25 GODINA OD GENOCIDA U FOČI FOČA : ZAŠTO SU RATNI ZLOČINCI OSTALI NEKAŽNJENI ??? Kenan Sarač izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka
Posted on April 20, 2017
USTIKOLINA, 19.04.2017. : Obilježen dan pogibije Ševala Bećirovića i Mehmeda Kamerića
Ševal Bećirević, lijevo i Osmo Subašić, desno Na dan pogibije Ševala Bećirovića i Mehmeda Kamerića, prvih žrtava agresije na Ustikolinu, predstavnici općine Foča u FBiH, članovi Udruženja demobilisanih boraca, Udruženja „Patriotski pokret“ i sugrađani položili su cvijeće i proučili Fatihu kraj spomen-obilježja na ulazu u ovo mjesto.
Predsjednik Udruženja demobilisanih boraca ARBiH općine Foča u FBiH, podsjetio je da je 11 dana ranije, 8. aprila 1992. godine, u Foči poginuo policajac Abid Ramović, komandir ratne stanice policije Foča i prva žrtva agresije u redovima policije. Poginuo je pokušavajući da spasi ženu ranjenu snajperom u Igmanskoj ulici, na izlazu iz Foče prema Goraždu, a datum njegove pogibije jedan je od povoda da se Dan sjećanja na poginule pripadnike MUP-a RBiH u ovom dijelu države obilježava upravo 6. aprila.
Prva žrtva u Foči bio je milicioner Abid Ramović, koji je poginuo na dužnosti, jer je spašavao ženu srpske nacionalnosti koju su s druge strane ranili srbi. Niko nikad ne govori za starog Hadžimešića, zvanog Generalni. Dobro visok stari momak, stanovao je na Gornjem Polju i odveo ga je Zoran Salamadija, njegov komšija. Nigdje nije nikad spomenut, vjerojatno je ubijen prije KP Doma. U Miljevini prva žrtva je bio Hamed Budnjo, rahmetli. Slabo iko išta da napiše i kaže o svemu što je bilo. priredio:Kenan Sarač fotografija:flickr ekranportal13 vidi još:
Ševal i Mehmed
25 godina od GENOCIDA u Foči : Dan kada su otišli Ševal Bećirević i Mehmed – Meca Kamerić https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/02/25-godina-od-genocida-u-foci-dan-kada-suotisli-seval-becirevic-i-mehmed-meca-kameric/
NAPOMENA : SPISAK JE PREUZET SA INTERNETA I NIJE KOMPLETAN NITI JE KONAČAN…
FOČANSKE ŽRTVE GNOCIDA 1992. (spisak nije kompletan)
FOČANSKE ŽRTVE GNOCIDA 1992. (spisak nije kompletan)
NAPOMENA : SPISAK JE PREUZET SA INTERNETA I NIJE KOMPLETAN NITI JE KONAČAN… Avdagić: Prema više izvora, ubijena su, na najsuroviji način, klanjem, tri člana porodice Avdagić: majka Zineta i njena dva sina Ismet i Muamer, zvani Miro. Prema istim izvorima, njih je zaklao Janjić Janko, zvani Tuta, u Sćepan Polju. Janjić se, uglavnom, sa žrtvama pogađao da ih izvede iz Foče do Nikšića, a onda ih na putu ubijao. Aganović: Juso, bivši krojač, star oko 80 godina. Ubio ga, zajedno sa ženom Razijom, iz vatrenog oružja, Dragan Nikolić. Po nekim izvorima, Juso je, kada su četnici došli u njegovu kuću i počeli da maltretiraju njega i ženu, iz lovačke puške ubio jednog “crnogorskog četnika” ili “rezervistu iz užičkog korpusa”. Ahmić Idriz: Ubili ga četnici u zbjegu prema granici sa Crnom Gorom. Ahmić Miralem: Postoji nekoliko verzija o njegovom ubistvu, ali svi izvori navode da je umro od zlostavljanja, u strašnim mukama. Više izvora je potvrdilo da je živ ispečen. Andelija Salko: Ubijen iz vatrenog oružja. Po jednom izvoru njegovo ubistvo je naredio, organizovao i u njemu učestvovao Simo Mojević, direktor OŠ u Ustikolni, a u ratu četnički vojvoda. Avdibegović Salima: Stara oko 50 do 55 godina. Zaklana je zajedno sa sinom Edinom (ili Sedinom). Po jednim izvorima, bila je udata za Murata Avdibegovića, a po Faiku Tafri, Salima je supruga Hanefije Avdibegovića. Oba izvora su navela da ju je zaklao izvjesni Taso iz Srbije. Avdibegović (Hanefije) Sulejman: Star ispod 30 godina. Ubijen iz vatrenog oružja. Beganović Enver: Star oko 40 do 45 godina. Ubijen na početku rata, u gradu, prilikom masovnog napada na pojedine dijelove Foče. Bićo Hamed, zvani Salem: Star oko 40 godina. Ubijen na početku rata zajedno s majkom, iz vatrenog oružja. Bićo Hasan: Ubijen u zbjegu prema Tjentištu. Bićo Veza: Stara oko 35 do 45 godina. Ubijena na početku rata. Čaušević Fatima: Po nekim izvorima ubijena iz vatrenog oružja a potom posuta benzinom i zapaljena, a po drugima je živa zapaljena. Čolaković Ibro: Mladić, oko 20 godina. Ubijen iz vatrenog oružja. Čemo (Osmana) Fikret: Ubijen u KP Domu. Dolan: Žena. Izvor nije znao ime osim da je sestra izvjesnog Zule Krkalića. Ubijena na svirep način.
Ekmedžić Adila: Starica. Ubio je Novica Ivanović maljem, a poslije opljačkao i zapalio njenu kuću. Hadžimešić Halim: Ubijen u augustu, iz vatrenog oružja. Hajrović: Stariji čovjek, kojem izvori nisu znali ime. Ubio ga Novica Ivanović. Hatibović Maida: Stara preko 50 godina. Zaklana u svome stanu kad i njen muž Nezir. Neziru je bilo oko 60 godina. Prema izvorima, zaklan zajedno sa suprugom Maidom, a prema podacima koje je u KPD-u dobio Faik Tafro, ubijen je iz vatrenog oružja. Hodžić Ibro: Ubio ga ašovom izvjesni Škobo, rođak Vojislava Maksimovića. Hrustan Ibrahim: Ubijen na putu za Nikšić. Hrustan Rasim: Ubijen na putu za Nikšić. Isanović Adnan Adi: Sa još jednim bolesnikom ubijen u fočanskoj bolnici, na liječenju, negdje između 10. i 12. aprila. U njegovo ubistvo je direktno umiješana Milena Begenešić, kardiolog u Regionalnom medicinskom centru u Foči. Islambašić Vasvija: Ubijena u maju. Strijeljana na mostu i tu, prema više izvora, visila oko nedjelju dana. Kaloper Huzeir: Ubijen krajem aprila ili početkom maja. Karahasanović Edhem: Hadžija. Stariji čovjek. Ubijen iz vatrenog oružja, u julu, u fočanskom naselju Ljubović, zajedno sa Karahasanović Zahidom. Klapuh Ferida: Zaklao ju je, zajedno sa mužem Hasanom i kćerkom Senom, Janjić Janko Tuta u Šćepan Polju. Klapuh Esma: Starica. Majka izvjesnog Klapuh Zufera. Umrla je od gladi i/ili iscrpljenosti. Krkalić Irfan: Ubijen iz vatrenog oružja, početkom maja. Krkalić Zula: Ubijena iz vatrenog oružja, početkom maja. Kumro Asim: Ubio ga je Risto Kovač. Lojo Murat: Zajedno sa suprugom Ramizom ubijen iz vatrenog oružja. Ljezamović Halima: Ubijena početkom aprila iz vatrenog oružja. Ljezamović Nazif: Star 35-40 godine. Ubijen početkom aprila iz vatrenog oružja. Ramović Abid: Milicioner iz Foče. Abid je prva žrtva u Foči. Ubio ga je kolega Branko Muminović. Sadiković Arifa: Ubijena iz vatrenog oružja. Nema podataka o ubici.
Selimović Jusuf: Ubijen u zbjegu, na Potrkuši. Njegovi rođaci Ibro i Hasan zvani Spona nestali su/ubijeni su u KPD-u. Šahović Fehim: Rodom iz Jabuke. Živio u Foči. Sva je prilika da je zaklan ili mu je naknadno odsječena glava s kojom je Vojislav Maksimović “igrao fudbal”. U javnosti kruže priče da je, na stadionu sa centra, glavom nekog ubijenog Muslimana Maksimović “udario početni udarac”. Međutim, fočanske žene iz izbjegličkih kampova kod Skoplja ispričale su da su prilikom ulaženja u neku kuću, Maksimović, Ostojić i još neki, čija oni imena nisu znali, naišli na glavu nesretnog Fehima i da je Vojislav odsječenu glavu šutnuo nogom u pravcu Ostojića, dobacivši mu “brani” ili “hvataj”. Ostojić je dočekao glavu, ali je okrvavio pantalone zbog čega se ljutio na Voju. Šubo Selim: Ubio ga je Risto Kovač. Tafro Almas: Očuh Faika Tafre. Faik je jednom, iz KPD-a, uz pomoć upravnika Miće Krnojelca i njegovog sina, posjetio Almasa. Almas je starac oko 80 godina, a usto je bio bolestan i skoro nepokretan. U kući je ostao sam, tako da se sasvim izvjesno može uzeti da nije među živima. Ne zna se da li je umro prirodnom smrću ili mu je neko pomogao da umre, niti da je negdje sahranjen. Na Faikovo pitanje koje je uputio sinu Miće Krnojelca kada su se 30. augusta “sreli” na stanici, ovaj je odgovorio da je “i on otišao prije pet dana”. Tafro Soko: Brat Tafre Preljuba. Ubijen u svom stanu zajedno sa ženom Šefikom i punicom Hasnom Tatarevac. Nema podataka o ubici. Taranin Selman: Invalid. Ubijen u zbjegu prema Slatini. Veiz Ćamil: Ubijen iz vatrenog oružja, u maju. Nema podataka o ubici. Vranjača Fatima: Ubijena zajedno sa mužem Ramom na Brodu. Ubili su ih komšije sa Broda. (spisak nije kompletan) (izvor internet)
BRUSNA
Borak Suljo: Star preko 60 godina. Ubijen, a potom zapaljen. Po izvorima, ubile su ga komšije. Pohara Suljo: Star između 60 i 65 godina. Zaklan. Izvori su s velikim stepenom uvjerenja navodili da su ga ubile komšije. ĆUREVO Mešak Ejub: Poginuo od granatiranja. DONJE PAPRATNO Moco Omer: Ubijen iz vatrenog oružja. Muratović Meho: Ubijen iz vatrenog oružja. Polovina Džemila: Djevojka, stara oko 20 godina. O njenoj sudbini, osim da je nestala, izvori nisu imali konkretnijih podataka. Misle da je ubijena. ĐIĐEVO U Điđevu je, iz tri porodice, ubijeno pet članova. Od pet ubistava tri su izvršena na surov način: jedno klanjem, jedno vješanjem, a jedna žrtva je izmasakrirana. Bostandžić (Safeta) Sabahudin: Ubijen kada i njegov otac Safet, iz vatrenog oružja. (Napomena: Prilikom provjere podataka u vezi žrtava, ekipa je u izbjegličkom kampu u Čičinom selu kod Skoplja srela Sabahudinovu ženu i saznala da je 15. septembra rodila kćerku kojoj je ime Sabina). Džanković Alija: Star oko 25 godina. Izmasakriran. Hadžimusić Sajma: Majka Suadova. Ubice su zlostavljale majku i sina, potom su Sajmu objesili, a Suada zaklali. GODIJENO Čankušić Bajro: Ubili ga četnici iz Godijena. Čankušić (…): Izvori nisu znali ime osim da je supruga izvjesnog Mehe Čankušića. Ubili su je četnici iz Godijena. Čorić Mustafa: Ubili su ga četnici iz Slatine. Klinac Devlija: Nju i suprugu Klinac Hamdije, kao i Klinac Huzeira ubio je, iz vatrenog oružja, Čedo Perišić iz Godijena. Klinac (…): Izvori nisu znali ime, sem da je supruga Klinac Hamdije a sestra Muje Kafedžije. GOVZA
Salkunić Alija: Star oko 55 do 60 godina. Ubijen u zbjegu u Izbišnom. Salkunić(…): Stariji muškarac, kojem izvori nisu znali ime niti druge podatke osim da je sa Alijom Salkunićem ubijen u zbjegu u Izbišnom. HUM Prema informacijama, osmog juna je sprovedena šira akcija napada na muslimanska sela Brod, Hum, Kosman, Mješajiće, Vučevo, Zakmur i dr. sela prema Tjentištu. Sve kuće su popaljene a imovina opljačkana. Kao učesnike napada na ova sela izvori su identifikovali 16 osoba: akciju je organizovao i njome, uglavnom, rukovodio Ilija Dostić. I on i ostali akteri akcije su na spisku zločinaca. Hakanović Naza: Ubili su je Ljubomir Dostić i Miodrag Kalajdžić osmog juna. Pezo Akif: Star oko 30 godina. Ubili ga Ljubomir Dostić i Miodrag Kalajdžić osmog juna. Pezo Atif: Star oko 25 godina. Ubili ga Ljubomir Dostić i Miodrag Kalajdžićosmog juna. Pezo Muharem: Star 60 godina. Ubili su ga Ljubomir Dostić i Miodrag Kalajdžić osmog juna. Pezo Murat: Star 50 god. Ubili su ga Ljubomir Dostić i Miodrag Kalajdžić osmog juna. Šabanović (E)Mina: Ubili su je Ljubomir Dostić i Miodrag Kalajdžić osmog juna. Šabanović Mujo: Star izmedu 85 i 90 godina. Ubili su ga Ljubomir Dostić i Miodrag Kalajdžić osmog juna. ŠabanoviĆ Selim: Star 75 godina. Ubili su ga Ljubomir Dostić i Miodrag Kalajdžić osmog juna. Šahinović Zećir: Star 60 godina. Ubili ga Ljubomir Dostić i Miodrag Kalajdžić osmog juna. (izvor internet) (spisak nije kompletan)
NAPOMENA : SPISAK JE PREUZET SA INTERNETA I NIJE KOMPLETAN NITI JE KONAČAN… priredio:Kenan Sarač fotografije:flickr ekranportal13
Posted on Novembar 27, 2016
FOČA 1992. : ŽRTVE GENOCIDA (stradanje porodice Durić) (FOTO) Živio je u Tabacima u Foči.Zvao se Nusret Durić. Uhvaćen zajedno sa Podrugom, Selimovićima, Mezburom,braćom Konjo, Enesom Uzunovićom, Džamalijom i drugima. Bilo ih je 35, možda i nešto više. Odvedeni su, prvo u Osnovnu školu na Brodu na Drini, a zatim u KP Dom Foča. Pronađen je u masovnoj grobnici u Jeleču prije dvije godine…
Naselje Tabaci, Foča. Podzida, gdje je bila Redžina kafana, u tom istom objektu je bila kovačka radnja Durić, Nusretova oca. Nusretovi roditelji su, takođe, žrtve genocida u Foči.Za njima se još uvijek traga. Vode se kao nestali – ubijeni.
Mnogi Nusretovi rođaci – Durići su žrtve genocida u Foči. I Zulfo Durić je među njima. Zulfo Durić je iz Zakmura. I on je žrtva zloglasnog KP Doma u Foči 1992.
Stradanje rođaka Nusreta Durića obilježeno je spomen pločom u Zakmuru.
Nusret Durić, Alija Matuh, Ahmo Durić…žrtve genocida u Foči/žrtve zloglasnog KP Doma u Foči.U septembru ‘92. izveli su ih iz KP Doma, na “branje šljiva” u Jeleč i više se nisu vratili. Pronađeni su u masovnoj grobnici u Jeleču prije dvije godine… Dženaze su im obavljene 23. i 24.10.2015…
Naselje Tabaci u Foči krije još mnogo neispričanih priča o genocidu u Foči.
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik priredio:Kenan Sarač
Posted on Novembar 3, 2016
FOČA : ZAŠTO SU RATNI ZLOČINCI OSTALI NEKAŽNJENI ??? objavljeno:15.06. 2001. DANI, br. 210
FOČA: Srpske snage u potpunosti su preuzele vlast u Foči 16. i 17. aprila 1992. i već do sredine jula iste godine u toj, nekada većinski bošnjačkoj općini više nije bilo nesrpskog stanovništva. Pravi logori formirani su u gradskoj gimnaziji, sportskoj dvorani “Partizan”, u KP domu Foča, kao i u privatnim kućama i motelima. U gradu i okolnim selima ubijeno je 1.650 ljudi, a do sada je iz masovnih i pojedinačnih grobnica ekshumirano 430, dok se još uvijek traga za 730 nestalih. Pored nekolicine javno optuženih, koji su mrtvi, u pritvoru u Haagu, ili se skrivaju najčešće u susjednoj SRJ, Foča je proteklih godina ostala utočište brojnih manje poznatih počinitelja ratnih zločina. Koji i danas ravnaju puteve tamo gdje je do rata stajala Aladža. Milenko Burilo: Stražar u logoru u Kazneno-popravnom domu. Jedan od preživjelih logoraša u svom svjedočenju navodi da su zatvorenike “od stražara najviše tukli Burilo, Zoran Matović i Zeljović”. Noću su u ćelije iz kancelarija dopirali krici izmučenih i zlostavljanih zatvorenika: “Nemoj, Burilo, molim te!” Burilo i ostali nasumice su iz ćelija izvodili zatvorenike, i, između ostalih, svaki se trag otada gubi Rami Đendušiću, Fuadu Mandži, Kruni Martinoviću, Erminu Mandži Milenko Burilo živi u Foči. Mitar Rašević: Pored Zorana Vladičića i Slavka Koromana, bio je jedan od isljednika u logoru u KP domu. U to vrijeme u logoru je bilo oko 700 zatvorenika; svaki je od njih u prosjeku smršao od 18 do 20 kilograma, bili su isrpljeni batinanjem, bez ikakvog dodira sa svijetom van logorskih zidova. Specijalnosti su mu bile noćna “saslušavanja”, od kojih se logorašima ledila krv u žilama. Živi u SRJ.
Radovan Stanković: Krajem maja 1992. u porodičnoj kući Nusreta Karamana u Miljevini formirana je “javna kuća” u kojoj su zarobljene Bošnjakinje silovane i prisiljavane na prostituciju. “Pero (Elez, op.a.) tada nam je rekao da će svaka od nas imati po jednog četnika, dok će sa njim biti dvije djevojke. Mene je uzeo Radovan Stanković”, kaže u svom svjedočenju jedna od preživjelih djevojaka, koja je u to doba bila maloljetna. Nakon deset dana, izvjesni Ranko Radulović odveo ju je odatle u svoj stan u gradu, gdje ju je iznova silovao. Stanković živi u SRJ. Nikola Brčić: “Odveli su me u Karamanovu kuću. Prvo me silovao Pero Elez, () a poslije su dolazili i drugi vojnici koji su me silovali: među njima sam prepoznala () Nikolu Brčića.” U izjavi ove, također maloljetne djevojke, čiji identitet mora ostati skriven, stoji da je tu ostala narednih šest mjeseci, tokom kojih su se silovanja redovito ponavljala. Brčić živi u Miljevini, Foča. Neđo Samardžić: “Odveli su me u motel gdje je bila njihova komanda, a zatim u Karamanovu kuću. Sve od 6. avgusta 1992. do razmjene 21. marta 1993. bila sam podvrgnuta silovanjima od Neđe Samardžića ().” Neđo Samardžić i njegov brat Zoran zajedno su sa Brčićem, Elezom i Stankovićem u Miljevini držali zatočene šest djevojaka i silovali ih svakodnevno. Najmlađa je imala 12 godina, najstarija 26, a preostalih pet su bile stare između 14 i 21 godine. Krije se. 15.06. 2001.DANI, br. 210 priredio:Kenan Sarač fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik