitvi s Uskrslim Gospodinom! + Srdačan pozdrav svima, Vaše sestre iz sarajevskog Karmela

55

IZ SESTARSKIH KARMELA

Karmel - sora Poslušaj, Karmel, ali smo dovolj močni, da postanemo šibki in ranljivi po zgledu našega Odrešenika in Gospoda, ki ga je ljubezen nagnila, da je postal mož bolečin, ranljiv in krhek, kakor bela krhka hostija…, da bi vstopili v Njegovo ljubezen, ki se ne kaže v moči in sili, ampak v usmiljenju, uboštvu in ponižnosti?

Postni čas je močni čas, čas milosti, ko skupaj s Križanim vstopamo v našo človeško krhkost in omejenost, v našo ranljivost, v naše rane…; čas, ko odlagamo svoje maske, ko postajamo bolj resnični - ljudje, ki si upamo biti to, kar v resnici smo, z vsemi slabostmi in darovi, biti celostni. Postni čas je čas izhoda iz

našega ‘egipta’, čas ko vstopamo v novega človeka in starega puščamo za sabo. Čas, ko moremo globlje zaživeti ljubezen do Boga, bližnjega in sebe.

K temu nas vabi in spodbuja Božja beseda, ki je vedno živa in učinkovita, pol-

56

Karmelski vjesnik

1/2016.

IZ SESTARSKIH KARMELA na luči in žive vode, iz katere so zajemali vsi naši karmelski svetniki in smo prav zato k njej povabljeni tudi mi, ki želimo hoditi po njihovih stopinjah.

Božja beseda nam govori sama, mi pa ji damo prostor s poslušanjem: »Poslušaj, Izrael! …« »Poslušaj, Karmel! ...«. Zapoved poslušanja je torej pred zapovedjo ljubezni, kajti »brez zapovedi poslušanja lahko zelo hitro zgrešimo tudi vsebino zapovedi ljubezni«, kakor nam je v nagovoru jasno in nazorno povedal g. nadškof Stanislav Zore, ki vsak prvi petek v mesecu daruje sveto mašo pri nas.

V odlomku iz Markovega evangelija, ki govori o največji zapovedi, zapovedi ljubezni, nam je podal veliko bogatih misli in resnic: »Ozrimo se v današnjo Božjo besedo, v njeno sporočilo za nas v tem trenutku našega življenja. Čeprav je bila izvorno govorjena drugim ljudem v nekem drugem času, v drugačnih okoliščinah in v drugem kraju. Vendar kadar Bog spregovori človeku, govori tako, da more vsakdo slišati njegovo besedo, jo prepoznati, jo razumeti, kolikor je potrebno, in jo tudi živeti.

V odlomku iz evangelija po Marku je pismouk, strokovnjak za Sveto pismo, strokovnjak za postavo, pristopil k Jezusu in ga vprašal, katera je prva med vsemi zapovedmi. Vem, da je to vprašanje vsem nam tako zelo jasno in tudi Jezusov odgovor vemo na pamet. Če bi nas vprašali, najbrž ob katerikoli uri dneva ali noči, katera je prva zapoved, kaj pravi Jezus, bi začeli: »Ljubi Gospoda, svojega Boga, z vsem srcem, z vso dušo, z vsem mišljenjem, z vso močjo…« in tudi tisti drugi del, da je treba ljubiti bližnjega kakor samega sebe, bi znali povedati.« Vendar se mi zdi, da je pred tem potrebno natančno, natančno brati Jezusove besede in s tem tudi natančno razumeti, kaj Jezus govori, kajti navaja postavo, navaja Staro zavezo, govori to, kar so ljudje poznali, in sicer reče: »Poslušaj, Izrael.« Poslušaj, Izrael. Potem šele: »Ljubi Gospoda, ljubi svojega bližnjega, kakor ljubiš samega sebe.« Poslušaj, Izrael, Gospod je naš Bog, edini Gospod.

Običajno, ko razmišljamo o tej prvi, največji zapovedi, pozabimo na zapoved poslušanja. In zaradi tega lahko zelo hitro zgrešimo tudi vsebino zapovedi ljubezni.

Ljubezni do Boga, ljubezni do bližnjega in tudi ljubezni do sebe. Kajti takrat, ko človek ne posluša več, kadar pozabi na poslušanje, kadar celo zapre svoje uho in svoje srce za poslušanje, takrat začne živeti iz samega sebe, svoje modrosti in svojega razumevanja stvari, takrat začne ljubezen razumevati po svoje, ljubezen do Boga, ljubezen do bližnjega. In takrat začne potem tudi oblikovati, prikrajati ljubezen do Boga in tudi ljubezen do bližnjega po svoje, po svojih predstavah, po svojih slabostih, po svojem okusu. In hkrati je prepričan, da ljubi Boga nadvse.

Da ljubi bližnjega kakor samega sebe, ali še bolj kot samega sebe. In vendar je na samem začetku zgrešil smer. Na samem začetku je zgrešil pot. Ker se ni najprej odprl za poslušanje, za poslušanje Boga.

In mi, ki smo v samostanih, ki smo naredili redovne zaobljube, mi smo obljubili, da bomo poslušali Boga tako, kakor nam govori ne samo neposredno na srce, pa vendar ne samo tako - poslušali ga bomo tudi, kakor nam govori po Cerkvi, po naših redovnih pravilih, po naših konstitucijah, po naših predstojnikih - to se pravi poslušati Boga. Poslušati Boga ni nekakšno zasanjano meditiranje.

Tudi meditacija je zelo, zelo pomembna v življenju. Ampak če se ta meditacija ne preveri in ne potrjuje v tem poslušanju Boga, v katerem nam govori po posrednikih, kakor rečemo: naša pokorščina je posredniška pokorščina, potem lahko zaidemo zelo daleč proč od ljubezni do Boga in od ljubezni do bližnjega. In zato, drage sestre, vam močno polagam na srce: »Poslušaj, Izrael, poslušaj Karmel, poslušaj Gospoda, svojega Boga.« Najbrž smo na začetku tega postnega časa vsi delali različne načrte, različne sklepe, na kakšen način bomo skušali preživeti, prehoditi to pot letošnjega posta, da bi velika noč v resnici postala velika noč.

In glede na to, da smo nekako na polovici tega postnega prizadevanja, je na mestu,

da preverimo, kaj se z našim postom dogaja, kaj se z mojim postom dogaja, kakšni sadovi rastejo in zorijo iz sklepov, ki sem jih naredil na začetku posta. In zanimivo, kolikokrat ljudje potem ugotavljamo, da sklepi ne dajejo sadov. In zakaj ne?

Morda zaradi tega ne, ker ne rastejo iz poslušanja, iz poslušanja Gospoda. Kajti kako delamo sklepe? Jaz se bom odpovedal temu in temu, jaz si bom prizadeval za to in to, jaz bom skušal v sebi obnoviti ali pa poglobiti neko krepost, morda neko pobožno vajo. Jaz, jaz! Koliko jih je bilo - priznam, sam nisem bil med temi - koliko jih je bilo, ki so na začetku tega postnega časa ponižno stopili pred Boga in prosili Sv. Duha: »Razsvetli me, kakšen naj bo moj post, na kakšen način naj letos prehodim teh 40 dni, da bodo rodili tiste sadove, ki jih ti želiš v mojem življenju«?

Morda še ni prepozno, morda je še vedno čas, da se v resnici obrnemo na Sv. Duha, da se vrnemo h Gospodu, kakor je rekel prerok Ozej, k svojemu Bogu, in ga vprašamo, na kakšen način naj preživim ta post, da bom mogel potem z Jezusom

57

IZ SESTARSKIH KARMELA praznovati vstajenje, se veseliti življenja.

Veseliti se življenja. Tukaj v karmelu ali mi kjerkoli drugje, tam, kamor nas postavlja Božja volja.

Poslušaj, Karmel, Gospod je naš Bog, edini Gospod.« Postni čas počasi prehaja v globine velikonočne skrivnosti in skrivnosti naše vere. Čas, ki je za nami, moremo izročiti le Božjemu usmiljenju in enako tudi naše sklepe, ki so nam z Božjo pomočjo uspeli ali ne. Veliko potrebnejša in Bogu ljubša od naših sklepov je naša oz. Jezusova ponižnost – resnica v nas, da »brez Njega ne moremo ničesar storiti« (Jn 15,5). Če s to držo dočakamo Njegovo vstajenje, bo vstalemu Gospodu v največje veselje, ker se bomo le tako neizmerno veselili Njegove zmage nad zlom in smrtjo in se znova prepričali, da je Njegova zmaga in Njegov dar neodvisen od naših prizadevanj in uresničenih sklepov ter bomo zato mogli biti v vsej resnici odprti za Njegov zastonjski dar ljubezni.

V veliko tolažbo in pomoč na poti za Gospodom nam je v tem jubilejnem letu usmiljenja tudi pot sv. matere Terezije, ki je ‘izliv’ Božjega usmiljenja - svoje spreobrnjenje - doživela razmeroma pozno, pri štiridesetih. Ta zastonjska Božja milost, izkazana njej, nam lahko pove, da nikoli ni prepozno za spremembo smeri, da je vedno (še) čas in da pri »Bogu ni nič nemogoče«, kakor beremo v evangeljskem odlomku o smokvi, ki ji Gospod kljub temu, da ne najde na njej nobenih sadov, še vedno daje čas; »vedno, vedno«, bi dejal papež Frančišek.

Amen, aleluja! je vzklik naše sv. matere Terezije, ki nam vedno znova govori, kako močno je vse zajemala iz velikonočne skrivnosti. V njej ‘okópana’ in z njo napojena more prav iz nje vedno znova zajemati živo vodo, ki je vstali in poveličani Gospod, za svoje redovno življenje in poslanstvo. + Amen, amen, ALELUJA! Vesele in blagoslovljene velikonočne praznike želimo vsem vam, dragi sobratje in sosetre, Vaše sestre iz Sore

58

Karmelski vjesnik

1/2016.

IZ SESTARSKIH KARMELA

KARMEL - NЁNSHAT ALBANIJa Draga braćo i sestre!

Evo i nas, vaših sestara iz daleke i bliske Albanije! Dolazimo podijeliti s vama neke od naših događaja koji su obilježili ovo razdoblje od našeg posljednjeg javljanja.

Svečani zavjeti s. Judite Ne možemo drugo, nego sjetiti se, zahvaliti Gospodinu i podijeliti s vama neke od mnogobrojnih milosti počevši sa svečanim zavjetima naše s. Judite. Taj događaj je bio velika radost za našu samostansku obitelj, jedan znak nade za Karmel i za našu mjesnu Crkvu. Slavlju je, uz obitelj s. Judite, uz naše župljane, prisustvovalo i mnogo prijatelja koji su tom prigodom došli i iz Italije i Švicarske te naša braća karmelićani s dvojicom postulanata iz Firenze. Slavlje sv. Mise predvodio je naš biskup Mons. Lucjan Avgustini, a propovijedao je delegat o. Generala za našu zajednicu, o. Gabriele Morra. Budući da je s. Judita od Uskrslog Krista, tom prigodom je izabrala za Evanđelje Magdalenu kod praznog groba, p. Gabriele je istaknuo da nema više razloga za suze jer

je grob prazan i sada tu prazninu ispunja samo nada. Tako i mnoge situacije i mnoge praznine koje tijekom života doživljavamo postaju mjesto nade i nove radosti.

Na kraju Svete Mise, biskup je zahvalio roditeljima s. Judite za velikodušnost kojom su otvorili vrata Isusu koji je pokucao na vrata njihove obitelji i pozvao njihovu kćer. Također je pozvao i prisutne obitelji i mlade da se ne boje otvoriti vrata Isusu i rekao da blago onoj kući na koju pokuca Krist.

Izbori Samo nekoliko dana nakon zavjeta, naša zajednica je slavila izborni kapitul. Ovog puta jedna posebna promjena. Budući da pripadamo pod jurisdikciju Generalne kuće, kapitulu je predsjedao o. Gabriele Morra, kao delegat o. Generala.

Gospodin nam je sve ovo vrijeme boravka u Albaniji pokazivao svoju brigu preko naše m. Mirjam, što je za nas bio veliki znak zajedništva i milosrđa, a također nam i sada nastavlja pokazivati svoju brigu i pažnju preko naše novoizabrane majke Marije Ancille.

Završetak Jubileja 500 godišnjice rođenja sv. Majke i početak Jubileja milosrđa Sjećate li se da smo se preporučile u vaše molitve na nakanu da možemo pronaći dobročinitelje kako bi mogle preurediti našu crkvu i sanirati brdo na kojem je sagrađena crkva, a koje se počelo odronjavati?! Božja Providnost nas je iznenadila, ostavila nas je bez riječi. Hvala za molitve!

I, radujete se s nama za sve što nam je učinio Gospodin. Ima mnogo stvari kojima nas je iznenadio. A isto tako i sv. Josip!

Nije nas razočarao ni u čemu! Poslušale smo našu Majku Tereziju i povjerile se sv.

Josipu. I on se pobrinuo za sve, i za otplatu dugova! Hvala mu!

Na blagdan naše sv. Majke Terezije svečano smo slavile zatvaranje Jubileja Svetom Misom koju je predslavio naš mons.

Lucjan i tijekom koje je propovijedao ekonom generalne kuće o. Attilio Ghisleri u kojoj je istaknuto da je vrijeme za hodati, ići naprijed, te kako je Majka Terezija imala „jezik“ za svakoga i spuštala se na razinu svojih sugovornika. Prije Svete Mise, naša braća karmelićani su imali kratku prezentaciju života naše Svete Majke gdje su se

59

IZ SESTARSKIH KARMELA

REMETE Duhovne obnove; redoviti susreti; razmatranje „malog katekizma molitvenoga života“; sudjelovanje na znanstvenom kolokviju u Đakovu; promocija knjige o. Vjenceslava: „Duša remetskog romara“; izrada dokumenata Svjetovnog reda prisutni mogli još bolje upoznati s njom i susresti je, iako ona nije nepoznata albanskom narodu budući da na Radio Mariji naša braća redovito imaju predavanja o njoj i čitana je knjiga „Moj život“. Nakon Svete Mise nastavili smo zajedničko druženje u našoj sali s brojnim svećenicima, redovnicima i redovnicama koji su došli podijeliti s nama našu radost.

Naš biskup je želio da i naša crkva uz katedralu, bude Jubilarna crkva – Vrata Milosrđa. Tako smo Godinu milosrđa na svečan način započele na blagdan sv. Oca Ivana od Križa. Za tu priliku doputovao je iz Rima o. Bruno Moricone koji je za nas i za sve svećenike i redovnike naše biskupije imao predavanje „Ljepota u „Duhovnom spjevu“ sv. Ivana od Križa“, a iza predavanja je bila sv. Misa koja je započela obredom blagoslova i otvorenja Svetih vratiju. Sv. Misu je predvodio preuzvišeni Otac Nuncij koji je iza sv. Mise ušao u klauzuru i blagoslovio naš novi kor. To je bio

60

Karmelski vjesnik

1/2016.

lijepi znak za našu karmelsku obitelj jer odsada naša crkva neće biti samo „naša“ nego i naše braće karmelićana koji su već angažirani u raznim aktivnostima kao što je ispovijedanje, držanje predavanja i duhovnih obnova. Dan nakon toga, u prostorima skadarske bogoslovije, p. Bruno je predstavio knjigu „Duhovni spjev“ koju smo preveli i izdali na albanskom jeziku.

Svakodnevno doživljavamo premnoge milosti koje nam Bog daje u našoj crkvi – Vrata Milosrđa, a tako i mnoge hodočasničke grupe i mnogi vjernici koji dolaze piti živu vodu Njegove Milosrdne Ljubavi i moliti milosrđe u svojim patnjama, problemima i poteškoćama za sebe i sve svoje.

Ovom prilikom vam želimo i blagoslovljen blagdan Isusova Uskrsnuća te da Njegovo Svjetlo prodre duboko u naša srca i preobrazi nas u nova stvorenja koja svjedoče uskrsnu radost i nadu. +

Drage sestre i braćo, s radošću i bratskom znatiželjom iščekujući novi broj Karmelskog vjesnika, u kojem ćemo pronaći informacije o životu i radu u Vašim zajednicama, srdačno Vas pozdravljamo. Također, molimo duhovnu

blizinu i molitvenu podršku za strpljivost i ljubav u nošenju poteškoća na koje nailazimo u našoj zajednici, u obiteljima, na radnim mjestima, te za razboritost i mudrost u pronalaženju rješenja, po Božju.

Tema našeg redovitog susreta u studenom, kao i duhovne obnove u prosincu, bila je jednaka naslovu knjižice o. Gabrijela od sv. Marije Magdalene, OCD koju smo tijekom susreta iščitavali: „Meditacija. Uvod u misaonu molitvu.“ Predavač i voditelj razmatranja ovog malog katekizma molitvenoga života koji sadrži pouke o misaonoj molitvi i meditaciji, nastale na temelju duhovnoga nauka sv. Terezije od Isusa i sv. Ivana od Križa, bio je o. Dario Tokić. Molitva je početak na koji se moramo uvijek iznova vraćati i temelj na kojem uvijek iznova pronalazimo oslonac. Molitva nam daje sigurnost da krećemo u dobrom pravcu. Ako nema molitve, sva djela i sve akcije koje poduzimamo nemaju vrijednost. Kontemplativni život nije neka pobožna vježba. To je stil života. Molitva

Vaše sestre iz Albanije

61

SVJETOVNI RED – OCDS nas usredotočuje na Boga, na izvor Ljubavi koja daje smisao našem životu. U Pravilu Karmela središnji je propis o neprestanoj molitvi: „Neka svatko bude u svojoj ćeliji, razmatrajući danju i noću o zakonu Gospodnjem i bdijući u molitvi“. Kako svjetovni karmelićanin može biti u ćeliji? Klauzura karmelićanina u svijetu jest njegovo srce, njegova unutrašnjost, njegova duša. To je ćelija u kojoj treba često boraviti.

Dana 16. prosinca 2015. s. Tea Živković, priorica remetske zajednice OCDS sudjelovala je na znanstvenom kolokviju održanom prigodom 500. obljetnice rođenja sv. Terezije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Tema njezinog izlaganja bila je: „Sv. Terezija Avilska – uzor današnjim voditeljima projekata“.

Istaknula je da je sv. Terezija projekte formirala u više faza: prvotno ideja, potom formiranje samostana, izvedba, kontrola izvođenja, sama je birala materijale za izgradnju te konačno sami rezultati projekta. Za svoje samostane pomno je odabirala sestre. Kao kriterije postavljala je: zdrav razum, krepost poslušnosti i visok stupanj molitve. „Pokazala nam je kako pronaći mjeru, što je rad Bogu po volji i da Bogu odani čovjek mora biti potpuni čovjek, a ustrajnost, strpljivost i upornost je ono što se može naučiti od nje”, zaključila je s. Tea. „Tko je svjetovni karmelićanin?“ bila je tema izlaganja o. Darija na našem susretu u siječnju. Bez obzira jesmo li već dugi niz godina u zajednici ili smo joj tek nedavno pistupili, potrebno je često si posvješćivati: Što znači biti član Svjetovnog reda bosonoge braće Blažene Djevice Marije od gore Karmela? Znači biti „praktični vjernik Katoličke Crkve koji se pod zaštitom naše Gospe od gore Karmela, nadahnut sv. Terezijom od Isusa i sv.

Ivanom od Križa zavjetuje ili daje obećanja [oba ta oblika su moguća] da će tragati za licem Božjim, radi Crkve i svijeta“. Izvor naše duhovnosti i našeg vjerničkog života je euharistija i zato je jako

62

Karmelski vjesnik

3/2015.

1/2016.

SVJETOVNI RED – OCDS važno u njoj uzimati udjela. Specifična marijanska crta koju njeguju karmelićani jest: prepoznavanje Božje prisutnosti u događajima svoga života. Zajednica donosi i određene obveze koje je potrebno poštivati i izvršavati, kako bi život u zajednici skladno funkcionirao. Poziv u Svjetovni red Karmela podrazumijeva želju i volju za upoznavanjem svojih duhovnih roditelja, sv. Terezije od Isusa i sv. Ivana od Križa, za druženje s njima – čitajući i razmatrajući njihov život i pisanu ostavštinu – i za nadahnjivanjem njihovim duhovnim naukom. Nadalje, treba biti spreman svojim životom posvjedočiti pripadnost Redu. Karmelski poziv podrazumijeva i želju i traganje za Božjom blizinom. Nismo pozvani osuđivati svijet. Pozvani smo moliti i raditi – svatko u svom okruženju, sukladno svojim mogućnostima – surađivati u Božjem, spasenjskom planu.

Prva godišnjica smrti o. Vjenceslava Miheteca obilježena je sv. Misom za o. Slaveka, a potom i promocijom njegove novoizašle knjige: „Duša remetskog romara“. U pripremi ove prekrasne knjige i promocije, uz brojne drage ljude koji su dali svoj veliki doprinos, zauzeto su sudjelovale i sestre iz Svjetovnog reda - s. Tea Živković koja je izabrala tekstove i uredila knjigu i s. Zdenka Broz. Knjiga sadrži i fotografije br. Damira Poljančića i br. Vlatka Gmaza, OCDS. Na susretu u veljači naš duhovni asistent govorio je o praktičnim smjernicama u Godini milosrđa. Papa Franjo nije proglasio Godinu milosrđa zato da bismo slavili samo

ono što je Bog za nas učinio. U Godini izvanrednog jubileja naglasak je na ljudskoj komponenti. Božje milosrđe treba po nama postati djelatno. Mi se trebamo truditi biti oruđe po kojemu će Božja blizina biti prepoznata i djelotvorna u ovome svijetu. Milosrđe je vrhunac kršćanskog savršenstva: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6, 36). Isus ne razmišlja o sebi dok umire na Križu, nego pokazuje interes za drugog čovjeka i njega spašava. To je milosrđe. Izraz iz Lukinog evanđelja: „budite milosrdni“ ne znači samo „biti“, nego uključuje i proces: treba se truditi postati milosrdan. Savršenstvo je već u želji kršćanina da postane milosrdan.

Duhovna obnova u ožujku bila je prigoda za razmatranje spisa sv. I. od Križa: „Upozorenja“. Naš voditelj je iz ovog Ivanovog djelca izvukao „uputstva“ o kojima bismo trebali povesti računa i koja su vrijedni savjeti za duhovni život svakome od nas. Potom je uslijedio rad u skupinama.

Svaka od 6 skupina imala je zadatak navesti 3 poteškoće koje su najveća zapreka za naš osobni rast u duhovnom životu te, po uzoru na Ivanova uputstva, pokušati dati savjete i upozorenja kojima bi se navedene poteškoće mogle nadvladati.

Zajedno s pridruženim članovima radnih timova za izradu dokumenata OCDS-a, članovi Savjeta sastavili su prijedlog Statuta koji je razmatran u radnim skupinama, tijekom cjelodnevnog susreta korizmene duhovne obnove. U tijeku su i izrada Priručnika te Ratio Institutionis (RI) – programa formacije za Svjetovni red. Veliko hvala o. Dariju i o. Juri koji, uz brojne druge obveze, nesebično daruju vrijeme i trud, potiču i usmjeravaju naš rad. Bez njihove iskustvene i savjetodavne pomoći, bili bismo tek na početku.

Draga braćo i sestre, neka radost uskrslog Gospodina ispuni srca svih karmelićana i karmelićanki u redovničkim zajednicama i u obiteljima. Njegova Ljubav neka nas učini „udicama“ za Boga. + Blagoslovljen Vam i sretan Uskrs! s. Snježana Foršek, OCDS

SOMBOR Knjižnica Hvaljen Isus i Marija!

Draga Braćo i Sestre! Javljam se iz Sombora, iz Karmelskog Svjetovnog Reda.

Naš poštovani provincijal o. Srećko Rimac, OCD, prilikom posljednjeg pastoralnog pohoda savjetovao me je i ohrabrio u vezi s tim, da vam predstavim našu, premda skromnu, ipak značajnu, već stoljetnu knjižnicu. Sa radošću to činim, jer “Karmel voli knjigu”, “Karmel čuva knjigu”, “Knjigu voli i grad Sombor” (mons. Stjepan Beretić, Zbornik radova, KIZ 2004., str. 213.). I naša sveta majka Terezija od Isusa voljela je da čita “dobre knjige”, a čitanjem nije samo stjecala znanje, već joj je ono donosilo i radost. Naš veliki učitelj sveti Ivan od Križa savjetuje u vezi s meditacijom, da “kad smo već u prisutnosti Božjoj, duša će uteći čitanju neke knjige, koja govori o otajstvu” koje je predmet razmatranja (usp. Duhovna nauka Ivana od Križa, KIZ 2006., str. 46.). Karmelićani se i danas raduju knjizi. Dobivaju, kupuju, čuvaju, čitaju i pišu knjige. Tako i mi, karmelićani koji živimo u svijetu imamo mnogo prilika doći u kontakt sa knjigama, ponajprije sa karmelskom literaturom.

63

SVJETOVNI RED – OCDS Poznato je, da je somborski Svjetovni Red osnovao 1913. godine naš dragi kandidat za oltar o. Gerard, čiji dvostruki jubilej slavimo ove godine. Veliki dio knjiga već je tada, u tim ranim godinama, bio darovan knjižnici. Darovatelji su bili sami karmelićani, a također i velikodušni somborski vjernici. Ova skromna ali vrijedna knjižnica Svjetovnog Reda formirana je pored znatno veće, vrjednije i značajnije zbirke knjiga somborskog Samostana. Dobri primjer naših duhovnih očeva i prisutnost sadržajnih knjiga nadahnjuju članove Svjetovnog Reda u Somboru da čuvaju tradiciju i dostignuto osustavljenje knjiga, da njeguju i obnavljaju fond knjiga naše knjižnice, te da budu ažurni u vođenju evidencije prilikom izdavanja knjiga ili katalogizacije novih naslova.

Na osnovu već desetljećima pedantno vođenih popisa imamo 707 knjiga na hrvatskom, 886 na mađarskom, 56 na njemačkom jeziku, a imamo po jednu knjigu na slovenskom, srpskom, španjolskom i ukrajinskom jeziku. Ukupno 1653 knjiga. Da li je to mnogo? Da li je to malo? Ima li netko možda veću osobnu knjižnicu? ... Jedno je sigurno: ove knjige su duhovnog sadržaja, poučne i tako služe za rast duha i duše. U našoj knjižnici zainteresirani vjernici-čitatelji naći će knjige iz područja apologetike, duhovne askeze, povijesti, beletristike.

Isto tako, oni će imati priliku upoznati životopise velikih svetaca, kao i pročitati propovijedi, nagovore poznatih hrvatskih i mađarskih svećenika. Čuvamo dvadesetak primjeraka Svetog Pisma, Biblije na tri jezika, različitih hrvatskih i mađarskih prijevoda, kao što i čuvamo neke časopise od davnih vremena (1897.) do danas (2016.). Najstarija naša knjiga je Szentek élete (Život svetih), tiskana

64

Karmelski vjesnik

1/2016.

u gradu Pécs (Pečuh, Mađarska), godine 1844. Najnovija naša knjiga je Sabrana djela od Terezije Avilske, Svezak I., KIZ Zagreb, godine 2015., a jedna od najljepših knjiga je Goldbibel (Zlatna Biblija), od izdavača Bild (Njemačka), iz godine 2005. Među svim tim vrijednim knjigama mom srcu su ipak prirasle one “naše”, dakle karmelske: kao npr.: Zvijezda Karmela (Priručnik i molitvenik Trećeg Reda Gospe Karmelske, izdan od Somborskog Karmelskog Trećeg Reda godine 1940., tisak Đakovo), Kármel Ékessége ima- és énekeskönyv (Molitvenik sa pjesmama), izdan od Karmelskog Samostana u Somboru god. 2006., tako i dvojezična monografija Karmel u Somboru – Carmel in Sombor, KIZ 2004.

Knjižnica Svjetovnog reda je otvorena za sve ljubitelja Karmela i za sve one koji traže duhovnu obnovu čitajući “dobre knjige”. Izdavanje knjiga čitateljima ostvaruje se na klasičan način, na temelju Pravila o korištenju knjižnice. Pored klasičnog vođenja evidencije, prisutni su i svi moderni uvjeti kako za katalogizaciju, tako i za praćenje izdavanja knjiga.

Starati se o ovim divnim knjigama velika je milost za mene. Hvala za to dragom Bogu, hvala našoj braći karmelićanima i našim susestrama OCDS! + s. Monika od sv. Ivana od Križa, OCDS u Somboru

NOVA KNJIGA KIZ-a: DRAGULJI KARMELA U predbožićno vrijeme darivanja Karmelska izdanja (KIZ) su karmelskoj obitelji u Hrvatskoj, ali i široj crkvenoj i kulturnoj javnosti podarila knjigu DRAGULJI KARMELA. Kratki životopisi karmelskih svetaca i blaženika, koja je tiskana u nizu „Likovi duhovnosti“, br. 6, i čiji su autori o. Jure Zečević, OCD i s. Terezita Kalinić, OCD. Knjiga na 184 stranice sadrži čak 80 kratkih životopisa svetaca i blaženika karmelske obitelji, opsežan i analitički uvodni tekst, Vlastiti kalendar OCD, tumač označavanja liturgijskog stupnja slavlja te izvadke iz triju recenzija. Prikladna je za sve grane karmelske obitelji u Hrvatskoj: bosonoge karmelićane i karmelićanke, Karmelski svjetovni red, sestre karmelićanke Božanskog Srca Isusova, Zajednice karmelskih laika, članove škapularske bratovštine i sve ljude koji žele upoznati karmelske svetačke „dragulje“, zbližiti se s njima i uzimati ih kao nadahnitelje, uzore i molitvene zagovornike. Pogodna je kako za osobno čitanje, tako i za čitanje u samostanskim blagovaonicama, na dane kada je spomen određenoga sveca ili blaženika. Osobito je lijep dar prijateljima i simpatizerima Karmela i karmelske duhovnosti, aspirantima i aspiranticama, kandidatima i kandidaticama, postulantima i postulanticama, svećenicima, redovnicima i redovnicama, dobročiniteljima…

Recenzije knjige, vrlo pozitivne, napisali su ugledni hrvatski stručnjaci za područja dogmatske teologije (prof. dr. sc. Ivan Karlić, OFMConv), liturgike (prof. dr. sc. Pe-

tar Bašić, TOR) i duhovnosti (prof. dr. sc.

Franjo Podgorelec, OCD). Cijena knjige, tiskane na „kunstdruku“, s fotografijama u boji, iznosi 50 kuna, a za sve sastavnice KIZ-a te za Karmelski svjetovni red i studente Sustavnog studija duhovnosti i Teologije posvećenog života popust je 30 %, dakle 35 kuna. Ova knjiga, kao i sve knjige KIZ-a, naručuje se na sljedećim adresama i telefonskim brojevima: KARMELSKA IZDANJA – DISTRIBUCIJA, SAMOSTAN KRALJICE KARMELA, Brezovička cesta 90/A, p.p. 7, HR-10257 BREZOVICA, e-mail:kiz.distribucija@karmel.hr, tel.: 01/6537140, mob. 0997221806, tel./ fax: 01/6538621. +

65

IZ VOJNOG ORDINARIJATA

Svečanost primopredaje službe vojnog biskupa U srijedu 2. ožujka u Vojnom ordinarijatu izvršena je primopredaja službe vojnog ordinarija između bivšeg vojnog biskupa mons. Jurja Jezerinca i novog vojnog biskupa mons. Jure Bogdana. Nakon kanonskog preuzimanja službe pred Zborom savjetnika održana je svečanost na kojoj su nazočili visoki uzvanici, koje je u ime kuće na početku pozdravio generalni vikar Vojnog ordinarijata o. Jakov Mamić.

Nazočili su: Alessandro D’Errico, apostolski nuncij u RH, nadbiskup Marin Barišić, bivši vojni biskup Juraj Jezerinac, sadašnji vojni biskup Jure Bogdan, biskup Nikola Kekić, pomoćni biskupi zagrebački Ivan Šaško i Mijo Gorski. Akademik Željko Reiner, predsjednik Hrvatskog sabora, Domagoj Juričić, izaslanik Predsjednice Republike, pročelnica Vojnog ureda brigadna generalica Gordana Garešić, brigadir Damir Terzić i pukovnik Vlado Čulina iz Ureda Predsjednice. Ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, bivši veleposlanik pri Svetoj Stolici Filip Vučak i sadašnji veleposlanik pri Svetoj Stolici Neven Pelicarić, zamjenik ministra obrane Tomislav Ivić s pomoćnicom Đurđom Hunjet, gospođa Vesna Nađ, zamjenica ministra hrvatskih branitelja. Gradonačelnik Milan Bandić, bivši načelnik GS OS RH Drago Lovrić, načelnik GS general pukovnik Mirko Šundov, direktor GS OS kontraadmiral Robert Hranj, zapovjednik HRM komodor Pre-

66

Karmelski vjesnik

1/2016.

drag Stipanović, zamjenik zapovjednika HKOV general bojnik Mladen Fuzul, direktor Pletera Marjan Mareković. Tajnik HBK mons. Enzo Rodinis, ravnatelj Hrvatskoh Caritasa Fabijan Svalina, glavni tajnik MORH-a, Petar Barać i tajnik Splitsko-makarske nadbiskupije Nikola Mikačić, viši savjetnik gradonačelnika Zagreba Stipe Zeba. Vojni i policijski kapelani s pomoćnicima, suradnici iz Samostalnog odjela MORH-a i Samostalne službe MUP-a, djelatnici Uprave Vojnog ordinarijata.

Glazbenu dionicu susreta otpjevala je Klapa HRM-a „Sv. Juraj“. „Prije pet dana svjedočili smo veličanstvenom i milosnom događaju ređenja našeg vojnog ordinarija mons. Jure Bogdana u konkatedralnoj crkvi sv. Petra u Splitu.

Slika i glas koji je dopirao do gledatelja i slušatelja televizijskog prijenosa probudio je mnoge savjesti i osigurao trenutak radosti, osobito kod obitelji naših pripadnika

oružanih snaga i redarstvene službe te naših hrvatskih branitelja, jer to je bio govor o prisutnost moralne vertikale u vojarnama i u policijskim postajama te u životima naših vojnika, policajaca i njihovih obitelji“, istaknuo je o. Mamić. „Danas je u 10.00 sati novozaređeni vojni ordinarij, u jednom diskretnom činu i u skladu s kanonskim propisima, pred Zborom savjetnika, pokazavši Bulu imenovanja i dokument ređenja, preuzeo u posjed Vojnu biskupiju kao svoju ljubljenu zaručnicu, a time je preuzeo i brigu ljubavi za Crkvu koja je u vojsci i policiji“, upoznao je nazočne.

Daljnjim tijekom susreta predstavnici državnih, vojnih, policijskih i gradskih vlasti prigodno su se obratili zahvalnošću biskupu Jezerincu i dobrodošlicom biskupu Bogdanu.

Pozdravivši sudionike susreta predsjednik Hrvatskog Sabora, akademik Željko Reiner poručio je: “Velika mi je čast da u ime Hrvatskog sabora mogu zahvaliti prvom hrvatskom vojnom biskupu, msrg. Jurju Jezerincu na skrbi za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata kao i za sve pripadnike hrvatskih oružanih te redarstvenih snaga.

Vaša podrška, poštovani preuzvišeni oče biskupe Jezerinac, riječi ohrabrenja i utjehe hrvatskim braniteljima u najtežim danima Domovinskog rata kada se mala i slabo naoružana Hrvatska našla suočena s agresijom višestruko nadmoćnijeg neprijatelja imale su snagu veću od najjačeg oružja. Jer to su bile riječi očinske ljubavi, a ljubav, bilo da se radi o ljubavi prema Domovini ili o ljubavi prema Bogu, jača je od svakog zla i mržnje. I kao što ste naše hrabre branitelje, izložene najstrašnijim ratnim opasnostima na prvoj liniji bojišnice, pozivali da njeguju etičnost prema neprijatelju i ne pokleknu kušnji zla u pravednom, obrambenom ratu, tako ste i u poratnim godinama ostali vjerni dušebrižnik hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga zauzimajući se za opće dobro. Veliko Vam i iskreno hvala za sve što ste učinili u našoj pravednoj borbi za neovisnost i slobodu Hrvatske kao i kasnije za njezin međunarodni ugled. Vaša djela i riječi ostaju nam trajno nadahnuće. Želim ovom prigodom u ime Hrvatskog sabora pozdraviti i novog Vojnog ordinarija, msgr. Juru Bogdana. Že-

lim Vam da Vas u Vašem pastoralnom radu prati obilje Božjeg blagoslova. Bit će mi zadovoljstvo surađivati s Vama u služenju našim sugrađanima u okviru naših nadležnosti i ljudskih mogućnosti. Vaše pastoralno iskustvo pruža mi optimizam da ćemo u tome biti i uspješni, a sve na dobrobit jedine nam i vječne domovine Hrvatske, te onoga što ste uzeli kao svoje biskupsko geslo.” +

Obilježen blagdan sv.

Josipa, zaštitnika Ratne škole “Ban Josip Jelačić” Ratna škola “Ban Josip Jelačić” danas je, 18. ožujka 2016., u Zaprešiću obilježila blagdan svetog Josipa, zaštitnika Ratne škole. Svečanosti su nazočili zamjenik ministra obrane RH Tomislav Ivić, načelnik Glavnog stožera OS RH general pukovnik Mirko Šundov, polaznici aktualnog 18. naraštaja i prethodnih naraštaja Ratne škole, predstavnici Grada Zaprešića te ostali vojni i civilni dužnosnici. U Novim Dvorima u kapelici sv. Josipa služena je sveta misa koju je predvodio generalnu vikar Vojnog ordinarijata prof. dr. sc. Jakov Mamić. +

67

KATOLIČKA OSNOVNA ŠKOLA

KATOLIČKA OSNOVNA ŠKOLA

Izvješće sa stručnog usavršavanja Dana 30. siječnja 2016. godine djelatnici Prve katoličke osnovne škole u Gradu Zagrebu prisustvovali su stručnom usavršavanju na temu Samopoštovanje koje se održalo u prostorima Škole.

Niz zanimljivih predavanja i radionica započeo je u 9 sati molitvom i Božjim blagoslovom, a zatim uvodnim govorom našeg ravnatelja, oca Vinka Mamića.

68

Karmelski vjesnik

1/2016.

Slijedilo je predavanje dr. Berislava Tentora koji je osvijestio da je samopoštovanje pokazatelj mentalnog zdravlja i sposobnosti prilagodbe. Nakon predavanja uslijedila su pitanja i odgovori, a zatim kratka pauza.

Sljedeće, interaktivno predavanje i prezentaciju, u kojoj su i djelatnici aktivno sudjelovali, pripremila je mag. psihologije Iva Konjevod. Kroz praktične primjere i potencijalno moguće životne situacije, objasnila je kako razvijati samopoštovanje i samopouzdanje kod nastavnika, ali i kod učenika.

Nakon ručka uslijedilo je predavanje dr. sc. Jasminke Buljan Culej koja je govorila o odgojno-obrazovnim metodama

za razvoj samopoštovanja kod dječaka te istaknula neke osobitosti vezane za odgoj dječaka.

Stručno usavršavanje završeno je radionicama u kojima su učitelji aktivno sudjelovali i koje je pripremila kolegica mag. primarnog obrazovanja Lana Radovanić. U radionicama učitelji su bili podijeljeni u nekoliko grupa i dobili zadatke kojima su osvijestili vlastite kvalitete, ali i primijetili i naglasili kvalitete svojih kolega. Radionice su u potpunosti primjenjive u radu s učenicima i zasigurno će biti korištene u daljnjem radu Škole. +

Dan ružičastih majica Dan ružičastih majica (Pink Shirt Day) međunarodni je dan posvećen borbi protiv nasilja u školama. Uvijek se obilježa-

va zadnje srijede u veljači u osnovnim i srednjim školama diljem svijeta. Pritom se nose ružičaste majice koje simboliziraju borbu protiv nasilja među vršnjacima.

Ideja je nastala u Kanadi 2007.g. kao znak protesta na incident nasilja koji se dogodio u školi u Novoj Scotiji. Jedan je tamošnji učenik obukao ružičastu majicu u znak podrške svojoj majci koja je oboljela od raka dojke. Iako je njegova gesta bila solidarna, samo zbog ružičaste majice bio je izvrgnut uvredama i izrugivanju, čak i fizičkom nasilju svojih vršnjaka.

Sljedeći su dan mnogi učenici došli u školu u ružičastim majicama u znak podrške prijatelju u njegovoj nakani, osuđujući na taj način vršnjačko nasilje.

Naredne godine brojni su učenici i učitelji kanadskih škola obukli ružičaste majice. Uskoro je ideja postala globalna. Danas ju obilježavaju škole diljem svijeta boreći se na taj način protiv vršnjačkog nasilja.

24. veljače u našoj smo školi smo obilježili ovaj poseban dan. Obukli smo se u ružičasto, razgovarali o vršnjačkom nasi-

69

KATOLIČKA OSNOVNA ŠKOLA

KATOLIČKA OSNOVNA ŠKOLA

lju, ispisivali poruke mira i ljubavi na razredne majice i maštali o boljem svijetu.

Svjetski dan bolesnika obilježili smo i u našoj školi. Pogledali smo prigodne animirane filmove, razgovarali o potrebama bolesnika, važnosti zdravstvenih djelatnika te o moći molitve u trenucima bolesti.

Učenici nižih razreda izradili su prigodne crteže i napisali pisma koja su uručena djeci koja trenutno borave na odjelima Klinike za dječje bolesti Zagreb kao i djelatnicima bolnice. +

Neke od poruka naših učenika bile su: U našoj školi nema nasilja.

Gradite mostove, a ne zidove. „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas“. +

Euharistijsko slavlje uoči Uskrsa

11. veljače – Svjetski dan bolesnika Svjetski dan bolesnika obilježava se svake godine 11. veljače u mnogim zemljama diljem svijeta od 1992. godine. Njegov začetnik i utemeljitelj je Papa Ivan Pavao II. koji je želio skrenuti pozornost na bolesnike i njihove probleme. Papa je pozvao cijeli svijet na ozbiljno promišljanje onoga što zovemo patnjom, trpljenjem i bolešću.

Obilježavanjem ovog dana želi se podići svijest šire javnosti o potrebama bolesnika i stvaranje bolje zdravstvene i društvene zaštite kako bi se svakom oboljelom omogućila dostupnu i kvalitetnu zdravstvenu skrb. Obilježavanjem ovog dana odaje se i zahvalnost svima koji skrbe o bolesnicimazdravstvenim, socijalnim i vjerskim djelat-

70

Karmelski vjesnik

1/2016.

nicima te svima koji su na bilo koji način svoj rad posvetili njezi i podršci oboljelima.

Svjetski dan bolesnika ujedno je prilika i za podsjećanje na prava koje svatko od nas ima kada se nalazi u ulozi bolesnika.

Kao datum obilježavanja Svjetskog dana bolesnika izabran je 11. veljače, kad se u Katoličkoj Crkvi slavi spomendan Blažene Djevice Marije Lurdske, budući da je marijansko svetište u Lourdesu, poznato po brojnim čudesnim ozdravljenjima, postalo velikim okupljalištem bolesnika koji se ondje dolaze moliti. Poruka Svetog Oca Franje za 24. svjetski dan bolesnika 2016. je da se pouzdamo u milosrdnog Isusa poput Marije: “Što god vam rekne, učinite!”

(Iv 2,5).

Dana 17. ožujka, naša je škola obilježila početak Uskršnjih praznika prigodnim euharistijskim slavljem, a potom i predstavom koja se održala u župnoj crkvi bl.

Augustina Kažotića, s početkom u 16 sati.

Nakon uvodnog govora kojim je ravnatelj o. Vinko Mamić pozdravio sve prisutne i svima zaželio Sretan Uskrs, uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je

predvodio vlč. Domagoj Matošević, rektor Međubiskupijskog sjemeništa. Vlč.

Matošević, u svojoj je propovijedi naglasio važnost prijateljstva te je govorio o trima vrstama prijateljstva, važnosti ljubavi i prijateljstva kako u duhovnom, tako i u svakodnevnom životu, dok su naši Zboraši predvođeni učiteljicama razredne nastave Anom Miličević i Lanom Radovanić, uljepšali slavlje svojim glazbenim i instrumentalnim pratnjama uz podršku učitelja vjeronauka Ante Mikulića, učitelja razredne nastave Nikole Iveka i Marka Fabrisa, učitelja glazbene kulture.

Poslije svečanog slavlja, učenici Dramske skupine izveli su Uskršnju predstavu, autorsko djelo s. Sunčice Kunić, učiteljice razredne nastave i dramaturginje Danijele Ljubas, učiteljice hrvatskoga jezika.

Priredba je završila pjesmom „Jahve, Jahve“ u izvedbi učitelja te solo dionicama koje su otpjevali Ana Oreški, učiteljica latinskoga jezika, Martina Kosalec, učiteljica matematike, Mirela Pakšec, učiteljica likovne kulture, Ante Mikulić te s. Sunčica Kunić. +

71

in Memoriam

IN MEMORIAM

KRATKI ŽIVOTOPIS POKOJNE ANTUNIJE KNEŽEVIĆ U srijedu, 3. veljače 2016., nakon kratke bolesti, Isus je pozvao k sebi Antuniju Knežević, majku našega subrata o. Ante Kneževića. Antunija Knežević je bila poznata kao Antunija Pepina, Bekina i Perkina. Rođena je 6. kolovoza 1927. u selu Donji Vukšić (Brčko) od katoličkih roditelja Petra i Mande, koji su osim nje imali još troje djece.

Brat joj je umro u djetinjoj dobi, a od dvije udane sestre jedna je umrla s 27 godina, a druga s 41.

Udala se s 19 godina za Petra-Perku Kneževića. U braku su živjeli 32 godine, a kako joj je suprug Petar umro 1978. u 51. godini života, Antunija je živjela kao udovica 38 godina. U braku je rodila dvanaestero djece, a šestero djece preminulo je u djetinjoj dobi. Šestero žive djece su: Anto, svećenik, naš subrat karmelićanin; Miroslav, oženjen i ima troje djece; Mirjana, udana i ima troje djece; Marija, udana i ima jednog sina; Manda, udana i ima dvije kćeri; Ivo, oženjen i ima troje djece. Antunija je imala 12 unuka i 9 praunuka (deseto praunuče treba uskoro doći na svijet). Uživala je poštovanje i ljubav svoje djece i unuka, jer je to isto prema svima njima uvijek pokazivala.

Uz težak i mukotrpan život doživjela je visoku dob, koju nitko od njezine rodbine nije doživio. Bila je vedre i zahvalne naravi.

Lako se svima prilagođavala i od svih je bila cijenjena i uvažavana. Uživala je veliko povjerenje, kako u selu i širem zavičaju, tako i u susjedstvu po dolasku u Zagreb nakon iz-

72

Karmelski vjesnik

1/2016.

Anđelko Jozić je u ime obitelji Knežević izrazio svima zahvalu. Domaći župnik fra Anto Tomas govorio je o duhovnoj i povijesnoj situaciji župe i ovoga kraja.

Uz veliko mnoštvo naroda, sv. misi zadušnici i pokopu prisustvovao je i lijep broj naše braće karmelićana, kao i svećenika franjevaca. Bilo je više od 25 svećenika.

Ovako veliko mnoštvo naroda, časnih sestara i svećenika jasno govori koliko je bila cijenjena i uvažavana pok. Antunija, i to ne samo od svoje djece i rodbine.

Mi, braća karmelićani, pok. Antuniji i njezinu suprugu Petru izražavamo veliku zahvalnost za djecu koju su rodili i u vjeri odgojili, a na poseban način smo im zahvalni za dar našega subrata o. Ante Kneževića, priora i župnika u Splitu. + Pokoj vječni daruj joj Gospodine!

bijanja rata u BiH 1992. Iako je bila vedrog duha i spremna na šalu, u svemu je imala pravu mjeru i znala se snalaziti u društvu s djecom, mladima i odraslima. Kao i mnoge druge iz njezina kraja, tako je i nju Domovinski rat i rat u BiH istrgnuo iz zavičaja i obiteljskog doma, gdje se svakodnevno Bogu molilo i nedjeljom i blagdanima odlazilo na sv. misu. U Zagrebu je nastavila intenzivan život molitve i primanja sakramenata. Rado je čitala katoličke knjige, posebno kalendar Danicu.

Umrla je u Zagrebu, a pokopana je na groblju u Laništima u obiteljskoj grobnici.

Sveta misa zadušnica slavljena je u Ulicama u subotu 6. veljače. Za ovo vrijeme godine dan je bio jako lijep. Na sprovodu se okupilo vrlo veliko mnoštvo. Sv. misu zadušnicu predvodio je o. Srećko Rimac, provincijal, koji je ukratko prikazao životni put pok.

Antunije. O. Jakov Mamić je u svome govoru istaknuo kreposti pok. Antunije, a o.

SPROVODNA RIJEČ O. JAKOVA MAMIĆA, OCD, U SV. MISI ZADUŠNICI Župa Ulice, groblje Laništa 6. veljače 2016. u 12.00.

Ožalošćena djeco pokojne Antunije, rodbino i prijatelji!

vate Boga i postavljate se iznad Boga među ljudima?“ (8,12). A u svojem molitvenom razgovoru s Bogom, Judita udovica ovako mu govori: „O Bože, moj Bože, poslušaj i mene udovicu. Ti si sazdao i ono što je bilo prije i što će biti poslije. Ti si zamislio i sadašnjost i budućnost i sve se dogodilo što si umom zasnovao …Tvoja snaga nije u mnoštvu niti moć tvoja u silnicima, nego si ti Bog poniznih, pomoćnik si malenih, potporanj slabih, utočište napuštenih, spasitelj očajnih“ (9, 4-11).

Poštovana braćo i sestre, u ovim svetim tekstovima prepoznajem lik i život osobe od koje se ovog časa opraštamo, pokojne Antunije. Prije svega, pokazuju se tri velike istine koje tvore njezin život: prva je njezino udovištvo, druga je njezina ljepota i treća je njezina naočitost. „Ne bijaše nikoga koji bi kazao što ružno o njoj…“, a ovdje podvlačim drugi dio rečenice: „jer je bila jako bogobojazna“. Ta njezina „bogobojaznost“ toliko je bila jaka i živa da je upravo ta vertikala savjesti uvijek određivala njezin „da“ i njezin „ne“. To je svjedočenje njezinog života.

Slijedeća (četvrta) velika istina života naše Antunije upravo je ta „bogobojaznost“ kojom ona pita: „A tko ste vi da se …danas postavljate iznad Boga među ljudima“? Njezina bogobojaznost nije tupost ni grubost, oholost ni bahatost; ona nije ni strah; ona je veličanstvena svijest o svetosti Boga, njegovog nauka i njegovih zahvata u ljudsku povijest; zato je stvarno smiješno i plitko uzimati si i davati si pra-

Kad sam tražio biblijski lik kao uporište svojeg vjerničkog razmišljanja o pokojnoj Antuniji, pale su mi na pamet razne i vrle žene iz Objave: Rahela, Sara, Ruta, Rebeka..., a onda sam otvorio Knjigu o Juditi i našao da u njoj piše ovo: „Judita… življaše kao udovica… Bila je lijepa i naočita… Ne bijaše nikoga koji bi kazao što ružno o njoj, jer je bila jako bogobojazna“ (8, 4-8). Dalje, puku koji je zapao u malodušje zbog oskudica i vođi naroda zbog iskušavanja Boga, napisa: „A tko ste vi da danas iskuša-

73

in Memoriam

in Memoriam

vo biti „iznad Boga među ljudima“. Antunija nam svojim jednostavnim i krvavo stečenim vjerskim uvjerenjem govori da je pravi poziv svakog člana obitelji i svakog čovjeka u društvu da bude mjesto u kojem će ljudi prepoznati ljubav i dobrotu Božju među nama. To je odgoj što ga je prenosila svojoj djeci i u kojem ih je formirala.

Možda najintimnija i najskrovitija (peta) istina života pokojne Antunije, a vjerojatno i njezina najbolja škola, je njezin molitveni život na kojem je, zajedno s pokojnim Perkom, gradila svoju obitelj; u tom svojem molitvenom odnosu s Bogom ona ispovijeda svoju vjeru u Njega i nama pruža izvrsnu sliku Boga među nama: sve je od njega, a on je sav za malene i prezrene ljude. Takav Bog malenima je sve. Ona je u ovoj veličanstvenoj istini o Bogu prepoznala sebe i tako se odnosila prema njemu kad je trebalo moliti za obitelj, crkvu ili naciju.

To je njezin vjeronauk o Bogu po kojem je u djeci formirala vjeru u njega.

Poštovana braćo i sestre, ožalošćena djeco, rodbino i prijatelji, i nešto još osobnije: priznajem Vama i njoj, da sam uvijek kad sam bio pred njom, htio stajati kao osoba koja bi najradije gledala i slušala.

U našim razgovorima i susretima, nisam se usuđivao ni puno govoriti, a niti nešto tumačiti. Njezina elegantna pojava, dojmljiva ženstvenost, majčinska vedrina i ozbiljnost, dostojanstven i jednostavan odnos, ozbiljan i povjerljiv pogled kao da su me stavljali u poziciju koja mi se učinila najprihvatljivijom: slušati, pokretom glave i poniznim prihvaćanjem obogaćivati svoju vlastitu egzistenciju.

U tim susretima postajala mi je sve jasnija slika o dvije vrste ljudi: jedna je slika „zvrka“, koji ma kako bio malen, uvijek se vrti oko sebe i tom vrtnjom ili nešto povu-

74

Karmelski vjesnik

1/2016.

ZAHVALNI GOVOR O. ANĐELKA JOZIĆA, OCD, U SV. MISI ZADUŠNICI Braćo i sestre, Od Ante sam zamoljen, da u ime njegovo i njegove braće i sestara na prvom mjestu zahvalim od srca našem mnogopoštovanom ocu provincijalu Srećku Rimcu za predslavljenje ovog euharistijskog slavlja i što nam je uputio riječ blizine, nade i utjehe.

Hvala i o. Jakovu za upućenu riječ.

Hvala i mojoj subraći Karmelićanima koji su ovdje prisutni, a došli su iz više zajednica naše provincije.

Hvala i braći Franjevcima na čelu

sa župnikom fra Antom. Pridružujem i našeg fra Ivana Bradarića, franjevca konventualca. Hvala i svećeniku iz Splita don Domagoju.

Hvala i svim časnim sestrama, a ima ih iz više Redova i Družbi.

Veliko hvala i župnom zboru na čelu s našom Vitom.

Hvala i obiteljima koje su došle iz naših župa Remeta i Splita.

Veliko hvala bližoj i daljnjoj rodbini.

Hvala i vama draga moja braćo i sestre, dragi naši Vukšićani ma gdje bili, dragi župljani župe Ulice, a i vama iz susjednih župa što ste danas s nama, što ste nam blizu u našoj žalosti i što ste s nama združeni u molitvama za dušu naše pokojne majke Antonije.

Hvala vam. Bog vas blagoslovio.

Nakon ukopa u Laništima, obitelj vas poziva u Donji Vukšić na zajedničku okrepu. +

če ili odbije. To su ljudi kojima je važno da je njima dobro i da svi drugi trebaju sebe vidjeti sretnima zato što se „zvrk“ mora vrtjeti oko sebe kako ne bi prestao biti „zvrk“. I druga slika o vrsti ljudi je „potok“ koji teče, teče… I svi koji su žedni dolaze i piju, a da potok i dalje ostaje potok, sretan radi sreće onih koji se napojiše i utažiše svoju žeđ.

Braćo i sestre, opraštamo se od jednog „potoka“. Tekao je kroz naše živote nečujno, pun „vode“ i pun života. Ostaje u našem sjećanju. I to je dobro: neka nam bude izazov i neka nam ne da mira onda kada bismo htjeli postati „zvrk“. Ovaj potok ulio se u vječnost Božjeg „mora“ i obogatio je to more ljepotom žene, majke, bake.

Unijela je u to Božje more novost radosti koja dolazi iz vjere našeg vremena. Hvala joj. Hvala Ti, draga Antunija! A vi, poštovana djeco, budite ponosni, jer ste vi najviše „pili“ iz tog potoka, i ne dajte da u vama nikada ne uzmanjka okus ove dragocjene „vode“. Amen. +

75

DODATCI

Provincijalova propovijed za svetkovinu sv.

Ivana od Križa Svečani dan danas slavimo, dan kada se spominjemo sv. Ivana, našeg oca, koji nosi ime Križa; kao učenik Onoga koji je Istinska loza i čiji je Otac Vinogradar, on je očistio Vinograd – Karmel – kako bi njegove loze po molitvama Presvete Bogorodice mogle prinijeti plod kreposti i on da ih prinese Gospodinu.

Tropar službe časova današnjeg blagdana na jedan vrlo lijep i sažet način nam govori o životnom putu sv. Ivana od Križa.

Tako kaže: „Nasljedujući primjer sv. Ivana Krstitelja, čije ime nosiš, predao si se životu samoće i kao ljubljeni Gospodinov učenik, ti si se naklonio na Isusove grudi; i tada te Bog izveo iz noći nakon što ti je prosvijetlio srce spoznajom koja nadvisuje svako znanje; Kada si se odrekao sebe, nasljedovao si Krista pod Križem i razmatrajući s ljubavlju o Kristovim patnjama ti si opjevao slasti s kojim te je obasuo Tvoj prijatelj Isus.“ Kao sin proroka Ilije uspinjao se Ivan na goru Karmel i Ilija ga je odveo na goru Tabor gdje je posred ognja čuo glas Zaručnika u dahu povjetarca; S Njim je razgovarao kao prijatelj i kao apostoli vidio je Njegov nepromjenjivi bljesak.

U svome Duhovnom spjevu sv. Ivan kaže: «Položio je na mene svoje oči na način da se nije zadovoljio dok me ne učini svojom zaručnicom i pripusti me u intimnost svoje ljubavi» (Duhovni spjev 33,7). A u Živom plamenu ljubavi raskriva nam nešto od neizmjernih tajni Božjih.

76

Karmelski vjesnik

1/2016.

Raskriva nam koliko Bog čezne za dušama. Tako kaže: “Valja znati da, ako duša traži Boga, puno više njezin Ljubljeni traži nju; i ako mu ona šalje svoje ljubavne želje koje su njemu tako mirisne poput oblačka dima koji izlazi iz aromatičnih vrsta smirne i tamjana, on njoj šalje miris svojih pomasti, kojim ju privlači i čini da trči za njim, a to su njegova božanska nadahnuća i dodiri; koji su, uvijek kada su njegovi, opremljeni i usmjereni prema savršenosti u Božjem zakonu i vjeri. I tako duša mora razumjeti da je Božja želja u svim njegovim milostima, koje joj po pomazanjima i mirisima svojih pomasti udjeljuje, učiniti ju spremnom za druge uzvišenije i profinjenije pomasti koje su učinjene više na Božji način, sve dok ne dođe u tako tankoćutnu i čistu raspolo-

živost da zasluži sjedinjenje s Bogom i bitnu preobrazbu u svim svojim moćima” (Živi plamen ljubavi 3,28). Sjedinjenje s Bogom. To je bilo uvijek pred očima sv.

Ivanu. Sjedinjenje, sjedinjenje. Sve drugo bilo je usmjereno na to. Da bi se duša sjedinila s Bogom, ona se treba očistiti, jer samo čisti srcem mogu Boga gledati, kaže Isus u svojim blaženstvima. I zato je duša spremna na sve. Učiniti jedan dio sa svoje strane, aktivni dio, a drugi dio je prepustiti se Duhu Božjem da on pročisti dušu od svih njezinih nesavršenosti. Zato je potrebno da duša prođe čišćenje, noći osjetila i duha, kako bi se preobrazila i uživala po Kristu život Božji. Da bi došla do bogatstva mudrosti i spoznaje koje su skrivene u Kristu, kaže sv. Ivan, duša se treba osloboditi svijeta i same sebe…

Onaj koji proizvodi našu preobrazbu u Isusa jest Duh Sveti. Poslan od Oca i Sina, Duh Sveti dolazi u našu dušu upaliti Isusov život (Rim 8,29), preobražavajući nas u njega i tvoreći od nas “sinove u Sinu”.

Sv. Ivan od Križa jako je volio šutnju, usamljenost, ali ne zato jer nije volio ljude ili nije imao što s njima razgovarati. Ne, nego on je otkrio onaj dragocjeni biser u središtu njegove duše i neprestano je tražio Ljubljenoga. Kao i sv. Katarina Sienska i bl. Elizabeta od Trojstva, i on je u sebi otkrio živi hram, mjesto gdje Bog prebiva i u koji ga privlači. I zato se povlačio na razgovor s Bogom prisutnim u njemu.

Kao što se Isus povlačio u osamu da razgovara s Ocem, tako je i Ivan tražio Oca, Sina i Duha Svetoga u samoći, jer u samoći Bog govori duši. U svojim poukama sv.

Ivan od Križa je šutnju povezivao s krepostima. Tako kaže: šutnja je krotkost: kada ne odgovaraš na uvrede, kada ne zahtijevaš svoja prava, kada prepuštaš Bogu da obrani tvoju čast. Šutnja je milosrđe: kada ne otkrivaš nedostatke braće; kada ne osuđuješ, nego u nutrini zagovaraš. Šutnja je strpljenje: kada trpiš bez prigovora; kada ne tražiš utjehu od ljudi, nego čekaš da sjeme polako klija. Šutnja je poniznost: kada šutiš kako bi dopustio da do izražaja dođu tvoja braća; kada dopuštaš da tvoja djela budu pogrešno protumačena; kada prepuštaš drugima slavu za ono što si do-

bro napravio; Šutnja je vjera: kada ti šutiš, kako bi On djelovao; kada ne prihvaćaš glas svijeta kako bi bio u Njegovoj prisutnosti; kad ne tražiš da budeš shvaćen, jer ti je dosta da budeš shvaćen od Njega; Šutnja je klanjanje: kada prigrliš Križ, bez da pitaš zašto, u unutarnjoj sigurnosti da je to jedini ispravni put.

Zahvaljujući dragome Bogu na životu i učenju sv. Ivana od Križa, obnovitelja Karmela u duhu Marijinu i Ilijinu, molimo ga neka nas zagovara pred Gospodinom. Zagovaraj za nas, sv. oče Ivane, jer ti poznaješ molitvu koju su stanovnici Kraljevskog grada čuli da anđeli tri puta pjevaju: „Sveti Bože, Koji si sve stvorio po Sinu; Bože Sveti i Silni, po Kome poznajemo Oca; Bože Sveti i Besmrtni, Božanski Tješitelju, Koji izlaziš od Oca i prebivaš u Sinu, smiluj se nama koji ti uzdižemo hvale: Presveto Trojstvo, slava Tebi!” Amen. +

BL. ELIZABETA OD PRESVETOG TROJSTVA - USUSRET KANONIZACIJI “Bože moj, Trojstvo kojemu se klanjam, pomozi mi potpuno se zaboraviti kako bih se nastanila u tebi, nepomična i smirena, kao da mi je duša već u vječnosti … Presveta Trojice, moje Sve, moje Blaženstvo, beskrajna Samoćo, Neizmjernosti u kojoj se gubim, predajem vam se poput plijena…”

Ova molitva Elizabete od Presvetoga Trojstva, poznata u čitavome svijetu, nalik je na sažetak njena dubokoga života.

77

DODATCI

DODATCI

Djetinjstvo Élisabeth Catez rođena je 18. srpnja 1880. u mjestu Camp d’Avor (nedaleko Bourgesa), u vrlo pobožnoj obitelji. Njen otac, časnik, preminuo je svega nekoliko godina kasnije te se gospođa Catez sama morala pobrinuti za odgoj i obrazovanje svojih dviju kćeri.

Elizabeta, starija, “živa, oduševljena, revna… dragovoljna”, koju je najviše od svega odlikovala razumnost, naučila se malo-pomalo dati osvojiti od ljubavi. “Bila je jako živa, sklona ispadima bijesa, pravoga bijesa, vrlo izrazitoga” priča njena sestra Guite. No, postojalo je još i ovo: privlačilo ju je sve veliko i lijepo te je imala velikodušno srce, koje se znalo otvoriti Isusu te je iz ljubavi prema Njemu je željela pobijediti svoju “strašnu narav”.

Rano je otkriven i umjetnički talent, te je s trinaest godina osvojila prvu nagradu za glasovir na Konzervatoriju u Dijonu.

Božji poziv

78

Godinu dana kasnije, nakon jedne svete Pričesti, Elizabeta prima od Gospodina poziv u Karmel, te na nj spontano odgovara zavjetom trajnoga djevičanstva. No, gospođa Catez željela je provjeriti istinitost poziva, te joj nalaže neka pričeka do punoljetnosti.

Djevojka je patila u tišini, te nastavila u posvemašnjoj jednostavnosti živjeti svjetovan život. Tko bi to ikada pomislio? Majka joj je puno putovala, imali su puno prijatelja, djevojke su primale brojne pozive u društvo: na izlete, ples, tenis, sviranje glasovira, i eto Elizabete “uvijek predvodnice”. Sve je oduševljava: more, planine, prijateljstvo; ali i župa, posjet bolesnicima, vjeronauk i skrb o djeci, te iznad svega i više od svega – molitva. “Iako posred svijeta, piše još kao mlada laikinja, možemo slušati Boga u tišini srca koje želi jedino Njega”. No, zapravo će reći: “Kada prisustvujem tim okupljanjima i slavljima, moja je utjeha sabrati se i radovati Tvojoj prisutnosti.”

Osjetivši se “pohođenom”, Elizabeta će zatražiti objašnjenje od oca Valléea, dominikanca, koji joj otkriva otajstvo nastanjivanja Trojstva u duši. Bila je to odlučujuća svjetlost, od koje će živjeti sve do smrti.

Elizabeta već prima uzvišene milosti i prepoznaje se u opisima ekstaze svete Male Terezije.

Karmelski vjesnik

3/2015.

Ulazak u Karmel Dana 2. kolovoza 1901., Elizabeta ulazi u Karmel u Dijonu te odmah osvaja susestre svojom iznimnom sabranošću.

Prilagođuje se bez i najmanje poteškoće : “… sve je u Karmelu divno, dragoga Boga pronalazi se jednako u radu kao i u molitvi. Posvuda je samo On.” Nakon milosti prvih mjeseci, Elizabeta, obukavši habit, ulazi u tamu i suhoću, duboko ih prihvaćajući. Svjetlost se vraća tek na dan polaganja zavjetâ.

Duhovne odlike U ljeto 1905. jedan tekst iz Poslanice Efeženima snažno progovara mladoj redovnici: “U Njemu (Kristu), u kome i nama, preodređenima po namu Onoga koji sve izvodi i po odluci Svoje volje- u dio pada da budemo na hvalu Slave Njegove- mi koji smo se već prije nadali u Kristu.”

Tu ona pronalazi duboko usmjerenje svoga osobnoga poziva, svoje “novo ime” : hvala slave, Laudem gloriae. “Hvala slave jest duša tišine koja je nalik na liru pod otajstvenim doticajem Duha Svetoga… koja Boga prati u vjeri i jednostavnosti.” Čini se kako se duhovni put sestre Elizabete vrlo rano koncentirao u njenu jedinu žudnju: Krist, Trojstvo. “Svaka nam je minuta dana kako bismo se još većma

ukorijenili u Bogu… Da bismo to ostvarili, evo tajne: zaboraviti, napustiti sebe, ne voditi o sebi računa, gledati u Učitelja, i samo u Njega.” To je neće nimalo omesti u ljubavi spram drugih, svih drugih, svojim “velikim srcem prepunim ljubavi”.

Njena posljednja godina Prvi simptomi Addisonove bolesti, u ono vrijeme neizlječive, pojavili su se u Korizmi 1906. Elizabeta je prebačena u stacionar. Sve više i više, nestaje u Bogu. “Prije smrti, san mi je preobraziti se u Isusa Raspetoga i to mi daje toliku snagu u trpljenju.” Žarki apostolski vapaj koji je obilježio čitav njen život, samo jača : “O Ljubavi… iscrpi i samu moju srž za Svoju slavu ; neka istječe kap po kap za tvoju Crkvu !”. “Shvaćam kako je bol objava Ljubavi.”

O Uzašašću, čuje, u dubini duše, ove riječi: “Ako me tko ljubi… i Otac će moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.”

Istovremeno, tri Osobe presvetoga Trojstva objavljuju se bolesnici u njenoj najdubljoj biti i ta se prisutnost više nikada neće izbrisati.

Bolest neumoljivo čini svoje. Posljednje su razumljive riječi umiruće nalik na pjesmu: “Idem u svjetlost, u ljubav, u život…” Dana 9. studenoga, Elizabeta se konačno izgubila u Blaženomu Trojstvu.

Božja proročica za naše vrijeme Njena pisana djela obuhvaćaju 342 pisma, dnevnik, 17 intimnih bilješki, 122 pjesme i 4 duhovna traktata. U njima nam Elizabeta donosi svoju jednostavnu i duboku, vrlo aktualnu poruku. Zašto ići daleko tražiti iskustvo božanskoga, kada je Bog, koji je sama Ljubav, prisutan u najdubljemu dijelu našega srca?

Do njega ne dolazimo tehnikama koncentracije. Elizabeta nam otkriva svoju, daleko jednostavniju, tajnu: “zaboraviti sebe”, prestati razgovarati s “ja” koje je sebeljubno, kako bismo pogled upravili ka Onome koji nas traži i uvodi u prisan život Trojice. Svakodnevlje, sa svojim radostima i žalostima, obasjano je Njime. I samo trpljenje i smrt postaju tako put Života.

Elizabeta nam je obećala pomoći: « Na Nebu, moje će poslanje biti privlačiti duše

pomažući im izaći iz sebe kako bi prionule uz Boga posve jednostavnim pokretom prepunim ljubavi i čuvati ih u velikoj nutarnjoj tišini koja Bogu omogućuje utisnuti se u njih i preobraziti ih u Sebe Sama. » Njena su pisma prepuna sigurnosti u tu ljubav ponuđenu svima, koja čeka samo našu probuđenu, zauzetu vjeru. Svojim prijateljima, uglavnom laicima, povjerava sljedeće čudesno otkriće: svi pozvani, svi ljubljeni, sva djeca Božja po Krštenju, svi pozvani za Euharistijski stol, svi se mogu predati Ljubavi…

Elizabeta nam srca neprestano obraća ka Bogu Živomu: Ocu, Sinu i Duhu Svetomu, Otajstvu otvorenu malenim stvorenjima poput nas. “Trojstvo, eto našega prebivališta, piše ona, našega ‘doma’, kuće Očinske iz koje nam nikada ne valja otići “. U studenome 1904., sastavila je svoju čuvenu molitvu : “Bože moj, Trojstvo kojemu se klanjam”, po kojoj se potpuno predaje proždirujućem Ognju Duha ljubavi: “predajem vam se poput plijena”. Jedina je njena želja suobličiti se s Isusom, biti za Nj “prirast čovječanstva, u kojemu će On objaviti sve svoje Otajstvo”.

Pečat Crkve Dana 25. studenoga 1984. Ivan Pavao II proglasio je ovu mladu francusku karmelićanku blaženom. Predstavio ju je kao “novo svjetlo koje nam svijetli, novu pouzdanu i sigurnu vodilju.” “Eto mlade kršćanke iznimno revna srca, koja može progovoriti mladima, kao i općenito svima tragateljima za apsolutnim”. Njena tajna? “Otkrit ću vam je, to je ona nutarnja prisnost s Bogom, koja poput divnoga sunca osvjetljuje i moj život”. +

79

NB. Ovdje navedene najave događanja u HKP-i su novije od onih iz izvještaja sa VI. sjednice Provincijalnog savjeta

Susret časne braće laika HKP-e

Redovite sjednice Provincijalnog savjeta u 2016. g.:

Od 21. studenog (ponedjeljak) poslijepodne do 24. studenog (četvrtak).

1.

2.

3.

Od 18. listopada (utorak) u 8.00h do 21. listopada (petak, objed) u Somboru. Voditelj će biti o. Anto Knežević.

Sabor Provincije

2. 5. (8.30h) - Remete 10. 9. (10.00h) – Graz 3. 12. (10.00h) – Sombor

Svjetski susret karmelske mladeži 27. srpnja 2016. u Czerni, povezano sa Svjetskim danom mladih u Poljskoj, (http://karmel2016.com/?lang=en)

Duhovne vježbe HKP-e Od 21. kolovoza (nedjelja, večera) do 26. kolovoza (petak, objed) na Buškom jezeru.

Od 26. rujna (ponedjeljak, objed) do 30. rujna (petak, objed) u Krku.

Susret provincijala Europe Od 7. do 10. listopada u Linzu (Austrija).

80

Karmelski vjesnik

1/2016.

Biskupsko ređenje o.

Zdenka Križića U srijedu 25. svibnja u 10.30 sati u katedrali u Gospiću. Glavni zareditelj će biti kardinal Josip Bozanić. Suzareditelji će biti riječki nadbiskup Ivan Devčić i apostolski administrator i dosadašnji gospićko-senjski biskup Mile Bogović. +