»Blaženi Frederik Ozanam (1813. – 1853.), apostol ljubavi, suprug i uzoran otac obitelji, izrazita osobnost katoličkoga laikata XIX. stoljeća, bio je sveučilištarac koji je zauzimao važno mjesto u pokretu ideja svoga doba. [...] Vjerničkom hrabrošću kritizirao je sve oblike sebičnosti, aktivno je sudjelovao u obnavljanju prisutnosti i djelotvornosti Crkve u društvu.«
Bilo je to doista nemilosrdno razdoblje radikalnih ekonomskih promjena, vrijeme prelaska na divlji kapitalizam, traganja za sve većim profitom što je prouzročilo nepodnošljive nejednakosti. U ozračju izrugivanja i prezira s kojim su se morali suočavati mladi kršćanski pitomci, Frederik je upravo proživljavao teško iskušenje kroz sumnje koje će on potom ugraditi u temelje svojih pothvata: u služenje potrebitima kao metafizički odgovor na sumnju koja ga muči, umni rad nasuprot »kradljivcima misli« i poštivanje nevjernika. »Naučimo se braniti svoja uvjerenja bez mržnje protivnika, voljeti one koji misle drugačije od nas... Tr
