Hrcak_br_46_47_prosinac_2012

Glasilo Hrvatskoga čitateljskog društva

46-47 prosinac 2012.

46-47 HČD >> Hrvatsko čitateljsko društvo

CroRA >> Croatian Reading Association

Hrčak Glasilo Hrvatskog čitateljskog društva, br. 46-47, prosinac 2012.

Sadržaj: Praksa, ideje, inicijative

Riječ urednice Događanja

Jerko Barišić: Projekt Bookmark: straničnici s druge strane svijeta......................................................33 Luiza Bouharaoua: Pisce u zatvor!: književni projekt udruge Skribonauti ....................................... 34 Zašto su Finci dobri čitači?: prikaz izlaganja s 78. generalne konferencije i skupštine IFLA-e (Danka Hajsig)......................... 35 Kick into Reading: prikaz projekta (Ivana Halužan). ................. 35 New York kao gradska knjižnica: prikaz projekta (Franciska Jurišić Bačić) ........................................................... 36

Poruka nove predsjednice Hrvatskog čitateljskog društva ................ 3 13. godišnja / izborna skupština Hrvatskog čitateljskog društva (Darko Lacović)................................................................. 4 Mate Juric: Istraživanja čitateljskih navika i informacijskih potreba građana Hrvatske: kratki pregled rezultata . .................... 4

Novosti iz ogranaka

Novo vodstvo karlovačkog ogranka Hrvatskog čitateljskog društva (Jasmina Milovčić). ........................................................... 6 5. godišnja i izborna skupština Ogranka za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju (Loris Bučević-Sanvincenti)......................... 6

Aktualno Manifestacija Hlapić 2013. (Ivana Faletar). ...............................

Američki san HIDK-a (Corinna Jerkin). ...................................

18. europska konferencija o čitanju – Novi izazovi, nove pismenosti / New challenges, new literacies (Ivana Faletar). ..........

Poziv za učlanjenje u Međunarodnu čitateljsku udrugu!. ........

Mjesec hrvatske knjige

Ana Rubić; Nela Marasović: Piramida od knjiga ........................... 7 “Tolle lege: za slobodu čitanja” (Ivana Faletar).............................. 7

Zbivanja u Hrvatskoj

Čitanjem do pismenosti: izvješće s okrugloga stola (Corinna Jerkin)............................................................................. 8 Smiješak...čitajte! 2012.. ................................................................. 9 Biblioterapija u pop-kulturi: prikaz 8. međunarodnog stručnog skupa “Knjižnica - središte znanja i zabave” (Nataša Bujas; Janja Maras). ......................................................... 9 Poticanje čitanja: njemačka iskustva i hrvatske perspektive (Kristina Čunović) . ..................................................10

38 38

Riječ urednice Dragi čitetelji, pozivam vas da i ovu godinu završite, a novu započnete, uz novi broj Hrčka. Kraj godine obično poziva da se osvrnemo unatrag, podvučemo crtu i prisjetimo se učinjenoga. Ove godine prava je prilika osvrnuti se malo dalje u prošlost, točnije sve do 1997. godine. Tada je, naime, izašao prvi broj glasila Društva. Punih deset godina uređivala ga je dr. sc.

Ivanka Stričević, a u prvom uredništvu bile su kolegice Dijana Sabolović-Krajina te Loris Bučević-Sanvicenti. Od 2006. uredništvo se mijenja, odnosno dolazi do promjene glavne urednice, a uredništvu se pridružuju Sanjica Faletar, Martina Dragija Ivanović i Maja Krtalić. Veće promjene slijede 2011. godine od kada radimo u sastavu Drahomira Gavranović, Alka Stropnik, Ivana Faletar te Ivanka Stričević. No, ono što je najvažnije je činjenica da zahvaljujući radu uredništva, ali i svima vama koji se odazivate pozivu i pišete, tj. dijelite svoje priloge s nama, Hrčak već 15 godina kontinuirano stiže do svih članova HČD-a. Osim brojnih tekstova kojima punimo naše rubrike, jednako su važna nova poznanstva i suradnja koje ostvarujemo kroz ovu vrstu (virtualne) komunikacije.

Jedan takav primjer je i podtema ovog broja – Biblioterapijakoja ne bi bila moguća bez velike pomoći Ivane Bašić. A kad govorim o pomaganju, moram još jednom zahvaliti profesoru Srećku Jelušiću koji je uvelike pomogao pri izdavanju prošlog trobroja Hrčka!

Na kraju, nadam se da će vam prilozi koji slijede poslužiti kao inspiracija za rad i stručno usavršavanje u godini koja tek počinje.

Ugodno čitanje!

Urednica

Tematski osvrti Ivana Bašić: Biblioterapija – liječenje knjigom . ..........................12 Corinna Jerkin: O nepravoj biblioterapiji.....................................14

Primjeri dobre prakse u Hrvatskoj

Arijana Herceg Mićanović: Biblioapoteka – mit ili stvarnost?.................................................17 Branka Kandić-Splavski: Lijekovi od lijepih riječi. ......................19 Antonija Vlahović: Poetska terapija kao motivacijska metoda u nastavi književnosti .................................................. 20 Suzana Ven Rakić: “Recepti” iz lektire . ..................................... 22 Zorka Renić: Biblioterapija i muzikoterapija ............................. 24 Ina Delić; Željka Kondić Dabo: Pusti priču . .............................. 25 Balans centar za biblioterapiju (Ivana Bašić)............................. 26

Primjeri dobre prakse u svijetu

Liljana Klemenčič: ŽIV!: Stvaranje i razvijanje čitateljskih navika u svrhu postizanja biblioterapeutskih i bibliopreventivnih rezultata: primjer iz Slovenije . ..................................................

Biblioterapija – novi način liječenja depresije . .........................

Booby’s Books – biblioterapija dostupna svima: prikaz mrežne stranice (Branka Bacinger) ...............................

Biblioterapija: alat za vrednovanje: prikaz mrežne stranice (Branka Bacinger)................................

Projekt V.O.I.C.E.: prikaz mrežne stranice (Alka Stropnik)............ Čitanje prilagođeno vašim potrebama: prikaz projekta RAYS (Daria Talić). ................................................................... Čitanje – rast, razvoj i zabava: prikazi projekata (Franciska Jurišić Bačić)............................................................

37 37

27 29 30 30 31 31

32

DOGAĐANJA Poruka nove predsjednice Hrvatskog čitateljskog društva Dragi članovi, u travnju 2012. godine izabrano je novo Predsjedništvo Hrvatskog čitateljskog društva. Najprije se želim zahvaliti, u svoje ime te u ime članova Predsjedništva, na podršci i izboru na ove funkcije. U mandatnom razdoblju 2012.2014. uz mene će u vodstvu HČD-a biti dopredsjednice Alka Stropnik i Frida Bišćan, tajnica Ivana Faletar i blagajnica Marijana Špoljarić.

Izuzetna mi je čast biti predsjednicom HČD-a, posebno u godini kada Društvo slavi punih 15 godina službenog postojanja. Naime godine 1997. HČD je upisan u Registar udruga, no povijest čitateljskog društva seže u 90-e godine prošloga stoljeća kada je skupina entuzijasta osnovala Hrvatski čiteteljski klub kao reakciju na uništavanje knjiga.

Klub je 11. listopada 1995. godine prerastao u Hrvatsko čitateljsko društvo, a na osnivačkoj skupštini za predsjednicu je izabrana, danas pokojna, dr. sc. Đurđa Mesić te dopredsjednice mr. sc. Dijana Sabolović-Krajina i mr. sc.

Ljiljana Sabljak. U tome razdoblju, udruga koja je počela kao klub, a potom prerasla u društvo, bavila se, a bavi se i danas, razvojem čitateljskih navika i promicanja čitanja u Hrvatskoj, ali i u svijetu. Nadalje, bila je i ostala jedan od pokretača aktivnosti na polju promicanja čitanja, i to zahvaljujući svojim članovima, u početku mahom iz redova knjižničara koji su tijekom svojih redovnih aktivnosti u knjižnicama te kroz rad ogranaka radili na podizanju svijesti o važnosti čitanja. I Hrčak koji je pred vama odražava kontinuirani niz izlaženja našeg glasila koji je neprekinut od samog početka djelovanja Društva.

Desetak godina nakon osnutka, godine 2006., sjedište HČD-a seli u Osijek, a novo Predsjedništvo čine predsjednica dr. sc. Sanjica Faletar Tanacković, dopredsjednice Ana Sudarević i mr. sc. Martina Dragija Ivanović, tajnica Maja Krtalić i blagajnica Drahomira Gavranović. U mandatu 2008.-2010. predsjednica postaje Maja Krtalić, dopredsjednice dr. sc. Sanjica Faletar Tanacković i Ana Sudarević, tajnica Merien Gracek, a blagajnica Drahomira Gavranović.

Urednica: Ana Sudarević Uredništvo: dr. sc. Ivanka Stričević, Drahomira Gavranović, mr. sc. Alka Stropnik, Ivana Faletar Lektura: Goran Tanacković Faletar Prijelom: 24DB

Drahomira Gavranović

Nakon 4 godine provedene u Osijeku, sjedište Društva seli u Antunovac, predsjednica postaje Vlasta Stubičar, dopredsjednice Ana Sudarević i Drahomira Gavranović, tajnik Darko Lacović, a blagajnik Siniša Petković. Od ove je godine sjedište HČD-a u Zadru.

U navedenom razdoblju 2006.-2010. godine Društvo je nastavilo ranije započete aktivnosti u promicanju čitanja i obilježavanju značajnih datuma, ali i pokrenulo niz novih aktivnosti poput projekata Čitajmo im od najranije dobi te Informativno-edukativni paket za novorođenčad i njihove roditelje, koji su podržale nadležne institucije i lokalne knjižnice koje su se jednogodišnjom članarinom za bebe priključile paketu koji je sadržavao prvu slikovnicu za bebe i informativne letke za roditelje o važnosti čitanja bebama. Pokrenut je i fotografski natječaj Smiješak…čitajte! te mjesečni kalendar događanja, a osuvremenjena je i mrežna stranica Društva.

Danas Hrvatsko čitateljsko društvo broji više od 450 fizičkih, pravnih i počasnih članova iz svih struka kojima je zajednička ljubav prema poticanju i razvijanju čitateljskih navika.

Imajući na umu povijest Društva i sadašnju situaciju u svijetu knjiga i čitanja te osluškujući buduće trendove, ali i potrebe na polju poticanja i promicanja čitanja, kao nova predsjednica zalagat ću se za senzibilizaciju javnosti za knjigu i potrebu poticanja čitanja različitim promišljenim aktivnostima, zajedno s kolegama iz bliskih stuka radit ću na osmišljavanju programa za promicanje i istraživanje čitanja. Cilj mi je potaknuti ogranke na aktivnost i inicirati pokretanje ogranaka u gradovima u kojima nije vidljiva aktivnost na području poticanja čitanja. Hrvatsko čitateljsko društvo otvoreno je za suradnju sa srodnim ustanovama s ciljem podizanja svijesti o važnosti čitanja.

Najnovija akcija u koju se uključilo Hrvatsko čitateljsko društvo jest inicijativa za osnivanje tijela koje bi na razini države brinulo o razvoju čitateljskih navika i poticanju čitanja (http://web.ffos.hr/poticanjecitanja/index.php).

Na kraju, sve vas pozivam da zajednički nastavimo raditi na promicanju čitanja i podizanju svijesti o važnosti čitanja, posebno u ovome vremenu, kada se prve riječi nauče i pročitaju s ekrana.

Drahomira Gavranović, predsjednica HČD-a

Sjedište HČD-a: Sveučilište u Zadru, Odjel za informacijske znanosti, F. Tuđmana 24i, 23000 Zadar tel. / faks: 023 345 011; e-pošta: hcd@hcd.hr; URL: http://www.hcd.hr

13. godišnja / izborna skupština Hrvatskog čitateljskog društva Hrvatsko čitateljsko društvo održalo je 27. travnja 2012. godine svoju 13. godišnju / izbornu skupštinu u knjižnici Centra za ljudska prava u Zagrebu. U sklopu radnog dijela Skupštine aktualna predsjednica Vlasta Stubičar iznijela je Izvješće o radu Hrvatskog čitateljskog društva za razdoblje od 2010. do 2012. godine, a dopredsjednica Drahomira Gavranović podnijela je izvještaj o sudjelovanju na 55. konferenciji Međunarodne čitateljske udruge (IRA) koja je održana 2010. godine u Chicagu.

Nakon toga, dopredsjednica Ana Sudarević predstavila je e-bilten https://hcdbilten.wordpress.com/ koji je pokrenut 8. rujna 2011. godine povodom Međunarodnog dana pismenosti. Ivana Faletar upoznala je prisutne sa zaključcima sastanka IDEC-a i FELA-e koji je održan u Beču od 20. do 22. siječnja 2012. godine, a na kojem je predstavljala HČD. U nastavku radnog dijela Skupštine podneseno je financijsko izvješće za 2010. i 2011. godinu.

Slijedio je izbor novog Predsjedništva, Upravnog odbora i Nadzornog odbora. Za novu predsjednicu HČDa izabrana je Drahomira Gavranović (Filozofski fakultet u Zadru). Za prvu dopredsjednicu izabrana je Frida Bišćan (Gradska knjižnica “Ivan Goran Kovačič”, Karlovac), a za drugu dopredsjednicu Alka Stropnik (Knjižnice grada

Zagreba – Knjižnica Medveščak, Zagreb). Nova je tajnica Ivana Faletar (Knjižnica Ureda pučkog pravobranitelja, Zagreb), a blagajnica Marijana Špoljarić (Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek). U Nadzorni odbor izabrane su Marija Ivanović, Vinka Jelić i Loris BučevićSanvincenti. Predstavnica podupirućih članova Upravnog odbora je Ankica Janković, a predstavnik počasnih članova Danko Plevnik. Radni dio Skupštine završio je predstavljanjem Programa rada za razdoblje od 2012. do 2014. godine koji je iznijela nova predsjednica Drahomira Gavranović. Planovi i ciljevi HČD-a za naredne dvije godine jesu: pojačati aktivnost ogranaka, nastaviti s obilježavanjem Međunarodnog dana pismenosti, izdavati časopis Hrčak, intenzivirati promociju HČD-a među različitim skupinama potencijalnih članova te povećati broj članova.

Na stručnom dijelu Skupštine Mate Juric održao je izlaganje pod nazivom Kratki pregled rezultata Istraživanja čitateljskih navika i informacijskih potreba građana Hrvatske.

Darko Lacović dlacovic@ffos.hr

Istraživanja čitateljskih navika i informacijskih potreba građana Hrvatske: kratki pregled rezultata Mate Juric

ispitani o čitateljskim navikama i interesima, aktivnostima u slobodno vrijeme i tome kako se služe ili žele služiti knjižnicom. Trećim upitnikom ispitani su interesi i navike odraslih korisnika knjižnica u području korištenja usluga knjižnice i čitanja općenito.

Ravnatelji ili voditelji narodnih knjižnica ispunili su upitnik o projektima i programima koje za svoje korisnike provode u području popularizacije čitanja, razvoja pismenosti i posebice razvoja informacijske pismenosti.

Također su provedeni intervjui s nakladnicima te analiza sadržaja tiskanih i elektroničkih medija vezanih uz produkciju čitateljskih materijala i promociju čitanja.

Anketne upitnike ispunilo je 1858 roditelja djece predškolske dobi, 2471 učenik sedmih i osmih razreda osnovne škole, 2886 odraslih korisnika knjižnica i 59 predstavnika knjižnica. Na intervuje su se odazvala tek 2 nakladnika. Analizom sadržaja vodećih nacionalnih medija obuhvaćena su 2 lista, radio i televizija tijekom mjesec dana.

Na stručnom skupu Hrvatskog čitateljskog društva održanom 27. travnja 2012. godine prezentiran je dio rezultata projekta Istraživanje čitateljskih navika i informacijskih potreba građana Hrvatske. Projekt je započet 2007. godine na Sveučilištu u Zadru u suradnji sa stručnjacima iz prakse. Ciljevi su bili utvrditi čitateljske navike i informacijske potrebe djece, mladih i odraslih u Hrvatskoj, utjecaj obiteljskog i socioekonomskog statusa na razvoj čitateljskih navika, probleme u nakladničkoj mreži, odnos medija prema temama vezanim uz knjigu, čitanje i pismenost te što knjižnice rade i u kojoj mjeri na području promicanja čitanja i razvoja pismenosti.

Anketnim upitnikom za roditelje ispitivali su se stavovi prema čitanju djeci predškolske dobi, čitateljske aktivnosti u obitelji i socioekonomski status. Učenici sedmih i osmih razreda osnovnih škola anketno su

DOGAĐANJA

školu, ali učenici koji ne vole čitati još se manje koriste njime u tu svrhu. S druge strane, učenici koji vole čitati češće provode razne druge aktivnosti u slobodno vrijeme, npr. idu na trening, uče i slično.

Odrasli korisnici knjižnica do preporuke što čitati u slobodno vrijeme dolaze preko prijatelja (58%), zatim preko preporuka u novinama, na radiju i televiziji (49%) te na internetu (46%), a informacije od knjižničara traži 41% odraslih korisnika knjižnica. Najviše kupuju lijepu književnost (49%), zatim stručne i znanstvene knjige (45%) i popularno-stručne knjige (37%). Korisnici u dobi od 41 do 50 i od 51 do 60 godina češće posuđuju knjige u odnosu na korisnike u dobi od 18 do 30 godina. Također, knjige češće posuđuju korisnici knjižnica koji češće posjećuju predstavljanja knjiga, tribine i radionice i koji češće posuđuju CD-e i DVD-e, kao i korisnici knjižnica koji su obrazovaniji.

Rezultati anketnog upitnika o projektima i programima koje provode narodne knjižnice pokazuju da su najčešći načini popularizacije knjige i čitanja predstavljanja knjiga i autora te izložbe. Najčešći su oblici pomoći korisnicima u razlikovanju kvalitetnih čitateljskih materijala od nekvalitetnih usmene preporuke knjižničara (78%) i posebne police s građom koja se preporučuje (69%). U razdoblju od dvije godine najuspješniji su programi/projekti popularizacija čitanja (128), zatim poticanje osnovne pismenosti (17) i poticanje informacijske pismenosti (37). Međutim 40 od 59 knjižnica nema programe poticanja informacijske pismenosti, 49 od 59 knjižnica nema programe za poticanje osnovne pismenosti, a programi popularizacije čitanja rijetko se održavaju na dnevnoj i/ili tjednoj bazi.

Zaključci su istraživanja sljedeći: potrebno je informirati i educirati roditelje o važnosti čitanja djeci rane dobi, pojačati programe popularizacije čitanja među osnovnoškolskom djecom u narodnim knjižnicama uz naglasak na važnosti čitanja iz užitka, uvažiti preferencije odraslih korisnika, kontinuirano provoditi programe popularizacije čitanja i predstavljanja knjiga, tribine i radionice te ispitati informacijske potrebe nekorisnika narodnih knjižnica.

Provodi se završna sinteza podataka i priprema se za objavu cjelovita studija o čitateljskim navikama i informacijskim potrebama građana Hrvatske. U istraživačkom smislu, logičan slijed nastavka rada na projektu ide u smjeru dubinskih istraživanja pojedinih područja koja su prepoznata kao kritična: nakladnička mreža, posebne korisničke skupine u knjižnici i djeca osnovnoškolske dobi.

Dio rezultata istraživanja Značaj koji roditelji pridaju ranom poticanju čitanja povezan je s posjedovanjem vlastite kućne biblioteke i roditeljskim navikama čitanja knjiga, ali ne i dnevnoga tiska. Djeca koja su u ranijoj dobi upisana u knjižnicu posuđuju više knjiga/slikovnica, češće razgledavaju slikovnice, a roditelji im češće čitaju i pričaju. Međutim čak 63% roditelja nije upisalo dijete u knjižnicu. Kao razloge njih 37% navodi mišljenje da je dijete još premalo za knjižnicu, 24% roditelja nema naviku odlaska u knjižnicu, 9% nema knjižnicu u blizini svog prebivališta, a ostali navode razne druge razloge zbog kojih nisu upisali dijete u knjižnicu. Na izbor slikovnice ili knjige koju roditelji čitaju djetetu najviše utječu djetetove želje (57% roditelja), dok 27% roditelja navodi kako njihovo vlastito iskustvo najviše utječe na izbor slikovnice. Zanemariv broj roditelja kao najveći utjecaj navodi savjet knjižničara.

Većina roditelja (70%) navodi da im dijete u pričanju/čitanju/listanju slikovnica provede od 10 minuta do jednog sata, manje od 10 minuta u navedenim aktivnostima provodi 13% djece, a više od jednog sata 19% djece. S druge strane, od 10 minuta do jednog sata dnevno u gledanju televizije provede 52% djece, manje od 10 minuta 5% djece, a više od jednog sata dnevno televiziju gleda čak 44% djece. U obiteljima nižeg socioekonomskog statusa djeca više gledaju televiziju, a manje čitaju i razgledavaju slikovnice.

Na pitanju postavljenom učenicima sedmih i osmih razreda o tome što čitaju osim školskih udžbenika, među odgovorima se ističu obvezna lektira (66%) i časopisi (57%). Među tri dopuštena odgovora 37% učenika uvrstilo je i knjige po vlastitom izboru. Učenici knjige za dobrovoljno čitanje najčešće posuđuju u narodnoj/ gradskoj knjižnici (35%) te u školskoj knjižnici (31%).

Većina učenika (60%) sama bira knjige za dobrovoljno čitanje, 38% učenika tvrdi da im prijatelji pomažu u izboru, a 19% učenika ne čita ništa što ne mora čitati za školu.

Odgovore i pomoć u pisanju domaćih zadaća i izvršavanju drugih školskih obveza učenici traže na internetu (34%), od roditelja (29%) i prijatelja (12%). Zanemariv postotak učenika traži odgovore u knjigama u kućnoj biblioteci i knjižnici. Na osnovi stavova o dobrovoljnom čitanju, iz zabave i užitka, učenici se mogu podijeliti u dvije približno podjednake grupe: jednu koja voli čitati i jednu koja ne voli čitati. Učenici koji vole čitati znatno češće posuđuju knjige u narodnoj knjižnici i od prijatelja. Dvije grupe podjednako gledaju televiziju i druže se. Učenici koji ne vole čitati više igraju računalne igre i koriste se internetom za zabavu. Obje grupe manje se koriste internetom za

Novosti iz ogranaka

Kristina Čunović, predsjednica karlovačkog ogranka HČD-a

Karlovački ogranak Hrvatskog čitateljskog društva održao je 22. ožujka 2012. godine izbornu skupštinu. Najprije je tada aktualna predsjednica Ogranka Nada Eleta govorila o povijesti Hrvatskoga čitateljskog društva te podnijela Izvješće o radu Ogranka za razdoblje od travnja 2010. do ožujka 2012. godine. Govoreći o aktivnosti istaknula je potrebu za suradnjom sa stručnjacima različitih profila (pedagoga, defektologa, učitelja, knjižničara) te javnih djelatnika.

Nakon prihvaćanja Izvješća prešlo se na izbor novog predsjednika i podpredsjednika karlovačkog ogranka HČD-a. Za predsjednicu je jednoglasno

izabrana Kristina Čunović, dipl. knjižničarka iz Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” Karlovac, a za podpredsjednicu Jovita Legat-Paprašarovski, dipl. knjižničarka iz Osnovne škole Grabrik, Karlovac.

Potom je nova predsjednica predstavila svoj program rada, u kojem je istaknula da će Ogranak u svom radu staviti naglasak na promicanje čitanja kod djece i mladih te na suradnju s udrugama civilnog društva i uključivanju stručnih djelatnika javnih službi s područja pedagoških, kulturnih i obrazovnih djelatnosti.

Jasmina Milovčić jasmina@gkka.hr

5. godišnja i izborna skupština Ogranka za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju

Davorka Semenić Premec, predsjednica ogranka HČD-a za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju

Ogranak Hrvatskoga čitateljskog društva za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju održao je 5. godišnju i izbornu skupštinu u Zagrebu 7. rujna 2012., u povodu obilježavanja Međunarodnog dana pismenosti. Tom prigodom Ogranak je dobio novu predsjednicu Davorku Semenić- Premec te dvije dopredsjednice: Loris Bučević-Sanvincenti i Moranu Peranić.

Novo vodstvo predstavilo je i svoj program za razdoblje 2012. – 2014. u kojem se, među ostalim planovima, navodi veća prisutnost Društva u javnosti, širenje aktivnog članstva te nastavak, ali i proširenje uspješne suradnje s relevantnim ustanovama i udrugama.

Ogranak Hrvatskoga čitateljskog društva za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju osnovan je 18. travnja 2008. godine sa šezdesetak aktivnih

članova, individualnih i pravnih osoba.

Redovito organizira stručne skupove i literarne večeri, provodi aktivnosti s djecom vezane uz čitanje i pismenost, obilježava važnije datume vezane uz pismenost, čitanje i knjigu. Surađuje sa Zagrebačkim knjižničarskim društvom, Međunarodnim klubom prijatelja te brojnim drugim prosvjetnim i kulturnim ustanovama. Posebno treba istaknuti Kutić Hrvatskoga čitateljskog društva u prostoru čitaonice Gradske knjižnice Knjižnica grada Zagreba, s kojima se ostvaruje uspješna suradnja i partnerstvo. Stoga je Knjižnicama grada Zagreba i Gradskoj knjižnici Velika Gorica, s kojom Ogranak također puno surađuje, dodijeljeno priznanje u obliku Zahvalnice.

Loris Bučević-Sanvincenti l.bucevic.sanvincenti@kgz.hr

DOGAĐANJA

Mjesec hrvatske knjige Piramida od knjiga Ana Rubić arubic@nsk.hr Nela Marasović

Piramida od knjiga u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu

Brojka od 20-ak tisuća knjiga bila je potrebna da se u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu izgradi 2,5 metra visoka te 3,5, x 3,5 metra široka Piramida od knjiga. Šezdeset darovatelja omogućilo je da se od 7. do 9. studenoga 2012. izgradi ovo impresivno zdanje, koje je fizički gradilo šezdesetak entuzijasta, uglavnom djelatnika Nacionalne i sveučilišne knjižnice, zatim predstavnika medija, ali i samih donatora. Piramida teži oko tri tone i svi zainteresirani mogu ju razgledati do 30. studenoga 2012.

Nakon toga će se rastaviti, a ugrađene knjige tematski će se razvrstati te donirati ustanovama u kojima postoji želja za čitanjem određene tematike. Također, dio knjiga uključit će se u virtualni pokret BookCrossing.

Postavljanjem knjige Tollelege: za slobodu čitanja autora dr. sc. Danka Plevnika glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Dunja Seiter Šverko započela je 7. studenoga 2012. u 12,00 sati gradnju Piramide od knjige. Riječ je o knjizi koju je izdala Nacionalna i sveučilišna

knjižnica u Zagrebu i koja svojim naslovom u potpunosti odgovora cijeloj misiji izgradnje Piramide – uzmi i čitaj. Glavnoj su se ravnateljici u gradnji pridružili djelatnici Knjižnice, brojni mediji te donatori. Zadnji dan akcije na vrh Piramide stavljen je Putni tovaruš Katarine Zrinski, koji ju je zaokružio u cjelinu i dao joj njezin konačan oblik.

Svi donatori, kao i graditelji, svoja su imena upisali u Knjigu građenja, koja će ostati trajan spomen na taj hvalevrijedan projekt. Piramida nije ušla u Guinnessovu knjigu rekorda, no postigla je nešto puno važnije od toga – osvijestila je vrijednost knjige, kao i vrijednost njezina čitanja, te senzibilizirala javnost da doniranjem knjiga omogući njihovo čitanje i onima kojima zbog niza životnih i drugih okolnosti nije omogućen pristup knjizi. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu zahvaljuje se svima koji su donirali knjige te svima koji su pomogli u izgradnji Piramide od knjiga.

“Tolle lege: za slobodu čitanja” Predstavljanje knjige Danka Plevnika

U predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice 15. studenog 2012. godine održano je predstavljanje završnog dijela trilogije o čitanju autora Danka Plevnika “Tolle lege: za slobodu čitanja.” Nakon inspirativnog glazbenog uvoda (La maquine de escribir, Leroy Anderson) knjigu su predstavili urednica Dunja Seiter-Šverko, predsjednica Hrvatskog čitateljskog društva Drahomira Gavranović i Igor Mandić, književni kritičar i esejist.

Opisana kao “bibliografija čitanja” i svjedok autorova bogatog čitateljskog iskustva, ova knjiga “ugostila” je brojne stručnjake koji su u nekom trenu ušli u autorov

svijet, točnije – gotovo 800 knjižničara, teoretičara, filozofa, književnika itd. Uz njihovu pomoć, Danko Plevnik opisuje prošlost, sadašnjost i budućnost čitanja, kao i promjene u svijetu čitanja kroz različita razdoblja. Predstavljanje je zaključeno mišlju autora da ne treba poticati čitanje, već samo čitanje treba biti poticaj za daljnji razvoj pojedinca.

Ivana Faletar ifaletar@gmail.com

Zbivanja u Hrvatskoj Čitanjem do pismenosti Izvješće s okrugloga stola održanoga u Zagrebu 7. rujna 2012.

Međunarodni dan pismenosti obilježava se 8. rujna.

Ideja o njegovoj potrebi pojavila se na Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja u Teheranu 1965. godine, a utemeljio ga je UNESCO 1967. Povodom toga dana ove su godine Hrvatsko čitateljsko društvo i Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih u suradnji s Knjižnicama grada Zagreba organizirali okrugli stol Čitanjem do pismenosti. Okrugli stol upriličen je u dvorani Odjela za djecu i mladež zagrebačke Gradske knjižnice 7. rujna 2012.

Predavači su bili Dragutin Rosandić, Tamara TurzaBogdan, Mile Živčić, Nives Tomašević, Srećko Jelušić i Ivanka Stričević. Prije njihovih izlaganja, predsjednica Hrvatskoga čitateljskog društva Drahomira Gavranović pozdravila je posjetitelje i čestitala Međunarodni dan pismenosti svim sudionicima, a ravnatelj Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih Ivan Šutalo u svojoj pozdravnoj riječi osvrnuo se na dosadašnje tribine, upozorivši na broj nepismenih ljudi u svijetu i ukratko razmotrivši uzroke nepismenosti. Predavački dio započeo je izlaganjem prof. dr. sc. Dragutina Rosandića. Utemeljitelj hrvatske metodike govorio je o razvoju čitateljske kompetencije u metodičkome obzoru. Ustvrdio je da se svi temeljni dokumenti opredjeljuju za kompetencijski pristup, a zatim se usmjerio na čitateljsku kompetenciju.

Definirao ju je, naveo i objasnio njezine sastavnice, osvrnuo se na rezultate provedenih istraživanja čitateljske kompetencije te iznio primjer uspješnoga unapređivanja čitanja u austrijskim školama. Izrekao je i obrazložio svoje mišljenje o mjerenju čitateljske kompetencije na ispitu državne mature u Hrvatskoj, naglašavajući razliku između čitanja književnih i neknjiževnih tekstova.

Dr. sc. Tamara Turza-Bogdan, docentica na čakovečkom odsjeku Učiteljskoga fakulteta u Zagrebu, također je čitanje i pismenost sagledala iz metodičke perspektive. Tema njezina izlaganja bili su čitanje i pismenost u kontekstu obrazovanja učitelja i odgajatelja.

U okviru metodičkih kolegija studenti, budući učitelji i odgajatelji, trebaju naučiti kako će poučavati čitanje i pismenost i odgojiti buduće čitatelje.

Zaposlenik Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih Mile Živčić, prof. u svome predavanju naglasio je da se opismenjavanje odraslih danas uglavnom iscrpljuje u ovladavanju vještinom čitanja i pisanja na osnovnoj razini radi pronalaženja ili zadržavanja posla. No prema riječima pomoćnika ravnatelja za razvoj obrazovanja odraslih, potrebno je posvetiti se i usavršavanju pismenosti odraslih pismenih ljudi. Dugogodišnja urednica, a sada zaposlenica zadar-

skoga Odjela za informacijske znanosti doc. dr. sc. Nives Tomašević održala je izlaganje o ulozi nakladnika u oblikovanju ukusa čitatelja.

Istaknula je činjenicu da se u nas više izdaju djela prijevodne književnosti te potrebu približavanja domaćih autora mladima. Upoznala je slušateljstvo i s obrazovanjem nakladnika u Hrvatskoj nekad i danas. Centri za usmjereno obrazovanje u prošlome stoljeću obrazovali su nakladnike, knjižare i knjižare savjetnike, a danas kolegije o nakladništvu slušaju studenti informacijskih znanosti u Zadru, Osijeku i Zagrebu. Pošto je navela još nekoliko činjenica o suvremenoj nakladničkoj situaciji u nas, izlagačica je primijetila da se nakladnici sve više povezuju s knjižnicama te je zaključila da spona među njima treba biti čvrsta.

Prof. dr. sc. Srećko Jelušić sa Sveučilišta u Zadru ukratko je prikazao istraživanje Čitateljske navike i informacijske potrebe građana Hrvatske. Rezultati istraživanja bit će korisni svima koji se u svome radu bave promicanjem čitanja i pismenosti, ponajprije odgajateljima, učiteljima i knjižničarima, koji su i bili najbrojniji posjetitelji ovoga okrugloga stola. Istraživanje je neizmjerno važno i za roditelje, a o njihovoj ulozi u poticanju čitanja i razvoju čitatelja govorila je prof. dr. sc. Ivanka Stričević, također sa Sveučilišta u Zadru. Izlaganje je bilo teorijsko-praktične naravi. Obuhvatilo je pregled različitih utjecaja na razvoj čitatelja u vezi s odraslima, ponajprije roditeljima, ali su u njemu iznesena i iskustva iz prakse kojima se pokušava roditeljima pomoći u stvaranju okruženja za razvoj čitatelja. Profesorica je iznijela i rezultate longitudinalnoga istraživanja provedenoga u Oxfordu koji podržavaju tezu o važnosti čitanja. Poslije izlaganja uslijedila je rasprava u kojoj su sudionici okrugloga stola razmotrili pitanje metodički obrađene lektire te probleme u vezi s čitanjem s kojima se susreću slijepe i slabovidne osobe.

Predavači su na kraju rasprave jednoglasno zaključili da je nužno izraditi nacionalnu strategiju promicanja pismenosti, potvrđujući time želju za promjenama i svijest o potrebi praktičnoga djelovanja. Skup je protekao u ugodnom ozračju, organizacija je bila vrhunska, samo je šteta što sva mjesta nisu bila popunjena.

Na kraju okrugloga stola upućena je čestitka Nini Stropnik, pobjednici projekta Najčitatelj godine u mreži Knjižnica grada Zagreba za 2011. godinu te su predstavljene fotografije nagrađene na natječaju Hrvatskoga čitateljskog društva Smiješak...čitajte!

Corinna Jerkin corinna.jerkin@yahoo.com

DOGAĐANJA DOGAĐANJA

Smiješak...čitajte! 2012.

Slika 1

Od lipnja do rujna 2012. godine trajao je naš fotografski natječaj pod nazivom Smiješak...čitajte! čiji je cilj promovirati pozitivnu stranu čitanja putem fotografije.

Raduje nas što se

Slika 2

svake godine odazove velik broj autora – neki se javljaju po prvi put, a neki nam već godinama šalju svoje zanimljive i maštovite radove.

Svi pristigli radovi nalaze se u galerijama

na mrežnoj stranici Hrvatskog čitateljskog društva, a neki su svoje mjesto našli i na stranicama Hrčka.

Ove godine želimo čestitati Ivani Ostrički, Ninoslavu Tomlinoviću i Gordani Bilić.

Slika 3 Slika 1 autorica: Ivana Ostrički Slika 2 autor: Ninoslav Tomlinović Slika 3 autorica: Gordana Bilić

Biblioterapija u pop-kulturi Prikaz 8. međunarodnog stručnog skupa “Knjižnica - središte znanja i zabave” Gradska knjižnica “Ivan Goran Kovačić” iz Karlovca i Knjižnica Mirana Jarca Novo Mesto organizirale su dvodnevni međunarodni stručni skup “Knjižnica – središte znanja i zabave” 17. i 18. rujna 2012. godine u Gradskoj knjižnici “I. G. Kovačić” u Karlovcu. Skup se tradicionalno organizira već osam godina zaredom, a u sklopu dugogodišnje i uspješne prekogranične suradnje knjižnica iz Novog Mesta i Karlovca. Glavni je cilj skupa razmjena mišljenja, ideja i načina budućeg djelovanja u smislu što kvalitetnijeg pružanja usluga korisnicima, kao i razvoja knjižničarske struke općenito.

Tema ovogodišnjeg stručnog skupa bila je “Biblioterapija u pop-kulturi”. Zadaća knjižnica unutar njihovih djelatnosti jest prikupljanje i čuvanje knjižne i neknjižne građe. U tom su smislu pojedine vrste knjižnične građe pogodne i kao sredstvo provođenja različitih terapeutskih aktivnosti.

Prvu cjelinu skupa “Biblioterapija u pop-kulturi” činila su uvodna predavanja o pojmu, značenju i sociološkopsihološkim učincima biblioterapije. Tako se u prvom dijelu nazočnima predstavio dr. Andrej Perko s temom biblioterapije u socijalno-andragoškom programu pomoći ljudima s različitim problemima i brigama. Mr. sc. Ivana Bašić s temom

“Interaktivna biblioterapija i pop-kultura – mogućnosti primjene popularnih tekstova u terapeutske svrhe u radu s adolescentima i odraslima” osvrnula se na mogućnosti primjene biblioterapije u radu sa zdravom populacijom u knjižnicama i školama. Mr. sc. France Prosnik predstavio je projekt medicinskih zdravstvenih kutića koje su slovenske narodne knjižnice uvele 2011. godine. Iz njihovih smo izlaganja mogli uvidjeti korisnost biblioterapijske metode za razvoj motivacije, jačanje samopouzdanja te smanjenje stresa i depresije.

U drugom dijelu skupa govorilo se općenito o kulturi i navikama čitanja s osvrtom na biblioterapeutski učinak, kao i o mogućnostima uporabe neknjižne građe u terapijske svrhe. Mr. sc. Marijan Špoljar iz Gradske knjižnice Ljubljana u izlaganju je naglasio odgovornost s kojom se suočavaju knjižničari i drugi stručnjaci u odabiru prave knjige u pravo vrijeme za pravog čitatelja. Mr. sc. Ksenija Burić iz Happy Melody približila je sudionicima skupa muzikoterapiju kao disciplinu koja se koristi zvukom i glazbom u terapijske svrhe i primjenjiva je kod djece s komunikacijskim teškoćama.

Muzika je univerzalan oblik komunikacije, u što su se mogli uvjeriti sudionici skupa koji su i sami bili uključeni u kratak

terapijski proces. Mr. sc. Ljiljana Sabljak istaknula je kako biblioterapijsko čitanje može biti učinkovito u prevenciji i ublažavanju određenih stresnih stanja, jer književnost je učinkovit medij za uspostavljanje komunikacije ne samo s drugima u svijetu već i samim sobom.

U trećem dijelu predstavljeni su primjeri dobre prakse.

Gradska knjižnica “I. G. Kovačić” Karlovac predstavila je radionicu Glazbenog odjela “Žive slike jednog vremena: Čarolija Mozartove frule i menueta”. Sabina Burkeljca iz Osnovne škole Rodica, Domžale opisala je svoju biblioterapijsku grupu u školi naglasivši koliko je važna empatija voditelja takve grupe. Sanja Vukasović-Rogač i Mirna Osmanović iz Knjižnica grada Zagreba predstavile su projekt (radionicu) “Upoznajmo glazbene instrumente” u koji su uključena djeca iz Centra za slijepu i slabovidnu djecu Vinko Bek, profesori i studenti Muzičke akademije u Zagrebu te renomirani glazbeni umjetnici. Vrlo impresivno izlaganje imala je dječja knjižničarka Liljana Klemenčić iz Knjižnice Ivana Potrča, Ptuj. Ona je pohvalila djecu rečenicom “Djeca čitaju dovoljno, a odrasli ne čitaju dovoljno”.

Pričanje priča biblioterapijska je metoda, a komunikacija koja se razvije nakon pričanja iznimno je važna u cijelom terapijskom procesu, istaknula je Liljana Klemenčić, koja nije imala PowerPoint-prezentaciju, već nas je u biblioterapiju uvela pričajući priču o sviraču Kurentu.

Snježana Pokorny iz Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac, Sisak predstavila je program biblioterapije za korisnike Centra za rehabilitaciju Komarevo i kluba Žabica, dokazujući da se i bajkom možemo koristiti u biblioterapiji. Mirjam Štih, Stanka Zanoškar i Barbara Zupanc Oberwalder iz Knjižnice Domžale pojasnile su nam kako se u pričanju priča za odrasle u biblioterapijske svrhe koriste i kostimsko-scenskim elementima, tj. obučene u glavnog junaka pričaju priče kako bi psihološki učinak na sudionike biblioterapijskog procesa bio jači.

Na kraju skupa, mr. sc. Zorka Renić iz Medicinske škole Bjelovar predstavila je projekt “Biblioterapija i muzikoterapija” s ciljem osposobljavanja učenika za samostalno prezentiranje, organiziranje i vođenje manjih biblioterapijskih i muzikoterapijskih radionica.

Izlagači na skupu istaknuli su pozitivne strane biblioterapije, ali i poteškoće s kojima se susreću prilikom terapijskoga procesa: odabir prave knjige i(ili) priče, nedostatak literature

Detalj sa Skupa

na materinjem jeziku, nedovoljan broj primjera dobre prakse iz uže regije. Svi se izlagači i sudionici skupa raduju novim susretima i razmjeni iskustava na sljedećem skupu “Knjižnica – središte znanja i zabave” čiji je domaćin sljedeće godine Knjižnica Mirana Jarca iz Novog Mesta.

Nataša Bujas natasabujas@gmail.com Janja Maras janja.maras@kgz.hr

Poticanje čitanja: njemačka iskustva i hrvatske perspektive Goethe Institut u Zagrebu, 25. i 26. listopada 2012.

Konferenciju posvećenu čitanju pod nazivom “Poticanje čitanja: njemačka iskustva i hrvatske perspektive” organizirali su knjižnica Goethe–Instituta Kroatien, Zaklada Stiftung Lesen iz Hamburga, Udruga nakladnika “ZANA”, Hrvatski PEN centar i Udruga “Knjižni blok”. Okupila je brojne knjižničare, predstavnike Ministarstva kulture, Agencije za odgoj i obrazovanje, predstavnike čitateljskih udruga, sveučilišne profesore i druge koji se bave čitanjem, poticanjem čitanja i trendovima u čitanju.

Seid Serdarević iz Udruge “Knjižni blok”, moderator skupa, istaknuo je u uvodu da je poticanje čitanja opća svjetska i europska tema, a praktična iskustva o kojima će govoriti izlagači dat će uvid u to što napraviti kako bi se negativan trend čitanja preokrenuo te na koji način vratiti ljude čitanju, djecu usmjeriti na knjige, kako zadržati čitatelje i stvoriti nove.

Njemačka gošća Sabine Uehlein, direktorica za programe i projekte Zaklade Stiftung Lesen (http://www.

10

DOGAĐANJA

stiftunglesen.de) koja od 1988. razvija programe poticanja čitanja u Njemačkoj, predstavila je Zakladu, njezinu strukturu i programe te govorila o izazovima u njezinu radu i planovima za budućnost. Zaklada već skoro 25 godina potiče radost čitanja, motivaciju za čitanje, pa time i čitateljske kompetencije. Sa svojih 50 zaposlenika svake godine provodi aktivnosti i projekte posvećene knjigama u cijeloj Njemačkoj, zalaže se za inovativne pristupe i neuobičajena partnerstva te provodi znanstvena istraživanja i evaluacije.

Nakon stranih primjera govorili su domaći stručnjaci iz područja knjige, čitanja i knjižničarstva. Nadežda Čačinović s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu u svojem predavanju Pouke iz povijesti čitanja naglasila je kako je, iako je trenutno broj onih koji čitaju možda u opadanju, broj onih koji su u stanju čitati veći nego ikad. U vođenju brige o pismenosti, istaknula je kako treba poći od potrebe da se zadrži strast za čitanjem, a ne samo sposobnost čitanja kao funkcionalne aktivnosti.

Zoran Velagić s Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Osijeku održao je predavanje Čitanje u kontekstu konvergencije te kroz nekoliko temeljnih uporišta i primjera objasnio da je konvergencija pojava koja je uzela maha u digitalnom dobu, a predstavlja pretakanje sadržaja s jedne medijske platforme na drugu, pri čemu knjiga često postaje masovni medij, a čitatelj konzument.

Ivanka Stričević s Odjela za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru u svom izlaganju govorila je o problemima i perspektivama razvoja čitatelja u Hrvatskoj.

Analizirajući devet čimbenika kulturne pismenosti društva, iznosi promišljanja za budućnost koja ukazuju da Hrvatskoj trebaju sustavna istraživanja koja prate trendove na nacionalnoj razini, društvena vidljivost i podrška primjerima dobre prakse, medijske kampanje, edukacija i podrška roditeljima u ranom čitanju djeci, ojačavanje nakladničke i knjižarske djelatnosti te osnivanje zaklade ili institucije koja bi se bavila istraživanjem čitanja, objavljivanjem rezultata i edukacijom onih koji se bave promicanjem čitanja.

Glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Dunja Seiter-Šverko u svom izlaganju Knjižnice, čitanja, identiteti istaknula je da su u Hrvatskoj proteklih godina zadaću promicanja čitanja imale jedino knjižnice. Naglasila je da je Nacionalna i sveučilišna knjižnica pokrenula strategije za različite vrsta knjižnica (visokoškolske, specijalne, narodne), što bi trebalo dovesti do proširivanja ponude široj društvenoj zajednici. U tim strategijama istaknula je: “Strategija čitanja imat će svoje mjesto, bez obzira o kojoj se vrsti knjižnica radilo, a to će biti temelj novim programima i projektima.”

Kako potaknuti čitanje, koji su pedagoški aspekti čitanja i njegov društveni kontekst te kako potaknuti čitanje u vrijeme gospodarske krize bile su teme praktičnog odnosno radioničkog dijela konferencije. Pedesetak sudionika zaključilo je da je neophodna jača suradnja među institucijama koje se bave tom temom, od Agencije za odgoj i obrazovanje do narodnih i školskih knjižničara, učitelja, profesora, dječjih vrtića, ali i nakladnika. I dosad su sve te

ustanove radile na promociji čitanja kroz razne aktivnosti i programe, no uglavnom se radilo o pojedinačnim inicijativama. Na skupu se moglo čuti da postoji sustav, ali on nije dovoljno povezan. Osobito je važna povezanost knjižnica s obrazovnim ustanovama, vrtićima i školama, a tu bi suradnju trebalo uvesti u kurikulum kao radni standard. Čitateljsku pismenost neophodno je učiniti vidljivom kroz sve predmete, a ne samo kroz materinski jezik, no za to je neophodna potpora institucija.

Vrijeme gospodarske krize treba iskoristiti, već i zato što istraživanja pokazuju da se u vrijeme krize više čita.

Naime obrazovan i pismen pojedinac preduvjet je za gospodarski rast, pa je utoliko i uloga knjižnica u doba krize značajnija. To osobito treba isticati kod zagovaranja za financiranje knjižnica, jer one nude najjeftiniju zabavu i neiscrpan su izvor znanja. Istaknuta je i važnost jačanja suradnje s privatnim, ali i civilnim sektorom.

Društveni kontekst nije povoljan za isticanje važnosti čitanja. Tema još uvijek nije dovoljno zastupljena u medijima. Pozitivne inicijative ipak pronalaze svoj prostor, pa je kao primjer navedena akcija izbora “najčitatelja” koju već niz godina provode Knjižnice grada Zagreba.

Među prijedlozima bilo je i onih da se na javnoj televiziji uvede vrijeme za čitanje naglas te da se za promociju čitanja angažiraju poznate i ugledne osobe. Za jaču medijsku vidljivost također je naglašena važnost zajedničkog nastupa svih ustanova u sustavu.

Razgovaralo se i o ideji osnivanja Zaklade za poticanje čitanja, poput one koja postoji u Njemačkoj.

Dijana Sabolović Krajina iz Knjižnice i čitaonice “Fran Galović” u Koprivnici upitala se ne bi li tu ulogu mogao preuzeti sadašnji Hrvatski centar za dječju knjigu, no voditeljica Centra Ranka Javor pojasnila je da nije riječ o nezavisnoj ustanovi, već odjelu KGZ-a ograničenih kadrovskih i ostalih resursa. Glavna je zadaća Centra promocija hrvatskih dječjih pisaca i ilustratora kroz međunarodnu suradnju, pojasnila je voditeljica Javor.

Upozorila je također da je u osmišljavanju nacionalne kampanje neopohodna potpora politike odnosno resornih ministarstva kulture i obrazovanja. Zbog toga je odlučeno da se sa skupa pošalje jasna poruka o važnosti izrade nacionalne strategije poticanja čitanja kao temeljnog dokumenta za sve buduće akcije i kampanje koje će pridonijeti većoj društvenoj osvještenosti o važnosti razvijanja pismenosti i čitateljskih kompentencija od najranije dobi. Također, sudionici skupa složili su se da se najvišim tijelima vlasti u Hrvatskoj uputi prijedlog za osnivanje službenog tijela RH sa zadaćom poticanja čitanja koje bi izradilo nacionalnu strategiju poticanja čitanja, objedinjavalo i koordiniralo postojeće kvalitetne projekte, poticalo i objedinjavalo rezultate znanstvenih istraživanja radi trajnog razvoja čitanja i čitatelja u RH i redovito analiziralo promjene društvenog konteksta čitanja radi izrade novih projekata i njihove evaluacije.

U tom smislu uža radna grupa radi na konkretnom tekstu koji će biti dostupan javnosti radi podrške online potpisivanjem.

Kristina Čunović tina@gkka.hr

11

TEMATSKI OSVRTI Biblioterapija – liječenje knjigom se biblioterapija na početku uspostavila kao djelatnost, kroz jedno stoljeće (osobito zbog razvoja novih medija i njihove popularnosti) proširio na pojam priče (ispričane u bilo kojem mediju) i da postoji određeni otpor stručnjaka prema upotrebi termina biblioterapija u situacijama kad je literatura samo preporučena, a ne i naknadno korištena za terapijski razgovor. Dakle pod pojmom biblioterapija danas podrazumijevamo, bez obzira koristi li se za rad s klijentima literatura samopomoći ili fikcija, samo onu promišljenu intervenciju s konačnim ciljevima koji su na početku definirani, što uključuje identifikaciju potreba korisnika (proizašlu iz pripremnog istraživanja), odabir materijala za rad utemeljen na individualiziranom odabiru za osobu ili grupu, metodičku pripremu za vođenje razgovora o tekstu i plan rada za popratne aktivnosti (Cornet&Cornet, 1980).

Kako bi raščistila polje biblioterapije, Rubin (1978) je kategorizirala biblioterapiju u tri tipa: 1. institucionalna (institucionalizirani pojedinci čitaju preporučenu didaktičku literaturu i zatim o pročitanom razgovaraju s liječnikom ili medicinskim timom, što u nekim slučajevima uključuje i knjižničara) 2. klinička (klijenti s emocionalnim problemima ili problemima u ponašanju čitaju fikciju i zatim o pročitanom razgovaraju s liječnikom ili knjižničarom koji surađuje s liječnikom) i 3. razvojna (čitanje podjednako knjiga samopomoći i fikcije s pojedincima ili grupama normalnog razvoja u kriznim situacijama ili kao dio prevencije, nakon čega se vodi rasprava o pročitanom s knjižničarom, učiteljem ili nekim drugim profesionalcem).

Ivana Bašić ivana.basic.baj@gmail.com Termin biblioterapija proizlazi iz grčke riječi biblion (knjiga) i therapeia (liječenje), tako da bi doslovan prijevod termina bio – liječenje knjigom. U staroj Grčkoj riječ therapeia značila je liječenje glazbom, pjesmom i dramom, to jest liječenje umjetnošću, što je danas osnova za sve umjetničke terapije. Jedan od razloga zbog kojih se danas biblioterapija često koristi u kombinaciji s drugim umjetničkim terapijama proizlazi upravo iz sinkretične prirode umjetnosti: slika, zvuk i ritam važna su konstitutivna obilježja glazbe, književnosti i slikarstva, iako se u svakoj umjetnosti ostvaruju drugim sredstvima – u glazbi tonovima, u slikarstvu bojama i linijama, a u književnosti glasovima/slovima organiziranim u riječi i rečenice.

Nekada je, kao i danas, važan element liječenja umjetnošću bila katarza, pročišćenje emocija, o kojoj Aristotel u svojoj Poetici govori kao o određenoj formi znanja koja ima pozitivan moralni utjecaj na psihu.

Iako je povijest liječenja tekstom (izgovorenim ili napisanim) duga koliko i ljudska povijest, evidentirana u brojnim istraživanjima starih civilizacija i šamanističkih kultura (Claude Levvi Strauss, 1989, Leedy, 1969, Astrov, 1962), termin biblioterapija prvi je upotrijebio Samuel Crothers 1916. godine definirajući bilioterapiju kao program aktivnosti utemeljen na interaktivnom procesu između medija i ljudi koji ga doživljavaju.

Važno je napomenuti da je prva definicija biblioterapije naglasila interaktivni proces koji će ostati trajna komponenta svih definicija područja, iako će se one s obzirom na definiciju materijala za rad s korisnicima mijenjati. Tako će brojne suvremene definicije govoriti o korištenju knjiga, pamfleta, scenarija, usmenih priča, pjesama, glazbe, i priča adaptiranih iz kina i televizije s namjerom da se postigne terapeutski cilj (Pehrsson, Allen, Folger, McMillen, Lowe, 2007), o upotrebi pisanih materijala i kompjutorskih programa ili slušanju/gledanju videomaterijala sa svrhom postizanja razumijevanja ili rješavanja problema relevantnih za osobni razvoj ili terapeutsku upotrebu (Marrs, 1995), a neki autori izričito naglašavaju da se uobičajena preporuka knjige prijatelju ne može zvati biblioterapijom (Cornet&Cornet, 1980) i da biblioterapija nije upotreba knjiga samopomoći, nego upotreba popularne litarature kako bi se klijenta uključilo u terapijski razgovor (Rubin, 2008). Iz ovog kratkog pregleda definicija vidljivo je najprije da se pojam knjige/teksta, s kojim

Danas je u literaturi uobičajenija podjela na: • biblioterapiju samopomoći (self-help bibliotherapy) koja se koristi knjigama samopomoći baziranim na kognitivno-bihevioralnim tehnikama kako bi se pomoglo ljudima da razumiju svoje probleme i promijene svoje ponašanje i • kreativnu biblioterapiju (creative bibliotherapy) koja se koristi fikcijom u tretmanu klijenata kako bi klijent postigao emotivnu identifikaciju, katarzu i uvid, nakon čega je moguće tražiti nova rješenja.

Biblioterapijski proces Caroline Shrodes (1949) definirala je tri faze kroz koje čitatelj prolazi u biblioterapiji, a to su identifikacija, 12

katarza i uvid. Ta osnovna podjela nadopunjena je (Pardeck& Pardeck, 1993) novim elementima koji proširuju razumijevanje procesa, pa tako razlikujemo: • identifikaciju i projekciju (čitatelj se poistovjećuje sa sadržajem, s likom ili situacijom prikazanom u priči, ali istovremeno projicira svoje osjećaje i misli na sadržaj s kojim se identificira) • abreakciju i katarzu (čitatelj na vrhuncu emotivne poistovjećenosti u sigurnoj okolini može otpustiti svoje prenapregnute osjećaje i iskazati svoj doživljaj) • uvid i integraciju (tek nakon otpuštanja emocija moguće je situaciju sagledati problemski i tragati za mogućim rješenjima).

bijeg (povlače se od problema u svijet fantazije), lošim odnosom između biblioterapeuta i klijenta i slabom dostupnošću seminara i programa treninga iz biblioterapije.

Suvremena istraživanja O korisnosti biblioterapije svjedoče suvremena istraživanja i studije slučaja o primjeni biblioterapije u tretmanu agresivnosti kod dječaka (Shechtman, 2006), opsesivne ljubavi (Bonnycastle, 2011), paničnih napada (Febbraro, 2005.), kao pomoći u razvijanju čitateljskih vještina (Fisher& Ivey, 2006), pomoći djeci roditelja oboljelih od mentalne bolesti (Tussing& Valentine, 2001.), gubitka i patnje (Briggs& Pehrsson, 2008). Iako je istraživanje razvojne biblioterapije u knjižnicama i školama nepotpuno, postoji nekoliko studija koje pokazuju pozitivne rezultate na učeničku sposobnost rješavanja problema, sposobnost da identificiraju društveno prihvatljivo ponašanje, prilagođavanje, razvoj vrijednosti i interpersonalnih relacija te prihvaćanje različitosti (Agnes, 1947., Smith, 1948., Martin, 1955, Livinghood, 1961., Fisher, 1965). Biblioterapija smanjuje stigmu povezanu s problemima mentalnog zdravlja, pridonosi socijalnoj inkluziji i zdravim društvenim projektima (Brewster, 2007). Dok je malo kliničkih dokaza o uporabi kreativne biblioterapije, anegdotalni i psihološki dokazi indiciraju da čitanje doprinosi osjećaju cjelovitog razvoja (Nell, 1988; Gold, 1990).

Biblioterapijski proces za voditelja počinje već odabirom materijala za rad, jer dobro odabran materijal potiče kod čitatelja identifikaciju – poistovjećivanje s likom u priči (povezivanje s njegovim osobinama, vrijednostima ili događajima koji su proizašli iz situacije u kojoj se nalazi). Ako je postignuta identifikacija, prirodno se događa i projekcija jer čitatelj u priču upisuje svoja osobna iskustva na svjesnoj ili nesvjesnoj razini. Tijekom te faze voditelj može postavljati klijentu pitanja koja ga navode da razmišlja o događajima u priči i raznim motivima priče (Pardeck&Pardeck, 1993). Dubljim povezivanjem pojačavaju se i emocije čitatelja koji prolazi kroz katarzično iskustvo. Čitatelj se (naravno, ako je stvorena atmosfera povjerenja u odnosu između voditelja i klijenta) osjeća slobodnim iskazati emocije povezane s tekstom jer mu prikazane situacije i karakteri dopuštaju da na sigurnome iskusi osjećaje i misli s kojima bi se u stvarnim situacijama možda teško mogao nositi. Ta pozicija istovremene distance i uključenosti u priču daje čitatelju priliku da s voditeljem raspravi o situacijama, mogućim rješenjima i promjenama koje nude drukčiju perspektivu određenog problema, što može stvoriti uvide nakon kojih je čitatelj spreman integrirati nove spoznaje u svoje trenutno iskustvo. Shrodes (1949) taj fenomen zove „iluzijom distance i istovremene uključenosti” i naglašava kako je to jedan od najvažnijih razloga zbog kojih favorizira fikciju u odabiru materijala za rad. Prolazak kroz katarzično iskustvo rezultira postizanjem jasnoće, jedinstvom osjećaja i misli, iz čega može proizaći uvid u situaciju i stvarne promjene u ponašanju, mišljenju i osjećajima.

Uspjeh biblioterapije može biti ograničen (Cornet&Cornet, 1980) nespremnošću klijenta da se identificira s tekstom/pričom, voditeljevim slabim sposobnostima i nedovoljnim vještinama u vođenju procesa kroz sve korake (posebno u aktivnostima koje slijede nakon čitanja), stupnjem i prirodom klijentova problema, slabom dostupnošću kvalitetnih materijala, sklonošću nekih klijenata da racionaliziraju svoje probleme dok čitaju o njima (izostanak emotivnog sadržaja i povezanosti s nesvjesnim), sklonošću nekih klijenata da se koriste literaturom kao prilikom za

Kako steći zvanje biblioterapeuta?

Mnogi se knjižničari, profesori književnosti, psiholozi i pedagozi pitaju gdje se može proći sustavna edukacija za biblioterapeute. Pitanje je znak razumne zabrinutosti jer smo svi svjesni opasnosti ulaska u područje teraputskog korištenja teksta koji može izazvati snažne reakcije kod čitatelja/slušatelja, i to kako pozitivne tako i negativne.

Sustavna edukacija za biblioterapeute postoji i provodi ju National Association of Poetry Therapy (www. poetrytherapy.org). Ta krovna organizacija za poetsku terapiju, najrašireniji ogranak biblioterapije, nudi u okviru edukacije i etičke smjernice za rad u praksi, kao i mogućnosti online edukacije uz mentorsko vođenje kandidata. Časopis Journal of Poetry Therapy koji izdaje NAPT prati sva teorijska i praktična dostignuća poetske terapije i biblioterapije i dostupan je online svim novim pretplatnicima. Važno je napomenuti da su određena godišta tog iznimno vrijednog časopisa zainteresiranim čitateljima dostupna u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Iako nam sustavna edukacija za zvanje biblioterapeuta nije lako dostupna, materijala za istraživanje i mogućnosti za korištenje pojedinih elemenata biblioterapije u radu s korisnicima ne manjka.

Upišete li pojam u internetske tražilice, pronaći ćete detaljno razrađene popise knjiga za pojedine teme, studije slučaja i metodičke pripreme, analize pojedinih popularnih knjiga sa stajališta psihologa, inspirativne projekte poticanja čitanja i kreativne radionice 13

utemeljene na biblioterapijskim principima rada. Čak i ako ju potražimo pod terminima bibliocounseling, literatherapy, bookmatching ili reading therapy, nećemo pogriješiti – sve su to inačice istog ili sličnog značenja koje označavaju interaktivan proces kojemu je knjiga (tekst/priča) polazište za komunikaciju, stvaranje, opuštanje, promišljanje i bolje upoznavanje sebe i drugoga u onim vidovima u kojima samo priča može donijeti vrhunske rezultate – na razinama nesvjesnoga, gdje postajemo duboko i gotovo neizrecivo svjesni stapanja univerzalnoga i pojedinačnoga, u čemu naš život dobiva svoj puni smisao.

Izvori:

the Attitudes of Fifth-Graders Toward American Indians, Doctoral dissertation, University of California, Berkley.

9. Fisher, D., Ivey G. (2006) Evaluating the interventions for struggling adolescent readers, Journal of Adolescent & adult literacy 50:3, 180-189.

10. Leedy, J. (1969) Poetry Therapy: The Use of Poetry in the Treatment of emotional Disorders, Philadelphia, PA, Lipincot.

11. Livingood, D.K (1961) The Effect of Bibliotherapy Upon Peer Relations and Democratic Practices in a Sixth-Grade Classroom, Doctoral dissertation, University of Florida.

12. Martin, C. (1955) But How Do Books Help Children, Junior Libraries, 83-87.

13. Marrs, R. (1995) A meta-analysis of bibliotherapy studies, American Journal of Community Psychology, 23(6), 843-870.

14. Mazza, N. (2003). Poetry Therapy: Theory and Practice, NY: Routledge.

15. Rubin, Rhea J. (1978) Using Bibliotherapy: A Guide to Theory and Practice, Phoenix, Oryx Press.

16. Shrodes, C. (1949) Bibliotherapy: A Theoretical and ClinicalExperimental Study, Ph.D dissertation, University of California.

17. Smith, N.B. (1948) Some Effects of Reading on Children, Elementary English XXV, 271-278 18. Strauss, C.L. (1989) Strukturalna antropologija, Stvarnost, Zagreb.

19. Tussing, H. L., & Valentine, D. P. (2001). Helping adolescents cope with the mental illness of a parent through bibliotherapy, Child and Adolescent Social Work Journal, 18, 455-469.

20. Pehrsson, D. E., Allen, V. B., Folger, W. A., McMillen, P. S., & Lowe, I. (2007). Bibliotherapy with preadolescents experiencing divorce, The Family Journal, 15(4), 409–414.

21. Rubin, Lawrence (2008) Popular culture in counseling, psychotherapy, and play-based interventions; edited by Lawrence C. Rubin, Springer Publishing Company, NY, 2008.

22. Pardeck, J. T., & Pardeck, J. A. (1993). Bibliotherapy: A clinical approach for helping children. Yverdon, Switzerland: Gordon and Breach Science.

1. Agnes, M. (1947) Influences of Reading on Racial Attitudes of Adolescent Girls, Catholic Educational Review 45.

2. Astrov, M., Ed (1962) American Indian Prose and Poetry: An Anthology, NY, Capricorn.

3. Brewster, E. (2007) Medicine for the Soul- Bibliotherapy and the Public Library, The Universitiy of Sheffield.

4. Briggs, C. A. & Pehrsson, D. E. (2008) Use of Bibliotherapy in the Treatment of Grief and Loss:A Guide to Current Counseling Practices, ADULTSPAN, Vol. 7 No. 1, str.32-42.

5. Coleman, M., & Ganong, L. H. (1990). The uses of juvenile fiction and self-help books with stepfemilies, Journal of Counseling & Development, 68, 327-331.

6. Cornet&Cornet (1980) Bibliotherapy: The Right Book at the Right Time, Phi Delta Kappa Educational Foundations, Bloomington, 7-44.

7. Febbraro, G. (2005) An Investigation Into the Effectiveness of Bibliotherapy and Minimal Contact Interventions in the Treatment of Panic Attacks, Journal of Clinical Psychology, Vol. 61(6), 763–779.

8. Fisher, F. (1965) The Influence of Reading and Discussion on

O nepravoj biblioterapiji Corinna Jerkin corinna.jerkin@yahoo.com

Sam svoj biblioterapeut Prava biblioterapija uključuje posrednika – stručnjaka koji vodi i usmjerava čitanje (usp. Reščič Rihar i Urbanija 1999: 11) – i stoga je autobiblioterapija prva vrsta neprave biblioterapije.

Autobiblioterapija, za razliku od prave biblioterapije, ne mora biti planirana i unaprijed osmišljena niti joj je cilj liječenje psihičkih poremećaja (usp. Ayalon 1987, Brown 1975 prema Keresteš 1992: 141).

Autobiblioterapiju možemo smatrati praoblikom biblioterapije jer se organizirana biblioterapija koju provode različiti stručnjaci (liječnici, psihoterapeuti, knjižničari, učitelji) morala razviti nakon što je svijest o ljekovitim svojstvima književnosti već postojala, tj. nakon što su se književna djela već rabila u osobne terapijske svrhe.

Autobiblioterapija, kao i prava biblioterapija, pojavljuje se u dvama oblicima: recepcijskome i produkcijskome. Recepcijski oblik odnosi se na čitanje, a produkcijski na pisanje tekstova (Reščič Rihar i Urbanija 1999: 12).

Osobni dnevnik autobiblioterapijski je pisani oblik u kojem se mogu tražiti začeci terapije pisanjem. Jedna

Hoće li se u ovome tekstu govoriti o ljekovitim svojstvima knjiga odnosno o liječenju pomoću knjiga, što je doslovan prijevod naziva biblioterapija (usp.

Villányi 2005-2006: 53)? Hoće. Čemu onda neprava u naslovu? Pročitate li cijeli članak, dobit ćete potpun odgovor, a zasad je dovoljno okvirno omeđiti temu. U obzir će se uzeti samo prozna (fiktivna) književna djela, a iz razmatranja će se izostaviti popularnopsihološke knjige za samopomoć i poezija.

Predmet članka nisu institucionalna i klinička biblioterapija. Što se može ubrojiti u nepravu biblioterapiju, nije svodivo na zajednički nazivnik, nego se na vrste i podvrste neprave biblioterapije prije može primijeniti Wittgensteinova zamisao o porodičnoj sličnosti. Neprava biblioterapija pojavljuje se u različitim oblicima, a ti oblici, koji međusobno dijele sličnosti nemajući jednu zajedničku osobitost, ne udovoljavaju različitim kriterijima prave biblioterapije.

14

tematski osvrti

je od sedam funkcija osobnoga dnevnika relaksacijskopsihoterapijska. “Pisanje je izvor relaksacije i psihoterapije koji se događaju smanjenjem emocionalne i živčane napetosti tijekom racionalizacije pisanjem.” (Borisov 2001, prema Duran 2003: 182). Mnogi ljudi koji pišu dnevnik ili su ga nekada vodili mogli bi to potvrditi. Čitanje književnih djela može biti ljekovito na dva načina, koji se podudaraju s dvama načinima čitanja književnih djela koje razlikuje i A. de Botton u romanu Seks, šoping i roman. To su čitanje kao bijeg od sebe i čitanje radi pronalaženja sebe (2007: 168-169).

U većini literature stoji da biblioterapija počiva na identifikaciji. Z. Shechtman navodi dva pravca u biblioterapiji: kognitivni i afektivni. Kognitivnu biblioterapiju opisala je kao proces samopomoći čitanjem nefikcijskih djela bez terapeutova uključivanja ili uz minimalne kontakte s njim. Afektivna biblioterapija, čiji se izvori mogu naći u psihodinamičkim teorijama, počiva na identifikaciji čitatelja s likovima. U afektivnoj biblioterapiji čitaju se fikcijska djela visoke estetske vrijednosti. Autorica tvrdi da se afektivna biblioterapija ne može provoditi kao samopomoć, nego ju mora voditi terapeut jer se suočava s dubokim emocijama i doživljajima (2009: 22) i otkriva potisnuti ili nesvjesni materijal (28-29). Bi li joj samostalni introspektivni čitatelji mogli što prigovoriti, iznijeti protuprimjere vlastitih čitateljskih iskustava?

Tolstojeva djela u kojemu Ana govori o nemogućnosti ostavljanja supruga zbog djece, ali i nemogućnosti života s njim (usp. Goldreich 2008: 23). Junakinje djela Glorije Goldreich, kao i korisnici biblioterapije, uspostavljaju veze s likovima o kojima čitaju: “Razgovarajući o knjigama otkrivale su se jedna drugoj, govorile o svojim snovima, najdubljim strahovima, najvedrijim nadama.” (59) Biblioterapija u školi Još je barem jedan oblik biblioterapije koji se ne smatra biblioterapijom u pravome smislu riječi.

Govoreći o biblioterapiji u školskome kontekstu, Natalija Mikuletič ustvrdila je da “upotreba izraza biblioterapija za školsko okruženje može biti sporna jer ima svoje početke u kliničkom okruženju” (2010: 134). Autorica se odlučila za naziv razgovor o knjizi, što je glavna značajka biblioterapije (138).

Naziv je možda precizniji nego biblioterapija, ali čini mi se da imenovanje pojave njezinom glavnom osobitošću ne predstavlja najsretnije rješenje. Također, pojam je preširok jer svaki razgovor o knjizi nije biblioterapija.

Neki autori razlikuju biblioterapiju od njezine primjene u školi. Za biblioterapiju u školi rabe naziv terapijsko podučavanje ili terapijsko obrađivanje literarnih tekstova (Koubovi 1982, prema Keresteš 1992: 142) podrazumijevajući njime porabu književnih tekstova kao preventivnoga sredstva, tj. kao sredstva za poticanje emocionalnoga izražaja, smanjenje emocionalne napetosti i razvijanje mehanizama suočavanja sa stresom u izvankliničkim uvjetima (Keresteš 1992: 142).

Biblioterapija koja se provodi u školi s učenicima dio je razvojne biblioterapije, vrste biblioterapije koja naglasak stavlja na razvoj ličnosti (Villányi 2005-2006: 53), a čiji se rad organizira u skupinama koje čine normalni pojedinci u kritičnim okolnostima (Reščič Rihar i Urbanija 1999: 15, 17).

Razgovor o knjizi ili, drugim riječima, terapijska obrada (interpretacija) književnoga djela u školi provodi se u školskoj knjižnici ili na satima književnosti.

Terapijska obrada slična je klasičnoj interpretaciji književnoga teksta, ali usredotočava se na emocionalne doživljaje likova i učenika, na kojima se temelji i ustroj nastavnoga sata terapijske obrade literarnoga teksta (usp. Keresteš 1992: 143).

Terapijski način interpretacije književnoga djela može se smatrati i polazišnom fazom u interpretaciji književnoga teksta na nastavi. U dijelu rada Lektira našeg doba naslovljenome Doživljaj – temelj nove nastave lektire (Jerkin 2012: 121-123) pokušala sam na osnovi relevantne literature pokazati zašto bi u nastavi lektire, koja je dio nastave književnosti, više vremena trebalo posvetiti učeničkim doživljajima i emocijama. U takvu je nastavu terapijski pristup integriran, pa stoga nije potrebno odvajati terapijsku obradu književnoga teksta od intepretacije književnoga teksta. I Natalija Mikuletič, koja školsku biblioterapiju smješta u knjižnicu, razgovor o knjizi povjerava profesorima književnosti (139).

Eskapizam kao lijek Može li i eskapističko čitanje imati terapijske učinke?

I čitatelj koji bježi u neobične, daleke svjetove, želeći zaboraviti svakodnevne probleme, svojevrstan je vlastiti biblioterapeut. Eskapističko čitanje ne otklanja uzrok čitateljevih konkretnih problema i ne suočava čitatelja s njegovim problemima, ali djeluje kao lijek jer suzbijajući bol pruža trenutačno olakšanje i ozdravljenje.

Terapija u krugu poznanika/prijatelja Čitateljski klubovi koje samoinicijativno organiziraju pojedinci ili grupe poznanika odnosno prijatelja također su vrsta neprave biblioterapije. Čitateljski klubovi koji djeluju, primjerice, u domovima i kafićima bez vodstva stručnjaka (ne uvijek i bez voditelja) i čija svrha nije primarno biblioterapijska, pandan su pravoj skupnoj biblioterapiji, a prirodan su nastavak autobiblioterapije.

Ljudi često imaju potrebu razgovarati o pročitanoj knjizi sa svojim prijateljima ili drugim čitateljima, iznijeti im svoje doživljaje u vezi s pročitanim, čuti tuđa stajališta o određenim mjestima u knjizi i sl.

Prezentaciju takvoga čitateljskog kluba nalazimo u romanu Večera s Anom Karenjinom G. Goldreich. Junakinjama romana, članicama kluba, “vječni su [...] klasici bijeg od stvarnosti, ali i dobri priručnici kako lakše podnijeti svijet oko sebe” (poleđina knjige). Čitateljice se identificiraju s likovima djela koja čitaju, što potvrđuje sljedeća situacija: Cynthija, koja je bila pred razvodom i koja je otjerala muža iz kuće zbog ostalim članicama tada nepoznatoga razloga, nije mogla slušati citat iz 15

trebaju imati na umu kompleksnost čitateljskih emocionalnih reakcija na književno djelo, ispitati čitaju li učenici književno djelo kao fikciju. Meta Grosman kaže da “dijete [...] prilikom čitanja često izrijekom traži i rješenja svojih problema” (2010: 108), no izriče i činjenicu da malo znamo o stvarnome dječjem čitanju (87). Potrebno je provesti empirijska istraživanja dječjega čitanja književnih djela.

Rezultati tih istraživanja zasigurno će pridonijeti kvalitetnijoj uporabi književnih djela u (školskoj) biblioterapiji.

Jesu li opisani oblici vrste prave ili neprave biblioterapije odnosno smijemo li ih uopće nazivati biblioterapijom, prosudite sami.

Promislite i o polazištu biblioterapije. Cilj je biblioterapije da čitatelj stekne uvid u svoje probleme (Mikuletič 2010: 138) odnosno da postigne “stanje svjesnosti koje može postati ključ za rješavanje njegovih problema” (Rudež 2004: 57). Je li identifikacija nužna za ostvarivanje toga cilja kao što se pretpostavlja u mnogim radovima?

Učitelj odnosno nastavnik u ulozi je biblioterapeuta i njegova je zadaća voditi, usmjeravati čitanje. N. Mikuletič navodi da se u nekim knjigama nalaze pitanja za usmjereno čitanje. Prepoznaje korisnost tako opremljenih knjiga za učitelje, voditelje razgovora o knjizi (139). Međutim nije potvrđena prikladnost takvih knjiga za mladoga čitatelja. Moguće je da knjiga opterećena tim dodacima udalji čitatelja od njegova doživljaja, čak i ako je namjera autora bila temeljiti pitanja na osjećajnome sudjelovanju. Nije moguće, naime, predvidjeti emocionalni svijet i reakcije svakoga budućeg stvarnog čitatelja.

Profesori materinskoga jezika koji su ujedno i profesori književnosti, ako se dodatno obrazuju u području biblioterapije, najkompetentniji su za vođenje razgovora o knjizi i ostalih biblioterapijskih aktivnosti u školi zato što se u biblioterapijskome radu s djecom i mladima koriste brojne aktivnosti u vezi s jezičnim djelatnostima (čitanjem, pisanjem, slušanjem i govorenjem), primjerice pripovijedanje, glasno čitanje (Reščič Rihar i Urbanija 1999: 61), stvaralačko pisanje i rasprava (63; Rudež 2004: 64-65). Školska biblioterapija kao dio nastavnoga sata mora se planirati kao i nastavna jedinica u koju se uključuje.

Učitelj je voditelj preventivne biblioterapije na nastavi.

Može se reći da je u ulozi terapeuta, no točnije bi bilo odrediti ga kao onoga koji potiče i razvija čitateljsku kompetenciju učenika. Uspije li učenik uz učiteljevu pomoć unaprijediti čitateljsku sposobnost, možda mu jednoga dana neće trebati terapeut da mu pomogne razumjeti i interpretirati činjenice iznesene u književnome djelu (usp. Shechtman 2009: 29) te vlastite duboke emocije i doživljaje (22). Školska biblioterapija uspješno se može uključivati u šire školske projekte različitih tematika, primjerice ovisnosti i bolesti, čiji su nositelji knjižničari, učitelji, liječnici školske medicine, psiholozi i drugi stručnjaci.

Učitelji književnosti zadužuju se za razgovor o knjizi.

Ostali se voditelji smiju pozivati na knjigu, dapače, ali kad učitelj književnosti ne bi bio uključen u projekt, postojala bi opasnost od služenja knjigom samo kao sredstvom i zanemarivanja umjetničke dimenzije djela. Rabeći biblioterapiju s učenicima, voditelji

Literatura

1. De Botton, Alain (2007). Seks, šoping i roman, prev. Dean Trdak.

Zagreb: SysPrint.

2. Duran, Mirjana (2003). Tradicija spontane kulture djece i mladih – knjiga 1: Spomenar i dnevnik. Jastrebarsko: Naklada Slap.

3. Goldreich, Gloria (2008). Večera s Anom Karenjinom, prev. Belmondo Miliša. Zagreb: Mozaik knjiga.

4. Grosman, Meta (2010). U obranu čitanja: čitatelj i književnost u 21. stoljeću, prev. Anita Peti-Stantić. Zagreb: Algoritam.

5. Jerkin, Corinna (2012). “Lektira našeg doba”. Život i škola 27(1): 113-133.

6. Keresteš, Gordana (1992). “Biblioterapija i terapijsko obrađivanje literarnih tekstova”. U Ratni stres u djece: suzbijanje, posljedice i liječenje, ur. M. Žužul i Z. Raboteg, 141-148. Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Uprava za informativno-psihološku djelatnost.

7. Mikuletič, Natalija (2010). “Biblioterapija u školskoj knjižnici ili razgovor o knjizi”. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 53(2): 133-140.

8. Reščič Rihar, Tatjana, Urbanija, Jože (1999). Biblioterapija. Ljubljana: Filozofska fakulteta, Oddelek za bibliotekarstvo.

9. Rudež, Jelena (2004). “Biblioterapijska metodologija”. Hrvatski.

2(1-2): 55-82.

10. Shechtman, Zipora (2009). Treating Child and Adolescent Aggression Through Bibliotherapy. New York: Springer.

11. Villányi, Rózsa (2005-2006). “Mogućnosti biblioterapije u odgoju za čitatelja”. Knjižničarstvo: glasnik društva knjižničara Slavonije i Baranje 9-10(1-2) 2005-2006:53-57.

16

TEMATSKI OSVRTI

Primjeri dobre prakse u Hrvatskoj Biblioapoteka – mit ili stvarnost?

Ipak, piskutao je u meni onaj drugi, afirmativni glasić, biblioterapija postoji, znaju se njezina sredstva, ciljevi i dostignuća. Možda je ipak problem u meni, možda ipak nisam tako i toliko kompetentan knjižničar koliko mislim da jesam? Zašto me sve to skupa toliko mučilo? Previše kompliciraš – bila je dijagnoza moje drage kolegice.

Arijana Herceg Mićanović arijana.herceg.micanovic@kgz.hr Knjižnica. Mjesto poput svakog drugog ili ipak drukčije?

Ako isključimo situacije u kojima smo, da tako kažem, “prisiljeni” otići u knjižnicu, kao što je to npr. đak koji je došao po svoj primjerak obvezne lektire ili student kojemu treba literatura za ispit, ako izuzmemo, dakle, takve, ponekad malo, a ponekad i nimalo ugodne situacije, ostaju nam one u kojima sami, dobrovoljno, tjerani razlozima koji leže isključivo u nama, ulazimo u ta prebivališta knjiga i upuštamo se u potragu za onom koju ćemo posuditi.

Je li taj dolazak u knjižnicu navika, potreba, strast ili nešto deseto? Je li do kraja ispunjen zadovoljstvom i neizvjesnošću pred avanturom sljedeće knjige u nizu koja čeka da ju pročitamo ili je u taj dolazak upisana i tjeskoba koje se nekako želimo riješiti?

Potaknuta člancima i knjigama o biblioterapiji i interesom koji je ta, kod nas još uvijek, usudila bih se reći, nedovoljno istražena tema, pobudila u javnosti, počela sam razmišljati o razlozima koji osviješteno ili posve nesvjesno vode ljude prema policama s knjigama i očekivanjima koja oni tada, odlazeći kući s knjigom pod rukom, postavljaju pred tu istu knjigu. Hoće li ih ona ispuniti? Hoće li podbaciti, razočarati? Ili pak razveseliti i ohrabriti? Čudni su putevi pisane riječi, a još su čudniji načini na koje ona na nas djeluje.

Može li se čitanjem knjiga doživjeti neka vrsta katarze, mogu li se naći odgovori na neizgovorena pitanja za koja možda i nismo potpuno svjesni da čuče u nama?

Intenzivnije sam počela o tome razmišljati kada sam zamoljena da sastavim neku vrstu biblioapoteke gdje bih, u skladu sa svojim zanimanjem knjižničara informatora, za određene situacije i probleme preporučivala, da ne kažem propisivala, određene književne naslove.

Gotovo sam se već bacila na taj posao, odlučna da ga vrijedno i savjesno odradim, kada se u meni počelo kotrljati zrnce otpora koje je sa svakim novim trenutkom bivalo sve veće i veće, stvaralo mi nelagodu, a onda sam napokon shvatila: odakle mi pravo da književna djela (vrijedna ili manje vrijedna, ovdje nećemo biti sitničavi u tom pogledu) smještam u ladice i lijepim im etikete?

Odakle mi pravo da bogatstvo duhovnog, emocionalnog i intelektualnog života svojih korisnika svodim na stavke u svome popisu s kojima onda, samouvjereno i sveznajuće arogantno, nepogrešivo spajam pojedine književne naslove? Što sam više razmišljala o tome, sve je glasniji u meni bio glas koji mi je govorio da je taj posao, ako ga želim obaviti kako valja, ne samo pogrešan i promašen nego i nemoguć.

Dio izložbe

Ipak, sad me tema već toliko bila obuzela da nije bilo uzmaka. Valjalo je razmišljati dalje!

Ostavivši knjige da leže tamo gdje su i bile – u knjižničnim policama – počela sam razmišljati o procesu čitanja, od čega se sastoji, o čemu ovisi, čemu teži i što mu je svrha, ne bih li pronašla odgovor na pitanja koja su me mučila. Međutim što sam više razmišljala, to sam se više udaljavala od točnog, preciznog, konkretnog i nespornog odgovora na pitanje koje sam sama sebi postavila. Čitanje, naravno, ne ovisi samo o tekstu koji se čita, ovisi i o osobi čitača, njegovu životnom i čitateljskom iskustvu, o trenutku u kojem se čita i okolnostima pod kojima se taj proces odvija. Sve to zajedno, dobro promućkano, tvori konačan dojam o pročitanome. Koji ni tada nije definitivan i konstantan, već se neprestance, u većoj ili manjoj mjeri, ipak mijenja. Jedna te ista knjiga u rukama jednog te istog čovjeka svakim novim čitanjem pretvara se u drukčiji tekst, gotovo drugu, novu knjigu, jer u trenutku ponovljenog čitanja mi više nismo ona ista osoba koja smo bili ranije. Mijenjajući se (a mijenjamo se, htjeli ili ne htjeli, svjesno ili nesvjesno, voljno ili nevoljno) automatski mijenjamo i tekst koji čitamo, već po onoj Heraklitovoj da ne možemo dvaput… ma znate već.

To sam zapravo već ranije znala, ali sad mi se lampica nekako nanovo upalila, i to ne samo da me nije približilo odgovoru o biti čitanja nego me malčice od njega i udaljilo, jer sam shvatila da krajnji, konačni smisao 17

zapravo uvijek nekako izmiče, nikad dokraja definiran, nikad zaista uhvatljiv.

I onda mi je sinulo! Svako je čitanje aktivan i neponovljiv čin, autentično iskustvo podložno nepredvidljivim i nesagledivim promjenama i zapravo je nalik putovanju u kojemu točno znamo tko putuje i kojim prijevoznim sredstvom, možda čak znamo i u kojem smjeru ide, ali nikada ne znamo točno kamo će putnik zapravo stići. Ne zna ni on, ali ne samo da ga to ne zabrinjava već zbog toga zapravo i putuje, pardon – čita, zbog te neizvjesnosti i nepredvidljivosti avanture koja je pred njim.

Tada mi se moj pokušaj sastavljanja biblioapoteke dokraja razotkrio kao naivan, amaterski pokušaj da nešto toliko moćno i zagonetno kao što je čitanje svedem na nekakvu tablicu. Istovremeno sa spoznajom o vlastitoj nemoći pred silinom pisane riječi, slučajno i nekako uzgred, razotkrila mi se (ili barem vjerujem da jest) bit biblioterapije. Odjednom sam shvatila smisao sintagme “vođeno čitanje” i važnost pažljivog, načitanog, iskusnog, angažiranog i educiranog biblioterapeuta. Shvatila sam da je svaka biblioterapija dobro osmišljen proces s jasno definiranom metodologijom, zadaćama i ciljevima. Shvatila sam moć i neponovljivost doživljaja teksta koji dobivamo kada u grupi s biblioterapeutom radimo na određenom tekstu. Točno određenom tekstu, s točno određenim ljudima u točno određenom trenutku. Autentično i neponovljivo iskustvo. Vrlo vjerojatno sposobno pokrenuti određene procese u psihi čovjeka i ublažiti ili raspetljati probleme koji ga u tome trenutku muče.

Shvatila sam odgovornosti i kompetencije kvalitetnog biblioterapeuta, kao i to da sam, zamislimo li njega (ili nju!) kao strojovođu, ja koja preporučujem knjige tek – skretničar. Ne mogu vas nikamo zaista odvesti, ali mogu spriječiti katastrofu odnosno olakšati vaše putovanje prema željenom odredištu.

Vratimo se opet pitanjima s početka ovog teksta i mislima imaginarnog korisnika (ili korisnice) koji dolazi u knjižnicu s molbom da mu preporučim knjigu. O čemu razmišlja? Što očekuje? Je li doista uvjeren da će tako dobiti “pravu” knjigu? Ili je samo malčice lijen ili u žurbi?

Već samo traženje preporuke stavlja pred mene određenu odgovornost jer upućuje na povjerenje koje ta osoba ima kada se prepušta mome odabiru i, naravno, moju želju da na to povjerenje uzvratim primjerenim odgovorom – odabirom naslova koji bi približno i donekle, ako već ne i posve, odgovarao zahtjevima korisnika/korisnice.

U tom trenutku započinje razgovor o njegovim ili njezinim afinitetima i književnim preferencijama, da bi se tako izbor suzio na područja, žanrove i teme bliske osobi koja je preporuku tražila. Često se u tim razgovorima dogodi da osoba manje priča o knjigama, a više o sebi, i tada nisam sigurna krije li se iza toga doista želja da mi time pomogne u odabiru ili pak samo potreba da s nekime popriča, da ju netko sasluša i obrati pažnju na ono što govori te pokaže interes, empatiju i razumijevanje. Što dulje radim s ljudima, to više vjerujem da je gotovo uvijek u pitanju ovo potonje. Na kraju krajeva, knjigu mogu, više ili manje uspješno, sami odabrati. Po-

nekad mi se čak čini da i nisu zapravo došli u knjižnicu po knjigu, već po razgovor, a knjiga je tek izlika da prošeću između polica i porazgovaraju s knjižničarom/ knjižničarkom o nečemu o čemu se njima u tome trenutku razgovara.

Razgovor o knjigama neka je vrsta neutralnog terena gdje se osoba nije previše razotkrila, a knjižničar nije izgubio nužnu profesionalnu distancu i može diskretno i bez zabadanja nosa u korisnikove privatne probleme odabrati knjigu za koju smatra da bi mu u tom trenutku najviše “sjela” i odmaknula ga, bar na kratko, od njegovih problema. Ili dala nekakav dublji, ali posredan uvid u njih te sugerirala moguća rješenja. Ljudi su nepredvidljivi, knjige također. Njihovi međusobni susreti spadaju u red najvećih zamislivih avantura.

S Borgesom u mislima, ako zamislimo život kao labirint, knjižnica možda skriva alate potrebne za lakše snalaženje u tom labirintu.

Možda je jedan od načina da se snađemo u njemu i pričanje naše priče dežurnom knjižničaru. A pripovijedanje kao vječna ljudska potreba nalazi nekako svoje prirodno mjesto baš u knjižnici.

Tanka je linija razgraničenja između razgovorljivog korisnika i energijskog vampira, ali mi knjižničari već gotovo intuitivno razaznajemo o čemu odnosno o kome se radi i nastojimo zadržati razgovor u granicama pristojnog i primjerenog ustanovi u kojoj se nalazimo. Ali s ljudima se nikad ne zna i sve su kombinacije moguće.

Zanimljivo je kako će ljudi vrlo rijetko, a i onda nevoljko, pitati za preporuku knjižničara koji je namrgođen i kako će se uvijek nekako lakše i otvorenije obraćati onomu koji se smješka, vedar je i blagonaklon. Od takve će osobe lakše prihvatiti sugestiju i redovito će upravo knjiga dobivena iz ruku takvog knjižničara/knjižničarke biti kasnije ocijenjena kao jako dobra, čak odlična.

Iz toga je vidljivo koliko je važan neposredni kontakt s korisnicima. U manjim kvartovskim knjižnicama svi se međusobno znaju i komunikacija je nekako toplija i prisnija nego u velikim knjižnicama, gdje ne znaju kako se zovete dok ne pokažete člansku iskaznicu.

Ljudi vole kad knjižnicu mogu nazivati “svojom”.

Vole ju i onda kad je dotrajala, premalena, pretijesna i ne udovoljava standardima. Vole ju i kad nema sve naslove koje bi oni voljeli pročitati. Vole ju i kad se knjiga zagubi pa ju, iako bi trebala biti dostupna, ne možete pronaći.

Vole kad znaju “svoje” knjižničare po imenu.

Ali ju nikako ne vole ako im se nitko ne nasmiješi i ako umjesto pozdrava najprije čuju nezainteresirano: “Imate iskaznicu?”

Da, ljudi ne idu u knjižnicu samo radi knjiga, idu i zbog ljudi koji ih tamo dočekuju. I često upravo baš o tim ljudima ovisi hoće li i dalje dolaziti.

Razmislimo o tome kada sljedeći put zazvecka zvonce na vratima naše knjižnice kao znak da netko ulazi. Kao i kad netko prednost dade maloj i neuređenoj knjižnici pred nekom velikom i dobro opremljenom.

Da, knjige čine bit. Ali ljudi čine razliku!

18

TEMATSKI OSVRTI

Lijekovi od lijepih riječi govori o pravom, iskrenom prijateljstvu, dramatizirala sam, pa smo održali stotinjak predstava za djecu predškolske i školske dobi, a gostovali smo i u bolnicama i lječilištima.

Nakon čitanja uvijek bi bile organizirane radionice na kojima su djeca od glinamola izrađivala figurice puževa koje su poklanjala svojim najboljim prijateljima.

Bajka ima nebrojene mogućnosti povezivanja ljudi. Čitala sam ih, naprimjer, na tavanu etnokuće u baranjskom selu dok je Kvartet Rucner svirao za okupljene mještane.

Neobično mjesto, neobična kombinacija, ali mnogo zadovoljnih ljudi te večeri. Također, često su me zvali profesori iz srednjih škola kada su imali problema s odnosima među učenicima. Čitala sam im tada bajke i one su ih pomirivale.

U jednom osječkom kafiću otvoren je bajkatorij – prilika za čitanje bajki uz glazbene improvizacije te uz kavu, toplu čokoladu i kolače.

Nakon pet godina iskustva u ovom području rada, 2009. godine osnovala sam udrugu Palia-Centar za pomoć palijativnim bolesnicima i njihovim obiteljima. U sklopu te udruge postoji i umjetnička radionica. Naš novi projekt bio je dramatizirati bajku Ogledalo te u predstavu uključiti što više Osječana (malih, velikih, zdravih, bolesnih, profesionalaca, amatera, sportaša, umirovljenika).

Bolesnice s onkološkog odjela sašile su kostime i izradile neke scenske rekvizite, a djeca polaznici kiparske radionice u drvenim su pločama u duborezu izradila “slike” iz bajke; djeca s Downovim sindromom naučila su pomagati u nastupu mađioničara (medicinskog tehničara); đaci iz srednjoškolskog đačkog doma skladali su i otpjevali pjesme; djeca pacijenti na onkološkom odjelu izradila su (pod vodstvom akademskog kipara) ukrase od slame; medičar je ispekao specijalne medenjake za predstavu; djeca iz plesnog studija pripremila su plesne točke; pridružili su se i profesionalci iz HNK-a u Osijeku i s Glumačke akademije...

Ukupno tristotinjak duša udružilo se u stvaranju predstave.

Konačno, redatelj Robert Raponja objedinio je sve naše fragmente u cjelinu.

Svečana premijera predstave Ogledalo u osječkom HNK-u održana je 21. rujna 2010. godine. Bila je to doista priredba u kojoj se objedinilo stotinu srca oko jedne bajke i stvorilo novu bajku – o tome kako su čuda moguća, samo ako “najmlađe dijete hrabro krene na put, ustraje unatoč nevoljama, jer na kraju dobro uvijek pobijedi i sve završi sretno, veselo i dobro”.

Radeći i dalje s bajkama, čitajući ih pojedincima ili manjim grupama, u jedno sam postala sigurna: neopravdano malo koristi se blagodat i moć bajki. Freud, Jung i Bettelheim to su dobro znali, pa se postavlja pitanje zašto onda mi tako polako primjenjujemo preporuke za njihovu upotrebu u svakodnevnom radu? Radost smišljanja i pisanja te oblikovanje bajkovite priče posebno su lijepo iskustvo koje spada u domenu književnog stvaralaštva, a ja sam pokušala istaknuti i “dodatnu vrijednost” koju sve bajke nesumnjivo imaju – ljekovito, iscjeljujuće djelovanje. To su naše bake i djedovi itekako dobro znali. A zašto smo mi to zaboravili?

Branka Kandić-Splavski Sve je započelo 2004. godine kada je objavljena moja prva knjiga Andreina školjka – zbirka bajkovitih priča.

“Za koga su te priče? Za djecu ili za odrasle?” pitali su me često, a ja sam odgovatara protupitanjem: “Za koga je Mali princ?” Kao i svaka objavljena knjiga, i moja kao da je dobila “vlastite noge” i krenula na svoj put...

Liječnica sam obiteljske medicine i sjećam se da su mi počeli dolaziti brojni nepoznati ljudi sa željom da mi kažu kako su pročitali moju knjigu, dobro se isplakali, te da im je sada lakše, pa su došli zahvaliti za to olakšanje… Osim što mi je bilo drago čuti takve riječi, primijetila sam, također, da su riječi ostavile dublji dojam nego medikamenti.

U to vrijeme imala sam pacijenticu koja je umirala od karcinoma mozga. Nije više mogla ni govoriti, ni hodati, ni micati se. Samo je ukočeno ležala, stenjala, a jedina komunikacija bila je – pogledom. Odlazila sam joj u kućni posjet i, sjećam se, stajala sam nad njezinom posteljom i pitala se što reći biću koje toliko pati. Upitati ju kako je? Takvo nešto činilo mi se besmislenim dok me gledala očima punim bola, onako zarobljena u vlastitom bolesnom tijelu. Onda sam se sjetila svoje knjige i počela sam joj čitati. Slušala je pomno, zaneseno, iznenađeno, zahvalno. A na kraju čitanja, ona krupna, vruća suza što je klizila niz njezin blijedi i upali obraz bila je nešto najdirljivije, najljepše i najtužnije što su mi dale moje bajke. Svaki dan dolazila sam joj čitati – oči gospođe S. O. dočekivale su me s radošću, a ispraćale s čudnom sretnom sjetom.

Nismo došle do kraja knjige. Gospođa je umrla, ali oni trenuci olakšavajućeg boravka u ljepšem svijetu bajke, u njezinim posljednjim danima života, blagodat su koje sam tek tada postala svjesna.

Nedugo potom, u ambulantu je došao njihov susjed zamoliti “čitanje uz uzglavlje” za svoga oca. Prihvatila sam, a onda su počeli dolazili i drugi, pa nakon njih opet novi ljudi s istom potrebom, i uskoro nisam to više stizala raditi sama.

Budući da sam istovremeno čitala svoje bajke djeci – adolescentima na odjelu psihijatrije u KBO-u, osobama s posebnim potrebama u Župi Svete obitelji i učenicima jezične gimnazije, nastala je ideja projekta Lijekovi od lijepih riječi. Svi oni kojima sam ja čitala počeli su odlaziti čitati nekomu u susjedstvu, nekomu komu su riječi utjehe kroz bajku bile potrebne. Moje bajke bile su most kojim su bajkočitači uz bajku donosili sebe, svoje prisustvo, dušu. Bili su potrebni nekom. Bajke su bile ljekovite obostrano. I sama sam bila začuđena moći i snagom koju riječi djeluju na ljude.

U suradnji sa psiholozima i psihijatrima izradila sam upitnik za djecu i odrasle kojim smo testirali učinak bajkovitih priča odnosno raspoloženje prije i poslije slušanja bajki. Pomaci raspoloženja nabolje bili su očiti.

Na nekoliko kongresa psihologa i psihijatara predstavila sam svoj rad, a Grad Virovitica poklonio mi je malo pokretno kazalište za lutke. Svoju bajku Supuž puža, koja

19

Poetska terapija kao motivacijska metoda u nastavi književnosti Prikaz aktivnosti iz Srednje škole Jastrebarsko

nastavi književnosti s ciljem razvijanja kreativnosti i samoizražavanja, dubljeg povezivanja s tekstom i jačanja komunikacijske vještine, osobito vještina slušanja i govorenja. Takav način rada pokazao se korisnim, osobito u oslobađanju od napetosti, jačanju koncentracije i povećanju užitka u čitanju i pisanju, što uvelike doprinosi jačanju motivacije za nastavu književnosti i osjećaju zajedništva u razredu.

Za razumijevanje značenja poetske terapije kao motivacijske metode u nastavi književnosti želim napomenuti da već duži niz godina pohađam razne seminare i radionice vezane uz književnost i njezinu metodiku. Čitateljska pismenost učenika sve je slabija, njihov interes za (pomalo već zastarjelu) lektiru također, a poezija nekako uvijek dolazi na zadnje mjesto i tretira se kao hir zanesenih profesora ili neobičnih učenika.

Učenici (uglavnom) ne čitaju zbirke poezije, ne čitaju suvremene pjesnikinje i pjesnike i ne slute koje sve mogućnosti spoznaje i izražavanja otvara poezija. Odavno zastarjeloj metodici hrvatskog jezika suprotstavili su se neki profesori kroz svoje priručnike, no većina se metoda uglavnom bavi prozom. Učenici se s novim mogućnostima izraza i interpretacija susreću tek kroz pravce avangarde (4. razred srednje škole), što je prekasno. I tu se otvara mjesto poetskoj terapiji.

Iako dugo čitam i pišem poeziju, s pojmom poetske terapije prvi sam se put susrela prije dvije godine na ciklusu radionica održanih pod nazivom Poetska terapija u nastavi književnosti u organizaciji Balans centra za biblioterapiju (http://balanscentar.blogspot. com/), gdje sam stekla teorijsko znanje i praktična iskustva primjenjiva u nastavi.

Poetsku terapiju u svojoj sam školi (Srednja škola Jastrebarsko) prošle godine razvila na dvije razine – u radu s učenicima (u nastavi i u izvannastavnim aktivnostima) i s kolegama. Ne znam koji je bio izazovniji.

Ta višeslojnost primjene pomogla mi je u usporedbi materijala za rad (pjesme koje odabirem za pojedine grupe) koji su zanimljivi određenim dobnim skupinama, ali i u analizi dinamike grupe i interakciji unutar grupe, kao i u promišljanju pozicije voditelja.

Detalj s radionice

Antonija Vlahović

Poetska terapija najšire je rasprostranjen oblik biblioterapije i njezin najproduktivniji izdanak. Poezija svojom slikovitošću i prijenosom značenja (metafora) omogućava ljudima da izraze ono što je nemoguće reći na drugi način jer dovodi čovjeka u susret s nesvjesnim. Posebna je vrijednost poezije upravo u njezinoj asocijativnoj moći, jer ne djeluje na kognitivnoj razini, već nas približava nama samima na dubljoj, egzistencijalnoj razini, na kojoj se razumijevanje postiže na drukčiji način – stjecanjem uvida koji ne moraju uvijek biti verbalizirani. Zato je poetska terapija često povezana s drugim oblicima izražavanja putem boja, zvukova i drugih umjetničkih sredstava.

To ću i oprimjeriti radionicom koju sam provodila u

Poetska terapija u radu s učenicima U nastavi književnosti često sam provodila radionicu kojoj je cilj poosobljavanje poezije (učiniti ju svojom, bliskom, osobnom) i povezivanje s tekstom na dubljoj 20

TEMATSKI OSVRTI

razini, gdje ona prestaje biti objekt koji se analizira s udaljenosti i postaje dio naše osobne povijesti, jer u stihove koje odabiremo upisujemo svoja iskustva i doživljaje. Unaprijed sam pripremala materijale za rad: pjesme, bojice, škare, ljepilo. Na početku sata učenici bi dobili objašnjenja načina i ciljeva rada.

Osnovni model rada sastoji se u tome da se pjesma na početku sata pročita, a to najprije čini voditelj, a zatim netko od sudionika – pjesma se uvijek čita nekoliko puta da se uđe u ritam i slikovitost kroz različite glasove. Zatim se učenici sami posvećuju tekstu bojeći pjesmu prema osobnom doživljaju stihova (dopuštena su križanja stihova koji nam se ne sviđaju, koje osjećamo kao neprihvatljive, odbojne i slično), drugim riječima, boja i pokret postaju sredstvo emotivne reakcije na tekst. Stihovi s kojima su se učenici najdublje mogli poistovjetiti čitaju se pred grupom po završetku rada na tekstu, a zatim svatko iz stihova koje je odabrao kao sebi najbliže stvara svoju pjesmu.

Radionica završava čitanjem (po želji) vlastitih pjesama i pisanjem zajedničke pjesme (svatko u zajedničku pjesmu ugrađuje svoj stih) kao objedinjavanje procesa i dokument jednog kreativnog trenutka s kojim počinje svaki sljedeći susret.

Zanimljive su bile reakcije učenika na prvi susret s takvim načinom rada: neki su se odmah oduševili, jedan dio učenika ostao je začuđen, a jedan gotovo uplašen jer “ne znaju što se od njih zapravo očekuje”. Čitanja poezije na početku radionice u svim su razredima uvijek bila zanimljiva – neki su učenici čitali interpretativno, neki su bili duhoviti, neki su pokušali otpjevati pjesmu i slično. Potaknuti autorovim stihovima i raspoloženjima, stvarali su nove, neobične i zanimljive pjesničke svjetove. Na taj način interpretirali smo mnoge pjesme propisane planom i programom, poput Matoševe Utjehe kose, Ujevićeve Svakidašnje jadikovke, Wordsworthovih Sunovrata, Prevertova Lošeg učenika i sl. Iako su radionice bile predviđene za jedan školski sat, gotovo nikada nismo uspjeli u tom naumu. Svaka radionica trajala je dva školska sata i to se pokazalo kao idealno vrijeme i za objašnjenja i za realizaciju. Ono što je za mene kao profesoricu bilo važno jest to da sam uspjela potaknuti igru i izvući, u srednjoj školi često zanemarenu, kreativnost učenika, potaknuti ih na dublja promišljanja o problemima koje su pjesme nudile i navesti ih na opušten zajednički rad. Manji dio učenika, naviknut na sistematičan rad s obrazovnim ciljevima, nije se mogao opustiti i prepustiti takvom radu, a jedna je učenica pitala “što ona od svega toga zapravo mora naučiti”. Veći dio učenika bio je oduševljen i naveli su da je dobro da u tolikoj količini mogu iznositi svoja mišljenja i asocijacije.

Jedan učenik, inače često nezainteresiran na satovima književnosti, rekao je da pjesme koje smo radili na taj način nikada neće zaboraviti jer ih je toliko puta iščitao i toliko intimno interpretirao stihove. Nameće se zaključak da je metoda izuzetno zanimljiva u radu,

ali da ju treba prakticirati ovisno o mogućnostima i sklonostima pojedinih učenika (ili razreda).

Rad kroz izvannastavne aktivnosti bio je dodatno motivirajući jer su se javili učenici potpuno otvoreni kreativnom radu, oni koji slobodno artikuliraju vlastite stavove i osjećaje. To je bila manja grupa, formirana od tri učenice iz istog razreda. Naime učenicima sam dopustila da sami oforme svoje grupe budući da razgovori često zadiru u područje osobnog i intimnog i zato je bitno da se osjećaju ugodno u takvom okruženju. Ove godine to je grupa od desetak učenika iste generacije. Na početku sam popričala s učenicima i odredila područja njihovih interesa.

Na prvih nekoliko sati sama sam donosila pjesme, a zatim su oni počeli odabirati pjesme za susret i u tome se izmjenjivati. Radionice također traju dva školska sata, a održavaju se svaka dva do četiri tjedna (kraći intervali pokazali su se kontraproduktivnima).

Dosad smo se koristili pjesmama Lidije Bajuk, Tina Ujevića, Sime Mraovića i drugih. Kroz razgovore smo se dotaknuli tema školovanja, ambicija, strahova, razočaranja, obiteljskih priča, ljubavi, vlastitih osobnosti i slično. Zanimljivo je promatrati kako se o nekim temama učenici otežano izražavaju, kako zastaju na različitim stupnjevima intimnosti i kako otvorenost u komunikaciji ne ovisi o poznanstvima unutar grupe, već o spremnosti učenika da otvoreno govore o sebi. Jedan dio učenika, vjerojatno naviknut na takvu komunikaciju, od početka se dobro snašao u takvim razgovorima, drugi dio opustio se kako je prolazilo vrijeme i kako je povjerenje u diskreciju grupe raslo, a jedan se učenik unatoč tomu nije uspio (ili nije želio) do kraja otvoriti. Smisao razgovora jest opuštanje, pa se uvijek do sada događalo da razgovori završavaju u pozitivnom i afirmativnom tonu.

Poetska terapija u radu s kolegama Rad s kolegicama koje su se iznimno veselo odazvale satovima poetske terapije kao obliku druženja i upoznavanja bio je otpočetka opterećen njihovim ranijim poznavanjem i stavovima (ili predrasudama).

Iz iskustva vođenja grupa primjećujem jasno vidljivu činjenicu da će se većina sudionika prije opustiti i otvoriti pred nepoznatom grupom, dok su grupe formirane prema kriterijima zajedničkog rada često opterećene ranijim međusobnim odnosima koji nisu uvijek pozitivni. Također je zahtjev za apsolutnom diskrecijom na početku svakog druženja stavljan pod upitnik. Sve je to odmoglo nekim članovima grupe da se u potpunosti opuste i posvete radu.

Tekstove za rad također sam odabirala prema sklonostima grupe, ali i prema mogućnostima zanimljive rasprave. Analizirale smo i uspoređivale pjesme Lidije Bajuk, Paula Eluarda, Vesne Parun i drugih. Mišljenja sudionica razišla su se prilikom interpretacije Prevertove pjesme Loš učenik (koju sam paralelno ponudila i učenicima) jer su zadirala u različite, možda i 21

nepomirljive, sustave vrijednosti sudionica. Također sam se, po prvi put, našla u jednoj neobičnoj situaciji.

Naime budući da smo sve kolegice, nisam se osjećala na bilo koji način superiornom grupi, no u jednom trenutku morala sam intervenirati kao medijator.

Jednostavno je došlo do konfuzije među mojim ulogama kolegice, prijateljice i voditeljice grupe i bilo je teško smiriti situaciju. Također je bilo nezgodno ne pozvati na buduće susrete neke članice grupe budući da se nisu dobro uklapale i nisu poštivale diskrecijska načela ili su bile otvoreno netolerantne prema tuđim stavovima. No unatoč svemu, zajednička su druženja bila iznimno ugodna, kreativna i inspirativna. Znatno je lakše voditi grupu učenika ili grupu nepoznatih sudionika.

Grupe poetske terapije mjesta su vježbanja kritike i tolerancije, pomicanja vlastitih spoznaja i artikulacije onoga što osjećamo. Vrlo prirodno i spontano,

s vremenom grupa poprima svoje karakteristike i dimenzije i profilira tip svojih članova i bez velike intervencije voditelja.

Putovanje s poetskom terapijom dosad je sličilo na uzburkano more – pomoću nje otvorila sam neka nova područja spoznaje i samospoznaje, povezala sa s drugima u kreativnosti, a što je najljepše od svega, duhovno i umjetničko obogaćivanje uvijek je bilo uzajamno. Iz prikaza mojih pokušaja primjene metode poetske terapije u nastavi književnosti i izvannastavnim aktivnostima (kao i u radu s kolegama) vidljivo je da su tek otvorena neka važna pitanja koja traže svoje odgovore da bi ova biblioterapijska metoda postala dostupna svima. Prije svega, važno je pitanje kojim se tekstovima koristiti i za koje ciljeve, gdje pronaći stručno procijenjene tekstove za rad s korisnicima, kako provesti evaluaciju i gdje se dalje obrazovati za takav način rada.

“Recepti” iz lektire Prikaz aktivnosti iz Upravne i birotehničke škole, Zagreb pravcima, te je tijekom posljednje dvije godine sazrela i do biblioterapijskih pokušaja. Spoznaja da literatura može imati terapijski učinak nije nova i vjerojatno je poznata svakom profesoru književnosti, jer pisati velika djela mogu samo oni koji intuitivno i dubinski razumiju čovjeka. Raspon svih mogućih emocija, problema i razmišljanja koja nudi književno djelo ogroman je i svatko se može u nečemu prepoznati, poistovjetiti s određenim likom ili situaciju učiniti osobnom, identificirati odnose. Uvidom u različite načine rješavanja problema bivamo obogaćeni literarnim iskustvom koje nam pomaže da riješimo vlastiti problem. Čitajući aktivno sudjelujemo u radnji, preispitujemo stavove i gledišta autora ili likova iz djela.

Prelazimo određeni misaoni put, proces u kojemu se isprepliću napetosti i opuštanja, emocije i uzbuđenja, dolazimo do nekog zaključka, do misli koja u nama prije nije postojala. Ukoliko nešto od toga i izostane, najmanje što nam dobra knjiga pruža jest zadovoljstvo maštanja i sanjarenja, a to je užitak koji sigurno djeluje terapijski.

Dan s knjigom provodi se na razini cijele škole, što znači da sudjeluju svi učenici i zainteresirani profesori.

Suzana Ven Rakić suziven@inet.hr

U svom profesionalnom radu često se susrećem s učeničkom nezainteresiranošću za čitanje književnih djela. Današnju generaciju teško je impresionirati slovom na papiru. Oni žive u svijetu (pre)brzih promjena. Bombardirani su multimedijskim sadržajima svih vrsta, mnoštvom informacija, računalnim igricama savršene grafike, videosadržajima u tri dimenzije, a sve to dostupno im je odmah nakon pritiska tipke ili “klika miša”, pa stoga nije čudno što lektiru radije “gledaju” nego čitaju. U suvremenom svijetu masovni mediji nude gotove sadržaje, a često i gotove stavove i mišljenja, te tako pasiviziraju i umrtvljuju ljudski um čineći nas (sve skupa) površnima i lijenima za aktivno uranjanje u svijet književnosti, Kako onda uvjeriti učenike u Kafkinu misao da knjiga ipak može biti “sjekira za zamrznuto more u nama”, življa, snažnija i uvjerljivija nego bilo koji medij, i to baš zato što ne pruža sve kao na dlanu – sliku, ton, savršen dizajn ili grafiku – već ostavlja beskonačan prostor za let mašte, kreativnosti i duha te ih na taj način i razvija?

“Recepti” iz lektire Školske godine 2010./2011. projekt je proširen dodatnom aktivnošću učenika četvrtih razreda koji su imali ulogu ljekarnika i njihov je zadatak bio prisjetiti se svih dosadašnjih lektirnih djela te

Dan s knjigom Projekt Dan s knjigom nastao je kao odgovor na takva i slična pitanja. Provodim ga pet godina i ideja se svake godine produbljivala i razvijala u različitim 22

TEMATSKI OSVRTI

im je na neki način pomogla u nekom životnom trenutku. U predstavljanju pjesme pomogla su im pitanja koja su dobili u uputama. Izvor i inspiracija za takvo provođenje projekta te sastavljanje terapeutskih pitanja bio je seminar profesorice Ivane Bašić i, naravno, vječni učenički problem nerazumijevanja poezije i zaplitanja oko besmislenog pitanja o tome što je pjesnik htio reći. Reakcije učenika tijekom provedenog projekta i nakon njega govore da poezija dopire do njih i da uz pravi poticaj shvaćaju njezin smisao, slojevitost i dubinu. Ono što sam ja doživjela u razredu i na susretu najboljih pokazalo mi je da su otvorili svoja srca i čuli šapat pjesnika. Pjesma, bačena u jezero njihovih misli poput kamenčića, uzburkala je osjećaje i pokrenula ono potonulo. Shvatili su da samo o njima ovisi dubina osjećaja. Proveli smo dan u zagrljaju rima i podijelili svoju intimu, najdublje osjećaje i najskrivenije misli. To je bilo vrlo hrabro, na tome im čestitam i time se ponosim, jer takvi trenuci zbližavaju ljude. Pri ovakvom kreativnom istraživanju razvija se kvalitetniji odnos učitelja i učenika te je on podloga i daljnjem radu u nastavnom procesu. Obogaćeni iskustvom međusobnog povjerenja, učenike ćemo lakše motivirati na čitanje sljedeće lektire, ali i uopće na čitanje zahtjevnijih književnih djela. I to je ono najvrjednije što smo ovim projektom dobili.

Tijekom godina provođenja projekta stekli smo i vjernog pokrovitelja, gospodina Gorana Tudora iz Hrvatskog centra menadžerske knjige, ljubitelja knjige koji razgovarajući s učenicima i dijeleći s njima svoje čitateljsko iskustvo i sam sudjeluje u projektu.

Najuspješnije učenike nagrađuje simboličnim darom, priručnikom planerom “Učinkoviti menadžer”.

Primjer rezultata radionice

razmisliti koje životne probleme možemo pomoću njih riješiti. Trebali su osmisliti tekst u obliku slogana koji objašnjava životnu situaciju i terapijski učinak određene lektire, recept (kako primijeniti djelo, koji ulomak, misao, rečenicu i lik, na koji način, koliko puta dnevno, u kojoj količini…), ispisati određene dijelove, rečenice, misli i dr. te ih upakirati kao lijek…(i sve ostale kreativne ideje). Dakle pronaći “lijekove” za životne probleme u “receptima” velikih pisaca.

Iscjeliteljski učinak poezije Cilj projekta školske godine 2011./2012. bio je osvijestiti terapeutski, iscjeliteljski učinak poezije.

Namjena takve poetske terapije jest razvoj pojedinca na emotivnom, spoznajnom i socijalnom planu te osvješćivanje uloge pjesme u rješavanju problema.

Svi profesori i učenici trebali su odabrati pjesmu koja

23

Biblioterapija i muzikoterapija Prikaz projekta Medicinske škole Bjelovar su čudesni svijet riječi jedine hrvatske profesionalne pripovjedačice bajki – Jasne Held. Dobar pripovjedač jest netko tko ne prepričava, nego kreira i svaki put nanovo oživljava bajku, a Jasna Held voli i priča bajke transformacije, pune promjena i novih spoznaja, te su stoga učenici uživali i pozorno slušali. A čemu služe bajke, posebno u odrasloj dobi? Na to i brojna druga pitanja Jasna Held odgovorila je na radionici i predavanju za nastavnike. Učenici u današnje vrijeme imaju brojne probleme. Najuočljiviji i posljednjih godina najčešći jest problem govora, izgovora i izražavanja.

Ono manje uočljivo jest problem učeničke mašte i kreativnosti. Bajke su nepregledan izvor mašte, a Jasna Held istaknula je sljedeće: Bajke potiču maštu, razvijaju je, uče nas. Slušajući bajke učenik razvija bogat unutarnji život, vrlo aktivan i vrlo poticajan za njegov kasniji razvoj kao individualca. Slušajući

Zorka Renić zorkarenic@gmail.com

Biblioterapija i muzikoterapija projekt je Medicinske škole Bjelovar koji se provodi od rujna 2011. godine. U projekt su još uključeni i učenici i nastavnici Zdravstvene škole Split te Srednje zdravstvene in kozmetične šole Maribor.

Teme biblioterapije i muzikoterapije odabrali smo jer su to teme o kojima se premalo piše i govori u široj javnosti, a nedovoljno su prisutne i u formalnom obrazovanju budućih zdravstvenih djelatnika. Osim toga, u našim školama uglavnom se govori o tzv. informacijskom čitanju odnosno o literaturi koja sadrži informacije i kojom zadovoljavamo kognitivne potrebe (učenje novih činjenica, stjecanje novih znanja, logičko mišljenje, prosuđivanje i sl.), a premalo se ističe važnost literature i njezine snage koja zadovoljava Ne možete se još jednom ukrcati u život, tu jednokratnu naše afektivne potrebe (pobuđuje vožnju kočijom, kada je završena, ali ako imate knjigu u ruci, emocije, omogućuje uvide i spoznaje, utječe na raspoloženje, potiče na bez obzira koliko ona bila složena ili teška za razumijevanje, razmišljanje, motivira i sl.). kada ste je dovršili, možete se, ako želite, vratiti na početak, Projekt Biblioterapija i muzikotečitati je ponovno, i tako shvatiti ono što je teško, a s tim, rapija dio je šireg projekta “E-medica”( www.e-medica.hr) kojim se želi shvatiti i život. povezati zdravstvene škole u Republi(Orhan Pamuk: Bijeli zamak) ci Hrvatskoj, ali i one iz inozemstva.

Naglasak je na korištenju novih infordobro i pravilno izgovorenu riječ, kroz poetičnost bajke učenik macijskih i komunikacijskih tehnologija u strukovnom prima ravno iz ‘izvora’, oblikujući time i svoj vlastiti svijet, obrazovanju, promicanju novih metoda u stjecanju znanja svoju vlastitu riječ i govor. i poučavanju te pripremi učenika, ali i nastavnika, za Najviše vremena i truda učenici su uložili u izradu cjeloživotno učenje i mobilnost. brošure o biblioterapiji. Ovaj rad uključivao je upoznaŠkole uključene u projekt Biblioterapije i muzikoteravanje učenika s istraživačkim procesom i pretraživanjem pije razmjenjivale su radove, bilo je nekoliko (neuspjelih) dostupne građe o temi, ali i upoznavanje s radom u pokušaja videokonferencije, učenici su komunicirali puprogramu Microsoft Publisher. Brošura o biblioterapiji, tem društvenih mreža, a jedan dio aktivnosti izvodio se dostupna u PDF-formatu na http://www.medskolabjelosamostalno, tj. pojedinačno u svakoj školi. Dogovorene var.hr/images/biblioter.pdf, obuhvaća kratak teorijski dio su podteme i ciljevi projekta te su isplanirane aktivnosti i o biblioterapiji, anketni upitnik, popis knjiga za čitanje metode rada. U ovom prikazu predstavit ćemo samo akte kratke upute za aktivnosti koje se mogu provesti u tivnosti koje su organizirane u Medicinskoj školi Bjelovar, školskoj knjižnici. koja je bila fokusirana na temu biblioterapije.

Velik interes učenika izazvala je radionica Barunica Brojne aktivnosti tijekom projekta bile su usmjerene Castelli koju je vodila mr. sc. Ivana Bašić. Učenici 2. razrena dva područja. Prvo, na upoznavanje s teorijskim osnoda na radionici su stvarali životnu priču barunice Castelli. vama biblioterapije i muzikoterapije, provedbu radionica Nakon pročitanog ulomka iz Krležina prikaza povijesti i predavanja. Edukacijom su bili obuhvaćeni i nastavnici obitelji Glembay i nakon razgovora o tekstu barunica je i učenici. U taj dio projekta uključeni su renomirani smještena u naš prostor i vrijeme. Životna priča barui vrsni stručnjaci kao što su Jasna Held, mr. sc. Ivana nice Castelli proizlazi iz magije tjelesnog i manipulatorBašić i Branko Trajkov Trak. Drugi dio aktivnosti bio je sko-zavodničkog, te su učenici s puno energije i veselja usmjeren na korištenje i upoznavanje računalnih prooblikovali priče u kojima je barunica bila zamišljena kao grama za obradu teksta, fotografija, filma, anketa, ali i na naoružana razbojnica, osvetnica, zavodnica, nesretnica usavršavanje prezentacijskih vještina i zajedničku izradu ili pak pobjednica. Posebno je zanimljivo zamišljanje edukacijskih sadržaja. kako brunica iz starosti gleda na svoj život. Radionica je Za potrebe ovog prikaza opisat ću samo neke aktivpredstavljena i na mrežnoj stranici Balans centra (http:// nosti. Sve je počelo bajkom: učenici prvih razreda otkrili

24

tematski osvrti

balanscentar.blogspot.com/), gdje se mogu pronaći i detaljnije smjernice za rad.

No što je najvažnije, radionica je pozitivno ocijenjena među učenicima, pa evo što su napisali: Radionica je bila zanimljiva i puna smijeha te su nam ta dva školska sata prošla za tren oka. U radu smo zaista uživali te bismo sve rado ponovili. Voljeli bismo da se takve radionice češće uključuju u nastavni program. Možemo slobodno reći da je biblioterapija djelotvorna, jer smo poslije svi bili veseliji i opušteniji.

Na prijedlog mr. sc. Ivane Bašić uslijedile su nove aktivnosti pod nazivom Knjige koje su mi promijenile život.

Učenici i školska knjižničarka na satovima razrednog odjela predstavljali su odabrane knjige, a potom je slijedio razgovor o njima. Učenici su predstavili raznolike naslove, od klasičnih djela (npr. Ponos i predrasude) do djela suvremene književnosti (npr. Kradljivica knjiga). O tim aktivnostima učenici su izradili fotopriče te su upoznali računalni program Photo Story.

I za kraj, crescendo! Snagu glazbe učenici su imali prigode osjetiti tijekom radionice koja se temelji na prin-

cipima tzv. bubnjarskog kruga. Radionica pod nazivom Izgradnja zajednice ritmom i zvukom održana je 1. istopada 2012., a voditelj joj je bio Branko Trajkov Trak. Sudionici su imali prigodu uvjeriti se u magične, privlačne i terapijske utjecaje glazbe. Sviralo se instrumentima, bez instrumenata, sviralo se glasno, tiho, brzo, sporo, samostalno i u grupi. Sudionici su naučili stvarati napetost u rock ‘n’ roll-glazbi te su se, što je možda i najbitnije, dobro zabavili. (http://djh.hrt.hr/component/content/article/425-dnevne-najave-18/6279-radionica-bubnjeva) Sve provedene aktivnosti imaju za svrhu predstavljanje biblioterapije i glazbene terapije kroz predavanja i radionice te osposobljavanje učenika za samostalno prezentiranje. Projekt Biblioterapija i muzikoterapija službeno završava u studenome 2012. na završnoj godišnjoj manifestaciji “Dani E-medice”. Tada će biti predstavljeni radovi učenika škola koje sudjeluju u projektu.

Osim afirmacije kulture čitanja, sudjelujući u projektu mladi će moći povezivati svoja znanja i iskustva, stvarati i produbljivati suradničke odnose, razvijati samostalnost i kompetencije te dobiti poticaj za cjeloživotno učenje.

Pusti priču Pripovjedačka udruga Ina Delić, Željka Kondić Dabo pustipricu@gmail.com

Tragom tih zaključaka počele smo oblikovati naše programe. Više od svega zanimalo nas je kako će ljudi reagirati na sam pojam biblioterapije i pokušaj njezine primjene u svakodnevici, s obzirom da se radi o široj javnosti nepoznatom pojmu (nekoliko puta morale smo objašnjavati kako ne organiziramo čitanja Biblije). Radionice koje smo provele u Klubu roditelja, u osnovnim školama u kojima smo u tom trenutku radile i Gradskoj knjižnici u Puli gdje volontiramo, vrlo brzo uvjerile su nas kako ljudi izuzetno dobro prihvaćaju ideju boljeg razumijevanja sebe i okoline kroz pisanu riječ. Mnogima je (podjednako djeci i odraslima) bila uzbudljiva mogućnost otkrivanja sebe i razumijevanja vlastitih osjećaja ili ponašanja kroz omiljeno im prozno djelo ili pjesmu.

Dosad smo sudjelovale u nekoliko manifestacija pripovjednog karaktera kao pustipričalice: Ogulinski festival bajki, Monte Librić, Legendfest. Zanimanje malih i velikih za svijet magije i bajke nepresušno nam je vrelo inspiracije i izuzetna zabava, tako da se s velikim veseljem spremamo za sve naše nastupe i u njima uživamo.

U budućnosti planiramo dodatnu edukaciju vezanu uz samu biblioterapiju, kao i pripovijedanje, koje sve više usmjeravamo prema slavenskim pričama i legendama. Želja nam je širu javnost upoznati sa slavenskim božanstvima koja su, smatramo, nepravedno zapostavljena. U tom smjeru stvaramo i buduće projekte.

Voljele bismo “ući” u škole i vrtiće kao pripovjedačice terapijskih i odgojno usmjerenih priča. Na isti način, u planu imamo i radionice pripovijedanja i stvaranja priča

Ideja za osnivanje udruge probudila se iz naše potrebe da širimo pozitivnu misao te znakovitost koju priča donosi u život i njeguje dušu. Bio je pravi trenutak u našim životnim, a i u društvenim okolnostima, za to da se pusti priča i ljudima približi lijepa riječ. Oživljavanje iskonskog, naslijeđenog duha prošlosti koji sjedi kraj vatre i oplemenjuje okolinu postavilo se kao slika stvarnosti koju priželjkujemo.

Pripovjedački nagon i potraga za pričom doveli su nas i do njezina terapijskog učinka i potaknuli da naučimo usmjeriti pripovijest do prepoznavanja osjećaja. U spoznaji da proživljeni tekst pomaže u boljem razumijevanju sebe i drugih želimo pripovjedačke misli oblikovati biblioterapeutski te potaknuti sebe i slušatelje priče na razmišljanje o našem djelovanju na svijet i pobuditi doživljajni proces. Voljele bismo da se načinu promatranja ljudi i događaja oko nas da novi smisao, to jest da se ostvari doživljajni napredak. Kako je pripovijedanje drevna umjetnost premještanja događaja u riječi i slike, tako je biblioterapija nov korak u povećanju samorazumijevanja i ispravnog samoopažanja. U priči je slušatelj zaštićen i promatra, stvara vlastite doživljajne slike; priča je vrlo obzirna, dopire do nas ovisno o tome koliku joj slobodu damo. Zato ju volimo i puštamo da putuje kroz naše susrete sa slušateljima.

25

Voditeljice udruge na djelu

za školarce te radionice o biblioterapiji za roditelje i “odraslu djecu”.

Nepresušna strast koja nas tjera da pričama ulazimo u ljudsku svakodnevicu i činimo ju izuzetnijom donijet

će nam, sigurne smo, još mnogo nezaboravnih zgoda i posebnih ljudi, podsjećajući nas neprestano na to kako male kapi pozitive energije stvaraju velik val dobrih promjena.

Balans centar za biblioterapiju www.balanscentar.blogspot.com Udrugu Balans centar za biblioterapiju osnovala je 21. kolovoza 2000. godine, pod imenom Janusz Korczak centar za socijalnu umjetnost, prof. dr. Slavica Bašić, sveučilišna profesorica na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu. Udruga je 2011. godine promijenila naziv u Balans centar za biblioterapiju (novo je sjedište udruge Rapska 37 u Zagreb) s idejom da upravo sužavanjem ciljeva na jedno područje ona postane forum stručnjaka zainteresiranih za razvojnu biblioterapiju i poetsku terapiju, kao i za umjetničku terapiju kroz glazbu, ples, slikanje, kiparstvo, film i strip. Predsjednica je Udruge mr. sc. Ivana Bašić.

U osnovnoj ideji Udruga ostaje dosljedna ideji socijalne umjetnosti koju su pokrenuli i razvijali prof. dr. Slavica Bašić i njezini suradnici – ugledni sveučilišni profesori, umjetnici, odgajatelji, profesori i studenti, koji su svojim umjetničkim radionicama za djecu i odgajatelje (izrada slike od vune, izrada lutaka, etički teatar, modeliranje u glini, izrada dječje lire, spontani teatar) i predavanjima za roditelje i odgajatelje razvili prepoznatljive programe doživljajne nastave od kojih su neki zaživjeli kao trajni programi u vrtićima i školama.

Balans centar za biblioterapiju u proteklih je

godinu dana ostvario niz radionica i seminara na temu biblioterapije i poetske terapije održanih u osnovnim i srednjim školama, knjižnicama i u sklopu Interlibera, kao i niz predavanja na Županijskim vijećima za profesore hrvatskog jezika i književnosti, knjižničare i voditelje izvannastavnih aktivnosti.

Danas Udruga okuplja profesore književnosti, knjižničare, pedagoge, psihologe, odgajatelje i umjetnike koji žele sudjelovati u istraživanju područja i primjenjivati ga u praksi. Članovi Udruge nastoje u svojim matičnim institucijama, školama i knjižnicama, osnivati i razvijati čitateljske grupe i grupe za poetsku terapiju te primjenjivati biblioterapijske principe u nastavi književnosti i izvannastavnim aktivnostima.

Udruga njeguje svoju čitateljsku grupu koja se okuplja jednom mjesečno (u neprekinutom kontinuitetu posljednjih godinu dana) i ima šest aktivnih članica.

Namjera je čitateljskog kluba druženje i usavršavanje u vještinama vođenja razgovora i organizaciji popratnih

26

tematski osvrti

aktivnosti nakon razgovora i čitanja teksta. Članice čitateljske grupe nakon svakog susreta ispunjavaju anketu za biblioterapijsku procjenu knjige stvarajući tako prvu biblioterapijsku bazu podataka kojom se mogu u svome radu (kod odabira materijala za rad) koristiti svi stručnjaci koji žele provoditi razvojnu biblioterapiju u školama, knjižnicama, udrugama, domovima za starije i nemoćne i drugim institucijama koje se bave odgojem i zdravljem ljudi. Čitateljski klub rezultate svojih procjena objavljuje na stranicama udruge (www.balanscentar.blogspot.com), kao i termine svakog sljedećeg susreta, sa stalnom napomenom da se grupi uvijek mogu pridružiti novi članovi. Na taj način ispunjava se jedan od ciljeva Balans centra, koji promovira osnivanje čitateljskih grupa za ljude svih uzrasta i stupnjeva obrazovanja.

Budućnost Udruge vidimo u povezivanju stručnjaka s raznih područja u istraživanjima primjene biblioterapije u praksi, pokretanju časopisa po uzoru na Journal of Poetry Therapy, objavljivanju publikacija (udruga je objavila knjigu Biblioterapija i poetska terapija – priručnik za početnike, ali joj je cilj i objavljivanje prijevoda literature na temu biblioterapije i poetske terapije), razvijanju čitateljskih grupa, održavanju seminara i radionica koje će produbiti poznavanje praktičnih vježbi, određivanju ciljeva rada i evaluacije, u usavršavanju i široj provedbi ankete za biblioterapijsku procjenu knjiga. U svemu tome vođeni smo autoritetima (pojedincima i udrugama) koji su institucionalizirali praksu biblioterapije i učinili ju prisutnom u svakom segmentu društva.

Ivana Bašić

Primjeri dobre prakse u svijetu ŽIV!* Stvaranje i razvijanje čitateljskih navika u svrhu postizanja biblioterapeutskih i bibliopreventivnih rezultata : primjer iz Slovenije Liljana Klemenčič liljana.klemencic@knjiznica-ptuj.si

Danas se pretraživanjem skupnog kataloga slovenskih knjižnica (COBISS/OPAC) pod ključnom riječju biblioterapija dobiva 39 publikacija. Radi se o člancima, zbornicima, udžbenicima te diplomskim i magistarskim radovima slovenskih autora te o nekoliko naslova inozemnih autora objavljenih osamdesetih godina prošlog stoljeća. Najrelevantniji je svakako udžbenik za studente bibliotekarstva Biblioterapija autora Tatjane Reščič Rihar i Jože Urbanije koji je 2009. objavio Zavod za bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta u Ljubljani. U predgovoru stoji kako se objavljivanjem tog udžbenika pokušava nadomjestiti praznina u slovenskoj knjižničarskoj stručnoj literaturi i kako će biti od koristi ne samo studentima knjižničarstva već i ostalim djelatnicima u knjižnici. Također, među izdanjima knjiga koje govore o suvremenoj knjižničnoj djelatnosti (i prevelikoj praznini u području biblioterapije u Sloveniji) ističu se dva zbornika: Projekt Comenius regio: bibliopreventiva (2011.) te zbornik koji je uredila knjižničarka Sabina Burkeljca Čudesnost riječi: bibliopreventiva2 (2010.).

Ista je autorica ujedno i autorica brojnih članaka na temu biblioterapije No ipak danas još uvijek nema knjižnice u Sloveniji koja je otvorila radno mjesto biblioterapeuta ili bibliopedagoga niti zdravstvene ustanove ili udruge koja bi u praksi primjenjivala terapiju knjigama.

O knjizi kao lijeku također govori i dr. Samo Rugelj,

Živ! Biblioterapija u teoriji Pojam biblioterapija Iztok Ilich objašnjava u priručnom leksikonu Knjiga1 (2007.) kao A) znanost o uklanjanju oštećenja na knjižničnoj građi odnosno B) kao metodu liječenja duševnih tegoba pomoću čitanja. Potonje objašnjenje, koje govori o iscjeliteljskoj moći čitanja i utjecaju čitanja na zdravlje, udomaćilo se i u Sloveniji, premda biblioterapija još uvijek ne dostiže stupanj razvoja i interaktivnosti kojim bi u današnje vrijeme doprinijela poboljšanju kvalitete života stanovništva koje je neprekidno bombardirano pojmovima poput gospodarske i moralne krize.

Začetnik inovativnog koncepta bio je dr. sc. med.

Janez Rugelj, specijalist za ovisnosti i svojevrsni terapeut koji se u svom programu koristio biblioterapijom kao glavnim (pre)odgojnim i psihoterapeutskim sredstvo pomoću kojeg je nastojao produbiti uvid u problem te ga osvijestiti kod ljudi u stanju psihičke krize. A cilj je bio dati im poticaj na dugom i teškom putu “uzdignuća” iz jada u kojem su zapeli zbog neuroze (osobne nedoraslosti i nezrelosti); ponuditi izlaz iz usuda “posrnulih” u kojem životare zbog posljedica neuroze, alkoholizma, narkomanije, skitnje, spolnih i partnerskih problema i sličnih problema/promašaja.

27

urednik časopisa Bukla, koji kaže da ni nakon četrdeset godina, koliko je moguće pratiti bilioterapeutska nastojanja u Sloveniji, taj oblik terapije još uvijek nije u punom zamahu.

je Priče uz jogu, a nju su osmislile i vode ju knjižničarka i pripovjedačica Liljana Klemenčić i Sonja Trplan, defektologinja i instruktorica joge. Cilj je ostvariti i povezati knjižnične (privlačenje novih članova, upoznavanje s radom i pravilima korištenja knjižnice, zbližavanje s knjigama, privikavanje na redovit odlazak u knjižnicu i sl.), književne Živ! Živ! Biblioterapija u praksi (upoznavanje s narodnim pričama, upoznavanje s novim Živ! je omiljeni termin za ptičji pjev; glagol živkati u prei kvalitetnim književnim izdanjima te s novim knjigama nesenom, tj. pejorativnom značenju može se koristiti u za djecu, kao i upoznavanje s najnovijom stručnom litesljedećim značenjima: govoriti nebitne stvari, bez potrebe se raturom...) i sportske ciljeve (razvoj fine i gube motorike, javljati ili se miješati. Stoga se ponekad čini da knjigoljupci orijentacija u prostoru, spoi knjižničarski zanesenjaci već sobnost koncetracije i razvoj godinama nepozvani, gotovo svih osjetila, pravilno držanje, “prezereni”, živkaju o značenju razvoj ravnoteže i svijesti o tiječitanja kvalitetne beletristike, lu, sklad duha i tijela i slično). o nužnosti poticanja, razvoja, Priče uz jogu, koje se održavaju čuvanja čitateljskih sposobnosti na Odjelu za mlade, imaju sve uz pomoć klasične tiskane knjibiblioterapijske značajke, ali bez ge, klasičnih književnih oblika i “medicinske preporuke”, a u pripovijedanja. Naime već i sam radionici sudjeluju prvenstveno plan uporabe ispričane literarne, djeca te njihovi roditelji (ako pripovjedačke i govorne izvrima mjesta). snosti jest oblik biblioterapije Priče uz jogu zadovoljavaju odnosno bibliopreventive, bez pedagoško-didaktička načela. obzira radi li se o predčitateljskoj Svaki sat podijeljen je na dva dobi, čitateljima početnicima, jednaka dijela; u prvom djeca nečitateljima ili onima koji slušaju pripovijedanje odabrane rijetko čitaju. A u svrhu planipriče tako da sjede na stolicama, ranja bibliopedagoške djelatnosti a zatim ih sami pospreme i stave trebali bi se povezati i udružiti u prostirke za vježbanje. Drugi dio timove djelatnici knjižničarske sata djeca vježbaju asane, koje (bibliopedagog, recenzent se nadovezuju na priču. Tako različitih književnih oblika) i naprimjer nakon priče Grigora zdravstvene djelatnosti (npr.

Detalj s radionice Priče uz jogu Viteza Ogledalce djeca oponašaju psiholog, psihijatar, patronažna zečje skokove ili poput drveća sestra, obiteljski liječnik i sl.). u šumi mirno stoje, a njihove U slovenskim knjižnicama su ruke grane drveća koje se odvijaju se razni oblici biblioteogledaju u zaboravljenom ogledalu... Nakon vježbanja porapije, no samo kao neformalna, savjetodavna djelatnost spremaju, a zadnjih deset minuta sata uvijek je namijenjeno za odrasle i djecu. Radi se uglavnom o preporukama druženju s odabranim knjigama, koje se posebno za tu svrhu knjiga na osnovi razgovora s korisnicima. Dakle korisninalaze u zbirci Sobe za priču... cima se nudi literatura, beletristika ili pak stručna građa, Druga radionica nazvana je Čitateljska značka za kao utjeha u dramatičnim životnim događanjima, radi odrasle (po uzoru na akciju za osnovnoškolce). Ta radiolakšeg podnošenja teških trenutaka i životnih iskušenja, nica počinje u ožujku (na Svjetski dan poezije) i završava boljeg razumijevanja međuljudskih odnosa u različitim u studenome (na Dan slovenskih narodnih knjižnica), okruženjima, nadilaženja malodušja prilikom promjene a čitatelji, sudionici radionice, tijekom tih devet mjesesocijalnog statusa, partnerskih svađa, suočavanja i prevci biraju i čitaju knjige s brižno odabranog popisa. Na ladavanja bolesti i emocionalnih poteškoća, upoznavanja popisu se nalaze slovenski i inozemni autori, nagrađena s obrazovanjem odraslih, gerontološkom problematikom književna djela od proze do poezije, ali i zaboravljeni i slično. Stoga bi upravo odabir, prikupljanje, obrada, autori i autorice. Cilj je odabranim naslovima izgraditi izlaganje, predstavljanje i preporuka kvalitetnih knjiga zahtjevnog čitatelja i popularizirati kvalitetnu literaturu. trebali biti najvažnije djelatnosti knjižničara u javnim Popis sastavlja Liljana Klemenčič sa suradnicima s Odjela knjižnicama jer, kako kaže naslov članka novinarke Mimi za odrasle. Čitateljski letak svečano se i javno predstavlja Podkrižnik, Pomažu nam jake, realne knjige, loše nas slana literarnoj večeri povodom Svjetskog dana poezije (21. be.3 ožujak), a nagrade (knjige, dar izdavača) se dodjeljuju U Knjižnici Ivana Potrča Ptuj (http://www.knjiznicaonima koji na vrijeme predaju ispunjen čitateljski letak. ptuj.si/) bibliopedagoška i biblioterapeutska nastojanja Akcija završava pripovjedačkom večeri, uz glazbu za slična su kao i u većini ostalih narodnih knjižnica. No ističu odrasle, a posvećena je Danu slovenskih knjižnica (20. se dvije autorske, bibliopedagoške, a može se reći i bibliostudenoga). preventivne i pomalo biblioterapeutske radionice. Jedna

28

tematski osvrti

Živ! Zaključak Če ne bomo brali, nas bo pobralo, napisao je pjesnik Tone Pavček. A ja razmišljam: Če bomo brali, se bomo laže tudi pobrali.

Prevela i prilagodila: Sofija Konjević

Ljubljana: Mladinska knjiga 2007. Čudežnost besed : bibliopreventiva: (zbornik ob mednarodni konferenci o biblioterapiji/bibliopreventivi, Groblje, 12. maj 2010.

Domžale: Občina, 2010. 70 strni.).

3 Dnevnik Delo, 7. srpnja 2005.

1 2

Biblioterapija – novi način liječenja depresije Ideja da nam knjige popravljaju raspoloženje seže sve do vremena Platona i Aristotela, jer su već tada grčki filozofi prepoznali njihovu terapeutsku vrijednost. Čitanje kao klinička terapija (ili, popularno, biblioterapija) relativno je nova pojava, no podupire ju sve veći broj psihijatrijskih stručnjaka.

Mnogi od njih uočili su velike promjene u stanjima svojih pacijenata koji pate od akutne depresije ili anksioznosti. Vjerodostojnost terapije potvrdio je i Vladin Ured za zdravstvo, koji u svojoj novoj strategiji liječenja mentalnog zdravlja navodi Merseysideov projekt kao primjer dobre prakse.

Get Into Reading (Započnimo čitati) projekt je dobrotvorne organizacije Reader Organization.

Projekt je započela osnivačica i predsjednica navedene organizacije, bivša sveučilišna profesorica Jane Davis, kojoj je Sveučilište Liverpool dalo stipendiju od 500 funti kojom je financirala projekt. Tjedno se održi više od 120 sastanaka grupa čitatelja u zatvorima, domovima za nemoćne, bolnicama i sličnim ustanovama.

Godine 2007. određeno je da zdravstvena ustanova Mersey, specijalizirana za mentalno zdravlje i poremećaje u učenju, provodi terapiju i organizaciju čitateljskih skupina.

u određeno psihičko stanje, gotovo meditativno, zajedno sa svim članovima skupine, a to je gotovo zarazno i pomaže ljudima koji se obično ne mogu koncentrirati ili usredotočiti na nešto.” Dr David Fearnly, ravnatelj Merseysidea i psihijatar, koji u toj ustanovi vodi biblioterapiju jednom tjedno, kaže da iskustvo čitanja u grupi pomaže ljudima, i to čak i onima koji boluju od ozbiljnih psihičkih bolesti – pomaže im izgraditi samopouzdanje i osjetiti veću povezanost sa svijetom. “Čitavo iskustvo zahtijeva koncentraciju i tjera ljude na razmišljanje. To je slično kognitivno-bihevioralnoj terapiji koja potiče ljude na pozitivnije razmišljanje i sagledavanje problema u drugom svijetlu. Neke terapije po principu ‘jedan na jedan’ mogu biti zastrašujuće, no to je ugodan početak i djelotvoran način učenja interakcije i razvoja komunikacijskih vještina.

Pozitivna povratna informacija također je dobar način jačanja nečijeg samopouzdanja. Razgovor o likovima potiče ljude na razgovor o vlastitim iskustvima.”

Utjecaj na zdravlje Sveučilišna profesorica Ita O’Keefe koristila se uslugama ustanove Merseyside 1995. godine zbog akutne depresije i anksioznosti.

Nekoliko godina poslije, nakon posebno teške epizode depresije, počela je proučavati rad i razgovarati s korisnicima projekta Get Into Reading. To je bio dio njezina znanstvenog istraživanja, no ostavio je i velik utjecaj na njeno zdravlje.

“Ponovno se probudilo moje zanimanje za čitanje i književnost koje sam zanemarila djelomično zbog prezauzetosti poslom, a djelomično zbog depresije u kojoj sam se nalazila”, kaže O’Keefe. “Sudjelovanje u radu skupine imalo je i terapijski učinak iako uopće ne djeluje kao medicinska intervencija. Čovjek se ponovno osjeća kao zdrava osoba jer depresija i sam boravak u instituciji mogu izazvati osjećaj promašaja i neuspjeha. Dijeljenje iskustava (kao što su događaji iz naše prošlosti) povezalo me s drugima i vratilo mi samopouzdanje.” Čitateljske skupine djeluju u Yorkshireu, Essexu, Lancashireu, Londonu i Salfordu. Većinu njih vode lokalne zajednice.

Tekst prevela i prilagodila: Tatjana Štanjer

Profesionalni čitatelji – biblioterapeuti Skupine organiziraju profesionalni čitatelji (biblioterapeuti), članovi organizacije Reader. Oni educiraju osoblje određene ustanove (i ravnatelja i glavnog liječnika), stručnjake koji kasnije mogu sami voditi skupine. Biblioterapeutkinja Mary Weston, koja ima iskustva sa savjetovanjem, vodi 4 do 5 terapija tjedno u trajanju od jednog sata u bolnici Merseyside i na psihijatrijskom odjelu u Southportu.

Sa svojim suradnikom organizira skupine koje uključuju i defektologe, bolničare i/ili psihijatre, te ih educira za samostalno vođenje terapije.

Weston naglašava važnost dijeljenja iskustava unutar skupine kako bi terapija bila što djelotvornija.

“Nedavno sam imala prvi sastanak sa skupinom bolesnika. Svi su bili u prilično lošem stanju. Dva pacijenta bila su posebno anksiozna i atmosfera je bila napeta. Počeli smo čitati Pardon, kratku priču Carol Shields. Radilo se o ljudima koji su zbog nevremena zaglavili u autobusu. Autobus se zaustavio i ljudi su počeli pričati i pjevati tvoreći tako privremenu zajednicu. To je prisutne potaknulo na razgovor o vlastitim iskustvima s autobusima i vlakovima. Model je vrlo jednostavan – čitamo knjigu i nakon toga o njoj raspravljamo, dijelimo iskustva i međusobno se povezujemo. Dolazimo

Članak je objvljen 15. listopada 2009. u časopisu Community Care pod naslovom Brought to book. Dostupan je na mrežnoj stranici http:// www.communitycare.co.uk/Articles/16/10/2009/112833/Bibliotherapy-pioneered-as-a-treatment-for-depression.htm (1. 9. 2012.)

29

Logo programa

Booby’s Books – biblioterapija dostupna svima Prikaz mrežne stranice http://associationdatabase.com/aws/BB/pt/sp/home_page Kroz projekt ili, bolje rečeno, program Bobby’s Books (Bobbyjeve knjige) upoznajemo biblioterapiju u svakodnevnoj i živoj uporabi, biblioterapiju koja je dostupna i koja izlazi u zajednicu. Projekt je osmislila pokojna Pam Krenzke, a danas ga vodi Midwest Center for Home, Hospice & Palliative Care Education.

Oko 250 naslova ocijenjenih kao biblioterapijski kvalitetno štivo raspoređeno je u 14 tematskih skupina prema vrsti osobnog gubitka i tuge. Naime upravo je iz tih razloga projekt i osmišljen – biblioterapija pomaže odraslima da započnu razgovor s djecom o gubitku.

Stoga Bobbyjeve knjige obuhvaćaju različite izvore kojima je cilj postati temeljom potpore djeci i odraslima u tim životnim situacijama. Važna sastavnica Bobbyjevih knjiga jest edukacija. Kroz seminare i radionice biblioterapija izlazi u zajednicu. Bogate bibliografije obuhvaćaju pregršt korisnih naslova za sve zainteresirane potencijalne korisnike: roditelje, učitelje, terapeute. Naslovi su grupirani tematski, naprimjer Smrt člana obitelji, Smrt

i/ili bolest roditelja, Smrt kućnog ljubimca. Posebno se ističe Bobby’s Books Top 20 Book Bundle kao grupa naslova koje je istaknula sama autorica programa.

Početna stranica donosi i Istaknute naslove, koji se izmjenjuju na stranici, a odabrana se literatura prikazuje s naslovnicom i kratkim sadržajem.

Mrežna stranica odiše jednostavnošću i lakoćom pristupa sadržaju, opetovano ističući biblioterapiju kao jedinstveno oruđe za pomoć koje je uspješno na mnogim poljima, ali se osobito preporuča u slučajevima kada djeca i mladež tuguju zbog gubitka. U ponudi online knjižare pod motom Knjige koje čine razliku svi se naslovi mogu naručiti, a nudi se i kratak sadržaj te ostali detalji o proizvodu.

Projekt Bobbyjeve knjige neprofitan je program uz donacije i podršku javnosti, a svatko jednim jednostavnim “klikom” može postati donator.

Branka Bacinger branka.bacinger@kgz.hr

Biblioterapija: alat za vrednovanje Prikaz mrežne stranice

http://www.library.unlv.edu/faculty/research/bibliotherapy/Review1.php Alat za vrednovanje (BET, Bibliotherapy Evaluation Tool) koji doprinosi kvaliteti biblioterapije i pripadajuća mu mrežna stranica osmišljeni su kako bi bili u službi savjetnika, terapeuta, knjižničara, učitelja i ostalih koji se susreću s terapeutskim situacijama. Iako je i više nego očito da je kvalitetna bibliografija nužnost kvalitetne biblioterapije, a izvještaji tvrde kako se mnogi koriste knjigom u terapijske svrhe, ne postoji mnogo formalnog podučavanja kada govorimo o problemu vrednovanja

literature za potrebe biblioterapije.

Upravo BET, usko povezan s BEP-om (Bibliotherapy Education Project), projektom započetim 1999. godine pod okriljem UNLV-a (University of Nevada, Las Vegas), nudi okvir za vrednovanje utemeljen na stručnoj literaturi. BET vodi pojedinca kroz strukturirani postupak vrednovanja kako bi se u konačnici usvojila znanja o ključnim kriterijima koji se moraju uzeti u obzir kada se odabire knjiga za klinički rad. Prvo vrednovanje potrajat

30

PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE...

tematski osvrti

će 20-30 minuta, a vrijeme svakog sljedećeg skraćuje se jer se postupak ubrzava uz sve bolje razumijevanje samog postupka odabira prave knjige. Savjet je, radi kvalitetnijeg vrednovanja, odabranu knjigu prvo pročitati, a zatim pristupiti vrednovanju korak po korak.

Cjelovita BET-ova vrednovanja pomažu izgraditi izvore primjerene literature namijenjene rješavanju

specifičnih problema ili za specificirane korisnike.

Vrednovanje koje istraživački tim ocijeni kao dobro unosi se u bazu podataka dostupnu javnosti, a svi su izvori besplatni i namijenjeni svima zainteresiranima za biblioterapiju.

Branka Bacinger branka.bacinger@kgz.hr

Projekt V.O.I.C.E. Prikaz mrežne stranice http://www.project-voice.net/ Projekt V.O.I.C.E. (Vocal Outreach Into Creative Expression) ili Glasno dosezanje/dopiranje kroz kreativno izražavanje nacionalni je pokret u Sjedinjenim Američkim Državama koji potiče mlade na izražavanje vlastite osobnosti kroz govorenje/izvođenje poezije naglas. Projekt V.O.I.C.E. osmišljen je 2004. godine sa svrhom poticanja mladih na suočavanje sa svijetom koji ih okružuje, otkrivanje i bolje razumijevanje vlastite kulture, društva, a napose sebe samih. Projekt V.O.I.C.E. izražavanjem kroz poeziju stvara nadahnjujuće okruženje u kojem mladi rade na spoznavanju vlastite vrijednosti. Začetnici su projekta Sarah Kay i Phil Kaye koji nastupaju na natjecanjima, festivalima, konferencijama i u kazalištima diljem SAD-a, ali i svijeta (primjerice u Velikoj Britaniji, Južnoafričkoj Republici, Australiji). Vode multimedijske radionice i osobno poučavaju izvođenje poezije naglas po školama i

fakultetima. Internetska stranica projekta jednostavna je i sadrži informacije o projektu. Moguće je pregledati priloge iz medija u kojima se pisalo o projektu, galeriju slika i snimke s nastupa i natjecanja te najave događanja. Stranica sadrži nekoliko savjeta kako započeti s izvedbom poezije naglas. Tako se, primjerice, napominje kako slušateljstvo može i ne mora biti upoznato s izvođenjem poezije na taj način. Teme pri izvedbi mogu biti raznolike, od osobnih do političkih, a način izražavanja proteže se od tradicionalnog pripovijedanja, izvedbe u stilu stand up-komedije i pjevanja do recitiranja poezije.

Autori projekta V.O.I.C.E. žele mlade potaknuti na razmišljanje te pobuditi znatiželju kroz izražavanje i komunikaciju s tekstom i okolinom.

Alka Stropnik alka.stropnik@kgz.hr

Čitanje prilagođeno vašim potrebama Prikaz projekta RAYS Današnji svijet pravi je izazov suvremenom čovjeku. Ubrzan životni ritam, tehnologija kojom smo okruženi i sve veća otuđenost čovjeka od prirode određuju nova pravila.

Ne čudi što su u tom vrtlogu mnogi ljudi izgubili vezu sa samima sobom, a pretrpan dnevni raspored ne ostavlja

dovoljno vremena za odmor i kreativne aktivnosti. Granica između raznih područja ljudske djelatnosti danas sve više blijedi, a stručnjaci diljem svijeta udružuju se u zajedničkoj namjeri da pomognu suvremenom čovjeku.

Umjetnički projekti u zdravstvenom sektoru pokazali su

31

da potiskivanje kreativnosti ima razarajući učinak na naše fizičko i psihičko zdravlje. Stručnjaci rješenje vide upravo u čitanju koje je kreativno iskustvo, svojevrstan dijalog između autora i čitateljeve mašte.

Mnogi ljudi ne uspijevaju naći vremena za čitanje, a kad ga i pronađu, ne mogu odlučiti što čitati, jer ono što odaberu ne odgovara njihovim stvarnim potrebama. Od sada postoji rješenje i za taj problem. Postoje stručnjaci koji će vas saslušati, bolje upoznati i onda vam preporučiti pravu knjigu koja će pomoći u rješenju problema. RAYS (Reading and You Scheme) (http://www.kirklees.gov.uk/ community/libraries/bibliotherapy/rays.shtml) je engleski projekt utemeljen na biblioterapiji za svakoga tko ne čita često, ne koristi se svojom lokalnom knjižnicom i možda pati od stresa i blage depresije ili se osjeća izoliranim i usamljenim. Prvobitno je to bio partnerski projekt vijeća Kirklees, Knjižnice Calderdale i zdravstvene organizacije Primary Care Trusts s ciljem promoviranja dobrobiti čitanja i korištenja knjižnicama za ljude koji su iskusili blagu depresiju, stres, anksioznost ili socijalnu izolaciju. U listopadu 2000. imenovana su tri biblioterapeuta u Kirkleesu, od kojih svaki djeluje na lokalnoj razini te surađuje s knjižnicama i susjednim zdravstvenim i društvenim centrima. Ciljevi su projekta brojni, od promoviranja ideje čitanja kao alternative lijekovima, osvješćivanja korisnosti knjižnica za sve, a posebno one koji pate od socijalne izolacije, preko povećanja samopouzdanja pojedinca i unapređenja vještina učenja i intrapersonalnih vještina kroz čitanje, diskusiju i debatu u manjim grupama, pa sve do razvijanja ideje čitanja kao socijalne aktivnosti. RAYS se temelji na partnerskom odnosu zdravstvenih organizacija, knjižnica i ostalih profesionalaca. Biblioterapeuti rade s pojedincima ili grupama u knjižnicama, bolnicama ili drugim ustanovama.

Projekt je osmišljen tako da povezuje sudionika s biblioterapeutom koji će pokušati saznati nešto o njemu kao osobi, razgovarati s njim o onome što voli čitati, pomoći mu upoznati svoju lokalnu knjižnicu i zajedno s njim

pronaći knjige koje bi mu se mogle svidjeti. Organizirat će čitateljske grupe gdje ljudi mogu razgovarati o knjigama i opustiti se uz šalicu čaja ili kave.

U Kirkleesu knjižnice nude čitav niz različitih čitateljskih grupa u kojima svatko može pronaći nešto za sebe. Ono što je zajedničko svim grupama jest besplatno članstvo i činjenica da rado primaju nove članove. Čitateljska grupa Dewsbury pruža mogućnost razgovora o knjigama na zabavan i neakademski način. Čitateljska grupa Knjižnice Huddersfield razgovara o svojim životima i ljubavi prema knjigama. Ljubitelji stripa mogu se pronaći u Manga klubu, crtati, čitati i razgovarati s drugim obožavateljima mange. Tu je također i Čitateljski krug. Kako biste postali član te grupe, ne morate čak ni biti prisutni. Možete se javiti poštom, e-mailom, posjetiti njihovu mrežnu stranicu ili razgovarati s drugim članovima putem Skypea. Mnogo je razloga za sudjelovanje u tom projektu i odabir čitanja kao jedne od mogućosti rješavanja problema. Čitanje je zabavno, stvara užitak, može smanjiti stres i pomoći u opuštanju. Čitanje vas može odvesti u neki drugi svijet i razviti maštu. Može vam pokazati da niste sami, da postoje mnogi ljudi čiji su problemi slični vašima i pomoći vam da vidite stvari na drukčiji način. Kao dijelu čitateljske grupe, nudi vam mogućnost povezivanja s drugim ljudima, jer je dokazano da dijeljenje iskustva i socijalna interakcija doprinose sretnijoj, zdravijoj i samopouzdanijoj osobi.

RAYS promovira dobrobit, relaksaciju i druženje kroz knjige i čitanje. Temelji se na čvrstom uvjerenju da za svakog čovjeka postoji barem jedna dobra knjiga u kojoj se može pronaći, barem jedan književni lik s kojim se može poistovjetiti. U svijetu u kojem nam se na svakom koraku nude instantna rješenja za sreću u obliku raznih proizvoda utješna je pomisao da smisao još uvijek možemo naći u susretu čovjeka s čovjekom i susretu čovjeka s knjigom.

Daria Talić

Čitanje – rast, razvoj i zabava Prikazi projekata National Association for Poetry Therapy (NAPT) http:// www.poetrytherapy.org/ svjetski je poznata američka organizacija koja djeluje kao zajednica pjesnika, pisaca, odgajatelja, zdravstvenih djelatnika i drugih pojedinaca koji vole, prepoznaju i cijene snagu pisane riječi u procesu liječenja, rasta i razvoja osobe. Jedan od najznačajnijih projekata navedene organizacije jest tzv. terapija poezijom. Terapija poezijom (Poetry Therapy) vrsta je biblioterapije koja objedinjuje uporabu riječi u raznim oblicima u provođenju određene terapije u procesu liječenja ili ozdravljenja osobe. Posebno priznanje u razvoju te vrste korištenja pisane riječi moramo odati

Eliju Greiferu (ljekarniku po struci), koji je smatrao kako riječ ima značajnu ulogu u procesu ozdravljenja osobe. Kako bi dokazao svoju teoriju, Greifer je zajedno s još dva psihijatra 1959. godine u bolnici u Cumberlandu osnovao grupu nad kojom se provodila terapija poezijom. Nakon smrti Griefera 1966. godine dr. Jack J. Leedy, jedan od psihijatara koji su radili na projektu, osniva Association for Poetry Therapy. Od tada, pa sve do danas, ova organizacija ima značajnu ulogu u provođenju i razvoju terapije poezijom, iako se ona sama još uvijek smatra netradicionalnim oblikom provođenja određene terapije.

32

U terapiju poezijom može se uključiti svaka osoba bez obzira na dob, spol ili društveni status, a osobe koje se uključe u ovaj proces često se suočavaju s teškim životnim situacijama, kao što su npr. smrt bliske osobe, zdravstvene poteškoće i neželjena trudnoća, ili su to djeca i tinejdžeri koji se osjećaju neshvaćeno, usamljeno ili napušteno.

Nešto drukčiji oblik uporabe pisane riječi s ciljem psihičkog rasta i razvoja osobe jest projekt pokrenut 2002. godine u maloj engleskoj narodnoj knjižnici pod nazivom Get Into Reading Jane Davis, koji se danas proširio i na ostatak Europe i Australiju.

Projektom rukovode osobe educirane za provođenje projekta i volonteri, a sastaju se jednom tjedno i čitaju naglas poeziju i prozu u školama, knjižnicama, zatvorima, hostelima, društvenim centrima, prihvatnim centrima za izbjeglice, raznim domovima, pa čak i na radnim mjesti-

ma. O pročitanom se tekstu razgovara, a često se razviju i diskusije.

Navedeni projekt potiče razvoj čitateljskih navika, porast samopouzdanja, upoznavanje novih ljudi, razmjenu iskustva, a važna je njegova uloga u prevladavanju stresnih situacija s kojima se ljudi suočavaju u svakodnevnom životu. Kako bi se projekt održao na kvalitetnoj razini, provode se istraživanja o njegovoj važnosti među sudionicima.

Navedeni projekti dobar su primjer i poticaj svima nama koji smo uz knjigu vezani profesionalno ili smo obični zaljubljenici u pisanu riječ da se pokrenemo, pogledamo oko sebe i razmislimo što možemo učiniti za zajednicu u kojoj živimo.

Franciska Jurišić Bačić fjurisic@gmail.com

PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE...

Projekt Bookmark: straničnici s druge strane svijeta Prikaz projekta iz Osnovne škole “Grigor Vitez” Sveti Ivan Žabno ru nastavne cjeline crta i točka. Učenici su izabrali šest hrvatskih brendova Izvezeni straničnici (prepoznajnica) te su ih na satovima likovne kulture i sata razrednog odjela oblikovali pod sloganom: “Ako netko pita, 6. c ima šest favorita.” A kojih? D, Č, G, K, L, P, tj. drvene igračke, čipku, glagoljicu, kravatu, licitarsko srce i penkalu, hrvatske brendove koje su narisali na straničnike. Usporedo s njima, vezilje KUD-a “Tomislav” izvezle su straničnike na svili i nježnom platnu. Motivi s narodnih nošnji, zidnjaka i ručnika te vitice vinove loze, klasovi i cvijeće, zahvaljujući njihovim spretnim rukama, krase platnene straničnike. U projekt se uključila i Turistička zajednica iz Križevaca koja je poklonila broširanu monografiju u boji Republike Hrvatske, plakat o svetom Marku Križevčaninu i letak o bilikumu (trodjelna posuda iz koje se pije u ovom kraju). Učiteljica engleskoga jezika Biljana Babić uz svaki je letak napisala komentar na engleskom jeziku. Učinila je to i na poleđini papirnatih straničnika.

Na blagdan Svete Katarine Aleksandrijske, zaštitnice knjižničara, tiskara, studenata i učenika, 25. studenoga 2011.

Jerko Barišić jerko_barisic@yahoo.com Školski knjižničari u svojoj praksi realiziraju raznolike projekte. Pretežno su to razredni, školski i državni projekti.

Projekt Bookmark međunarodni je projekt i organizira ga Međunarodna udruga školskih knjižničara (IASL). Njime se obilježava Međunarodni mjesec školskih knjižnica (listopad).

Cilj je projekta razmjena straničnika između dviju škola.

U lipnju 2011. godine školski knjižničar prijavio je jedan razred (6. c) za sudjelovanje u projektu, a uparivanje škola trajalo je tijekom kolovoza, kada smo saznali da je naš par škola iz Trinidada i Tobaga. Nakon što je ostvaren kontakt sa školskom knjižničarkom Rene-Amande Heywood iz srednjoškolske knjižnice Samostana sv. Josipa u gradu Port of Spain, na satu razrednog odjela školski knjižničar predstavio je projekt učenicima. Kroz prezentaciju predstavio im je tu daleku otočnu zemlju Srednje Amerike, a učenike su najviše zanimale aktivnosti učenica u školskoj knjižnici i izvan nje te sami unutrašnji prostori škole.

Pod vodstvom učiteljice likovne kulture Ivančice Podhraški projekt je ostvaren u četrnaest koraka u okvi-

33

izdan je prigodni žig posvećen početku rada Filatelističke grupe naše škole. Mali filatelisti, želeći iznenaditi učenice iz grada Port of Spain, poslali su pismo s prigodnim žigom svojim prijateljicama u Trinidad i Tobago. Dok su pismo predavali na pošti, stigla je pošiljka sa straničnicima iz grada Port of Spain. Nije se znalo tko je koga više iznenadio. Polaznice srednje škole iz daleke zemlje, osim što su zanimljivo i kreativno oblikovale svoje straničnike, na više njih napisale su komentare i pozdrave na hrvatskome jeziku, i to gotovo potpuno pravopisno i gramatički točno. Na straničnicima su bili likovi njihovih sportaša, prizori s karnevala, glazbala, slike državnika, omiljena jela, plaže… I mi smo željeli što prije poslati naše straničnike. Papirnate smo straničnike plastificirali, a platnene izglačali. Jedne i druge, zajedno s

hrvatskim poštanskim markicama te promotivnim materijalima iz Turističke zajednice, poslali smo polaznicama srednje škole u gradu Port of Spain.

Najviše smo se obradovali kad smo pročitali ono što je našem školskom knjižničaru napisala Rene: “Vaši straničnici jedni su od najljepših koje sam ikada vidjela. Imat će posebno, središnje mjesto u našoj Globalnoj učionici…”

Ovaj projekt sigurno je obogatio učenike iz jedne i druge zemlje jer je bio zabavan i istraživački poticajan. Omogućio je učenicima naše škole suradnju s učenicima iz daleke zemlje te ih povezao s drukčijom kulturom, obogatio ih novim idejama i stavovima, a upravo to preporuča i UNESCO-ov Manifest za školske knjižnice.

Pisce u zatvor!

Književni projekt udruge Skribonauti Luiza Bouharaoua luizabou@gmail.com

od 24 sata na dan u svojim ćelijama te da, za razliku od zatvorenika u kaznionicama, nemaju nikakav organizirani program, tribine na kojima s eminentnim hrvatskim piscima pretresaju svoja životna iskustva i fenomene modernog življenja kroz prizmu književnosti pomažu njihovoj integraciji u društvene tokove, osvještavanju njihove pozicije i preuzimanju aktivne uloge u procesu rehabilitacije.

Doniranjem knjiga zatvorskim knjižnicama, za koje pouzdano znamo da su “žedne” novijih naslova, zatvorenicima se osigurava dugoročna dostupnost kulturnog sadržaja i unapređuje kvaliteta njihova života.

Realizacija projekta do sada je potaknula mnogobrojne pozitivne reakcije kako među zatvorskom populacijom tako i na književnoj sceni. Nekolicina suvremenih autora preuzela je inicijativu te nas osobno kontaktirala sa željom da sudjeluje na književnim tribinama u zatvorima ili donira knjige iz osobnih biblioteka. Zatvorenici su pak jednoglasni u svojoj želji da i dalje sudjeluju u takvom programu.

S ciljem stavljanja suvremene književne produkcije u nove kontekste i istraživanja njezine uloge u rehabilitaciji i socijalnom uključivanju, udruga Skribonauti već nekoliko godina aktivno djeluje na polju promocije književnosti i čitanja među društveno marginaliziranim skupinama.

Vođeni idejom da književni tekst može biti polje susreta različitih društvenih skupina i mehanizam emancipacije, osmisli smo književni projekt za zatvorenike pod nazivom Pisce u zatvor. Sam projekt, realiziran u suradnji s udrugom Attack i kroz platformu Clubuture, sastoji se od ciklusa književnih tribina na kojima suvremeni hrvatski autori posjećuju šest zatvora diljem hrvatske: Zatvor u Karlovcu, Zatvor u Rijeci, Zatvor u Splitu, Zatvor u Zadru, Zatvor u Varaždinu i Ženski odjel zatvora Remetinec.

Ciklus književnih susreta prati i akcija prikupljanja knjiga za zatvorske knjižnice.

S obzirom na činjenicu da zatvorenici provode 22

34

PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE...

Zašto su Finci dobri čitači?

Prikaz izlaganja s 78. generalne konferencije i skupštine IFLA-e Od 11. do 17. kolovoza 2012. u Helsinkiju je održan Svjetski knjižnični i informacijski kongres – 78. generalna konferencija i skupština IFLA-e s temom “Knjižnice sada! – nadahnjujuće, iznenađujuće, osnažujuće” (http://conference.ifla.org/ifla78). Na kongresu sam nazočila mnogim zanimljivim i korisnim izlaganjima, a jedno od najboljih bilo je izlaganje gospođe Pirjo Sinko, obrazovne savjetnice pri finskom Nacionalnom odboru za obrazovanje. Naslov njezina izlaganja bio je “Glavni uzroci dobrih rezultata Finske na PISA-inu testiranju u čitanju”.

PISA (Programme for International Student Assessment) je najveće svjetsko obrazovno testiranje odnosno program međunarodnog ocjenjivanja znanja i vještina petnaestogodišnjih učenika, a provodi se od 2000. svake tri godine na tri područja: čitateljska pismenost, matematička pismenost i prirodoslovna pismenost.

Godine 2000. i 2003. Finska je bila na prvom mjestu na svijetu po PISA-inim rezultatima u čitanju. Godine 2006. prva je bila Južna Koreja, a Finska druga, a 2009. na prvom je mjestu bio Šangaj, druga je bila Južna Koreja, a treća Finska. Usporedbe radi, Hrvatska je 2009. bila na 36. mjestu.

Kao glavne uzroke dobrih rezultata Finske Pirjo Sinko navodi više čimbenika koji se mogu svesti pod zajednički nazivnik – suradnja roditelja, škole i cijelog društva. Gotovo svaka obitelj u Finskoj ima pretplatu na barem jedne dnevne novine. Filmovi su prevedeni pomoću titlova, a ne sinkronizirani, čime se također potiče učenje čitanja kod djece. Čitanje djeci prije spavanja također je vrlo popularno u Finskoj. Finci imaju i veliku knjižnu produkciju, a knjižnica je najvoljenija kulturna ustanova. Prema statistici za 2011. godinu, Finci posuđuju prosječno 18 knjiga po stanovniku godišnje, a knjižnicom se koristi oko 80% građana. Učlanjenje u

knjižnicu i sve usluge potpuno su besplatne. Kao što je dobro poznato, Finska ima odlične narodne knjižnice i kvalitetne škole. Gospođa Sinko naglasila je kako je u Finskoj zvanje učiteljice vrlo popularno među djevojkama, a kao razlog navode da ih privlači raditi smislen i koristan posao.

Jedna od zanimljivosti jest i da se na obveznom popisu lektire u Finskoj nalazi jedan jedini naslov, nacionalni ep Kalevala. Drugim riječima, obveznog popisa lektire nema, a u odabiru lektirnih naslova surađuju nastavnici i knjižničari koji međusobno nadopunjuju svoje znanje o tome kako razviti čitateljske vještine izborom najkvalitetnijih i najatraktivnijh knjiga.

U izlaganju je također naglašeno kako Finska, iako ima kvalitetne narodne knjižnice, nema standard za školske knjižnice. Iz tog razloga u vrlo malo škola postoje školske knjižnice, a kvaliteta im varira i ovisi o sklonosti ravnatelja prema knjižnici, kao i o trudu knjižničara.

Finska dosta truda i znanja ulaže u projekte za poticanje čitanja. Finski je Nacionalni odbor za obrazovanje od 2001. do 2004. provodio projekt za poticanje čitanja pod nazivom “Reading Finland” (www. lifelongreaders.org/resources/case%20studies%20button/ Reading_Finland.pdf), a u tijeku je megaprojekt “Reading spirit”. Posebna pažnja posvećuje se učenicima s teškoćama u čitanju, a posebno dječacima, koji slabije i manje čitaju od djevojčica.

Pirjo Sinko naglasila je i kako se u medijskom okruženju koje se brzo mijenja djeca moraju znati istovremeno koristiti raznim medijima, kao što su televizija, DVD i internet, a osnova svega i u budućnosti će ostati – čitanje.

Danka Hajsig danka.hajsig@kgz.hr

Kick into Reading: prikaz projekta Projekt Kick into Reading (KiR) (http://www.literacytrust. org.uk/research/nlt_research/2912_kick_into_reading_ part_of_sports_stories_interim_report) započeo je svoju inicijativu kao podrška pismenosti u obiteljima i stručnom kadru poput učitelja, knjižničara i ostalih društvenih djelatnika. Održan je u Velikoj Britaniji u razdoblju od siječnja 2007. do lipnja 2008. godine. Ovaj prikaz temelji se na podacima izvještaja koji je objavljen u kolovozu 2007. godine, tijekom trajanja samog projekta.

Novitet projekta jest ideja o sudjelovanju sportskih ikona iz raznih nogometnih klubova Velike Britanije koji su svojim zalaganjem doprinijeli realizaciji istog.

Glavni postavljeni ciljevi bili su uključivanje

visokopozicioniranih nogometaša koji bi u nogometnim klubovima, u kojima je organizirano 18 projekata KiR, pridonijeli očekivanom odazivu broja djece (16,200) i odraslih (1,080) putem pričanja priča.

Organizatori su projekta zaklade National Literacy Trust, Arts Council England, Premier League, Football Foundation-football’s biggest supporter i Professional Footballers Association. Do kolovoza 2007. godine, kada je izvješće objavljeno, odazvalo se 10 klubova od 18 planiranih. U kasnijoj provedbi svi su se klubovi uključili u aktivnosti projekta. Neki su od tih klubova i Blackburn Rovers FC, Tottenham Hotspur FC, Mansfield Town FC i ostali.

35

Projekt je prikupio mnogo pozitivnih kritika od strane roditelja, knjižničara i sportaša. KiR povezuje djecu s knjigom, motivira i inspirira korisnike, promovira korištenje usluga knjižnice te povećava broj pripovjedača, nositelja samog projekta. Primjer je klub Blackburn Rovers, u kojem su sudionici dobili zahvalnice od djece, a koja su pak istaknula kako ih je pričanje priča oduševilo.

Na temelju evaluacije projekta provedenog u 7 klubova istaknuti su sljedeći rezultati: 59% djece želi više čitati; 70% želi čuti više priča; 59% djece želi pričati više priča; 80% učitelja smatra da djeca žele više čitati; 90% učitelja smatra da djeca žele slušati i pričati više priča.

Planovi koji su postavljeni u okviru poboljšanja provedbe projekta jesu kvalitetniji nadzor korištenja i utjecaja radnog materijala i planova, nadogradnja i poboljšanje kompetencija pripovjedača, tj. sudionika te istraživanje financijskih podrški za nastavak budućih projekata.

Zaključno, Kick into Reading jedan je od kreativnijih projekata koji nastoji svojim aktivnostima potaknuti svijest djece, roditelja i svih koji su se odazvali te daje uporište i motivaciju za izgradnju čitateljskih navika. KiR je uspješno odaslao vjetar u leđa čitanju.

Ivana Halužan ivhaluzan@student.unizd.hr

New York kao gradska knjižnica: prikaz projekta Underground New York Public Library jest projekt pokrenut 2008. godine, a njegova je idejna začetnica Ourit Ben-Haim, koja na svom blogu http://undergr oundnewyorkpubliclibrary.com svakodnevno donosi fotografije osoba koje čitaju u podzemnoj željeznici New Yorka.

Fotografije čitatelja uz naziv knjige objavljuju se svakodnevno (izuzevši subotu), a uz fotografiju se nalaze dvije poveznice: jedna vodi na Amazon (na kojem možemo vidjeti cijenu knjige i pročitati njezinu recenziju), a druga na skupni knjižnični katalog (WorldCat) u koji se može uključiti svaka zainteresirana knjižnica.

Važno je istaknuti kako nema izravnog kontakta između autorice fotografija i čitatelja. Fotografkinja prepoznaje knjige po njihovu nazivu, koricama, izdavaču ili nekim drugim karakteristikama. Prateći tehnološke trendove, porastom korištenja tablet računala i e-knjiga na navedenom blogu svaki

zadnji petak u mjesecu objavljuju se fotografije e-čitatelja.

Pravi primjer interakcije čitatelja bloga i fotografkinje vidljiv je na samom blogu, gdje se svaki petak u 12,00 sati objavljuju fotografije čitatelja i njihovih knjiga kojima se ne može vidjeti naziv. Tu na scenu stupaju čitatelji bloga koji pomažu u dešifriranju naziva knjige.

Projekt se rasprostranio i na društvenim mrežama Twitter i Facebook i možemo reći kako je aktivan sudionik u razvoju čitateljskih navika u današnjem umreženom digitalnom svijetu.

Zahvaljujući blogu, Underground New York Public Library je “knjižnica” otvorena 24/7, a zanimljiv je primjer razvoja čitateljskih navika kod stanovnika New Yorka i samo je pitanje vremena kad će se isti ili sličan projekt pojaviti i na našim prostorima.

Franciska Jurišić Bačić fjurisic@gmail.com

36

AKTUALNO Manifestacija Hlapić 2013.

Logo manifestacije Hlapić 2013.

Šegrt Hlapić općeprihvaćeni je junak djetinjstva hrvatske nacije, a Čudnovate zgode šegrta Hlapića najobjavljivaniji hrvatski dječji roman (i, vrlo vjerojatno, ne samo dječji).

Početkom lipnja 2013. navršit će se sto godina od prvoga objavljivanja Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića i ta će se obljetnica na dostojan način obilježiti nizom znanstvenih i kulturnih događanja tijekom cijele 2013. godine, pod zajedničkim imenom Hlapić 2013.

Ideja o obilježavanju stogodišnjice Šegrta Hlapića došla je od Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti, kojoj su se pridružili brojni partneri: Hrvatski školski muzej, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Ogranak Matice hrvatske – Slavonski Brod, Društvo hrvatskih književnika, Agencija za odgoj i obrazovanje, narodne knjižnice, osnovne škole i vrtići diljem Hrvatske te brojni drugi. Ciljevi su obilježavanja obljetnice Šegrta Hlapića ukazati na nedovoljno prepoznati temelj hrvatske kulture; potaknuti daljnja znanstvena istraživanja djela i njegovih konteksta; afirmirati vrijednosti Šegrta Hlapića te ukazati na prisutnost Šegrta Hlapića u međunarodnom kontekstu putem prijevoda.

Samom manifestacijom želi se odati priznanje djelu koje je tako dugo prisutno i značajno za hrvatsku, no i za europsku i svjetsku kulturu. Ovisno o

mogućnostima pojedinih sredina, proslava će zadobiti najrazličitije oblike: od izložbi do kazališnih predstava, od školskih i predškolskih radionica do znanstvenih konferencija, od revija na ledu do promocija novih izdanja Šegrta Hlapića... Bit će tu i različitih načina obrade lektire, poput Online zgoda šegrta Hlapića i stručnih skupova za učitelje i prevodioce u Villi Ružić u Rijeci. Manifestacija će obuhvatiti događanja u cijeloj Hrvatskoj tijekom 2013. godine, s tim da bi vrhunci trebali biti u travnju (rođendan Ivane Brlić-Mažuranić), lipnju (mjesecu kad je objavljen Šegrt Hlapić) te listopadu (Ivana Brlić-Mažuranić dovršila je pisanje romana 13. listopada 1912., pa je to svojevrsni rođendan Šegrta Hlapića).

U manifestaciji mogu sudjelovati pojedinci i ustanove, koji aktivnosti mogu prijaviti Ivani Faletar, tajnici manifestacije, na e-mail: hlapic2013@gmail.com. Sve aktivnosti bit će objedinjene na mrežnim i Facebook-stranicama manifestacije (u izradi), dok se trenutačne obavijesti mogu naći na stranicama udruge HIDK, www.hidk.hr Ivana Faletar ifaletar@gmail.com

Američki san HIDK-a Vodeća američka i jedna od vodećih svjetskih udruga istraživača dječje književnosti, Children’s Literature Association (ChLA), organizira 40. godišnju konferenciju (40th Annual Children’s Literature Association Conference).

Konferencija će se održati u Biloxiju u Mississippiju od 13. do 15. lipnja 2013. na temu Play and Risk in Children’s and Young Adult Literature and Culture.

Konferencija je izrazito zanimljiva i značajna za hrvatske proučavatelje i profesore dječje književnosti, hrvatske dječje pisce, ali i za hrvatsku kulturnu zajednicu uopće, zato što je Međunarodni odbor spomenute udruge predložio i izabrao Hrvatsku kao zemlju u žarištu (focus country) na Konferenciji. U okviru Konferencije planira se panel posvećen hrvatskoj dječjoj književnosti kojim će se Hrvatska posebno predstaviti.

Ciljevi su hrvatskoga panela podrobnije upoznati slušače (američke i međunarodne znanstvenike, stručnjake za dječju književnost) s hrvatskom dječjom književnošću, zainteresirati ih da uključe djela naše

književnosti u svoja istraživanja te predstaviti našu zemlju pomoću njezine dječje književnosti.

Panel uključuje izlaganje pozvanoga predavača koji će prikazati razvoj hrvatske dječje književnosti i iznijeti pregled razvoja istraživanja dječje književnosti u nas, izlaganja stručnjaka o raznim aspektima hrvatske dječje književnosti te razne društvene i kulturne događaje i aktivnosti.

Hrvatska udruga istraživača dječje književnosti (HIDK) na Konferenciji planira predstaviti svoj rad, posebice manifestaciju Hlapić 2013. i časopis Libri & Liberi čiji je prvi broj izišao u kolovozu. Članovi Udruge nadaju se da bi časopis tamo mogao doživjeti međunarodnu promociju te zainteresirati nove suradnike i autore. Članovi HIDK-a osmislili su nekoliko načina na koje bi se hrvatska dječja književnost mogla predstaviti i približiti inozemnim, ponajprije američkim proučavateljima dječje književnosti. Planira se postavljanje štanda, izlaganje plakata, postera, a bude li to

37

moguće, prikazat će se i hrvatski dječji filmovi nastali na predlošcima hrvatskih dječjih knjiga.

Predstavljanje hrvatske dječje književnosti na 40. godišnjoj konferenciji ChLA-e moglo bi biti važan iskorak na međunarodnu scenu. HIDK nastoji prikupiti potrebna sredstva da bi što više članova moglo otputovati u Biloxi i tako ostvariti hrvatski američki san.

Organizatori Konferencije pozvali su sve zainteresirane stručnjake i znanstvenike koji se bave različitim aspektima dječje književnosti da do 30. studenoga 2012. pošalju sažetke radova za panel o hrvatskoj dječjoj književnosti.

Autori će obavijest o prihvaćanju radova primiti do 4. siječnja 2013. Dvama odabranim autorima dodijelit će se novčana nagrada za podmirivanje dijela putnih troškova.

Prijedlozi radova koji se odnose na glavnu temu Konferencije primaju se do 15. siječnja 2013.

Detaljnije informacije i pozivi za radove mogu se pronaći na mrežnim stranicama Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti (www.hidk.hr) i ChLA-e (http://www.childlitassn.org).

Corinna Jerkin corinna.jerkin@yahoo.com

18. europska konferencija o čitanju

– Novi izazovi, nove pismenosti / New challenges, new literacies 18. konferencija o čitanju održat će se od 6. do 9. kolovoza 2013. godine u Jönköpingu u Švedskoj. Organizator Konferencije je SCIRA (Swedish Council of International Reading Association), uz partnere kao što su School of Education and Communication, Sveučilište u Jönköpingu; IDEC (International Reading Association’s International Development in Europe Committee) i FELA (Federation of European Literacy Associations). Glavna tema konferencije Novi izazovi, nove pismenosti (New challenges, new literacies) obuhvaća podteme kao što su Pismenost i socijalni mediji/digitalna pismenost, Naučiti kako opismenjavati/Obrazovanje učitelja, Pismenost na

drugom stranom jeziku/Čitanje i pisanje na stranom jeziku, Čitanje s razumijevanjem, Rana pismenost i opismenjavanje, Obiteljska pismenost i pismenost odraslih osoba itd.

Prijava za sudjelovanje uz kotizaciju od 150€ moguća je do 15. ožujka, dok će nakon tog datuma iznositi 170€. Službeni jezik konferencije je engleski, a mjesto održavanja je School of Education and Communication. Više informacija bit će dostupno na mrežnoj stranici: http://www.scira.nu/index.php?option=com_content&view= article&id=71&Itemid=81.

Ivana Faletar ifaletar@gmail.com

Poziv za učlanjenje u Međunarodnu čitateljsku udrugu!

Pozivamo sve članove Hrvatskog čitateljskog društva da se aktivnije uključe u rad Međunarodne čitateljske udruge (IRA – International Reading Association), kako bismo na više razina informirali međunarodnu stručnu javnost o našim događanjima.

Naime, članovi Hrvatskog čitateljskog društva i njegovih podružnica su vrlo aktivni u osmišljavanju i provođenju aktivnosti za poticanje, afirmiranje i širenje radosti čitanja. Kako biste imali priliku svoje aktualne uspjehe i rezultate izravno predstaviti međunarodnoj zajednici, na vrlo jednostavan način možete se učlaniti u IRA-u.

Potrebno je ispuniti obrazac dostupan na mrežnim stranicama IRA-e (https://marketplace. reading.org/Memberships/IRA_NewMember.aspx) i odabrati opciju “Developing Economy Membership” kako biste ostvarili pravo na povoljniju članarinu

(čime ostvarujete 50% popusta). Iznos članarine kreće se od $12-19.50, ovisno o naslovu i načinu primanja časopisa koji odaberete – Reading Today, The Reading Teacher, Journal of Adolescent & Adult Literacy, Reading Research Quarterly, Reading Research Quarterly Library (on-line arhiva brojeva od 1965. godine). Dodatni popust u iznosu od 10% možete ostvariti ukoliko odmah odlučite podmiriti troškove trogodišnje članarine.

Pristup časopisima i stvaranje vlastitog profila na mrežnim stranicama IRA-e omogućava Vam izravnu komunikaciju s brojnim predmetnim stručnjacima, prisustvovanje zanimljivim on-line predavanjima renomiranih stručnjaka te pristup nepresušnom izvoru inspiracije za daljnji rad. Također, pozvani ste na sudjelovanje u razvoju i djelovanju IRA-e te ujedno ostvarujete popust pri plaćanju kotizacije i kupnji knjiga.

38

Postanite član/članica Hrvatskoga čitateljskog društva!

Ispunite i pošaljite/faksirajte nam odgovarajuću pristupnicu (za fizičke ili pravne osobe). Po primitku pravilno ispunjene pristupnice poslat ćemo Vam opću uplatnicu (30,00 kuna). Vaše članstvo počinje s danom primitka uplate i traje godinu dana. Pristupnicu je moguće ispuniti i na mrežnim stranicama Društva: www.hcd.hr.

HRVATSKO ČITATELJSKO DRUŠTVO Sveučilište u Zadru, Odjel za informacijske znanosti, F. Tuđmana 24i, 23000 Zadar | www.hcd.hr | Tel/faks: 023 345 011 | e-pošta: hcd@hcd.hr | OIB: 63858138148 Članska pristupnica za FIZIČKE osobe (samo za nove članove) Ime i prezime:________________________________________ Ustanova: _____________________________________ Adresa (ulica, br., poštanski br., mjesto): ________________________________________________________________ Tel.: ___________________ Faks:_________________________ E-pošta:_ _____________________________________ Zvanje i zanimanje: ________________________________________________________________________________ Datum: ________________ Potpis: ____________________________________________________________________

HRVATSKO ČITATELJSKO DRUŠTVO Sveučilište u Zadru, Odjel za informacijske znanosti, F. Tuđmana 24i, 23000 Zadar | www.hcd.hr | Tel/faks: 023 345 011 | e-pošta: hcd@hcd.hr | OIB: 63858138148 Članska pristupnica za PRAVNE osobe (samo za nove članove) Ustanova: ______________ Matični broj: ____________ Ime i prezime kontakt-osobe: _ __________________________ Adresa (ulica, br., poštanski br., mjesto): ________________________________________________________________ Tel.: ___________________ Faks: _ _________________ E-pošta: ____________________________________________ Zvanje i zanimanje: ______________________________ Datum: _____________________________________________ Potpis: ___________________________________________________________________________________________

Hrvatsko čitateljsko društvo :: Sveučilište u Zadru, Odjel za informacijske znanosti, F. Tuđmana 24i, 23000 Zadar :: URL: http://www.hcd.hr :: E-pošta: hcd@hcd.hr

:: Tel/faks: 023 345 011 . s naznakom ‘za Hrvatsko čitateljsko društvo’ :: Žiro-račun: 2500009 – 1102162281 :: OIB: 63858138148

Napomena Uredništva: Sljedeći broj Hrčka izlazi u 2013. godini. Molimo suradnike da priloge za Hrčak šalju elektroničkom poštom na adresu hcd@hcd.hr ili ana.sudarevic@yahoo.ca.

39

H

Zadar >> Hrvatsko čitateljsko društvo Tisak: GRAFIČKI ZAVOD HRVATSKE d.o.o.

Naklada: 450 primjeraka