Lov na jelena by dark bc

Lovačka praksa Vladimir Dimitrijević, dipl. ing. šumarstva

Lov na jelena

Snimio: Jaroslav Pap

metode i tehnike pravilan stav osiguran uspijeh

Stanek

Vladimir Dimitrijević, dipl. ing. šumarstva

PRILOG POZNAVANJU UZGOJA I ODSTRIJELA JELENSKE DIVLJAČI

© STANEK d.o.o. Varaždin , 2008 E-mail: info@stanek.hr Tel: 042 641- 215 Fax: 042 641 -215 www.stanek.hr Autor: Vladimir Dimitrijević Lektorirala : Diana Greblički- Miculinić Stručni redaktor: Željko Marman Urednik : Marijan Lekić Autor fotografija : Jaroslav Pap Za nakladnika: Josip Stanek Grafička priprema : Petra Varšić – Stanek d.o.o. Tisak : Tiskara Varteks, Varaždin ISBN 978-953-6926-60-2 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

sadržaj

PREDGOVOR

DODATAK PREDGOVORU 12 I. PARENJE

II. TELENJE

III. RAZVOJ ZUBALA

IV. RAZVOJ ROGOVA

V. GREŠKE U RAZVOJU ROGOVA

VI. OCJENA STAROSTI

44 Fotografije na stranici snimio: Jaroslav Pap

sadržaj

VII. ISHRANA DIVLJAČI

VIII. PRAKTIČNO IZVOĐENJE REDOVNOG I UZGOJNOG ODSTRJELA

1. Odstrjel jelena

2. Odstrjel košuta

3. Odstrjel teladi

IX. PRAKTIČNA UPUTA ZA PRIBLIŽNU PROCJENU JAČINE TROFEJA JELENA NA NOGAMA 61

Snimio: Jaroslav Pap

sadržaj

X. LOVAČKI OBIČAJI I ETIKA PRILIKOM ODSTRJELA JELENSKE DIVLJAČI

XI. NORMALAN ODNOS SPOLOVA PREMA DOBNIM RAZREDIMA

Snimio: Jaroslav Pap

Zaključak

OBRAZLOŽENJE TABLICA 85 Pogovor

156

LITERATURA

157

ZAHVALE

160

Snimio: Jaroslav Pap

8 Fotografije na stranici snimio: Jaroslav Pap

Fotografije na stranici snimio: Jaroslav Pap

PREDGOVOR

Samo ispravan i znanstveno dokazan višegodišnji uzgoj i odstrjel jelenske divljači može dovesti do visokovrijednih trofeja koji se mogu i ekonomski opravdati. Uzgajanje jelena koji u dvanaestoj godini života, tj. u doba svoje maksimalno individualne jačine nose trofeje vrijednost kojih ne prelazi 180 bodova uzgojno je i ekonomski štetno. Takve jedinke od doba svoje spolne zrelosti i mogućnosti parenja pa sve do odstrjela prenose svoje loše genske osobine na potomstvo, što može s vremenom dovesti do nazadovanja fonda jelenske divljači. Ako se uz to provodi i prerani odstrjel uzgojno i genski vrijednih jelena, tada neminovno dolazi do kumulacije negativnih čimbenika, pa je cjelokupan uspjeh uzgajanja jelenske divljači neopravdan i štetan. Višegodišnje pogreške u uzgoju i odstrjelu jelenske divljači lovište ne oprašta. Ono nazaduje sve do stvaranja pretežnog broja uzgojno nevrijednih jedinki. Oporavak takvog lovišta do uspostave normalnog brojnog stanja, normalnog odnosa spolova, normalnog odnosa dobnih razreda i normalne kvalitetne strukture može potrajati i više godina, a uspostava svih normala i nekoliko desetaka godina. Budući da genetika pripada u znanstvena ispitivanja, a manje u operativu, to lovac praktičar uvijek treba imati na umu, a genetičarima i znanstvenim ustanovama valja dati odlučujuću riječ. Dio stručne lovne terminologije u ovom djelu izražen je na njemačkom jeziku i potječe iz davno minulog vremena i od davno preminulih ljudi, što zapravo proizlazi iz dugogodišnjega gospodarenja lovištem "Đurđenica" nekadašnjih vlasnika (barun Prandau, grof Majlath, grof Norman i grof Pejačević) te njihova srednje obrazovanog stručnog lovnog osoblja, koje se školovalo isključivo u tadašnjoj Austro-Ugarskoj (Seifrid, Danhaelovski, Frijak, Čižek, Lesi i dr.). Dobar dio te stručne lovne terminologije (Hochbrunft, Nachbrunft, Platzhirsch, Blatschus, Fankschus, Grandel i dr.) osobno sam čuo od nekadašnjih grofovih lovočuvara (Majsterić st., Macanić, Majsinger i dr.) pa je u neku ruku njihova upotreba u ovom djelu moje osobno uvažavanje i predstavlja spomen tim davno minulim vremenima i ljudima. Nakon 37 godina rada u lovištu "Đurđenica", provedenog u operativi na uzgoju i odstrjelu jelenske divljači, nakon osobno odstrijeljenih više od

predgovor

1600 grla te divljači i nakon 28 godina osobne pratnje u lovovima domaćih i stranih lovaca, naumio sam napisati ovaj Prilog. U vrijeme pripreme za pisanje bila mi je želja da on sadržava samo praktične upute za uzgoj i odstrjel jelenske divljači, onako kako se to provodilo u tom lovištu već dugi niz godina, poboljšanih znanstvenim saznanjem u vremenu praktične provedbe. Međutim, velik broj autora iznio je, naročito u zadnjih 20 godina, mnoga nova saznanja o uzgoju jelenske divljači. Sva ta nova teoretska i praktična saznanja utkana su u ovo djelo jer bez solidnog teoretskog znanja nema ni solidnog praktičnog uspjeha. Ovaj Prilog pisan je u želji i nastojanju da stručno lovno osoblje unaprijedi gospodarenje jelenskom divljači u lovištu "Đurđenica" i da održi njegov primat u ovom dijelu naše uže domovine Slavonije, ali vodeći računa da lov ipak ostaje samo lov. Iznimno bi me radovalo kada bih u svojem nastojanju uspio. Autor

Snimio: Jaroslav Pap

dodatak predgovoru

DODATAK PREDGOVORU Protekom petnaestogodišnjeg razdoblja od prvog izdanja Priloga osjećala se potreba da se taj vrijedan praktični materijal učini dostupnim široj lovačkoj javnosti te da operativa dobije dopunu potrebnih znanja, slijedeći autorove misli i želje. Prvo izdanje kopirano je u svega tridesetak primjeraka koji su podijeljeni zainteresiranima i pobudili zanimanje za ovakvu vrstu rada, ponajprije jer se radi o autorovu praktičnom višegodišnjem iskustvu. Svi koji su materijal pročitali željeli su ga u trajno vlasništvo, posebno stručno lovno osoblje, odnosno praktičari s terena. Stoga, a i zbog manjka slične literature, odlučeno je da se materijal izda u obliku praktičnog priručnika i u nakladi primjerenoj zanimanju. Autorova praktična iskustva i zapažanja temeljena na njima te nova saznanja ugrađena u materijal čine ga vrijednim i u smislu objedinjavanja na jednome mjestu svega što je ponajprije praktičarima potrebno. U Prilogu su prikazani i opisani primjeri rogova od uzgojno nevrijednih do vrlo vrijednih, svih starosnih klasa s naglaskom na važnost potrebe odstrjela u svrhu poboljšanja cijele populacije. Prostor na kojem je autor cijeli radni vijek djelovao jedno je od najpoznatijih hrvatskih lovišta, Đurđenica, koje i u današnje vrijeme, iako njime u cjelini ne gospodari jedan lovoovlaštenik, bilježi vrlo vrijedne rezultate u provođenju uzgojnih mjera i unapređenju staništa za jelensku divljač. Takav pristup gospodarenju, dobrim dijelom temeljen i na spoznajama iz ovog materijala, jamstvo je uspjeha. Svima koji su sudjelovali u pripremi drugog izdanja hvala u ime preminulog autora i uz želju da ovakav rad bude poticaj za slična ostvarenja. mr. sp. Željko Marman, dipl. ing. šumarstva

dodatak predgovoru

I. PARENJE Parenje jelenske divljači počinje u drugoj polovici kolovoza, a završava početkom listopada. Počeci parenja (rike) bilježe se još za ljetnih vrućina sredinom kolovoza; to je ustvari javljanje pokojeg jelena pošto padne mrak i popusti dnevna sparina, obično negdje iza 20 sati. Par ričućih jelena čuje se nekoliko dana, da bi potpuno prestali jer je najvjerojatnije pokoja prerano upaljena košuta oplođena te se više ne goni, a ostale to još nisu počele. Takav trend rike nastavlja se, u pravilu, do pred kraj kolovoza. Prava rika počinje početkom rujna, a naročito pošto padnu prve kiše pa dani i noći zahlade. U normalnim vremenskim uvjetima, od početka rujna rika svakim danom postaje sve intenzivnija po broju ričućih jelena, kao i po dnevnoj dužini rike. Popodnevna rika počinje sve ranije, a često već iza 15

Snimio: Jaroslav Pap

lov na jelena

sati te traje do duboko u noći. Jutarnja rika počinje pred svitanje i često traje do 8 sati. Dugogodišnjim praćenjem utvrđeno je da na području lovišta "Đurđenica", Šumarija Donji Miholjac, najveći broj jelena riče između 6. i 12. rujna (Hochbrunft). U tom se vremenu i odstrjeljuje više od 60% jelena predviđenih za odstrjel tijekom cijele rike. Prema grafičkom prikazu iz arhivskog materijala što ga je izdala Šumarija Boljara 1941. godine vidljivo je da je najveći broj ričućih jelena te godine na njezinu području bio u razdoblju od 7. do 11. rujna, i to ukupno 49 komada. Također prema arhivskom materijalu što ga je izdao Herrschaft Donji Miholjac, pod naslovom ABSCHUS LISTE des Wärend der Brunft 1887. Erlegten Wilde, uz imena lovaca koji su tada proveli odstrjel i osnovne podatke o trofeju, vidljivo je da od ukupno 19 odstrijeljenih jelena u toj godini 7 odstrijeljeno od 1. do 5. rujna, 10 jelena između 6. i 12. rujna, a svega dva jelena iza 12. rujna. Katkad se za vrijeme najjače rike, obično u razdoblju od 6. do 12. rujna, čuje poneki ričući jelen tijekom cijelog dana, što potječe od jelena koji leži i spava (Hirsch in Bett), a rikanje je jednokratno i u vremenski duljim intervalima. Kakav je bio početak dnevnog bioritma rike – navečer kasno i kratko, a ujutro rano i kratko, takav je i završetak rike, koji se znatnije osjeća nakon 18. rujna. Nakon toga vremena rika jenjava i po broju ričućih jelena i po intenzitetu trajanja. Odstrjel postaje otežan. Ričući jeleni iznimno su pokretni jer su bez upaljenih košuta i samo ih nagon za parenjem, a naišavši na miris još pokoje zaostale upaljene košute, nagoni na riku. Takvi jeleni dosta se brzo kreću i za kratko vrijeme ubrzanim hodom ili trkom prelaze veće udaljenosti, uglavnom nošeni mirisom traga i osluškivanjem ričućih jelena te se vrlo često skupe po 5 – 10 oko još upaljene košute. S obzirom na vrlo veliku mobilnost, dolazak radi odstrjela do takve grupe ričućih jelena, koji se popularno nazivaju "svatovi", vrlo je otežan i često neuspješan. Vrlo zakašnjela rika ponekad se može čuti i početkom zime, što nastaje uslijed gonjenja neke junice ili košute koja se nije uspješno parila tijekom rujna. Takvu junicu ili košutu valjalo bi bez odlaganja odstrijeliti.

I. parenje

Fotografije na stranici snimio: Jaroslav Pap

lov na jelena

16 Snimio: Jaroslav Pap

I. parenje

Fotografije na stranici snimio: Jaroslav Pap

lov na jelana

II. TELENJE Košuta nosi 270 – 280 dana. Prema starom praktičnom iskustvu kaže se: Prvi maj – prvo tele, no glavnina teljenja nastupa mjesec dana kasnije. Dugogodišnjim praćenjem i uspoređivanjem sa stručnom literaturom može se pouzdano tvrditi da 65% od ukupnog broja košuta i junica donosi na svijet živu telad, pa taj broj možemo smatrati godišnjim prirastom.

III. RAZVOJ ZUBALA Mladunče, odmah pošto se otelilo, ima 14 zuba razvijenih samo u donjoj čeljusti, i to: - 8 sjekutića i 6 kutnjaka. Sve su to mliječni zubi, koji će s vremenom uz ostale zube rasti i ispadati te biti zamijenjeni stalnim zubima. Prvi stalni zub je kutnjak donje čeljusti M – I, koji se razvije u 12. mjesecu života. Potpuno razvijeno zubalo sa stalnim zubima nastupa u 30. mjesecu života jelenske divljači i broji 34 zuba, i to: - u donjoj čeljusti 12 kutnjaka i 8 sjekutića; - u gornjoj čeljusti 12 kutnjaka i 2 očnjaka (biserka, grandla). Razvoj zubala od prve do četvrte godine života slikovito je opisan u Tablici 13 A, B, C, D, E.

IV. RAZVOJ ROGOVA

1. U prvoj kalendarskoj godini života pa sve do konca ožujka iduće godine mladunčad jelenske divljači nazivamo tele ili jelenče te se razvrstava u I. dobni razred koji nazivamo mladunčad. Telad ne razvija nikakve rogove. Razliku između muškog i ženskog teleta u prvoj polovici godine njihova života iznimno je teško, gotovo nemoguće ustanoviti. U starosti od 6 do 7 mjeseci, tj. u vrijeme zimskog odstrjela, razlikovanje

II. telenje

Snimio: Jaroslav Pap

muške od ženske teladi još je uvijek prilično teško, ali se ipak uočavaju sljedeće karakteristike: - kod muškog teleta glava je nešto punija, tijelo zdepastije, a početkom prosinca počinje se formirati griva na vratu i nešto duža dlaka na leđima; - kod ženskog teleta početkom prosinca i kasnije uočava se ušiljenija njuška, nešto nježniji oblik tijela, bez dužih dlaka na leđima; - ženska telad mokri nešto raskrečenijih stražnjih nogu; - u starosti od 7 do 8 mjeseci kod muškog teleta na panju rožišta razvijaju se kičice dlaka (slika u Tablici 1-1-A). 2. Početkom travnja mladunčad iz I. dobnog razreda prelazi u II. dobni razred, koji nazivamo POMLADAK i koji traje od navršene prve do navršene četvrte godine života. U svibnju – lipnju druge kalendarske godine života, odnosno kada je muško tele navršilo godinu dana pojavljuju se prvi rogovi koji rastu u runju (bastu) (Tablica 1 – 1 – B,C,D). Krajem rujna ti se rogovi moraju očistiti od runja. Šiljkana koji u listopadu još nosi rogove u runjama možemo slobodno odstrijeliti jer se najvjerojatnije radi o prekasnom teljenju ili o nekom poremećaju u razvoju rogova. U svakom slučaju takav je šiljkan nepoželjan u lovištu jer će svaki relativno raniji nastup niskih temperatura uzrokovati

lov na jelena

smanjenje cirkulacije krvi u žilama rogova pa, prema tome, i smanjenje cjelokupne izgradnje rogova. Kod eventualno vrlo niskih ranih temperatura moguća je pojava opadanja cijelog takvog nerazvijenog rogovlja ili samo njegovih pojedinih promrzlih dijelova. Ovi prvi rogovi uvijek su bez ruža, a jelen ih odbacuje u svibnju iduće godine, tj. kada je navršio dvije godine. Novi rogovi počinju rasti odmah. 2.1. Rogovi dobro razvijenih i uzgojno vrijednih šiljkana imaju sljedeće osobine: - grane su 15 – 45 cm duge, podjednako debele, nezašiljenih, nego naprotiv tupih vrhova tamne boje, izgledaju kao da su natruli (Tablica 2-1-B,C); - poneki, iznimno vrijedan budući jelen, već u toj životnoj dobi pokazuje svoje individualne vrijedne osobine budućeg kapitalnog jelena s granom koja je 40 – 50 cm duga, s blago ovalnim vrhom, odnosno, već se na vrhu te grane razvijaju dva-tri paroška koji upućuju na buduću bogatu krunu i kapitalnog jelena (Tablica 2-1-D); - dobro razvijeni jeleni šiljkani, gledani sprijeda, imaju blago ovalan oblik rogova, a produžetak projekcije rožišta ne izlazi znatnije iz osi grane (Tablica 2-1-B,C,D). 2.2. Rogovi loše razvijenih i uzgojno nevrijednih šiljkana imaju sljedeće osobine: - grane su 6 – 8 cm dugačke, sa šiljastim i više ili manje bijelo poliranim vrhovima (Tablica 2-1 – A). Poneki takav šiljkan, gledajući ga sa strane, ima poput koze svinut oblik rogova. Sve uzgojno nevrijedne šiljkane valja bez odlaganja odstrijeliti za vrijeme uzgojnog odstrjela tijekom zime. 3. Drugi rogovi koji su počeli rasti u svibnju potpuno su razvijeni i očišćeni od runja do sredine kolovoza. Početkom rike ti su jeleni stari 28 mjeseci. Kod jelena drugih rogova jasno se nazire razvijena ruža. 3.1. S obzirom na to da postoji mogućnost da se i drugi rogovi ponovno razviju kao šiljkani, koji su svi uzgojno nevrijedni jeleni i koji se odstrjeljuju, a da istodobno u lovištu nalazimo i šiljkane prvog roga, koji mogu biti uzgojno vrijedni i uzgojno nevrijedni, to se posebno upućuje na bitnu razliku između šiljkana prvog i drugog roga, a koja se svodi na sljedeće: - šiljkani prvog roga nikada nemaju razvijenu ružu (Tablica 2-1-A,B,C,D,

Iv. razvoj rogova 2-2 E,F,G,H, 3-1 A,B,C,D); - šiljkani drugog roga uvijek imaju razvijenu ružu, koja se dobrim dalekozorom na udaljenosti do 150 metara može s velikom sigurnošću ustanoviti (Tablica 3-1, 3-2, E,F,G) - šiljkani drugog roga skidaju runju sredinom kolovoza, a šiljkani prvog roga skidaju je koncem rujna. Jedno staro, praktično pravilo kaže: "Šiljkani koji se početkom rike viđaju s rogovima očišćenim od runja drugog su roga te ih obvezno valja odstrijeliti tijekom uzgojnog odstrjela." - kod šiljkana prvog roga, gledajući sa strane, grane se nalaze u istoj liniji u projekciji s osi rožišta;