Foča 1942 2017 75 godina od prvog oslobođenja by guru guru

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja priredio : Kenan Sarač

HISTORIJA FOČE : 75 GODINA OD PRVOG OSLOBOĐENJA

FoÄ?a 1942.-2017. : 75 godina od prvog osloboÄ&#x2018;enja

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja

Hronologija Tokom 12. 1941. VŠ NOP odreda Jugoslavije obavijestio GŠ NOP odreda za Crnu Goru i Boku o situaciji u Bosni i o formiranju 1. proleterske NOU brigade i postavio mu zadatak da stvara čvrste jedinice, koje bi u datom momentu mogle formirati proletersku brigadu, i da uputi najmanje 1.500 ljudi koji bi oslobodili Foču, Goražde, Ustipraču i Kalinovik i time ne samo pomogli NOB u istočnoj Bosni, već i spriječili prodiranje četnika u Hercegovinu i Crnu Goru. 5. 12. 1941. Devet četničkih odreda (Zlatarski, Rogatički, Višegradski, Čajnički, Kalinovički, 1. hercegovački (Fočanski), 1, 2. i 3. udarni), po sporazumu sa italijanskim okupacionim vlastima, koje su ih i naoružale sa oko 3.000 pušaka, preuzeli srezove Foču i Čajniče, a zatim izvršili masovan pokolj muslimanskog stanovništva (zaklali preko 500 ljudi, žena i dece), spalili nekoliko stotina kuća i opljačkali većinu naselja.

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja 23. 12. 1941. GŠ za Crnu Goru i Boku naredio Nikšićkom NOP odredu da pregovara sa italijanskim okupatorom o razmjeni zarobljenika; da zaštiti srpski i muslimanski živalj od okupatora, ustaša i ustaški nastrojenih muslimana; da partizanskim jedinicama na sektoru Bileća, Gackog i Foče pruži pomoć u borbi protiv okupatora i četnika. Tokom 1. 1942. U oslobođenoj Foči formirana partizanska bolnica, koja je primila promrzle borce 1. proleterske NOU brigade nakon napornog marša preko planine Igmana. Tokom 1. 1942. Južno od Budve iskrcala se iz podmornice engleskojugoslovenska misija koju su sačinjavali dva Engleza (major Terens Aterton i podoficir radio-telegrafist) i jedan Jugosloven (avijatičarski poručnik bivše jugoslovenske vojske Nedeljković). Misiju su jedinice Lovćenskog NOP odreda prihvatile i dopratile do GŠ NOP odreda za Crnu Goru i Boku, koji se tada nalazio u s. Gostilju (kod Titograda). [Ta misija je 19. marte 1942. stigla u Foču, u VŠ NOP i DV Jugoslavije. Odatle je 15/16. aprila odbjegla četnicima Draže Mihailovića, a ovi su je pobili da bi je opljačkali.] 19. 1. 1942. Bataljon -Vojvoda Momčilo- Durmitorskog NOP odreda, koji se privremeno nalazio pod komandom Kalinovičkog NOP odreda, ušao u Foču i razoružao 100 četnika. 25. 1. 1942. U Foču stigli CK KPJ i VŠ NOP i DV Jugoslavije. Za vrijeme boravka u Foči, do 10. maja to je tzv. fočanski period, oni su donijeli niz krupnih odluka u cilju razvoja NOB-e. Razvijena je živa politička i kulturnoprosvjetna aktivnost u gradu i okolini, pa su iskustva u tome radu prenijeta i u ostale krajeve Jugoslavije. 4

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja Tokom 2. 1942. U Foči VŠ NOP i DV Jugoslavije izdao dva veoma značajna dokumenta: -Zadaci i ustrojstvo narodnih oslobodilačkih odbora- i -Objašnjenja i uputstva za rad narodnooslobodilačkih odbora u oslobođenim krajevima-. U njima su uopštena iskustva iz dotadašnjeg rada i razvoja NO odbora, te se smatraju prvim propisima oblikovanim u vidu zakona u kojima su formulisani zadaci i organizacija nove narodne vlasti. Ti dokumenti su poznati kao – Fočanski propisi-. Tokom 2. 1942. Na omladinskom zboru u Foči, pod rukovodstvom PK SKOJ-a za BiH, izabran Sreski odbor NOSOBiH i stvorena prva organizacija Saveza. U toku februara sreske organizacije, sa više hiljada omladinaca, stvorene su u još desetak srezova istočne Bosne i Hercegovine.

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja

Tokom 2. 1942. U Foči, od najboljih omladinaca u sastavu 1. fočanskog dobrovoljačkog bataljona, formirana Fočanska omladinska partizanska četa, koja je krajem. februara ušla u sastav 3. bataljona 1. proleterske NOU brigade. 3. 2. 1942. U Foči, na predlog GŠ NOP i DV za BiH, odlukom VŠ NOP i DV Jugoslavije formiran Operativni štab NOP i DV za istočnu Bosnu. 19. 2. 1942. U Foči izašao prvi broj –Narodnog borca-, lista Vrhovnog štaba NOP i DV Jugoslavije.

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja

22. 2. 1942. U Foči, u prisustvu oko 500 žena iz Foče, Čajnica, Goražda i drugih naselja (slobodnog dijela istočne Bosne), održan osnivački zbor antifašističkog saveza žena istočne Bosne, kome je idućih dana slijedilo formiranje sreskih odbora i opštinskih povjereništava. 24. 2. 1942. Odlukom VŠ NOP i DV Jugoslavije, od razbijenih četničkih jedinica i novomobilisanih boraca s teritorije sreza Foča formiran Fočanski NO dobrovoljački odred. 25. 2. 1942. U Foči, na inicijativu CK KPJ, održan sastanak partijskog aktiva (uglavnom članova PK KPJ i GŠ NOP i DV za BiH) istočne Bosne. Pretresena je vojno-politička situacija u istočnoj Bosni i uloga seljaštva u NOB-u; kritikovan je oportunistički stav prema četnicima, koji su se kao oružana formacija srpske buržoazije, otvoreno stavili u službu njemačkog okupatora; uloga seljaštva u NOB-u ocijenjena je kao presudna; uzet je kurs na čvršću

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja disciplinu i na povećanje rukovodeće uloge partije; posvećena je veća pažnja omladini, narodnoj vlasti i omasovljenju organizacija KPJ. 5. 3. 1942. U Foči vrhovni komandant NOP i DV Jugoslavije Josip Broz Tito predao ratnu zastavu 3. (kragujevačkom) bataljonu 1. proleterske NOU brigade.

6. 3. 1942. U Foči, uglavnom od omladinaca iz Sarajeva i Mostara, formirana omladinska četa, koja je ušla u sastav 5. bataljona 1. proleterske NOU brigade kao 2. četa. Ona je. juna 1942. prešla u sastav 2. proleterske NOU brigade, gde je ostala do kraja rata. 11. 3. 1942. U Foči, na izbornoj konferenciji 170 delegata opštinskih i seoskih NO odbora, izabran SNO odbor. 8

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja Tokom 4. 1942. VŠ NOP i DV Jugoslavije naredio da se Centralna bolnica iz Foče evakuiše na plato Pivske planine, uslijed pritiska italijanskih i četničkih snaga na oslobođenju teritoriju. Evakuacija je završena 9. maja 1942. Tokom 4. 1942. U Foči izašao prvi, i jedini, broj časopisa -Partizanski sanitet-, organa Saniteta pri VŠ NOP i DV Jugoslavije, u kome je uvodni članak o značaju izdavanja tog časopisa napisao vrhovni komandant NOP i DV Jugoslavije Josip Broz Tito. 1. 4. 1942. U Foču iz Zagreba stigao član Organizacionog sekretarijata CK KPJ za neoslobođene krajeve Ivo Lola Ribar i generalnom sekretaru KPJ Josipu Brozu Titu podnio izveštaj o radu Organizacionog sekretarijata. 4. 4. 1942. U Foči održan sastanak CK KPJ. 8. 4. 1942. U Foči, na inicijativu CK SKOJ-a, održano savjetovanje kome je prisustvovalo 280 članova SKOJ-a, uglavnom iz okruga Foča-Kalinovik, 1. proleterske NOU brigade i bližih NOP odreda iz Crne Gore. Na savetovanju su održani referati o vojno-političkoj situaciji (Ivo Lola Ribar) i o zadacima SKOJ-a u vojsci i na terenu.

10. 4. 1942. Iz Foče član Organizacionog sekretarijata CK KPJ za neoslobođene krajeve Ivo Lola Ribar uputio u Ljubljanu članu Politbiroa CK KPJ Edvardu Kardelju informaciju o vojno-političkoj situaciji u Crnoj Gori i u BiH; prenio mu ocjenu CK KPJ; da izbjeglička vlada Kraljevine Jugoslavije radi na likvidaciji NOP-a i na raspirivanju građanskog rata; istakao svoje uvjerenje

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja da će CK KPJ uspjeti da osujeti planove reakcije o klasnom ratu i da proširi front jedinstvene oslobodilačke borbe. 22. 4. 1942. Njemačke, italijanske i ustaško-domobranske snage počele rogatičko-fočansku operaciju (-Trio I-) koja je trajala do 12. maja. U borbi protiv snaga operativnih štabova NOP i DV za istočnu Bosnu i Sandžak i 1. i 2. proleterske NOU brigade neprijatelj je zauzeo Čajniče, Goražde, Foču, Trnovo, Kalinovik i Ulog i deblokirao Praču i Rogaticu. Za vrijeme operacije, pod dejstvom četničke propagande, raspali su se dobrovoljački bataljon i nekoliko partizanskih bataljona iz Romanijskog i Kalinovičkog NOP odreda. Vrhovni štab NOP i DV Jugoslavije je izvukao proleterske NOU brigade ispod udara i uputio ih da pojačaju dejstva partizanskih jedinica u Crnoj Gori i Hercegovini. Tokom 5. 1942. U centralnoj bolnici VŠ NOP i DV Jugoslavije u Šćepan Polju (kod Foče) umro od pjegavog tifusa član GŠ NOP i DV za BiH i komandant Operativnog štaba NOP i DV za istočnu Bosnu Slobodan Princip Seljo, narodni heroj. 10. 5. 1942. Zbog nadiranja italijanskih jedinica CK KPJ i VŠ NOP i DV Jugoslavije napustili Foču i uputili se prema s. Plužinama (kod Šavnika). 10. 5. 1942. Dijelovi italijanske divizije -Pusterija-, nastupajući s pravca Goražda, zauzeli Foču, iz koje su se Vrhovni štab NOP i DV Jugoslavije i dijelovi 1. i 2. proleterske NOU brigade, Romanijskog NOP i Fočanskog NO dobrovoljačkog odreda pravovremeno povukli.

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja 12. 5. 1942. Kod sela Dražljeva dijelovi Sjevernohercegovačkog NOP odreda spriječili prodor ojačanog 52. puka italijanske divizije -Kačatori dele Alpi- iz Gacka prema Čemernu i Foči. Poslije trodnevnih borbi, uz gubitke od 9 mrtvih i 22 ranjena, italijanski puk je prodro u selo Vrbu i spalio ga. 18. 5. 1942. U noćnom napadu na isturene položaje na Kruščici (kod Foče) dijelovi 2. proleterske NOU brigade razbili 141. četu bataljona >Bolcanoitalijanske divizije -Pusterija-. 19. 5. 1942. CK KPJ uputio OK KPJ za Foču direktivu o zbrinjavanju izbjeglica iz Foče i s teritorije Kalinovičkog NOP odreda. 23. 5. 1942. Na Uzlupu (kod Foče) od ostataka Fočanskog i Drinskog NO dobrovoljačkog odreda formiran kombinovani Dragočavsko-čelebićki partizanski bataljon. Poslije povlačenja u Bosansku krajinu on je ušao u sastav 5. crnogorske NOU brigade. 5. 6. 1942. Član Politbiroa CK KPJ Aleksandar Ranković uputio pismo Okružnom komitetu KPJ za Foču: nalaže mu da se što hitnije prebaci na zakmursku teritoriju i na njoj organizuje politički rad. 16. 6. 1942. U s. Tjentištu (kod Foče) sveštenici Crne Gore i Boke, pristalice NOP-a, održali skupštinu s koje su uputili poslanicu sveštenstvu i čitavom narodu Crne Gore i Boke, pozivajući ih na borbu protiv okupatora i domaćih izdajnika. 19. 8. 1942. U Foči četnički Fočanski, Kalinovički, Nevesinjski, Šavnički i Durmitorski odred, pod neposrednom komandom načelnika četničke Vrhovne

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja komande, izvršili masovan pokolj muslimanskog stanovništva i nekoliko hiljada muslimana protjerali a njihove kuće opljačkali i dijelom spalili. priredio:Kenan Sarač _____

FOČA, 20. januara,1942.

Partizani su zauzeli Foču, 20. januara 1942. godine, pošto su prethodno četničke jedinice napustile grad i otišle u Goražde, a potom u Čajniče. Dva dana po oslobođenju grada, u njega su stigli Moša Pijade, Mitar Bakić i Marijan Stilinović, a 25. januara su stigli i ostali članovi Vrhovnog štaba NOP i DVJ i Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije, predvođeni Josipom Brozom Titom. Oni su se smjestili u hotel „Gerstl“ u centru Foče i tu su boravili do 10. maja 1942. godine. Prilikom nailaska Partizana u Foču, još uvijek je bilo leševa ubijenih muslimana na mostu, a i ispod mosta zakačenih na dijelove mosta. 12

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja _____ PODSJETNIK Četnici su krajem avgusta ponovo ušli u Foči, počinivši strahovite zločine u gradu i okolini. Depešom br. 466 od 23. avgusta 1942. godine Zaharije Ostojić javlja Draži Mlhailoviću: „Juče završio akciju do Ustikoline i grebena Jahorine. Ustaše tučene dobro. Po dosadanjim podacima oko 500 mrtvih i oko 1.000 – 2.000 muslimana poklanih. Sve trupe dobri borci, ali još bolji pljačkaši, izuzev Pavla Đurišića. Pad Foče ima dobrog odjeka. Muslimani u masama beže u Sarajevo. Naredio sam povratak trupa kući a ja sam od juče u Kalinoviku i rešavam ostala pitanja sa Ištvanom i Jevđevićem. Sada su zadovoljni.]“ (Zaharije Ostojić, depeša br. 466 od 23 avgusta 1942.) Nakon napada, delegati fašističke Italije su posjetili Foči i potvrdili da četnici nisu činili nikakve zločine. _____ „Istrebljenjem muslimana ispunila bi se želja srpskog stanovništva da stvore apsolutnu srpsku većinu kako bi imali opravdanje za svoje zahtjeve, da se ti kotarevi pripoje Srbiji“, zaključuju predstavnici muslimanskih kotara. „Muslimanima prijeti najveća opasnost. Ako im se želi pomoći, to treba hitno učiniti i u dovoljnoj mjeri, inače biće kasno. Nikada nismo doživjeli teže dane i teži mjesec Ramazan“ stoji u dramatičnom apelu u kojem muslimanski predstavnici iz Srebrenice, Vlasenice, Rogatice, Višegrada, Čajniča, Goražda i Foče: M.H. Ahmet, Nalbanta Nezir, Muhamed Hodžić, Enes Holučlić, Hamdija Jamaković, Rasim Begović, Huso Vreto, A. Dreca, Jesenković Uzeir, 13

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja S.Karalić, Mustafa Tufekčić, Šaćir Bešlić, Ahmed Teskeredžić, Osman Selimović, Jusuf Jamaković, Bajraktarević Muharem, Sijerčić Hamdija, Sulejman Pešta, Hajro Burovac, Edhem Baković i M.Maglajlija traže od reisu-luleme Spahe da posreduje kod tadasnjih vlasti kako bi se iznašla pomoć u oružju i hrani koja bi spasila muslimansko stanovništvo od pokolja i gladi. Sa istim zahtjevom pojedinačno su se reisu-l-ulemi obratili 25. novembra 1941. godine muslimanski predstavnici Goražda i Foče, navodeći kako “zapovjednici mjesta, prepušteni sami sebi vrše u zajednici sa preostalim civilnim stanovništvom posljednje junačke pokušaje da se spriječi prodor četnika u ova još nezauzeta muslimanska mjesta. Sve do danas tražena pomoć nije stigla. Posljednji pokušaj vršimo, obraćajući se osobno Vama, čvrsto uvjereni da nas u najtežim trenucima nećete iznevjeriti. Kasno pružena pomoć nije pomoć, već ubistvo, zato pomozite, dok se pomoći može“, stoji u očajničkom vapaju muslimanskih predstavnika iz Goražda i Foče. Foča kao simbol stradanja muslimana u Drugom svjetskom ratu Italijani u Foči 1941. kao Holanđani u Srebrenici 1995. U arhivskoj građi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini iz perioda Drugog svjetskog rata pronašli smo autentične podatke o stradanju muslimana Foče u Drugom svjetskom ratu i licemjernom ponašanju tadašnjih svjetskih sila, prvenstveno Talijana, prema nezaštićenim civilima. Prema toj dokumentaciji presudan trenutak za pad Foče bilo je neobjašnjivo povlačenje talijanskih vojnih vlasti iz grada u noći izmedu 04. i 05. decembra 1941. godine. Talijani su napustili Foču nakon što su tri dana ranije, odmah po odlasku hrvatske vojske, putem telala objavili građanima da se osjećaju mirno i sigurno i da ne

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja napuštaju grad i domove pošto im talijanske vlasti garantuju potpunu sigurnost za živote i imovinu. Kroz arhivsku građu jasno se vidi da su se za aktivnosti Talijana na području istočne Bosne i njihovo „šurovanje“ sa četnicima živo zanimale vlasti NDH o čemu svjedoči pismo Ministarstva vanjskih poslova NDH od 23. maja 1944. godine, zavedeno pod oznaku O.P. 40/44, koje je upućeno reisu-l-ulemi Islamske vjerske zajednice u BiH. U tom pismu pročelnik političkog odjela dr.V.Rieger obavještava reisa o odluci Ministarstva da se prikupi i obradi službeno gradivo koje rasvjetljava postupak i djelovanje Talijana na ovim prostorima u periodu od travnja 1941.do rujna 1943.godine, a naročito njihovu saradnju s četnicima. Ministarstvo dalje navodi kako je sav posao povjeren zagrebačkom novinaru Franji Pavešiću, i da Ministarstvo o tome ima namjeru izdati knjigu. Nakon što su Talijani licemjerno predali Foču i Bošnjake na milost i nemilost četničkim koljačima, četnici su odmah, dva sata nakon okupacije grada, izvršili mobilizaciju i naoružanje cjelokupnog pravoslavnog stanovništva starosne dobi od 16 do 60 godina i uputili ih u još nezauzeta područja fočanskog kotara. Istog dana, 05.decembra, održan je javni zbor pod geslom „Oslobodilačka i osvetnička vojska“ i izdate su prve četničke naredbe u pogledu postupaka prema lokalnom nesrpskom stanovništvu. Tako se između ostalog konstatuje da su svi trgovci muslimani bili dužni da istog dana predaju ključeve svojih radnji; sve muslimanske i katoličke kuće morale su biti stalno otvorene i vrata se nisu smjela zaključavati ni preko noći; sve muslimanke i katolkinje morale

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja su doći u logor gdje je organizovano krojenje i šivenje četničke odjeće; svo nesrpsko stanovnistvo moralo se lično javljati četničkoj komandi itd. Ubrzo nakon toga, četnici su ubili domobrane koje su prethodno zarobili Talijani i predali ih četnicima. Pobijene su i sve zatečene izbjeglice iz Višegrada, Rogatice, Goražda, Ustikoline i okoline Foče, medu njima ugledne ličnosti kao što su Mehaga Džebo iz Džindića, Smailaga Šiljak i njegov sin Meho iz Osanice, Mustajbeg Šuvalija iz Gođena. Sve radnje su otvoreno i legalno četnici opljačkali, a zatim su prepuštene haračenju seljačkog pravoslavnog svijeta. Posebne patrole zašle su po uglednim muslimanskim kućama i pokupile sve živežne namirnice, novac i dragocjenosti. Uslijedilo je noćno izvođenje i ubijanje muslimanskog muškog življa. Za muslimane je nastalo očajno stanje, jer je ubijanje bilo nastavljeno. Kuće su, posebno u selima, bile mahom popaljene a muškarci poubijani dok su oni koji su preživjeli prvi val ubijanja, bili prepušteni gladi, jer su četnici sve životne namirnice opljačkali. Stradanje sela Dragočava Fočansko naselje Dragočava je datiralo od prvih stanovnika Balkana – Ilira, a rudokopi u tom mjestu, prema nekim historijskim izvorima, svjedoče da se tamo kopala i talila ruda još u doba Rimljana. U tom mjestu postoji i lokalitet koji podsjeća na bogumilski period a riječ je o Rudinom Brdu, na kojem je locirana nekropola od osam bogumilskih stećaka. U Drugom svjetskom ratu muslimansko stanovništvo Dragočava, prema svjedočenju Alije Delića, doživjelo je svojevrsnu tragediju. Prije nego što su zauzeli Foču, četnici su 16

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja zaposjeli okolna područja ponašajući se u skladu sa uputstvom komandanta sreza fočanskog i cijele jugoistočne Bosne kapetana 1. klase Sergija Mihajlovića a u vezi odnosa prema Turcima (kako su nazivani Muslimani). U uputstvu je stajalo: „Sve četničke jedinice, grupe, pa i svaki pojedinac Srbin dužni su da vrše pritisak na Turke da predaju oružje. Odmah uputiti četničke patrole po turskim selima i od Turaka po svaku cijenu nastojati oduzeti oružje, milom ili silom vodeći računa da pri tome ne strada nijedan Srbin. Kada se stekne uvjerenje da su Turci predali oružje, pojedince proglašavati ustašama i pristupiti oduzimanju njihove pokretne imovine, a naročito nastojati iznuditi zlato. Potom te pojedince i ubijati i na taj način stvarati stanje demoralizacije i straha među Turcima. Takvo stanje treba da potraje sve do početka konačne akcije za uništenje Turaka, koja će uskoro i uslijediti.“ To uputstvo je primijenjeno i u slučaju Dragočave. Uz pljačku i premetačinu vršen je nesnošljiv teror prema muslimanskom stanovništvu, koje je i onako bilo napola mrtvo i izbezumljeno od straha gledajući smrt svojih očeva i braće. Uslijedile su instrukcije Draže Mihajlovića četnickim komandama, na osnovu kojih je trebalo pristupiti istrebljenju muslimana. Prva u redu za četničke pokolje našla su se muslimanska sela bliže Foči: Dragočava i Sas. Na osnovu naredbe četničkog komandanta Sergija Mihajlovića, napad na Dragočavu i Sas je određen za 09. januar 1942. godine a za tu akciju je odabrana fočanska četnička grupa pod komandom Danila Hadživukovića, Dragočavski četnički bataljon pod komandom Vojina Mališa sa dijelom četnika iz Zavalita, te grupa iz Orahova i Slatine iz Drugog četničkog odreda poručnika Milana Matovića. U naredbi je stajalo: „Dragočavu i Sas sravniti sa zemljom. Ostaviti samo bolje 17

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja zgrade u koje bi se mogli naseliti Srbi. Stanovništvo sve poklati i pobiti bez obzira na pol i godine starosti.“ Tako su u ranim jutarnjim satima 09. januara 1942. godine, na Dragočavu navalile sa svih strana četničke rulje. Tom prilikom četnici su pohvatali 33 osobe pretežno žene, djecu i starce i zapalili ih u jednoj štali (neki su živi zapaljeni a neki prethodno zaklani). Ubijanja su nastavljena. U toku 1942. godine, četnici su kod vira Krvavca na Čehotini, zaklali Salka Karupa i Zejnila Hurića, a 19.08.1942. kada je Foča drugi put pala u četničke ruke, zaklali su ženu i dvoje djece Omera Velića. U Bukovici (izmedu Pljevalja i Čajnica) zaklali su ženu i dijete Šaćira Jerkovića, koji su se tamo sklonili kod rodbine poslije prvog pokolja u Dragočavi. Nakon što su 07.02.1943. završili akciju u Bukovici i etnički očistili cijeli kraj od Pljevalja do Drine, riješeno je da se nastavi sa uništenjem preostalih preživjelih po selima oko Foče. Tada su se dijelovi Drinskog četničkog korpusa – Fočanska četnička brigada – pod komandom kapetana Milana Matovića, ponovo sručili na Dragočavu i pohvatali devetnaest osoba. Četnici su petnaest osoba poklali i zapalili u jednoj štali, dok su ženu Avda Karupa, Senu i troje djece, odveli u obližnje srpsko selo Miliće i tamo ih žive bacili u vatru, tako da su umrli u strašnim mukama. Poznavaoci prilika tvrde da su u Dragočavi stradali i muslimani iz drugih obližnjim muslimanskih sela koji su tu privremeno našli sklonište. O pokoljima na području Foče, Čajniča i Višegrada, Jovanović kaže sljedeće: „Tamo sada nema više niti jednog muslimana, a za njihova naselja i kuće više se ni ne zna. Ta srpska zemlja koju su do sada bili uzurpirali turski uljezi sada čeka na srpske ruke da je obrade. Čuli ste i za uspešnost boraca u srezu Stolačkom. Nekada je u tom srezu bilo oko 26.000 muslimana i katolika. Sada osim nekoliko familija u samom Stocu, nema niti jednoga muslimana, niti 18

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja katolika. Počelo je spremno i uspešno, treba samo istrajati i nastaviti. Mi u ovim krajevima još ne smijemo početi, jer nije vreme podesno. Naprotiv morate sve preduzeti da na svoju stranu privučete muslimane. Najbolje da im stalno pretite, pa tu i tamo ponekog i napadnete, ali da se ne zna ko je učinio. Recite da su to učinili neodgovorni elementi i pozovite ih da se sami brane u zajednici s vama. Možete ih i lepim rečima zvati u svoje redove, slati im u tom smislu i pisma i pozive, ako smatrate, ako to može dovesti do cilja. To morate iskoristiti, a kad dođe naš dan znaćemo kako ćemo razgovarati. „ Na kraju pisma stoji: S verom u Boga za kralja i otadžbinu! Pečat mrtvačka lubanja i dvije kosti Komandant ozrenskog korpusa Kapetan I klase Miloš M.Jovanović Ovo pismo je pročitano na konferenciji muslimanskih predstavnika održanoj 28.februara 1943. godine u Prijepolju. Četnički ciljevi i ideali koje navodi Jovanović, nisu bili ništa novo za muslimane. O tome izvjesni Mujezin navodi sljedeće: »Za nas muslimane ovome ne treba komentara. Mi smo znali i znamo šta nam spremaju i žele srpski šovinisti i megalomani. Nama je drago da smo došli do jednog nepobitnog dokumenta iz kojeg je to svakom vidljivo i jasno. Za njih je sveta borba klanje ljudi, staraca i žena u Drinu, Lim, rezanje dojki majkama, paljenje živih ljudi. Za njih je sveta borba ono što je za ostali kulturni svijet divljački zločin. Za njih je veliki uspjeh popaljena muslimanska sela čajničkog, fočanskog, višegradskog i pljevljanskog kotara… Dosta je ako istaknemo da danas ne postoje uopće sela iz pomenutih kotara: Tuhovo,

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja Zaborak, Miletkovići, Hunkovići, Parlovci, Radozelj, Dukovici, Hasovići, Hočevine, Podavrela, Zarbovine, Dubac, Batovo, Mušići, Sokolovići, Obravlje….(navedeno je mnogo sela). Ne postoje više ta sela ali postoje samo njihova zgarišta kao vječni dokaz zvjerstava i nasilja, počinjenih nad muslimanskim življem od strane pobješnjele srpske šovinističke mafije, njihovog „ministra“ i londonske vlade.“ navodi Mujezin. _____ priredio:Kenan Sarač

FOČANSKA OMLADINSKA ČETA

FoÄ?a 1942.-2017. : 75 godina od prvog osloboÄ&#x2018;enja

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja Foča je mali bosanski grad na ušću reke Ćehotine u Drinu. Do revolucije bila je poznata po dobrim splavarima i triftarima na Drini, po šumskim bogatstvima Zelengore i Maglića. Inače, siromašan i pasivan zemljoradnički kraj. Istoričari i retki turisti znali su je po Aladža džamiji, po starom karavanskom putu za Dubrovnik i po tome što je nekad, davno, bila turska trgovačko-zanatska varoš na tromeđi Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Uoči rata u Foči je bilo nešto zanatlijskih radnika, a u Brodu na Drini i u Zelengori dosta šumskih radnika zaposlenih na eksploataciji šuma i šumskoj železnici. Partijske organizacije nije bilo, ali je prilično jaka sindikalna organizacija okupljala mnoge radnike. Sindikat na Brodu vodio je dva-tri uspela štrajka za veće nadnice i bolje uslove rada. Napredni omladinci, srednjoškolci iz Foče, pretežno učenici sarajevskih škola, povezivali su se s radnicima i pomagali njihove akcije preko sindikata. U selima izrazito siromašnog i pasivnog kraja živelo se mučno i teško, a većina seljaka bila je nepismena.

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja

Talijani i ustaše počeli su odmah posle okupacije zemlje da terorišu i progone napredne omladince i radnike. Među srpskim i muslimanskim stanovništvom u 23

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja gradu, a naročito u selu, okupator je sejao i raspirivao šovinističku mržnju. Kada su početkom decembra 1941. Talijani predali Foču četnicima, bratoubilačka borba bila je pojačana. Ustaše su iz Foče odvele u jasenovački logor deset naprednih omladinaca, od kojih je samo jedan preživeo. Desetak omladinaca uspelo je da se prebaci u Crnu Goru. Po selima se pljačkalo, ubijalo i odvodilo u logore. Od decembra 1941. to su nastavili da čine četnici. Pljačka i ubijanje nisu prestajali. I ustaše i četnici su izmišljali mučenja i orgije. Proleterski i partizanski bataljoni zatekli su dva mosta na Drini i onaj na Ćehotini okupane krvlju poklanih ljudi. Reke su providnim zelenim plaštom pokrivale stotine leševa izmešanih sa potonulim balvanima od poslednjeg trifta. Uprkos svemu tome, mnoge srpske porodice skrivale su svoje susede muslimane od četničkog noža, kao što su pre toga muslimanske sklanjale Srbe ispred ustaškog zločinstva. Omladina je bila prva meta i Talijana, i ustaša, i četnika. U novembru i decembru 1941. nekoliko omladinaca iz Foče i Miljevine formiralo je jednu partizansku grupu na Miljevini, pod rukovodstvom Rade Stefanovića iz Foče. Ova grupa se povezala s partizanima oko Kalinovika, a kasnije i u Crnoj Gori, i učestvovala u manjim akcijama. Dvadesetog januara 1942. dva partizanska bataljona iz Crne Gore oslobodila su Foču od četničkog terora. Prekinuto je zversko klanje i istrebljivanje muslimanskog stanovništva, koji su bili nastavak ustaškog terora i bratoubilačke borbe između Srba i muslimana. Krajem januara 1942. sa bataljonima 1. proleterske brigade u Foču je došao drug Tito s Vrhovnim štabom NOV i POJ. Foča je postala centar velike slobodne teritorije. Za grad i celu okolinu svanuli su prvi dani slobode. 24

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja S dolaskom jedinica 1. proleterske brigade i Vrhovnog štaba u Foči je počelo iskorenjivanje šovinističke mržnje i razdora među stanovništvom. Stvoreni su uslovi za slobodan život i rad. Situacija je zahtevala proganjanje četničkih ostataka i kažnjavanje krvnika uporedo s okupljanjem zaplašenog naroda, koji je trebalo izvući iz kuća i spasavati ga od gladi. Najteži zadatak bilo je ulivanje poverenja ljudima, etvaranje uverenja da partizani nisu kao četnici i da čovek čoveku nije zver. Docnije se od naroda tražilo da pomogne front. On se oduševljeno i masovno odazvao, kada je osetio da su mu partizani prišli kao ljudi. Uspostavljena je narodna vlast, izabrani su narodnooslobodilački odbori u Foči i po selima, formirane dobrovoljačke jedinice i partizanske straže. Osnovane su masovne organizacije Narodnooslobodilačkog fronta, omladine, Antifašističkog fronta žena. Osposobljena je bolnica za “igmance”, otvoren dom kulture, stvorene radionice za vojsku, narodne kuhinje za ishranu gladnog i opljačkanog stanovništva itd. Mnogi neće zaboraviti gnjecavi hleb od suvih krušaka koji se stanovništvu i vojsci delio tih dana, jer drugog nije bilo. “Igmanci” u bolnici su bili obasuti opštom ljubavlju i pažnjom. U tome se isticala naročito omladina. Od najboljih omladinaca i aktivista Foče stvorena je početkom februara 1942. prva partijska organizacija. U Foči su zbrisani tragovi šovinističke mržnje i zavade. U njoj se razvijao snažan politički, društveni i kulturni život. Pošto su drug Tito i Vrhovni štab ostali u Foči sve do 10. maja 1942, ona je postala ne samo politički i kulturni centar čitavog kraja već i središte šireg političkog i organizacionog delovanja narodnooslobodilačkog pokreta. Omladinci su, prirodno, bili najbolji u svim akcijama. Bili su svuda prvi i radili s 25

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja oduševljenjem. U to vreme skojeveka organizacija u Foči formirala je nekoliko omladinskih četa od omladinaca iz Foče i okoline. Susreti fočanskih omladinaca s bombašima i mitraljescima 1. proleterske, posete proleterima “igmancima”, zajedničke omladinske priredbe i lokalne akcije razvile su neodoljivu želju da jedna njihova četa bude primljena u 1. proletersku brigadu. Kada je drug Tito dao saglasnost, bila je to neopisiva radost zbog ukazane časti i poverenja da pođu zajedno s proleterima. Omladinska četa koja je ušla u sastav Kragujevačkog bataljona formirana je početkom februara 1942, a bila je sastavljena od radnika, učenika i nekoliko seoskih omladinaca iz Foče i najbliže okoline. U četu je ušla grupa partizana koja je dejstvovala na Miljevini, jedan deo pitomaca dečjeg doma, nekoliko Fočana iz crnogorskih partizanskih bataljona i nekoliko omladinaca s Romanije. Imali su uglavnom između petiaest i dvadeset godina. Nekoliko fočanskih porodica dale su svu svoju decu u ovu četu (Šarić, Hadživuković, Visocki, Babić). Četa je bila smeštena u dečjem domu. Organr1zovana je živa vojna obuka i političko-vaspitni rad. Često su politička predavanja držali drugovi iz agitpropa Vrhovnog štaba. Dva puta je omladincima govorio i Ivo Lola Ribar, Skojevska organizacija u četi bila je nosilac i pokretač svake aktivnosti. .Komanda čete oslanjala se u prvom redu na skojevce. Prvi komandir čete bio je Svetozar Gagović, a zamenik komandira Božo Hadživuković. Posle odluke da četa uđe u sastav Kragujevačkog bataljona, za komandira čete određen je Jovo Pejković Keza, za zamenika Radisav Simeunović Šumadinac, za komesara čete Uroš Bajić, pa Dušan Korać Dule (kratko vreme), a zatim Dimitrije Janković Cici, a za zamenika komesara Marija Jagodić Maca. Omladinci, puni poleta i oduševljenja, ulivali su poverenje stanovnicima Foče. 26

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja Ubrzo su se osetili pravim vojnicima. S pesmom, čvrsto i sigurno prolazila je četa ulicama Foče. Roditelji su posmatrali decu u ponosili se njom. Četa se sastojala od Srba, Hrvata i muslimana. Već samo to zbližavalo je njihove porodice i bilo od velikog uticaja za učvršćenje poverenja, jedinetva i bratstva među Fočanima. Briga roditelja za svoju decu prerastala je u brigu za suseda i uzajamno pomaganje u svim ratnim teškoćama. Drugarstvo u četi, uzajamno poverenje i pažnja potisnuli su u zaborav sve što se do tada dogodrjlo u ovome mestu. Zaboravljen je razdor, izbegnute međusobne osvete, a nedužna prolivena krv opominjala je ia razvijanje i čuvanje bratstva i jedinstva. Četa je prilikom ulaska u sastav bataljona imala šezdeset četiri borca (bez komande čete, koja je došla iz sastava bataljona). Iz njenih redova potiče narodni heroj Lojo Šerif. U aprilu 1942, posle prvih akcija u istočnoj Bosni, iz čete je uklonjeno u dva maha sedam omladinaca zbog slabog držanja. Prilikom napuštanja Foče, u maju 1942, iz čete su dezertirala četiri omladinca. Osipanje omladinaca je nastalo pod pritiskom roditelja i rodbine, a i stoga što je trebalo napustiti svoj kraj. Čim je završen prvi deo vojne i političke obuke, omladinci su tražili da idu u borbu. Ostali su još neko vreme na obuci, a već krajem marta 1942. četa je, u sastavu bataljona, imala prvo vatreno krštenje u borbi s četnicima. Tih dana je jedna četnička kolona potisnula Drinski dobrovoljački odred i probila se prema Rogatici. Prva proleterska je pritekla u pomoć. Naš bataljon napadao je četničke položaje na kosi pored puta Međeđa—Pešurići—Dub. Raja Nedeljković je uoči same borbe upozorio komandira Omladinske čete da čuva četu i da ne dopusti istrčavanje omladinaca u ovoj prvoj akciji. Sem toga, u bataljonu je, kod izvesnog broja drugova, vladalo mišljenje da ova deca još 27

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja nisu dorasla ratnim naporima i da ih treba čuvati dok ne ojačaju i ne steknu borbena iskustva. Bilo je malo neverice u njihove sposobnosti. Omladinska četa je u toj akciji bila na desnom krilu bataljona. Kolonom se pronela komanda “tišina”, što je bio znak da je neprijatelj blizu. Oružje i municija bili su spremljeni. Omladinci su bili uzbuđeni. Nije ni čudo, prvi put se sreću licem u lice s neprijateljem. Nije bilo straha, ali bilo je neizvesnosti kako će se sve to odigrati. Razmišljanja su prestala u trenutku kada je komandir čete, Jovo Pejković, komandovao: — Levo u strelce i pravac kosom uz brdo. To je bila prva borbena komanda njihovog komandira na nekoliko desetina metara od neprijatelja. I nijedan je omladinac nikada nije zaboravio. Snažno “ura”, izmešano s rafalima mitraljeza i neujednačenim pucanjem pušaka, kao da je na krilima ponelo omladince prema četničkim položajima na brdu koje je trebalo zauzeti. Omladinci su pre ostalih četa izbili na vrh brda. Četnici su bežali kao rulja. Tako je bila izvojevana prva pobeda. Komanda čete je mogla biti zadovoljna borbenim držanjem i uspehom, ali u toj borbi omladinci nisu poštovali stalnu partizansku obavezu “čuvaj municiju”. Ovoga puta to za njih nije važilo. Ubijeno je desetak četnika. Omladinci su imali dva ranjena druga, Stjepana Šarića i Acu Visockog. Ponosni i zadovoljni prvom borbom, delili su radost s ostalim borcima bataljona. Prekaljeni proleteri iskreno su im čestitali. Ređale su se nove borbe, neprijateljeve ofanzive, veliki marševi i nove borbe i pobede. Četa se popunjavala novim omladincima iz krajeva kroz koje je prolazila 1. proleterska. Zakmur, maja 1942. Četnička zavera je razbila Fočanski partizanski odred. 28

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja Četnici su ubili njegovog komesara, Stevu Markovića Singera, i zamenika komandanta, Momu Kočovića. Kragujevački bataljon 1. proleterske dobio je zadatak da oslobodi taj teren i ^kazni četničke zločince. U tim akcijama učestvovala je i Omladinska četa. U borbi s četnicima u Zakmuru, kod Kmurice, poginuo je Jovan Šarić. Prva proleterska kreće 24. juna 1942. sa Zelengore. Fočanski omladinci pozdravljaju se sa svojim krajem, ostavljaju roditelje i svoje dečaštvo. Mladi borci idu stopama svoga bataljona i brigade. Konjic 8. jula 1942. Prvi put u gradu. Omladinci na juriš zauzimaju domobransku kasarnu. Slavi se pobeda i sigurnost u sebe. Bugojno 20—21. jula 1942. Kolona dečaka i devojčica, uhvaćenih za ruke, gazi Vrbas. Mitraljezi i bacači presecaju noćnu tišinu. Loja se ističe kao bombaš. Celu noć smo u Bugojnu. U zoru kolona razdvaja brzake Vrbasa. Prelaze i zarobljenici. Livno 4—5. avgusta 1942. Omladinci sudeluju u zauzimanju utvrđenog samostana sa ustaškom posadom, dalje prodiru, pored fabrike cementa, u nove rovove i bunkere. Slobodan je još jedan grad. Poginuo je borac Omladinske čete Slavko Krunić. Sitnica 19. septembra 1942. Bunkeri pokriveni svežim snegom. Prvi juriš. Drugi juriš. Na snegu crni levci bombi i bacača. Jauk ranjenika. Na tri metra ispred bunkera presečen rafalom ostaje komandir čete Dragoljub Simić Dragan. U nastavku borbe četom komanduje vodnik Neđo Milić. Bistrica kod Gornjeg Vakufa 4. marta 1943. Četvrta ofanziva. Trideset šest sati marševanja od Ivan-sedla. Sasvim u dubokoj pozadini Nemaca. Vodi se bitka za ranjenike. Od zore do podne borba s Nemcima i ustašama na brdu iznad Bistrice. U ovim jurišima pali su komandir čete Momir Joksimović, vodnik Krsto Mandić i borac Svetozar Pavković. 29

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja Bukvica na padinama Treskavice ispred Kalinovika 19—20. marta 1943. Četnici Pavla Đurišića nas zaustavljaju. Juriš iz pokreta. Bombaši su razredili i pokolebali prvi streljački stroj četnika. Politički delegat voda Andra Marinković Mali teško je ranjen u obe noge (nastradao u bolnici u petoj ofanzivi).

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja

Kapak i Golo brdo 9—11. aprila 1943. Posle prelaska Drine kod Ustikoline i zauzimanja Krčinog brda, juriš na talijansko utvrđenje na Kapku. Dva sata ogorčene borbe. Razbijeni talijanski alpinci na Golom brdu beže prema 31

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja Čajniču. U bataljonu dvadeset tri druga ranjena i poginula. Od omladinaca poginuli Marko Lacmanović i Šuka. Velenići—Čelebić 26. maja 1943. Peta ofanziva rasplamsava se svom žestinom. Ovde već nekoliko dana traju borbe za ranjenike i bolnicu. Danas je odsudna odbrana brdašca Kragujevac i staze prema Uzlupu na Tari. Na ivici šume u prvoj borbenoj liniji su omladinci-bombaši. Nikica Vuković sa svojim puškomitraljezom sveti Mikoša Gajevića, jednog od najboljih mitraljezaca bataljona, koji je poginuo stojeći, i tek je mrtav ispustio šarac. Nikica, Lojo i njihovi drugovi bacaju bombe ne saginjući se. A talasi Nemaca padaju ili se povlače. Kolona bolnice i ranjenika odlazi stazom prema Tari. Ispraća je krvavo, zalazeće sunce. Teško je ranjena bombaš Mileva Šarić (nastradala u bolnici u petoj ofanzivi). Borovno, Sutjeska 4—5. juna 1943. Stegao se obruč oko naših jedinica. Zora i magla. Druga proleterska brigada napada Košur. Naš bataljon na ivici Borovna. Silovit juriš preko ledine izbacio je Nemce iz rovova. Nisu se zaustavili do Popovog Mosta. Ispred rovova palo je četrnaest proletera, a od toga devet omladinaca: zamenik komandira čete Božo Hadživuković, vodnici Šerif Lojo i Vlado Elez Crni, mitraljesci Aco Visocki, Božo Pejović, Petar Birošević Sremac, Milan iz Bugojna, Tone Vargović, omladinski rukovodilac čete, i Rašid Hadžimešić, desetar. Božo, Lojo i Crni poslednji put su poveli svoje vodove i četu s bombama u rukama i prvi put su zastali na deset metara ispred rovova. Desna obala Sutjeske je slobodna. Balinovac, Zelengora 10. juna 1943. Bataljon je na predstraži brigade. Prvi rafali omladinaca po utvrđenim nemačkim položajima. Cela brigada juriša. Na Balinovcu i okolnim visovima prestala je da se vije zastava s kukastim krstom. Pao je Milan Babić. 32

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja Donji Budanj, Miljevina 14-15. juna 1943. Nemci i uetaše nadiru od Foče. S 1. bataljonom štitimo prolazak bolnice i jedinica. Dva dana stalni juriši i borbe. Pali su politički delegat voda Blažo Hadživuković, borac Krsto Klisović i dva druga i jedna drugarica iz 3. dalmatinske brigade. Vlasenica 25—26. juna 1943. Zauzeta su ustaška utvrđenja. Prvi oslobođeni grad posle pete ofanzive. Poginuli su zamenik komandira čete Vaso, Boro Visocki, borac, i Fatima Spaho Tafro. Travnik 29. novembra 1943. U Jajcu je Drugo zasedanje Avnoja. Nije oslobođen Travnik. Zauzeli smo bunkere 6 i 7 i stigli u predgrađe. Po danu smo se povukli. Poginuo je najmlađi bombaš Rade Radonjić. Duvno 9. decembra 1943. Nemci ponovo ušli u gradić. Po drugi put vršimo napad. Celu noć borba. Krug vatre od mitraljeza, bacača i tenkova nismo probili. Poginuo je raniji komesar čete Dimitrije Janković Cici. Široka kosa kod Mrkonjića 30. aprila 1944. Svakodnevni juriši Nemaca prema oslobođenoj teritoriji. Iznenadni prodor Nemaca. Naizmenični juriši i bombe u šumi, po enegu. Glavni položaji su održani. Poginuli su zamenik komesara čete Ante Tuka, borci Drago Tripković, Relja Čović i Dušan Ostojić. Palisad 24. avgusta 1944. Proleteri iz Srbije vraćaju se u svoj kraj. Ruše utvrđenja Bugara. Svima se žuri da oslobode Palisad i uđu u Užice. Otvaraju put za Srbiju. Poginuli su desetar Dragić Vukić i mitraljezac Petar Krunić. Borbe oko Čaglina u Slavoniji 15. aprila 1945. Bataljon, podmlađen borcima iz Srbije, savlađuje poslednje otpore Nemaca. U Omladinskoj četi ostalo je svega nekoliko “starih” omladinaca. Nikica Vukojević, mitraljezac sa Sutjeske, ovde je poginuo kao komesar bataljona. Dečaci i devojčice iz školskih klupa, mladi radnici i čobani čeličili su se u jurišima, rasli sa svojom četom, bataljonom i brigadom i postajali čvrsti i 33

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja iskusni proleterski borci. Uvek su se trudili da ne zaostanu za starijim i iskusnijim drugovima iz drugih četa. Ponosili su se oni svojim proleterskim imenom i u svaki zadatak unosili sav svoj omladinski žar. Luka BOŽOVIĆ ______ priredio:Kenan Sarač

FOČANSKI PROPISI

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja

Fočanskim propisima pod nazivom Zadaci i ustrojstvo narodnooslobodilačkih 35

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja odbora i objašnjenja i uputstava za rad narodnooslobodilačkih odbora u oslobođenim krajevima iz februara 1942. godine propisani su osnovni principi organizacije i funkcioniranja narodnooslobodilačkih odbora, i njihova izbornost, opoziv i druga pitanja. Nova, partizanska vlast uspostavljala se imenovanjem vršilaca različitih dužnosti, a ne biranjem, izbor je vršen aklamacijom.

Fočanski propisi donijeli su i osnove novog izbornog sistema koji je, osim neposrednog, uveo i delegatski način biranja viših organa, te potvrdili biračko pravo ženama. Uvedeno je opće pravo glasa, a glasanje je bilo javno. Regulirano je pitanje izbornih komisija, izbornih povjerenika i zborova birača. Na oslobođenim teritorijama funkcionirali su narodnoooslobodilački odbori u vrijeme kada su određeno područje kontrolirale partizanske jedinice, a kada bi ih okupirala neprijateljska vojska, njihov rad zamirao bi do sljedeće prilike.

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja

Ključni događaj za 110 dana slobode (20. januar – 10. maj) 1942. godine jeste 20. januarkada su partizanski durmitorski bataljon sa komandantom Obradom Cicmilom, studentom Univerziteta u Beogradu, oslobodili Foču od četnika i spasili muslimane od holokausta. O tome su pažnje vrijedne znanstvene radove napisali Vladimir Dedijer, Antun Miletić, Mujo Kafedžić, Šemso Tucaković, Faruk Muftić, Izet Kubat, Vladimir Velebit i Adil Zulfikarpašić. Taj dan je uzet kao Dan oslobođenja Foče.

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja

Priča se da su Murat Bačvić krojač, Uzeir Tataragić i Rašid Selimović, trgovci iz Foče, nakon što su preživjeli genocid u nastavku životu uzeli taj dan kao dan života, pobjede života nad smrti i slavili ga dok su živi. Iz toga je nikla 38

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja institucionalna stvarnost o danu opštine kada se slavilo i dodjeljivale pored ostalog priznanje počasnog građanina Foče poput Obrada Cicmila, Koste Tabakovića, Emina Dukatara, Puba Goldbergera.

FoÄ?a 1942.-2017. : 75 godina od prvog osloboÄ&#x2018;enja

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja

fotografije: flickr ekranportal13/focanskidani/fb PutnikNamjernik priredio:Kenan Sarač

STARI TEKSTOVI » ADIL ZULFIKARPAŠIĆ: PUT U FOČU 1942. 59

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja

Komunistička okupatorska Srboslavija na čelu sa Titom je bila umivena i proširena Moljevičeva velika Srbija, ovaj genocid bez kazne je potvrda činjenice da su Partizani bili obrijani četnici. To je najbolje opisao otac Bošnjačkog nacionalnog preporoda Rahmetli Zulfikarpašić svojim ličnim izkustvom kao pripadnik obrijanih Titinih četnika,….- Tu na mostu je izvršeno klanje muškaraca – objašnjava nam Božovic – kapetan Sergije Mihajlović i komandant mjesta prota Vasilije Jovičić naredili su, da se svi muškarci muslimani pohapse. Poslije su svi oni koji su bili veći od konjičkog karabina 60

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja poklani. Ali ljudi su ubijani svuda: i po kućama, dvorištu, ulicama. Kasnije je red došao na žene i na djecu. Drina je izbacivala leševe. Da se to sprijeci, razrezivali bi im trbuhe, onda bi tjela potonula. – Pa ko je to učinio? – pitao sam. – Većinom mještani i srbijanski četnici, ali ovih zadnjih je bilo vrlo malo. Četnici su unišli bez borbe i otpora u Foču i napustili je bez borbe i otpora. Kad je došla naša brigada i kalinovički odred, srbijanski četnici i desetak mještana su pobjegli, ostali su ostali i ništa im se nije dogodilo.

U Foči nije bilo posebnih kafana i gostionica, svugdje smo bili izmješani kao prijatelji. Postojala su doduše muslimanska i srpska kulturna društva, ali na njihove priredbe mi smo išli i oni su dolazili na naše. Škole su bile zajedničke, igrališta su bila zajednička. Nekoliko godina pred Drugi svjetski rat osnovano je četničko udruženje. Članovi su dobili puške, ponekad paradirali u srbijanskim uniformama, a ponekad i prijetili

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja Pošto sam imao jugoslavensku oficirsku uniformu, kožni kaput, pištolj, MP, jašio konja, to su prema meni Srbi seljaci bili povjerljivi u uvjerenju, da sam Srbin. – Kakovi ste, brate, vi Srbi, – pitali su me Srbi seljaci, kad ne DATE da istrijebimo Turke? – Nije srpstvo valjda u strijeljanju muslimana. – Pokušao sam da im objasnim, kako žive drugi narodi i da je sramota što se kod nas radi. – Samo da vi odete. Dacemo mi njima, – kazala mi je jedna žena. – Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se preko 95% Srba, rekao mi je Tito kad sam tražio njegovu intervenciju za ovaj slučaj. – Ali to nije protusrpska politika. TO JE PROTUKOLJACKA POLITIKA I JA SAM UVJEREN, DA TO NIJE NA SVIM MJESTIMA TAKO.

– Ti izgledas slabo, ti treba

da se ispavaš i odmoriš, rekao mi je Tito opraštajuci se.

_____

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja

STARI TEKSTOVI » ADIL ZULFIKARPAŠIĆ: PUT U FOČU (1957) Jeziva i istinita ispovjest rahmetli Adila Zulfikarpasica, visokopozicioniranog komadanta partizanskoga pokreta. Ovaj potresni tekst potvrdjuje tezu da je sam Tito pustio cetnicima da “skinu kokardu i stave zvijezdu”! Komunisticki pokret je u stvari bio pokret Draze Mihailovica i srpske politike. Kada je rahmetli Adil vidio “za sta se borio” emigrirao je u Svicarsku. Potresno svjedocenje zlocina cetnika-partizana samo u reonu Foce. Srce mi je zakucalo od uzbudenja, kad sam cuo da još danas putujem u Focu, u Vrhovni štab. Tamo sam pozvan od Tita. Foca je moj rodni kraj. Tu je moja majka i tu su moje cetiri sestre. Tu je živio i moj brat; prije nekoliko dana sam cuo, da su ga zaklali cetnici. Kako je do toga došlo, nisam sebi mogao predstaviti. Moj je brat sa srpskim komšijama živio vrlo dobro. Politicki se nije 63

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja isticao. Iz naše kuce niko nije bio u ustašama, pa niti u hrvatskoj vojsci. Ja sam od prvoga dana u partizanima. To je poznato citavoj Foci. Na Drini je izvršeno necuveno klanje. To se proculo po citavoj zemlji. Da li je haranje i prolijevanje ljudske krvi bilo uistinu onolikih razmjera, kako se pricalo ili je svijet pretjerivao, o tome sam se trebao uvjeriti svojim ocima. Sa mnom su jahali na putu za Focu Rade Hamovic, zapovjednik odreda, Pero Kosoric, zapovjednik bataljona i još nekoliko pratioca. Na putu izmedu Dobropolja i Poljica docekala su nas zgarišta i nijema pustoš muslimanskih sela. Još prije mjesec dana, kada je naš odred ovuda zadnji puta prolazio, stanovnici su nas nudili suhim vocem i iznosili nam hljeb sa pekmezom, djeca se oko nas gonjala i molila nas da im damo koju olovku.

Jedan mališan velikih kestenjavih ociju vukao me za kajiš. 64

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja – Hej, druže komesare! – Odakle ti znaš da sam ja komesar? – Pa cuo sam od ovih ljudi. Nego, ako zanocite ovdje, hoceš ti kod nas spavati? – Drugi put. Danas moramo dalje da gonimo Talijane, ali ja cu tebi drugi put doci. Gdje su ta djeca sada? Gdje su njihove majke i ocevi? Gladni psi vijali su oko sela. Putem nam je dolazio u susret neki seljak. Vidjelo se po nošnji, da je Srbin. – Šta je bilo sa ovim svijetom, cica? – Kojim svijetom? – pravio se stari nevješt. – Iz Poljica i Draca, iz ovih kuca, pokazao sam mu rukom na zgarišta. – A sa Turcima? – kao dosjetio se on. – Satrli ih, brate, i sjeme im satrli. Puni su ih potoci, to ce u proljece, ako ih zvijeri dotle ne pojedu da smrdi. Još cemo kakvu bolest navuci. Kazo sam ja vojvodi Klaricu: ‘Iskopajte jame, pa zatrpajte; nacerajte, neka sami sebi jame kopaju!’ – A on meni kaže: “Nemamo vremena, coce, jer partizani mogu svaki cas da bahnu. Dolaze od Jeleca.” Vi ste ih, eto, vala omeli. Mogu nam celjad od smrada oboljeti. Po njegovom mišljenju na tome je jedino pocivala težina problema. Ništa nisam odgovorio.

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja – Strašno su zavadeni naši narodi, rekao je Pero. Imacemo muke da ih izmirimo. Srbi su bili u 1941. godini unutar partizanstva u ogromnoj vecini. Mržnja prema ustašama prenijela se na sve katolike i muslimane. Partija, a ni mi s njom nismo ucinili mnogo da se to izmijeni. Podsjetio sam Pera na njegov govor Kijevskom bataljonu, u kojem je obrazlagao, zašto je bivši komandant u stvari musliman Akif Bešlic, premješten. On je navodno kao musliman bio nepodesan. Na njegovo mjesto došao je popovski sin, major bivše jugoslovenske vojske Vojislav Ðokic . Okolnost, da je popovski sin, Pero je narocito naglasio u svome govoru. Nije cudo, da i zbog toga Srbi misle da biti musliman znaci nešto manje nego biti Srbin. – To je bio samo manevar, jer ja sam doznao da se bataljon buni, da im musliman komanduje. – Onda im je trebalo ukazati na zabludu, a ne povladivati im. Na Miljevini smo naišli na strašnu sliku. Kod jednog potoka, preko kojega smo morali projahati, stajala je hrpa poklanih žena, staraca i djece. Preko njih je bio pao snijeg. Ispod bijelih nanosa virile su noge, glave, ruke ili ramena. Leševi su bili iznakaženi, otekli. Snijeg koji se topio bio je crvenkast i siv od krvi i truleži. Po tragovima se vidjelo, da grabljivice razvlace leševe. Na više mjesta ležale su odrtine ljudskih tjelesa, s kojih su ptice jele ljudsko meso. Vonjalo je u zraku, jer je vec nekoliko dana sijalo sunce. Nekoliko kuca u dolini bilo je spaljeno.

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja Jašuci dalje cestom prema Foci, svugdje smo nailazili na spaljena sela. Dancici i Susjesno su bili do temelja spaljeni. Stanovnici koji nisu na vrijeme izbjegli, pobijeni su i poklani. Citavim putem do Foce nismo sreli ni jednog muslimana ni muslimanke. Što je sa njima? Prije je u focanskom srezu bilo 67% muslimana. Držao sam u pocetku, da je ogromna vecina izbjegla, a da su se drugi sakrili i ne pojavljuju se, dok ne ispitaju stav partizana prema njima. Ali gdje su se mogli po ovoj zimi sakriti, mucilo me je pitanje. Kako se jadni narod pati i dokle ce sve to trajati? Izlazile su mi na oci razne strahote, koje sam u ovome ratu vidio.

Prenuo sam se kada je Rade uzviknuo: – Foca! Iza okuke, ispod duhanske tvornice, ugledao sam svoje rodno mjesto. Kako sam se nekad radovao, kada sam se za školskih raspusta vracao kuci. Uvijek 67

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja mi se cinilo, da se AUTO krece suviše lagano. A sada sam htio da malo stanem. U mojoj duši je bila tuga i strah. Cinilo mi se da ovo mršavo bosansko kljuse juri i da me nosi mimo moje volje u neki strašni bezdan. Pokušao sam se savladati. S one strane Drine sablasno se prostirala nekad lijepa i šarena Foca. Mjesto crvenih krovova, bijelih kuca i šarenih bašci iz snijega su virila crna zgarišta. Na mostu nas je docekala patrola. Iz bivše maltarnice izišao je jedan partizan. Poznao sam ga, bio je to Vojin Božovic, Crnogorac. On je dugo radio u Foci i bili smo dobri znanci. Rukovali smo se bez rijeci. Preko mosta smo pošli pješice. Još uvijek je most bio krvav. Ispod mosta niz zidine kula, visile su poput stalaktita (u carstvu Necastivoga) ogromne ledenice krvi. Pod tim strašnim crvenim baldahinom Drina je ljuljuškala mrtva tijela kao da ih uspavljuje. Uz obalu ležali su naduti leševi žena, djece i ljudi u gradanskim i seljackim odijelima. Neki mrtvaci su bili goli. – Tu na mostu je izvršeno klanje muškaraca – objašnjava nam Božovic – kapetan Sergije Mihajlovic i komandant mjesta prota Vasilije Jovicic naredili su, da se svi muškarci muslimani pohapse. Poslije su svi oni koji su bili veci od konjickog karabina poklani. Ali ljudi su ubijani svuda: i po kucama, dvorištu, ulicama. Kasnije je red došao na žene i na djecu. Drina je izbacivala leševe. Da se to sprijeci, razrezivali bi im trbuhe, onda bi tjelesa potonula. – Pa ko je to ucinio? – pitao sam. – Vecinom mještani i srbijanski cetnici, ali ovih zadnjih je bilo vrlo malo. Cetnici su unišli bez borbe i otpora u Focu i napustili je bez borbe i otpora. Kad je došla naša brigada i kalinovicki odred, srbijanski cetnici i desetak mještana su pobjegli, ostali su ostali i nista im se nije dogodilo. Eto za šest mjeseci našlo se medu muslimanima dvanaest ljudi, koji su prihvatili poziv da saraduju sa ustaškim vlastima, a za osam sati su

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja skoro svi Srbi postali cetnici i poceli da kolju sve odreda, ne birajuci i ne praveci razliku ko je kriv a ko nije. I nije se našlo ni dvanaest od šesnaest hiljada Srba da uzme u zaštitu bar jednog muslimana ili njegovu obitelj i imovinu od osam hiljada poklanih muslimana u focanskom srezu. To je ljaga koju niko nece moci izbrisati sa lica mojih srpskih sugradana. To je zlocin kome nema premca.

Ja sam roden u ovome gradu, odrastao sam zajedno sa Srbima. Izmedu muslimana i Srba vladali su korektni susjedski odnosi. U Foci nije bilo posebnih kafana i gostionica, svugdje smo bili izmješani kao prijatelji. Postojala su doduše muslimanska i srpska kulturna društva, ali na njihove 69

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja priredbe mi smo išli i oni su dolazili na naše. Škole su bile zajednicke, igrališta su bila zajednicka. Nekoliko godina pred Drugi svjetski rat osnovano je cetnicko udruženje. Clanovi su dobili puške, ponekad paradirali u srbijanskim uniformama, a ponekad i prijetili. Za sedam mjeseci vlasti Države Hrvatske od tridesetosam hiljada muslimana iz focanskog sreza ustaški režim nije uspio mobilizirati više od dvanaest ljudi u ustaše. To zbog toga, što se operiralo sa protusrpskim parolama. I to su bili uglavnom odbaceni elementi i lumpenproletarijat koji nikako nije mogao predstavljati muslimane. Za sedam mjeseci na teritoriji Foce izvršeno je 20-30 hapšenja; možda su svi ti bili strijeljani. Njih su sproveli u Sarajevo. To je izazvalo ogorcenje u redovima muslimana. Znam, da su mnogi ugledni ljudi intervenirali da ih se oslobodi. Ni jedan ugledni gradanin Foce nije nicim odobrio ustaške postupke. U Foci niko nije bio strijeljan, niko opljackan, nikom se nije izvršila premetacina.Od mosta uz Donje Polje slika nije bila ljepša. Kuce koje nisu bile spaljene bile su polupanih prozora i vrata, izgledale su kao napuštene. Ali ljudi su se kretali. Susretao sam partizanske patrole i gradane. Teško sam ih raspoznavao, svi su bili promijenjeni. Kod Grujicica kafane stajala je velika povorka muslimanskih žena i djece i po neki covjek. Držali su u rukama lonce. Ocito nešto se dijelilo. Htio sam da govorim sa nekim. Sjahao sam s konja i oprostio se od mojih saputnika. – Ja cu doci malo kasnije. Teško sam prepoznavao lica. Ona su me gledala tupo i bezizražajno. Bez oduševljenja i mržnje. Vidjelo se da su preživjeli strašan užas. – Šta cekate? – pitao sam. – Dijele nam kašu od suhog voca!

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja Iz redova se izdvojila Ferida Mulabdic, studentkinja medicine, naša simpatizerka. Jedva sam je prepoznao. Njeno puno lice utonulo je. Sjaj ociju ugasio. Kao da je ostarila. Pozvao sam je da pode sa mnom. – Cekaj da primim kašu, majka mi je gladna, a ni ja nisam dugo jela. – Podi samo, kod mojih kurira ima nešto za mene, pa cu ti dati. Molim te ispricaj mi, kako je sve to bilo. – Šta da ti pricam, vidiš i sam: Covjek ne zna odakle da pocne. Pored nas su nekoliko starih muslimana vukli mrtvace. Konja nisu imali, nego su neki vukli a neki gurali. – Vidiš, ovako vec deset dana, otkako su došli partizani, ljudi skupljaju po ulicama i kucama i sahranjuju ih. Došli smo na Cehotinski most. – Sve se to dogodilo iznenada. Talijani su se jednog dana uznemirili. Priprema se napad partizana, govorilo se. U zoru je domobranska ceta sa ono malo ustaša napustila Focu i povukla se prema Brodu, jer su im Talijani rekli, da nece braniti, nego ce biti predana cetnicima. Talijani su otišli jedno poslije ponoci prema Cajnicu za Pljevlje, a cetnici su isto jutro došli. Ujutru svi mještani Srbi bili su sa kokardama i pod puškama. Desetak ih se proglasilo za vojvode, stotine za komandante i komandire. Komandant mjesta je focanski prota Jovicic. Svi muslimani morali su predati kljuceve radnji i duplikate kucnih kljuceva. Ali nitko nije otkljucavao, vrata su se obijala. Vece nakon toga pocelo je klanje. Po moga oca i brata došao je Dejan Kocovic sa nekoliko seljaka i Dejanova sestra. Dok su ih vezali, nas je ona pocela tuci da kažemo, gdje imamo zlato. Bože, to nije vjerovati, da prva naša komšinica, s kojom smo bili citavo vrijeme tako dobro, je u stanju tako nešto uraditi.

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja – Dobro, a što je sa Vladom Hadživukovicem, Vasilijem Sunarom, Slavkom Mazicem i ostalim uglednim Srbima, koje smo mi muslimani držali prijateljima i zašticivali ih od ustaša. Vlado i Vasilije bili su u glavnom odboru komande mjesta i pravili PLAN strijeljanja. Slavko je sa Bobom Jejicem bio za preuzimanje radnji. Eto dali smo sve. U Foci neceš naci nijednu muslimansku kucu, koja ima rezerve odijelo ili više da se presvuce ili kilu brašna da ispece kruh. Naše pokucstvo je razvuceno. Ali najstrašnije su bile noci. Po danu su samo odvodili na strijeljanje. Ali po noci su išli po kucama i onda je pocinjalo silovanje i tucnjava. Samo si cuo pomaganje i vidio vatru. U bivšem srezu i sudu napravili su bili zatvor. Tamo su mucili prije klanja. Ali i na trgovima i na ulicama moglo se vidjeti najstrašnijih stvari. Jednog dana priredili su lov. Pravi lov na ljude. Uzeli su pse i nekoliko stotina vojnika i otišli u brda da love one koji su bili izbjegli smrti. Tragovi po snijegu i psi otkrivali su ljude. Tu vece culi smo pucnjavu, nisu ih dovodili u grad, ubijali su ih na licu mjesta. – Mi smo imali u gradu jednu grupu simpatizera, koja je štampala letke i dijelila naš materijal. Što je bilo sa njom? – Enesa Cengica i oca mu zaklali su prvu noc, neke su poslije pobili, a neke povješali. Uglavnom izuzev Fajka Kurspahica, koji je negdje bio sakriven svi su pobijeni. Srpski dio te grupe je ovdje, sad radi u propagandnom odjelu kod partizana. – A kako su se oni držali? – Pasivno, neki od njih imao je cetnicku kokardu. – Jesu li uspjeli ti koljaci pobjeci ili smo neke pohvatali? 72

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja – Pobjegli su samo desetak, ostali su svi ovdje, ali oni su kao partizani primljeni i imaju svoj odred. Komandant je Strajo Kocovic, samozvani cetnicki vojvoda, koji je bio jedan od najgorih koljaca. Ništa nije ucinjeno da se kazne. Zbog toga sam se obradovala, kad sam te vidjela. – Otidi molim te do moje majke i sestara, reci da sam ovdje i da cu doci cim svršim u Vrhovnom štabu. Cinilo mi se kao da jašem ulicama nekog tudeg grada, izmedu tudih ljudi, nakon strašnog pohoda Džingis Kana ili Avara. Nisam mogao da shvatim što se dogodilo u mom rodnom mjestu. Vrhovni štab smjestio se je u hotelu ‘Gorstl’. Rekli su mi, da me je Tito vec ocekivao, da odem, on je u sobi. U predsoblju me je zaustavio pratilac, rekavši mi da ima netko kod Tita. Nakon nekog vremena izišao je Strajo Kocovic, bradat, obucen je bio u oficirsku uniformu sa cizmama. Preko ramena visili su mu redenici. Na šubari je imao petokraku. Nije me pozdravio samo je cudno pogledao u moj M.P. i bombe na kajišu. Tito ga je ispratio na vrata. – Šta ovaj radi kod Tebe? pitao sam Tita. – To je komandant focanskog partizanskog odreda, ostavio je cetnike i prešao nama. Vrijedan mladic, preko njega cemo privuci još mnogo ljudi. Šaljem ga danas sa Borom Tosovicem u Celebice da mobiliziraju još jedan odred. Tebe trebam hitno, – rekao mi je. – Dobro je, da si vec došao. Sjutra rano ceš sa Feridom Cengicem i clanom Vrhovnog štaba Lolom Ribarom ici na pregovore u Curevo. Tamo su neka muslimanska sela odbila da predaju oružje. Oni su nam poslali parlamentarce, da nam jave da oni nas nece dirati, ali da im oružje treba za borbu protiv cetnika. Medutim, mi smo cetnike otjerali, vršimo veliku mobilizaciju, trebamo 73

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja oružje, a najzad ne možemo trpiti na našoj teritoriji nikakve naoružane jedinice izuzev naših. Putem ce ti ostalo objasniti Lola. Drugi muslimani su ovdje prema nama pasivni. Ti si iz ugledne muslimanske obitelji, ti moraš pokušati pokrenuti muslimanske mase da se opredijele za nas. Cuo sam, tebi su cetnici zapalili kucu i ubili brata, to ce upravo biti još zgodnije da ti kao takav propovijedaš slogu sa Srbima i da im ostali muslimani pruže ruku pomirnicu. Razmotriceš sve mogucnosti sa Feridom i podnijeti mi plan cim se vratiš iz Cureva. Idi da se odmoriš, jer u toku sjutrašnjeg dana se morate vratiti nazad. Otišao sam svojima.Teško sam poznao sestre, toliko su se promijenile, izgledale su tako prestravljene. Majka je isto bila oslabila. Sav namještaj su nam opljackali. Moju majku su silili da kaže gdje ima zlato. – Sinoc sam ga dala komandantu. – Kako se zove? Ona je rekla neko ime i opisala kako izgleda. Opet su dolazili, ali ona je uvijek rekla isto. Sergije Mihajlovic je bio naredio, da se taj komandant, što prije nade, jer je htio da dobije svoj dio od pljacke poznate muslimanske porodice. Tu noc nisam oka sklopio, slušao sam strašne price o cetnickoj strahovladi. Moja obitelj se krila poslije po tudim kucama. Naše komšije Milan Hadžic i Savo Nikovic nisu im dozvolili da se sakriju kod njih nego su ih nagovarali, da mirno cekaju kod kuce. Krili su se po muslimanskim siromašnim kucama, gdje cetnici nisu imali velikog interesa da zalaze. Nisu mi znali reci, ko je ubio brata. Naden je mrtav na Drini opljackan, revolverski hitac više desne obrve dokoncao mu je život. Pokopan je tek nakon odlaska cetnika.

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja Omer-beg Cengic, koji je iskljucen iz kadetske škole radi srbstva, uhvacen je i zaklan na pragu kuce. Nisu mu pomogla odlikovanja ni njegova zagrijanost za srbstvo, jer je bio musliman. Salih-efendija Hasic je bio predsjednik opcine, Veliko-Srbin i jenesovac, zaklan je zajedno sa bratom. Ujutro mi je kurir doveo konja. Jahali smo prema Brodu. Sedam kilometa uz Drinu bilo je sedam kilometara pored mrtvaca i zgarišta. Odatle prema Curevu ista slika. Nakon dva sata jahanja kurir nam je rekao da smo se priblizili Curevu. Nakon još deset minuta jahanja, sa brijega su nas upozorili da stanemo. Poceli smo se dovikivati. Naprijed nismo smjeli sa oružjem. Pošto smo im rekli, da smo došli na pregovore, dozvolili su da ja, Ferid Cengic i Lola Ribar bez pratioca i oružja udemo u selo. Mi smo za svaki slucaj sakrili bombe i u džepove uzeli otkocene pištolje. Docekao nas je jedan mladic i poveo u štab. Preko leda imao je staru lovacku pušku. U jednoj maloj seoskoj kuci sa jednom prostorijom docekalo nas je nekoliko muslimana. Bili su u prostim seljackim odijelima, kao da su se tek sa njiva vratili. Kada smo ušli, oni su ustali na noge. Dobro došli! Selam Alejkum, rekao sam. Oni su me samo malo oštrije pogledali, nisu mi ništa odgovorili. Ovo vam je sin Huseinbega, a ja sam Cengic sa Vihovica, rece Ferid. Ma culi smo za vas da ste u partizanima, – rece jedan. – Pa lijepo, sa kakvim nam dobrom dolazite? 75

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja Rekao sam im naše mišljenje. Ustao je jedan visok, koštunjav seljak, srednjih godina da nam odgovori. Braco – poceo je nesigumim ali odlucnim glasom. Citav kotar je poklan. Necete naci nijednog muslimanskog sela, koje nije zapaljeno, ljudi pobijeni, žene osramocene, djeca poklana. A bez ikakva razloga. U Donjem Curevu su citavo selo sa ljudima zapalili. Citav kraj je smrdio od ljudskog mesa nekoliko dana. I mi, da nas cetnici ne pokolju, sabrali smo oružje i odlucili izginuti ko ljudi, a ne dati se zaklati kao janjci. Mi se protiv vas partizana necemo biti. Nitko od nas nece napustiti selo ni sa oružjem ni bez oružja. A ni u kakvu politiku mi se ne miješamo. Mi branimo živote naše djece i žena. Zar da mi damo oružje vama?! Nekoliko kilometara odavde su cetnici. Oni to i cekaju i poklace nas kao ovce. – Mi cemo dati jednu cetu, da cuva vaše selo, – rekao je Lola Ribar. – Da se ne bi mucili, ostavite vi nama naše oružje i nas na miru. Mi cemo se sami braniti kako možemo. – Šta ce se dogoditi, ako se vi morate povuci sa ovoga terena? Rat je, vi niste jucer ovdje bili, a možda necete ni sutra? – upitao je jedan starac. Ribar je poceo da govori da mi necemo trpiti, da na našem terenu itko ima vojne formacije osim nas. – Mladicu, ovo je naš teren stotine godina, ovdje su naši domovi. Mi cemo na ovoj zemlji ostati. Ne dirajte nas i necemo vas dirati. Zaludu trošimo vrijeme.

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja Oprostili smo se i pošli. Na kosi je stajala jedna žena sa puškom i osmatrala. Nas je poveo isti mladic do kraja sela. – Imaš li koji metak, beže? pitao me je da ne cuju drugi. – Nemam metaka, ali dacu ti dvije bombe, – rekao sam mu glasno i izvadio mu ih. Zatražio sam i od Lole i od Ferida po jednu i dali smo mu. – A je li i ovo musliman? – pitao je za Ribara. – Ja sam Srbin, – rekao je Lola. – Svaka ti cast, mladicu. Ama reci ti meni, zašto nas kolju ovdašnji Srbi. – To su srpske ustaše, – rekao je Lola. – Vala ustaše vako nisu radili! Jašuci ispod Cureva kroz srpsko selo, iskupili su se seljaci da nas pitaju. – Jeste li bili u ustaškom gnijezdu? Šta kažu Turci? Imaju li oružja i municije? Jesu li se ukopali? Ima li ih mnogo? – pitali su nas. – Oni nisu ustaše, nego pošteni ljudi, – rekao je Ribar – Imaju i topove i mitraljeze, ne pitaj! Ribar se složio s mojim mišljenjem, da se ostavi oružje Curevcima, ali sam vidio da niti on ni Ferid nece to kod Vrhovnog štaba energicno podržati. Tito je na referat pozvao Ribara, dok sam ja morao sa Feridom i nekoliko mještana komunista, muslimana, da razmotrim pitanje angažiranja muslimanskih masa. 77

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja – Mi nismo bili dovoljno energicni, rekao mi je Ribar, kad se vratio od Tita. Ujutro se vratio focanski odred Straja Kocovica, pojacan dvjema cetama prateceg bataljona Vrhovnog štaba, koje su imale bacace, teške mitraljeze i jedan mali brdski TOP. – Ti ceš opet sa mnom danas u Curevo, ide sa nama i Rade Hamovic, koji ce rukovoditi napadom, ako ne prihvate ultimatum. – Ja ne mogu, neka pode Ferid. – Tito je tako odredio! Otišao sam Titu i rekao da ja sa Strajom, koji je klao po Foci ne mogu ici, pogotovo u akciju za razoružanje ljudi, koji brane svoje živote od razbojnika. Mjesto mene je otišao Ferid Cengic. Curevci su predali oružje uz casnu rijec i obecanje, da ce im se oružje vratiti, ako se partizani budu povlacili sa terena. Dotle ce selo cuvati od eventualnih napada cetnika desetina partizana, koju je selo dužno hraniti. Osim oružja je moralo dati 150 goveda i 300 ovaca. Na referatu o angažiranju muslimana predložio sam Vrhovnom Štabu slijedece: lzdati javni proglas u kome ce se osuditi cetnicko klanje nad nevinim muslimanskim življem u Foci. Organizirati posebnu komisiju koja ce opljackane stvari i namirnice oduzeti i vratiti vlasnicima.

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja Ukinuti narodni odbor, u kome su samo Srbi, i to neki cetnici, i samo jedan musliman, Ferid Cengic, koji uopce nije iz Foce. Imenovati novi narodni odbor koji ce biti sastavljen po broju stanovnika Foce od muslimana i nekompromitiranih Srba. Ukinuti sadašnji sud, koji mjesto da sudi cetnicke koljace i da dade satisfakciju muslimanima, osudio 12 muslimana na smrt. Medu njima narodnog opozicionara beogradskom režimu prije rata, predsjednika opcine u Ustikolini Suljbega Cengica, za koga mi je Moša Pijade rekao, da je bio ispravan i da smo ga trebali pozvati na suradnju. Imenovati narodni sud, koji ce suditi sve koljace i organizatore klanja, koji se nalaze na partizanskoj teritoriji. Takav pravedni stav prema muslimanima stvorice povjerenje muslimanskih masa prema partizanskom pokretu i oni ce se opredijeliti za nas. Po mom mišljenju za to je bio zgodan momenat. Ustaše su se bile kompromitirale kao pomagaci i sluge okupatora. Cetnici su svojim zlocinima izazvali mržnju svih ljudi, a pogotovo muslimana, na kojima su pocinili tako strašan zlocin. Ako mi ovo propustimo, Pavelic ce iskoristiti priliku da se prikaže kao jedini branilac hrvatskih života u istocnoj Bosni, a mi cemo se kompromitirati, da smo sankcionirali jedan od najgnusnijih zlocina u povijesti Bosne. I možda zauvijek izgubiti domace mase na ovom podrucju. Sa mnom je bio i Ferid Cengic, koji se nije usudio na pitanje Tita potvrditi da po svim stvarima dijeli moje mišljenje. Na tome savjetovanju Vrhovnog Štaba bili su prisutni: Tito, Marko (Aleksandar Rankovic), Moša Pijade, Lola Ribar, Milutinovic-Milutin i Milovan Ðilas. Jedini, koji je izgleda akceptirao moje izlaganje bio je Milutinovic, koji je rekao, da bi u 79

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja vezi sa tim trebalo održati kratak sastanak CK i Vrhovnog Štaba. Tito je smatrao, da je stvar sasvim jasna, da mi po tom pitanju nemamo mnogo diskutirati. Aleksandar Rankovic mi je odgovorio slijedece: – Treba smatrati našom velikom politickom pobjedom, da je osnovna cetnicka masa prilikom nastupanja naših jedinica prešla nama. Mi ne možemo iz obzira prema njima da pohapsimo i sudimo njihove komandante, ma da su oni bez sumnje pocinili zlocin prema muslimanima. Drugo, muslimani se još kolebaju i ne može biti govora o njihovom masovnom prelazu na našu stranu, a pojedinacni prelazi mogu nam škoditi, jer ce izazvati lošu reakciju Srba. Nama muslimani u Foci sada nisu potrebni kao borci nego kao pomagaci. Mi imamo šnajdersku, šuštersku i druge radione; muslimani nece da nam rade; tvoj zadatak je da se privuku k nama. Naravno naše simpatizere i clanove partije mi cemo prikriti i slati na drugi teren, gdje kao takvi mogu djelovati. – Ja prilaz cetnickih masa ne uzimam kao definitivan, oni ce nas prvom prilikom napustiti. Ali mišljenje Markovo bilo je mišljenje Vrhovnog štaba i ja tu nisam mogao uciniti ništa. – Ja mogu od srca da se angažiram samo na ovom planu, koji sam podnio, – rekao sam Marku. Cekao sam dva dana odluku Vrhovnog štaba. Niko me nije zvao. Izgleda, bio sam nepodesan za politicki rad u mome rodnome mjestu. U to vrijeme iskoristio sam priliku, da se upoznam sa dogadajima, koji su prohujali preko ovih krajeva. 80

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja Pravio sam zabilješke o razgovorima sa ljudima muslimanima i katolicima, koji su klani i Srbima cetnicima koji su klali. Pogledao sam sva zgarišta i mjesta gdje su cetnici vršili klanja i obišao cetnicki zatvor, u kome su zidovi bili poprskani krvlju i mozgom. Pogledao okolna srpska i muslimanska sela. Pošto sam imao jugoslavensku oficirsku uniformu, kožni kaput, pištolj, MP, jašio konja, to su prema meni Srbi seljaci bili povjerljivi u uvjerenju, da sam Srbin. – Kakovi ste, brate, vi Srbi, – pitali su me Srbi seljaci, kad ne DATE da istrijebimo Turke? – Nije srpstvo valjda u strijeljanju muslimana. – Pokušao sam da im objasnim, kako žive drugi narodi i da je sramota što se kod nas radi. – Samo da vi odete. Dacemo mi njima, – kazala mi je jedna žena. Muslimani su bili prestrašeni. Nisu se nama tužili, niti se na nas nešto obracali. Jedanput šetajuci uz Drinu sreo sam jednu muslimanku, koja mi je prišla. – Ja sam majka Ibra Muftica, on je sa tobom išao u školu i družio se s tobom. – Da, da, sjecam se. Šta je s Ibrom? – Zaklali su ga, i oca mu i sestru i mladeg mi sina Abdurahmana. Mene su htjeli i jedan kaže: – Ostavite nju neka živi i neka prica kakva sudbina je zatekla Turke. – A tko je to ucinio? – Popadic Ranko i Zecevic. Danas sam ih srela obadvojicu – Popadic je vaš -, komandir. 81

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja Otrcao sam u komandu mjesta, Colakovic Rodoljub i Risto Tosovic su bili tamo. Ispricao sam im uzbuden sve to i tražio, da se ovi koljaci uhapse. Colakovic i Tosovic nisu nimalo bili zacudeni niti uzbudeni ovom pricom. Colakovic mi je rekao: – Kada bi mi hapsili koljace medu ovdašnjim Srbima, onda bi pohapsili pola našeg Narodnog odbora i vecinu vojnika. – Pa to je strašno, drugovi, da mi ništa ne radimo, nego ih još primamo u naše redove. – Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se preko 95% Srba, rekao mi je Tito kad sam tražio njegovu intervenciju za ovaj slucaj. – Ali to nije protusrpska politika. To je protukoljacka politika i ja sam uvjeren, da to nije na svim mjestima tako. – Ti izgledas slabo, ti treba da se ispavaš i odmoriš, rekao mi je Tito opraštajuci se. Tada sam shvatio, da sam nemocan. Plivati uz bujicu meni samome bilo je nemoguce. To nisu bili dani mojih sumnja, to su bili momenti, kada sam bio na rubu definitivnoga prekida i tada mi je sinula u glavu misao da napustim redove partizana. Ali ja sam znao, ako tu namjeru pokažem, biti cu nemilosrdno srijeljan. Da pobjegnem? Tada se nije moglo birati. Oko mene bili su samo ustaše, cetnici i Nijemci. Možda sam trebao svoj stav zatajiti. Ne protiviti se stavu Vrhovnog štaba i tek sa cvrste pozicije jednog komandnog položaja nastojati uciniti, što se može. Ali

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja ja sam tada smatrao za svoju dužnosti, da upozorim na pogreške pokreta i komande.

(“Godišnjak”, 1957.)

FOČA 1941.-1945.:Protiv zaborava i tabua…(FOTO)

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja

OTRGNUTO OD ZABORAVA Prenosimo nekoliko autentičnih zabilješki o stradanju fočanskih muslimana u periodu 1941. – 1945. godine iz knjige GENOCID NAD MUSLIMANIMA 1941 – 1945 – Zbornik dokumenata i svjedočenja od Vladimira Dedijera i Antuna Miletića, u izdanju “Svjetlost” Sarajevo, 1990.

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja

Više od 8000 fočanskih muslimana je pobijeno/poginulo u tom periodu. Četnici su klali, spaljivali, silovali…Drina je bila krvava, krvava je bila i Ćehotina. Opljačkano je sve muslimansko. Opustošeno. Satrveno. Nekim porodicama 85

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja sjeme se zatrlo. U muhadžirluk otišlo podosta fočanskog naroda. NEKO SE VRATIO, neko nije…Opravdano se postavlja pitanje kako je funkcionirala FNRJ/SFRJ fabrika laži – da se nikad u Foči nije postavilo nikakvo znamenje, nikakva tabla na sjećanje na žrtve genocida u Foči 1941. – 1945. godine. Pored takvih stravičnih prizora, razrušenih objekata, porušenih džamija, mesdžida, mekteba… Ubijanja svega što je muslimansko…

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja

Dosta od toga bilo je moguće obnoviti i popraviti, a dio konzervirati i očuvati i tako sačuvati autentičnost jednog zloglasnog mjesta da posluži kao opomena da se FOČA više nikada i nikome ne ponovi. Ni taj zloglasni most Princa Karla ne nazvaše Mostom STRADANJA… OVO je samo djelić DA SE NE ZABORAVI.

FoÄ?a 1942.-2017. : 75 godina od prvog osloboÄ&#x2018;enja

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja

NAUČITE…PAMTITE…PRIČAJTE…OPOMINJITE…

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja

priredio:Kenan Sarač

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja

Nerkica Besagic: „Njegova majka je stanovala u Tabacima gdje su joj Boracka organizacija napravila kuću i svake God. Su dolazili iz organizacije i Titovog fonda donosili cvijeće i poklone a teta Alija Šerifova sestra je išla u Zagreb i tamo radila sa umjetnikom na pravljenje Biste. Jer slike ne postoje čak ni jedna sa njegovim likom. A otac mi je isto pričao o njemu.“

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja Partizanska olimpijada u Foči 1 - 10. maj 1942. U historiji Narodnooslobodilačkog rata značajno mjesto pripada fočanskom periodu, koji je trajao od 20. januara do 10. maja 1942. godine i koji se, zbog društveno-političke aktivnosti koja se tada odvijala u Foči, naziva Fočanskom republikom. U Foči su tada boravili Vrhovni štab NOVJ, Centralni komitet Komunističke partije i Savez komunističke omladine Jugoslavije i drugi politički i vojni organi sa vrhovnim komandantom Titom na čelu.

U tom periodu napravljen je koncept organizacije života i stvorena ideja o mogućem preporodu. Međutim, to je bio samo predah između dvije ofanzive. Iz tog doba su i Fočanski propisi o ustrojstvu i radu narodnooslobodilačkih odbora, čiji je tvorac Moša Pijade.

Partizanska Olimpijada Za prvo obilježavanje prvomajskog praznika u toku Narodnooslobodilačkog rata vezana je i jedna sportska manifestacija, prvo organizovano sportsko takmičenje na slobodnoj teritoriji Foče - Partizanske sportske igre. Sumorne i teške ratne 1942. godine Tito je pokrenuo inicijativu da se u Foči organizuju sportska takmičenja, ukazujući na nužnost stalnog jačanja psihičke i fizičke spremnosti, podizanja morala boraca i isticanja značaja sporta: "Veličina naroda jedne zemlje cijeni se po tome kako se on drži u danima najtežih 92

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja iskušenja; ona se cijeni po tome što je radni narod jedne zemlje sposoban izdržati i kakva je njegova moralna snaga u danima najtežih iskušenja".

O Titovoj ideji da se organizuju partizanske sportske igre organizovan je sastanak kome je predsjedavao Ivo Lola Ribar, sekretar CK SKOJ-a i član Politbiroa CK KPJ.

Uskoro je utvrđen program Partizanskih sportskih igara. Predviđeno je da se takmičenja odvijaju u fudbalu, odbojci, atletici i šahu. Tako su u Foči nastale Prve partizanske sportske igre, prvo organizovano sportsko takmičenje u toku NOR-a.

Fudbalska utakmica Inicijator gotovo svih takmičarskih disciplina bio je Ivo Lola Ribar, ujedno i aktivni učesnik. Na stadionu pored Ćehotine na sportskim igrama učestvovale su ekipe Vrhovnog štaba, Valjevaca, Trećeg kragujevačkog bataljona, Fočanske omladinske čete, Komande mjesta i Fočanske radne čete. Najviše pažnje privukla je fudbalska utakmica između ekipa Vrhovnog štaba (za koju su, između ostalih, nastupili i Vladimir Dedijer, Sreten Žujović, Aleksandar Ranković, Slobodan Penezić Krcun, Arsa Jovanović, Milentije Popović, Vladimir Velebit, Mićo Jovanović, slikar Vojo Dimitrijević, Ivo Lola Ribar i njegov brat Jurica Ribar) i Fočanske omladinske čete (Aco Visocki, Čedo 93

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja Prodanović, Božo Hadživuković, Vasilije Žižić, Alija Hrbat, Arslan Gotovuša, Josip Kelava, Muhamed Ališa, Alija Ćebo, Hajro Memišević i Nebojša Babić)

Prva poslijeratna Partizanska olimpijada je organizovana 1977. godine. Od tada, svake godine u drugoj sedmici maja okupljali su se u Foči i na Tjentištu sportisti iz cijele Jugoslavije, mladi reprezentativci fudbalskih, odbojkaških i atletskih selekcija svih socijalističkih republika i pokrajina tadašnje Jugoslavije, zatim sportisti jedne vojne škole i grada domaćina. Ceremonijal otvaranja bio je veoma bogat. Svake godine na otvaranju se izvodila sletska vježba sa velikim brojem učesnika, a na jednoj Olimpijadi na sletskoj vježbi je učestvovalo 900 učenika osnovnih škola i Školskog centra iz Foče. Sletske vježbe su ozbiljno pripremane, pod stalnom brigom Komisije za sletske vježbe. Pored takmičarskog dijela, Partizansku olimpijadu pratio je i niz kulturnozabavnih sadržaja… Svake godine je organizovan zajednički odlazak učesnika Olimpijade na Tjentište, posjete Spomen-kući, Spomeniku i sportskim objektima, kao i prisustvovanja velikom času istorije na Spomen-kosturnici u Dolini heroja, odakle je i polazila olimpijska vatra.

Foča 1942.-2017. : 75 godina od prvog oslobođenja

PREDAJA!!!

ZASTAVE!!!

FoÄ?a 1942.-2017. : 75 godina od prvog osloboÄ&#x2018;enja