CLEAN START ZA SPAS ZDRAVSTVA

MR. SC. DRAŽEN JURKOVIĆ, DR. MED., SPEC. JAVNOG ZDRAVSTVA DIREKTOR UDRUGE POSLODAVACA U ZDRAVSTVU HRVATSKE PREDSJEDNIK HRVATSKOG DRUŠTVA ZA JAVNO ZDRAVSTVO HLZ-A

INTERVIEW BY KATARINA DIMITRIJEVIĆ HRNJKAŠ

Dražen Jurković dugogodišnji je direktor Udruge poslodavaca u zdravstvu Hrvatske (UPUZ), te je ujedno i predsjednik Hrvatskog društva za javno zdravstvo Hrvatskog liječničkog zbora.

Ovaj iskusni specijalist javnog zdravstva izvrsno je upoznat sa svim izazovima i kompleksnošću hrvatskog sustava, obzirom da je svoju dosadašnju profesionalnu karijeru gradio na različitim razinama zdravstva – od resornog ministarstva, HZZO-a, do Opće i Kliničke bolnice te Zavoda za javno zdravstvo.

Kada bi po kunu poskupjele kutije cigareta tri godine za redom i kada bi taj novac usmjerili u zdravstvo, tada bi na kraju svake godine u sustav ušlo 1,2 milijardi kuna “svježeg” novca, koji bi se mogao iskoristiti i za liječenje bolesti izazvanih pušenjem. No to je možda najjednostavnija od 30 mjera, koje su predstavnici UPUZ-a prošlog travnja predstavili Saborskom odboru za zdravstvo i socijalnu politiku, a među glavnim mjerama je “clean start”, odnosno podmirenje svih dugova kako bi se dobio prostor za novi početak.

Njihov istup i iznošenje konkretnih prijedloga pred zastupnicima Sabora te ministrima zdravstva i financija, neki su nazvali povijesnim te su ocijenili da će ući u antologijske sjednice. I to zato što se dogodio možda rijetko viđeni politički i javni konsenzus da su iznesene mjere (koje su predložili ljudi koji svaki dan žive i rade u zdravstvu te dobro poznaju mane, ali i prednosti hrvatskog zdravstva), vrlo ciljano predložile kratkoročne, srednjoročne i dugoročne ciljeve koje bi trebale donijeti toliko željeno restrukturiranje ili preslagivanje sustava zdravstva na pametniji, učinkovitiji i za pacijenta bolji način i, naravno- koji je financijski održiv. Nisu čekali prijedlog administracije, nego su sami kreirali rješenja.

O tom Prijedlogu programa mjera za financijsku stabilizaciju i strukturnu reformu zdravstvenog sustava

razgovarali smo s mr. Draženom Jurkovićem, direktorom UPUZ-a, koji kaže da bi se neke od mjera mogle provesti za šest mjeseci ili godinu dana.

Odgovara i kako domaće zdravstvo ima “kroničnu bolest” koju treba liječiti, ali da ono ipak dobro funkcionira. - No najveći su problem nedostatak financija te se sve na kraju svodi na pitanje koliko ima novca i kako se njima upravlja. A kada se usporedimo s drugim zemljama, tada vidimo da Slovenija za zdravstvo izdvaja duplo više od nas, a njihov ministar i dalje poručuje da je to malo – kaže dr. Jurković.

Kada se uz manjak novca dodaju i sve veći troškovi za nove dijagnostičke postupke, nove lijekove ili želja da se prati tehnološki iskorak, problem postaje sve veći, ističe mr. Jurković. - I onda dolazimo do toga da kod nas postoji kriza upravljanja na svim razinama. Razlog zbog kojih smo predložili mjere je želja za strukturnom i financijskom reformom – kaže naš sugovornik. I kad god netko predlaže neke mjere za zdravstvo, nekako prirodno u zraku stoji pitanje: “Predlaže li se povećanje doprinosa za zdravstvo”? No naš sugovornik odgovara “ne” i da je u tome ljepota prijedloga njihovih mjera.

No u priči o tome da se financije zdravstva trebaju dovesti u red i da sustavu treba temeljiti preustroj, po strani ostaje pacijent koji bi trebao biti u središtu sustava, ne tek nijemi promatrač. Mr. Jurković kaže da je vrlo teško ocjenjivati kako se pacijent osjeća jer je to i pitanje dugih lista čekanja, očekivanog trajanja života, dostupnosti dijagnostike, odnos javnog i privatnog rada u zdravstvu i dr.

Za kraj se mr. Jurković vraća na Radnu skupinu koja radi na pripremi izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti i ideju i prenošenju osnivačkih prava bolnica sa županija na državu.

- Imali smo zakon o sanaciji bolnica iz 2012. kada su se osnivačka prava svih bolnica, izuzev dvije, prenijeli na državu, a nismo imali nikakav efekt. Nakon dvije godine iste bolnice vraćene su županijama bez efekta sanacije. Zato odgovorno tvrdim da, ukoliko se ne pristupi promjenama sveobuhvatno, nova centralizacija neće ništa riješiti. - I danas postoji 10 bolnica koje ostvaruju 75 posto dugova i gotovo su sve u državnom vlasništvu te ne vidim da bi prenošenjem osnivačkih prava na državu riješili problem dugova. Ali opet, svaka administracija dimenzionira sustav prema svojoj mjeri – kaže zaključno dr. Jurković.

Ipak, uz ciljane promjene u UPUZ-u procjenjuju da bi financijski učinak njihovog prijedloga mjera mogao donijeti benefit zdravstvu od 5,7 do 6,35 milijardi kuna. Konkretno, vide prostor da se prihodi zdravstva povećaju za 2,8 do 3,45 milijardi kuna, ali i da se troškovi smanje za 2,9 milijardi kuna.

“Pacijent bi trebao biti u središtu sustava, ne tek nijemi promatrač.“

Iznošenje konkretnih prijedloga pred zastupnicima Sabora te ministrima zdravstva i financija, neki su nazvali povijesnim te su ocijenili da će ući u antologijske sjednice.

IZDVOJENE MJERE UPUZ-a 02

(DE)LIMITIRANJE ZDRAVSTVENE USLUGE.

PENALIZIRANJE NEPOTREBNOG KORIŠTENJA HITNE POMOĆI.

Jedna od mjera tiče se hitne službe za koju UPUZ predlaže uvođenje svojevrsnih malih “penala” za sve one koji traže hitnu pomoć, a zapravo je ne trebaju. - Kada bi se uvela participacija od 300 kuna za sve one pacijente koji su zatražili hitnu pomoć, a nisu je zapravo trebali, tada procjenjujemo da bi se prihodi u zdravstvu mogli povećati za 100 milijuna kuna godišnje, a rashodi bi se smanjili za 200 milijuna kuna – kaže mr. Jurković.

Naime, svi oni koji nemaju policu dopunskog zdravstvenog osiguranja i dalje imaju pravo na punu zdravstvenu skrb a jedino što će pojedinac bez tog osiguranja najviše platiti je 2000 kuna. UPUZ zato predlaže delimitiranje te granice i to najmanje do visine prosječne neto plaće zaposlenih u pravnim osobama u prošloj godini. Procijenili smo da bi zdravstvo tako dobilo dodatnih 300, a možda i 450 mili01 juna kuna svake godine. 03

NAKNADE ZA BOLOVANJA I PORODILJNE NAKNADE U DRUGE SEKTORE.

Uz svoje kolege u UPUZ-u, mr. Jurković ukazuje i na to da je Hrvatska možda jedina zemlja koja u budžetu zdravstva ima i naknade za bolovanje te porodiljne naknade, odnosno iz jedne te iste vreće se plaćaju zdravstvo, a onda i bolovanje te porodiljne naknade. Mr. Jurković smatra da je prirodnije da bolovanje bude financirano iz sektora rada, a rodiljne naknade iz sektora koji se brine o politikama obitelji ili socijalne skrbi.

04

OBVEZE PLAĆANJA (I U STVARNOSTI) DO 60 DANA.

Na papiru također stoji obveza, koja je postala samo lijepa želja, a to je da rokovi plaćanja u bolnicama ne bi smjeli biti duži od 60 dana. Stvarnost? Od 59 bolnica, njih 24 imale su rokove rastegnute na godinu dana (pokazuju to podaci iz prošle veljače), a 11 bolnica ima rokove plaćanja do čak dvije godine. Čak 24 bolnice plaćale su u rokovima i duljim od dvije godine.

05

DOPRINOSI RADNO AKTIVNOG STANOVNIŠTVA NEDOSTATNI ZA SVE – ILI POVEĆANJE PLAĆA ILI VIŠE ZAPOSLENIH.

Postotak izdvajanja za zdravstvo zaista jest među najvišima u EU, ali stvarnost je da za zdravstvo izdvaja samo 1,5 milijuna radnika i oni nose teret zdravstvene skrbi za svih 4,5 milijuna stanovnika. Jednostavno mali broj ljudi uplaćuje za zdravstvo, odnosno zaposleni solidarno izdvajaju i pokrivaju troškove i za liječenje umirovljenika, djece, nezaposlenih... To je Bismarckov model i rješenje je ili da se poveća broj zaposlenih ili da se poveća neto prosječna plaća, a onda je to široko pitanje vezano za gospodarstvo.

06

BOLNIČKI CENTRI ZNANJA, ISKUSTVA I IZVRSNOSTI.

U UPUZ-u smatraju da bi jedino hitni prijem te četiri osnovne djelatnosti, a to su kirurgija, zdravstvena zaštita predškolske djece, zdravstvena zaštita žena te interna medicina, trebale ostati u svakoj bolnici. Sve ostalo treba „staviti na stol“ i pretresti ideju objedinjavanja, odnosno na jedno mjesto sakupiti odjele, ljude, opremu i znanje te tako stvoriti centre znanja, iskustva i izvrsnosti.

07

RACIONALIZACIJA BOLNIČKIH DEŽURSTAVA I OŽIVLJAVANJE „BLATA“

Tako smatraju i kako u Zagrebu ne bi trebali imati dežurstva u svakoj bolnici nego u jednoj, pa bi i onda troškovi bili manji, a skrb bi i dalje bila dostupna. Računali su – uštedama od samo pet posto u nekoliko najvećih bolnica imali bi isti efekt kao da se ugasi nekoliko manjih bolnica. Zalažu se da jednom i zaista zaživi ona stara priča o preseljenju Kliničkog bolničkog centra “Sestre Milosrdnice” u nikad dovršenu sveučilišnu bolnicu u Blatu.