Žene u Bibliji - Mario Crvenka by dark bc

TEOVIZIJA, ZAGREB BIBLIOTEKA: STUDIA THEOLOGICA KNJIGA: XXV.

Izdavač: Teovizija, Zagreb, Kaptol 13© web: www.teovizija.hr email: teovizija@teovizija.hr Prodaja: tel/fax: 01/49 23 964

Za izdavača: Ivica Domaćinović Tehnički urednik: Mirko Tomić

Tisak: Grafocentar, Sesvete

Knjiga je tiskana u travnju 2015.

Mario Crvenka

Å½ene u Bibliji

TEOVIZIJA ZAGREB, 2015. 3

PREDGOVOR Žena u Bibliji Pitanje metoda i pristupa biblijskim tekstovima Mario Cifrak, OFM – Zagreb Među kontekstualnim pristupima o kojima se danas govori u katoličkom tumačenju Biblije nalazi se i feministički pristup. Sam dokument Papinske biblijske komisije Tumačenje Biblije u Crkvi iz 1993. godine piše o feminističkoj hermeneutici, koja polazi od povijesno-kritičke metode. Tko su bile žene u Bibliji? Koja je njihova uloga u tekstu? Koje strategije čitanja su koristile čitateljice u posljednje dvije tisuće godina? Što znači čitati kao žena? Što znači nazivati Bibliju „riječ Božja“? Što to može nekoga prisiliti da kaže da je Biblija u nečemu u krivu? Ima mnogo nejasnih odgovara na postavljena pitanja.1 Pitanja su uznemirujuća i remete tradicionalno, patrijarhalno čitanje tekstova.

1. Povijesno-kritička metoda2 „Biblija nije kolekcija filozofskih i teoloških studija niti nam pruža niz vječnih istina koje su izražene u tvrdnjama. Biblija potanko priča inicijativu Božju da uđe u odnos s ljudskim bićima u našoj povijesti. Zbog toga je važno obratiti pažnju na povijesne okolnosti riječi Božje i iskoristiti svoje znanje o povijesnom kontekstu da je osvijetlimo. Samo ako učinimo taj usp. T. PIPPIN, „Feminist Theories and Exegesis“, Exegese und Methodendiskussion (TANZ 23; Tübingen – Basel, 1998.), 271. 2 M. CIFRAK, „Dometi katoličke egzegeze danas“, Poslanje egzegeze u Katoličkoj Crkvi. Od Drugoga vatikanskog sabora do danas (Zagreb, 2008.), 39. 1

UVOD ŽENE U BIBLIJI Bog je čovjeka stvorio na svoju sliku (Post 1,26-27). Stvorio ga je kao muško i žensko. Oboje trebaju očuvati njegovo stvorenje, njegovu zemlju i sve što se na njoj nalazi (Post 1,28). Ali da Adam ne bude sam u očuvanju stvorenja, Bog mu stvara „pomoć kao što je on“ (Post 2,18). Taj izvještaj o stvaranju žene (rr. 18-24) izgleda da dolazi iz jedne neovisne predaje, ali tako jake i privlačne da će stoga „čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo“ (Post 2,24). Promotrit ćemo u ovoj knjizi žene iz Starog i Novog zavjeta kako bismo čitajući o njima dobili još bolji i jači uvid u sile koje obavijaju ženu, i to ne samo ženu prošlosti nego i ženu naših dana.

Žene u Starom zavjetu Patrijarhat je karakteristika društva starozavjetnog vremena. To znači da muškarac odlučuje kako u obitelji, tako i u javnom i religioznom životu. Čitav je ženin život ovisan o njemu, osim udovica i maloljetne djece. Ta ovisnost se ne smije smatrati negativnom, jer ona u nekom smislu ženi jamči sigurnost, skrovitost i zaštitu. Tako na više mjesta možemo sresti kako je žena voljena i ljubljena (1 Sam 1,5-8), da je se smatra mudrom (Izr 14,1). Prekrasne su riječi iz Izr 5,19: „neka ti je mila košuta i ljupka gazela, neke te grudi njezine opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka“ samo su dokaz njezina utjecaja i miline. Uz te riječi stoje opomene kako se treba čuvati od svadljivica (Izr 21,9.19) i razuzdanica (Izr 7,11.22).

Starozavjetne knjige predstavljaju nam čitav niz ženskih likova najrazličitijih osobina, moralnih kvaliteta i društvenih položaja. Od prve žene Eve pa do tajanstvene djevice koja će „roditi sina i nadjenuti mu ime Emanuel“. (Iz 7,14) U svjetskoj književnosti se ne mogu naći ljepše i skladnije riječi o ženi kao supruzi, majci i kućanici, nego li su one koje o njoj donosi Knjiga Mudrih izreka: „Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi nego biserje. Muževljevo se srce uzda u nju...“(Izr 31,10-31) Izrael je imao iskustva i sa ženama iz tuđih naroda i opasnostima koje s njima dolaze (Izr 5,29f). Moapka Ruta je pojam čestite udovice (Rut 1-4), a njoj nasuprot prikazuje se tuđinka Izabela s jako lošim osobinama. (1 Kr 16,31; 18,4; 19; 2 Kr 9,7) Žene se već od samog početka Izraelove povijesti pojavljuje kako u političkom tako i u društvenom životu. Žene i djevojke neka pjesmom i plesom hvale Gospodina, kao što je to učinila Mirjam: „uze bubanj u ruku, a sve žene pridruže joj se s bubnjem u ruci plešući“. (Izl 15,20) U Starom zavjetu žena je pralik božanske Mudrosti (Izr 8,22-31). Ona očituje Božju silu. Taj svetopisamski tekst liturgija primjenjuje na Blaženu Djevicu Mariju, suradnicu Otkupiteljevu, kao što je Mudrost suradnica Stvoriteljeva. Cijelo Ivanovo Evanđelje predstavlja Krista kao Božju Mudrost (usp. Iv 6,15).

Žena u Novom zavjetu Mnogi će čitatelj primijetiti da se u Novom zavjetu nazire neravnopravnost i manja vrijednost ženske osobe u odnosu na muškarca. To se možda može opravdati različitim utjecajima kako helenističkim tako i kasnožidovskom shvaćanju žene. Zato neka nas ne iznenađuje čuđe-

nje učenikâ kad su Isusa našli kako razgovara sa Samarijankom. (Iv 4,27) Tu treba usporediti slobodu iz prijašnjeg razdoblja. (Post 24,1128; 29,9-12; Izl 2,16.17) Isus sreće ženu bez pristranosti. On joj vraća ravnopravnost u odnosu na muškarca i obvezuje ga na vjernost njegovoj ženi. (Mt 19,4-9) Ne umanjuje joj vrijednost i ne štedi je ako se radi o istini (Iv 4,17-18) ili vjeri (Mt 15,21-28). On joj obećava Božje milosrđe i oproštenje (Lk 7,36-50; Iv 8,1-11) te je ozdravlja od bolesti (Mk 1,30-31). Štiti je od nepodobnih primjedbi, a budući da se njezina gesta odnosi na muku i uskrsnuće, obećava joj spominjanje u propovijedanju Radosne vijesti. (Mk 14,3-9) U palestinskoj sredini neobično je da ga žene prate i uzdržavaju za vrijeme njegovih javnih nastupa. (Lk 8,1-3) Jedino su žene bile odvažne stajati pod križem (Lk 23,49; Iv 19,25) i pokapati ga zajedno s Josipom iz Arimateje. (Mt 15,47; Lk 23,55-56) Žene su prvi navjestitelji Isusova uskrsnuća od mrtvih. (Mt 28,10; Mk 16,9-11; Iv 20,14-18) U svojoj nauci i u čitavom svome životu ukazuje Isus na Boga gospodara na nebesima kod kojeg „nema pristranosti“ (Ef 6,9), a da nema razlike između spolova ističe izrijekom kako uskrsnućem prestaje svaka razlika. (Mt 22,30; Mk 12,25)

Žena u Crkvi Prva kršćanska zajednica pokazuje Isusov otvoren i velikodušan stav prema ženi. Zajedno s Isusovom majkom žene su usred prve jeruzalemske zajednice. One su s apostolima „jednodušno ustrajne u molitvi“. (Dj 1,14) Mada je podjela na spolove uz pomoć vjere nadiđena, ona se ponov-

no javlja u životnom tijeku i nameće se u konkretnom životu Crkve. Iz reda koji postoji u stvorenju, Pavao izvodi dvojako ponašanje žene: ona se mora pokrivati (1 Kor 11,2-16) i „neka na Sastancima šuti“ (1 Kor 14,34; 1 Tim 2,12), a dok istodobno naglašava: „Ipak, u Gospodinu – ni žena bez muža, ni muž bez žene! Jer kao što je žena od muža, tako je i muž po ženi: a sve je od Boga!“ (1 Kor 11,11-12) Pavao ne poriče ženi dar prorokovanja (1 Kor 11,5), jer, kao u Starom zavjetu, Duh ne priznaje razliku između spolova. Žena je pozvana svjedočiti za riječ (1 Pt 3,1; 1 Tim 2,9), a kao udovica dobiva važnu ulogu u kršćanskoj zajednici. (1 Tim 5,9) Vrlo je zanimljivo promotriti Pavlovu tvrdnju: „Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedini udovi jedan drugome.“ (Rim 12,4-5) Dakle, jedan je izabrani Božji narod: „Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!“ (Ef 4,5), zajedničko je dostojanstvo udova po njihovu preporodu u Kristu, zajednička je milost djece Božje, zajednički poziv na savršenstvo, jedno spasenje, jedna nada i nerazdijeljena ljubav. Dakle, nema nikakve nejednakosti u Kristu Gospodinu i u Crkvi s obzirom na podrijetlo i narodnost, na društveni položaj ili spol, jer „Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!“ (Gal 3,28; Kol 3,11: Lumen gentium LG 32; Gaudium et spes GS 29). Prema tome, moglo bi se predmnijevati da i ženi pristaju mnoge službe u Crkvi, koje i u Crkvi Hrvata još obavljaju isključivo muškarci. Žena je, jednako kao i muškarac, pozvana svojim životom i vjerom u raspetog i uskrslog Krista Gospodina, obodrena Duhom Svetim navješćivati dolazak Očeva kraljevstva. 22

Ova knjiga opisuje sve ženske likove, koji se nalaze u Svetom pismu. Njihova su imena, koliko je to bilo moguće, prevedena na hrvatski jezik, jer mnoga imena odgovaraju karakteru osobe. Navedene su i opisane po abecednom redu. Za što bolje razumijevanje ženskih likova treba pomno pročitati navedene dijelove Svetoga pisma, koji su skraćeno navedeni! A nama svima neka ova knjiga o ženama u Bibliji posluži za produbljenje spoznaje vrijednosti, sposobnosti i časti žene u Starom i Novom zavjetu. A kao misao vodilja, a i moja želja, tebi čitatelju i meni, neka posluže riječi: „Zato prigibam koljena pred Ocem, od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji: neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje.“ (Ef 4,5-7) P. Mario Crvenka

Å½ENE U BIBLIJI

ABIGAJILA Moj otac se veseli „Kad David ču da je umro Nabal, reče: »Neka je blagoslovljen Jahve, koji mi je ispravio nepravdu što mi je učini Nabal; i Jahve je očuvao svoga slugu da ne učini zla, a svalio je Nabalovu zloću na njegovu glavu!« Potom David posla poruku Abigajili da će je uzeti za ženu. Davidove sluge dođoše k Abigajili u Karmel i rekoše joj: »David nas je poslao k tebi da te uzme sebi za ženu.« A ona ustade, pokloni se do zemlje i reče: »Evo službenice tvoje koja je spremna da bude robinja i da pere noge slugama svoga gospodara!« Potom Abigajila brzo ustade i zajaha na magarca, a za njom pođe pet njezinih dvorkinja. Tako je otišla za Davidovim poslanicima i postala njegovom ženom.” (1 Sam 25,2-42; 2 Sam 2,2; 1 Ljet 2,17) Ona je žena vrlo dobro situirana i jako bogatog muža koji posjeduje tri tisuće ovaca i tisuću koza, mnoštvo pastira i slugu: „Taj se čovjek zvao Nabal... surov i opak“ (1 Sam 25,3). Nasuprot njemu žena mu bijaše lijepa i mudra. Nabal se nije zanimao za Božja očitovanja u Izraelu. Tako, na primjer, odbija Davidu dati hrane, ismijavajući ga: „Tko je David, tko je Jišajev sin?... Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu...pa da poklonim ljudima o kojima ne znam ni dakle su?“ (1 Sam, 25, 10.11) U hebrejskom Nabal znači nerazuman, lud, onaj koji se ponaša neispravno prema Bogu i prema ljudima; ujedno je glup, bezbožan i zao (usp. Iz 32,5). 27

Kad joj je muž umro (1 Sam 25,37.38) i ona postala slobodna David ju uzima za ženu (1 Sam 25,40). Abigajila puna poniznosti prihvaća Davidovu ponudu s nama već poznatim riječima: „Evo službenice tvoje...!“ (1 Sam 25,41), znajući da joj život uz Davida neće biti lak, jer se David u to vrijeme nalazi u boju, sad protiv Filistejaca, sad protiv Amalečana. U boju protiv Amalečana padaju obje Davidove žene: Ahinoama Jizreelka i Abigajila u ropstvo (1 Sam 30,5). Nakon pobjede David ih obje oslobađa (1 Sam 30,18). Ne ulazeći u dublje razmatranje kronologije potomstva treba pročitati čitav navedeni svetopisamski tekst, može se reći: Abigajila, lijepa i mudra žena, pouzdanjem u Boga postiže nezamislive, a za Izraelski narod važne odluke i provedbe.

ABIHAJLA Moj otac je snaga Abišurova žena koja mu je rodila Ahbana i Molida (1 Ljet 2,29). Kći Jišajeva sina Eliaba, koja mu je rodila sinove: Jeuša, Šemarju i Zahama (2 Ljet 11,18).

ABIJA Majka kralja Ezekije (2 Kr 18,2; 2 Ljet 29,1), Zaharijeva kći. Mazoretski tekst je naziva „Abi“. Hesronova žena, koja mu rodi Ašhura, oca Tekoina (1 Ljet 2,24)

ABIŠAGA ŠUNAMKA „Kralj David bijaše ostario i odmakao u godinama; premda su

A ga pokrivali mnogim pokrivačima, nije se mogao ugrijati. Tada mu rekoše njegove sluge: “Trebalo bi potražiti za gospodara mladu djevojku koja bi dvorila kralja i služila mu: kad bude spavala na njegovu krilu, to će ugrijati kralja gospodara.” Potražiše, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i nađoše Abišagu Šunamku te je dovedoše kralju. Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i služila mu, ali je on ne upozna.“ (1 Kr 1,1-4) Abišagu bi mogli nazvati Davidovom njegovateljicom. Sigurno je kralju Davidu koji „bijaše ostario“ godila njezina blizina i ljepota, no on s njome nije imao druge veze: „Ali on je ne upozna!“ Nakon njegove smrti htjede je njegov sin Adonija uzeti za ženu. Da bi mu to uspjelo, uteče se kraljici majci Bat-Šebi: „Ali Adonija, sin Hagitin, dođe Bat-Šebi, majci Salomonovoj, i pade ničice pred njom. Ona ga upita: “Je li miroljubiv tvoj dolazak?” On odgovori: “Jest, miroljubiv je.” I nastavi: “Imam ti nešto reći.” Ona reče: “Govori.” Tada će on: “Znaš i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael očekivao da ću ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio. Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti.” Ona reče: “Govori.” A on nastavi: “Reci, molim te, kralju Salomonu – jer tebe neće odbiti – neka mi dade za ženu Abišagu Šunamku!” A Bat-Šeba odgovori: “Dobro, govorit ću kralju o tebi.” (1 Kr 29

2,13-18). Međutim, on to nije htio ni čuti, nego pogubio vlastitog brata Adoniju, bojeći se da on ne bi posegnuo za prijestoljem koje bi mu pripadalo po prvini, jer je ono išlo starijega brata: „Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: “Neka mi Bog učini ovo zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga života! Živoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca moga Davida i koji mi je dao dom kako je obećao: još danas će Adonija umrijeti.” I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te Adonija umrije. (1 Kr 2,24.25)

ABITAL Moj otac je rosa Jedna od Davidovih žena i majka njegova petoga sina Šefatje (2 Sam 3,4; 1 Ljet 3,3).

ADA Krasiti se (kititi se) Lamekova žena i Jabalova majka, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom (Post 4,1921). Ona se zajedno sa Silom spominje u osvetničkoj pjesmi, koja je složena u čast Lameka, pustinjskog junaka, a smještena je ovdje da svjedoči o sve većem nasilju Kajinovih potomaka (Post 4,23-24). Ezavova žena, kći Hetita Elona i Elifazova majka (Post 36,2.4). 30

A AHINOAMA „I Ahinoamom iz Jizraela bijaše se oženio David i obje mu bijahu žene. Jer Šaul bijaše svoju kćer Mikalu, Davidovu ženu, dao Paltiju, sinu Lajiša iz Galima.” (1 Sam 25,43-44; 2 Sam,2,2) Šaulova se žena zvala Ahinoama, a bila je kći Ahimaasova. (1 Sam 14,50) Ona zajedno s Abigajilom prati Davida u bijegu pred Šaulom. Živjela je 16 mjeseci kod Filistejaca: „David se nastani kod Akiša u Gatu, on i njegovi ljudi, svaki sa svojom obitelji, a David sa svoje dvije žene, Ahinoamom Jizreelkom i Abigajilom, Nabalovom ženom iz Karmela!“ (1 Sam 27,3). Obje su dospjele Amalečanima u sužanjstvo (1 Sam 30,5) iz kojeg ih David oslobađa. Ahinoama se s Davidom vraća u Hebron, gdje rađa sina prvorođenca Amnona (2 Sam 3,2).

AKSA Nožna narukvica Kalebova kći koju on daje za ženu tko osvoji Kirjat Sefer. To učini Otniel sin Kalebova brata te je uzme za ženu (Jš 15,16-19; Suci 1,12-15; 1 Ljet 2,49).

ANA STAROG ZAVJETA Milost „Čim ga je odbila od prsâ, povede ga sa sobom uzevši uz to trogodišnjeg junca, efu brašna i mijeh vina; i uvede ga u dom Jahvin u Šilu. A dječak je bio još vrlo mlad. Tada zaklaše junca, a majka dječakova pristupi k Eliju. I reče Ana: “Dopusti, gospodaru! Tako ti života tvoga, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleći se Jahvi. Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila. Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova života: ta isprošen je od Jahve.” I pokloniše se ondje Jahvi.“ (1 Sam 1,24-28; 1 Sam 2,1-11; 2 Sam 2). U tom svetopisamskom odlomku upoznajemo jednu sretnu ženu koja strpljivo i vrlo otvoreno susreće Gospodina. Ona je majka velikoga svećenika i suca Samuela. Ali ona nije uvijek bila sretna i vesela, jer je njezin muž, Elkan imao još jednu ženu, Peninu, koja je s njima imala djece, dok je Ana bila nerotkinja. Stoga ju je Penina uvijek zadirkivala: „Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da ju ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda.“ (1 Sam 1,6). Plačući odlazi u Hram. 32

A Kome da se drugom izjada negoli Jahvi u kojega je od djetinjstva imala povjerenja, u kojeg je od svega srca vjerovala i uzdala se! Srce puno tuge prenosi se na usne: „Ana govoraše u srcu: samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije čuo“ (1 Sam 1,13). Nakon molitve, puna pouzdanja da će joj Jahve ispuniti srca želju, prestaje plakati. Rodila je sina „koga nazva imenom Samuel, ‘jer sam ga’, reče, ‘izmolila od Jahve’“ (1 Sam 1,20). Njen hvalospjev nazvan je „prototipom hvalospjeva ‘Veliča’“(Lk 1,4655) samo što je „Veliča“ daleko osobniji. Nakon što je Eli blagoslovio Elkana i Anu ona rodi sina i dvije kćeri (r. 18-21). Ana je primjer majke koju resi ufanje i pouzdanje u Jahvu – jedinog Boga (1 Sam 2,2). Njezino strpljenje i pouzdanje u vrijeme kad je bila omalovažavana i ponižavana biva okrunjeno uslišanjem: rođenjem sina. Na njoj su se ispunile riječi: Jahve podupire sve koji posrću i pognute on uspravlja“ (Ps 145,14). U knjizi „Tobija“ spominje se jedna druga Ana: „Moja žena Ana odonda zarađivala ručnim radom: prela je i tkala“ (Tob 1,20; 2,11). Anđeo Rafael prati Tobiju ali to njegovoj majci nije bilo baš drago (Tob 5,18). Kad se Tobija vratio sa Sarom Anino veselje nije imalo kraja (Tob 11,5.9), kad je Ana umrla bi pokopana uz oca (Tob 14,12).

ANA NOVOG ZAVJETA „A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.“ (Lk 2,36-38). 33

Proročica, Peneulova kći iz Ašerova plemena koja je služila Bogu (malo idealizirano, jer ženama nije bio dopušteno noću pristupiti unutrašnjosti Hrama). Pripovijedala je o djetetu Isusu (Lk 2,36-38). Spominjući Anu, ženu u poodmaklim godinama, Luka nas dovodi na prag između Staroga i Novoga zavjeta. Čitajući njegov izvještaj mnogi će dobiti sliku o Ani kao o nekoj tmurnoj, žalosnoj i pogurenoj ženi. Međutim, ona je žena na koju se mogu primijeniti riječi: „Zasađeni u Domu Jahvinom, cvatu u dvorima Boga našega. Rod donose i u starosti, sočni i puni svježine: da navijeste kako je pravedan Jahve, Hrid moja, onaj na kome nema nepravde“ (Ps 92,14-16). Ana je starozavjetna vjernica. Hram je za nju i za ostale Židove bio jedini znak Božje nazočnosti među njima: „O Jahve, ljubim dom u kojem prebivaš, i mjesto gdje slava tvoja stoluje“ (Ps 26,8). Za nas kršćane modernog doba može Ana biti jedan veliki primjer za susret s Bogom. Ana je svoje služenje Bogu riješila na jedan jednostavan način: počela je „hvaliti Boga i govoriti o djetetu svima koji su očekivali otkupljenje Jeruzalema“ (Lk 2,38). Ova riječ „otkupljenje“ se upotrebljava u Zakonu za otkupljenje prvorođenaca (Izl 13,13-15; 34,20; Br 18,15.16). Za evanđelista Luku ta riječ označuje spasenje Božjeg naroda. Veselje što je vidjela Mesiju toliko ju je zanijelo da 34

A je morala svima pripovijedati što je doživjela (Lk 2,38). Može se reći da Ana stoji u svjetlu Duha Svetoga koji je bodri da naviješta spasenje. Taj Duh je sili na propovijedanje. Ana bi, zajedno s Majkom Gospodinovom, mogla reći da je Bog milostivo pogledao „na neznatnost službenice svoje“ jer joj „velike stvari učini Svesilni“ (Lk 1,48.49).

APIJA Biti plodnim (grč. Apfia, lat. Apphia) Pretpostavlja se da je Apija Filemonova žena, a Arhip njihov sin koje Pavao najsrdačnije pozdravlja (Flm 1,2). U „Djelima apsotlskim“ se spominje Apijin trg (Dj 28,15).

ARTEMIDA (grč. Artemis, lat. Diana) „Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta. Neki srebrar, imenom Demetrije, izrađivao je srebrne hramiće Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit. Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im reče: “Ljudi, vi znate, u ovom je umijeću naše blagostanje. A vidite i čujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mnoštvo govoreći da nema bogova rukama izdjeljanih. Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas dođe naše zanimanje nego i to da se ništa neće držati do hrama velike božice Artemide te će nestati veličanstva one koju štuje sva Azija i sav svijet.” Čuvši to, razgnjeve se pa poviču: “Velika je Artemida efeška!” Sav se grad uskomeša; jednodušno nahru35

pe u kazalište vukući sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove. 30Kad je Pavao htio među narod, ne dopustiše mu učenici. Čak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše da ne dolazi u kazalište. Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio uskomešan te mnogi nisu ni znali zašto su se strčali. Neki iz svjetine uputiše nekog Aleksandra jer su ga Židovi gurali naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred narodom. Ali kada doznaše da je Židov, udarahu gotovo dva sata svi u jedan glas: “Velika je Artemida efeška!” Onda tajnik umiri svjetinu pa reče: “Efežani! Tko to od ljudi ne zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog? Budući dakle da je to neporecivo, valja da budete mirni te ništa brzopleto ne činite. Doveli ste ove ljude, a nisu obrtnici imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli. Neka se tuže! Ištete li pak što drugo, u zakonitu će se skupu riješiti. Ta izlažemo se opasnosti da za ovo današnje budemo optuženi s pobune jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu strku.” To rekavši, raspusti skup. (Dj 19,23-40) Grčka božica plodnosti. Demetrije je izrađivao odljeve najpopularnijeg i najunosnijeg hrama u gradu (Dj 19,23-40). Božica čašćena pod tim imenom nema ništa zajedno s grčkom božicom lova Dijanom (kako stoji u Luterovom prijevodu). Pučko je vjerovanje bilo da je pala s neba. (Dj 19,35) 36

A ASENAT Ona koja pripada božici Neit (Jeruzalemska Biblija je naziva Asnat) Faraon je daje Josipu za ženu. Ona je kći Poti-fere, svećenika u Onu koja je Josipu rodila dva sina: Manašea i Efrajima (Post 41,45.50; 46,20).

AŠER Ime božice, (1 Kr 15,13). U 1 Kr 18,19 se spominje 450 Baalovih svećenika a jedna glosa dodaje „i 400 proroka Ašerinih“. Za vrijeme kralja Jošije dolazi do vjerske obnove i čišenja Svetišta Jahvina. (2 Kr 23,4.7)

AŠIMA Svaki je narod imao sliku ili kip svoga boga ili božica, tako su Hamaćani imali Ašimu: „Babilonci načiniše Sukot Benota, Kušani Nergala, Hamaćani Ašimu.“ (2 Kr 17,30)

AŠTARTA „Tada su sinovi Izraelovi počeli činiti ono što Jahvi nije po volji i služili su baalima. Ostaviše Jahvu, Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, i pođoše za drugim bogovima između bogova okolnih naroda. Klanjahu im se, razgnjeviše Jahvu. Otpali su od Jahve da bi služili Baalu i Aštarti.“ (Suci 2,11-14).

Par „Baal i Aštarta“ u Bibliji je uobičajen izraz za kanaanska božanstva. Baa, „gospodin“, muško je božanstvo počela, često shvaćen kao posjednik zemlje (bog raslinja). Kanaanska božica. Aštarta odgovara asirskoj Ištari, božica je ljubavi i plodnosti (Suci 2,13; 10,6 /množina/; 1 Sam 7,3f; 12,10; 31,10; 1 Kr 11,5; 2 Kr 23,13). Njezino se ime pokatkad zamjenjuje (2 Kr 23,4.7) Ašerom, drugim ženskim božanstvom istog značaja. Pravili su se sveti kipići ašeri (Izl 34,13; 1 Kr 14,23). Nazivana je „kraljica neba“. Taj se izraz nalazi samo kod Jeremije. (Jr 7,18; 44,17-19.25)

ATALIJA Jahve je uzvišen „Dvanaeste godine Jorama, sina Ahabova, kralja Izraela, postade judejskim kraljem Ahazja, sin Joramov. Ahazji bijahu dvadeset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je godinu dana u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Atalija, a bila je kći izraelskog kralja Omrija. I on je hodio putem obitelji Ahabove i činio je zlo u očima Jahvinim, kao i obitelj Ahabova, jer je s njom bio u rodu. On je pošao s Joramom, sinom Ahabovim, u Ramot Gilead u boj protiv Hazaela, aramskog kralja. Kralj Joram vratio se u Jizreel da se liječi od rana što mu ih zadadoše u Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Joramov sin Ahazja, judejski kralj, sišao je u Jizreel da posjeti Ahabova sina Jorama jer se Joram razbolio.“ (2 Kr 8,25-29)

A Iako je bila kći izraelskog kralja Ahaba, vladala je Judejom (ona je bila jedina kraljica koja je Judejom vladala) i to od 845. do oko 840. godine pr. Krista. Bila je dijete od brojnih Ahabovih žena, Isebele, sidonske princeze. Atalija je bila pod jakim Izebelim utjecajem te je po njoj postala vatrenom štovateljicom boga Baala. Svadba između Jorama i Atalije je služila sklapanju i održavanju 50-godišnjeg primirja između dvaju kraljevstava (Ahab je 867. godine pr. Kr. sklopio mir s Jošafatom, judejskim kraljem). Nakon njegove smrti preuzima Joram vladavinu. Tokom vremena dolazi u Judeji do raskola. Joram podržava narod u čašćenju Jahve, izraelskog Boga, dok ne mari da mu žena širi Baalovo štovanje. Nakon 8 godina vladavine umire Joram. Njegov sin Ahazja postaje kraljem, dok Atalija zadržava sve veze u svojim rukama. Dok je Ahazja (g. 845. pr. Kr) boravio kod svog ujaka, Ahabov vojskovođa Jehu masakrira svu njegovu obitelj. Osvećujući se, Atalija pobija sve Davidove potomke zato što su slavili Jahvu, ojunijstao je pošteđen samo Ahazijev sin Joaš. Ona dolazi g. 845. pr. Kr. na judejsko prijestolje. Širila je krivoboštvo, i to joj je bila osuda. Uhitiše je pred Hramom i odvedoše u palaču gdje su je pogubili (2 Kr 11,1-20). Nakon toga je narod razvalio Baalove hramove i

pri tome ubiše Baalova svećenika Matana pred žrtvenicima (2 Kr 11,2; 2 Ljet 22; 23). Jošua obnavlja Hram kojeg su Atalija i njezini sinovi poharali (Kr 24,7).

ATARA Vijenac Jerahmeelova druga žena i Onamova majka (1 Ljet 2,26).

AZUBA Majka kralja Jošafata, a bila je kći Šilhijeva (1 Kr 22,42; 2 Ljet 20,31). Kalebova žena, komu se otac zvao Hesron, a kad je Azuba umrla uze Kaleb za ženu Efratu (1 Ljet 2,18f).

B BARA Šaharajimova žena iz Benjaminova roda koju je otpustio (1 Ljet 8,8).

BASEMAT Mirisni balzam Jedna od Ezavovih žena, Jišmaelova kći, i Nebajotova sestra, koja mu je rodila Reuela (Post 36,3.4.10.13.17). U Post 26,34 ona je kći Hetita Elona.

BAT-ŠEBA Punašna „Tada progovori David i reče: “Pozovite mi Bat-Šebu!” Ona dođe kralju i stupi preda nj. Kralj se tada zakle: “Tako mi Jahve živoga, koji me izbavio iz svih nevolja! Danas ću ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim: tvoj će sin Salomon kraljevati poslije mene, on će sjediti na mome prijestolju!“ (1 Kr 1,11-30; 2,13-19; 1 Ljet 3,5; 2 Sam 11,3;11,24) Kad je David, šetajući po krovu svoje palače zapitao tko je ta žena koju je vidio da se kupa, onda su mu odgovorili: „Pa to je Bat-Šeba, kći Eliamova i žena Urije Hetita“ (2 Sam 11,3; Mt 1,6), koju David uze za ženu (2 Sam 11), kad je prvo dijete umrlo rodi Salomona (2 Sam 12,14.18.24), a kasnije još tri sina Šimeja, Šobaba i Natana (1 Ljet 3,5).

Poznata je spletka Natan i Bat-Šebe (1 Kr 1,11-53) nakon koje Salomon dade pogubiti Adonija (1 Kr 2,13-25). Povijest Bat-Šebinu ocrtavaju dva svetopisamska odlomka. Najprije njezino otkriće: „A jednog dana predveče usta David sa svoje postelje i prošeta se po krovu svoje palače. Opazi s krova ženu gdje se kupa. Ta žena bijaše izvanredno lijepa!“ (2 Sam 11,2), a zatim povijest borbe oko nasljedstva nakon smrti kralja Davida u kojoj se vidi Bat-Šebin utjecaj (2 Sam 9-20; 1 Kr 1.2). Bat-Šeba je osoba koja u Svetom pismu vrlo malo govori, ali mnogo toga potiho ostvaruje, Za nju bi se mogle primijeniti riječi uzrečice: „Tiha voda brege gloda!“ Sigurno je njezin uspjeh plod velike suradnje s prorokom Natanom. U tom nam može poslužiti kao primjer: suradnja s Crkvom može dovesti ponekad i do uspjeha. Da li je uvijek bila vođena majčinskom ljubavlju ili skrbi oko prijestolja, ne zna se, ali ipak ostaje primjerom jake žene koja se nije dala trpati u tuđe kalupe.

BERENIKA (grč. Bernike, lat. Berenica) „Kad prođe neko vrijeme, dođoše u Cezareju kralj Agripa i Berenika te pozdraviše Festa.“ (Dj 25,13) Berenika je kći kralja Heroda Agripe I. (41-44. po Kr.). Svetopisamski izvještaj o njoj ništa posebno ne govori. Zna se samo ono što su zapisali povjesničari onoga vremena. Nakon smrti prvoga muža udaje se za svoga ujaka i rađa mu dvojicu sinova. I ujak umire. Nakon njegove smrti udaje se za anatolskog kralja Polemona. Tom je udajom htjela zataškati što se o njoj govorkalo, da ima odnos s vlastitim bratom. Taj brak je bio kratkog vijeka. 42

Nakon njega Berenika postaje ljubavnicom rimskog prokuratora Tita koji godine 70. razara Jeruzalem do te mjere da od njega ne ostaje ni kamen na kamenu. Ona sudjeluje u raspravi s Pavlom. (Dj 25,13.23; 26,30)

BEZIMENA “A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: “Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.” I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: “Tko se to dotaknu mojih haljina?” A učenici mu rekoše: “Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’” 32A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. 43

Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: “Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!” (Mk 5,25-34) Koliko god puta čitam taj izvještaj, uvijek me obuhvati neko veselje, neka vrsta radosti. Veselim se ženinom ozdravljenju, a raduje me njezina nepokolebana vjera, jer „mnogo je pretrpjela od pustih liječnika i potrošila imanje... Štoviše, bilo joj je još gore.“ (Mk 5,26) Na kraju je ostala bez imanja, ostavljena sama s bolešću, sa suzama, s prezirom. Ova bezimena žena je znak da Bog liječi kao odgovor na vjeru, kao kod nje same, ili kod slijepca Bartimeja (Mk 10,46-52), rimskog satnika (Lk 7,1-10) ili kod ozdravljenja desetero gubavaca. (Lk 17,11-19) Bog liječi po vjeri drugih: „I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bi

uzet“ (Lk 5,18), a majka vjeruje da će joj kći ozdraviti (Mt 15,21-28), otac vjeruje da Isus može izliječiti njegova sina bolesna od padavice. (Mt 17,14-18) Bog liječi iz smilovanja: čovjeka koji je 38 godina bio bolestan (Iv 5,1-9), ženu koja je 18 godina bila zgrbljena (Lk 13,1o-13), pa čak vraća sinu jedincu život. (Lk 7,11-16) Bog liječi i po svojim učenicima, kao što se to dogodilo u Hramu kad su Petar i Ivan išli na molitvu (Dj 3,1-10). Pavao na Malti liječi Publijeva oca koji je obolio od ognjice i srdobolje. (Dj 28,7-9) Što se dalje dogodilo sa ženom „bez imena“ i koja je ozdravila, ništa se ne zna. Možda je postala Isusova učenica, možda se krstila, možda... Možda je Marko, kad je pisao sljedeće izvješće mislio upravo na nju: „Imajte vjeru u Boga! – odvrati im Isus. – Zaista kažem vam, ako tko rekne ovoj gori: ‘Digni se i baci u more’ i ne posumnja u srcu svome, nego uzvjeruje da će se dogoditi ono što veli, to će mu i biti!“ (Mk 11,22.23) Bezimena žena je žena velike i nepokolebljive vjere!

BILHA „Laban dade svoju sluškinju Bilhu svojoj kćeri Raheli za sluškinju“ (Post 29,29), Dade mu, dakle svoju sluškinju Bilhu za ženu, i Jakov priđe k njoj... ona zače i rodi sina. Stoga mu nadjenu ime Dan. Rahelina sluškinja Bilha opet zače i rodi Jakovu drugog sina... nadjenu mu ime Naftali“ (Post 30,5-8). Rahela, koja je dugo bila nerotkinja, slaže se da njezin muž Jakov, kojeg je voljela, uzme sebi Bilhu kao priležnicu. Bilha mu rađa dvojicu sinova: dana i Naftalija (Post 30,1-8). Kasnije, „dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom, priležnicom svoga oca“ (Post 30,22). Time 45

je izgubio prvenstvo među svojom braćom. Prije nego umire, Jakov poziva sve svoje sinove da ih blagoslovi. Svakom od njih proriče što ga čeka. Tako govori Rubenu: „No, poput vode nabujale, nećeš više imati prvenstva, jer na ležaj oca svoga se pope, moj tad oskvrnu krevet!“ (Post 49,4: 1 Ljet 5,1)

BITJA „Njegova žena Judejka rodila je Jereda, Gedorova oca, Hebera, Sokova oca, i Jekutiela, Zanoahova oca. To su bili sinovi Bitje...“ (1 Ljet,4,18) Ona je bila faraonova kći, koju je za ženu uzeo Mered. (1 Ljet 4,18)

BOSMATA Ahimaas je bio Salomonov namjesnik u Naftaliju te je oženio nju, Salomonovu kćer. (1 Kr 4,15) 46

D DAMARA „Kad čuše ‘uskrsnuće od mrtvih’, jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: ‘Još ćemo te o tome slušati!’ Tako se Pavao povuče od njih. Neki ipak prionuše uza nj i povjerovaše; među njima i Dionizije Areopagita, neka žena imenom Damara i drugi s njima“. (Dj 17,32-34). Dok Pavao u Ateni propovijeda o uskrsnuću, Atenjani ga ismijavaju. No, s uspjehom koji je, čini se, bio skroman (r. 34) moglo bi se pomisliti da je to razlog zašto će Pavao u Korintu priječi na manje prilagođeno i „luđe“ propovijedanje (1 Kor 2,1-5; usp. 1,17-18.22-25). To je moguće, ali helenizam će se svakako, ako ne i Grci, dugo opirati evanđelju. I ovdje spomenut Dionizije Areopagita, kojemu će se kasnije krivo pripisati glasoviti spisi, ovdje je primjer obraćenika među odličnicima (usp. Dj 13,12). No, jedna od njegovi slušatelja imenom Damara, prihvaća vjeru. Ona je morala pripadati vrhunskom sloju društva. Pisci rado ističu obraćenje žena iz tog društva jer je njihova uloga u Crkvi bila važna za uspjeh kako istočnih religija i Židovstva tako i u Pavlovo doba za kršćanstvo. Damaru je oduševio Pavlov govor tako da je, nakon što je prigrlila kršćanstvo, zacijelo olakšavala kršćansko poslanje. Možda je i sama postala misionarkom.

LITERATURA Crvenka M., Svetopisamske žene, Marija, Split 1997. Jeruzalemska Biblija, KS, Zagreb 2007. Kleines Stuttgarter Biblelexikon, KBW, Stuttgart 1999. Koncilski dokumenti, KS, Zagreb 1970. Novi zavjet, Ekumesnki prijevod Biblije, KS, Zagreb 1992. Stari zavjet, Ekumesnki prijevod Biblije, KS, Zagreb 1992. Rienecker F. i Maier G., Lexikon zur Bibel, R. Brockhausen 2004., Wuppertal. • Vojnović, Tadej, Velika biblijska enciklopedija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1991. • SCM R. Brockhausen, Wer ist wer in der Bibel, Witten 2013. • • • • • • •

186

KAZALO Predgovor...................................5 Uvod . ......................................19 Žene u Bibliji Abigajila .................................27 Abihajla . .................................28 Abija .......................................28 Abišaga Šunamka ...................28 Abital ......................................30 Ada . ........................................30 Ahinoama . ..............................31 Aksa ........................................31 Ana Novog zavjeta . ................32 Ana Starog zavjeta ..................33 Apija .......................................35 Artemida..................................35 Asenat .....................................37 Ašer .........................................37 Ašima ......................................37 Aštarta .....................................37 Atalija .....................................38 Atara .......................................40 Azuba ......................................40 Baara .......................................41 Basemat . .................................41 187

Bat-Šeba . ................................41 Berenika ..................................42 Bezimena ................................43 Bilha.........................................45 Bitja . .......................................46 Bosmata ..................................46 Damara . ..................................47 Debora . ...................................48 Delila........................................40 Dina . .......................................52 Druzila ....................................53 Efa ...........................................55 Efrata . .....................................55 Elišeba . ...................................55 Elizabeta . ................................55 Estera ......................................58 Eva ..........................................60 Evodija i Sintiha .....................62 Feba . .......................................65 Filipove kćeri ..........................65 Gomera ...................................67

Hadasa . ...................................69 Hagara .....................................69 Hagit .......................................71 Hamitah . .................................71 Hamital.....................................71 Hamoleket ...............................71 Haslelponija ............................72 Hefsi-Bah ................................72 Hela .........................................72 Herodijada . .............................72 Hodeš ......................................75 Hogla . .....................................75 Hulda . .....................................75 Hušima ....................................77 Ivana .......................................79 Izebela .....................................79 Jael ..........................................83 Jedida ......................................84 Jekolija ....................................84 Jemima ....................................84 Jeriota . ....................................84 Jeruša ......................................84 Jezabela ...................................85 Jiska ........................................86 Joadana ...................................86 Johdaja ....................................86

Jokebeda .................................86 Jošeba . ....................................88 Judita .......................................89 Julija . ......................................90 Junija .......................................90 Kanaanka ................................93 Kandake ..................................94 Kasija ......................................94 Keren-Hepuk . .........................95 Ketura .....................................95 Klaudija . .................................96 Kloja .......................................96 Kozbi . .....................................96 Kraljica od Sabe . ....................97 Lea............................................99 Lidija .....................................101 Loida i Eunike . .....................102 Lotova žena . .........................103 Maaka ...................................105 Mahalat .................................105 Mahla ....................................105 Mara ......................................106 Marija . ..................................106 Marija majka Isusova . ..........106 Marija majka Jakova i Josipa . ...110

188

Marija majka Ivana Marka . .. 111 Marija grješnica .................... 112 Marija iz Betanije . ................ 115 Marta ..................................... 115 Matred ................................... 118 Mehatabela . .......................... 118 Meraba................................... 118 Mešulemet . ........................... 119 Mikaja ...................................120 Mikala ...................................120 Milka .....................................122 Mirjam ..................................123 Naama ...................................127 Naara .....................................127 Nehuštan ...............................127 Nimfa ....................................128 Noa . ......................................128 Noadja ...................................128 Noemi ...................................128 Ohola i Oholiba . ...................131 Oholibama . ...........................131 Orpa ......................................132 Penina ...................................133 Persida . .................................133 Pilatova žena .........................133

189

Priscila ..................................135 Priska ....................................135 Pua ........................................135 Rahab ....................................137 Rahela....................................139 Rebeka ..................................141 Reuma ...................................143 Rispa .....................................143 Ruta .......................................146 Ruža ......................................148 Safira .....................................149 Saloma ..................................151 Saloma ..................................152 Samarijanka ..........................152 Sara .......................................155 Sarvija ...................................158 Serah .....................................159 Serva .....................................159 Sibja ......................................159 Sila ........................................159 Sipora ....................................160 Sulamka ................................161 Suzana Novozavjetna.............161 Suzana Starozavjetna ............162 Šeera .....................................165

Šelomit ..................................165 Šifra . .....................................165 Šimat .....................................167 Šimeata .................................167 Šimrita . .................................167 Šomer ....................................167 Šua ........................................167

Trifena . .................................177 Trifoza....................................177 Udovica iz Naina ..................179 Udovica moliteljica . .............180 Udovica siromašna . ..............181

Tabita ....................................169 Tafata ....................................171 Tafnes . ..................................171 Tamara iz (2 Sam 13) ............171 Tamara iz (Post 38) ...............173 Timna ....................................177 Tirza ......................................177

Zareša . ..................................185 Zebida ...................................185 Zilpa ......................................185

Vašti ......................................183

Literatura ..............................186 Kazalo ...................................187 O autoru.................................191

190

O autoru Dr. sc. fra Mario Crvenka, ofm rođen je 26. rujna 1944. u mjestu Martinu kraj Našica. Pučku školu kao i gimnaziju pohađao je u istome gradu, gdje je i maturirao. Od 1965. – 1970. studira filozofiju i teologiju u Rijeci i Innsbrucku (Austrija). Pater Mario je član Hrvatske franjevačke provincije „Sv. Ćirila i Metoda“ sa sjedištem u Zagrebu, na Kaptolu. Za svećenika je zaređen 21. ožujka 1970. godine u Unterpullendorfu (Donja Pulja) u Gradišću (Burgenland), Austrija. U razdoblju od 1970. do 1977. godine studira prirodne znanosti u Innsbrucku na „Leopold – Franzen – Universitet“, a 4. lipnja 1977. godine doktorira s disertacijom „Die Muschelgemeinschaften und ihre Biomasse in marinen Litoralraum von Makarska“. Od 1977. do 2000. godine obavlja župničku službu u njemačkoj župi u Neuffenu. Predavao je na „Narodnom sveučilištu“ (Volkshochschule). Od 2000. godine djeluje kao župnik u njemačkom mjestu Landau i u isto vrijeme postaje predavačem u sveučilištu Koblenz/Landau, odjel za kemiju. Predavanja su se ograničila na „Prirodne znanosti i religiju“, čija im je podloga bila kemija, biokemija kao i ostale prirodoslovne i teološke znanosti. 25. svibnja 1995. godine primljen je u vitezove sv. Groba u Jeruzalemu. Od 2010. godine boravio je u franjevačkom samostanu u Slavonskom Brodu, a sada živi i radi u franjevačkom samostanu u Varaždinu. Autorov spisateljski i publicistički opus sadrži 50 objavljenih knjiga, brojne članke i znanstvene radove te rasprave s područja prirodoznanstva i teologije. 191

HRVATSKA IZDANJA (1987) Snagom križa, Životopis Edith Stein u slikama. Brat Franjo, Zagreb; (1989) Snagom križa, Životopis Edith Stein, Duh. meditacije 6. Karmelićani, Zagreb (1991) Korak po korak, kroz Došašće do Božića, Duh. meditacije 7, Karmelićani, Zagreb; (1991) Slavim te Gospodine zato cvjetam. Duhovne meditacije 8, Karmelićani, Zagreb (1993) Liječenje biljem, Svjetlo riječi. Sarajevo; (1995) Starozavjetne žene. Marija, Split · (1996) Atlas otrovnog bilja. Svjetlo riječi, Sarajevo · (1997) Svetopisamske žene, Marija, Split (1997) Sjećanja-Erinnerungen. Pjesme. Našice; (1998) Edith Stein. Životopis s dokumentima i slikama. Zagreb; (1998) Žena s križem. Čitanka iz djela Edith Stein. Svjetlo riječi. Sarajevo (1999) Slikovnica hrvatskih kaćuna. Inmedia, Zagreb (1999) Traganja, pjesme. RIMA. Našice (2001) Predah s Bogom, Misli za svaki dan, Svjetlo riječi, Sarajevo; (2001) Svjetlo usred tmine, Antologija japanskog haiku pjesništva, Inmedia, Zagreb (2003) Veležena, Promišljanja o Bogorodici Mariji, Inmedia, Zagreb (2009) Korak po korak. Kroz korizmu do Uskrsa. (drugo izdanje). UPT, Đakovo (2010) Prirodne znanosti i religija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb (2011) Haiku pjesme u „Nepokošeno nebo“ Antologija haiku pjesništva u Hrvatskoj (2012) Pet minuta s Lukom evanđelistom, Teovizija, Zagreb (2013) Obuhvaćanja, dvojezične (njemački-hrvatski) pjesme, Matica Hrvatska – biblioteka Brodski krugovi, Slavonski Brod (2013) U dahu vremena – Haiku poezija – biblioteka Brodski krugovi, Slavonski Brod (2013) Životinje, biljke i minerali u Bibliji, Teovizija, Zagreb (2013) Pet minuta s Ivanom evanđelistom, Teovizija, Zagreb (2013) Otrovi biljaka i gljiva, Posavska Hrvatska, Slavonski Brod (2013) Brod vremena, pjesme, Matica Hrvatska – biblioteka Brodski krugovi, Slavonski Brod 192

NJEMAČKA IZDANJA (1987) Das Kreuz die einzige Hoffnung. Neuffen; (1991) Entscheidung für Gott, Die Taufe Edith Stein,, Johannes-Verlag Leutesdorf Kreuzweg, Neuffen (1993) Gott und ich, Plöger, Annweiler (1994) Weg zur Hingabe. Annweiler; (1995) Mit Maria auf dem Weg. Plöger, Annweiler Erinnerungen (Gedichte), Neuffen Träume und Wünsche (Gedichte), Neuffen (1997) Erinnerungen – Sjećanja. Pjesme. Našice; (1998) Sonnengesang. Neuffen; (1999) Schönste Mariengebet Scheu-Druck, Neuffen (2000) Ich blühe um dich zu loben. Sadifa Media, Kehl am Rhein (2000) Kreuzweg, Plöger, Annweiler (2001) Auf dem Weg, Nürtingen (2004) Inmitten der Zeit. Haiku pjesme. Annweiler · (2005) Naturwissenschaft und Religion. Versuch einer Zusammenschau. Landau; (2005) Die Zeitlosigkeit, Pjesme, Annweiler; (2006) Dein Wort ist Wahrheit, Meditacije, Plöger, Annweiler; (2007) Neun Tage mit Edith Stein, Meditacije, Plöger, Annweiler. (2007) Hunger nach Licht, Sadifa Media, Kehl am Rhein (2008) Ich singe dir zur Ehre, Sadifa Media, Kehl am Rhein (2009) Der Weg, Sadifa Media, Kehl am Rhein (2009) Marias Pflanzen, Plöger, Annweiler (2009) Die Zeitlosigkeit, Gedichte, Plöger, Annweiler

IZDANJA U ČASOPISIMA (1986) Nova et vetera - revija za filozofsko-teološke i srodne discipline, Sarajevo - Edith Stein - velika žena naše povijesti (kao separatum izdano) (1990) Kažotić - vjesnik, Zagreb - Bl. biskup Kažotić i Arnold Bamberški. Regimen sanitatis - rasprava o brizi za zdravlje 193

(1992) Kažotić - vjesnik, Zagreb - Regimen sanitatis Arnolda iz Bamberga (1994) Mir svim stvorenjima - zbornik radova sa znanstvenog savjetovanja - Ekologija i mir (1995) Svjetlo riječi - Blažena židovka, osam godina nakon proglašenja blaženom Edith Stein (1996) Kalendar sv. Ante - Sarajevo - Minerali i njihova ljekovitost - Indijanski horoskop (od 1997) Marija - Različite teme (1997) Kalendar sv. Ante - Sarajevo - Tamjan - nepoznati miris (1998) Kalendar sv. Ante - Sarajevo - Biblija o anđelima - Biljke u svetom Pismu - Ljekovitost octa (1999) Svjetlo riječi - Edith Stein - Svetica našeg vremena - Od srca k srcu, tragom jedne stare molitve (Dušo Kristova posveti me) (1999) Živa zajednica - Vita mea ex terra. (Pjesme) (1999) Kalendar sv. Ante - Sarajevo - Edith Stein - život i misao - Životinje u Bibliji (2000) Kalendar sv. Ante - Sarajevo - Poznatiji muževi u svetom Pismu - Luk - biljka s tradicijom (2002) Priroda, Br. 902 - Biljke u Bibliji

194

(2007) Rainland Pfalz - Natur und der Schoepfer (2009-2012) Glas Koncila - Teorija evolucije ne ukida vjeru, ona ju izaziva - Religija: u savezu li sukobu s prirodnim znanostima - Želim uspjeha u traženju „božje čestice“ (2010) Kana - I naša vjera traba evoluciju (2013-2014) Marija - Biljke s Marijin imenom (2012- 2013) Katolički tjednik – Sarajevo - Prirodne znanosti i religija (2013-2014) Posavska hrvatska - Zavela me ljepota, miris i otpornost bilja - Misao tjedna (2014) Katolički tjednik Biblijske žene

195

Kod ovog nakladnika autor je objavio: 1. Križni put, 2. Marijine biljke, 3. Pet minuta s Matejem evanđelistom 4. Devet dana s Edith Stein, 5. Pet minuta s Markom evanđelistom 6. Pet minuta s Lukom evanđelistom 7. Životinje u Bibliji 8. Biljke u Bibliji 9. Pet minuta s Ivanom evanđelistom 10. Minerali u Bibliji 11. S Biblijom u ruci

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem xxxxxx

196

Cijena: 98,00 kn