Historija foče 3 novi prilozi za historiju foče

HISTORIJA FOČE 3 – NOVI PRILOZI ZA HISTORIJU FOČE (izbor tekstova sa portala focanskidani, flickra i facebooka) pripremio i priredio:Kenan Sarač

Posted on Mart 6, 2017

HISTORIJA FOČE : Opis Foče iz 1888. godine (foto)

Opis Foče od 21.03. 1888. godine iz pera Sulejmana Solonjanina, učitelja.

Objavljeno u listu za zabavu, pouku i književnost “Bosanska vila”, u broju 9 od 1. maja 1888. godine.

priredio:Kenan SaraÄ?

Posted on Mart 6, 2017

HISTORIJA FOČE : Foča i fočanski kotar 1895. godine (foto)

Foča i fočanski kotar 1895. godine, napisali Adam Karszniewicz i Aleksander knez Dabiša.

Objavljeno u listu “Nada”, u broju 18 od 15. septembra 1895. godine. “Nada” je bio list namijenjen pouci, zabavi i umjetnosti, koji je izlazio dva puta mjesečno u periodu od 1895. do 1903. godine.

p riredio:Kenan SaraÄ?

Posted on Mart 8, 2017

FoÄ?a : Hanovi i karavansaraji

Hamdija Kreťevljaković : Hanovi i Karavansaraji u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1957.

Posted on Mart 8, 2017

FOČA : Esnafi i obrti

Hamdija Kreševljaković o esnafima i obrtima u Foči.

...NAPOMENA:Ovdje je uvaženi akademik Hamdija Kreševljaković napravio grešku ili previd u označavanju Međurječja. Međurječje je dio grada Foče ili mahala, poznata kao

i Džaferbegova mahala, - navodeći da je to mjesto udaljeno 17km od Foče – inače i u Međurječju je bila Tabhana – kožara. (napomena:Kenan Sarač)...

Hamdija Kreševljaković : Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463.-1878.) I. dio, Hamdija Kreševljaković : Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini II. dio: Mostar, Zagreb, 1951.

Izabrana djela Hamdije Kreševljakovića objavljena su u četiri svezka 1991. godine.

Posted on Mart 8, 2017

JELEČ kao obrtni centar

O Jeleču i njegovim zanatima piše Hamdija Kreševljaković.

Hamdija Kreševljaković : Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463.-1878.) I. dio, Hamdija Kreševljaković : Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini II. dio: Mostar, Zagreb, 1951.

Izabrana djela Hamdije Kreševljakovića objavljena su u četiri svezka 1991. godine.

priredio:Kenan Sarač

Posted on Mart 9, 2017

FOČA : LONDŽA

Na kraju ovoga prikaza arhitektonskih spomenika u Foči vrijedno je nešto reći i o jednom zasebnom objektu, londži, kakvu je kod nas imala jedino Foča.

Londža (od tal. l o g g i a) u Bosni znači prostoriju, u kojoj članovi esnafa drže sastanke, te i sam upravni odbor jednog esnafa, a potom i zaseban objekat u kojem se sijeli, zabavlja, pije, svađa i miri, te je u tome smislu poznaje osobito

naša narodna pjesma (Pivo piju age Udbinjani, na Udbini u londži kamenoj).

Londža u Foči ima upravo to zadnje značenje. To je zapravo kiosk, kome je samo podnožje bilo od kamena, a sva ostala konstrukcija od drvenih elemenata pod četverostrešnim šatorastim i ćeremitnim krovom sa šiljkom (»mizrakom«) na samome vrhu; objekat lagane, treperljive arhitekture, koja je potpuno odgovarala svojoj namjeni. Sagrađen je na samoj visokoj obali Drine u Gornjem Polju, nešto niže Memišah – begove (Nazorove) džamije. U toj londži iskupljali su se Fočaci tamo u smiraje sunca i sijelili uz duhan i kahvu, što ju je tu, pred očima gostiju, spravljao poseban službenik. Rješenje unutrašnjeg prostora bilo je potpuno u skladu s namjenom objekta: kvadratični prostor, uzdignut iznad puta za tri stube, sa sjeverne strane, od udarca vjetra zatvoren, a na ostale tri strane potpuno otvoren, da gosti mogu meračiti u zelenoj Drini i još zelenijoj i romantičnoj okolini. Gosti su sjedjeli na sećiji, koja se protezala uz sve četiri stijene, a na samoj sredini prostora bilo je malo ognjište, na kojem se spravljala kahva. Sve do god. 1894, dok nije proradio moderni gradski vodovod, voda za kahvu u tome kiosku dobavljala se izravno iz korita Drine, koje leži duboko dolje ispod kućice. U tu svrhu služila je posebna naprava: vitao ili čekrk u samome kiosku sa željeznim užetom od londže do vode kojim se spuštala i dizala kofa s vodom. Taj posao obavljao je obično kahvedžija, ali su se i gosti pokatkad time zabavljali i na taj način se iživljavali. Londža je radila sve do posljednjeg rata (II sv. rata), a sama zgrada, već dotrajala, oborena je god. 1947. Očuvali su se jedino još kameni temelji s vanjskim dimenzijama 4,55 X 4,55 m. Priložena skica tlocrta i perspektive napravljena je na samome mjestu na osnovi ostataka temelja i detaljnih opisa, koje su dali mještani. Kad je, pak, taj objekat nastao, ne može se ništa sigurno reći. I najstariji ljudi u Foči kazuju da ga od malih nogu pamte istog onakvog, kakav je bio i u posljednje vrijeme. Budući da je objekat stajao u neposrednoj blizini Memišahbegove džamije, jedno narodno predanje veli da je londžu osnovao još sam Memišahbeg. Po tom predanju, koje se ne može ni pobijati ni dokazivati, londža bi bila utemeljena još prije god. 1585, kad je već Memišahbeg umro. Foča je doista još u šesnaestom vijeku imala sličnih objekata odnosno lokala, u kojima se pekla kahva i držali sastanci. Zaključujem to po tome, što se u obračunu vakufa Memišahbega navode u Foči još god. 1600 dvojica kahvedžija dakle zasebnih obrtnika, koji su spravljali kahvu i njome gostili građanstvo. Iz toga samo po sebi proizlazi da su tada u Foči bile najmanje dvije kahvane, a one sigurno nisu tu otvorene baš te godine, nego bar koju godinu, ako ne i više, prije toga.

S kahvom su se Turci upoznali u Egiptu i Jemenu za vrijeme ratova sultana Selima I, a prva kahvana u Carigradu otvorena je god. 1534. U Bosnu, pak, došla je kahva negdje u drugoj polovini šesnaestog vijeka, a prva poznata kahvana kod nas spominje se u Sarajevu god. 1592. (136) Naši, pak, gornji podaci ukazuju da su i u Foči rano otvoreni takvi lokali. Po vremenu poznatih vijesti, Foča je, štaviše, mjesto u Bosni, odmah poslije Sarajeva, u kojem se spominje kahvedžiski obrt. U prijašnja vremena nije bilo dovoljno ručnih mlinova, u kojima bi se mljela kahva, a koliko ih je i bilo, oni

nisu mogli zadovoljiti potrebe u kahvanama, gdje se dnevno trošila veća količina kahve. Zato su kahvedžije prženu kahvu tukli u zasebnim kamenim, a negdje i u drvenim stupama, tzv. dibecima. Jedan takav dibek nekog starog fočanskog kahvedžije našao sam uzidan u ogradi groblja Careve džamije.

Usljed duge upotrebe dno mu se bilo prošupljilo, pa ga je vlasnik odbacio. ing. arh Alija S. Bejtić Povijest i umjetnost Foče na Drini (1957.)

Naše starine IV – 1957 /136/ F. Spaho, Prve kafane su otvorene u našim krajevima, Novi behar, V/1931— 1932, str. 41—42. — H. Kreševljaković, Gradska privreda i esnafi u Bosni i Hercegovini (Od 1463 do 1878), Godišnjak Istorijskog društva, godina 1949, str. (separata) 29. _____

priredio:Kenan Sarač

Posted on Mart 7, 2017

Evlija Čelebi : ŠEHER FOČA (1664)

Osvojio ga je Ebu'l-Feth, sultan Mehmed-han, godine 869/1465. Njegova tvrđava, koja se nalazi u brdima, je porušena. On je sada po Gazi Sulejmanhanovom katastarskom popisu (tahrir) domen (has) hercegovačkog paše, a nalazi se na na teritoriji hercegovačkog sandžaka. Njim upravlja vojvoda. To je ugledan kadiluk u rangu kadiluka od tri (stotine) akči; u nahijama tog [kadiluka]ima sedamdeset sela. Ima muftiju, prestavnika šerifa (nekibu'l-ešraf), predstavnika Portinih spahija (sipah kethuda yeri), janičarskog serdara, povjerenika za harač (harac agasi), tržnog nadzornika (muhtesib agasi), baždara ( bazdar-agasi), starješinu esnafa (sehir kethudasi), te razne prvake i velikaše.

OBLIK I POLOŽAJ FOČE -Prostire se uzduž obale velike rijeke Drine, od istoka prema zapadu. S jugoistočne, južne i zapadne strane, u daljini koliko može top dobaciti, nalaze se šumom bogate planine s ogromnim drvećem. Veliki šeher se nalazi u polju, na ravnom i prostranom mjestu. Sve do obale rijeke Drine nanizane su prostrane kuće, prizemne i na sprat. Zidane su od tvrdog materijala, a imaju i vinograde.

Grad ima osamnaest mahala. deset je muslimanskih, a osam je bugarskih, srpskih i latinskih (katoličkih). Jedna je mahala židovska.Ima dvije hiljade sto šesdeset impozantih, krasnih i lijepih kuća, koje su u dobrom stanju; pokrivene su čeremitom i pločama, okružene bašćama, tako da svaka izaziva ljubomoru i zavist perzijskih vrtova.

Najimpoznatiji su novosagrađeni saraji Mustafa-efendije Kadića (Kadizade), zastupnika (halife) spahija u rezidenciji sreće (Stambolu). Zatim Begov (?) saraj, Baš-ačik saraj i Serdarev saraj.

DŽAMIJE.-Ima svega sedamnaest islamskih bogomolja (mihrab). Između svih [ističe se] džamija sultana Bajezida Velije u Staroj čarsiji. To je starinska

bogomolja, sagrađena od tvrdog materijala u starom stilu. Ima drvenu kupolu pokrivenu olovom i jedan minaret.Zatim džamija Fatma-sultane. I to je bogomolja (musala) u dobrom stanju, a pokrivena je čistim olovom.

Zatim ima Osman-agina džamija u kojoj iznad kapije stoji ovaj natpis: “Zgrada Hadži Osmanove džamije koja je slična raju.Postade uzvišen hram svih vjernika.Posjetilac reče datum dovršenja njegove zadužbine:”Posta krasna džamija i privlačan hram” Godine 1022/1613.”

Ova svijetla džamija ima kupolu od dasake, a sva je pokrivena olovom.

Na vratima džamije kadije Osman-efendije nalazi se ovaj natpis; Datum joj je: “Blago onom ko u nju uđe čist”. Godine 1002=1593/4.

Ove pomenute džamije su velike džamije na ovoj strani grada Foče. Osim njih, ima još jedanaest mahalskih mesdžida (zavije).

Rijeka Ćehotina (Tihotina) razdijelila je ovaj grad Foču na dvoje.

Na suprot, istočnoj, strani te rijeke nalaze se ove džamije:Kad drvenim mostom prođemo na suprotnu stranu, onda na vhu mosta imamo Hasanpašinu džamiju.koja je po cijelom svijetu poznata pod imenom Aladža džamija.

To je krasna bogomolja. Ovoj džamiji nema ravne u bosanskom ejaletu, ni u zvorničkom sandžaku, ni u gradu Teslidži (Pljevlje), a ni drugdje. Njen je graditelj Ramadan-aga, glavni zastupnik (bashalife)starog neimara (Kodža Mimar) Sinana, sina Abdulmenan-agina,glavnog neimara (mimarbasi) sultan Sulejmana.On je uložio svu svoju sposobnost dok je napravio ovu krasnu i divnu Aladža-džamiju, kojoj ne može biti ravne. U ovoj džamiji je sa stanovišta ahikteture izraženo toliko sposobnosti, toliko ukusa i finoče i ostvareno toliko ljupkosti da takvu impresivnost nije ostvario ni jedan raniji neimar na zemaljskoj kugli. Kako je ona ljepša i sjajnija od svih džamija ovog kraja, to je ukrasila ovaj grad. Neimar je na zidovima četvorougaone osnove napravio, poput prave zdjele okruglu kupolu (kubbe);ona je uzorna i zaslužuje da se vidi. Minder, mirhab, prozori i galerija mujezina su perforirani (musebbak) radovi od bijelog mramora poput perforacija (gravura) Fahrije u svakom tom detalju izražena je neka posebna sposobnost i vještina poput dopuštene mađije. Spolja na sofi nalaze se tri visoke kupole (kubbe), na četiri mramorna stuba bijela kao kristal. Da ne bi snijeg i kiša zasipali veliki džema'at na ovim sofama je poredano simetrički dvadeset borovih stubova i od drveta inženjerski napravljena neka vrsta krovnog prepusta (sundurma) tako da onaj koji ga vidi ostaje zapanjen, jer je sav taj prepust izgraviran mrežastim glavurama poput gravura Fahrija.

Sav jugoistočni zid ove sofe išaran je raznovrsnim šarama ravnim Bezhatovu, Manijevu i Sahkulovu kistu.

U sredini dvorišta (harem), na mjestu obraslom u zelenilo, pod visokom emailkupolom na šest stubova, koja je kao kupola kakvog visokog dvorca, napravio je klesar mramora (havz) za abdest. To je tako umjetnički izrađen safiski šadrvan da zaljubljeni ljudi, gledajući kako iz slavina teče živa voda i pravi vodoskok, prestanu da čeznu i uzimaju abdest. Sa desne strane ove džamije , do samog puta,podignuta je veličanstvena visoka kupola (kubbe) na četiri stuba. Oko nje je kovački majstor takve gvozdene rešetke i prozore koji su poput radova kovača Davuda. Svaki majstor, inženjeri svjetski putnik, koji pažljivo pogleda ovu kupolu i ove gvozdene rešetke, postaje zapanjen i zadivljen, Osnivač ove zadužbine Hasan-paša umro je u Budimu kao budimski defterdar.

Njegovo su čisto tijelo prema njegovom testamentu (vasiyat), sahranili ovdje u gradu Foči, u dvorištu ove džamije pod limenom email-kupolom. To je i sada

svijetao mauzolej. Bog mu se smilovao! To je, zaista, bio čovjek od ukusa, darežljiv i plemenit, vrijedan i gostoljubiv, pun divnih osobina kao Hatem Tai i Džafer Bermeki. Kako on nije žalio blago, to je neimar Ramadan iz dvadeset i jedne džamije koje je on gradio mogao uzeti poneko iskustvo i vještinu (san'at)i sve ih primjeniti na ovoj džamiji. Uloživši svu svoju sposobnost, on je napravio takav božji hram, da mu nema ravna u Rumeliji (diyar-i Rum). Kako je osnivač bio darežljiv čovjek, on je raznim umjetnicima koji su iz svih krajeva donijeli dobrotvoru na poklon po jedan svoj umjetnički rad dao odgovarajuće nagrade i uzdare.

Umjetnički izrađenim lusterima, koje je takođe dobio na dar, ukrasio je unutrašnjost džamije, pa je i ona postala svijetla bogomolja, poput mlade čije čelo sija kao mjesec. Iznad visokog svoda kapije na jugoistočnoj strani džamije na bijelom i čistom mramoru, napisan je kaligrafski u stilu Kara-Hasarije ovaj natpis:”Ovu časnu džamiju podigao je osnivač zadužbina i dobrotvor Hasan, sin Jasufov i dao joj ovaj hronostih.”

“Primi je vječni(bože)”Godine 1074.

Pokraj ove džamije nalazi se džamija Emira Mehmed-age. To je interesantna, simpatična i lijepa džamija, ali nema posjetilaca. Ovu džamiju narod zove “Pašina džamija (Pasa dzami). Na njenoj kapiji nalazi se ovakav natpis: “Ovu časnu džamiju sagradio je i proširio:Mehmed-aga sin Abdulatifov, upravitelj vakifa.Napisano godine sedamstotina sedamdeset i prve”.

Džafer-efendijina džamija je svijetla, starinska bogomolja kojoj nema ravne, a pokrivena je olovom.

I Sulejman-begova džamija je, takođe, udobna i privlačna, ali ima pomalen broj posjetilaca.

Osim ovih džamija, nalaze se na ovoj strani više mahalskih mesdžida.

U Foči ima šest medresa, u nekim se predaje islamska tradicija (hadis).Postoji osam tekija.Od svih je najznamenitija Bajezid-babina tekija, na jugoistočnoj

strani grada, među vinogradima i bašćama. Ona je okrenuta prema čarsiji i bazaru i predstavlja kosmoranu (ogledalo svijeta). Ukrašena je raznovrsnim maksurama i kuhinjama.

Tu imaju tri javna kupatila (hamam). Jedno je kupatilo pokojne Fatma-sultanije, drugo Bajezidovo, a treće hamam Mustafa-efendije, zastupnika (halife) spahija.

Sudnica (mehkeme), koja je u blizini ovog kupatila, takođe je Mustafaefendijina. U blizini Mustafa-efendijine banje nalazi se prostrana musala.

Ovdje mještani obavljaju blagodarenja.

Postoje dvije javne kuhinje (imaret). Jedna Bajezit-hanova, a druga Aladžadžamije.

Od njihovih specijaliteta na glasu su četrdeset vrsta ribe iz rijeke Drine, i med samotok, sedam vrsta sočnog grožđa, višnje i kruške jeribasme.

Prema dazdaraginim podacima tu ima 26.000 dunuma vinograda na koje se plaća desetina (osur). U čaršiji ima 540 dućana.

Sredinom ovog mjeseca,tamo gdje se nalazi trg varoši, teče rijeka Drina, koja se ne može preći na konju. Jugoistočno od rijeke leži glavni dio grada.

Sjeverno i zapadni [od rijeke] nalaze se plodni voćnjaci (bag). Stanovnici prelaze i na suprotnu stranu čamcima i lađama. Svi dvorci i ugledne kuće grada leže na obali Drine. Njihovi doksati i prozori gledaju u rijeku. Dužina grada obalom rijeke iznosi 4.000 koraka.

Ova rijeka Drina izvire na sredini Hercegovine (dijar-i Hrsek),iz planinskih visoravni Kolašina i Čemerna, iz planina Zagora (=Zagorje) i Uloga. Rastući i skupljajući se postepeno, ona najprije nailazi na ovaj veliki grad i teče jedan sat direkno kroz bašće i ne pravi nikakve vijuge.

Na istočnoj strani grada, pored Aladža džamije, teče rijeka Ćehotina, koja se pod tabhanom (debaghane) sjedinjuje s rijekom Drinom. Rijeka Ćehotina teče s istočne strane grada Foče. Njen izvor nalazi se na jugoistočnoj strani, (kible) u planinama nahije Bihor u prizrenskom sandžaku u Albaniji, koje su udaljene jedanaest konaka. Ona dolazi iz Pive, Nikšića i opasnih Drobnjaka, prolazi ispod grada Plava, zatim Pljevaljskim poljem, protiče kroz grad Foču, dijeli grad na dvoje i tu utiče u rijeku Drinu. (Drina) teče dalje prema sjeveru, nailazi na kasabu Ustikolinu, a zatim se sjedinjuje sa Limom. Odatle teče prema bosansko-sarajevskom Višegradu, prolazi kroz kasabu Bijeljina, te pod gradom Račom utiče u Savu.

U ovom hercegovačkom sandžaku postoje dva znamenita velika grada (mahmiyya), jedan je Foča, a drugi Mostar.

Stanovnici Foče su u licu lijepi i divni ljudi, čistog vjerovanja, pobožni su i dobri muslimani. Muškarci nose raznobojnju čohanu odjeću. Prvaci i velikaši zamotavaju bijele čalme, a srednji stalež nosi pokratko odijelo i čakšire s kopčama, grube papuče i kalpake od raznobojne čohe i kunovine. Govore bosanski. Većinom su trgovci. Hadžija (hodočasnika) i gazija (junaka) ima takođe dosta. Žene nose feredže od crne čohe sa bijelim velom i idu pokrivene kao Rabija Adevija. Djevojke su im vrlo lijepe, povučene, a djeca vrlo bistra i oštroumna, pa su napamet naučila mnoge knjige u stihovima, Mladići su im pravi sokolovi,

neustrašljivi i hrabri junaci. Vječno su u borbi sa Mlečanima. njihovi učenjaci posjeduju rijetka znanja, a njihovim iskusnim ljekarima, ranarnicima i majstorima za puštanje krvi nema ravnih.

Od turbeta koja se posjećuju znamenita su Bajezit-babino i Murat-babino, a obojica su pokopani u svojim tekijama.

FOČANSKI MOST-OGLEDALO ČUDA- Na obali Sredozemnog mora u nahiji grada Menemen blizu grada Smirne na anadolskoj strani ima još jedan grad po imenu Kara-Foča. Ali ovo je hercegovačka Foča. Na zapadnoj srani, pola sata daleko od ovog grada, na Karaburmu, na velikoj rijeci Drini nalazi se drveni mostna jedno okno, koji se diže do nebeskog vrha. To je veoma strašan, i opasan i nesiguran prolaz, koji već propada, jer nije tvrdo građen.

Ovaj veliki most, koji treba pogledati, napravio je majstor stare škole tako da je na jake temelje, koji se nalaze na obje strane rijeke, vješto nanizao jednu na drugu velike i duge grede (tako) da jedna nad drugom izmiče kao pera u krilima lastavice. [Tako] su grede, koje se nižu s obje strane, približene pa je onda na sredini mosta jedan za drugi pet direka lade i tako sagradio ovaj veliki most, kome nema ravna ni na jednom vilajetu. Preko njega prelaze ljudi, konji, mazge i ostala stoka. Most se jako ljulja, pa se čovjek ne usuđuje ni da pogleda dolje. Čovjeku se smraći pred očima, srce mu zalupa. U ovim krajevima uopće nema kola, a i da ih ima, ne bi mogla prelaziti preko ovog mosta. To je most pokojnog Sulajman-hana. On je za njegovo održavanje uvakufio jedanajest sela.

Zatim smo opet došli u Foču i s nekoliko prijatelja prešli preko rijeke Ćehotine i idući obalom Drine prema sjeveru, došli smo u kasabu Ustikolinu.(iz knjige Putopis o Bosni i Hercegovini – Evlija Čelebi, stranice 73-80)

Evlija Čelebi : Putopis o Bosni i Hercegovini, IP “Sejtarija”, Sarajevo, 1999., 136 stranica priredio:Kenan Sarač

Posted on Mart 7, 2017

Ćamil Sijarić : ĆEHOTINA I DRINA – I MEĐU NJIMA FOČA

Ćehotina govorila Drini: pričekaj me sjutradan do podne, dok ja dođem mutna i krvava… i tako dalje; mutna jeste dolazila, a ne zna se da je nekad došla i krvava. Dolazi Drini sa desne strane, manja je i tanja od nje i boje je drukčije – nije zelene, kao što je zelena Drina. Drina se nekad i zvala – Zelenika, i to je bilo njeno slovensko ime. Kako je i kada nastalo ime Drina, ne zna se.

Legendama nije vjerovati, ali nije nekorisno pomenuti ih – i evo jedne o imenu Drine: kad su Turci prodirali u Bosnu, prvo su morali preći Drinu – koja im se učinila duboka. Dubok na turskom kaže se – “derin”, pa je prema tome ime

Drine nastalo od “derin”, to jest dubok. A može biti da nije tako, kako ova legenda kaže – nego da je Drina riječ ilirska i da znači isto što i ‘’drim’‘, to jeste zelen; pa otud i ime Drimu, što bi značilo zelena voda. Ovdje od “drim” ili “drin” nastalo je ime Drina, što takođe znači zelena voda. Tek, bilo kako bilo, Drina je naša najljepša rijeka; i nijedna u pjesmi nije opjevana koliko je to rijeka Drina…

Nju ne ruži ni ono što kažu: “Niko ne ispravi krivu Drinu!”

O Ćehotini se ne može izvesti nikakva priča – do ta: da je to voda valovita i plahovita kad nadođe, a njoj često padne na um da nadođe, i kako to pjesma kaže da poplavi Aladžanske dvore. To kad ih je poplavila bilo je 1731. godine.

Uz taj povodanj odnijela je 200 kuća, dva mosta, cijelu čaršiju, hanove i dućane i opus- tošila grad Foču. Ovdje – kad uđe u Foču, Ćehotina uspori svoj tok, predaje se zelenoj Drini i za nju je to: – kraj! – i ona ovdje kao da kaže: “Kad prođem kroz Foču, ne žalim da umrem!”

Jer Foča je jedan vrt, jedna bašča, jedan ljubak i pitom grad, u koji su – i to izdaleka, ljudi dolazili da tu, ako ništa drugo, a ono umru! I čije kosti sve tu ne leže – leže još od davnih davnina, iz vremena stećaka… – kosti “starih dobrih Bošnjana”. Na njihovim nadgrobnim pločama lukovi su, strijele, mačevi – i znaci koji su kasnije dolazili, tek svi stari, i zbog toga jedna istorija…

Foča je bila naselje, još u srednjem vijeku, u kojem se prodavala dubrovačka roba, držali vašari -“trgovalo stokom, nakitima i oružjem – svim i svačim.

Nedaleko od nje je Tjentište, što je došlo od latinske riječi ‘’tenta’‘, a to znači šator – što, odnosno, znači da je tu bila carinarnica. I cio ovaj kraj istorijski je, jer ovdje – kod Ustikoline, Turci su prvi put prešli Drinu i počeli s osvajanjem Bosne. Iz ovog su kraja Pavlovići, Borovinići, Čengići, Kukavice – pa i onaj paša Kukavica koji je dva put bio na Bosni vezir, i o kojem je ostala pjesma: “Jadna Bosno, šta si dočekala, da u tebi dvije ptice sude – Kos kadija, paša Kukavica!” Sava Vladislavić, takođe čovjek iz ovoga kraja, bio je ruski ambasador u Kini, a Sinan-paša Borovinić osvojio je, kao oficir sultana Selima Drugog, Egipat i tamo i umro.

Dugo vremena Foča je bila jedan od najvećih gradova na putu ka Carigradu i mjerila se sa Serdikom, to jest Sofijom; bila je sjedište hercegovačkog sandžaka i glavno upravno i trgovačko mjesto sve dok to nije postao Mostar.

Ovdje u Foči bilo je sjedište i upravnika svih carskih rudnika na području Srbije, Bosne i Makedonije i zbog toga i nije čudo što su se u njoj još rano razvili razni zanati – a sa njima bogat i lijep grad, o kojem će putopisci sa divljenjem zapisivati: da ima 2000 kuća, da ima sedamnaest mahala, ima kupatila, hanove, besplatne kuhinje i karavan-saraje, da ima… Ali – koliko god se neko mogao diviti lijepim kućama i bogatim trgovima i dućanima, isto toliko divljenje izaziva isto i mjesto na kojem je položen ovaj grad. To su bregovi koji ga okružuju, a po kojima su četinari – tako da se grane borovine dodiruju s granama jabuka, a kad s e to dvoje nađe zajedno, onda je to jedinstvena slika.

Ako se Sarajevo moglo hvaliti svojim bogatstvom, Mostar svojim učenim ljudima, Livno svojim dobrim konjima, Banja Luka pjevačima – a ono se Foča

mogla hvaliti svojim dobro iskovanim sabljama i jataganima… Fočanski majstori od ovoga zanata bili su čuveni nadaleko – jer gotovo niko “s ove strane mora”, nije umio vezom izvesti, šarom išarati, dragim kamenjem i sedefom iskititi balčake i korice sabalja kao oni.

Stoga se vjeruje da je njihova sablja “fočanka” bila jednaka sablji “dimiskiji”, koja se kovala u Damasku, a stizala ovamo u Bosnu.

Ali – najbolji majstor u ovome gradu svakako je bio zidar koji je zidao džamiju Aladžu; jednu od najljepših džamija u Bosni. Tome graditelju bilo je ime Ramadan-aga i bio je jedan od učenika velikog turskog neimara Sinana Mimara, koji je izgradio na stotine prekrasnih građevina u Aziji i Trakiji, a njegovi učenici i kod nas: u Pljevljima, Čainiču, Višegradu, Sarajevu, Mostaru, pa i ovu džamiju u Foči. Izgrađena je 1551. godine i – zbog toga što je išarana divnim šarama, kakve se do tada u ovome kraju nisu vidjele, dobila je ime Aladža, što znači – šarena džamija. Sklad linija, mramorni stubovi, portal, kube, ćoškovi i ćošnici i iznad svega 38 metara visoko tanko minare čine ovu građevinu jedinstvenim biserom u đerdanu inače prelijepe Foče. Djelo je jednog od fočanskih “nazira”, to jest upravnika carskih rudnika, kojem je bilo ime Hasan Čelebija.

Rođen je u selu kraj Foče – misli se u Vakufu, odakle je, kao dijete, odveden u Carigrad i pripreman za janjičara. Legenda o njemu priča ovako: kad je došao u Foču za upravnika, ‘’nazira’‘ carskih rudnika u Bosni, Srbiji i Makedoniji, sreo je kraj Ćehotine – na mjestu gdje će kasnije izgraditi džamiju, jednu staricu

kako pere rublje. U razgovoru sa njom pitao je koga ima, a ona mu je rekla da je imala sina, ali da joj je sin, još kao dijete, odveden u Tursku za janjičara i da o njemu ne zna ništa.

On je pitao staricu: je li njen sin imao ikakav znak po kojem bi ga mogla poznati – a ona odgovorila da je na mišici imao mladež i da bi poznala po mladežu. A kada je on zasukao rukav i pokazao na mišici znak, starica je – poznavši svoga sina, od prevelike radosti i iznenađenja tu i umrla. I tu gdje je umrla – Hasan Čelebija je rekao da se njemu načini džamija, a njegovoj majci u njenom selu crkva – jer je njegova majka bila pravoslavna.

Za vrijeme gradnje Aladže Hasan Čelebija je imao i jedno ovakvo iznenađenje: naime, prema legendi, majstor Ramadan je. pošto je izgradio džamiju – izidao do krova, najednom iščezao – tako da se mislilo da će građevina ostati bez krova. Poslali su ljude na sve strane da ga traže, ali njega nigdje nije bilo. I tako je prošla cijela godina – a nakon godine eto Ramadana. Na pitanje ktitora Hasana Čelebije gdje je bio, odgovorio je: da treba da prođe cijela godina da se na građevini slegnu zidovi, pa tek onda da se udari krov – ako se gradi građevina za vječnost. Ktitor je dao da se uz džamiju načini i turbe, u kojem će ga, kad umre, sahraniti.

(iz knjige Zapisi o gradovima – Ćamil Sijarić, str.57-60,) Ćamil Sijarić – Zapisi o gradovima, Bosanska riječ, Sarajevo, 2009. godina, 218 stranica. priredio:Kenan Sarač fotografije:flickr ekranportal13

Posted on Mart 6, 2017

Baština : Foča i okolina u narodnim/usmenim pričama

Narodna (usmena) književnost Narodna (usmena) kniževnost je književnost koju je narod stoljećima stvarao, čuvao i prenosio naraštajima usmenim prepričavanjem, sve dok je nisu

zapisali sakupljači narodnoga blaga.

Usmena književnost sastoji se od bajki, priča, poslovica, legendi, lirskih, epskih i lirsko-epskih pjesama, uspavanki, zagodnetki, zdravica…

83. PREDAJE IZ FOČE I O FOČI U haremu Careve džamije u Foči (na Pazarištu) ima grob sultan-Fatime, unuke sultana Bajazita, koja je, priča se, bila žena nekog sandžak-bega.

Kazivač je čuo pričanje da je na mjestu današnje Careve džamije na Pazarištu, koja je podignuta 1501 godine, bio neki “grčki” magazin za robu, a ne crkva. Careva džamija nije najstarija džamija u Foči, već je to bila Atik Alipašina džamija na desnoj obali Ćehotine. Atik Ali-paša je sagradio i jednu džamiju u Carigradu.

Kod sela Daničića, na starom putu Foča – Miljevina, na brdu Kisače bila je “grčka crkva”. Tu nikad snijeg ne može da se održi, na tom mjestu uvijek je kopno. To je na samom vrhu Kisača, okolo je šuma, oko proplanka. Tu ima i srebrene rude.

Više Careve džamije u Foči ima i sad mali mesdžid. Priča se da je još za bosanske države bila tu kao neka bogomolja. Ima i tekija, porušena: u tekiji su “dobri” zakopani.

Zabilježio po sjećanju Vlajko Palavestra, 27 jula 1978 godine u Foči.

Preuzeto iz iz knjige Djevojka – ptica zlatna pera (Antologija usmene priče u BiH) – Đenane Buturović i Lade Buturović,Svjetlost, Sarajevo, 1997., 275 strana Poglavlje predaje i legende Kazivao Šukrija Njuhović, 1907 godište.

rjeÄ?nik

Sva kazivanja i predaje, kao i rjrčnik preuzeti su iz knjige Djevojka – ptica zlatna pera (Antologija usmene priče u BiH) – Đenane Buturović i Lade Buturović,Svjetlost, Sarajevo, 1997., 275 strana _____

Kulturna baština (“nacionalna baština” ili samo “baština”), naslijeđe fizičkih artefakata i nematerijalnih atributa neke grupe ili društva koje čini ostavštinu prošlih generacija, te se brižno čuva u sadašnjosti kako bi bilo ostavljeno u naslijeđe za dobrobit budućim generacijama. Često se međutim događa da sljedeća generacija odbaci ono što je prethodna generacija smatrala kulturnom baštinom, pa ponovo oživljavanje baštine uslijedi tek nakon smjene još jedne generacije.

Fizička, opipljiva ili “materijalna kulturna baština” (nepokretna kulturna baština) uključuje građevine i povijesne lokalitete, spomenike, artefakte i dr. što se smatra vrijednim očuvanja za budućnost. U to su uključeni predmeti značajni za arheologiju, arhitekturu, znanost ili tehnologiju specifične kulture.

“Prirodna baština” također čini važan dio kulture koji obuhvaća ruralni i prirodni okoliš s pripadajućom florom i faunom što se u znanosti naziva bioraznolikost.

Ovakva vrsta lokacija sa zaštićenom baštinom često služi kao važna komponenta u turističkoj industriji neke zemlje koja privlači mnogo domaćih i stranih posjetitelja.

Baština koja je kroz povijest ostala očuvana često je jedinstvena i nenadomjestiva, te ostavlja odgovornost očuvanja na sljedeću generaciju.

Manje predmete poput umjetničkih djela i ostalih kulturnih remek-djela prikupljaju muzeji i umjetničke galerije. Građanske organizacije i političke grupe često su bile uspješne u davanju nužne potpore u očuvanju baštine mnogih naroda za budućnost.

Baština (ponekad i djedovina ili očevina) se odnosi na imanje koje je naslijeđeno iz prošlosti. Označava i ukupna iz prošlosti sačuvana i njegovana dobara.

Pojam ima niz značenja i odnosi se primjerice na: Prirodna baština, baštinu flore i faune, geologije, krajolika i terena, te drugih prirodnih resursa Kulturna baština, ostavština fizičkih artefakata i nematerijalnih dobara skupine ili društva Tradicionalna gastronomska baština Tradicija Virtualna baština, kao dio kulturne baštine Industrijska baština, spomenici industrijske kulture Nacionalna baština Svjetska baština Povijesna baština Nematerijalna kulturna baština Nematerijalna svjetska baština Naslijeđe dobara nakon smrti Naslijeđivanje, biološko ili genetsko nasljeđivanja fizičkih karakteristika Srodstvo, odnos između osoba koji dijele genealoško podrijetlo… _____ priredio:Kenan Sarač

Posted on Mart 6, 2017

Kule begova Čengića

Objavljeno u u listu “Nada” od 1. marta 1898. godine.

priredio:Kenan SaraÄ?

Posted on Mart 11, 2017

HISTORIJA FOČE : Učiteljska škola „Ivo Lola Ribar“ u Foči

Učiteljska škola „Ivo Lola Ribar“ u Foči radila je od 1960 do 1972. godine i u dvanaestogodišnjem periodu u njoj je diplomiralo 1023 učitelja.

Učiteljska škola „Ivo Lola Ribar“ u Foči je bila specifična po tome što su je, osim učenika iz BiH, pohađali i đaci iz Crne Gore i Srbije, a u manjem broju i iz ostalih krajeva Jugoslavije, dok je isti slučaj bio i sa profesorskim kadrom.

Najviše učenika ova škola imala je iz BiH a zatim iz crne Gore. Od 316 Crnogoraca 108 je bilo iz Pljevalja, pa su jedno odjeljenje zvali crnogorsko.

Nakon što je ispunila svoju društvenu i pedagošku misiji škola je prestala sa

radom. Škola je bila pokretač svih društvenih događaja u Foči, kulturnog, sportskog i obrazovnog života.

priredio:Kenan Sarač

Posted on Mart 10, 2017

Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)

“Pored Aladže nalazi se mezarluk oko 14.000 m2, poznat kao Veliko groblje. U poslijeratnom periodu 1956. godine vladajuća struktura na jednoj od svojih sjednica proglasila je ovo groblje gradskim parkom. Naravno, saglasnost sopstvenika Odbora Islamske zajednice ni muslimana Foče nije tražena.

Grobovi su poravnati. Ostalo je nekoliko starih velikih nišana, napravljene su

staze, klupe i tako je nestalo Veliko groblje, jedan od elemenata identiteta Bošnjaka”, (Faruk Muftić, Foča: 1470-1996, Sarajevo, 1997, str. 132).

“…U neposrednoj blizini tih spomenika, samo nešto niže i također uz samu ulicu pokraj Ćehotine, stajala je do 1953 jedna druga nekropola, zvana Šehitluk, sa sedam očuvanih nadgrobnih spomenika,… “( Alija Bejtić, Povijest i umjetnost Foče na Drini, Naše starine, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, IV, Sarajevo, 1957, str. 44.)

“Idući od mosta preko Ćehotine prema Aladži postojale su, sve do 1953. godine, još dvije nekropole sa starim nišanima ‘Od Fetha’ od kojih se jedna nazivala ‘Šehitluk’. Tu su bili najstariji fočanski nišani izvedeni u formi obeliska ili pak sa turbanima vrlo jednostavne obrade, na kojima su bili isklesani: lukovi, strijele, polulopte, mačevi, polumjeseci, a na nekima su postojali i enamluci.

Većina tih nišana je uništeno pretvaranjem ovog dijela u parkovsku površinu.

Sedam takvih pari nišana, gdje se i danas nalaze, in situ ”, (Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 2, Istočna i centralna Bosna, 3. izdanje, Sarajevo, 1998, str. 41).

priredio:Kenan Sarač

Posted on Mart 10, 2017

Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina

Aladža džamija nalazi se na desnoj obali rijeke Ćehotine, oko 1,5 km daleko od ušća Ćehotine u Drinu, uzvodno od Gornjeg mosta, blizu stare fočanske čaršije i centra grada smještenog u prirodnom trougaonom prostoru kog formiraju rijeke Drina i Ćehotina.

Aladža džamija sa jugozapadne strane je ograničena ulicom A. Fetahagića i rijekom Ćehotinom; sa sjeverozapadne strane velikim parkom koji je do početka 60. godina 20. vijeka bio u sastavu harema Aladža džamije; a sa jugoistočne strane mahalom Aladža.

U sastavu kompleksa nalazili su se džamija, turbe, šadrvan, grobni sarkofazi i nišani. Kompleks Aladža džamije nalazio se na parceli površine 1649 m2, bio

je ograđen kamenim zidom, imao je dvije ulazne kapije i česmu orijentisanu na ulicu A. Fetahagića.

Historijski podaci Nastanak i razvoj srednjovjekovnog bosanskohercegovačkog naselja Hoča (Hotča)(2) bili su zasnovani, prije svega, na geografskom položaju mjesta na dvije rijeke, Drini i Ćehotini, odnosno njegovoj lokaciji na trasi Dubrovačkog druma(3) koji je povezivao Dubrovnik sa Moravsko-vardarskom kotlinom i centralnim prostorom Balkanskog poluostrva.

Trasa Dubrovačkog druma ostala je prepoznatljiva u matrici ulične mreže Foče(4) u Prijekoj čaršiji, koja se nalazi u tangentnoj zoni Pazarišta (Trgovišta(5)), lokaliteta na kom je nastala Hoča (Hotča) u srednjem vijeku(6).

Srednjovjekovna Hoča (Hotča) je prolazila kroz različite faze graditeljskourbanističkog razvoja, od otvorene karavanske postaje (plateja), trgovišta do gradskog naselja. Zbog svog prirodnog položaja između rijeka Drine i Ćehotine, ovaj grad nije bio utvrđen, a gradom je, neposredno prije turskih osvajanja, gospodario posljednji srednjovjekovni hercegovački vladar Stjepan Kosača(7) iz porodice Kosača(8). Kao završna tačka puta preko Čemernog i Sutjeske, po svom položaju Foča je bila predodređena za veće tržište i karavansku stanicu. Ljudi iz Foče počinju da se bave trgovinom, prvenstveno sa Dubrovčanima(9). Domaći trgovci su bili najaktivniji u Foči, gdje ih je bilo najviše (82) (10), a prema intenzitetu zaduženja(11) kod dubrovačkih trgovaca u periodu između 1396. i 1453. godine, odmah su poslije trgovaca iz Prače i Drijeva. Upućeni poslom jedni na druge, fočanski trgovci se udružuju i zajednički zadužuju(12) kod dubrovačkih trgovaca(13), a često poznatiji trgovci bivaju jemci novim trgovcima. U Dubrovnik su isporučivali stočarske proizvode i vosak, a u istočnu Bosnu uvozili tkanine(14). Velika količina tkanina koje se uvoze svjedoči o privrednoj razvijenosti srednjovjekovne Foče, kao i potrebama i kupovnoj moći njenog stanovništva. Prisustvo dubrovačkih trgovaca u Foči povećava značaj samog mjesta(15), koje u 15. vijeku postaje

najveće trgovačko središte istočne Bosne, a u Foči rade i dubrovački zlatari(16). Pojedini trgovci posluju sa kapitalom koji prelazi iznos od 1.000 dukata(17). Trgovci često putuju, mijenjaju mjesta boravka, posluju istovremeno u dva mjesta(18), povezuju se sa trgovcima iz drugih mjesta zajedničkim poslovima(19) i time unapređuju trgovinsku razmjenu pojedinačnih mjesta izvodeći ih iz tradicionalne izolacije. U Foči su se skupljali viškovi žitarica proizvedeni u regiji, trgovalo se voskom, kožom i ostalim stočarskim proizvodima, a od zanata krojački se pominje kao “veoma raširen među domaćim ljudima”(20). Puni procvat ovo naselje doživljava u doba turske uprave(21), naročito u periodu od druge polovine 15. vijeka do kraja 16. vijeka, i u tom periodu se transformiše(22) od kasabe do šehera i važnog administrativno-upravnog centra u Hercegovini(23).

Grad se ne širi koncentričnom izgradnjom oko srednjovjekovne Hoče, ali se izgrađuje planski, prilagođavajući se topografsko-morfološkim uslovima i mogućnostima izgradnje na obje strane rijeka i potoka. Izgradnjom prvih šest(24) mahala(25) definiše se gradski prostor Foče i daju smjernice za širenje naselja na obje strane rijeke Ćehotine i uz desnu stranu rijeke Drine.

Posljedica činjenice da je Foča bila sjedište Hercegovačkog sandžaka bila je razvijanje grada u urbanom, privrednom i kulturnom pogledu, te uspostavljanje potrebne infrastrukture za razvoj sistema civilne vlasti, vjerskih, kulturnoprosvjetnih i privrednih institucija. To, dakako, objašnjava i izgradnju reprezentativnog vjerskog objekta kakva je bila Aladža(26) džamija. Izgradnja Hasan Nazirove (Aladža) džamije početkom druge polovine 16. vijeka naznačiće početak najplodnijeg građevinskog razvojnog perioda Foče.

Prema tarihu isklesanom u kamenoj ploči, dimenzija 50×90 cm, koja je bila uzidana iznad ulaznih vrata, Aladža džamija je sagrađena hidžretske 957.

(1550/1551). Natpis na tarihu bio je ispisan i isklesan u tri elipsasta polja u tri reda. Korišćeno je lijepo nesh pismo(27), a slova natpisa se mjestimično prepliću sa dekorativnim listićima i pupoljcima(28), tako da djeluje kao ornament. Prva dva reda teksta su u prozi, a posljednji je u stihu: «Ovu časnu džamiju i uzvišeni mesdžid sagradio je u ime uzvišenoga Boga dobrotvor Hasan, sin Jusufov za ljubav Bogu, želeći postići božje zadovoljstvo.

Tajni glas izreče joj kronogram: ‘O vječni (Bože) primi (ovo djelo), lijepo.'»(29)

Vakufnama osnivača džamije, Hercegovca Hasan Balije(30) Nazira, Jusufovog sina, nije sačuvana tako da podatke o njenom osnivaču saznajemo: 1) iz prethodno pomenutog tariha,

2) iz natpisa u turbetu uklesanog na nišanu Ibrahim-bega, sina Hasanova: “Umro je pomilovani, pokojni, sretni šehid, Ibrahim-beg, sin Hasana Čelebi Nazira. Neka Bog oprosti grijehe njemu i njegovim roditeljima. Početkom džumadel-uhra…(oštećen dio teksta) i devetstotina po hidžri Vjerovjesnika…(oštećeno)”, tj. između 17. do 26. 6. 1550. godine(31), 3) iz natpisa na osnivačevoj grobnici koja se nalazila blizu jugoistočnog mihrabskog zida džamije: ”Naredbom pravednog vladara, sudije, ispio je čašu smrti i preselio se iz kuće tuge u dom počasti i zadovoljstva, potreban božje milosti, pomilovani, pokojni Hasan Nazir, sin Sinanov. Krajem zilhidže devet stotina i šezdesete godine” (tj. između 27.11. do 5.12.1553)(32), 4) na osnovu jednog osnivačevog darovnog zapisa, napisanog početkom muharema 942. godine arapskim jezikom, zabilježenog na prvoj i posljednjoj stranici jednog vjerskog rukopisa: “…svojoj dobroj djeci, da čitaju iz njega, i svakom ko bude za to dorastao od učenih ljudi nastanjenih u samoj Foči….Ja sam najslabiji božiji sluga, Hasan sin Jusufov, Fočak – Bog mu oprostio!….ispod ovih redova je otisnut pečat pisca ovih redova: “U Boga – dobrotvora pouzdani njegov siromašni sluga Hasan sin Sinanov(33), 5) iz jednog dokumenta dubrovačkog arhiva(34) iz oktobra 1542. godine: pismo pisano “starim ćiriličnim pismenima i na narodnom jeziku(35)”, upućeno dubrovačkoj vlasteli i knezu od “istinitog prijatelja Hasana Balije Nazora(36)”, sa otiskom drugog Hasan Nazirovog pečata na margini pisma: “Rob velikog darovatelja, Boga, ponizni i odani Hasan”, 6) iz zvaničnih bilješki dubrovačkih pisara sačinjenih u periodu između 1543. i 1547. godine(37), 7) iz jedne isprave date srebreničkim ćumurdžijama(38).

Na osnovu putopisa Evlije Čelebije i njegovog detaljnog opisa Aladža džamije iz 1664. godine znamo da je glavni arhitekta bio Ramadan-aga, a da su u

izgradnji objekta učestvovali razni umjetnici, među kojima su svakako bili i domaći dubrovački majstori. Tome u prilog govore mnogi dokumenti koji osvjetljavaju ulogu dubrovačkih graditelja u BiH, koji su radili u srednjem vijeku i gotovo cijeli turski period, a naročito u XVI i prvoj polovini XVII vijeka kad se tu najviše gradilo(39). Poznati kao vješti majstori, pozivani su da zidaju monumentalnije objekte i naročito osjetljivije konstrukcije: svodove, lukove, kupole, te za finije klesarske radove dekorativnog karaktera: baze, kapitele, stalaktite i dr.

Tehnika zidanja Aladža džamije, precizno obrađeni kameni kvaderi, u pravilnim nizovima i horizontalnim redovima, odgovora načinu zidanja drugih islamskih objekata u Hercegovini, koje su zidali Dubrovčani. Isto tako, analiza dimenzija džamije: kao mjera je korišćen dubrovački lakat (=55 cm), a ne turski građevinski aršin (=75,8 cm).

Konačno, u Dubrovačkom arhivu je sačuvan jedan dokumenat od 21.4.1543. godine kojim Vijeće umoljenih iz Dubrovnika odobrava slanje majstora zidara u Foču radi zidanja jednog hospitiuma, tj. imareta, na molbu hercegovačkog sandžak-bega. Iz Evlijinih putopisa saznajemo da je uz Aladžu džamiju postojao Hasan Nazirov imaret(40).

Većina vakufske imovine Aladža džamije nalazila se u regionu istočno od sela Zavajt prema selu Čelebići(41). Na osnovu toga, njegovog darovnog zapisa, dubrovačkih dokumenata, kao i lokacije njegove zadužbine može da se tvrdi da je Hasan Nazir najveći dio života proveo u Foči(42).

Pominjanje riječi Nazir uz ime osnivača Aladža džamije u pisanim dokumentima i klesanim natpisima pojašnjava funkciju i položaj koje je osnivač džamije zauzimao u hijerarhiji turske državne uprave. Od 1526. godine titula Nazira označava funkciju kontrolora i finansijskog nadzornika državne imovine i prihoda ubiranih na carinama, trgovima, skelama, po rudnicima i solanama, te drugim carskim dobrima koja su davana pod zakup na jurisdiktičkom području jednog sandžaka. Nazir je kontrolisao poslovanje nižih finansijskih službenika Carstva emina, amaldara i mutevelija i bio je nezavisan od drugih predstavnika turske vlasti(43). Iz pisane prepiske sa Dubrovčanima može izvjesno da se zaključi da je Hasan Nazirova nadležnost obuhvatala trgovačke carine, a možda i sva carska dobra u Hercegovini. Funkcija koju je osnivač Aladža džamije Hasan obavljao, arapski rukopis koji je on posvetio svojoj djeci “da iz njega čitaju”, titula kadije, kom ga oslovljavaju Dubrovčani u svom pismu od 4.3.1546. godine ukazuju na to da je Hasan Nazir bio veoma dobro obrazovano lice.

O istoriji kompleksa Aladža džamije iz njenog najstarijeg perioda saznajemo iz putopisa Pavla Kontarina, koji navodi da je 1574. godine prešao most i ugledao džamiju koja je imala lijep trijem i zdenac, a koju je sagradio Nisir Aschocha (Hasan Nazir)(44). Ovaj prvi pisani podatak o objektu, zapisan samo 20. godina nakon izgradnje Aladža džamije, naročito ističe trijem džamije i šadrvan, navjerovatnije zbog slikarskih dekoracija trijema i duboreza u drvenom trijemu, a potvrđuje pretpostavku da su šadrvan, a vjerovatno i trijem građeni istovremeno sa džamijom(45). Činjenica da se džamija već 1588. godine pominje kao Aladža, kada je izvjesni

Ali Čelebija spomenut kao hatib Aladža džamije u Foči(46), govori da ovo ime džamija nosi od svog postanka (1550/51), jer je vremenski interval od 37 godina i suviše kratak da bi se ime jedne džamije moglo da zaboravi i usvoji neko drugo ime(47).

U putopisu Evlije Čelebije 1664. godine o Aladža džamiji je zapisano: “Kad drvenim mostom pređemo na suprotnu stranu onda na vrhu mosta imamo Hasan-pašinu džamiju, koja je po cijelom svijetu poznata pod imenom „Aladža džamija”. To je krasna bogomulja. Ovoj džamiji nema ravne u Bosanskom ejaletu, ni u Zvorničkom sandžaku, ni u gradu Taslidži (Pljevlja), a ni drugdje.

Njen je graditelj Ramadanaga, glavni zastupnik (baš halife) starog neimara (Kodža Mimar) Sinana, sina Abdulmennanagina, glavnog neimara (mimarbaši) sultana Sulejmana. On je uložio svu svoju sposobnost dok je napravio tako krasnu i divnu Aladža-džamiju, kojoj ne muže biti ravne. U ovoj džamiji je sa stanovišta arhitekture izraženo toliko sposobnosti, toliko ukusa i finoće i ostvareno toliko ljupkosti, da takvu impresivnost nije ostvario niti jedan raniji neimar na zemaljskoj kugli. Kako je ona ljepša i sjajnija od svih džamija ovog grada, to je ukrasila ovaj grad. Neimar je na zidovima četverougaone osnove napravio, poput plave zdjele, okruglu kupolu (kubbe); ona je uzorna i zaslužuje da se vidi. Minber, mihrab, prozori i galerija mujezina su perforirani (mušebbak) radovi od bijelog mramora poput perforacija (gravura) Fahrije; u svakom tome detalju izražena je neka posebna sposobnost i vještina poput dopuštene mađije. Spolja na sofi nalaze se tri visoke kupule (kubbe), na četiri mramorna stupa bijela kao kristal. Da ne bi snijeg i kiša zasipali veliki džemat na ovi sofama je poređano simetrički dvadeset borovih stupova i od drveta inženjerski napravljena neka vrsta krovnog prepusta (sundurma) tako da onaj koji ga vidi ostaje zapanjen, jer je sav taj prepust izgraviran mrežastim gravurama poput gravura Fahrija. Sav jugoistočni zid ove sofe išaran je raznovrsnim šarama ravnim Behzatovu, Manijevu i Šahkulovu kistu.

Unutrašnjost su joj osvjetljavali lijepo izvedeni lusteri, a njen šadrvan je pokrivala visoka fajansna kupola koja se oslanjala na šest stubića(48).

Osnivač ove zadužbine Hasan-paša umro je u Budimu kao budimski deftedar.

Njegovo su čisto tijelo, prema njegovom testamentu (vasijat), sahranili ovdje, u gradu Foči, u dvorištu ove džamije pod pomenutom email-kupolom. To je i sada svijetao mauzolej. Bog mu se smilovao! To je zaista bio čovjek od ukusa, darežljiv i plemenit, vrijedan i gostoljubiv, pun divnih osobina kao i Hatem Tai i Džafer Bermeki. Kako on nije žalio blaga, to je neimar Ramadan iz dvadeset i jedne džamije koju je on gradio mogao uzeti po neko iskustvo i vještinu (sana’t) i sve ih primjenjivati kod gradnje ove džamije. Kako je osnivač bio darežljiv čovjek, on je raznim umjetnicima koji su iz svih krajeva donijeli dobrotvoru na poklon po jedan umjetnički rad, dao odgovarajuće nagrade i uzarja. Uloživši svu svoju sposobnost, on napravi takav božji hram, da mu nema ravna u Rumeliji (dijar-i Rum) .” (49) U 17. vijeku Aladža džamija je bila predmet divljenja mnogih posjetilaca, a neki od njih su svoja razmišljanja o Aladža džamiji, u vidu kraćih zapisa, zabilježili na zidovima same građevine, naročito na njenom trijemu, s desne i lijeve strane ulaza u džamiju, kao i na mramornim stubovima trijema. Neki od ovih

zapisa su bili datirani i potpisani, a neki su bili polučitljivi. Mehmed Mujezinović je uspio da dešifruje ukupno desetak lirskih zapisa na turskom i persijskom jeziku.

Od ovih zapisa svakako je najinteresantniji bio zapis turskog putopisca Evlije Čelebije. Još 1891. godine mladi saradnik tek osnovanog Zemaljskog muzeja u Sarajevu M. Zarzycki(50) citira natpis “nekog Persijanca”(51): “Sefer kerdem behar šehri residem, velakin enčunan daji nedidem”, koji 64 godine kasnije, prilikom istraživačkih radova Komisije Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Narodne Republike Bosne i Hercegovine, otkriva orijentalista Mehmed Mujezinović: “Sefer kerdem beher šehri residem veliken inçunan cayi nedidem”, što u prevodu znači: “Putovao sam i u mnoge gradove dohodio, ali ovakvo mjesto još nisam vidio”, kao i potpis Evlije Čelebije ispod zapisa: “Alahu avni ve la siv…(ovdje je tekst oštećen) Ketebehu…(de/duhu) Evlija Sene 1074”, što prevedeno glasi: “Alah mi je pomoćnik i nema drugog (pomoćnika) Ovo je napisao rob (božiji) Evlija godine 1074” (=1664).

Na zidovima trijema džamije Mujezinović je otkrio sljedeće zapise: 1) jedan dvostih na persijskom jeziku, lirskog sadržaja, ispisan je krupnijim i lijepim nesh-pismom. Ispod toga zapisa sitno je pisalo: “Katebehu Husein Ulogi, esohta, sene 1026”, tj. “Ovo je napisao učenik medrese Husejin, iz Uloga, godine 1026” (1617), 2) jedan dvostih na turskom jeziku čiji prvi stih glasi: “ Seherde bulbul sordum niçin afigan…” (Upitao sam slavuja u zoru na što se tuži i jadikuje…). Drugi stih je bio oštećen i od njega se razabiralo samo nekoliko riječi. Ispod ovog stiha bila je napisana slovima godina 1084. (1673), 3) neki Muhamed, učenik medrese, napisao je još 1015. (1606/1607) sljedeći dvostih na turskom jeziku: “Nari firkatle seraser jandi cismi canimiz Kildi carile diriga hašredek hicranimiz”, što u prevodu glasi: “Vatra rastanka je spržila naše tijelo i dušu, I zbog toga rastanka s dragom žalićemo do proživljenja.”

Među postojećim datiranim zapisima to je najstariji zapis.

4) Ispod jednog nečitkog i oštećenog zapisa čitamo potpis Zutfikara iz Foče, iz hercegovačke live, 5) neki Derviš Abdulah Baki napisao je 1035. (1625/26) u petak u doba ručanice (mjesec i dan nisu označeni) sljedeće riječi: “Men ki reftem der gurbeti kes nedani hali men… “ (Moje stanje u tuđini niko ne zna…). Tekst je dalje oštećen.

6) Jedan učenik medrese, Mostarac, napisao je 1032. (1642/643) sljedeći tekst: „Iza kadalahu liabdin en jemute bierdin ceale lehu ilejha haçeten” ( Kada bog dosudi nekom da umre u izvjesnoj zemlji (mjestu), odredi mu neki posao u toj zemlji).

7) Neki od posjetilaca ispisao je lijepim nesh-pismom sljedeće riječi u dva reda: “Ilahi bu mekamin sahibi daim seid olsun. Girup cenet sarayine cehenemden beid olsun” (Bože! Dobrotvor ovog mjesta (građevine) neka je vječno sretan. Neka uniđe u dvorce raja i od pakla neka je daleko). Ispod ovog zapisa, koji se, svakako, odnosi na Aladžu, nema nikakvog potpisa ni datuma.

8) Godine 1103. (1691/92) ispisao je nepoznati kaligraf 112. poglavlje iz

Kur’ana. Tekst je dat u obliku kružnice. Krakovi slova sačinjavaju u sredini kružnice Sulejmanov (Solomonov) pečat. Kaligraf se nije potpisao, ali kako se to vidi i iz priložene kopije, ovaj rad predstavlja jedan neobično lijep kaligrafski ornamenat i djelo je vješte ruke.

9) Učenik medrese Husein iz Taslidže (Plevlja) zabilježio je 1092. (1681) jedan dvostih na turskom jeziku. Tekst je oštećen, ali se iz neoštećenih dijelova razumije to da se učeni ljudi ne treba da žaloste zbog toga što ih neznalice napadaju, jer se niko ne baca na stablo koje ploda ne daje. Tekst je ispisan lijepim nesh-pismom.

10) Među zapisima nalazimo riječi ispisane nesh-pismom: “Kušad bad bedevlet hemiše in dergah, behakki ešhedu en la ilahe ilalah”, (tj. “Neka je ova bogomolja otvorena u ime boga”). Ni kod ovog zapisa nema datuma ni potpisa autora.

Zapisi od rednog broja 6) do10) nalazili su se na stubovima trijema, a među njima ima zapisa koji imaju istorijsku ili umjetničku vrijednost.(52) Iz prevoda tariha(53) koji se nalazio iznad česme u ogradnom zidu saznajemo da je 1872/73. napravljena česma: ” Hvala Istinitom, a blagoslov na njegova vjerovjesnika, Sa najljepšim riječima sjetimo se i ashaba (drugova Vjerovjesnikovih).

Ovog objekta ne bijaše ranije na ovom mjestu I božjom uputom postavi se ovo dobro djelo, A postavljen je istodobno kada je obnovljen i privlačni šadrvan.

Neka je dobrotvoru Hadži Selimu trajni spomen.

Sabrijo, izreci jedan lijep kronogram: Obračunavši datum budi vječno zahvalan Istinitom na privlačnom objektu.

Godina 1289.” (1872/73)

Nakon aneksije Bosne i Hercegovine austrougarske vlasti su nastojale, preko Zemaljske vlade, pridobiti upravu vakufa Aladža džamije da se preduzmu “restauratorski radovi”. Godine 1908. preduzimač radova Karlo Rihter je

angažovao dvojicu soboslikara: Josipa Baldasara i Antonija Feriga, koji izvode ove radove za 45 dana(54). Tom prilikom uklonjena je i drvena nadstrešnica trijema.

Godine 1917. u kampanji prikupljanja olova za ratne potrebe, koju su provodile austrougarske vlasti, skinut je originalni olovni pokrivač sa kupole džamije(55).

Tokom drugog svjetskog rata italijanska vojska džamiju je koristila kao skladište(56), a džamija je pretrpjela velika oštećenja: uništen je ćurs, oštećena kamena plastika minbera, oštećena osnivačeva grobnica, ukradeni svijećnjaci (čiraci), potpuno uništen veliki persijski ćilim koji je krajem 19. vijeka džamiji poklonio austrijski prestolonasljednik Rudolf(57).

Godine 1959. Zemaljski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NRBiH iz Sarajeva je izveo konzervatorsko-restauratorske radove na slikanim ornamentima u trijemu džamije, nakon zemljotresa 1962. godine napukli su kube i jugoistočni zid džamije, a 1963. godine udar groma je oštetio vrh munare, pa su preduzeti konzervatorski i sanacioni radovi građevine. U periodu 1965-1969. slikar-kozervator Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Nihad Bahtijarević je radio na rekonstrukciji slikarskih dekoracija enterijera džamije.

Krajem 1988. godine, u organizaciji Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Sarajeva, izvršeno je detaljno fotogrametrijsko, geodetsko i ručno/manuelno snimanje džamije i izrađen precizan i detaljan tehnički snimak objekta.

Godine 1992. miniran je i potpuno uništen kompleks Aladža džamija u Foči sa objektima koji su joj pripadali: turbetom Ibrahima, sina osnivača džamije, okolnim mezarima i nadgrobnim spomenikom osnivača Hasana Nazira, šadrvanom i česmom u zidu dvorišta, kamenim zidom na jugoistočnoj strani, južnoj i zapadnoj kapiji, a svi ostaci kamionima su odvezeni u korito rijeke Drine.

reference: (2) Hoča, kao trgovište (mercatum) prvi put se pominje 1366. godine. U dubrovačkim izvorima se pominje trgovac Nikola Prodešić iz Drine, a Turci, nakon zauzimanja istočne Bosne, Fočanski kadiluk nazivali su kadilukom Drina. (Desanka Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1978, str. 42). S obzirom na to da se u ovom dokumentu pominje Foča kao znatnije trgovačko mjesto, može se zaključiti da njegova istorija seže u mnogo dalju prošlost.

“Jireček na str. 40 svojih Handelsstrassen navodi da se u izvještaju o putovanju dubrovačkog poklisara Hercegu spominje Hoča 19. decembra 1451.

Imenom Drina susedni Pivljani, Drobljani i krajevi od Gackog do Dubrovnika zovu dolinu gornje Drine. Izgleda da se taj predeo tako nazivao i u Srednjem Veku: u jednom se dubrovačkom zapisniku od 3. juna 1367. spominje Brajanus Osrich de Drina, Mon. reg. IV, 94-Zlaća u Drinče, Mikl.

Mon. Serb. 544”, (Risto Jeremić, Has Hoča, Glasnik Geografskog društva, tom 11, Beograd, 1925, str. 94).

(3) Ovaj srednjovjekovni put, takođe, pominje se pod imenima: Via Ragusa, Via Ragusina, Via Drina ili Via Bosna.

(4) U defteru iz 1519. prvi put je srednjovjekovni naziv Hoče zamijenjen imenom Foča (Husref Redžić, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, Sarajevo, 1983, str. 324).

(5) Trgovište je dio srednjovjekovnog naselja u kom su smješteni dućani trgovaca i zanatlija, te jedan otvoreni veći prostor za nedjeljne sajmove (Pavao Anđelić, Trgovište, varoš i grad u srednjovjekovnoj Bosni, GZM, arheologija, Sarajevo, 1963, str. 181).

(6) Husref Redžić, 1983, str. 317-343.

(7) Stjepan herceg – Stjepan Vukčić Kosača, vojvoda Humske zemlje, u povelji njemačkog cara Friedricha III nazvan Herzog (njem. vojvoda). Prema toj tituli nastao je naziv Hercegovina.

(8) Plemićka porodica iz sela Kosače u okolini Foče; “…Članovi, kuće, roda, plemena Kosača nisu se nikada odrekli posjeda u oblasti Drine, naročito u župi Osanici gdje je selo Kosače, rodno mjesto svih Kosača…”, (Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1982, str. 54).

(9) Prema poslovnom uspjehu se ističu članovi porodice Nartičić. U dokumentima Historijskog arhiva u Dubrovniku iz 1366. godine pominju se: braća Nartičić, Mirko Nartičić, braća Sorčić. Osim ovih trgovaca, pominju se (sa podacima koji se odnose na: ime trgovca, zaduženja vezana za vremenski period, iznos zaduženja): Radič Miomanović sa zaduženjima u periodu 14401448. od 801 dukata i 57 perpera; Radoje Dubijević, 1420-1435, 686 dukata i 1.225 perpera; Milj Božićković, 1433-1440, 620 dukata i 408 perpera; Radivoj Crijepović, 1430-1422, 499 dukata i 217 perpera; Tvrdiša Mirušković, 14261438, 482 dukata i 216 perpera; Milut Tvrdisavić, 1441-1448, 342 dukata; Radoslav Pribičević, 1431-1440, 273 dukata; Vukoslav Novaković, nazvan Pupelja, 1426-1435, 229 dukata i 160 perpera; Radoje Dubijević, 1420-1435, 686 dukata i 1.225 perpera; Radeta Crijepović, 1420-1445, 226 dukata i 514 perpera; Brajan Brateljević, 1432-1435, 195 dukata; Cvjetko Stanisalić, 1445, 181 dukat; Radonja Ljubinović, 1426-1435, 176 dukata i 240 perpera; Vuketa Bogdanović, 1442-1449, 165 dukata; Božidar Radmilović, 1441-1446, 148 dukata i 26 perpera; Miroslav Prodašić, 1401-1402, 131 dukat i 54 perpera; Stojislav Prodašić, 1401-1402, 131 dukat i 54 perpera; Radonja Grasac, 14301442, 122 dukata i 72 perpera; Tvrdiša Stojanović, 1427-1430, 121 dukat i 2 perpera; Radivoj Brajaković, 1432-1441, 112 dukata i 2 perpera (Desanka Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, biblioteka “Kulturno naslijeđe”, Sarajevo, 1978, str. 43-44, 174-175).

(10) Poređenja radi, u istom periodu u Goraždu su bila 44 trgovca, u Cernici 35, u Višegradu 11, u Tjentištu 13, Borču 7 i Ustikolini 3 trgovca (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str.108).

(11) Podaci o ukupnim zaduženjima trgovaca istočne Bosne kod Dubrovčana, u periodu 1400-1463. godina: Goražde 4.735 dukata i 2.052 perpera, Cernica

903 dukata i 4.183 perpera, Višegrad 1.019 dukata i 45 perpera, Tjentište 918 dukata i 489 perpera, Borač 86 dukata i 307 perpera i Ustikolina 97 dukata i 176 perpera (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str.108, 168-173).

(12) Godine 1366. Obrad Nartičić sa svojim sinovima Radoslavom i Obradom zadužuje kod Dubrovčana (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 177).

(13) U srednjem vijeku trgovina na Balkanu je počivala na kreditiranju, a Dubrovnik je bio važan centar kreditne trgovine na Balkanu (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 167).

(14) Naročito mnogo tkanina se uvozilo u Visoko, Foču i Goražde. Trgovci iz Foče kupuju tkanine iz Mantove (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str.193194).

(15) U periodu od 1422. do 1448. godine u Foči boravi 95 Dubrovčana, od kojih 22 više od jedanput. Takođe, treba primijetiti da je naseobina Dubrovčana postojala samo u Foči, a da su se pojedinci mogli da nađu u Borču i rijetko u Goraždu i Višegradu.

(16) U svim poznatijim mjestima srednjovjekovne Bosne (Prača, Foča, Kreševo i Goražde) rade dubrovački zlatari (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 202).

(17) Kapital Obrada Nartičića u periodu 1396-1404. dostiže iznos od 1.117 dukata i 88 groša (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 177).

(18) Za Radoslava Sorčića 1394. godine navodi se da je iz Ustikoline, a 1396. godine se vodi kao trgovac iz Foče (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 188).

(19) Vukosav Novaković iz Goražda imao je jemca iz Foče, a Radoslav Veseoković iz Foče jemca iz Cernice. Vučeta Bogavčić iz Foče se udružio sa jednim trgovcem iz Tjentišta, a Vuk Baličević iz Foče posluje zajedno sa Radičem Milobratovićem iz Cernice (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 189).

(20) Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 216.

(21) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 19-21.

Turci su Foču zauzeli 1465. godine. (Husref Redžić, 1983, str. 325) (22) Podatke o promjenama u strukturi stanovništva Hoče i urbanim transformacijama naselja pružaju nam osmanski defteri (popisi stanovništva): 

Defter Bosanskog sandžaka 1468/69.



Defter Hercegovačkog sandžaka 1477.



Defter Hercegovačkog sandžaka 1519.



Defter Hercegovačkog sandžaka 1585.



Defter vakufa Ismail-Čelebije u Foči 1664.



Popis Has Foča 1468/69. (objavili Ćiro Truhelka i Risto Jeremić) Husref Redžić, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, Sarajevo, 1983, str. 322.

(23) Godine 1470. iz Bosanskog sandžaka je izdvojen Hercegovački sandžak, čije sjedište je bila Foča do 1575. (kada se sjedište Hercegovačkog sandžaka premješta u Pljevlja/Taslidžu) sa prekidima od 1522-1530 i 1533, kada je

sjedište Hercegovačkog sandžaka bilo u Mostaru (Husref Redžić, 1983, str.

322).

(24) Prva mahala je Hamza-begova (Ortakolo), koja se, kao najstarija, gradi u drugoj polovini 15. vijeka uz srednjovjekovnu jezgru Hoče, na lokalitetu sjeverno od Pazarišta; druga je Fatima-sultan mahala koja se osniva krajem 15. vijeka, zapadno od Ortakola, na samoj desnoj obali Drine; treća je Mustafa-pašina mahala koja se formira krajem 15. vijeka na desnoj obali Ćehotine; četvrta je Careva mahala koja nastaje 1501. godine, na lokalitetu južno od Pazarišta; peta Džafer-begova mahala se osniva u petoj deceniji 16. vijeka uz samo ušće Ćehotine u Drinu, a šesta je Hasan Nazirova (Aladža) mahala koja se gradi sredinom 16. vijeka, jugoistočno od Mustafa-pašine mahale, na desnoj obali Ćehotine (Husref Redžić, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, biblioteka “Kulturno naslijeđe”, Sarajevo, 1983, str.

326).

(25) U vrijeme turske vladavine na našim prostorima predstavlja najmanju prostorno-organizacionu jedinicu: stambenu četvrt koja mora da ima džamiju, pekaru, česmu i barem 30-40 domaćinstava (kuća).

(26) Aladža tur. raznobojan, šaren (Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, Zagreb, 1962, str. 47).

Prvi očuvani pomen ove džamije kao “aladže”, tj. šarene džamije je u dokumentu iz 1588. godine, kada je izvjesni Ali Čelebija pomenut kao hatib Aladža džamije u Foči (Alija Bejtić, Aladža džamija u Foči, El-Hidaje, VII, 1943, str. 71).

(27) Mujezinović, 1998, str. 37-38.

(28) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 30.

(29) Hidžretska 957. godina, u kojoj je džamija dovršena, nije ispisana brojkama, nego je sadržana u brojčanoj vrijednosti slova rečenice: “Ja kajumu tekebel bikabulin hasenin”, čiji zbir iznosi tačno 957 (1550/1551). Izvor: Mujezinović, 1998, str. 38.

(30) Naziv Balija, koji je Hasan Nazir dodao uz svoje ime i funkciju u pismu upućenom Dubrovčanima, prema nekim autorima (J. Dedijer, Hercegovina, Srpski etnografski zbornik XII, Beograd, 1909, str. 49, 115, 174; A. Škaljić, Turcizmi u srpskohvatskom jeziku, Sarajevo, 1966, str. 118) označava muslimansku etničku grupaciju koja je naseljavala područje oko Podveležja i Gabele, što dovodi u vezu porijeklo Hasan Nazirovog roda sa tim dijelom Hercegovine (Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 26).

(31) Mujezinović, 1998, str. 41.

(32) U ovom zapisu, kako vidimo, kaže se da je Hasan Nazir sin Sinanov, a u hronogramu nad njegovom džamijom piše da je sin Jusufov. Međutim, ta činjenica ne treba da nas dovodi u zabunu s obzirom na to da znamo da su Turci često davali ljudima sa imenom Jusuf i drugo ime Sinanudin ili kraće

Sinan. Prema tome, Hasan Nazir, sin Sinanov, identičan je sa Hasanom, sinom Jusufovim (Mujezinović, 1998, str. 43).

(33) Naime, M. Handžić je 1939. godine u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu pronašao prepis rukopisa drugog dijela Ebul-Lejs Samarkandijevog komentara Kur’ana, kog je između 1. i 10. jula 1535. godine u Foči uvakufio osnivač Aladža džamije. Ovaj prepis rukopisa je rad Husejina b. Kasima b.

Hasana u Karamanu, 1432. godine (H. M. Handžić, Osnivač najljepše džamije u Bosni i Hercegovini, “Jugoslovenski list” br. 96, 23.4.1939. godine, str. 10; K. Dobrača, Katalog arapskih, turskih i persijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, sv. I, Sarajevo, 1963, 129-130).

(34) Ćiro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici Dubrovačke arhive, Sarajevo, 1911, str. 161.

(35) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 23.

(36) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 23.

(37) – ….iz jedne odluke Vijeća umoljenih od 14.4.1544. saznaje se da je odobreno “čaušu Porte, Naziru Hasan Baliji i eminu Ledenice da bez naplate carine iz grada odveze svoju robu”; –

oktobra 1544. Hasan Nazir boravi u Dubrovniku o trošku vlade;

– aprila 1545. Vijeće umoljenih odobrava da se “uz naplatu Hasanu Baliji da ono što je tražio”; – na osnovu zabilješki Vijeća umoljenih,da se zaključiti da je u martu 1546. osnivač Aladža džamije rješavao neki spor u Gabeli, zato što donosi odluku da se omogući “dvojici kadija, od kojih je jedan sklav Porte Hasan Balija, da sa Gabelanima povedu istragu o robi”; – krajem 1546. Vijeće umoljenih Hasanu Naziru, njegovom eminu i društvu dozvoljava slobodnu trgovinu u Dubrovniku (sve navedene informacije u ovoj fusnoti potiču iz dokumentacije i zvaničnih akata Vijeća umoljenih, a datiraju iz pete decenije 16. vijeka Historijskog arhiva u Dubrovniku: (HAD, Cons. Rog. XLVI, 337; HAD, Detta 1 (1543-1549) 63’ (13.10.1544); Cons. Rog. XLVII, 52 (16.12.1544); isto, 92 (4.4.1545); isto, 184 (4.3.1546); isto, 268’ (23.12.1546) ).

(38) Posljednji pisani trag o Hasanu Naziru pronađen je na jednoj zvaničnoj potvrdi napisanoj na turskom jeziku, izdatoj između 1. i 10. aprila 1549. godine. Odgovarajući na žalbu ćumurdžija koji su radili za srebreničke i druge majdane na rad emina carskih hasova Hajrudina, zbog zavođenja povećane takse na njihov rad, Hasan Nazir se poziva na stari sultanski zakon izdajući ispravu kom se strogo zaštićuju njihova prava, a eventualnim prekršiocima

ovog zakona prijeti prijavom Porti (Fehim Spaho, Turski rudarski zakoni, Glasnik Zemaljskog muzeja XXV, Sarajevo, 1913, 137-138; Ćiro Truhelka, Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni, Glasnik Zemaljskog muzeja XXVII, Sarajevo, 1915, 202-203 ).

(39) U XVI vijeku u Bosni nastaju najljepša i najznačajnija ostvarenja islamske arhitekture, u vrijeme kada ovdje djeluju ili po njihovim planovima rade čuveni graditelji poput Mimara Sinana, Adžema Esira Alija, Hajrudina i drugih. Na njihovim građevinama rade i vrsni dubrovački majstori: klesari, kamenari, zidari, majstori za svodove, tesari, kovači, staklari (A. Bejtić, Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini, Prilozi za orijentalnu filologiju, (POF), III -IV, Sarajevo, 1952, str. 240).

Pod rukovodstvom iskusnih osmanskih neimara, oni s vremenom stiču iskustvo, te postepeno počinju samostalno da rade na izvođenju složenijih konstruktivnih rješenja. Koliko su bili ovladali tehnikom gradnje na osmanskim građevinama pokazuje i most Mehmed-paše Sokolovića kod Trebinja (poznatiji kao Arslanagića most), na kome je radilo dvanaest dubrovačkih zidara u junu 1568. godine, a da na njemu nema posebnih tragova zapadnjačkog, dubrovačkog graditeljstva. Neki istoričari umjetnosti skloni su mišljenju da je malo mostova u Bosni i Hercegovini koji se maštovitošću oblika mogu da porede sa njime. U dubrovačkim izvorima most se pominje «kao zadužbina koju je za svoju slavu podigao presvijetli gospodin Mehmed-paša» (R. Samardžić, Mehmed Sokolović, Beograd, 1975, str. 368).

U dubrovačkim knjigama ostao je zapisan niz podataka koji govore o učešću primorskih majstora na građevinama po Bosni i Hercegovini. Isto tako, ti podaci govore da su ovdje radili i italijanski majstori, i to najviše na gradnji mostova. Tako je Dubrovačko vijeće 28. septembra 1482. godine zaključilo da Jahja-begu « qui est sanzachus in Vechbossania » da na dar stakla koja opština ima na zalihi (Ć. Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive, Sarajevo, 1911, str. 203).

Na zahtjev bosanskog sandžak-bega Firuz-bega 11. maja 1509. godine Dubrovčani su zaključili da mu pošalju dva zidara i četiri druga majstora (magistri conore) za izgradnju njegovog hamama kog je počeo graditi na Baščaršiji (V.Skarić, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austro-ugarske okupacije, Sarajevo, 1937, str. 46).

Svoje umijeće u gradnji monumentalnih građevina Dubrovčani su pokazali i na čuvenoj Begovoj džamiji, zadužbini najvećeg vakifa Sarajeva Gazi Husrevbega. Čim je izabran na položaj bosanskog namjesnika, već 27. septembra 1521. godine Dubrovčani su odabrali poslanike da se poklone i uruče uobičajene poklone novom sandžak-begu, kog su odranije poznavali. Njegova majka bila je sultanija, kćerka Bajezida II, a otac Ferhad-beg, njihov susjed, rođen u Hercegovini, sa kojim su Dubrovčani odranije imali dobre veze i sa kojim su se dopisivali. U julu 1529. godine dubrovačka vlada uputila je u Bosnu «pet majstora kamenara i jednog kovača», da rade na gradnji Gazi Husrev-begovih zadužbina, 21. marta 1530. «tesare koje je tražio», a u maju 1531. vlada mu je poslala na njegovo traženje majstora Laurencija staklara (T. Popović, Dubrovnik i Turska u XVI veku, Beograd, 1973, str. 161).

Neki elementi kod najljepše sarajevske džamije koju je podigao veliki vezir, budimski beglerbeg i bosanski sandžak-beg Bošnjak Gazi Ali-paša oko 1557. godine, kao tehnika zidanja centralnog dijela malim kvaderima, debljina zidova, visina kamenih sofa koje su od tla odignute 55 cm, ukazuju na prisustvo primorskih majstora u njenoj izgradnji (A. Andrejević, Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji, Beograd, 1984, str. 50).

(40) Običaj je bio da se uz džamiju koja se tek treba graditi najprije sagradi zgrada imareta koja će služiti u vrijeme gradnje džamije radnicima i majstorima (Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 60).

(41) Istraživanja gosp. Faruka Muftića, prema gruntovnim dokumentima Vakufske direkcije u Sarajevu, gruntovni ulošci 122, 123, 424, 425, 426, 427, 428 i 128, k.o. Završ, od 27.8.1911. godine, u korist vakufa Hasan Nazirove džamije u Foči bilo je uvakufljeno ukupno 731 dunum i 270 m2 zemljišta.

(42) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 26.

(43) (T. Popović, Upravna organizacija Hercegovačkog sandžaka u XVI veku, Prilozi za orijentalnu filologiju XII-XIII, Sarajevo, 1965, str. 97-98).

(44) P. Matković, Putovanja po Balkanskom poluotoku u XVI vieku, Rad JAZU, CXXIV, Zagreb, 1895, str. 64.

(45) Alma Simić, Aladža džamija u Foči, Zaštita i obnova u kontekstu urbane jezgre, magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Poslijediplomski znanstveni studij Graditeljsko naslijeđe, Zagreb, 2003, str.27.

(46) Alija Bejtić, Aladža džamija u Foči, El-Hidaje, VII, 1943, str.71.

(47) (Zdravko Kajmaković, Konzervatorsko-restauratorski radovi na ornamentima Aladža džamije u Foči, Naše starine, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, VII, Sarajevo, 1960, str. 114.)

(48) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 65.

(49) Husref Redžić, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, biblioteka “Kulturno naslijeđe”, Sarajevo, 1983, str. 209-210; Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 53.

(50) M. Zarzycki, E. Arndt, Đ. Stratimirović, Aladža džamija u Foči, Glasnik Zemaljskog muzeja II, Sarajevo, 1891, 103-115.

(51) Zarzycki je odgonetnuo datum zapisa, ali ne i autora zapisa. Evlija Čelebi u to doba bio je još “neotkriven” putopisac. Tek 1896. u Uskudaru je pronađen prvi potpuni Evlijin rukopis. Ni Alija Bejtić, 1956, u svom radu Povijest i umjetnost Foče na Drini, ne pominje Čelebiju kao autora ovog zapisa, zato što je 1956. taj zapis još uvijek bio sakriven pod krečnim nanosima (Mehmed Mujezinović, Autogram Evlije Čelebije u trijemu džamije Aladže u Foči, Naše starine, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Narodne Republike Bosne i Hercegovine, IV, Sarajevo, 1957, str.291).

(52) (Mehmed Mujezinović, Autogram Evlije Čelebije u trijemu džamije Aladže u Foči, Naše starine, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika

kulture i prirodnih rijetkosti Narodne Republike Bosne i Hercegovine, IV, Sarajevo, 1957, str. 293-292.)

(53) Tarih je bio uklesan u kamenoj ploči dimenzija 52×55 cm, uzidanoj iznad česme u dvorišnom zidu Aladža džamije. Sam natpis bio je na turskom jeziku, korišćeno pismo je bilo obični tali, a tekst natpisa je bio mjestimično oštećen (Mujezinović, 1998, str. 44-45).

(54) Zdravko Kajmaković, Konzervatorsko-restauratorski radovi na ornamentima Aladža džamije u Foči, Naše starine, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, VII, Sarajevo, 1960, str. 117; Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 48.

(55) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 65.

(56) Simić, 2003, str. 29.

(57) Andrejević, 1972, str. 65.

priredio:Kenan Sarač

Posted on Mart 9, 2017

Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina

Ein Meisterwerk der osmanischen Architektur, die Aladža Moschee in Foča, wurde 1551 errichtet. Mit der Zeit entwickelte sich die Bunte Moschee (Aladža bedeutet verschiedenfarbig) zum Wahrzeichen der im Osten Bosniens liegenden Stadt. Diese Moschee galt damals als ein Aushängeschild der islamischen Architektur, mit markanten Innenräumen und aufwendigen Wandmalereien.

Den Bauauftrag erteilte Hasan Nazir, über den wenig bekannt ist. Historiker vermuten, dass Nazir der Sohn des Wesirs Sinan gewesen ist. Sein ganzes Vermögen investierte Hasan Nazir, um die Moschee zu erbauen. Der Baumeister war der im persischen Kulturkreis ausgebildete Ramadan-Aga. Weitere Mitwirkende sind ebenso aus Asien angereist, um die komplizierten Malereien und architektonischen Besonderheiten zu vollenden.

Das Schicksal, dass viele Moscheen in Foča erleiden mussten, wurde auch der Aladža zum Verhängnis. 1992 wurde sie im Krieg, seitens der serbischen Einheiten, zur Gänze zerstört. Viele Dokumente und Archive zeugen von der Besonderheiten dieses Gebäudes. Reste der Moschee wurden in Schutt im

Umkreis von 300 Metern gefunden. Das Gelände auf dem die Moschee gestanden ist, zäumte man ein. Lediglich eine Hinweistafel bezeugte, dass die Aladža einst dort stand. Den Wiederaufbau beschloss die bosnische Bundeskommission für Denkmalschutz im Jahr 2013. Anschließend wurden die Bauarbeiten in Angriff genommen, an denen sich alle Bürger der Stadt, unabhängig von ihrer Religion, beteiligten.

Posted on Februar 23, 2017

HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI

Čabrajić, Matulić, Kreitmayer, Posnjak, Kun, Janžek, Vetrih, Koderman, Kuštek..neka su od prezimena katoličkih obitelji/familija koja su boravila i živjela u Foči.

Davne 1886. god. katolici Foče utemeljili su prvi Odbor za izgradnju crkve i počeli prikupljati milodare za njezinu gradnju. Međutim, ubrzo je sve moralo stati, jer zemljišta za crkvu nisu imali, a ni razumijevanja tadašnjih mjesnih vlasti. Ali kako čežnja za izgradnjom vlastite crkve nikada nije utrnula, a

bogoslužja su se do tada održavala u jednoj za to preuređenoj prostoriji mjesne vojarne/kasarne, fočanski se katolici 1911. godine odlučuju na izgradnju. Te su godine utemeljili novi Odbor za gradnju crkve i uputili zahtjev za njezino odobrenje.

U kolovozu /avgustu 1911. godine arhitekt Anton Möller, iz Varnsdorfa u Češkoj, na zahtjev Odbora, izradio je projekt za katoličku crkvu u Foči. No sve je moralo čekati dok se ne osigura zemljište za izgradnju.

I nakon gotovo tri prošla desetljeća traženja da kupe neko povoljno mjesto u Foči za gradnju crkve, fočanski su katolici 1912. bili primorani obratiti se čak carskomu dvoru u Beču. Stoga je izaslanstvo dvora doputovalo u Foču te od civilnih vlasti zahtijevalo da se, u samom središtu grada, pronađe mjesto za izgradnju crkve. Gradske vlasti nisu mogle nikoga nagovoriti da pristane prodati svoje zemljište za crkvu, pa je osobno intervenirao car i kralj Franjo Josip I.

Priznati Bečkomu dvoru da niko ne želi prodati svoje zemljište za izgradnju katoličke crkve, nije se moglo. Tada fočanski gradonačelnik Zulfikarpašić odluči dati svoje zemljište (oko 6.000 m2) u središtu grada.

Nakon što je isposlovana lokacija za crkvu, sredstva za izgradnju počela su pristizati sa raznih strana. Priloge po Bosni i Hercegovini prikupljao je Fočak Alois Vinšalek, katolik češke narodnosti. Znatna je sredstva dao sam car Franjo Josip I., kao i princeza od Burbona – grofica Bardi.

Dana 18. kiolovoza/avgusta 1913. postavljen je i blagoslovljen temeljni kamen.

Već sljedeće, 1914. godine, crkva je bila dovršena, kada su na njezin toranj postavljena zvona, 18. kolovoza/avgusta, 1914. godine.

Tada izgrađena katolička crkva Presvetoga Srca Isusova bila je nasljednica srednjovjekovne katoličke crkve sv. Marije (sv. Gospe), izgrađene najkasnije u 12. stoljeću, a srušene u 16. stoljeću. Tako je nova crkva, izgrađena u secesijskom stilu, smještena uz drvored topola popularno nazvan „kavadžilici“, stajala sve do 1943. kada je, zračnim bombardiranjem grada, teško oštećena.

Nakon Drugoga svjetskog rata, 1947./48., mjesne vlasti donose odluku o potpunu uklanjanju ruševina. U prosincu/decembru 1954. godine Državni sekretarijat za poslove opće uprave i budžet NRBiH, unatoč protivljenju Biskupskoga ordinarijata u Mostaru i mjesnih katolika, donosi dekret kojim je dopuštena potpuna eksproprijacija zemljišta na kojem je stajala katolička crkva, da bi se izgradila Osnovna škola „Ivan Goran Kovačić“ – poznata i kao Donja škola.

Danas nema ni Osnovna škole radi koje je eksproprijacija izvršena! A ni katoličke crkve…

Danas je na tom mjestu neka nova građevina, neki hram… priredio:Kenan Sarač fotografije: flickr ekranportal13

Posted on Mart 11, 2017

FOČANSKE PRIČE : FOČANSKO KORZO

piše:Mervana Gogalija

Kad padne noć, topla ljetna fočanska noć, zrak se ispuni mirisom zambaka, ruža, kadifica, karanfila iz fočanskih avlija. Sa Drine svježi povjetarac lahko i neprimjetno razgaljuje. Fočansko korzo se ispuni fočacima i onim rođenim i

onim tek nastalim i onim što su došli na ferije pa na tren postali fočaci. Šetnje ljetne, korzuše, rahatne, lagane, bezbrižne. Korzo počinje od zgrade Opštinskog suda prema Domu JNA (kino). Lijeva strana “ozbiljna” desna strana “balava”.Ozbiljnom stranom šetaju ozbiljni, odrasli. Doktori, profesori, radnici, domaćice, penzioneri. Dotjerani, namirisani, dva po dva, ruku pod ruku. Muž i žena, dijete, prijateljice, komšinice, kolege i kolegice. Iz hotela Zelengora čuje se muzika i gubi niz Ćehotinu. Na zidu ispod Zdravljaka posjedi se malo pa se opet pođe u šetnju. “ Balavom” stranom šetaju mlađi, djevojke, momci, drugarice i drugovi. Šetnja usplahirena “ jel me pogledao?” Šetnja znatiželjna “ kako se ona zove , čija je?” Korzo fočansko! Da se vidi i da budeš viđen. Fočanke u haljinama, kompletima sašivenim kod najboljih fočanskih šnajderica po posljednoj modi iz “ Burdi”. Neko je trknuo i do Trsta, neko do Sarajeva.

Sandale , tene plave i bijele “ Borovo” špagerice iz “ Planike “, šarenilo boja, mirisa, ljepote i gradskih manira. “ Vadi ruke iz džepova kad pozdravljaš!” “ Eno prof. vidjet će me!” Svi se znaju ili poznaju iz viđenja.

“ Vidim curu sa mojom rodicom nije odavde sigurno je iz Goražda…I tako ti se ja počnem udvarati pa pričo, pričo sve do Doma JNA kad ono cure niđe ja sam osto” ( K.H. svjedočenje). Sladoled na kugle u Zdravljaku , pogled na plakat od kina koji se film prikazuje na ćošku ćehotinskog mosta i korzo se nastavlja pored kina prema Trgu. Žvake u Delikatesu ili rum pločica, košpe, slani kikiriki u papirnim fišecima ispred Begove kuće mala kućica prodajno mjesto. Ispod trga na zidiću grickaju se košpe i pričaju vicevi, sve nam je smiješno bilo. Malo se svrati i do Fejza na šampitu , niko nije pravio bolje šampite, pa onda uz stepenice preko trga. Gradska kafana, puna bašta i sladoled na automat,

vanilija, jagoda ili mješovito po želji. I tako u krug, puni krug ili polukrug. Šetnja nikad dosadna nikad dovoljna i nikad zaboravljena. Padaju prvi poljupci na Rivi , šetalištu uz Ćehotinu, pale prve cigare da ko ne vidi, zasvira poneka gitara “ krivo je more…”

Svi fočaci u uskom krugu od par stotina metara podijeljeni samo na ozbiljne i balave. Kad me ovako sjetnu zaposjedne sjeta pa me ispuni sjećanjem od kojeg me zgrabi za grlo nevidljiva ruka neka i stisne tako jako da mi se i duša stisne u mrvicu tvrdu. Zapitam se tada jesmo li ozbiljni to postali ili smo balavi ostali?

Mervana Gogalija , Sarajevo 2017.

Posted on Februar 22, 2017

HISTORIJA FOČE : Detaljni popis ratarskog stanovništva u Hercegovini iz 1585. godine.

Izvor:* Ankara Tapu ve Kadastro Genel Müdürlüigü № 483 (8), 484 (7).

Fotokopije u Orijentalnom institutu u Sarajevu, br. 226.◊138

Tabela I Neoženjeni Muslimani Nahija Sokol* Foča mahala stare

17

Kršćani

Muslimani

Kršćani

Hajmani

Čifluci

džamije sult.

Bajezida mahala Mustafe paše

64

mahala časne džamije Hasana Balije

32

mahala Hamza Bega

15

mahala Džafer Čelebije

24

mahala Kadi Osman efendije

14

mahala Hadži Alije

57

mahala Sultan Fatime

16

mahala Hadži Mustafe

40

mahala Mehmed bega Muteferrike Visokog Carskog Dvora

26

mahala Muminbega

45

mahala Hadri Sefera

40

mahala Mustafe Čelebije

32

mahala Ibrahima Čelebije

53

mahala Pirija, sina Dotruda

35

mahala Džaferbega

34

mahala Petojevići

l

Varoš mahala kršćana

12

selo Gornje Zavodište

14

selo Kruščica

16

selo Podpeć

23

selo Orahovo

11

selo Donje Podpeće

7

selo Tođevac◊139

11

1

1 1

6 2

4

2

15

2

9

selo Zamršten

31

9

2

mahala Dragojević prip.

Jošanici

19

2

2

selo Jošanica (Milavac)

6

16

selo Zagrađe

1

6

17

selo Porosje

13

2

1

selo Jošanica

mahala Pridvorica

7

3

5

mahala Okusavići

10

5

3

mahala Osoja

19

2

4

mahala Ostrganica

7

2

mahala Dučin

5

4

selo Krstac

3

selo Dragočeva

25

selo Vukovine

10

selo Mala Papratna

25

selo Velika Papratna

28

selo Birotići

10

2 4

5

4

5

4

6

3

6

selo Selo

6

3

5

selo Malo Selo

2

selo Bragolo

23

10

2

selo Gornji Ribar

8

1

5

selo Grab

30

1

4

2

selo Ječmište

15

3

selo Popov Most

6

11

selo Donji Vikoč

31

12

1

3 1

1 2

selo Črenoševa

16

selo Jošanica

2

1

selo Gornji Vikoč

16

8

selo Kramoluš

8

selo Žuželj

8

2

selo Gornji Saš

8

4

selo Strane

14

2

selo Brojanice

12

selo Gornja Slatina◊140

19

selo Imšajići

7

selo Ljivine

5

1

4

3

1

2 2

1

selo Gusterak

15

2

1

selo Završ

9

selo Požarevo

5

selo Biokovo

12

3

4

selo Poljaradine

33

11

7

selo Lašci (danas Dlasci)

7

2

selo Prvorad

13

2

selo Gornja Brda

16

1

4

2

vinogradi G. Brda

7

selo Gornja Brda

6

selo Donja Brda

4

3

selo Gornje Kučine

9

2

selo Donji Saš

6

mezra Prerog mezra Dragočava selo Kožetin

6

selo Zagradine (đe)

3

selo Dolna Slatina

21

4

selo Krstac

7

1

selo Gornja Zaostra

10

selo Zaostra

2

selo G. i Sred.

Zaostra

13

selo Ljubina

2

selo Dolnja Brda

31

selo Gornja Ljubina

5

selo Klak

7

3

1

1

2

selo Krasovina

1

selo Strane

2

selo Bradići

1

1

selo Kratina selo Kunovo

50

19

3

selo Donje Zavodište◊141

30

3

2

selo Tvrdak

15

2

1

selo Prhalj

9

5

selo Ćurevo

37

14

2

selo Oglečeva

72

5

2

selo Zlatibor

1

selo Preseda

2

selo Celina

12

selo Grudica

2

selo Luće

2

selo Zaselak

2

selo Gornja Zagorica

2

2

selo Dolnje Porosje

16

12

selo Vladikovo

3

1

7

2 3

selo Dramopolje

2

1

1

selo Zajelje

5

5

1

selo Gora

13

1

4

1

selo Tulešci

14

3

10

1

selo Milije Strane

12

selo Dolnje Kučine

12

selo Radonjići

13

selo Ljutnica

24

9

1

selo Kozarovina

8

4

3

selo Gornja Dobralovina

3

1

2

selo Suhodolak – Tečić

39

6

8

selo Donji Suhodolak

2

selo Čegovište

9

selo Bravinič

6

selo Gornje Oglečevo

10

4

selo Gornje Oglečevo

8

4

mahala Gornje Oglečevo

2

1

8 2

1

2

4

2

2

selo Donje Zaostra

8

selo Bukova

6

selo Tjentište

20

15

1

selo Prhalj◊142

11

5

1

selo Prhalj

2

1

10

2

selo Gornja Ljutnica

1

1

selo Tođenac

2

selo Bračevići

2

selo Visočka

1

selo Bredelj

14

selo Predelj

4 3

selo Šemihovo

9

selo Vir

15

selo Strijani

15

6

2

selo (K)Čremeševo

11

2

1

selo Podi

7

3

selo Donje Orahovo

6

vinogradi Donje Orahovo

3

3 3

1

8

6

selo Rešnjak

1

selo Kruševo

3

selo Cvaljine

2

selo Popov Most

5

mezra Silovnica

4

1

selo Donja Trošanja

13

3

selo Trušina

5

1

selo Bunova

34

10

selo Donja Trošanja

2

selo Kosičani

10

3

selo V. Kosičani

4

1

selo Zakmur

39

selo Zakmur

3

1

selo Zakmur

3

1

selo Bastan

5

1

1

selo Stepan Polje

45

3

2

selo Dedova

39

selo Gornje Poljice

4

1

selo Gobiže◊143

31

7

1

1

3

9

1

7

4

kasaba Jeleč mahala džamije Kapudana Sinan paše

97

sama kasaba Jeleč

9

selo Donje Poljice

14

4

selo Donje Poljice

4

3

selo Budne (Budanj)

27

5

selo Susječno

46

1

selo Trebičina

6

selo Trebičina

7

1

selo Mazoča

6

3

selo Štović

25

4

vinogradi Štović

5

selo Kuti

7

selo Gornja Bjeliš

4

3

5

2

5 2

2

1 2

selo Podbičic selo Trebošica

18

selo Trebošica druga

16

4

5

1

3

2

selo Dolnje Bjeliš

13

vinogradi Dolnje Bjeliš

8

selo Gornja Poljica

8

7

6

selo Ocrkavje

16

5

5

selo Štović

25

selo Dragorobac

2

6

selo Zlatibor

1

5

mezra Radunovina

3

selo D. i G. Prhalj

1

6

Nahija Bistrica pripada Kazi Foča

1

6

mahala muslimana Ustikolina

33

8

selo Crnak Potok

6

selo Crnak Potok◊144

3

selo D. i G. Stanevo

9

selo Rđevica

13

selo Pleševac

2

selo Plješevac

5

1

10

5

4

1

2

selo Pleševica?

22

selo G. Milotina sa Radanovicima

17

selo Žiljena

7

selo Topci

15

1

selo Topci

4

1

selo D. Žežča

19

2

selo D. Žežče

7

5

2

selo Veliko Podgrađe

14

2

1

selo Podgrađe

2

selo Zaselak

3

2

selo G. Žiljeva

14

1

1

selo D. Stanjeva

7

1

1

selo Borinica

3

selo Mrežica

87

29

6

selo G. Žežče

8

selo Međupotok

2

selo Mareva

12

selo Gornja Kučava

8

1

selo Dolnja Kučava

9

1

1

1

1 1 1

1

1

1

1

selo Bitlin

3

1

selo Zabor

17

3

selo Zabor

4

selo G. Zabor

10

selo Milotina

9

6

1

selo Strganica

23

6

3

selo Strganica

3

3

selo Strganica

14

5

selo D. Mazlina

14

2

selo Cape◊145

124

5

1

selo G. Stanjeve

6

selo Kolun

36

2

6

selo Kruševo

3

selo Podbreže

4

selo Kremna

10

4

selo Kremna

10

7

selo Sirča

1

1

selo Drenova Polja

3

4

selo Drenova Polja

2

2 1 2

1

6

1

selo G. Staneva

3

selo Izbić

7

selo D. Kravica

3

selo Sokol

4

selo Vrsica

5

selo D. Mazlina

6

selo G. Staneva

7

selo G. Staneva

6

selo Mirivojevići

6

4

selo Lukova

15

2

selo Srednja Milotina

4

4

selo Petak

5

selo Lukova

13

9

1

selo Lukova

13

9

1

selo Divane

44

1

2

selo Unište

2

selo Srbotina

7

selo Zabređina

11

selo Zabređine

3

selo Zagotice

10

1 1

2

1

2

5

3 2

3

1

selo Borišica

10

6

selo D. Milotina

5

1

selo Srbica

5

selo Osip

27

čitluk Hadži Hamze u Dragomilići◊146

7

selo Zadub

10

selo Lašca

22

5

3

selo Gornje Žežče

12

3

2

selo Kovinjak

4

3

selo Podkolun

17

2

selo Sopotići

12

selo Zaselište

1

selo Sokolica

1

selo G. Žiljeva

3

selo Žežče

1

selo Okolac

3

selo Spile

1

selo Mazline

2

selo Izbičina

47

19

24

1

4

2

15

4

selo Prosimlje

3

1

selo Prosimlje

10

2

selo G. Dančići

12

selo D. Dančići

11

selo Rataj

9

selo Jasenova

19

3 2

6 6

čifluk Biovac

4

čifluk Hasan bega Srednji Zabor

1

selo Tlipce

1

1

selo Strganica

2

1

2

Nahija Dubštica pripada Foči selo Strgačina

36

selo Mala Strganica

2

selo Omačina

11

selo G. Vrba

3

selo D. Vrba

2

selo Hočevina

4

2

selo Gornja Neraska

3

2

2

29

4 1

3

1

2

selo Dubac

6

44

1

selo G. Grivne◊147

10

8

2

selo Zagozdje

6

1

selo Dolovja Glava

6

3

1

selo Loznik

8

4

1

selo Loznik

1

selo D. Neraska

5

selo D. Lušnica

11

selo D. Osoja

3

selo Vitograb

8

selo Hočevine

1

selo Belovine

7

selo Vranje

6

selo Zarubovina

17

selo Zavraz

4

selo Radožilja

3

selo Podčudan

3

selo Zlatar

17

selo Radovine

7

3 2

2 2

2

1

1

1 2

1 1 3

1

3

2

selo Radovine Male

1

selo Gornja Orna

14

selo Dolni Crnar

2

1

selo Slatina

1

selo Bogdanovina

5

1

selo Zagrađe

11

9

selo Obare

12

10

selo Gojna

4

3

selo Međoševići

6

2

1

selo Gornja Osoja

5

1

1

selo Gojna

1

selo Petačina

1

selo Petačina

1

selo Gojna

5

1

1

selo Međureče

5

2

1

selo Meštera◊148◊149

3

selo Mala Tešnica

2

selo Dolnja Ljubuša

13

4

1

1

1

5

selo RaĹĄtanica

51

16

selo Donji Bahori

9

1

selo Dolnji Bahori

5

selo Gornji Bahori

7

selo Donji Bahori

1

1

selo Petrovica

11

5

3

selo Bezmilje

18

10

1

selo Kluvac

4

selo Podine

9

selo Svrdanj

20

selo Gornja MravjaÄ?a

11

selo Morinac

6

selo Morinac

10

selo Morinac

1

1

selo Morinac

9

1

selo Morinac

6

3

selo Morinac

2

selo Gornji Moravac

6

selo Gornji Moravac

2

2

1

4 2

1

selo Donji Moravac

2

selo Dolnja Svinica

19

5

selo Svinjica

5

5

selo Lipa

3

selo Lipa

2

selo Lipa

4

2

selo Strništa

11

1

selo Brod

12

vinogradi selo Brod

7

selo Završ

35

11

3

mahala Hrančići

13

3

1

selo Dolina◊150

5

selo Bukovica

4

selo Viduhovo

3

selo Viduhovo

3

selo Viduhovo

4

selo Potrkuša

10

selo Kalac

8

selo Kuti

1

2

2

1 4

1 1

selo Slatina

13

5

Varoš Risan

18

selo Gomijonica

31

2

selo Gornja Braneš

11

selo Gornji Braniš

2

selo Kraboriš

1

selo Kraboriš

2

selo Kraboriš

1

selo Strgar

10

1

selo Gornja Hreljina

8

3

selo Dolnja Braljina

16

3

selo Bušnje

10

selo G. Svinjica

20

1

selo D. Braniš

11

2

selo Gora

11

2

mahala Ivanova

7

6

mahala Alađozova

14

mahala Brđe

3

mahala Godiđe

2

2

2

1

mahala Gori od mahale Brđe

13

mahala Godiđe

8

mahala Bilovode

8

selo Gori mahala Godiđe

5

mahala Godeđe

5

3

1

selo Bračka

14

9

1

selo Bukovica

10

selo Sedca◊151

3

selo Lužinje

1

selo D. Braniš

1

1

1 1

selo Stolac selo Kraboriš

2

1 1

1

Nahija Zagorje pripada Foči selo Odrica

47

selo Pribići

2

selo Kalinovik

19

selo Dolnja Hotovja

15

selo Gornja Hotovja

6

8

5

2

selo Gradisalići

5

4

2

selo Hlahol

19

6

2

selo Oštra Lokva

24

5

3

čifluk Derviša Mehmedova

3

selo Završ

7

selo Završ

2

selo Osoja

3

selo Tušila

22

14

1

selo Gradiljine

17

4

1

selo Gradište

11

selo Gradiljine

17

4

1

selo Gradište

11

selo Dolnja Trnavica

34

15

2

selo Gornja Trnavica

2

1

selo Pločnik

8

1

selo Doljani Osoje

1

selo Doljani

6

selo Ognjani

3

selo Mranići

2

3

1

selo Mali Doljani

35

2

selo Doljani

8

selo Lokva◊152

16

selo Mrkotići

4

selo Mrkotići

9

3

selo Kalin

18

6

selo Šenik

34

selo Zgod

12

selo Mokra

9

1 1

1

1

1

1

5

1 3

2

selo Srednja Ulog

1

selo Svinjica

15

selo Brda

6

selo Oparići

2

selo Strane

10

13

2

3

1

selo Neževići selo Slatnica

18

selo Luka

12

selo Dolnja Roman

10

selo Kutina

6

selo Gornja Ulog

10

2

selo Borje

5

5

selo Medenik

6

2

selo Borča mahala Luka

23

9

mahala Luka

33

10

mahala Batočići

17

20

mahala Papračići

30

10

mahala Pridvorica

32

1

5

mahala Igre

30

1

7

mahala Luka

7

1

1

selo Kovačići

9

3

čifluk Ishaka Sašlanića

1

2

selo Brezojevići

7

selo Repca Gornja

44

24

selo Repca

33

7

selo Dolnja Repca

3

2

selo Dolnja Repca◊153

10

5

4

selo Osilje

11

3

2

1

2

2

selo Seličani

13

4

selo Sopot

20

1

selo Bahor

7

selo Ljuta

54

5

2

selo Kuta

15

1

1

selo Mihovine

12

6

2

selo Gornji Ulog

12

selo Ježebrasna

17

selo Povaj Dol

2

selo Vukotić

10

selo Dolnja Ulog

11

selo Motovije

2

selo Hrvun

12

4

selo Doljani

49

3

selo Kozja Otopa

16

3

selo Ocrkovje

7

3

selo Vršani

33

3

selo Mali Vršani

4

1

selo Strane

24

1

selo Željušići

7

1

1

3

5

1

2

1

1

selo Jelašca

27

selo Lipovača

19

selo Obradova Luka

1

selo Obradova Luka

2

selo Zabrđani

38

selo Vranić

2

selo Tomišlje

22

7

selo Gornje Ljubišići

21

3

selo Srča

5

6

selo Doljnje Ljubišići

8

1

selo Ljubišići

3

selo Gornje Ljubiški

4

2

selo Ljubišići◊154

1

1

selo Crniči

8

1

selo Rajac

15

3

selo Tuhovici

1

selo Medenik

5

selo Golubići

10

4

2

7

1

2

selo Luka

6

selo Završ

1 3

selo Gornja Roman

7

selo Golubući

3

selo Vituš

7

selo Vituš

2

1

1

1

kasaba Ulog mahala časne džamije Mehmed Bega

20

mahala Ibrahim Hodže

26

mahala Pirije sina Mustafina

17

mahala mesdžida Sarača

19

Nahija Goražde kasaba Goražde džemat muslimana

43

mahala kršćana

13

21

11

vinogradi mahale kršćana selo Rudevo

9

1

1

Crkva Sveti Đorđe

3

selo Sopotnica

13

1

selo Deševo

12

selo Gornja Brda

12

5

selo Vragolo

14

4

selo Hlapine

48

13

selo Hrupuljica

14

2

selo Dolnji Šušnik

4

selo Gorna Šušnik◊155

4

selo Duga Vlasin

8

selo Duga Vlasin

1

selo Ušanovići

14

2

selo Dolnja Črešnica

11

8

selo Dolnja Košara

5

1

selo Gornja Košara

3

selo Košare

2

selo Dolnja Brda

2

selo Gornja Zaselak

3

1

7

1

1

1

2

1

selo Dolnja Zaselak

2

selo Zaselak

3

selo Završ

5

3

selo Reži

4

1

selo Vojtina

8

4

selo Glamoč Potok

10

1

selo G. Glamoč Potok

6

1

selo Kosil Potok

4

1

selo Kosil Potok

2

selo Kosil Potok

3

selo Milja

7

selo Milja

1

selo Dolnje Kopač

10

selo Gornje Kopač

6

selo Dolnje Klak

13

selo Dolnja Icka

2

selo Gornja Icka

8

vinogradi sela Reži

2

2

2

1 1

2 4

selo Mihalo Polje

13

2

selo Ožilje

6

3

selo Kostići

5

selo Črešnica

7

4

selo D. Trešnica

2

4

selo S. Brda

19

selo Strožine◊156

14

selo Konbaba

4

selo Gorna Konbaba

8

selo Završ

3

selo Vinicka

2

selo Ćutorad

2

2 1

1

2

1

2

9

selo Đurđevac Nahija Pribud pripada Foči selo D. Negoševići

13

selo D. Pocrnja

22

selo S. Pocrnja

2

selo Borajna

4

2

selo Borajna

13

4

1 3

2

selo Vranjak

7

2

selo G. Batevo

2

selo G. Batevo

4

selo G. Bateva

2

selo Međurječe

9

selo Njegošević

2

selo Donja Osoja

4

selo Dolnja Kamen

8

1

selo Gornja Klak

4

1

selo Trebosilj

15

selo Kolibka

11

selo Jatina

8

1

1

selo Vranpotok

11

8

3

selo Dolnja Bateva

7

3

1

selo Dolnja Bateva

2

selo Dolnja Bateva

2

selo Srednja Bateva

13

7

selo Dovršina

9

3

2

3

1 1

1

1

3

selo Budašje

2

1

selo Brozovača◊157

6

2

selo Hmeljnica

5

1

selo Hmeljnica

3

2

selo Hmeljnica

7

selo Podkalac

5

selo Kavoštica

17

6

1 1

3

12

vinogradi Kavoštica selo Leskovica

4

selo Leskovica

1

selo Mileševa

5

selo Gornja Blizna

34

11

selo Blizna

6

1

selo Prigovište

24

selo Gornja Biočka

17

2

2

selo Crnobalj

5

2

1

selo Repište

4

1

2 3

2

selo Repište selo Gornja

1

2 3

1

4

Kanina selo Zakaljine

15

1

3

1

selo Zaklanje

5

selo Zaklanje

3

selo Gornja Neraska

2

selo Gornja Neraska

1

selo Donja Glužina

4

selo Gornja Glužina

3

3

1

selo Gornja Kopače

21

3

2

selo Gornja Bateva

4

10

4

čifluk Baždara Vukašinova

3

selo Trebeševa

25

selo Selce

13

15

selo Žuželj

18

1

selo Medošević

13

selo Gornja Bezujna

10

2

1

2 3

6

vinogradi Selce 2

1

selo Slatina◊158

10

1

selo G. i D. Tuleždol

8

3

selo Berubat

5

5

selo Rastoka

13

5

2

selo Gornja Lušca mahala Prisoje

20

1

2

2

mahala Ladanići

24

1

1

mahala Stoplašin Dol

7

mahala Kručanj

10

mahala Biosra

13

1

selo Gornji Prvanj

6

4

1

selo Dolnji Prvanj

5

3

1

selo Srednja Leska

1

selo Prača

7

3

1

selo Popov Dol

5

selo Dolnja Blizna

4

selo Matorčina

2

5

selo Kosovrate

3

2

1

3

1

1

1

2

selo Kosovrate

4

1

selo Stopodić

6

1

selo Tuhova

3

4

selo Boreva

8

selo Završ

4

selo Završ

3

selo Balin Potok

23

selo Dolnja Kopače

18

selo Zapotočje

5

selo Gornja Negošević

8

selo Gornja Bučja

3

selo Meljine

1

2

2

1

1

3

6

11

8

3

selo Dolnja Brvina

23

8

9

selo Petačine

1

selo Borajna

14

selo Crna Njiva

1

selo Njegošević◊159

4

selo Vrba Gornja

6

Kaza Nevesinje –

12

4

1

Nahija Nevesinje sami pazar Sopot mahala časne džamije

85

mahala kršćana

10

1

1

6

selo Bratač selo Izov Dol mahala Tabaja

26

mahala Komadine

14

mahala Hranikuće

13

mahala Rakova Noga

11

selo G. i D. Postoljani

1

1

2

1

1

22

1

12

selo Gornja Postoljan

12

1

3

selo Bratač

27

4

2

selo Založje

20

3

3

selo Grabovica

44

27

6

selo Gornja Hrast

6

4

1

selo Srednja Hrast

4

1

1

3

2

2

selo Dolnja Mala Hrast

10

4

2

selo Izovdol

20

8

1

selo Lukavac

17

3

selo Bidenje

72

7

4

selo Bezdadje

2

mezra Kokorine

5

selo Srča

14

8

selo Bojišta

10

1

1

selo Humčani

3

selo Nedokuće

10

selo Crgova

18

7

1

selo Dolnja Koleška

7

selo Gornja Koleška

38

39

1

selo Biograd◊160

70

17

3

selo Mali Beligrad

3

2

selo Rogača

11

4

čifluk Hajrudina ceribaše

3

5

selo Sopot selo Mala Slat

15

4

1

2

selo Dolnja Čanja

24

selo Gornja Čanja

9

selo Gornja Drežna

10

2

1

selo Dolnja Drežna

14

5

1

selo Tučep

21

3

selo Preseka

12

11

selo Gornja Slat

36

5

selo Sopilj

65

8

2

selo Žiljeva

61

5

11

mahala Udrešnje

1

zemin Hadži Huseinov

1

13

2

1

3

2 3

1

2

selo Udrešnje mezra Gnojnica

1

1

selo Hodanići

26

22

selo Kovačići

11

1

selo Udrešnje

3

selo Rabina

1

Nahija Konac Polje pripada Nevesinju

selo Dramiševa

16

4

selo Bohebratići

6

2

selo Boljebratić

2

selo D. Zaboran

13

1

selo Mrkovići

6

3

1

selo Luka

26

19

2

selo Mala Luka

9

3

selo Mala Luka

2

selo Seljan◊161

15

4

selo Živnje

11

1

mahala Živnja Druga

4

selo Vranešina

9

selo Gradac

4

selo Kruševljani

31

15

selo Pribkovići

7

1

selo Mala Luka

3

1

Nahija Neretva pripada Nevesinju sama Kasaba Belgradžik džemat

49

1 1

6

2

muslimana mahala Hadži Abdije

26

mahala Sulejman bega

36

sami pazar Neretva-Belgrad mahala hrišćana

6

selo Zaslivje

16

selo Zaslivje

3

selo Zaslivje

5

selo Ošalići

3

2

selo Krata

11

4

selo Bileševnica

6

selo Puhovići

3

selo Seljani

8

čifluk Ajasa hadže

4

selo Gornja Orahovica

44

selo Donja Orahovica

16

selo Dolnja Orahovica

11

2

2

4 1 1

2 1

2

2

1

6

2

8

1

selo Orahovica drugi naziv Grušnica

3

selo Papratsko

23

20

selo Gradičani

17

10

selo Donja Jošanica

8

3

selo Jošanica Gornja

26

selo Stara Gora◊162

1

1

1

selo Stologlavci selo Sela selo Jošanica selo Kratina selo Pribičići selo Gornji Kučići

8

selo Ostrožac

23

selo Vrapci

20

selo Zavranje

4

selo Premilovići

14

17

selo Vrca

5

1

selo Nagori

10

2 3

12 9 1

selo Čehar

20

18

selo Pribičići

8

5

selo Pribići

22

selo Donje Čičevo

19

3

selo Gornji Zaborani

6

7

selo Donji Grkovići

34

selo Gornja Grkovići

55

selo Kuti

11

selo D. Borka

13

selo Gornja Borka

11

selo Turija

36

selo Idbar

2

selo Grušča

13

8

1

selo Kljenica

7

7

1

selo Golubci

7

selo Ušići

11

selo Crkvine

3

selo Đužani

23

2

1

7

28

40 4

2 2

6 2

2

3 1

8

1

25

selo Lađanica

4

selo Bavrnje

6

selo Planica

2

selo Dubočani◊163

8

8

selo Ribari

14

1

selo Podkom

11

3

selo Ljubanica

13

3

selo Seljani

10

selo Idbar

32

1 2

2

1

7

selo Kučići

1

selo Kučići

17

4

1

selo Precipura

15

7

1

selo Radešina

6

4

selo Janjina

8

5

selo Mala Radešina

3

Kaza Blagaj – Nahija Blagaj sami Blagaj

51

mahala Mesdžida Čejvanbega

20

mahala Mesdžida

13

1

Kod Mehmeda varoš Blagaja sa Podgrađem

6

1

2

1

11

20

4

12

2

5

vinograd Blagaja sa Podgrađem mahala Topčibaše sa Podgrađem vinogradi Topčibaše sa Podgrađem mahala Topčibaše sa Podgrađem

5

11

18

1

3

2

3

10

5

selo Dračevice

24

22

2

selo Matara

5

1

2

vinogradi Topčibaše sa Podgrađem mahala Topčibašina sa Podgrađem vinogradi Topčibašina sa Podgrađem mahala Topčibašina sa Podgrađem

3

vinogradi Topčibašina sa Podgrađem

selo Dolnji Orah

3

selo Oklada

8

7

selo Kosor

21

12

5

selo Međurječ

3

selo Čičići◊164

4

1

selo Gornji Hercegov Gaj

9

8

9

13

14

8

13

vinogradi Gornji Hercegov Gaj selo Hercega Gaj vinogradi Hercegov Gaj selo Barila

14

4

selo Bunica

10

selo Bunica

3

1

selo Kamena

1

1

selo Vranovići

11

selo Donji Vranovići

17

2

selo Vranovići

17

1

selo Gornje Vranovići

13

7

3

selo Nedovići

8

2

1

1

1

2

6

4

2

3

mahala Galičići

5

5

mahala Vranovići

5

3

mezra Stubica

13

mezra Kokorina

10

selo Maloradinje

2

selo Radinje

1

1

1 1

selo Krtuše selo Kukal

2 30

14

vinograd Kukal selo Kukal

7

selo Jasenova

11

11

selo Gnojnice

45

19

1

selo Brakčići Veliki

15

7

3

selo Vrtca

4

1

selo Rotimlja

10

1

selo Srnetica, Starka, Bukovica

1 2

2

selo Bradačići

2

selo Prag

3

selo Ljubosilje

3

1

mezra Ravnica

4

1

selo Hodbina◊165 selo Krvača

2

selo Gabelište

1

selo Velja Međa

5 1 9

selo Gabela

12

sama Gabela

11

selo Čaljeva i Krvača

6

selo Medkovići

3

selo Ćelinci

2

selo Višići

4

selo Višići

10

selo Kamena

15

selo Hodbina

10

sama varoš Počitelj

12

1

1 2

1

vinogradi Počitelj Nahija Dabar pripada kazi Nevesinje selo Predolje

60

1

28

6

selo Belobrda

10

2

2

selo Meče

11

selo Hujići

1

selo Lapšići

30

zemin Izrovnica

3

3

selo Zagrad

17

3

selo Lapaš

18

9

selo Zdodlak

9

selo Dragljevo

8

selo Sozine

11

selo Ponikva

21

selo Baran

7

3

selo Jara

7

5

vinograd Sraški Dol

1

2

selo Gornja Ostrobić

26

1

selo Dolnja Ostrobić◊166

31

selo Kokoriče

4

6

1

4

selo Vatnica

7

9

11

3

mahala Srednje

15

10

15

1

6

1

2

1

4

2

2

1

1

1

1

1

1

1

6

1

8

1

mahala Bačvice

16

9

11

selo Kalac

11

9

6

mahala Kukal

13

2

10

mahala Biljan

8

6

6

mahala Prisoje

17

1

6

mahala Kuta

9

8

mahala Osoja

19

5

selo Dažilj

selo Gradac

13

9

3

2

1

selo Prosine mezra Rasohača mezra Pčelica mezra Krnji Dol selo Hatin vinograd selo Hujići selo Lapšići vinograd selo M. Ponikva vinograd selo Prosine selo Brdeć

1 1

selo Hatili

3

selo D. Hujići

2

mezra Klakorina selo Vranka

6 1

selo H. Dol

23

Nahija Boban i drugo selo Stenče selo Grbica

4

selo Rabti

2

selo Drbanj◊167

6

selo Karavica

1

selo Zubovići

2

Nahija Ljubine pripada Kazi Nevesinje selo Osojna Barnos

10

selo u blizini sela Osojna Barnos

1

2

selo Drugi Osojna Barnos

1

selo Prisojna Barnos

6

selo Prekosela

6

selo Žabica

10

5

8

1

Nahija Vidoška selo Stolče

5

selo Stolče

2

selo Stolče

18

vinogradi Sraški Dol

13

12

vinogradi Sraški Dol

7

7

selo Stolče

4

mahala Ozinovići

3

selo Stolče mahala Radinja

2

selo Stolče mahala Radinja

1

selo Stolče mahala Kukavac

8

selo Ošanovići

14

selo Mali Dlanac

2

1 5 9

1

1

1

1

1

5 4

selo Gornji Mosor

1

selo Rastaš

1

selo Košar

1

1

selo Hvaljina

5

selo Dračeva

1

selo Uvala

1

selo Vuđebe

1

selo Gornja Mosor

1

selo Dobrešnica◊168

1

selo Dretanj

1

Kaza Nova u Livi Hercegovina sama Nova

42

sama Nova

32

selo Bogdanovići

4

selo Badinoga

3

selo Dragojevići

19

1

selo Krapižan

4

1

selo Poplašić

5

selo D. Milotina

3

2

2

selo D. Milotina

3

2

1

selo D. Milotina

4

7

Nahija Trebinje pripada Kazi

11

Nova selo Čičeva

3

1

selo Čičeva

1

3

selo Glavska

3

3

selo Glavska selo Podčačevine

2

6

selo Podčačevine

2

7

selo Poljice

2

5

selo Divine

3

3

selo Divine selo Gumiljani

1 2

selo Gumljani selo Hlapnja

6 4

1

7

selo Bila

2

selo Dragodol

2

selo Tvrdoši

6

selo Gručar sa Lastvom

2

13

selo Grnčar

18

selo Tuhova◊169

5

selo Silošnica

3

1

14

1

selo Bilač

2

selo Pridvorica

1

selo Pridvorica

1

3

selo Starovinići

4

selo Starovinići

4

selo Zasad

2

3

selo Popa

2

5

selo Gola Glavica

4

selo Gola Glavica

2

selo Silošnica

2

selo Silošnica

3

selo Popovište

3

selo Popovište

3

selo Gorica

3

selo Gorica

4

selo Zgonjeva

1

5

selo Žuželj

4

selo Hrupila

1

selo Poljica

1

selo Brgova

3

1

selo Česovica

1

2

selo Česovica

1

8

selo Hrupila

1

5

selo Hrupila selo Imočeva

7 1

1

3

1 1

4

selo Stubje

7

selo Biograd

1

selo Biograd

5

selo Sopošnica

1

1

selo Čičeva selo Korovići

1

6 1

22

selo Robljani

4

selo Mrvin◊170

6

selo Skozigrm

1

12

selo Mažikože

1

6

selo Mažikože

3

selo Hlapina

6

selo Zgonjevo

3

selo Čičeva

1

selo Glavska

1

1

2

selo Silošnica

1

selo Korjenići

4

selo Dražin Dol

13

2

selo Hrupila

9

1

selo Hlapine

11

selo Bogovine

13

selo Bilo Polje i Okolište

2

selo Čičeva

1

1

7

selo Gumljani

4

selo Hrupila

7

selo Česvenka

1

1

8

selo Bijograd

5

selo Bobovište

3

selo Sopotnica

1

4

selo Pridvorica

1

4

selo Orašine

6

selo Belgrad

12

selo Gola Glavica

4

selo Česvenica

5

selo Lokva

7

1

1

selo Ljubučevo selo Zgonjevo

8 4

8

selo Stubnica

5

selo Orašje

2

selo Stubnica

3

selo Popovište

6

selo 227/114; 88◊171

12

selo Vladska

1

1 1

1

11

selo Broćka

9

selo Maleš

2

selo Katinanjina

6

Kaza Cernica sama tvrđava Ključ sama tvrđava Ključ

25

mahala časne džamije M. Ejnebega Dedea

19

Nahija Gacko sama kasaba Cernica selo Stepen

6

59 6

1 7

selo Stepen

5

selo D. Tvrdanj

4

selo G. Tvrdanj

3

1

selo Branilovići

18

4

selo Branilovići hajmani

5

2

selo Zagrad

5

1

selo Ribica

2

selo Osoja

4

11

selo Dolna Gradčanica

12

3

selo Nadanići selo Kutnica

1

3

3 10

selo Gornje Ravne

3

12

selo drugo Slivje

2

1

selo G. i D. Dobropolje

11

1

selo Šemihova

2

1

selo Kutnica

1

1

selo Hodanići

4

2

selo Vrba

4

9

1 1

2

2

selo Slivje

3

2

2

1

selo Poljice◊172

1

selo Kokorina

1

Nahija Popova selo Kotez

18

23

8

5

selo Kijev Dol

9

5

selo Ciciline

7

4

selo Čavaš

18

5

8

3

selo Ravne

31

25

selo Cvaljine

28

16

selo Mišljen

5

8

selo Jasenica

4

selo Orahov Do

19

selo Dračevo

6

selo Muševići

5

1

8

13 1

5

1

7 7

selo Kosičani

2

20

1

25

selo Grmljani

2

13

3

15

selo Poljica

3

19

20

selo Duži

4

2

selo Površica

7

selo Zavala

22

18

1

selo Kaćun

9

selo Kaćun

4

selo Bresnica

4

selo Velika Vas

50

30

selo Dubljan

25

23

selo Velja Međa

13

10

17

20

selo Sedlari

1

selo Jasenica

5

selo Golubinac

4

selo Golubinac

1

3

selo Orašje◊173

8

14

Kaza Mostar sama Kasaba Mostar mahala Haki Mehmed-Bega

50

mahala Haki Huseina

36

mahala Nezir-age

22

mahala janjičara i spahija

36

mahala Hesuha dizdara

13

10

8

1

1

mahala Jahija hodže

30

mahala Ćejvan ćehaje

35

mahala Husein hodže rahmetli

38

mahala Bajazid hodže

21

mahala rahmetli Sinan-Paše

24

mahala Jahja hodžina

66

mahala Kamberage

34

mahala Zahum

30

mahala Bajezid hodže

26

mahala gospođe Fatime Jahjaagine

52

mahala Opine

9

mahala Zahum sa mah. Rodoč

18

4

1

1

11

selo Opine selo Podolje

5

2

selo Kozice selo Vrapčići

17

10

selo Vina

15

7

selo Zalik

18

5

selo Lišan

23

3

5

selo Obršan

8

2

1

selo Tat

14

5

1

selo Kuta

7

selo Prigrađan

7

1

1

selo Željuša

35

27

selo Potok◊174

16

13

3

selo Donje Zojimlje

37

21

2

selo Lise

11

selo Lipovac

13

4

3

1

2

selo Tate

2

selo Bogodol

1

selo Čemljan

5

selo Veliki Čemljan

44

selo Čemljan

3

selo Vituša

9

selo Mahala Orlac

5

3

1

28 13

2

8 1

1

selo Orlac

9

6

1

selo Orlac

2

selo Gornji Hraštani

19

selo Bučići

7

selo Kribava

12

selo Kribava

5 1

2

5 2

1

selo Jasenjani

20

5

selo Vlasnići

21

14

selo Hum

13

13

selo Tušnići

18

8

12

3

selo Gradac

29

6

13

1

selo Gradac

1

selo Podgorani

29

20

selo Dobrić

10

4

selo Dragljan

1

selo Knežpolje

2

6

selo Ljubotići

13

14

selo Ljubotići

3

7

selo Gornja Ratimlja

27

1

1

1

5 2

5

2

1

7 1

1

selo Gorance

20

11

8

4

selo Crnač

14

4

9

3

selo Rakitnalica

5

1

selo muselema Kočereva

1

12

selo Kočerin◊175

1

4

selo Hrasna Sutina

16

mezra Smrdan

2

selo Studenci

4

selo Vitina

3

selo Klobuk selo Nedrebići

1

3

1

3 1

selo Dolnja Tuhaljina selo Vihovići

1

1 16

5

4

vinogradi Vihovići selo Drugi Vihovići

1

1

selo Mali Uhovići

1

1

selo Donji Suhodol

17

vinogradi Donji Suhodol

4

selo Gornji Suhodol

1

selo Gornji Dobrić Polog

2

1

selo Sutina selo Dobrikovići

1 2

1

selo Stepkovići

4

selo Dobrosel

2

selo Stepkovići

2

selo Stojčići

2

selo Žuželj

1

selo Gradac

2

selo Biletići

1

selo Služanj

1

selo Kruševo

2

selo Ljubiše Prisoje

1

selo Knezluk

1

selo Buhovo

2

selo Služanj

1

sami Mostar

18

selo Kozice čifluk Mustafa-paše

5

čifluk Mustafa paše – Kozice

4

čifluk Mustafa paše – Kozice◊176

7

čifluk Mustafa paše – Kozice

8

čifluk Mustafa paše – Kozice

7

čifluk Mustafa paše – Kozice

6

čifluk Mustafa paše – Kozice

7

čifluk Mustafa paše – Kozice

4

selo Bogodol

3

selo Luče

2

selo Brezičani

3

selo Vrapčići

2

muselemi sela Kozice (čifluk Mustafe-paše) Nahija Imotski u Kazi (Mostar) sama tvrđava Imotski mezra Popovije selo Prgul

1 3

3

5 2

selo Podbila

1

selo Zvindol

1

selo Vinac

7

selo Grabuljan

2

1

10

1

selo Dračan

4

selo Kozice

4

selo Dračan

4

selo Ljubiše sa Sutnom

1

selo Podbilić

4

selo Nevesel

1

selo Godanova

6

selo Godanovo

1

15

selo Oksovići

5

2

mezra Seljašnica

4

selo Provredol selo Podastrane

1 2

6

2

mezra Preratin Laz◊177 selo Grasova selo Crnogovac i Vinac

3

2 16

8

2

selo Poljica, Drenovac, Grude, Dutup

5

selo Slodnica

2

selo Lužjak

3

selo Grabuljan

1

selo Studenci

1

selo Drenovci

1

vinogradi selo Podbila

1

4

selo Gorice

3

selo Vrhdol

4

selo Kozice

3

selo Podgrađe

2

selo Gornji Snozin

2

selo Podastrane

1

selo Rečica

8

selo Studenica

2

selo Veselica

2

selo Studenci

1

selo Ružići

1

selo Donji Snozin

1

čifluk Kola

7

mezra Musoča

6

selo Gorica

3

čifluk Bešlije Ilijasova

2

selo Vinac

3

selo Humljani

3

selo Brzgul

1

27

30

12

2

Nahija Ljubuški pripada Kazi Mostar selo Ljubuški

15

1

7

selo Glinac

4

selo Haldomilići◊178

1

selo Ljubuša

1

selo Studenci

7

1

selo Vrbovnik

2

10

selo Kruševo

9

selo Brezičani mezra Dusina

2 2

1

9

2

5

selo Blatnica čifluk Baraka

1

3 3

ćehaje selo Brekal

7

selo Vrgora

10

selo Studenci

2

selo Vrbovnik selo Vojninići

11

5

3 1

selo Hrastova Glavica selo Rastok

3

1

2

1

1

2

2

selo Čapljina

3

selo Vojihnići

2

selo Papratnica

2

selo Radobara

2

selo Tihaljina

2

selo Zavrbica

1

selo Moštanica

1

1

selo Glibar

1

selo Vitina

2

selo Vitina

1

selo Papratnica

1

dio Dabrice

2

3

mezra selo Oštrog

2

Nahija Duvno pripada Kazi Mostar sama kasaba Župan Potok

54

selo Maš

5

7

selo Kongor i selo Grupe◊179

20

10

selo Ržane

5

selo Kongora i selo Lipe i Maš

5

12

selo Kongora i selo Lipe i Maš

11

7

1

Nahija Kukanj u Kazi Tašludža sama kasaba Tašludža

79

mahala Ahmeda Ilijasa

40

džemat kršćana Tašludže

6

selo Zasavlja

4

selo Srednje Popovine

2

selo Sliveštak

50

1 1

1

selo Ilijaš Nadine

1

selo Strahovdol

23

5

selo Jagodni Dol

9

2

selo Krstac

6

2

selo Ponikve

8

selo Petibor

11

selo Dolnja Rudnica

3

selo Gornja Rudnica

5

selo Kukanj

6

selo Gornji Gradac

28

selo Ostrožilje Doljnje

4

selo Dolnje Ostrožilje

2

2

4 1

1

4

2

selo Gornje Ostrožilje

2

selo Ostrožilje Gornje

18

1

4

selo Plješevine Male

16

7

10

selo Resište

12

selo Brekinje

8

1 4

7

1

selo Donji Gradac

12

2

selo Zaostra

31

4

mezra Orukovina

4

selo Kolašnica

3

4

selo Tikova◊180

9

8

selo Gornje Dupče

2

16

selo Donji Dubac

7

selo Gornji Hromci

8

selo Donji Hromci

9

selo Krčevine

3

selo Krčevine

2

selo Pridvorica

4

selo Hoćevina

17

selo Donja Petačina

2

selo Oborci

10

selo Obri

3

2

1 11

1

1 1

2

2 1 11

8

1

2 2

1

selo Selašca i Zašnje

32

5

1

selo Zbljevo

7

21

10

1

selo Jabuka

9

2

selo Klakorina

10

1

1

selo Presoje

10

10

1

selo Zadublje

22

selo Planicka

3

selo Planicka

2

mezra Planicka

3

selo Robulje

5

selo Gornja Počeča

3

3

selo Donje Čadinje

6

1

selo Gornje Čadine

2

selo Posjed Olina

9

2

selo Raden Dol

12

3

2

selo Lađine

10

selo Hajlovina

7

3

1

selo Griva

5

16

3

selo Vidre

21

4

8

selo Šivadovina

4

selo Bogovo

25

1

9

4

1

2

2 1 1

2

1

2

selo Služanjska

1

1

selo Glisnica◊181 mahala Gornja Sela

25

mahala Dolnja Sela

9

9

mahala Presoja

11

1

mahala Pridvrbica

16

7

2

selo Klanci

14

selo Popova

13

1

9

2

selo Gornja Matorčina

9

10

selo Gornja i Dolnja Orlja

24

selo Crna Brda

9

selo Donja Rudnica

10

3

3

selo Sedlari

8

18

1

selo Stržica

5

4

selo Rabičlje

2

15

2

11

selo Završ

25

selo Mrčevo

23

selo Gornje

18

2

4

9 5

2

4 5

1

Uzašnje selo Gornji Tepci

2

8

selo Kneževa Njiva

1

selo Kneževa Njiva II

1

selo Klisovina

1

selo Selište

6

selo Donji Kotorac

14

selo Gornji Kotorac

3

selo Kruševo

5

selo Kruševo Malo

1

selo Kružol

3

selo Lukar Potok

3

selo Lukar Potok II

2

selo Donja Paoča

5

2

1

3

selo Gornja Paoča selo Donje Uzašnje

5

selo Donje Uzašnje

4

1

1

mezra Dobrodol

3

selo Plješevina◊182

15

selo Bučnje

24

selo Dobra Polja

2

selo Zajelje

5

selo Praprat

1

5 3

5

1

5

selo Komin

2

3

selo Donje Radovine

5

2

selo Bzenica

13

4

9

selo Donji Šumani

9

1

2

selo Donji Šumani

2

selo Spratine

1

selo Spratine

1 1

4

1

2 2 1

selo Gornja Brvenica

30

8

3

selo Dolnja Brvenica

28

24

5

selo Gornje Obri

1

selo Unište

1

selo Gornja Gora

8

8

selo Petine

25

selo Trpine

5

selo Drijen

4

3

1

selo Dužice

4

1

1

selo Čadinje

15

3

9

3

21

25

selo Bučje (mahala) Donja Sela mahala Srednja Sela

4

6

mahala Gornja Sela

4

5

14

5

5

kasaba Čajniče mahala časne džamije Sinanbega

33

mahala časne džamije pokojnog Mehmed-bega

38

mahala mesdžida Hadži Velije

26

mahala kršćana mahala muslimana …

28

9

samo Čajniče selo

7 29

2

6

1

Mrkojevići◊183 selo Kržava

15

selo Ruševina Tvrđava

22

1

selo Gluščići

5

1

selo Babina Brda

7

7

selo Štakorina

11

3

selo Čestine

17

selo Vitina

16

29

selo Brečica

5

selo Lehova Brda

1

selo Vrba

6

čifluk Murata sina Jusufova

5

selo Unina

2 26

selo Zukva

17

selo Leskovac Polje

17

selo Slatina

7 1

1

10 7

selo Pridvorica

1

4

selo Hmeljak

selo Podujevići

12

1

1

4

6

selo Borisnik

4

4

selo Tori

3

3

1

selo Dobri Dol

6

1

1

selo Lisičine

3

selo Stitarica

10

3

1

selo Godešina

1

selo Visočka

15

13

selo Zabrdine

9

7

selo Gunovište

10

15

1

6

Nahija Poblaće pripada Kazi Prijepolje selo Redojevina

3

selo Obri

10

selo Duga

11

selo Duga druga◊184

8

selo Gora

1

1

1 6

selo Borova

2

selo Gornja 227/240

8

selo Gornje Prvište

13

1

5

2

selo Crnica

8

6

selo Matići

11

3

selo Donji Drin

3

1

selo Donja Dobra

7

4

selo Zastenje

3

selo Zastenje Donje

2

6

selo Košuđe Čela

3

2

selo Košuđčela druga

2

2

2

2

selo Rošci selo Gornja Dobra

2

3

1

selo Donja Široka

8

4

2

selo Gornja Široka

2

selo Gornje Lipe

3

selo Donje Lipe

3 2 9

selo Podi

11

6

selo Prelopać

5

4

selo Prelopać

6

selo Donje Unište

11

3

selo Gornje

12

4

1

Unište selo Sorin

32

2

2

selo G. i D. Brnar

4

3

1

selo Borin

1

3

Nahija Mileševa džemat muslimana u blizini tvrđave Mileševa mahala časne džamije hadži Mahmud◊185

45

Nahija Mileševa pripada Kazi Prijepolje sami pazar Prijepolje

1

13

2

mahala Vrbak

5

mahala Radešina Radosava

6

mahala Radivoja popa

5

3

mahala Milke sina Radišina

10

1

mahala Baždareva

7

1

mahala Ivana Živkova

3

2

mahala Radonja Radešinova

3

1 4

mahala Radičeva

1

1

selo Hrasna

3

1

selo Ratajska

1

8

selo Ozuje

20

selo Oznije

1

selo Skrobočeva

13

selo Sveti Gora

3

4

selo Milunovići

4

selo Reka

1

selo Ruti

2

selo Reka drugo

1

1

selo Gornja Vinicka

2

18 3

selo Dumljani

2

selo Divjak

2

selo Mijoska

5

1

2

selo Vranica

3

3

2

selo Krljava

selo Dobrovodica

1

5

2

1

2

1

1

selo Mijoska

2

selo Mijoska

4

selo Dečevo

1

selo Kreševina

3

6

selo Kaćevo◊186

11

1

10

selo Staro

4

selo Žitine

2

5

1

selo Tvrdkovići

1

3

selo Svedobra

1

1

selo Svedobra

4

21

13

1

selo Pograđe

10

1

2

1

selo Kosatnica

8

15

1

4

selo Kosatnica

3

1

selo Donja Lučica

1

4

3

1

selo Karine

2

15

7

2

1

4

selo Karine selo Oborci

6

selo Belobaba

3

3

1

2

selo Krševina

7

selo Tvrdko

2

1

selo Papratište

7

selo Unije

2

4

selo Crno Ovnovište

2

selo Dobroselce

3

selo Miledraž

1

selo Đadinje

1

4 3

selo Čepo

2

1

selo Milešev Dol◊187

1

29

Izvor:* Ankara Tapu ve Kadastro Genel Müdürlüigü № 483 (8), 484 (7).

Fotokopije u Orijentalnom institutu u Sarajevu, br. 226.◊138

izvor:Ahmed Aličić. Privredna i konfesionalna struktura stanovništva u Hercegovini krajem XVI stoljeća. Prilozi za orijentalnu filologiju. Vol. 40.

Orijentalni Institut Sarajevo. Sarajevo. 1991. Str. 125-192. priredio:Kenan Sarač

4

Posted on Februar 20, 2017 PRIČE IZ USTIKOLINE : FES BEĆIRA OMERBAŠIĆA

Bećir Omerbašić je rođen 1888. godine u Ustikolini, općina Foča. Kao mladić trebao je biti mobilisan već 1911. godine, ali nije otišao u vojsku jer je bio jedini hranitelj porodice. Nakon smrti oca Omera, naslijedio je kovačku radnju u kojoj je radio i tako izdržavao majku i tri sestre. Mobilisan je tek 1914. godine, u Bošnjačku regimentu, kao i ostali mladići iz njegovog kraja. Teško je ranjen 17. avgusta 1917. godine u bici na Karpatima. Zajedno sa sedamnaest drugih ranjenika prebačen je na liječenje u bolnicu u Budimpešti. Liječenje je trajalo puna četiri mjeseca. Ostao je trajno invalid u lijevu ruku. Spasio ga je rođak, Šaćir Iković, koji je bio tabor-imam i koji je Bećira uzeo u svoju imamsku službu kao pomoćnika. Tu je i dočekao kraj Prvog svjetskog rata. Vratio se u Ustikolinu i 1920. godine oženio Zubejdom Palalija iz Jeleča (kod Foče). Imali su osmoro djece. Bećir je nastavio rad u svojoj kovačnici. Njegova kćerka Fatima Telalović se dobro sjeća očevih priča o Prvom svjetskom ratu i njegovom ranjavanju. Pričao je o strahotama ratovanja na Karpatima, snijegu u mjesecu avgustu i tijelima mrtvih vojnika u raspadnutom stanju, ali i hrabrosti Bošnjaka. Njegova trajna uspomena na rat je bio i jedan poveliki geler u lijevoj ruci, ispod lakta, koji su mogle napipati radoznale dječije ruke. Sjećao se i pisama djevojke Vasve Kulenović iz Jajca, koja su pristizala nepoznatom momku Jusufu u njegovu bolničku sobu. On se danima raspitivao za Jusufa u želji da mu uruči pisma, ali ga nikada nije pronašao. Tužan zbog toga, napisao je pismo Vasvi u kome je obavještava da pisma redovno stižu u bolnicu, ali da

njenog dragog nikada nije uspio pronaći. Dirnula ga je snaga te ljubavi, tako da je i svojoj unuci dao ime Vasva. Poseban detalj iz Bećirovih bolničkih dana, koji je on godinama pričao, jeste trenutak kada je došao u bolničku sobu sa fesom na glavi. Ostali ranjenici su povikali na njega: „Muslim entfernen Kappe!“ (Musliman, skini kapu!) Bećir se nije dao zbuniti i nije želio da skida svoj fes. U tom času, u sobu je ušao ljekar, koji je riješio situaciju, tako što je gotovo zapovjedničkim tonom rekao: „Muslim nein entfernen Kappe!“ (Musliman, nemoj skidati kapu!). Bećira do kraja liječenja niko više nije opominjao za fes, a on je bio potajno srećan zbog svoje male pobjede. Do kraja života je živio mirno, dočekao i unučad. Umro je avgusta 1962. godine i sahranjen je u svojoj Ustikolini, na mezarju Prizren. izvor:Europeana 1914-1918 – untold stories & official histories of WW1 priredio:Kenan Sarač

Posted on Februar 15, 2017 O FOČANSKIM E S N A F I M A : T E R Z I J E ( K R O J A Č I ) – TRAGOM FOTOGRAFIJE IZ 1934. GODINE

Otrgnuto od zaborava

To su fočanske t e r z i j e te godine 1934. završavale neko doškolovavanje…

A na fotografiji su (označeni brojevima): 1. EDHEM MANJO 2. OMER DŽINALIJA 3. JUSUF BAČVIĆ 4. AZIZ BAČVIĆ 5. HASAN PILAV 6. LATIF BAČVIĆ (njegov sin Smajo kasnije imao obućarsku radnju) 7. HASAN ŠUKALO 8. SULEJMEN ef BAČVIĆ 9. MURAT BAČVIĆ 10. HALIM AGANOVIĆ 11. IBRAGA AGANOVIĆ 12. ZAHIR MAČAK fotografija iz arhiva Mervane Gogalija fočanske terzije prepoznala: Izeta Gogalija rođena Bačvić _____ Terzija je krojač građanske narodne odjeće – narodne nošnje. Potiče od

persijske reči „derzi“ odnosno turske „terzi“ koja znači krojač.

Majstori terzijskog zanata su šili različite djelove odjeće od materijala kao što su čoha, somot, atlas a ukrašavali su odjeću svilenim gajtanima, kićankama, šljokicama, srmom.

Dijelovi odjeće koje su šile terzije se zovu: anterija, dolama, muški gunjići, ječerma, džamadan, mintan, misaraba, tozluk, jelek, džube, libade, fistan, kumoš, ćurak, šalvare, i škuteljka.

Razlika između terzija i abadžija bila je u materijalu, kroju i načinu ukrašavanja. Terzije su šile uglavnom za gradsko stanovništvo, dok su abadžije šile za seosko.

Zbog sličnosti zanata često su dolazili i u sukobe. Kasnije opadanjem oba zanata su se međusobno ispomagala pa odjeću koju bi sašile abadžije ukrašavale su terzije.

Prihvatanjem građanstva da nose sve više evropsku nošnju i potreba za proizvodima terzija je opadala.

(Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije) priredio:Kenan Sarač

Posted on Februar 7, 2017 HISTORIJA FOČE : O FOČANSKIM ZANATIMA

U prva dva decenija sedamnaestog vijeka Foča imala najmanje d v a d e s e t i č e t i r i vrste zanata. Kažem najmanje, jer su tu ubrojeni samo oni obrtnici, koji su bili u prilici da dižu zajam, da budu jamci i svjedoci. Iz popisa se vidi, da su tih godina u Foči postojali ovi obrti i po imenu obrtnici (navode se zajmoprimci i jamci, a osobe, uz koje ovdje nema takvih navoda, bili su svjedoci): 1. A š č i j e : 1600. Ahmed.

2. B e r b e r i : 1605. Feruh, digao zajam od 3.600 akči, Jusuf, sin Behramov, iz Osmanefendijine mahale, digao zajam od 2.300 akči, drugi Jusuf, Memija, Musa.

3. B i č a k č i j e ( n o ž a r i ) : 1600. Durak iz Džami Atik-mahale, digao zajam; 1617. Behram, jamac.

4. B u z a d ž i j e : 1600, Jusuf, Turhan.

5. Č i z m e d ž i j e : 1600. Ahmed, Alija, Bajazid, Ibrahim iz Ljubović mahale (ovaj i 1610.), Osman, Piriia i Sefer, obojica iz mahale Sultan-Fatime; 1610. Nezir; 1617.

Hasan.

6. Ć u r č i j e : 1664. Ismail.

7. D u n đ e r i ( g r a d i t e l j i ) : 1605. Memija iz Muminbegove mahale digao zajam od 700 akči, jamac mu brat Alija; 1610. Ibrahim iz sela Trošnja, digao zajam od 1.300 akči.

8. H a l a č i : 1600. Hasan (Husein?); 1610. Musa.

9. K a h v e d ž i j e : 1600. Ibrahim, Mehmedčelebija; taj drugi 1610. digao zajam od 3.000 akči.

10. K a l a j d ž i j e : 1600. Sefer (?); 1610. Bešir.

11. K a s a p i : 1600. Alija.

12. K a z a z i: 1600. Husejn, Ibrahim-čelebija; 1600. i 1605. Ibrahim; 1610.

Murteza.

13. K o v a č i : ( t i m u r d ž i ) : 1600. Jusuf iz mahale Šejh Piri; 1605.

Malkoč.

14. K u j u n d ž i j e ( z l a t a r i ) : 1600. Salih, jamac; 1600. i 1605. Hasan, Hadži Mehmed (ovaj i 1610.); 1610. Mehmed; 1617. Alija; 1664. Mihajlo iz Ligata digao zajam od 2.000 akči, a kao zalog zapisan dućan.

15. L o n č a r i : 1600. Mehmed.

16. M l i n a r i : 1600. Nesuh iz Mustafa-pašine mahale, jamac.

17. M u d ž e l i t i (knjigovesci): 1600. Šaban.

18. N a l b a n t i (potkivači): 1600. Osman.

19. P a š m a k č i j e ( o b u ć a r i ) : 1600. Ahmed, Ališah, Hasan (?), Mehmed, Memija, Muharem iz Muminbegove mahale, Nezir (digao zajam), Seid; 1600. i 1605. Musa, Mustafa; 1600. i 1610. Balija; 1617. Omer iz Džaferbegove mahale.

20. P e k a r i : 1600. Bajazid, Husejn jamac, Mustafa, Velija; 1605. Mehmed.

21. S a r a č i : 1600. Latif, Memija, Musa, Velija; 1605. Hasan; 1610. Jusuf, Memišah, Osman.

22. T a b a c i ( k o ž a r i ) : 1600. Bajazid, sin Pervanov, Pervan, Nesuh iz Muminbegove mahale i još jedan nečitka imena; 1605. Faik, Jusuf, sin Velijin, iz sela Popratna, digao zajam od 1.000 akči, Nesuh, sin Memijin, digao zajam od 3.700 akči, Omer, Seid.

23. T a š č i j e ( k l e s a r i ) : 1600. i 1610. Murstafa iz sela nečitka imena; 1610. Mustafa iz sela Biokova, digao zajam od 6.000 akči.

24. T e r z i j e ( k r o j a č i ) : 1600. Alija, Firuz, Ibrahim, Jusuf, Mehmed, Nesuh (digao zajam od 5.000 akči), Ibrahim, sin Alijin, dužan 1.500 akči); 1605. Omer, digao zajam od 660 akči; 1610. Mehmed, koji je istodobno i telal.

Pored tih imena i zanimanja navode se u obračunu od god. 1600. još b a k a l Husejn i nekoliko t r g o v a c a (tudžar), zatim dva zanimanja, koja se, strogo uzevši, ne mogu nazvati obrtom, nego čaršijskom službom: b a ž d a r i i t e l a l i. Od prvih se navodi god. 1600. Osman i drugi Osman, 1605.

Ibrahim, a od drugih god. 1610. pored spomenutog Mehmeda, koji je bio i terzija, još Hasan, sin Abdulahov.

Među nabrojenim zanatima udara u oči množina zanata vezanih za preradu

kože i izradu kožnate robe: tabaci, čizmedžije, ćurčije, pašmakčije i sarači. Među njima su bili, svakako, najbrojniji tabaci, štavljači kože. Imali su svoje radionice na južnoj periferiji grada, pa se taj kraj i danas zove po njima T a b a c i m a .

Polovinom sedamnaestog vijeka radili su u Međuriječju, a u posljednje vrijeme i uz Ćehotinu u samom gradu, nedaleko džamije Aladže. Tu su bili još god. 1894., kad ih je zapamtila starica Vojislava Hadživuković, koja se te godine udajom nastanila u Foči.

Od obrtnika drugih vrsta, kojih u našem popisu nema, a za koje sigurno znamo, da su postojali i radili bar u prošlome vijeku, navodim ove: b u n a r d ž i j e , ć e r e m i d ž i j e i ćerpidž i j e , g r e b e n a r i i č e š l j a r i (zanimanje Cigana u Foči i na Brodu), k a z a n d ž i j e , m uta p č j e (obrt seljaka u selima Slatini, Jošanici i Zavodištima), s a m a r d ž i j e i t u f e k č i j e ili p u š k a r i .

Kao zasebnu privrednu granu i muslimana i pravoslavnih građana valja posebno istaknuti kućnu radinost, koja je proizvodila razne vrste platna, vezova i čilima ne samo za kućne potrebe, nego i za tržište. Sudeći po broju tkalačkih, stanova, kojih je bilo, kako kazuju, do četiri stotine, i količini izrađevina, koje su se pojavljivale na tržištu, bila je to čitava tekstilna industrija.

Mnogo fočanskih žena i djevojaka bavilo se tim poslom sve do okupacije god.

1878., dok nije počeo uvoz tvorničkih tkanina, koje su uskoro potpuno ubile tu radinost. Zadnjih stanova, koji su radili za tržište, nestalo je pred prvi svjetski rat.

Tri su sirovine, koje su bile potrebne toj radinosti: vuna, pamuk i svila. Vunu je davala stokom bogata fočanska okolina, pamuk se dobavljao sa strane, ali se stoga manje i rabio, a svila se dobivala, bar u posljednje vrijeme, u samome mjestu.

U Foči je u tu svrhu mnogo gajena svilena buba, počevši, najvjerovatnije, od četvrtog decenija prošlog stoljeća, kad je hercegovački vezir Ali paša Stočević prvi put uveo tu kulturu u zemlju, pa sve do iza okupacije Bosne i Hercegovine. Još god. 1878. bilo je pedesetak kuća u Foči, koje su gajile svilenu bubu, a svaka takva kuća imala je u avliji dud, koji je svilcu davao hranu, i smatrala se vrednijom i imućnijom. Kad se ko u Foči htio ženiti, pričaju i danas stariji ljudi, prvo su pitali s djevojčine strane, ima li momak pred kućom dud, što ima značiti, je li kuća radina i imućna.

Najviše je bilo rašireno tkanje tankog platna za rublje i marame baš od svile, a to je t. zv. ć ere ć e i razni drugi s v i l e n i c i s trakama u boji.

Uz proizvodnju tih tkanina pridolazi i vez, kojim su se također Fočanke mnogo bavile i njime resile marame i drugu rubeninu i za vlastite potrebe i za prodaju.

Ti proizvodi kućne radinosti imali su široku potrošnju po Bosni, Hercegovini pa i Srbiji, gdje se ta roba gonila osobito uz godišnje vašare. Noviji fočanski trgovac I b r o K a š m o (umro god. 1903.) imao je sam u radu deset stanova, a kad

je polazio na vašar u Srbiju ili Bosnu, robu mu je nosilo i po petnaest konja. Njegova pak žena D ž e h v a iz fočanske porodice Balića bješe u neku ruku učiteljica tkanja i veza, jer je zalazila po drugim kućama i besplatno podučavala djevojke i žene u tim vještinama.

Trgovina u Foči, zajedno s obrtima, bila je naročito živahna sve dok stari Dubrovački drum nije izgubio svoje značenje padom Dubrovačke republike početkom XIX. st. Otada se fočanski trgovci sve više orijentiraju na unutrašnjost, osobito na Srbiju, koja je bila jak potrošač fočanskih obrtničkih proizvoda. Kao glavni izvozni artikli fočanskih trgovaca bili su vuna, vosak i prerađena koža, osobito sahtijan, koji se izvozio u Osijek,Peštu i Beč te dugi noževi, roba koja se mnogo proizvodila u Foči i raznosila do vrlo dalekih krajeva.

Trgovinom su se u Foči bavili i muslimani i pravoslavni, no, u pravilu, kako su mi kazivali stariji ljudi, trgovina je bila u rukama pravoslavaca, a obrti opet u rukama muslimana. Od pravoslavnih trgovačkih kuća na glasu su bili Glođaje i H a d ž i v u k o v i ć i (i jedni i drugi izumrli), J a k š i ć i i S u n a r e, koji su mnogo trgovali i s inozemstvom (Trst, Venecija, Leipzig).

Od muslimanskih pak trgovaca bavili su se izvozom u posljednjih stotinu godina i s karavanama putovali po raznim vašarima po unutrašnjosti Balkana braća Mušan i Salihaga K a r a h o d ž e , zatim N j u h o v i ć i, B a k i ć i, Murataga K a h v e d ž i ć, Bećiraga T u n o, Ibro K a š m o i, posebno, Mehaga H a n j a l i ć (umro god. 1905.) koji je fočanske proizvode prodavao po Uremeliji i Egiptu.

Od tih starih trgovačkih i obrtničkih porodica neke su se bavile trgovinom, ali samo u mjestu, i starim obrtima sve do naših dana, i Foča je još prije devedeset godina bila još uvijek znatan trgovački i obrtnički grad. God. 1932. bila su tu 272 trgovačka dućana, od njih su držali muslimani 167, pravoslavni 66 i Jevreji 1 dućan. Obrtničkih pak radnji bilo je 175, od kojih su 132 vodili muslimani, 41 pravoslavni, a 2 katolici.

Vrijedno je ovdje posebno istaknuti povjerenje i pažnju, koji su vladali i medu muslimanima i pravoslavnim u fočanskoj čaršiji, i kojih se i danas s ponosm sjećaju stariji obrtnici i trgovci obiju vjera. I tu je, kao i u starom Sarajevu, vladao običaj, da trgovac, koji je izjutra već nešto pazario, novog mušteriju šalje svome susjedu, da i on nešto odjutra pazari, da, kako se to stručno govorilo, s e f t e l e i š e . A kad je koji trgovac polazio u tuđinu da nabavlja robu, uoči polaska dolazili su mu na sijelo trgovci komšije na ispraćaj i oprost — iz svijeta, vele, ili doći ili ne doći! A kad bi se komšije razišli kućama, trgovac-putnik nalazio je za jastucima, gdje su gosti sjedili, po čevre i kese dukata kao pomoć u poslu i znao je tko je to ostavio samo po tome, tko je sjedio uz koji jastuk.

Domaćin je brojio svaki novčić i pošteno vraćao dug kad se vratio s robom, a i on onda te iste trgovce tako pomagao, kad su oni polazili na put.

Davalo se i pomagalo, dakle, diskretno, bez svjedoka i priznanica. Dalje, kad bi čaršijom naišao muslimanski sprovod, osobito ako je umro ko iz čaršije, sveijedan bi pravoslavac, i trgovac i obrtnik, prekinuo posao i izašao pred dućan s kapom u ruci da oda posljednju poštu svome sugrađaninu i susjedu.

O sličnoj pažnji pravoslavaca pričao mi je posebno i sijedi Smailaga Pilav: zadesio se u dućanu kujundžije Vasilija Spahije, a uto se začuo na džamiji ezan, poziv na molitvu, i majstor Vasilije spustio je svoj batić te nije ni kucnuo, dokle se god ezan nije završio. Takvi su, eto, običaji vladali u fočanskoj čaršiji sve do prvog svjetskog rata, i vrijedno ih je zabilježiti.

U Foči i bližoj okolini grada bila je jaka još jedna privredna grana, koja je bila vezana za promet na tranzitnom drumu i za trgovinu Foče s drugim mjestima.

To je k i r i d ž i j a n j e , prenos robe na konjima, pri čemu se uvijek udruživalo više tovarnih grla, mala karavana. Ljudi, koji su se tim poslom bavili zvali su se u srednjem vijeku p o n o s n i c i , a u tursko doba k i r i dž i j e .

Imali su posebnu opremu i konja i sudova.

Seljaci iz okoline Foče bavili su se kiridžijanjem do pred sami drugi svjetski rat.

Posljednja njihova veća linija bila je Foča-Sarajevo, s kojom je i to zanimanje izumrlo. U Sarajevo su gonili mahom voće, a iz Sarajeva raznu robu.

Jesu li fočanski obrtnici bili, kao oni u Sarajevu i Mostaru, organizirani u esnafe ili cehove, o tome je teško nešto određeno reći i pored toga što znamo da je Foča imala brojne zanate, i da je u jednom takvom zanatu radio velik broj obrtnika.

Dovoljno dokumenata o fočanskom obrtu nema, a i oni, koji postoje, ne govore ništa o tome. Popis vakufske gotovine iz prvih godina sedamnaestog stoljeća, što smo ga naprijed iscrpili, ne sadrži nijedan podatak iz kojeg bi se moglo zaključiti, da je tu postojao esnaf, osim ako se u zanimanju b a z a r b a š e M u s t a f e , za kojeg se veli da je iz Jeleča i da je god. 1600. digao zajam od 1.000 akči, ne krije trag esnafske funkcije. Slaba je i narodna predaja o tome.

Posljednji fočanski samardžija Risto J o j i ć , kojem su danas osamdeset i dvije godine, nije mi znao reći nijedne riječi o tome. Jednu jedinu predaju o esnafu u Foči čuo sam god. 1953. od mještanina Muhameda Muftića, bankovnog činovnika i starijeg čovjeka. On je, veli, još kao dijete, prije 55 godina, slušao jednog fočanskog berbera kako je više puta pričao o fočanskim e s n a f s k i m ć e h a j a m a . Bilo bi vjerovalno,da su oni bar jači obrti u Foči imali svoj esnaf. A ako je i postojao, ukinut je polovinom prošloga vijeka za Omer-paše Latasa, koji je učinio kraj esnafskoj organizaciji i u drugim našim mjestima.

(ING. ARH. ALIJA BEJTIĆ – POVIJEST I UMJETNOST FOČE NA DRINI, 1957.) priredio:Kenan Sarač fotografija:flickr ekranportal13

Posted on Februar 7, 2017 FOČA : STARE FOČANSKE ZANATLIJE, NEKADA BILE – SAD SE SAMO SPOMINJU

Fočanske zanatlije kreirale su autentične predmete, nisu kopirale strane uzore, a radnje su obilovale novim izradama.

Stare fočanske zanatlije su sve do prošlog vijeka prenosile zanate na svoje potomke, a među njima najpoznatiji su bili zlatari, sajdžije, krojači, vunari, obućari, stolari, kujundžije, aščije… locirani u nekadašnjoj Prijekoj čaršiji i njenoj blizini.Među njima bilo je i majstora u izradi metala, a razvijao se i kožarski zanat, jer je kraj bio bogat stokom, što je stvorilo uslove da se tabaci, sarači, čizmadžije i ćurčije pročuju po kvalitetu prerade kože.Kujundžijske radnje u Foči imale su dugogodišnju tradiciju u izradi nakita, ukrašenog narodnim motivima, a nakit je stizao čak do Beča i Pešte.Fočanski kraj bio je poznat i po kućnoj proizvodnji tekstila i ćilima, a njihovom obradom bavili su se krojači, abadžije, bojadžije, svilari.Žene su u svojim kućama tkale, vezle, plele mnoge odjevne i ukrasne predmete, a dorađivale ih i kitile vunom, svilom, kozjom dlakom, pamukom

Kada bi se neko vratio par vijekova unazad u nekadašnju čaršiju, a današnju općinu Foča, mogao bi da se pohvali da živi u trgovačkom zanatskom centru, za čije se vještine čulo na tadašnjim balkanskim i evropskim tržištima.

Radnje čuvenih starih zanatlija, koji su svojim vještinama tada nadmašivali i carigradske majstore, krasile su ovu čaršiju.

Samo rijetki znaju da se od malog trga nastalog u prvoj polovini 14. vijeka Foča vremenom razvila u trgovačko-zanatski centar, smješten na karavanskom putu između Dubrovnika i Carigrada.

Najveći domet u ovom gradu ostvarile su stare zanatlije koje su držale dućane.Sve vrijeme pod turskom, kasnije austrougarskom vladavinom i nadalje, Foča je bila značajni zanatski centar.

Sada se u Foči nalaze te iste, ali porušene i ruinirane zanatske radnje, stari zanati su pali u zaborav, a zanatlije, kao i želja za zanatom, iščezle.

Malo je onih Fočaka koji se toga sjećaju, a još manje onih koji o tome mogu da svjedoče, jer su velemajstori izumrli sa svojim zanatima.

O njima danas samo svjedoče stari zapisi i poneki stariji Fočak. Zanatski centar u Foči skoro pa da je iščezao. Prijeka čaršija sa obiljem radnji i zanatskih proizvoda ličila je po mnogima na današnji Carigrad. Kako je vrijeme odmicalo, tehnologija napredovala, a ratovi i vrijeme činili svoje, dio grada zvani Prijeka čaršija, danas izgleda sablasno.

Zanatlija u tom dijelu skoro da i nema, radnje zjape prazne, a pojedinima čak prijeti urušavanje. Čaršija živi još samo na papiru i oživljava ponekad u sjećanjima potomaka starih zanatlija, kao i ponekog zaljubljenika u starine i svoj grad. priredio:Kenan Sarač fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik __________ Literatura/izvori/reference - list za zabavu, pouku i književnost “Bosanska vila”, broj 9 od 1. maja 1888.

- List “Nada”, broj 18 od 15. septembra 1895.

- Hamdija Kreševljaković : Hanovi i Karavansaraji u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1957.

-

Hamdija Kreševljaković : Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463.-1878.) I. dio, Hamdija Kreševljaković : Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini II. dio: Mostar, Zagreb, 1951.

Izabrana djela Hamdije Kreševljakovića objavljena su u četiri svezka 1991. godine.

-

ing. arh Alija S. Bejtić Povijest i umjetnost Foče na Drini (1957.)

Naše starine IV – 1957 /136/ F. Spaho, Prve kafane su otvorene u našim krajevima, Novi behar, V/1931—1932, str. 41—42. — H. Kreševljaković, Gradska privreda i esnafi u Bosni i Hercegovini (Od 1463 do 1878), Godišnjak Istorijskog društva, godina 1949, str. (separata) 29.

-

Evlija Čelebi : Putopis o Bosni i Hercegovini, IP “Sejtarija”, Sarajevo, 1999., 136 stranica priredio:Kenan Sarač

-

Zapisi o gradovima – Ćamil Sijarić, str.57-60,) Ćamil Sijarić – Zapisi o gradovima, Bosanska riječ, Sarajevo, 2009. godina, 218 stranica

-

Djevojka – ptica zlatna pera (Antologija usmene priče u BiH) – Đenane Buturović i Lade Buturović,Svjetlost, Sarajevo, 1997., 275 strana

-

list “Nada” od 1. marta 1898. godine.

-

(Faruk Muftić, Foča: 1470-1996, Sarajevo, 1997, str. 132).

-

( Alija Bejtić, Povijest i umjetnost Foče na Drini, Naše starine, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, IV, Sarajevo, 1957, str. 44.)

-

(Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 2, Istočna i centralna Bosna, 3. izdanje, Sarajevo, 1998, str. 41).

- Reference tekst Aladža džamija: (2) Hoča, kao trgovište (mercatum) prvi put se pominje 1366. godine. U dubrovačkim izvorima se pominje trgovac Nikola Prodešić iz Drine, a Turci, nakon zauzimanja istočne Bosne, Fočanski kadiluk nazivali su kadilukom Drina. (Desanka Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1978, str. 42). S obzirom na to da se u ovom dokumentu pominje Foča kao znatnije trgovačko mjesto, može se zaključiti da njegova istorija seže u mnogo dalju prošlost.

“Jireček na str. 40 svojih Handelsstrassen navodi da se u izvještaju o putovanju dubrovačkog poklisara Hercegu spominje Hoča 19. decembra 1451. Imenom Drina susedni Pivljani, Drobljani i krajevi od Gackog do Dubrovnika zovu dolinu gornje Drine. Izgleda da se taj predeo tako nazivao i u Srednjem Veku: u jednom se dubrovačkom zapisniku od 3. juna 1367. spominje Brajanus Osrich de Drina, Mon. reg. IV, 94-Zlaća u Drinče, Mikl. Mon. Serb.

544”, (Risto Jeremić, Has Hoča, Glasnik Geografskog društva, tom 11, Beograd, 1925, str. 94).

(3) Ovaj srednjovjekovni put, takođe, pominje se pod imenima: Via Ragusa, Via Ragusina, Via Drina ili Via Bosna.

(4) U defteru iz 1519. prvi put je srednjovjekovni naziv Hoče zamijenjen imenom Foča (Husref Redžić, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, Sarajevo, 1983, str. 324).

(5) Trgovište je dio srednjovjekovnog naselja u kom su smješteni dućani trgovaca i zanatlija, te jedan otvoreni veći prostor za nedjeljne sajmove (Pavao Anđelić, Trgovište, varoš i grad u srednjovjekovnoj Bosni, GZM, arheologija, Sarajevo, 1963, str. 181).

(6) Husref Redžić, 1983, str. 317-343.

(7) Stjepan herceg – Stjepan Vukčić Kosača, vojvoda Humske zemlje, u povelji njemačkog cara Friedricha III nazvan Herzog (njem. vojvoda). Prema toj tituli nastao je naziv Hercegovina.

(8) Plemićka porodica iz sela Kosače u okolini Foče; “…Članovi, kuće, roda, plemena Kosača nisu se nikada odrekli posjeda u oblasti Drine, naročito u župi Osanici gdje je selo Kosače, rodno mjesto svih Kosača…”, (Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1982, str. 54).

(9) Prema poslovnom uspjehu se ističu članovi porodice Nartičić. U dokumentima Historijskog arhiva u Dubrovniku iz 1366. godine pominju se: braća Nartičić, Mirko Nartičić, braća Sorčić. Osim ovih trgovaca, pominju se (sa podacima koji se odnose na: ime trgovca, zaduženja vezana za vremenski period, iznos zaduženja): Radič Miomanović sa zaduženjima u periodu 1440-1448. od 801 dukata i 57 perpera; Radoje Dubijević, 1420-1435, 686 dukata i 1.225 perpera; Milj Božićković, 1433-1440, 620 dukata i 408 perpera; Radivoj Crijepović, 1430-1422, 499 dukata i 217 perpera; Tvrdiša Mirušković, 1426-1438, 482 dukata i 216 perpera; Milut Tvrdisavić, 1441-1448, 342 dukata; Radoslav Pribičević, 1431-1440, 273 dukata; Vukoslav Novaković, nazvan Pupelja, 1426-1435, 229 dukata i 160 perpera; Radoje Dubijević, 1420-1435, 686 dukata i 1.225 perpera; Radeta Crijepović, 1420-1445, 226 dukata i 514 perpera; Brajan Brateljević, 1432-1435, 195 dukata; Cvjetko Stanisalić, 1445, 181 dukat; Radonja Ljubinović, 1426-1435, 176 dukata i 240 perpera; Vuketa Bogdanović, 1442-1449, 165 dukata; Božidar Radmilović, 1441-1446, 148 dukata i 26 perpera; Miroslav Prodašić, 1401-1402, 131 dukat i 54 perpera; Stojislav Prodašić, 1401-1402, 131 dukat i 54 perpera; Radonja Grasac, 1430-1442, 122 dukata i 72 perpera; Tvrdiša Stojanović, 1427-1430, 121 dukat i 2 perpera; Radivoj Brajaković, 1432-1441, 112 dukata i 2 perpera (Desanka Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, biblioteka “Kulturno naslijeđe”, Sarajevo, 1978, str. 43-44, 174-175).

(10) Poređenja radi, u istom periodu u Goraždu su bila 44 trgovca, u Cernici 35, u Višegradu 11, u Tjentištu 13, Borču 7 i Ustikolini 3 trgovca (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str.108).

(11) Podaci o ukupnim zaduženjima trgovaca istočne Bosne kod Dubrovčana, u periodu 1400-1463. godina: Goražde 4.735 dukata i 2.052 perpera, Cernica 903 dukata i 4.183 perpera, Višegrad 1.019 dukata i 45 perpera, Tjentište 918 dukata i 489 perpera, Borač 86 dukata i 307 perpera i Ustikolina 97 dukata i 176 perpera (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str.108, 168-173).

(12) Godine 1366. Obrad Nartičić sa svojim sinovima Radoslavom i Obradom zadužuje kod Dubrovčana (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 177).

(13) U srednjem vijeku trgovina na Balkanu je počivala na kreditiranju, a Dubrovnik je bio važan centar kreditne trgovine na Balkanu (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 167).

(14) Naročito mnogo tkanina se uvozilo u Visoko, Foču i Goražde. Trgovci iz Foče kupuju tkanine iz Mantove (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str.193-194).

(15) U periodu od 1422. do 1448. godine u Foči boravi 95 Dubrovčana, od kojih 22 više od jedanput. Takođe, treba primijetiti da je naseobina Dubrovčana postojala samo u Foči, a da su se pojedinci mogli da nađu u Borču i rijetko u Goraždu i Višegradu.

(16) U svim poznatijim mjestima srednjovjekovne Bosne (Prača, Foča, Kreševo i Goražde) rade dubrovački zlatari (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 202).

(17) Kapital Obrada Nartičića u periodu 1396-1404. dostiže iznos od 1.117 dukata i 88 groša (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 177).

(18) Za Radoslava Sorčića 1394. godine navodi se da je iz Ustikoline, a 1396. godine se vodi kao trgovac iz Foče (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 188).

(19) Vukosav Novaković iz Goražda imao je jemca iz Foče, a Radoslav Veseoković iz Foče jemca iz Cernice.

Vučeta Bogavčić iz Foče se udružio sa jednim trgovcem iz Tjentišta, a Vuk Baličević iz Foče posluje zajedno sa Radičem Milobratovićem iz Cernice (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 189).

(20) Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 216.

(21) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 19-21.

Turci su Foču zauzeli 1465. godine. (Husref Redžić, 1983, str. 325) (22) Podatke o promjenama u strukturi stanovništva Hoče i urbanim transformacijama naselja pružaju nam osmanski defteri (popisi stanovništva): Defter Bosanskog sandžaka 1468/69.

Defter Hercegovačkog sandžaka 1477.

Defter Hercegovačkog sandžaka 1519.

Defter Hercegovačkog sandžaka 1585.

Defter vakufa Ismail-Čelebije u Foči 1664.

Popis Has Foča 1468/69. (objavili Ćiro Truhelka i Risto Jeremić) Husref Redžić, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, Sarajevo, 1983, str. 322.

(23) Godine 1470. iz Bosanskog sandžaka je izdvojen Hercegovački sandžak, čije sjedište je bila Foča do 1575. (kada se sjedište Hercegovačkog sandžaka premješta u Pljevlja/Taslidžu) sa prekidima od 1522-1530 i 1533, kada je sjedište Hercegovačkog sandžaka bilo u Mostaru (Husref Redžić, 1983, str. 322).

(24) Prva mahala je Hamza-begova (Ortakolo), koja se, kao najstarija, gradi u drugoj polovini 15. vijeka uz srednjovjekovnu jezgru Hoče, na lokalitetu sjeverno od Pazarišta; druga je Fatima-sultan mahala koja se osniva krajem 15. vijeka, zapadno od Ortakola, na samoj desnoj obali Drine; treća je Mustafa-pašina mahala koja se formira krajem 15. vijeka na desnoj obali Ćehotine; četvrta je Careva mahala koja nastaje 1501. godine, na lokalitetu južno od Pazarišta; peta Džafer-begova mahala se osniva u petoj deceniji 16. vijeka uz samo ušće Ćehotine u Drinu, a šesta je Hasan Nazirova (Aladža) mahala koja se gradi sredinom 16. vijeka, jugoistočno od Mustafa-pašine mahale, na desnoj obali Ćehotine (Husref Redžić, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, biblioteka “Kulturno naslijeđe”, Sarajevo, 1983, str. 326).

(25) U vrijeme turske vladavine na našim prostorima predstavlja najmanju prostorno-organizacionu jedinicu: stambenu četvrt koja mora da ima džamiju, pekaru, česmu i barem 30-40 domaćinstava (kuća).

(26) Aladža tur. raznobojan, šaren (Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, Zagreb, 1962, str. 47).

Prvi očuvani pomen ove džamije kao “aladže”, tj. šarene džamije je u dokumentu iz 1588. godine, kada je izvjesni Ali Čelebija pomenut kao hatib Aladža džamije u Foči (Alija Bejtić, Aladža džamija u Foči, El-Hidaje, VII, 1943, str. 71).

(27) Mujezinović, 1998, str. 37-38.

(28) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 30.

(29) Hidžretska 957. godina, u kojoj je džamija dovršena, nije ispisana brojkama, nego je sadržana u brojčanoj vrijednosti slova rečenice: “Ja kajumu tekebel bikabulin hasenin”, čiji zbir iznosi tačno 957 (1550/1551). Izvor: Mujezinović, 1998, str. 38.

(30) Naziv Balija, koji je Hasan Nazir dodao uz svoje ime i funkciju u pismu upućenom Dubrovčanima, prema nekim autorima (J. Dedijer, Hercegovina, Srpski etnografski zbornik XII, Beograd, 1909, str. 49, 115, 174; A. Škaljić, Turcizmi u srpskohvatskom jeziku, Sarajevo, 1966, str. 118) označava muslimansku etničku grupaciju koja je naseljavala područje oko Podveležja i Gabele, što dovodi u vezu porijeklo Hasan Nazirovog roda sa tim dijelom Hercegovine (Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 26).

(31) Mujezinović, 1998, str. 41.

(32) U ovom zapisu, kako vidimo, kaže se da je Hasan Nazir sin Sinanov, a u hronogramu nad njegovom džamijom piše da je sin Jusufov. Međutim, ta činjenica ne treba da nas dovodi u zabunu s obzirom na to da znamo da su Turci često davali ljudima sa imenom Jusuf i drugo ime Sinanudin ili kraće Sinan. Prema tome, Hasan Nazir, sin Sinanov, identičan je sa Hasanom, sinom Jusufovim (Mujezinović, 1998, str. 43).

(33) Naime, M. Handžić je 1939. godine u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu pronašao prepis rukopisa drugog dijela Ebul-Lejs Samarkandijevog komentara Kur’ana, kog je između 1. i 10. jula 1535. godine u Foči uvakufio osnivač Aladža džamije. Ovaj prepis rukopisa je rad Husejina b. Kasima b. Hasana u Karamanu, 1432. godine (H. M. Handžić, Osnivač najljepše džamije u Bosni i Hercegovini, “Jugoslovenski list” br. 96, 23.4.1939. godine, str. 10; K. Dobrača, Katalog arapskih, turskih i persijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, sv. I, Sarajevo, 1963, 129-130).

(34) Ćiro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici Dubrovačke arhive, Sarajevo, 1911, str. 161.

(35) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 23.

(36) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 23.

(37) – ….iz jedne odluke Vijeća umoljenih od 14.4.1544. saznaje se da je odobreno “čaušu Porte, Naziru Hasan Baliji i eminu Ledenice da bez naplate carine iz grada odveze svoju robu”; – oktobra 1544. Hasan Nazir boravi u Dubrovniku o trošku vlade; – aprila 1545. Vijeće umoljenih odobrava da se “uz naplatu Hasanu Baliji da ono što je tražio”; – na osnovu zabilješki Vijeća umoljenih,da se zaključiti da je u martu 1546. osnivač Aladža džamije rješavao neki spor u Gabeli, zato što donosi odluku da se omogući “dvojici kadija, od kojih je jedan sklav Porte Hasan Balija, da sa Gabelanima povedu istragu o robi”; – krajem 1546. Vijeće umoljenih Hasanu Naziru, njegovom eminu i društvu dozvoljava slobodnu trgovinu u Dubrovniku (sve navedene informacije u ovoj fusnoti potiču iz dokumentacije i zvaničnih akata Vijeća umoljenih, a datiraju iz pete decenije 16. vijeka Historijskog arhiva u Dubrovniku: (HAD, Cons. Rog. XLVI, 337; HAD, Detta 1 (15431549) 63’ (13.10.1544); Cons. Rog. XLVII, 52 (16.12.1544); isto, 92 (4.4.1545); isto, 184 (4.3.1546); isto, 268’ (23.12.1546) ).

(38) Posljednji pisani trag o Hasanu Naziru pronađen je na jednoj zvaničnoj potvrdi napisanoj na turskom jeziku, izdatoj između 1. i 10. aprila 1549. godine. Odgovarajući na žalbu ćumurdžija koji su radili za srebreničke i druge majdane na rad emina carskih hasova Hajrudina, zbog zavođenja povećane takse na njihov rad, Hasan Nazir se poziva na stari sultanski zakon izdajući ispravu kom se strogo zaštićuju njihova prava, a eventualnim prekršiocima ovog zakona prijeti prijavom Porti (Fehim Spaho, Turski rudarski zakoni, Glasnik Zemaljskog muzeja XXV, Sarajevo, 1913, 137-138; Ćiro Truhelka, Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni, Glasnik Zemaljskog muzeja XXVII, Sarajevo, 1915, 202-203 ).

(39) U XVI vijeku u Bosni nastaju najljepša i najznačajnija ostvarenja islamske arhitekture, u vrijeme kada ovdje djeluju ili po njihovim planovima rade čuveni graditelji poput Mimara Sinana, Adžema Esira Alija, Hajrudina i drugih. Na njihovim građevinama rade i vrsni dubrovački majstori: klesari, kamenari, zidari, majstori za svodove, tesari, kovači, staklari (A. Bejtić, Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini, Prilozi za orijentalnu filologiju, (POF), III -IV, Sarajevo, 1952, str. 240).

Pod rukovodstvom iskusnih osmanskih neimara, oni s vremenom stiču iskustvo, te postepeno počinju samostalno da rade na izvođenju složenijih konstruktivnih rješenja. Koliko su bili ovladali tehnikom gradnje na osmanskim građevinama pokazuje i most Mehmed-paše Sokolovića kod Trebinja (poznatiji kao Arslanagića most), na kome je radilo dvanaest dubrovačkih zidara u junu 1568. godine, a da na njemu nema posebnih tragova zapadnjačkog, dubrovačkog graditeljstva. Neki istoričari umjetnosti skloni su mišljenju da je malo mostova u Bosni i Hercegovini koji se maštovitošću oblika mogu da porede sa njime. U dubrovačkim izvorima most se pominje «kao zadužbina koju je za svoju slavu podigao presvijetli gospodin Mehmed-paša» (R. Samardžić, Mehmed Sokolović, Beograd, 1975, str. 368).

U dubrovačkim knjigama ostao je zapisan niz podataka koji govore o učešću primorskih majstora na građevinama po Bosni i Hercegovini. Isto tako, ti podaci govore da su ovdje radili i italijanski majstori, i to najviše na gradnji mostova. Tako je Dubrovačko vijeće 28. septembra 1482. godine zaključilo da Jahja-begu « qui est sanzachus in Vechbossania » da na dar stakla koja opština ima na zalihi (Ć. Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive, Sarajevo, 1911, str. 203).

Na zahtjev bosanskog sandžak-bega Firuz-bega 11. maja 1509. godine Dubrovčani su zaključili da mu pošalju dva zidara i četiri druga majstora (magistri conore) za izgradnju njegovog hamama kog je počeo graditi na Baščaršiji (V.Skarić, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austro-ugarske okupacije, Sarajevo, 1937, str. 46).

Svoje umijeće u gradnji monumentalnih građevina Dubrovčani su pokazali i na čuvenoj Begovoj džamiji, zadužbini najvećeg vakifa Sarajeva Gazi Husrev-bega. Čim je izabran na položaj bosanskog namjesnika, već 27. septembra 1521. godine Dubrovčani su odabrali poslanike da se poklone i uruče uobičajene poklone novom sandžak-begu, kog su odranije poznavali. Njegova majka bila je sultanija, kćerka Bajezida II, a otac Ferhad-beg, njihov susjed, rođen u Hercegovini, sa kojim su Dubrovčani odranije imali dobre veze i sa kojim su se dopisivali.

U julu 1529. godine dubrovačka vlada uputila je u Bosnu «pet majstora kamenara i jednog kovača», da rade na gradnji Gazi Husrev-begovih zadužbina, 21. marta 1530. «tesare koje je tražio», a u maju 1531. vlada mu je poslala na njegovo traženje majstora Laurencija staklara (T. Popović, Dubrovnik i Turska u XVI veku, Beograd, 1973, str. 161).

Neki elementi kod najljepše sarajevske džamije koju je podigao veliki vezir, budimski beglerbeg i bosanski sandžak-beg Bošnjak Gazi Ali-paša oko 1557. godine, kao tehnika zidanja centralnog dijela malim kvaderima,

debljina zidova, visina kamenih sofa koje su od tla odignute 55 cm, ukazuju na prisustvo primorskih majstora u njenoj izgradnji (A. Andrejević, Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji, Beograd, 1984, str.

50).

(40) Običaj je bio da se uz džamiju koja se tek treba graditi najprije sagradi zgrada imareta koja će služiti u vrijeme gradnje džamije radnicima i majstorima (Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str.

60).

(41) Istraživanja gosp. Faruka Muftića, prema gruntovnim dokumentima Vakufske direkcije u Sarajevu, gruntovni ulošci 122, 123, 424, 425, 426, 427, 428 i 128, k.o. Završ, od 27.8.1911. godine, u korist vakufa Hasan Nazirove džamije u Foči bilo je uvakufljeno ukupno 731 dunum i 270 m2 zemljišta.

(42) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 26.

(43) (T. Popović, Upravna organizacija Hercegovačkog sandžaka u XVI veku, Prilozi za orijentalnu filologiju XIIXIII, Sarajevo, 1965, str. 97-98).

(44) P. Matković, Putovanja po Balkanskom poluotoku u XVI vieku, Rad JAZU, CXXIV, Zagreb, 1895, str. 64.

(45) Alma Simić, Aladža džamija u Foči, Zaštita i obnova u kontekstu urbane jezgre, magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Poslijediplomski znanstveni studij Graditeljsko naslijeđe, Zagreb, 2003, str.27.

(46) Alija Bejtić, Aladža džamija u Foči, El-Hidaje, VII, 1943, str.71.

(47) (Zdravko Kajmaković, Konzervatorsko-restauratorski radovi na ornamentima Aladža džamije u Foči, Naše starine, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, VII, Sarajevo, 1960, str. 114.)

(48) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 65.

(49) Husref Redžić, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, biblioteka “Kulturno naslijeđe”, Sarajevo, 1983, str. 209-210; Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 53.

(50) M. Zarzycki, E. Arndt, Đ. Stratimirović, Aladža džamija u Foči, Glasnik Zemaljskog muzeja II, Sarajevo, 1891, 103-115.

(51) Zarzycki je odgonetnuo datum zapisa, ali ne i autora zapisa. Evlija Čelebi u to doba bio je još “neotkriven” putopisac. Tek 1896. u Uskudaru je pronađen prvi potpuni Evlijin rukopis. Ni Alija Bejtić, 1956, u svom radu Povijest i umjetnost Foče na Drini, ne pominje Čelebiju kao autora ovog zapisa, zato što je 1956. taj zapis još uvijek bio sakriven pod krečnim nanosima (Mehmed Mujezinović, Autogram Evlije Čelebije u trijemu džamije Aladže u Foči, Naše starine, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Narodne Republike Bosne i Hercegovine, IV, Sarajevo, 1957, str.291).

(52) (Mehmed Mujezinović, Autogram Evlije Čelebije u trijemu džamije Aladže u Foči, Naše starine, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Narodne Republike Bosne i Hercegovine, IV, Sarajevo, 1957, str. 293-292.)

(53) Tarih je bio uklesan u kamenoj ploči dimenzija 52×55 cm, uzidanoj iznad česme u dvorišnom zidu Aladža džamije. Sam natpis bio je na turskom jeziku, korišćeno pismo je bilo obični tali, a tekst natpisa je bio mjestimično oštećen (Mujezinović, 1998, str. 44-45).

(54) Zdravko Kajmaković, Konzervatorsko-restauratorski radovi na ornamentima Aladža džamije u Foči, Naše starine, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, VII, Sarajevo, 1960, str. 117; Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 48.

(55) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 65.

(56) Simić, 2003, str. 29.

(57) Andrejević, 1972, str. 65.

-

Mervana Gogalija , Sarajevo 2017.

-

:* Ankara Tapu ve Kadastro Genel Müdürlüigü № 483 (8), 484 (7). Fotokopije u Orijentalnom institutu u Sarajevu, br. 226.◊138

-

Ahmed Aličić. Privredna i konfesionalna struktura stanovništva u Hercegovini krajem XVI stoljeća. Prilozi za orijentalnu filologiju. Vol. 40. Orijentalni Institut Sarajevo. Sarajevo. 1991. Str. 125192.

-

Europeana 1914-1918 – untold stories & official histories of WW1

-

Wikipedia

-

fočanske terzije prepoznala: Izeta Gogalija rođena Bačvić

-

(ING. ARH. ALIJA BEJTIĆ – POVIJEST I UMJETNOST FOČE NA DRINI, 1957.)