FOČA :Na zidu sjećanja izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a, i facebooka priredio:Kenan Sarač
Logori Silovanja Mučenja Klanja Orgijanja Ubijanja Paljevine GENOCID 1992. – 1995.
I psi lutalice su ušli u zakon, a gdje su tu logoraši?
Na nivou države potrebno je mnogo više pažnje posvetiti preživjelim žrtvama ratnih zločina. U ratu su bili žrtve zločina i zločionaca, a danas su žrtve sistema. Nažalost, i psi lutalice su ušli u zakon, a gdje su tu logoraši?
Logoraši su živi svjedoci zločina i još oni jedini mogu da posvjedoče i kažu ko je to učinio, da pokušaju da pravda konačno dođe. Sve obaveze koje lokalne zajednice imaju prema logorašima trebalo bi da budu iste i kao prema borcima i ratnim vojnim invalidima.
Ožiljci ostaju – zloglasni KPD Foča Preživjelim žrtvama ratnih tortura potrebna je mnogo veća, prije svega psihološka, ali i svaka druga podrška institucija da bi, kao svjedoci, na suđenjima bili što spremniji da se suoče sa počiniocima zločina, njihovim advokatima, ali i ostrašćenom publikom u sudnici, pa i sudijama, koji su nerijetko naklonjeni optuženima.
Svjedoci se osjećaju nezaštićeno u sudnici, da im se čini da su svi protiv njih, kao da su na optuženičkoj klupi, pa je u takvim uslovima teško svjedočiti i sjetiti se svih pojedinosti iz rata na kojima advokati insistiraju.
LOGOR – bivša kasarna JNA na Livadama
LOGOR Srednjoškolski Centar Foča
LOGOR – zloglasni KPD
Žrtve na svjedočenja izlaze nespremne i u takvim slučajevima predmeti obično `padaju`, a i ako se neko osudi izriču se male kazne.Čovjek uđe među pedesetak ljudi nespreman, ne zna šta ga čeka, vidi te neke osobe. Bude tu i raznih provociranja od advokata, pa i od samih zločinaca. priredio:Kenan Sarač fotografije:flickr ekran portal 13 – vidi još: FOČA 1992:GRAD KONCENTRACIONIH LOGORA (DOKUMENTI/SVJEDOČENJA) https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/01/foca-1992grad-koncentracionihlogora-dokumentisvjedocenja/ Foča 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/19/foca-1992-1995-kazneno-popravnidom/ FOČA : Slučaj grada – kampa za silovanje korištenog kao ‘oružje rata’ https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/25/foca-slucaj-grada-kampa-zasilovanje-koristenog-kao-oruzje-rata/ FOČA 1992.: NEDOVRŠENE PRIČE https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/29/foca-1992-nedovrsene-price/ FOČA 1992. : SODOMA I GOMORA U FOČI (ISPOVIJESTI SILOVANIH BOŠNJAKINJA) https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/16/foca-1992-sodoma-i-gomora-u-fociispovijesti-silovanih-bosnjakinja/
FOČA 1992:GRAD KONCENTRACIONIH LOGORA (DOKUMENTI/SVJEDOČENJA)
Foča – Centar (pogled iz hotela “Zelengora”) OSNOVNI PODACI O FOČI 1.1 Grad i opština Foča nalaze se jugoistočno od Sarajeva, u Republici Bosni i Hercegovini, na granici sa Srbijom i Crnom Gorom. Prema popisu iz 1991. godine, od 40.513 stanovnika u Foči je bilo 51,6% Muslimana, 45,3% Srba i 3,1 % ostalih nacionalnosti. Političko i vojno preuzimanje opštine Foča počelo je prvim vojnim akcijama u gradu 7. aprila 1992. Regularne vojne jedinice vojske bosanskih Srba i dobrovoljačke jedinice iz Srbije i Crne Gore, uz pomoć artiljerije i teškog naoružanja,krenule su zauzimati dio po dio Foče. Okupacija Foče zavrsena je 16. ili 17. aprila 1992. Okolna sela su pod opsadom bila do sredine jula 1992. 1.2 Čim su srpske snage zauzele dijelove grada Foče, vojna policija, u pratnji lokalnih i nelokalnih vojnika, počela je hapsiti Muslimane i Hrvate. Do sredine jula 1992. sakupljali su i hapsili Muslimane, mještane okolnih sela u opštini. Srpske snage odvajale su muškarce od žena i nezakonito zatvarale hiljade Muslimana i Hrvata u razne objekte za duži iIi kraći pritvor iIi su ih držali u iskontruiranom kućnom pritvoru. Tokom pritvora mnogi civili su ubijeni, tučeni ili seksualno zlostavljani. (napomena: u Foči je bio manji postotak Hrvata – otprilike 3% stanovništva Foče) 1.3 Za vrijeme preuzimanja i hapšenja ne-srpskog stanovništva, postojala je bliska saradnja između fočanske milicije (u daljnjem tekstu SUP) i srpskih snaga. Oružje i uniforme za srpske
vojnike dijeljeni su iz zgrade SUP-a. Srpski vojnici su stalno ulazili i izlazili iz zgrade SUP-a i odatle su krenuli sa hapšenjima. 1.4 Kazneno-popravni dom u Foči (u daljnjem tekstu: KP Dom), jedan od najvećih zatvora u bivšoj Saveznoj Republici Jugoslaviji, bio je glavni pritvorski objekat za muškarce. Muslimanske žene, djeca i stariji pritvarani su po kućama, stanovima i motelima u Foči i okolnim selima iIi u centrima za duži iIi kraći pritvor kao što su Buk Bijela, gimnazija u Foči i sportska dvorana “Partizan”. Mnoge od zatočenih žena podvrgnute su ponižavajućim i degradirajućim životnim uvjetima, okrutnom batinjanju i seksualnom zlostavljanju, uključujući i silovanje.
Foča – pogled na bivšu Gimnaziju (mjesto zatočenja bošnjačkih civila) 1.5 Pored navedenih mjesta za pritvor, nekoliko žena držano je po kućama i stanovima koji su korišteni kao javne kuće i koje su vodile grupe vojnika uglavnom pripadnika paravojske. Budući da nisu znali za postojanje takvih pritvora, MKCK i druge organizacije nisu ni intervenisale. Stoga, ti zatočenici nisu imali mogućnost niti da budu pušteni niti da budu razmijenjeni.
*** Opšti navodi Opština Foča nalazi se u Bosni i Hercegovini (BiH), jugoistočno od Sarajeva, blizu granica sa Srbijom i Crnom Gorom. Prema popisu stanovništva u SFRJ(2) iz aprila 1991. godine, za Republiku Bosnu i Hercegovinu, Foča je imala 40.513 stanovnika, od toga 20.790 Muslimana,18.315 Srba, 94 Hrvata, 463 Jugoslavena i 851 ostalih.(3) Krizni štab Srpske opštine Foča osnovan je 3. aprila 1992. godine.(4) Sedmog aprila 1992.godine, uslijed pritisaka vodstva Srpske demokratske stranke (SDS), Stanica javne bezbjednosti (SJB) podijeljena je po nacionalnoj osnovi. U noći između 7. i 8. aprila, Srbi su zauzeli radiostanicu, skladište regionalnog Doma zdravlja i magacin Teritorijalne odbrane (TO) u kojem je bilo uskladišteno oružje, nakon čega su, raspolažući ne samo teškim oružjem Jugoslavenske narodne armije (JNA) nego i naoružanjem TO-a, razmjestili tešku artiljeriju po uzvišenjima oko grada. Osmog aprila 1992. počeo je napad na Foču. Srpske snage su činili domaći vojnici, kao i vojnici iz Crne Gore i Srbije, naročito Beli orlovi. Pucanje i granatiranje je uglavnom bilo usmjereno na naselja sa većinskim muslimanskim stanovništvom. Srpskim snagama je trebalo približno sedam dana da zauzmu grad Foču i još približno deset dana da uspostave potpunu kontrolu nad cijelom opštinom. No, napad na civilno stanovništvo muslimanske nacionalnosti nastavio se, tako je oko 15. aprila 1992. u centru grada uhapšeno više Muslimana.(5) Tokom aprila i maja 1992. Muslimani u stambenim objektima zapravo su bili u kućnom pritvoru. Srpska vojska je postavila punktove na kojima se kontrolisao ulaz i izlaz iz grada. Van grada, srpske snage su zauzimale i razarale muslimanska sela. Napadi su se nastavili do početka juna 1992.(6) Izbrisani su svi tragovi muslimanskog prisustva i kulture, i u januaru
1994. srpske vlasti su svoju pobjedu krunisale mijenjanjem imena Foča u Srbinje.(7) Civili muslimanske i hrvatske nacionalnosti, zarobljeni u gradu i okolini, kao i u susjednim opštinama Kalinovik i Gacko,(8) u teškim uslovima zatočeni su u 19 objekata,(9) pri čemu su srpske snage brojne javne objekte, privatne kuće i stanove pretvorili u logore i mjesta zatočenja. Muškarci su uglavnom zatvarani u Kaznenopopravnom domu u Foči, (10) dok su žene, djeca i stariji zatvarani po kućama, stanovima, motelima, sportskim objektima, školama… na duži ili kraći period.(11)
Među objektima u koje su 1992. zatvarani civili, uglavnom Muslimani, bile su barake BukBijela,sportska dvorana Partizan, Srednjoškolski centar, bolnica, policijska stanica u Miljevini,kuća Nusreta Karamana na Miljevini, zatim na Brionima (pansion i restoran), u kući Slobodana Matovića, u kaznionici u Velečevu, Osnovnoj školi Brod na Drini, u vojnom skladištu u Čohodor Mahali, skladištu TO-a na Livadama, u jednoj muslimanskoj kući u Trnovačama, na Presjeci kod Ustikoline, u stanu Asima Džanka u naselju Donje Polje, u kućama u selu Điđevo, kući u Ulici Osmana Đikića…(12) Stanovi i kuće u koje su zatvarane žene korišteni su kao javne kuće kojima su upravljale grupe vojnika, uglavnom pripadnika paravojnih formacija.(13)
Žene su bile podvrgavane stalnim silovanjima i seksualnim zlostavljanjima.(14) Buk-Bijela je bilo naselje na gradilištu hidroelektrane na rijeci Drini, na cesti Brod (kod Foče) – Tjentište, u čijem sklopu su bile barake za radnike i motel.(15) Nakon što su 3. jula 1992.srpske snage napale muslimanska sela Trošanj i Mješaje, smještene između Foče i Tjentišta,u kojima je živjelo oko 120 stanovnika,(16) veliki broj civila je zarobljen. Grupu od najmanje 60 civila, djece i nekoliko starijih vojnici su odveli pješice u Buk-Bijelu.(17) Odvojeni su muškarci od žena i odvedeni prema jednoj livadi. Dva muškarca su pretučena, a sedam ih je ubijeno.(18) Nakon toga su barake Buk-Bijela pretvorene u privremeni zatočenički objekat, kojim je upravljao Gojko Janković.(19) U tim barakama su držane žene, djeca i stariji muškarci, koji su zarobljeni u selima opštine Foča u julu 1992. Žene i djeca iz dva sela, Mješaja i Trošanj, nakon što su nekoliko sati bili zatočeni u Buk-Bijeloj, odvezeni su autobusom u Srednjoškolski centar u naselju Aladža u Foči.(20) Barake Buk-Bijela korištene su i kao mjesto zatočenja za žene koje su bile zatočene u sportskoj dvorani Partizan, nakon što je ovo mjesto zatvoreno. Zatočenice iz Partizana su jedne noći prvo odvedene na stadion u Foči, gdje su ih vojnici grupno silovali, a nakon toga u Buk-Bijelu, gdje su ih ponovo grupno silovali srpski vojnici.(21) Uprava Buk-Bijela je pretvorena u vojni štab i kasarnu za srpske snage i paravojne jedinice nakon preuzimanja kontrole nad Fočom i okolnim selima u aprilu 1992. U naselju i motelu BukBijela bilo je smješteno oko 200-300 vojnika. Ovim zatočeničkim objektom je upravljao Gojko Janković. Vojnici pod njegovom komandom,među kojima su bili Janko Janjić, Dragan Zelenović i Zoran Vuković, doveli su uhapšene muslimanske civile u Buk-Bijelu. (22) Među vojnicima je bio i Radomir Kovač.(23) Janković je bio zamjenik komandira Vojne policije i jedan od glavnih vođa paravojnih jedinica u Foči.(24) Janko Janjić, zvani Tuta, bio je jedan od pripadnika jedinice Gojka Jankovića. Dragan Zelenović je bio pripadnik jedinice Dragan Nikolić.(25) Zoran Vuković je bio jedan od zamjenika komandanta Vojne policije VRS-a i pripadnik paravojnih snaga u Foči.(26) Žene su iz Buk-Bijele autobusima odvezene u Foču. Zaustavili su se ispred SUP-a. Neki od vojnika koji su bili u autobusima izašli su i ušli u policijsku stanicu, a neki su ispred autobusa razgovarali sa šefom policije u Foči, Draganom Gagovićem.(27) Uslovi Naselje Buk-Bijela se sastojalo od montažnih baraka koje su se nalazile na obali rijeke Drine. Žene i muškarci su odvođeni u neku od baraka, u sobe u kojima su ispitivani i premlaćivani, a žene su pored toga bile i silovane. (28) Civili su bili postrojeni duž rijeke Drine. Vojnici su im prilazili i odvodili ih. Žene su odvajali od djece i odvodili ih na ispitivanje, prijeteći im ubistvom i silovanjem ako budu lagale.(29) Dvadesetčetverogodišnju zatočenicu silovalo je najmanje deset vojnika, nakon čega se onesvijestila. Djevojčicu od 15 godina silovala su tri vojnika. (30) Seksualno zlostavljanje
Zatočenice su u Buk-Bijeloj bile izložene premlaćivanju, zlostavljanju i višestrukom silovanju.(31) Svrha silovanja i mučenja bila je “dobijanje informacija ili priznanja”. Među silovanim zatočenicama su FWS-50, FWS-48, FWS-75 i FWS-87.(32) FWS-50 je imala 16 godina u vrijeme ovih događaja. Prije rata je živjela u selu Mješaji.Početkom maja 1992. sa porodicom se počela sakrivati u šumi jer su se bojali da bi mogli biti spaljeni u svome domu, što se već počelo događati u susjednim selima. Kada su rano ujutro 3. jula 1992. napadnuti Mješaji, ova djevojka je bila u skloništu u šumi. Zarobljena je 5. jula zajedno s grupom ljudi, među kojima su bili njena majka, dvojica braće i sestra. Odvedena je u Buk-Bijelu. Silovao ju je Zoran Vuković. Iz Buk-Bijele je odvedena u Srednjoškolski centar Foča, a otprilike 11 dana kasnije u sportsku dvoranu Partizan.(33) FWS-75(34) je 3. jula, zajedno sa drugim ženama, dovedena u Buk-Bijelu. Pred motelom je Beban Vasiljević postrojio žene, djecu i starije, držeći u ruci mitraljez. Nakon pet minuta došli su drugi vojnici i izdvojili neke ljude.(35) FWS-75 je odvedena u jednu od montažnih baraka sa bijelim krovom, gdje je zatekla Gojka Jankovića. Pored njega tamo su bili Dragan Zelenović i Janko Janjić. Od svjedokinje su tražili da govori istinu, a ako to ne učini, zaprijetili su joj da će biti silovana. Pitali su je ko ima oružje i ko je naoružavao ljude u Trošnju. Onda su je pitali za imena ljudi koji su živjeli u selu. Nakon toga su je izveli iz sobe.(36) Na izlasku je naišla na svog amidžu čije je lice bilo krvavo, a koga je pratio Zoran Vuković. Odveli su je otprilike pet metara dalje, u drugu sobu, gdje ju je čekao vojnik koji je imao oko 40-50 godina. Gurnuo je na krevet i natjerao da se skine, a nakon toga ju je silovao. Poslije toga, u hodniku ju je silovalo mnogo vojnika, najmanje deset, koji su se redali jedan za drugim.(37) Silovanje je bilo toliko nasilno da je izgubila svijest. Dok je bila pri svijesti, čula je krike svoga strica i pucnjavu. Nakon toga sve se umirilo i više nije čula amidžu.(38) FWS-75 je saznala ime Zorana Vukovića tek kasnije, kada je došao u stan Radomira Kovača,gdje je također bila zatočena. Tada je Radomir Kovač naredio FWS-75 da ode u kuhinju s Vukovićem. Tamo su Vuković i FWS-75 razgovarali i tokom razgovora on joj je priznao da je u Buk-Bijeloj ubio njenog strica kad je ovaj navodno pokušao pobjeći. Tom prilikom ju je on oralno silovao.(39) Nakon višestrukog silovanja u Buk-Bijeloj, FWS-75 su dvojica vojnika odvela u autobus jer nije bila u stanju da ustane. U autobusu je vidjela da su svi tamo, osim jedne djevojke čija je majka stajala pred autobusom, plakala i tražila da joj vrate dijete.(40) U aprilu 1992. godine, FWS-87 je imala približno 15 i po godina. Zarobljena je 3. jula 1992.godine, kad su srpske snage napale njeno selo Trošanj. Odvedena je u Buk-Bijelu. Dragan Zelenović i tri vojnika su je ispitivali u jednoj prostoriji. Tokom ispitivanja su je optužili da ne govori istinu i zatim je silovali. Tokom silovanja jedan od vojnika prijetio joj je prislonivši joj pištolj na glavu.(41) Prije rata je FWS-48, koja je 1992. imala oko 35 godina, živjela u selu Trošanj. Zarobljena je 3. jula 1992. u šumi s grupom civila koji su bili opkoljeni. Nakon toga su mnogi od njih pretučeni. Iz šume su odvedeni na livadu, gdje su muškarci i žene razdvojeni. Vidjela je mnogo srpskih vojnika, među kojima je bio i Zoran Vuković. Odatle su ih odveli u BukBijelu, gdje je silovana.(42) D.B, sestra FWS-87, u vrijeme izbijanja rata imala je oko 19 godina. Kad je njihovo selo Trošanj napadnuto, ona je spavala u šumi. Nakon što je zarobljena, odvedena je u BukBijelu. Odatle je prevezena u Srednjoškolski centar Foča zajedno sa svojom majkom i sestrom.
Nakon toga je odvedena u sportsku dvoranu Partizan. Bila je višestruko silovana.(43) FWS-95 je imala otprilike 27 godina kada je zarobljena u šumi u blizini njenog sela Mješaja i odvedena u Buk-Bijelu gdje je ispitivana 5. jula 1992. Nakon jedne noći prebačena je u Srednjoškolski centar Foča,(44) a u Partizan je odvedena nakon otprilike 15 do 20 dana provedenih u Srednjoškolskom centru. FWS-95 je o silovanju pred sudom izjavila: “To nije bio seks radi zadovoljstva nego iz bijesa. Oni su se na nama iskaljivali.”(45) Ubistva Gojko Janković je komandovao grupom vojnika koja je 3. jula 1992. izvršila napad na sela Trošanj i Mješaje i na civilno muslimansko stanovništvo koje se krilo u šumi na brdu Kremenik. Prilikom ovog napada ranjeno je nekoliko civila, a ubijeni su Fadila Odobašić,Selima Pekaz i Izet Čolo. Tada je zarobljeno oko 30 žena, djece i sedam muškaraca: Husein Barlov, Zijad Barlov, Meho Barlov, Armin Pekaz, Mujo Pekaz, Adem Čolo i Sifet Čolo. Ovi zarobljenici su ispitivani i pretučeni. Nakon toga su izvedeni na čistinu gdje ih je čekao Gojko Janković. Premlaćivanje je nastavljeno. Žene su odvedene u Buk-Bijelu. Gojko Janković je sa još nekoliko svojih vojnika ostao sa sedmericom zarobljenika koji su nakon toga ubijeni.(46) Nekoliko vojnika, koji su bili pod komandom Gojka Jankovića, doveli su 3. jula 1992.zarobljenog starijeg muškarca, Redžu Pekaza iz sela Trošanj, ispred barake u BukBijeloj, gdje su ga tukli, a ostali zatočenici su mogli čuti njegove jauke. Nakon toga su ga odveli blizu obale rijeke Drine i ubili ga hicima iz vatrenog oružja.(47) Posjete Međunarodnog komiteta Crvenog krsta Predstavnici Međunarodnog komiteta Crvenog krsta i druge organizacije nisu posjetili BukBijelu.(48)
Foča – Livade – magacin TO (bivša kasarna JNA) – koncentracioni logor za bošnjačke civile
Premještanja, deportacije i razmjene Žene i djeca iz sela Mješaja i Trošanj, nakon što su nekoliko sati bili zatočeni u BukBijeloj,odvezeni su autobusom u Srednjoškolski centar u Aladži. Tu su ostali tokom sljedeće dvije sedmice. Oko 13. jula 1992. žene i djeca su iz Srednjoškolskog centra odvedeni u sportsku dvoranu Partizan. Oko 13. avgusta 1992. grupa žena i djece odvedena je u Crnu Goru, a dvorana Partizan je postala mjesto zatočenja drugih muslimanskih žena i djece iz mjesta kao što su Tjentište,Paunci, Jeleč i Miljevina. Preostale žene i djevojčice su odvedene iz sportske dvorane Partizan oko 3. septembra 1992.godine na razmjenu u Goražde.(49) Procesuiranje odgovornih za ratne zločine Žalbeno vijeće MKSJ-a je 12. juna 2002. donijelo pravosnažnu presudu kojom je Dragoljub Kunarac zvani Žaga, komandant fočanske Taktičke grupe Vojske Republike Srpske (VRS),osuđen za zločin protiv čovječnosti (porobljavanje i silovanje) i kršenje zakona i običajaratovanja (mučenje i silovanje) na kaznu zatvora u trajanju od 28 godina; Radomir Kovač zvani Klanfa, zamjenik komandanta Vojne policije VRS-a i vođa paravojnih snaga u Foči, za zločin protiv čovječnosti (porobljavanje i silovanje) i kršenje zakona i običaja ratovanja (silovanje i povrede ličnog dostojanstva) na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina i Zoran Vuković, jedan od zamjenika komandanta Vojne policije VRS-a i pripadnik paravojnih snaga u gradu Foči, za zločin protiv čovječnosti (mučenje i silovanje) i za kršenje zakona i običaja ratovanja (silovanje i povrede ličnog dostojanstva) na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina.(50) Žalbeno vijeće MKSJ-a donijelo je 31. oktobra 2007. pravosnažnu presudu kojom je Dragan Zelenović, zvani Zelja, bivši vojnik Vojske Republike Srpske i vojni policajac u Foči, (51) osuđen za zločin protiv čovječnosti (silovanje i mučenje) i kršenje zakona i običaja ratovanja (silovanje i mučenje) na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.(52) Apelaciono vijeće Suda BiH donijelo je 19. novembra 2007. pravosnažnu presudu kojom je Gojko Janković, zamjenik komandira Vojne policije i jedan od glavnih vođa paravojnih jedinica u Foči,(53) osuđen za krivično djelo zločin protiv čovječnosti na kaznu zatvora od 34 godine.(54) Presudom Apelacionog vijeća Suda BiH 17. aprila 2007. Radovan Stanković, pripadnik Miljevinskog bataljona fočanske Taktičke grupe Vojske Republike Srpske,(55) pravosnažno je osuđen za zločin protiv čovječnosti na zatvorsku kaznu od 20 godina.(56) Postupak protiv Janka Janjića i Dragana Gagovića je prekinut.(57) Optuženi su preminuli prije nego što su mogli biti prebačeni u MKSJ. Janko Janjić je poginuo 2000. godine u BiH prilikom pokušaja hapšenja.(58) Dragan Gagović je poginuo 1999. prilikom pokušaja hapšenja od strane međunarodnih snaga.(59) (20.11.2014.)
koncentracioni logori u Foči __________ pojmovnik/izvori: 1. Foto: Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Outreach program: Približavanje MKSJ lokalnim zajednicama u BiH, Serija konferencija, Foča, 09.10.2004. 2. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. 3. Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991. godina, Nacionalni sastav stanovništva – Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991. godine, Sarajevo, decembar 1993. godine, Statistički bilten broj 234. 4. MKSJ, Predmet Momčilo Krajišnik (IT-00-39-T), Presuda, str. 41; Odluka o osnivanju Kriznog štaba Srpske opštine Foča, 03.04.1992. 5. Ibid, str. 227. i 228. 6. Ibid, str. 229. 7. Ibid, str. 237. 8. MKSJ, Predmet Kunarac i drugi (IT-96-23 i 23/1), Presuda, str. 15. 9. MKSJ, Predmet Momčilo Krajišnik (IT-00-39-T), Presuda, str. 237. 10. MKSJ, Predmet Kunarac i drugi (IT-96-23 i 23/1), Presuda, str. 190. 11. Ibid, str. 290. 12. MKSJ, Predmet Momčilo Krajišnik, (IT-00-39-T), Presuda, str. 236. 13. MKSJ, Predmet Kunarac i drugi (IT-96-23 i 23/1), Presuda, str. 291.
14. Ibid, str. 190. 15. MKSJ, Outreach program: Približavanje MKSJ lokalnim zajednicama u BiH, Serija konferencija, Foča, 09.10. 2004, Transkript konferencije, str. 6. 16. MKSJ, Predmet Momčilo Krajišnik (IT-00-39), str. 231; Sud BiH, Predmet Gojko Janković (broj: X-KR-05/161), str. 2: Svjedoci: Fadila Odobašić, Selima Pekaz i Izet Čolo. 17. MKSJ, Predmet Kunarac i drugi (IT-96-23 i 23/1), str. 292. 18. MKSJ, Predmet Momčilo Krajišnik (IT-00-39), str. 232; Sud BiH, Predmet Gojko Janković (broj: X-KR-05/161), str. 2: Svjedoci: Husein Barlov, Zijad Barlov, Meho Barlov, Armin Pekaz, Mujo Pekaz, Adem Čolo i Sifet Čolo. 19. Ibid, str. 232. 20. MKSJ, Predmet Kunarac i drugi (IT-96-23 i 23/1), str. 292. 21. MKSJ, Outreach program: Približavanje MKSJ lokalnim zajednicama u BiH, Serija konferencija, Foča, 09.10.2004, Transkript konferencije, str. 6. 22. MKSJ, Predmet Kunarac i drugi (IT-96-23 i 23/1), str. 292. 23. MKSJ, Predmet Momčilo Krajišnik (IT-00-39), str. 231. 24. MKSJ, Predmet Janković i Stanković (IT-96-23/2), Podaci o predmetu, str. 1. 25. Ibid, str. 1 i 7. 26. MKSJ, Predmet Kunarac i drugi (IT-96-23 i 23/1), Podaci o predmetu, str. 2. 27. Ibid, str. 19 i 20. 28. Ibid, str. 278 i 279. 29. Ibid, str. 292. 30. MKSJ, Outreach program: Približavanje MKSJ lokalnim zajednicama u BiH, Serija konferencija, Foča, 09.10. 2004, Transkript konferencije, str. 6. 31. MKSJ, Predmet Kunarac i drugi (IT-96-23 i 23/1), str. 278 i 279. 32. Ibid, str. 17. 33. Ibid, str. 81. 34. MKSJ, Predmet Zelenović (IT-96-23/2-S), Presuda, str. 8 i 9; MKSJ, Outreach program: Približavanje MKSJ lokalnim zajednicama u BiH, 09.10.2004, Transkript konferencije, str. 42. 35. MKSJ, Outreach program: Približavanje MKSJ lokalnim zajednicama u BiH, Serija konferencija, Foča, 09.10.2004, Transkript konferencije, str. 42. 36. Ibid, str. 42. 37. MKSJ, Predmet Kunarac i drugi (IT-96-23 i 23/1), Presuda, str. 62; MKSJ, Outreach program: Približavanje MKSJ lokalnim zajednicama u BiH, Serija konferencija, Foča, 09.10.2004, Transkript konferencije, str. 42 i 43. 38. MKSJ, Predmet Zelenović (IT-96-23/2-S), Presuda, str. 2; MKSJ, Outreach program: Približavanje MKSJ lokalnim zajednicama u BiH, Serija konferencija, Foča, 09.10. 2004, Transkript konferencije, str. 43. 39. MKSJ, Predmet Kunarac i drugi (IT-96-23 i 23/1), Presuda, str. 62. 40. MKSJ, Outreach program: Približavanje MKSJ lokalnim zajednicama u BiH, Serija konferencija, Foča,
09.10.2004, Transkript konferencije, str. 43. 41. MKSJ, Predmet Zelenović (IT-96-23/2-S), Presuda, str. 9 i 27. 42. MKSJ, Predmet Kunarac i drugi (IT-96-23 i 23/1), Presuda str. 101. 43. Ibid, str. 75 i 78. 44. Ibid, str. 98. 45. Ibid, str. 99. 46. Sud BiH, Predmet Gojko Janković (X-KR-05/161), Presuda, str. 2. 47. Ibid, str. 71. 48. MKSJ, Predmet Kunarac i drugi (IT-96-23 i 23/1), str. 279. 49. MKSJ, Outreach program: Približavanje MKSJ-a lokalnim zajednicama u BiH, Serija konferencija, Foča, 09.10. 2004, Transkript konferencije, str. 6, 7 i 8. 50. MKSJ, Predmet Kunarac i drugi (IT-96-23 i 23/1), Podaci o predmetu, str. 1 i 2; Presuda, str. 130-133. 51. MKSJ, Predmet Zelenović (IT-96-23/2), Podaci o predmetu, str. 1. 52. Ibid, Presuda, str. 13. 53. MKSJ, Predmet Stanković i Janković (IT-96-23/2), Podaci o predmetu, str. 1. 54. Sud BiH, Predmet Gojko Janković (X-KR-05/161), Presuda, str. 16. 55. MKSJ, Predmet Stanković i Janković (IT-96-23/2), Podaci o predmetu, str. 1. 56. Sud BiH, Predmet Radovan Stanković (X-KR-05/70), Presuda, str. 19. 57. MKSJ, Predmet Zelenović, (IT-96-23/2), Presuda, str. 1: Optužnica, 18.06.1996. Druga sedmorica optuženih bili su Dragan Gagović, Gojko Janković, Janko Janjić, Radomir Kovač, Zoran Vuković, Dragoljub Kunarac i Radovan Stanković. Opužnica je izmijenjena i dopunjena 19.08.1998, tako da su u njoj konsolidovane optužbe protiv Dragoljuba Kunarca, a izostavljene reference na sedmoricu drugih optuženih. Dana 30.07.1999. tužilac je povukao Optužnicu protiv Dragana Gagovića, koji je u međuvremenu umro; Redigovana verzija izmijenjene optužnice od 05.10.1999. u kojoj je Janko Janjić izostavljen jer je u međuvremenu umro. 58. BIRN BiH, Justice Report, Svjedokinja tvrdi da je Janković držao žene kao taoce, 18.07.2006. http://www.justice-report.com/en/articles/svjedokinja-tvrdi-da-je-jankovi%C4%87dr%C5%BEao-%C5%BEenekao-taoce 59. Ibid, Apology to Women Raped in Foča, http://www.justice-report.com/en/articles/newsapology-to-women-raped-in-foca.
FoÄ?anski kreatori genocida
foÄ?anski kreatori genocida (2) ********** priredio:Kenan SaraÄ?
KONASBREZAVAĐIVAČI
Svakim danom smo svjedoci, u svakom pogledu, sve više pojava konastozavađivača, koji nas uporno i bez trunke stida uz dozu bezobrazluka i hojratluka pitaju:”Ko nas bre zavadi?” Ima i onih koji se prave nemušti i naivni pa nam serviraju priče kako oni nisu bili sudionici agresije na BiH i genocida nad bošnjacima. Govore kako su bili “kuvari”, kako su “gulili krompir”, govore da su “cepali drva” ili “raznosili novine” itd. “Đaba vi novci, moji sinovci,” – kaže jedna pjesma. Istina se ne može sakriti.
O genocidima nad bošnjacima možete pročitati više na: O GENOCIDIMA NAD BOŠNJACIMA: „AKO BUDEMO BUDNI NEĆE NIKAD VIŠE, ALI AKO BUDEMO SPAVALI HOĆE USKORO……“/FOTO/… https://focanskidani.wordpress.com/2016/04/30/o-genocidima-nadbosnjacima-ako-budemo-budni-nece-nikad-vise-ali-ako-budemo-spavali-hoceuskoro-foto/
Evo i nekoliko fragmenata iz knjige „Obuka za genocid“ – Bisić Mustafe i Kreho Senada : „Za vrijeme mog boravka u redovima srpske vojske obučavao sam se, i od strane Pustivuk Krste – na svinjama, pa nam je tom prilikom Risto rekao da se u pogledu klanja obučimo najprije na svinjama i da ćemo kasnije na takav način klati ljude, to jest muslimane, pa sam u toku obuke zaklao dvije svinje, i rečeno mi je da oborimo na leđa, zatim uhvatimo za uši i nakon toga prerežemo vrat i na takav način postupim i uradim kada uhvatim muslimana.„
(Borislav Herak, fragment br.1) (iz knjige „Obuka za genocid“ – Bisić Mustafe i Kreho Senada) „Po dolasku u Kremeš i u Kremešku četu, ja sam zajedno, mislim da je to bilo negdje desetak dana po mom dolasku, ja sam zajedno sa Damjenović Sretkom, Damjanović Mićom i Draganom išao u restoran „Kod Sonje“ u namjeri da silujemo djevojke koje su dole bile prisutne a isto nam je kazao komandir Boro, kao i to da idemo zbog jačanja morala srpske vojske, gdje silujem djevojke po imenu Amela, Fatima, Mejra, Ina, Enisa, Sumbula, Senada, Zehra, Alma, Miša, Sabina, koje djevojke sam ubio nakon silovanja, nakon što sam iste odveo na brdo Žuč, gdje sam ih ubio pucanjem iz vatrenog oružja.“ (Borislav Herak, dio fragmenta br. 10) (iz knjige „Obuka za genocid“ – Bisić Mustafe i Kreho Senada)
priredio:Kenan SaraÄ? fotografije:flickr ekranportal13
Foča, 25 godina poslije : Niko nema pravo da žrtvama genocida zabranjuje sjećanje na zločin (FOTO) https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/29/foca-25-godina-poslije-nikonema-pravo-da-zrtvama-genocida-zabranjuje-sjecanje-na-zlocin-foto/ FOČA : Slučaj grada – kampa za silovanje korištenog kao ‘oružje rata’ https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/25/foca-slucaj-grada-kampa-zasilovanje-koristenog-kao-oruzje-rata/?frame-nonce=9020264858 O GENOCIDIMA NAD BOŠNJACIMA: „AKO BUDEMO BUDNI NEĆE NIKAD VIŠE, ALI AKO BUDEMO SPAVALI HOĆE USKORO……“/FOTO/… https://focanskidani.wordpress.com/2016/04/30/o-genocidima-nadbosnjacima-ako-budemo-budni-nece-nikad-vise-ali-ako-budemo-spavali-hoceuskoro-foto/ GODIŠNJICE : 25 i 75 GODINA OD GENOCIDA U FOČI https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/godisnjice-25-i-75-godina-odgenocida-u-foci/ 75 GODINA OD GENOCIDA U FOČI : IZJAVA DERVIŠ BAVČIĆA IZ FOČE (februar,1942.) https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/05/75-godina-od-genocida-u-fociizjava-dervis-bavcica-iz-foce-februar1942/ FOČANSKE ŽRTVE GNOCIDA 1992. (spisak nije kompletan) https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/20/focanske-zrtve-gnocida-1992spisak-nije-kompletan/ SJEĆAŠ LI SE FOČE?:Zašto je zaboravljena Foča u ovdašnjim medijima? https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/09/sjecas-li-se-focezasto-jezaboravljena-foca-u-ovdasnjim-medijima/ FOČA, 7. april 1992. – 7.april 2017 : 25 godina od početka GENOCIDA u Foči https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/07/foca-7-april-1992-7-april-201725-godina-od-pocetka-genocida-u-foci/ Foča 1992. : Silovanje kao metoda rata https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/16/foca-1992-silovanje-kaometoda-rata/ Neću da zaboravim! : Foča 1992. – 1995. (FOTO) https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/13/necu-da-zaboravim-foca-19921995-foto/ FOČA (1992.-2017.) – ČETVRT STOLJEĆA GORČINE : TZV. PROTJERNICE (ODOBRENJA…itd) https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/12/foca-1992-2017-cetvrtstoljeca-gorcine-tzv-protjernice-odobrenja-itd/
Foča, 25 godina poslije : Niko nema pravo da žrtvama genocida zabranjuje sjećanje na zločin (FOTO)
Nauka o genocidu potvrđuje da su nad Bošnjacima u Foči s namjerom izvršeni svi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Na taj način su ispunjeni svi uslovi koji se tiču materijalnog elementa genocida: svi akti genocida (actus reus), definirani u članu II (a-e) Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Svi zločini u Foči izvršeni su s namjerom da se unište Bošnjaci , pripadnici nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve, što potvrđuje i dokazuje da je riječ o zločinu genocida. Genocid u Foči je bio način ostvarivanja ratnih ciljeva.
Naučnu istinu o genocidu u Foči, pored ostalog, čine sljedeće bitne odredbe: Organizovano, masovno, s namjerom ponižavanje ljudskog dostojanstva i nacionalnog identiteta Bošnjaka, uništavanje svega postojećeg što odražava bošnjački nacionalni identitet u cilju stvaranja tzv. „velike srbije“; agresor je u Foči kao području srpskih strateških prioriteta nad civilima izvršio planski, organizovano, sistematski i u kontinuitetu brojna masovna i pojedinačna ubistva; agresor je u realizaciji općeg deklariranog političkog cilja formiranja jedinstvene države srpskog naroda nad djecom, izvršio zločin genocida i druge oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, silujući ih, ubijajući ih i ranjavajući, sakateći i prekidajući im djetinjstvo, ostavljajući im teške fizičke posljedice i psihičke poremećaje kojih se neće moći osloboditi do kraja života; agresor je u skladu sa srpskim političkim projektom „svi srbi u jednoj državi“, na stotine, pa i hiljade civila i civilnog stanovništva, Bošnjaka i drugih, planski, organizovano, masovno i s namjerom sistematski izdvajao, hapsio, zatvarao i zatočavao u brojnim koncentracionim logorima smrti.
Masovne grobnice žrtava genocida, posebno jalovina rudnika Miljevina i jama Piljak, kao i tuneli u Miljevini, ključni su i objektivni indikator izvršenog genocida i nesporni i neoborivi materijalni dokazi njegovog izvršenja. Njihova najneposrednija povezanost sa izvršenim zločinom genocida neviđena je u historiji svijeta. Masovne fočanske grobnice, teškoće i problemi njihovog otkrivanja, ukazuju, pored ostalog, na planiranje, organizovanje i izvršenje zločina genocida, kao bitnog indikatora genocida, s namjerom i ciljem da se prikriju dokazi o zločinu genocida; agresor je vršio masovna sistematska silovanja i druge mnogobrojne oblike barbarskih djela seksualnog nasilja, mučenja i ponižavanja žena, djevojaka i djevojčica, kao i starica; agresor je planski, organizovano, sistematski i ciljano, u skladu sa genocidnom namjerom o istrebljenju rukovodstva bošnjačkog naroda ubijao, ranjavao i uništavao bošnjačku političku i intelektualnu elitu čime je izvršio genocid; agresor je planski, organizovano, masovno i sistematski uništavao arhitektonske spomenike i urbane cjeline od značaja za kulturu Bošnjaka, njihovo kulturno naslijeđe metodično je spaljivano i dizano u zrak dinamitom.
Danas se kontinuitet genocidne ideje u Foči ogleda u masovnom kršenju osnovnih ljudskih prava i sloboda prognanika i povratnika, preživjelih žrtava i svjedoka genocida. Frustrirane općinske vlasti Foče nikada nisu javno priznale djela tadašnjih vlasti i odale pokajanje za patnje kroz koje su prošle na hiljade Bošnjaka, te pružile ruku pomirenja i pokajanja. Fočom slobodno šetaju ratni zločinci zauzimajući pozicije u lokalnoj vlasti. Vlast dozvoljava skupove fašističkih grupa protiv kojih su se Fočaci i svi antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, a žrtvama zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu. Vlast ignoriše zahtjeve predstavnika bošnjaka, da istina o genocidu mora biti dokučena, da se zločinci moraju osuditi i pravda zadovoljiti, te da se stradanja svih fočanskih žrtava moraju obilježiti jednako, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. Ovi i mnogi drugi ataci vlasti na osnovna ljudska prava i slobode ruše ugled Foče i BiH, napadaju na osnovne temelje savremene demokratije i posebno teško krše temeljne odrednice međunarodnog prava. Niko nema pravo da žrtvama genocida zabranjuje sjećanje na zločin.
***** A O OVOME SE MUDRO ŠUTI I NIKO NE ZBORI NITI GOVORI NE PRIČA SE O ZLOČINU GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA FOČE U PERIODU 1992. – 1995. GODINA. Foča 1992 – 2017 ŠUTNJA JOŠ UVIJEK TRAJE… …ALI… MI NISMO ZABORAVILI GENOCID Šute živi, a mrtvi ne govore !!! 25 godine od zločina u Foči Zar si zaboravio 3000 ubijenih bošnjaka Fočaka??? Zar si zaboravio silovane djevojčice,majke,sestre,kćeri,nene??? Zar si zaboravio silovane muškarce??? Zar si zaboravio ubijenu djecu??? preko 1000 NESTALIH!!! (gdje?) – ČUJ 1000 NESTALIH I NIKO NIŠTA NE ZNA O NJIMA!!! Zar si zaboravio 15000 protjeranih i raseljenih bošnjaka Fočaka??? … Negiranjem i zaboravom jednog zločina čini drugi zločin. … *****
priredio:Kenan Sarač fotografije:flickr ekranportal13
FOČA : Slučaj grada – kampa za silovanje korištenog kao ‘oružje rata’
“Pripadnici oružanih snaga bosanskih Srba upotrebljavali su silovanje kao sredstvo terora”. Branislav Brane Ćosović komadant vojne policije tzv. ‘Ćosinih stražara‘ u Foči 1992. godine “pohvaljen zbog dostignuća u oslobađanju Foče”.
“Osim silovanja teško ću zaboraviti i batine, naročito one koje sam dobila od Vlade iz Foče, zvanog Bakara.” – rekla je djevojka koja je razmijenjena 21. marta 1993. godine.
Buk Bijela, naselje na gradilištu nikad izgrađene hidroelektrane na Drini, koje je bilo pretvoreno u lokalni vojni štab, a u barakama su bili srpski vojnici, njih 200-300. Vojnici su mlade žene saslušavali i – optužujući ih da im daju lažne izjave – silovali. Jedna djevojka je, uz izgovor da “nije davala dovoljno dobre odgovore”, odvedena u prostoriju gdje su je silovala, koliko se sjeća, najmanje desetorica vojnika, nakon čega se onesvijestila.
U srednjoškolskom centru je također bila jedna od ratnih kasarni (danas je to opet škola) i kratkoročni pritvor za žene, djecu i starije. U iskazu jedne Bošnjakinje, haške svjedokinje, stoji: “Svaku večer su dolazile grupe srpskih vojnika koji su silovali žene i djevojke. Bilo je i grupnih silovanja, uglavnom nad mlađim ženama i djevojkama. Najčešće su dolazili pripadnici vojne policije ‘Ćosinih stražara‘.”
Sportsku dvoranu “Partizan” obezbjeđivala je redovna milicija. U periodu juliaugust 1992. bila su najmanje 72 zarobljena bošnjačka civila, uglavnom žene, djeca i nešto malo starih. Vojnici i milicioneri su dolazili svaki dan i svaku noć i silovali žene i djevojke. Neke su odvodili u hotel “Zelengora”, privatne stanove i kuće, gdje su bile izložene masovnim silovanjima. Jedna Bošnjakinja, svjedok događaja, danas nastanjena u Australiji, u svom iskazu je rekla: “Oko 12. augusta 1992. godine, večer prije nego što će nas pustiti, dva vojnika su odvela mene i još jednu djevojku na gradski stadion. Tamo je stajala, čekajući nas, velika grupa vojnika, a među njima je najviše bilo Crnogoraca i vojnika iz Srbije. Tu noć ne znam koliko me je vojnika silovalo na klupama stadiona. Ostali su stajali i sve to gledali. Onesvijestila sam se. Iste noći odveli su nas u Buk Bijelu, a vojnici su nas opet silovali…”
Odvodili su nas u barake, po 2-3 žene, tamo nam prijetili pištoljima i noževima, skidali nas gole i više njih je svaku od nas silovalo. Među njima sam prepoznala zloglasnog četnika Gojka Jankovića. Osim Gojka Jankovića, tu je bio i Slavko Ivanović. Prije rata bio je taksista u Foči. Nisam se uspjela ni oprati, a već je došla neka druga četnička vojska i odvela me ponovo, sa još nekim ženama, u jednu bošnjačku kuću. U podrumu te kuće je bila jedna stara nena. Tu su nas, više njih, četnika, silovali do samog jutra. Ujutro su nas vratili u salu i tek što smo došli, došao je jedan četnik i opet izveo nas šest mlađih žena, kao, treba da mu očistimo kuću u obližnjem naselju. Međutim, kad smo dovedene, od čišćenja nije bilo ništa. Tamo je on doveo desetak četnika i tu su nas svi više puta silovali i radili od nas šta su htjeli sve do podne, kada su nas vratili u salu. Bile smo izmrcvarene i izmučene gotovo do smrti. Najčešće je vodio mene i Eminu.Jednom me je odveo i Dragan Stanković, zvani “Dragec”. On me je vodio sa jednim Crnogorcem u Gornje Polje u Foči, u neku garsonijeru.
Uvečer, na Đurđevdan, 06.05.1992. godine, neko je počeo da lupa na vrata: “Otvorite! Otvorite!” Nezira je prišla vratima i otvorila ih. Ušao je Trivun Predrag Pedo i odmah prišao meni. Oštro mi je naredio da pođem sa njim na tavan. Pitala sam šta ću na tavanu. Kad sam mu to rekla, on je okrenuo pušku i počeo me udarati kundakom po glavi. Zateturala sam se od udaraca. Dok me je tukao, žene koje su bile sa mnom su se razbježale. Ostala je samo nana koja nije mogla da se pomakne. Onda me je on privukao sebi i grubo navalio na mene.
Da li me je onda silovao? Da li me je onda general Rouz seksualno zlostavljao? Jeste, ponizio me je kao robinju. Nisam mogla da se oduprem. Silovana sam, samim tim što sam bila zarobljena logorašica, obespravljena, bez ijednog ljudskog prava… General je kuću napustio pred zoru, ostavivši me samu sa mojom sudbinom. Ostala sam tu još pet-šest dana, a za to vrijeme me je general Rouz posjetio još dva puta. Uvijek je dolazio poslije trčanja u prirodi. To se vidjelo i po njemu i po njegovoj odjeći. Sa Tjentišta su me ponovo vratili u bolnicu, u kojoj me je Rajko Vukadin do 03. jula 1994. godine, silovao nekoliko puta. Ucjenjivao me je prijeteći mi da će me odvesti u salu “Partizan”, u kojoj tada, saznala sam kasnije, više nije bilo logorašica… Slobodu sam udahnula nakon golgote koja je trajala dvije godine… 03.07.1994. godine, došli su po mene i odvezli me vojnicima UNPROFOR-a, koji su me predali našima u Goraždu, gdje mi je bila porodica. arhiv vidi još:
O GENOCIDIMA NAD BOŠNJACIMA: „AKO BUDEMO BUDNI NEĆE NIKAD VIŠE, ALI AKO BUDEMO SPAVALI HOĆE USKORO……“/FOTO/… https://focanskidani.wordpress.com/2016/04/30/o-genocidima-nadbosnjacima-ako-budemo-budni-nece-nikad-vise-ali-ako-budemo-spavali-hoceuskoro-foto/ GODIŠNJICE : 25 i 75 GODINA OD GENOCIDA U FOČI https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/godisnjice-25-i-75-godina-odgenocida-u-foci/ 75 GODINA OD GENOCIDA U FOČI : IZJAVA DERVIŠ BAVČIĆA IZ FOČE (februar,1942.) https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/05/75-godina-od-genocida-u-fociizjava-dervis-bavcica-iz-foce-februar1942/ FOČANSKE ŽRTVE GNOCIDA 1992. (spisak nije kompletan) https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/20/focanske-zrtve-gnocida-1992spisak-nije-kompletan/ SJEĆAŠ LI SE FOČE?:Zašto je zaboravljena Foča u ovdašnjim medijima? https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/09/sjecas-li-se-focezasto-jezaboravljena-foca-u-ovdasnjim-medijima/ FOČA, 7. april 1992. – 7.april 2017 : 25 godina od početka GENOCIDA u Foči https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/07/foca-7-april-1992-7-april-201725-godina-od-pocetka-genocida-u-foci/ Foča 1992. : Silovanje kao metoda rata https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/16/foca-1992-silovanje-kaometoda-rata/ Neću da zaboravim! : Foča 1992. – 1995. (FOTO) https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/13/necu-da-zaboravim-foca-19921995-foto/ FOČA (1992.-2017.) – ČETVRT STOLJEĆA GORČINE : TZV. PROTJERNICE (ODOBRENJA…itd) https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/12/foca-1992-2017-cetvrtstoljeca-gorcine-tzv-protjernice-odobrenja-itd/