Hrcak_br_53_54_rujan_2017

Tematski broj Digitalna pismenost našeg doba

48-49

53-54

rujan 2017.

53-54

+ý' !! +UYDWVNR þLWDWHOMVNR GUXãWYR &UR5$ !! &URDWLDQ 5HDGLQJ $VVRFLDWLRQ

SADRŽAJ TEMA BROJA

Hrčak - Glasilo Hrvatskoga čitateljskog društva, br. 53-54, rujan 2017.

Zagreb, 8. rujna 2017.

Posebna tema broja: Koliko smo pismeni/nepismeni – digitalna pismenost našeg doba: izlaganja sa stručnog skupa

Sadržaj: Riječ urednice .............................................................................................................................................................................. 3 Tema broja Sonja Špiranec: Pismenost u digitalnom dobu: kritična, promišljena, transformativna .............................................................. 4 Ivanka Stričević: Razvoj digitalne pismenosti – nove obrazovne paradigme za novu pismenost ............................................... 5 Dinka Juričić: Sedam leća za čitanje u digitalno doba ................................................................................................................. 7 Ivana Milas Klarić: Prava djece u digitalno doba ....................................................................................................................... 8 Marina Kotrla Topić, Marina Perković Kovačević: Digitalna pismenost djece predškolske dobi ............................................. 10 Ivanica Beg, Alka Stropnik, Ana Sudarević: Školske knjižnice u promicanju digitalne pismenosti: mogućnosti i potrebe...... 11 Dejana Golenko: Digitalna pismenost studenata: izazovi za visokoškolsko obrazovanje ......................................................... 14 Katarina Peović Vuković: Demokratski simptom – Aaron Swartz ............................................................................................ 16 Događanja Kristina Čunović, Snježana Berak, Ljiljana Sabljak: Hrvatsko čitateljsko društvo u projektu Čitateljski program za zatvorenike i djecu ................................................................. 18 Iva Dužić: O radu sisačkog ogranka HČD-a ............................................................................................................................ 20 Grozdana Ribičić: O radu splitskog ogranka HČD-a ................................................................................................................ 21 Snježana Berak: Okrugli stolovi o strategijama i motivaciji – želja za ubrzanjem promjena ................................................... 22 Gordana Šutej, Snježana Berak: Ana Sudarević dobitnica Godišnje nagrade Višnja Šeta ........................................................ 23 Ann-Sofie Selin: Zajedno u pismenosti! .................................................................................................................................. 25 Tematski osvrti Gordana Buljan Flander: Prvo nacionalno istraživanje o izloženosti predškolske djece svim ekranima .................................. 26 Antonia Radeljak: Razvoj predčitačkih vještina u vrtiću – prikaz rezultata kvalitativnog istraživanja .................................... 28 Praksa, ideje, inicijative Željana Buljat: Kampanja Čitaj mi! u Gradskoj knjižnici Zadar u 2016. godini ....................................................................... 31 Svjetlana Devčić: Čitanjem se uči čitanje ................................................................................................................................. 32 Petra Grbačić: Mala slobodna knjižnica u Karlovcu ................................................................................................................. 32 Aktualno Kristina Čunović, Snježana Berak: 20. europska konferencija o pismenosti - Nagrada za inovativno promicanje čitanja u Europi... 33 Snježana Berak: Prikaz foto natječaja Smiješak...čitajte! u 2017. ............................................................................................. 33 Marina Kotrla Topić: COST-akcija DigiLitEY (The Digital Literacy and Multimodal Practices of Young Children) – Digitalna pismenost i multimodalne navike djece ................................................................................................................... 34 Anita Peti-Stantić: COST-akcija European Literacy Network – sastanak i simpozij u Zagrebu .............................................. 36 Željka Miščin: Nacionalna kampanja za osobe s teškoćama čitanja i disleksije I ja želim čitati! ............................................ 37 Pročitali smo za vas.

Sanja Graša: Sve što vrijedi : pjesme za obiteljsko čitanje / Iva Dužić ...................................................................................... 39 Dobrila Zvonarek: Moć marketinga u knjižnom nakladništvu / Leonardo Blažević .................................................................. 39 Antonia Sikavica Joler: Mit o Krleži ili krležoduli i krležoklasti u medijskom ratu / Sanja Nikčević i Vodič kroz Krležu ili Priča o godinama opasnog življenja / Ivan Glišić i Daniel Radočaj .................................................. 40 Lorena Čačković: Časopisi i znanstvena komunikacija / Ivana Hebrang Grgić ......................................................................... 41

Urednica: Kristina Čunović Uredništvo: Ana Sudarević, dr. sc. Ivanka Stričević, dr. sc. Drahomira Cupar, mr. sc. Alka Stropnik, Snježana Berak Lektura: Svjetlana Basara Prijevod: Davorka Semenić-Premec Prijelom i oblikovanje naslovnice: Ivanka Janjić, ŠK Tisak: Grafički zavod Hrvatske, d. o. o., Zagreb Sjedište HČD-a: Narodna knjižnica Petar Preradović, Trg Eugena Kvaternika 11, 43000 Bjelovar Tel./faks: 043 243 624; 043 244 447; e-pošta: hcd@hcd.hr; URL: http://www.hcd.hr Tiskanje ovog broja Hrčka financijski je poduprlo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Stavovi autora izneseni u prilozima nisu stavovi uredništva.

2

RIJEČ UREDNICE TEMA BROJA

Poruka urednice Dragi članovi, pred vama je novi tematski dvobroj Hrčka vezan uz stručni skup o digitalnoj pismenosti našeg doba, a kojeg je Hrvatsko čitateljsko društvo tradicionalno organiziralo povodom Međunarodnog dana pismenosti, 8. rujna.

U ovom broju stručnjaci iz područja pismenosti donose nova istraživanja i kritička promišljanja, preporuke, ideje i inicijative te vrijedne primjere iz prakse. Pripremili smo za vas prikaze čak pet novih knjiga.

Radosna novost i čast svim članovima HČD-a svakako je dobivanje Nagrade za inovativnu promociju čitanja u Europi za 2017. koju je Društvo dobilo za Čitalački program za roditelje i djecu u kaznionicama kojeg provodi u partnerstvu s udrugom Roditelji u akciji - RODA. Nagradu dodjeljuje najveća svjetska organizacija za promicanje pi-

smenosti ILA – International Literacy Association. Članice Predsjedništva Hrvatskoga čitateljskog društva Snježana Berak i Kristina Čunović predstavile su ovaj inovativni program i preuzele nagradu na 20. europskoj konferenciji o pismenosti koja se održala od 3. do 6. srpnja 2017. u Madridu, a o čemu možete pročitati u ovom broju Hrčka.

Jednako tako raduje i činjenica da u mnogim ograncima HČD-a članovi provode brojne aktivnosti i time promiču kulturu čitanja. U ovom broju predstavljamo događanja i inicijative sisačkog i splitskog ogranka.

Nadam se da sam kao nova urednica uspjela zajedno s članicama uredništva učiniti i ovaj broj koristan i poticajan članovima HČD-a kao i svima onima koji se knjigom i čitanjem bave s različitih stajališta.

Urednica

Slika 1: Plakat stručnog skupa HČD-a održanog 8. rujna 2017.

3

TEMA BROJA

TEMA BROJA: Pismenost u digitalnom dobu: kritična, promišljena, transformativna... izv. prof. dr. sc. Sonja Špiranec sspiran@ffzg.hr Konceptualni prostor pismenosti u današnjem vremenu koje bismo po tehnološkim, ali i sociokulturnim određenjima i tumačenjima mogli nazvati digitalnim, gusto je nastanjen pojmovima koji opisuju znanja, vještine, stavove i prakse potrebne svakom pojedincu radi uspješnog funkcioniranja u tom okruženju. Za razliku od različitih koncepata koji se privremeno nametnu, medijski eksponiraju i privuku pozornost, pojmovi poput „informacijske, medijske i digitalne pismenosti” globalno su prepoznati i često ugrađeni u obrazovne sustave, politike i strategije te zacijelo tvore okosnicu za poimanje pismenosti u današnjem digitalnom dobu. Spomenute pismenosti pojmovno su donekle konsolidirane u značenju i intuitivno razumljive u javnom i stručnom/znanstvenom diskursu te su ponekad sažeto iskazane kao „pismenosti za 21. stoljeće” ili pismenosti digitalnog doba. U izvedbenom smislu svaka je od navedenih pismenosti konkretizirana i definirana u brojnim modelima, kurikulima i strateškim dokumentima. Krene li se u analizu sadržajnih težišta pojedine vrste pismenosti, primjećuje se usredotočenost na atribute, vještine, zadaće i prakse digitalno, medijski ili informacijski pismene osobe što je naoko razumljiv i logičan mehanizam tumačenja budući da takav pristup omogućuje realizaciju pojedinog tipa pismenosti u praksi, lakšu ugradnju u obrazovni sustav, mjerenje postignuća i sl. No, istovremeno takav funkcionalno i operativno usmjereni pristup temeljen na popisu vještina, zanemaruje činjenicu da je svaka pismenost sociokulturni konstrukt, ideološka praksa i ugniježđena u društveni i kulturni kontekst te odnose moći (Gee 2000).

Autorica u svome izlaganju ukazuje na potrebu odmaka od dominantno normativnih i preskriptivnih pristupa (pismenost kao popis vještina) i snažnijeg utemeljenja suvremenih pismenosti kao sociokulturnog konstrukta, pri čemu pismenost ne može biti svedena na kodiranje ili dekodiranje teksta, nego proširena kritičkim refleksijama o strukturalnim silnicama i društvenom, kulturnom, političkom, ideološkom i tehnološkom kontekstu u kojem se ostvaruje.

U digitalnom okruženju potreba za spomenutim refleksijama se dodatno produbljuje zbog kompleksnog međuodnosa i interakcije tehničkih i društvenih čimbenika koji oblikuju današnje okruženje kroz fenomene poput društvenih mreža i algoritama. Stoga će se autorica posebno osvrnuti na koncept digitalne pismenosti koja već na nominalnoj razini iskazuje snažnu tehnološku zasnovanost.

Svrha je izlaganja suprotstaviti i usporediti prevladavajući instrumentalno-operativni vid tumačenja digitalne pismenosti s kritičkim transformativnim pristupima koji bi trebali biti primarno polazište za konceptualizaciju suvremenih pismenosti. Potrebu za proširenjem dominantno funkcionalnih pristupa transformativnim i kritičkim pristupima autorica će obrazložiti kroz analizu obilježja digitalnih informacijskih okruženja. Ona su danas zasnovana na algoritmima koji diktiraju digitalne (što uključuje i socijalne) prakse korisnika. Algoritmi su skriveni i nevidljivi, odvijaju se iza kulisa što odaje dojam tehnološke neutralnosti, iako su algoritmi koji oblikuju naš pogled u svijet informacija programirani prema nečijem (često komercijalnom i eksploatacijskom) interesu. Uz navedeno, digitalni alati danas se mogu koristiti s lakoćom, uz minimalno uloženoga kognitivnog napora što potiče, kao što to pokazuju brojne studije i istraživanja, nerefleksivne interakcije te brza, instant-rješenja uz svojevrsnu pasivizaciju kritičkog potencijala digitalnih okruženja. Kritičko promišljanje i problematiziranje površinske „neproblematičnosti” suvremenih digitalnih prostora stoga postaju temeljnim polazištem opismenjivanja u digitalnom dobu.

Dakako, kritička dimenzija u poimanju suvremenih pismenosti nije novina jer gotovo sve definicije digitalne pismenosti (pa i informacijske ili medijske) obuhvaćaju dimenziju kritičkog mišljenja/vrednovanja/analize pronađenih izvora. Tako se, primjerice, u modelu digitalne pismenosti za škole (Williamson i Hague 2009) opisuju različiti procesi koji pokazuju digitalnu pismenost učenika, a svaki proces obuhvaća postupak refleksije. No, kritička dimenzija, upravo zbog kompleksnosti digitalnih okruženja zasnovanih na algoritmima, nadzoru i skrivenim interesima, ne odnosi se isključivo na izvor nego i na ustroj i funkcije digitalnih prostora te svijest da su sva dostupna znanja i prakse, danas više nego ikada prije, konstruirani i selektivni što će uključiti neke perspektive, a neke pak isključiti. Polazište za navedeno kritičko zasnivanje pismenosti predstavljaju radovi Paula Freirea (2002) i koncept kritičke pedagogije koji su doveli do novih pristupa poput tzv. kritičke informacijske pismenosti ili kritičke digitalne pismenosti.

Manifestacije kritičkih pismenosti u digitalnim okruženjima razradile su Johannson i Limberg (2016) uočavajući

42

TEMA BROJA

mišljanje o mogućnostima i izazovima digitalne tehnologije u svim njenim manifestacijama i oblicima (alati weba 2.0, društvene mreže, algoritmi, digitalne kamere i sl.) te osvještavanju i kritičkom propitivanju brojnih čimbenika poput komercijalnih interesa i digitalnog nadziranja koji definiraju potencijale i ograničenja tehnologije u pristupu znanju i razumijevanju svijeta.

dvije razine kritičkih pristupa u praksi: a) razinu kritičkog vrednovanja i procjene te b) transformativnu razinu. Kao što je prethodno spomenuto, razina kritičkog vrednovanja izvora sastavni je dio mnogih postojećih modela digitalne ili informacijske pismenosti, pri čemu se nerijetko propisuju fiksirani kriteriji ili vještine procjene kvalitete, pouzdanosti ili primjerenosti izvora. No, u takvim koncepcijama osoba i dalje može biti pasivni primatelj sadržaja koji će prihvatiti, odbaciti ili kritizirati pronađene informacije. Druga, transformativna razina zaoštrava kritički pristup angažiranim postupcima usmjerenima na kritiku pa i transformaciju informacija, informacijskih procesa i struktura. Takav pristup podrazumijeva osnaživanje za transformativnu akciju koja propituje status quo i opire se prihvaćanju dominantnih struktura i mehanizama stvaranja i tijeka informacija digitalnim prostorima što uključuje i aktivno djelovanje u stvaranju i komuniciranju informacija. Takva pismenost nužno je usmjerena na emancipaciju i osnaživanje za promjenu.

Kritička misao se ne odnosi samo na pronađene sadržaje ili njihovu produkciju/komuniciranje, nego na kritičko pro-

Izvori: 1. Freire, P. 2002. Pedagogija obespravljenih. ODRAZ – Održivi razvoj zajednice. Zagreb.

2. Gee, J. P. 2010. A situated-sociocultural approach to literacy and technology. The new literacies: Multiple perspectives on research and practice. 165-193.

3. Johansson, V.; Limberg, L. 2017. Seeking critical literacies in information practices: reconceptualising critical literacy as situated and tool-mediated enactments of meaning. Information Research 22(1).

4. Williamson, B.; Hague, C. 2009. Digital participation, digital literacy, and school subjects: A review of the policies, literature and evidence.

Razvoj digitalne pismenosti – nove obrazovne paradigme za novu pismenost izv. prof. dr. sc. Ivanka Stričević istricev@unizd.hr problema i osvještavanja informacijske potrebe te pristupa informacijama u različitim formatima i iz različitih izvora, preko uspješnog pronalaženja potrebnih informacija i njihove kritičke procjene, interpretacije, kompariranja i sažimanja informacija te stvaranja novog znanja na temelju sagledavanja informacija u kontekstu koji ih određuje, sve do dijeljenja informacija i novih znanja s drugima. Navedeno čini osnovne elemente informacijske pismenosti koja se temelji na sklopu znanja, vještina i stavova koji su nužna pretpostavka za učenje u digitalnom okruženju. Stoga se informacijsku pismenost povezuje s kompetencijom „znati učiti” jer osoba koja zna pristupiti informacijama i postupati s njima u svrhu stvaranja novog znanja, zna kako učiti i upravljati vlastitim učenjem.

Informacijska pismenost i njezina uloga u obrazovanju poznate su već desetljećima tijekom kojih se shvaćanje biti informacijske pismenosti mijenjalo i nadograđivalo, ponajprije u smislu razumijevanja procesa u kojem pristup postaje manje aktualno pitanje, a u fokus dolazi ono što se s pronađenim informacijama čini, dakle mišljenje višeg reda koje odlikuju kritičko promišljanje i refleksija (Stričević i Perić 2017). Međutim, ubrzani razvoj tehnologija i načina komunikacije u današnjem informacijskom okruženju do-

Dok su nekad učitelji bili glavni izvor informacija, a podršku u tome imali su u stabilnom informacijskom okruženju poznatih tiskanih medija, njihov je posao bio isporučiti informacije i „prenijeti znanje”. Uspješnost tog procesa sagledavala se u tome koliko su učenici sposobni zapamtiti i ponoviti ono što su čuli ili pročitali u izvorima na koje su upućeni. Današnja djeca u sustav obrazovanja ulaze s obiljem informacija s kojima se, posredstvom novih tehnologija i medija, susreću od najranije dobi. Uloga učitelja više nije prijenos, nego osposobljavanje za tumačenje i razumijevanje te vođenje kroz istraživački proces. Naime, obilje informacija dostupnih djeci ne pomaže njihovu razumijevanju i otvara pitanje što se i kako s informacijama čini pa odrasli više nisu samo oni koji osiguravaju informacije, nego i oni od kojih se ponajprije očekuje da pomažu u razumijevanju smisla obilja informacija iz digitalnog svijeta. Navedeno mijenja strategije poučavanja jer osnaživanje kapaciteta učenika za pristupanje i postupanje s informacijama zahtijeva situacije aktivnog učenja te autentično i smisleno iskustvo s informacijama. Onaj koji uči, izgrađuje znanje i osposobljava se za upravljanje informacijskim istraživačkim procesom koji zahtijeva primjenu niza vještina – od osmišljavanja i tumačenja istraživačkog

5

TEMA BROJA

datno proširuje kompetencije potrebne za učinkovito postupanje s informacijama. Digitalno okruženje, uz tehničke i kognitivne, zahtijeva i neke nove vještine usmjerene na socioemocionalne aspekte djelovanja u složenom informacijsko-komunikacijskom pejzažu. Još pred dvadesetak godina Gilster (1997), tumačeći pojavu nove pismenosti nazvane digitalnom pismenošću, govori o njoj kao o sposobnosti razumijevanja i korištenja informacija u različitim formatima i iz različitih izvora uz korištenje računala, a za razumijevanje informacija ističe važnost njihovog sagledavanja u kontekstu u kojem se javljaju. Ne radi se više samo o pretraživanju, navigaciji kroz hipertekst, evaluaciji sadržaja informacija i konstruiranju znanja iz raznih izvora, nego i o upravljanju informacijama, njihovoj razmjeni i publiciranju te korištenju društvenih mreža i upravljanju različitim društvenim identitetima. Pismena osoba je ona koja je svjesna višestrukih informacijskih izvora, prednosti i nedostataka različitih medijskih formi, vrijednosti i kredibiliteta informacija, navodi Heicki (2014) i u tom kontekstu digitalnu pismenost tumači kao sposobnost da se pronađe, evaluira, koristi, dijeli i kreira sadržaj korištenjem informacijskih tehnologija i interneta. Upravo dijeljenje informacija doživjelo je u posljednjem desetljeću neslućene promjene jer tehnološki razvoj omogućava pomak od (samo) korištenja informacija prema njihovu suradničkom stvaranju i dijeljenju. Uz vještine informacijske pismenosti, suradničko stvaranje i dijeljenje informacija u digitalnom okruženju mijenja i učenje koje se iz škole i nastave širi u sva područja života i sva životna razdoblja. U fokus dolazi upravljanje procesom učenja, pri čemu se razvija svijest o tome kako učimo. Budući da se ovdje radi o metakogniciji, suvremeni koncepti pismenosti vode prema novom pojmu metapismenosti.

Metapismenost je odraz činjenice da umreženost današnjega društva i društvene mreže učenju daju novu dimenziju jer se uči u razmjeni i komunikaciji s drugima, a novi formati i alati u digitalnom okruženju zahtijevaju nove vještine i sposobnosti. Metapismenost uzima u obzir upravo okruženje društvenih medija i mrežnih zajednica.

Autori Mackey i Jacobson (2011) čine odmak od tradicionalnih shvaćanja informacijske pismenosti jer se danas u informacijskom okruženju stvaraju prostori i tokovi koji integriraju nove tehnologije i višestruke tipove pismenosti. Uz kompetencije potrebne za pristup i opće razumijevanje informacija, potrebne su i one koje omogućuju stvaranje i dijeljenje informacija u participativnom digitalnom okruženju. Navedeni autori zaključuju da je informacijska pismenost metapismenost za digitalno doba jer uključuje mišljenje višeg reda. Ono je potrebno za korištenje više-

strukih tipova dokumenata kroz različite formate medija u suradničkom mrežnom okruženju. Koncept metapismenosti znači pomak u shvaćanju informacijske pismenosti od njezine usmjerenosti na vještine na usmjerenost prema suradničkom učenju i upravljanju vlastitim učenjem. Pritom je okruženje društvenih medija suradnički prostor za pristup i dijeljenje koji zahtijeva razumijevanje informacija kao dinamično stvorenih i dijeljenih online. U današnjem medijskom okruženju nije dovoljno samo biti svjestan koja i kakva je informacija potrebna – istodobno treba promišljati i o formatima i o načinu dijeljenja informacija, dakle o informacijskom prostoru u kojem se informacija stvara i dijeli. Da bi mogao promišljati o sadržaju i smjestiti ga u kontekst, učenik u istraživačkom učenju mora razumjeti vrstu formata i kako on funkcionira u interaktivnom okruženju društvenih medija jer nije bitan samo sadržaj nego i kontekst u kojem se informacija preuzima, stvara i dijeli.

Promatrajući sva tri koncepta – informacijsku pismenost, digitalnu pismenost i metapismenost – može se uočiti da one nadopunjavaju jedna drugu, da sve tri vode prema postupanju s informacijama, kritičkom promišljanju i suradničkom učenju te da se kompetencije koje one sadrže ne mogu razvijati na starim obrazovnim paradigmama tzv. fotokopirnog učenja, nego zahtijevaju svjesno i odgovorno postupanje s informacijama u zajednicama učenja. Stoga je uloga onoga koji poučava stvaranje situacija aktivnog učenja kroz vođeni istraživački proces, kritički diskurs i refleksiju. Poučavanje na putu od informacija do znanja zahtijeva nove nastavne strategije koje uzimaju u obzir stalno mijenjajuće informacijsko okruženje. Uspješnost tog procesa ne mjeri se više količinom zapamćenog i prenesenog, nego ishodima koji ukazuju na osposobljenost za upravljanje vlastitim učenjem i osposobljenost za korištenje, stvaranje i dijeljenje informacija pri čemu se u obzir uzimaju i sadržaj i kontekst.

Izvori: 1. Gilster, Paul. 1997. Digital literacy. Wiley Computer Pub. New York.

2. Heick, Terry. The definition of Digital Literacy. http://www. teachthought.com/pedagogy/literacy/ the-definition-of-digital-literacy/ (pristupljeno 10. svibnja 2017.)

3. Mackey, Thomas P.; Jacobson, Trudi E. 2011. Reframing Information Literacy as a Metaliteracy. College & Research Libraries 72/1. 62-78.

4. Stričević, Ivanka ; Perić, Ivana. 2017. Informacijska pismenost i razvoj kritičkog mišljenja. Kurikulum knjižničnog odgoja i obrazovanja: Zbornik radova XXIX. Proljetna škola školskih knjižničara Republike Hrvatske. Agencija za odgoj i obrazovanje. Zagreb.

62

TEMA BROJA

Sedam leća za čitanje u digitalno doba Dinka Juričić dinka.juricic@skolskaknjiga.hr Fizičkome svijetu u kojem je rođen, čovjek je pridodao i svijet koji je sam dizajnirao i stvorio da si život učini lakšim i ugodnijim. U početku je taj svijet bio mehanički, danas je digitalni. Mehaničkim je svijetom čovjek mijenjao svoj okoliš, ali s digitalnim je svijetom druga priča, digitalni je svijet počeo mijenjati čovjeka. Promijenio je način na koji razmišljamo, učimo, radimo, poslujemo, surađujemo, umiješao nam se u odnose, gradnju osobnoga identiteta, promijenio nam navike, načine na koje se zabavljamo...

Promijenio nam je definiciju pismenosti i čitateljske navike.

U fizičkome se svijetu djeca igraju na kiši, kreiraju blatom, hodaju izgrebanih koljena, utrkuju se, nadmudruju, tuku, preznoje se i prehlade, padaju i ustaju. Sve im to pomaže da nauče ispipati, ispitati, iskušati, provjeriti, odlučivati, procijeniti i sebe i druge, razviti vještine, stavove, vrijednosti, oblikovati ponašanja... U digitalnome svijetu nema prašine ni kiše. Sjediš zaštićen svojom zonom udobnosti, a u avanturu ulaziš i iz nje izlaziš klikom miša. Dijete odraslo pretežito u digitalnome svijetu pomalo podsjeća na pripitomljeno mladunče divlje životinje: naviknuto dobivati hranu i zaštitu, ne bi se moglo ni znalo samo snaći u prirodi. Zato je iznimno važno u digitalnome svijetu biti – digitalno pismen.

Ali, ima jedan gadan problem s digitalnom pismenošću.

Nije dovoljno znati koristiti računalne i mobilne tehnologije da bismo se proglasili digitalno pismenima. To su tek obične funkcionalne vještine koje je relativno lako steći jer su suvremeni digitalni uređaji vrlo intuitivno dizajnirani.

Funkcionalne vještine čine samo jednu od komponenata digitalne pismenosti.

Prva leća za čitanje iz bilo kojeg izlaznog digitalnog uređaja ista je kao i kod klasičnog čitanja: reproduktivna leća.

Riječ je o školskome načinu čitanja za traženje odgovora.

Vještine kojima se čitatelj pritom služi su: • pronalaženje podataka • razumijevanje podataka • tumačenje podataka • povezivanje podataka • iskorištavanje podataka.

Druga je leća, leća za promišljanje podataka. Riječ je o tome da promišljamo samo o onomu što osobno smatramo važnim, što nas je na neki emocionalni ili intelektualni način osobno dotaknulo. Zato bismo mogli tu leću nazvati i lećom relevantnosti. Učiniti nešto relevantnim znači: • povezati s onim što nas zanima • obojiti vlastitim bojama • pridodati vlastiti stav • interpretirati na svoj način.

Treća je leća konceptualizacije, uočavanja velike slike čitanjem između redova. Tu se pri iščitavanju digitalnih materijala prvi put ozbiljno zapne. Digitalni materijali, naime, nude goleme količine informacija čime nas na neki način navikavaju na površno čitanje, površno prelijetanje, letimično skeniranje... pa dublji, konceptualni slojevi poruke često ostanu previđeni. Sjajan je primjer za ovu leću slavni plakat Borisa Ljubičića kojega je umjetnik sam nazvao čitanjem između redaka: golemim, ali zamagljenim slovima napisana je poruka za reproduktivno čitanje, a sitnim slovima (toliko sitnim da ih ni ne prepoznaješ kao tekst ako im se posve ne približiš) između redova ispričane su istinite tragične priče vukovarskih prognanika.

Slika 2. Digitalna pismenost

7

TEMA BROJA

Četvrta je leća kritičkoga čitanja. Ta nas leća štiti od manipuliranja porukama i sadržajima, ona nam je prva linija obrane od uvredljivosti clickbaite-novinarstva i alternativnih istina. Na slici je šest pitanja za kritičko razmišljanje kroz koja moramo naviknuti profiltrirati sve što čitamo.

slike kao složene i zgusnute poruke. Primjer takve leće su karikature bez riječi, slavne Vonnegutove vizualizacije osnovnih fabularnih oblika narativnih tekstova, ali i mnoštvo animacija i edukativnih videa koji uopće ne koriste tekstualna objašnjenja i cijelu priču konceptualiziraju neverbalno. Šesta leća za čitanje je evaluacijska leća procjene i preporuke. Ona je usko povezana s kritičkim i problemskim načinima razmišljanja, debatom, logičkim vještinama argumentiranja i kontraargumentiranja. To je leća koja se najrjeđe koristi. Digitalni mediji informacije čine svima dostupne pa je problem u tome što mnogi ljudi tek zagrebu površinu neke informacije pa prosuđuju odokativno, impresionistički, improvizatorski, nedomišljeno, zanemarujući to što ni izdaleka nemaju dovoljno konkretnih podataka potrebnih za argumentiranu prosudbu.

Sedma leća za čitanje je najzanimljivija, najdraža digitalnome čitatelju, to je leća kreativnosti, prosumerska leća.

Ali ne kreativnosti u nekreativno definiranome pojmu kreativnosti kakav je čest u glavama mnogih koji žive u ugodnoj zabludi da je kreativno sve što se napravi rukama. Kreativnost ove leće ispričao je genijalni mladi dizajner Austin Kleon u svojoj kultnoj knjizi Steal Like an Artist.

Slika 3. Šest pitanja za kritičko mišljenje

Peta leća za čitanje je leća iščitavanja poruke iz načina na koji je vizualizirana. Riječ je zapravo o leći za čitanje

Prava djece u digitalno doba dr. sc. Ivana Milas Klarić info@dijete.hr interesima djeteta. Kao ključne čimbenike u tome vidimo: odgojno-obrazovni sustav, lokalnu zajednicu i poslovni sektor (posebno davatelje internetskih usluga). Njihova uloga osobito je važna u osiguravanju sredstava: za edukaciju učitelja, za osiguranje uvjeta za poučavanje djece u području medijske i informacijske pismenosti, za edukaciju roditelja o mogućnostima korištenja interneta za djecu te za osiguranje alata i mehanizama za zaštitu djece i sigurno korištenje interneta.

Strategija Vijeća Europe za prava djeteta 2016. – 2021. ističe kako digitalni svijet djeci pruža bogatstvo mogućnosti te se pristup internetu i digitalnoj pismenosti sve više smatra sastavnim dijelom prava djeteta na slobodu izražavanja, na sudjelovanje i na obrazovanje. Nove informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) utječu na pristup mnogim temeljnim dječjim pravima. I UN-ov Odbor za prava djeteta u svojim je preporukama 2015. istaknuo da bi djeca trebala imati siguran pristup IKT-u i digitalnim medijima te da bi im trebalo omogućiti potpuno sudjelovanje, izražavanje, traženje informacija i uživanje svih

Djeca koja se rađaju i odrastaju u digitalnom svijetu u tolikoj su mjeri uronjena u medijsko okruženje da su im strahovi i rezerve odraslih prema svijetu digitalnih medija čudni i odbojni. Utoliko je jasnije da djecu danas ne trebamo „spašavati” od medija koji ih navodno „kvare”, nego ih moramo osnažiti za kompetentno i sigurno korištenje medijima (kojima najčešće pristupaju putem interneta) te za kritički odnos prema medijskim sadržajima. Zato se pravobraniteljstvo za djecu u Hrvatskoj već niz godina aktivno zauzima za uvođenje medijskog odgoja i obrazovanja na svim razinama odgojno-obrazovnog sustava te razvoj medijske i informacijske pismenosti promatra kao važno dječje pravo koje proizlazi iz Konvencije o pravima djeteta. Kao i kod svih drugih prava, Konvencija nas obvezuje da slijedimo njezina četiri temeljna načela, a to znači da smo dužni: osigurati djeci jednak pristup internetu i digitalnoj pismenosti (bez diskriminacije), osigurati im najveću moguću zaštitu i sigurnost u korištenju interneta, omogućiti i poticati aktivnu i osviještenu participaciju (sudjelovanje) djece te sve to činiti u skladu s najboljim

82

TEMA BROJA

Hoće li se internet koristiti kao mogućnost za učenje i razvoj djetetovih potencijala te za pozitivno povezivanje s vršnjacima ili će, pak, u tome prevladati rizični čimbenici, ovisit će najčešće o podršci odraslih iz djetetova okruženja već od prvih susreta djeteta s digitalnom tehnologijom. Budući da roditelji i nastavnici često nemaju dovoljno znanja o tome i s naporom prate novije tehnološke trendove, sve je izraženiji generacijski jaz u tom području. Stoga roditelji i učitelji ne mogu biti jedini odgovorni za zaštitu djece, nego je nužna šira društvena akcija u koju se intenzivnije mora uključiti poslovni sektor. Djeca i mladi potrebna znanja o sigurnom korištenju interneta trebaju dobivati i putem različitih oblika neformalnog učenja, putem različitih platformi koje koriste za informiranje i zabavu, na mjestima na kojima uče i zabavljaju se.

Konvencije Vijeća Europe definiraju obveze država (primjerice, u području zaštite djece od seksualnog iskorištavanja, zaštite osobnih podataka, suzbijanju trgovanja ljudima itd.) i tako pružaju osnovu za zaštitu djece od potencijalnih rizika za njihovu sigurnost, zaštitu i privatnost u digitalnom svijetu.

prava sadržanih u Konvenciji o pravima djeteta UN-a i njezinim Fakultativnim protokolima bez bilo kakve diskriminacije.

Osigurati pristup bez diskriminacije Nažalost, pristup djece suvremenoj informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji, a osobito njezinom kreativnom korištenju, ponajviše ovisi o imovnom stanju, a i o obrazovnom statusu i upućenosti roditelja. Često ovisi i o opremljenosti škola i knjižnica te o mogućnostima koje se pružaju u lokalnoj zajednici, lokalnim resursima za djecu i mlade, raspoloživim institucijama ili udrugama (organizacijama civilnoga društva).

Govorimo li o dostupnosti informacija i pravima djece, knjižnice imaju važnu ulogu u poticanju na sudjelovanje u kulturnom i društvenom životu djece s teškoćama u razvoju. Putem različitih vrsta knjižnične građe, od slikovnica za najmlađe čitatelje do složenih informacijskih izvora za mlade i odrasle osobe, knjižnice utječu na formiranje stavova, društvenih normi, izražavanje mišljenja te zbog svoje povezanosti s lokalnom zajednicom i na razinu uključenosti djeteta u društveni život. Stoga je posebno važno osvrnuti se na Ugovor iz Marakeša za olakšavanje pristupa objavljenim djelima slijepim i slabovidnim osobama te osobama koje imaju druge smetnje pri čitanju otisnutog teksta. Godine 2013. donijela ga je Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo s ciljem povećanja dostupnosti djela i drugih zaštićenih sadržaja u pristupačnim formatima (npr. Brailleovo pismo, uvećani tisak, e-knjige, zvučne knjige i sl.). Ovaj Ugovor poziva Republiku Hrvatsku na usklađivanje zakonodavstva, posebice Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, pri čemu je potrebno proširiti populaciju korisnika ove usluge od slijepih i slabovidnih korisnika do korisnika koji imaju teškoća u čitanju standardnog tiska (npr. djeca s disleksijom, djeca koja imaju perceptivne smetnje, djeca s motoričkim teškoćama). Poseban je izazov osigurati pristup djeci s teškoćama u razvoju kojoj upravo ova tehnologija može pružiti znatne dodatne mogućnosti učenja i razvoja, ali i pristupa lakšem ostvarivanju brojnih drugih prava.

Dječje sudjelovanje – participacija U Strategiji Vijeća Europe za prava djeteta 2016. – 2021. navodi se da će VE pružiti smjernice i potporu državama članicama u osiguranju prava djece u digitalnom okružju, uključujući pravo na sudjelovanje, te da će promicati i štititi dječja prava na nediskriminaciju, pristup informacijama, slobodu izražavanja i sudjelovanje u digitalnom okružju.

Posebna pozornost posvetit će se osnaživanju djece u ranjivim situacijama, primjerice, djece s teškoćama u razvoju.

Promicat će se kreativno, kritičko i sigurno korištenja interneta, između ostalog, i kroz obrazovanje za digitalno građanstvo i demokratsku kulturu. Nažalost, internet i društveni mediji u velikoj se mjeri koriste i u širenju govora mržnje te radikalizacije i terorizma među mladima, stoga kao odgovor na to VE najavljuje nastavak postojećih kampanja te ulaganja u niz mjera u području obrazovanja i na internetu.

Izvori: 1. Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2015. godinu.

2. Strategija Vijeća Europe za prava djeteta 2016. – 2021.h ttp://www.dijete.hr/websites/dijete.hr/joomdocs/Strategija%20Vijeca%20Europe%20za%20prava%20djeteta%20 (2016.%20-%202021. ).pdf

Sigurno korištenje interneta Djeca su u digitalnom okružju izložena i brojnim rizicima. Rizici su, primjerice, različiti štetni sadržaji, naročito prizori brutalnoga nasilja, vulgarno izražavanje te govor mržnje i utjecaj takvih sadržaja na djecu. Veliki rizik predstavlja i problem zaštite privatnosti i zaštite podataka na internetu, a postoji i rizik pretjeranog izlaganja djece seksualiziranim prizorima te izloženost riziku seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanje preko interneta. Također i ponašanje same djece kad sudjeluju u cyberbullyingu ili objavljuju vlastite slike može biti štetno i za njih i za druge.

9

TEMA BROJA

Digitalna pismenost djece predškolske dobi dr. sc. Marina Kotrla Topić marina.kotrla.topic@pilar.hr Pokušavajući istražiti ulogu digitalne tehnologije u životu djece u dobi do 8 godina i njihovih obitelji, proveli smo kvalitativno istraživanje pod nazivom Djeca (0-8) i digitalna tehnologija (Kotrla Topić i Perković Kovačević 2015). Pomoću dubinskih intervjua s djecom i roditeljima iz 10 obitelji s područja Osijeka i okolice nastojali smo, između ostalog, istražiti kako djeca mlađa od 8 godina koriste novu (online) tehnologiju u vlastitom domu te koje vještine iz područja digitalne pismenosti posjeduju. Za procjenu dječje digitalne pismenosti dodatno smo se poslužili DIGCOMP-om – Okvirom za procjenu kompetencija u području digitalne pismenosti odraslih (Ferrari 2012).

Ferrari digitalne kompetencije definira kao pouzdano, kritičko i kreativno korištenje informacijske tehnologije u vidu ostvarenja ciljeva u domeni posla i zapošljavanja, učenja, opuštanja (Ferrari 2012: 3).

Rezultati navedenog istraživanja pokazuju kako su djeca u današnje vrijeme od najranije dobi okružena brojnim digitalnim uređajima, a njihovu digitalnu pismenost oblikuju njihovi roditelji, šira obitelj i odgajatelji. Upravo su roditelji ti koji u najvećoj mjeri moderiraju dječju upotrebu digitalne tehnologije odabirući vrstu uređaja koje dijete koristi, ali i sadržaj aktivnosti u koje se dijete upušta koristeći tu tehnologiju te naposljetku vrijeme koje dijete provede pred ekranom. Roditelji digitalne medije često smatraju važnim za kognitivni i emocionalni razvoj djece, no istovremeno se pribojavaju mogućih negativnih posljedica njihova korištenja – poput razvoja ovisnosti, loših posljedica po zdravlje i držanje tijela, razvoj anksioznosti i neprimjerenog ponašanja i sl. Također, roditelji često smatraju kako je digitalna tehnologija neizostavni dio života njihove djece već sada, a posebno ističu njezinu važnost u budućnosti. U skladu s time, mnogi, ali ne i svi roditelji smatraju da djeca od rane dobi zapravo trebaju interakcije s digitalnim uređajima ne bi li kasnije lakše usvojila neke složenije digitalne kompetencije.

S druge strane, u pogledu vještina koje djeca predškolske dobi pokazuju kada je u pitanju digitalna tehnologija, očekivano, radi se o vrlo jednostavnim vještinama usmjerenim prije svega na zabavu i opuštanje. Primjerice, većina djece u provedenom istraživanju zna kako uključiti uređaj, kako pristupiti igrici ili aplikaciji i pokrenuti je. Djeca vole i prepoznaju YouTube: u najboljem slučaju znaju upisati nekoliko ključnih riječi kako bi pronašli sadržaj koji ih zanima (videoisječke, crtiće, glazbene spotove) ili (češće) među već ponuđenim sadržajem izabrati ono što ih zanima.

Jednostavne informacije o nekoj temi koja ih zanima putem interneta traže rijetko te isključivo uz pomoć roditelja ili

Marina Perković Kovačević marina.perkovic@gmail.com Suvremeni način života dovodi do ubrzanog uvođenja digitalnih uređaja, poput pametnih telefona, računala, e-knjiga, igraćih konzola, prijenosnih računala i tableta, u sve domene svakodnevnog života. Neki istraživači smatraju da se promjene koje digitalni uređaji unose u području komunikacije mogu usporediti s promjenama koje su nastupile pojavom pisma ili tiskarskog stroja u ranijim razdobljima (Kress 2003).

Novija istraživanja ukazuju na zabrinjavajući trend porasta upotrebe digitalnih uređaja u komuniciranju, ali i opuštanju, učenju i izvršavanju svakodnevnih obaveza ne samo kod odraslih nego i kod vrlo male djece. Nažalost, kada su u pitanju djeca predškolske dobi, porast upotrebe takvih uređaja nije u potpunosti popraćen adekvatnim brojem istraživanja o njihovim mogućim, kako pozitivnim tako i negativnim, utjecajima na zdravlje, kognitivni i socioemocionalni razvoj. Primjerice, Olaffson i suradnici (2013) analizirali su 1200 znanstvenih radova o iskustvima djece s upotrebom interneta u okruženju vlastitog doma i pokazali kako je većina tih istraživanja usmjerena je na stariju djecu i tinejdžere. Spomenuti nedostatak istraživanja posebno je izražen u pogledu dugoročnog praćenja utjecaja digitalne tehnologije na korisnike najmlađih dobnih skupina budući da generacije djece koje takve uređaje koriste, svakodnevno ili vrlo često, od najranije dobi tek odrastaju.

Istodobno, utjecaj digitalne tehnologije na njihove živote sve je izraženiji.

Za znanstvenike je, osim važnosti istraživanja o utjecaju digitalne tehnologije na razvoj djece, važno proučavati i načine na koje djeca uče koristiti različite digitalne uređaje te kako ovladavaju njihovim mogućnostima, odnosno područje digitalne pismenosti. Za razliku od tradicionalnog pogleda na pismenost, ova nova vrsta pismenosti naglašava dječje sposobnosti razumijevanja i produciranja multimodalnih digitalnih tekstova koji dolaze iz različitih izvora (Gilster 1997). Nadalje, digitalna pismenost odnosi se na vještine korištenja digitalnih uređaja za istraživanje, učenje, druženje, ali i zabavu (Ba, Tally i Tsikalas 2002). Eshet-Alkalai i Amichai-Hamburger (2004) definiraju digitalnu pismenost kao raspon tehničkih, kognitivnih i društvenih vještina potrebnih za rješavanje problema u digitalnom okruženju. Pitanje na koje ćemo nastojati odgovoriti u ovom izlaganju je: koje se od vještina obuhvaćenih pojmom digitalne pismenosti mogu primijetiti kod djece predškolske dobi?

2 10

TEMA BROJA

starijih braće/sestara. Općenito, djeca predškolske dobi ne razlikuju termine online i offline (Kotrla Topić i Perković Kovačević 2015).

Osim što moderiraju vrijeme koje djeca provedu pred ekranima, roditelji su zapravo i model takvog ponašanja.

Naime, prve vještine korištenja digitalnih uređaja djeca stječu promatranjem odraslih te pomoću jednostavnih uputa.

U izlaganju se problematizira upravo određeni nerazmjer roditeljskih očekivanja u pogledu uloge digitalne tehnologije u budućnosti njihove djece i trenutne razine digitalne pismenosti djece predškolske dobi.

3. Ferrari, A. 2012. Digital Competence in Practice: An Analysis of Frameworks. http://ftp.jrc.es/EU Rdoc/ JRC68116.pdf 4. Gilster, P. 1997. Digital Literacy. John Wiley & Sons, Inc. New York, NY. 5. Kotrla Topić, M.; Perković Kovačević, M. 2015. Young children (0-8) and Digital Technology: A qualitative exploratory study - National report – CROATIA. http://www. pilar.hr/images/stories/dok umenti/podrucni/osijek/Young_ children_and_digital_technology_CROATIA.pdf 6. Kress, G. 2003. Literacy in the new media age. Routledge.

New York 7. Ólafsson, K.,;Livingstone, S.; Haddon, L. 2013. Children’s Use of Online Technologies in Europe: A Review of the European Evidence Database. London. http://www2. lse.ac.uk/media@lse/rasearc h/EUKidsOnline/EU%20 Kids%20Online%20reports.aspx

Izvori: 1. Ba, H.; Tally, W.; Tsikalas, K. 2002. Investigating children’s emerging digital literacies. Journal of Technology: Learning, and Assessment 1/4. 1-49.

2. Eshet-Alkalai, Y.; Amichai-Hamburger Y. 2004. Experiments with digital literacy. Cyber Psychology & Behavior 7. 425-434.

Školske knjižnice u promicanju digitalne pismenosti: mogućnosti i potrebe Ivanica Beg ivanica26beg@gmail.com za realizaciju školskih zadataka, kao i stvaranje digitalnih sadržaja.

Europska se komisija kroz više dokumenata bavi digitalnim kompetencijama. Okvir za razvoj digitalne kompetencije (DIGCOMP – A Framework for Developing and Understanding Digital Competence in Europe) objavljen je 2013. g. kao dio projekta o digitalnim kompetencijama.

Okvir za razvoj digitalne kompetencije objavljen je s ciljem identifikacije ključnih elemenata digitalne kompetencije, definiranja pojmova, znanja i vještina digitalne kompetencije te razvoj deskriptora koji će dati okvir, odnosno smjernice primjenjive na području cijele Europe sa svrhom doprinosa boljem razumijevanju i razvoju digitalne kompetencije.

U Okviru za razvoj digitalne kompetencije istaknuto je pet područja koje obuhvaća digitalna kompetencija: 1. informacije (kako ih pronaći, vrednovati, spremiti i organizirati) 2. komunikacija (komunikacija i dijeljenje sadržaja u internetskom okruženju, odabir primjerenih komunikacijskih digitalnih alata ovisno o okolnostima, sugovornicima, odgovorno ponašanje i dr.)

3. stvaranje sadržaja (kreativno izražavanje, stvaranje multimedijskih sadržaja, korištenje aplikacija, poštivanje autorskih prava itd.)

mr. sc. Alka Stropnik alka.stropnik@kgz.hr Ana Sudarević ana.sudarevic@yahoo.ca Živimo u e-društvu sa sve brojnijim e-uslugama i neophodno je znati sigurno se koristiti internetom, brinuti o zaštiti osobnih podataka, poštivati privatnost te prepoznati i reagirati na prijevare i nasilje. U tom kontekstu često spominjani pojmovi digitalne pismenosti i digitalne kompetencije poistovjećuju se s korištenjem informacijsko-komunikacijske tehnologije. No, digitalna kompetencija odnosi se na osposobljenost za sigurnu i kritičku upotrebu informacijsko-komunikacijske tehnologije, odnosno na korištenje računala za pronalaženje, procjenu, pohranjivanje, stvaranje, prikazivanje i razmjenu informacija te razvijanje suradničkih mreža putem interneta.

Digitalna pismenost obuhvaća široko područje: od poznavanja mogućnosti tehnologije i računalnih programa i komunikacije (suradnja i komunikacija u internetskom okruženju, korištenje platformi i mreža, samostalno ili skupno) do informacija i digitalnih tehnologija, odnosno istraživanja postojećih programa i odabira određenog programa

11

TEMA BROJA

logije, učinkovita komunikacija i suradnja u digitalnom okruženju (pomoću npr. jednostavnih tekstualnih, auditivnih i vizualnih programa, webinara, blogova, foruma i dr.), odabir tehnologije primjerene određenom programu, projektu ili aktivnosti, upravljanje informacijama u digitalnom okruženju te stvaranje novih sadržaja i kreativno izražavanje pomoću digitalnih medija (primjerice izrada e-knjige, e-postera, služenje bazama podataka, stvaranje filmova, animacija i drugih videomaterijala) samo su neki od iskazivanja digitalnih kompetencija.

4. sigurnost (zaštita osobnih podataka, zaštita privatnosti, prepoznavanje nasilja i prijevara te zaštita od nasilja i prijevara) 5. rješavanje problema (izabiranje primjerenih digitalnih alata, rješavanje tehničkih problema, kao i kreativno korištenje tehnologije).

Digitalni plan (Digital Agenda) predstavlja jedan od sedam temelja strategije za razvoj Europe do 2020. g. te se njime predlaže bolje iskorištavanje potencijala informacijsko-komunikacijskih tehnologija u cilju poticanja inovacija, gospodarskog rasta i napretka. U Digitalnom se planu za Europu ističe važnost unapređenja digitalne pismenosti kroz obrazovanje sa svrhom prevladavanja digitalne podijeljenosti. Glede toga, Digitalni plan povećava potrebu za educiranim školskim knjižničarima koji prenose svoje (digitalne) vještine i znanja učenicima i učiteljima.

IFLA-ine Smjernice za školske knjižnice još su jedan od međunarodnih dokumenata koji spominju digitalne kompetencije. Smjernice ističu važnost školskih knjižnica u obrazovnom uspjehu djece te pozivaju osoblje školske knjižnice da razvija osobne kompetencije kako bi moglo biti nositelj promjena. U Smjernicama se, također, ističe da je ulogu školskih knjižničara nužno implementirati u zakonske i podzakonske akte, nacionalne kurikule, školske godišnje planove i programe. Školske knjižnice predstavljaju prostor koji bi trebao osigurati fizički i digitalni pristup informacijama za učenje, poticanje istraživanja i kreativno izražavanje, za stvaranje, predstavljanje i dijeljenje znanja, korištenje digitalnih alata te poučavanje o zaštiti osobnih podataka. Školski knjižničari imaju važan utjecaj na razvoj svih vrsta pismenosti i u odličnom su položaju zbog mogućnosti sudjelovanja u nastavi, međupredmetnom povezivanju i raznim projektima.

Digitalna kompetencija sastavni je dio Nacionalnoga okvirnog kurikula za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje, a odnosi se na osposobljenost za sigurnu i kritičku upotrebu informacijsko-komunikacijske tehnologije za rad u osobnomu i društvenomu životu te u komunikaciji. Njezini su ključni elementi osnovne informacijsko-komunikacijske vještine i sposobnosti: upotreba računala za pronalaženje, procjenu, pohranjivanje, stvaranje, prikazivanje i razmjenu informacija te razvijanje suradničkih mreža putem interneta. Digitalna kompetencija opisana je u međupredmetnim temama, a osim poznavanja i korištenja informacijsko-komunikacijske tehnologije, naglasak je i na kritičkom promišljanju.

Pri izradi nove kurikulske reforme kurikul školske knjižnice sastavni je dio prijedloga kurikula međupredmetnih tema Učiti kako učiti te Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije, čime se daje značaj radu školske knjižnice u poučavanju digitalne kompetencije. Odgovorno i sigurno korištenje informacijsko-komunikacijske tehno-

Komunikacija u digitalnom okruženju Komunikacija je danas gotovo nezamisliva bez korištenja digitalnih medija/alata poput e-pošte, društvenih mreža, virtualnih razreda itd. Iako ih se još uvijek češće veže uz slobodno vrijeme učenika i neformalnu vrstu komunikacije, sve su prisutniji u odgojno-obrazovnom procesu, i to već od nižih razreda osnovne škole. Posljedica je to težnje da se nastavni proces i poučavanje učine aktualnijim te da ga se prilagodi individualnim potrebama suvremenog učenika. Učitelji, ali i roditelji preuzimaju tako odgovornu ulogu poučavatelja digitalne komunikacije, odnosno implementacijom mogućnosti koje ovi i slični mediji nude u kontekstu nastavnih i (češće) izvannastavnih aktivnosti razvija se jedna od temeljnih kompetencija potrebnih za cjeloživotno učenje, ona digitalna.

U Osnovnoj školi Ivana Cankara u Zagrebu prakticira se komunikacija e-poštom između učenika četvrtih i petih razreda, sudionika natječaja Moja prva knjiga, i knjižničarke. S obzirom na to da je teško uskladiti obaveze učenika i redovito sastajanje uživo, dogovorena je ovakva vrsta komunikacije tijekom postupka pisanja i razrade priča.

Svemu je prethodila anketa kojom je utvrđeno da se u šk. g. 2016./2017. e-poštom koristi samo 21 učenik od njih 113 ispitanih u četvrtim i petim razredima što je bio povod za organizaciju kratkog tečaja o osnovama e-dopisivanja za učenike sudionike natječaja. Naime, u dogovoru s roditeljima učenicima su otvorene adrese elektroničke pošte (ili su koristili postojeće), a potom su učenici upoznali dijelove e-poruke, svladali osnove „službenog” dopisivanja i dodavanje privitka poruci. Nakon toga knjižničarka i učenici uspješno su razmjenjivali uratke, komentare i ideje u virtualnom svijetu.

Osim e-poštom, danas se sve češće komunicira putem različitih društvenih mreža, aplikacija, mrežnih stranica itd.

Tako se u OŠ Dubovac u Karlovcu već nekoliko godina koristi Edmodo, vjerojatno najveća svjetska društvena mreža namijenjena učenju, poučavanju te razmjeni materijala i iskustava. Putem nje povezati se mogu učitelji, učenici i roditelji, uz „pozivnicu”, na siguran i zaštićen način. Besplatna je i jednostavna za korištenje te prilagođena svim mobilnim uređajima.

2 12

TEMA BROJA

Od brojnih pogodnosti koje Edmodo nudi, najčešće se koriste one za razmjenu informacija putem objava (postova). Učenicima je, također, vrlo zanimljiva aktivnost mrežni kviz koji organizira knjižničarka. Barem dva puta godišnje svi prijavljeni mogu sudjelovati u informativno-edukativnom kvizu gdje se sve, od uputa do proglašenja pobjednika, odvija online. Velik odaziv sudionika najbolji je pokazatelj uspješnosti, kao i činjenica da do sada nije bilo potrebno organizirati uvodnu radionicu. Naime, učenici su se odlično snašli u digitalnom svijetu prateći naputke i koristeći ponuđene mrežne izvore.

Sljedeći korak su virtualni razredi koje je moguće oblikovati pomoću alata kao što su Glogster, Storybird ili Animoto, posebno ako se radi o njihovoj „edukativnoj inačici”.

Osim što služe za izradu audiovizualnih digitalnih materijala, nude i mogućnost komunikacije između svih sudionika putem mrežne stranice u obliku komentara, odnosno javnih ili privatnih poruka. Takva vrsta komunikacije nadilazi vrijeme i prostor, postaje brža te potiče učenike da odgovorno planiraju vlastito (slobodno) vrijeme.

članovi grupe Mladi knjižničari digitaliziraju i pripremaju za objavu na mrežnoj stranici.

Primarni cilj je razvijati digitalnu kompetenciju te poticati i promicati ljubav prema pisanoj riječi, razvijati jezičnu i gramatičku pismenost te, u konačnici, sačuvati unikatne radove naših učenika.

Proces digitalizacije podrazumijeva skeniranje slikovnica, obradu slikovnog materijala, prepisivanje teksta te oblikovanje digitalne slikovnice. Konačno, dokumentu se pomoću alata ISSUU dodaje efekt listanja stranica te ga se smješta na mrežnu stranicu knjižnice, točnije stranicu Digitalne zbirke u kojoj je za sada osam učeničkih slikovnica.

Budući da se radi o višegodišnjem projektu, svake godine novi (zainteresirani) učenici imaju priliku samostalno raditi sa suvremenom tehnikom te razviti kritički, ali i kreativni odnos prema digitalnim alatima, odnosno tehnologiji.

I dok jedni po prvi puta koriste navedeno, oni koji su već svladali njezino korištenje postaju njihovi mentori prakticirajući na taj način međuvršnjačko učenje.

Sličan projekt odvija se i u Osnovnoj školi Ivana Cankara u Zagrebu. Naime, u školi se svake godine organizira literarni natječaj za zainteresirane učenike. Prošle šk. g.

(2105./2016.) dogovoreno je da se pristigli radovi pohranjuju u digitalnom obliku te objave na mrežnoj stranici škole.

Pripremu materijala vodi knjižničarka s grupom Mladih knjižničara koji uređuju tekstove, dodaju im odgovarajući slikovni materijal te oblikuju konačan izgled svake stranice. Ovako uređenom materijalu dodaje se „dojam listanja stranica” pomoću alata ISSUU, a konačni rezultat je digitalna zbirka učeničkih literarnih radova.

Isti alat poslužit će i za završno oblikovanje dokumenta 60 godina postojanja OŠ Ivana Cankara. U tijeku je prikupljanje slikovnog i tekstualnog materijala koji svjedoči o povijesti škole, ali i o njenoj svakodnevici, za što je zadužena Novinarska družina pod vodstvom profesorice Hrvatskoga jezika i knjižničarke. Plan je da se po završetku svih aktivnosti uredi „digitalna spomenica” koja će biti dostupna na mrežnoj stranici škole.

Kroz rad na oblikovanju ovakvih digitalnih zbirki ostvaruje se korelacija nekoliko nastavnih područja, tj. predmeta (Hrvatski jezik, Informatika, Likovna kultura), čime školska knjižnica ispunjava jednu od svojih osnovnih zadaća – postaje multidisciplinarno i multimedijsko središte škole.

Slika 4.: Ilustracija Andree Petrlik Huseinović za pozivnicu stručnog skupa HČD-a, 8. 9 . 2017.

Digitalizacija u knjižnici Digitalizacija građe u školskoj knjižnici najčešće ovisi o interesu i entuzijazmu knjižničara pa se, u kontekstu odgojno-obrazovnog rada, veže uz izvannastavne aktivnosti ili posebne projekte. Jedan takav odvija se u OŠ Dubovac od 2006. g. pod nazivom Digitalna zbirka učeničkih slikovnica. Učenici, sudionici natječaja Moja prva knjiga, donose svoja autorska likovno-literarna djela u knjižnicu gdje ih

13

Izvori: 1. DIGCOMP: A Framework for Developing and Understanding Digital Competence in Europe. http://ftp.jrc.es/EURdoc/JRC83167.pdf (pristupljeno 9. ožujka 2017.).

2. Digital agenda for Europe. http://ec.europa.eu/digital-agenda (pristupljeno 9. ožujka 2017.).

3. Europa 2020. http://ec.europa.eu/europe2020/europe-2020-in-a-nutshell/index_hr.htm (pristupljeno 9. ožujka 2017.).

TEMA BROJA 9. https://issuu.com/ 10. https://storybird.com/ 11. https://www.edmodo.com/about 12. http://www.mojaprvaknjiga.com/index.php?option=com_ content&view=article&id=65&Itemid=82 13. http://www.os-dubovac-ka.skole.hr/skola/knjiznica/digitalna_zbirka 14. http://www.os-dubovac-ka.skole.hr/skola/knjiznica/e_kviz 15. http://www.os-dubovac-ka.skole.hr/skola/knjiznica?ms_ nav=aam 16. https://www.os-icankara.hr/

4. IFLA-ine smjernice za školske knjižnice. 2016. Hrvatsko knjižničarsko društvo. Zagreb.

5. Nacionalni okvirni kurikulum. Zagreb. http://mzos.hr/datoteke/Nacionalni_okvirni_kurikulum.pdf (pristupljeno 9. ožujka 2017.).

6. Sigurnost djece na internetu: modul: Priručnik za roditelje 7. i 8. razreda osnovne škole: Sigurnih pet za sigurniji net. http://www.petzanet.hr/Portals/0/Users/009/09/9/Roditelji_ Modul_4.pdf (pristupljeno 9. ožujka 2017.).

7. https://animoto.com/ 8. https://edu.glogster.com/

Digitalna pismenost studenata: izazovi za visokoškolsko obrazovanje dr. sc. Dejana Golenko dejana@pravri.hr

Uvod Suvremene teorije obrazovanja i bolonjski proces naglašavaju važnost aktivnog sudjelovanja studenata u nastavi, kao i veliku ulogu različitih informacijskih izvora u obrazovnim procesima zbog stalnog i brzog razvoja informacijske tehnologije i promjena u visokoškolskom obrazovanju.

Lazić-Lasić, Špiranec i Banek Zorica navode da su po svojim značajkama novi obrazovni prostori hibridni, hipermedijski, elektronički i mrežni te da u takvom okruženju pojedinci uče istovremeno iz analognih i digitalnih izvora te aktivno ulaze u potragu za informacijama. U takvu obrazovnom okruženju razvijanje informacijskih vještina studenata dolazi do punog izražaja. Student mora poznavati razne vrste izvora i mogućnosti pristupa, mora posjedovati sposobnosti razvoja učinkovite strategije pretraživanja kako bi se iz velikoga broja dostupnih informacija odabrala relevantna i kvalitetna, mora znati tumačiti rezultate, sažeti novo znanje te učinkovito i etički valjano prenijeti znanje drugima.

Kako bi pratile navedene promjene u obrazovnom sustavu, visokoškolske knjižnice na sveučilištima trebaju mijenjati svoju tradicionalnu ulogu mjesta čuvanja i pohrane knjiga u suvremena informacijska središta s pristupom različitim izvorima informacija koja sudjeluju u izradi i provedbi programa informacijskog opismenjavanja svojih korisnika.

Primjerice, Knjižnica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci kao visokoškolska knjižnica specijalizirana je za pravno područje pa je i njezin rad prvotno usmjeren na pravne znanstvenike, studente prava, ali i druge korisnike, pravne praktičare i dr. Korisnicima knjižnica omogućava pristup elektroničkim medijima i korištenje izvora u tiskanom i digitalnom obliku. Knjižničari veliku pozornost 2 14

posvećuju edukaciji korisnika koja u novonastalom digitalnom okružju i zbog promjena u obrazovnom okruženju institucije (bolonjski proces) dobiva na osobitom značaju.

Stoga organiziraju i provode različite neformalne programe informacijskog opismenjavanja namijenjene studentima na svim godina studija na različitim kolegijima u uskoj suradnji s nastavnim osobljem.

Zbog nesustavne edukacije studenti na svim godinama studija posjeduju različite razine temeljnih informacijskih kompetencija, ali i potrebnih informacijskih vještina u području prava. Zbog toga se neki od njih ne znaju koristiti knjižničnim uslugama (u fizičkom prostoru i e-uslugama), ali niti ne posjeduju informacijske vještine u području prava (npr. pretraživanje i vrednovanje pravnih baza podataka).

Cilj istraživanja i istraživačka pitanja S obzirom na opisani problem, pitanja koja proizlaze u tom kontekstu su: • Koje izvore učenja studenti s obzirom na navedene promjene u obrazovanom okruženju koriste te koji faktori utječu na njihov izbor izvora za učenje?

• O čemu ovisi izbor formata koji koriste za učenje?

• Koliko izvor za učenje ovisi o zahtjevima znanstvenog osoblja (strategijama nastave, tehnikama poučavanja, upućuju li ih na određeni format)?

• Koji su stavovi nastavnog osoblja o postojećim i potrebnim informacijskim kompetencijama studenata ključnim za razvijanje njihovih cjeloživotnih kompetencija, potrebnih ne samo tijekom akademskog obrazovanja nego u i njihovu budućem radu?

TEMA BROJA

• Kakvo je obrazovno okruženje ustanove i potiče li ustanova razvijanje potrebnih informacijskih vještina studenta?

mrežni katalog Knjižnice Pravnoga fakulteta, ali rijetko koriste druge mrežne kataloge. Studenti koji su polazili neki oblik informacijskog obrazovanja potvrdili su kako im je ono pomoglo da brže i jednostavnije dođu do potrebnog izvora za učenje. Studenti koji nisu polazili takav oblik edukacije ponajviše se oslanjaju na svoje vještine korištenja interneta i e-izvora koje su razvili tijekom života te često nemaju unaprijed postavljene tehnike i strategije pretraživanja. Jedan od glavnih problema im je prepoznavanje i vrednovanje relevantnog izvora informacija i u tiskanom i digitalnom obliku, kao i pravila citiranja pravnih propisa.

Nastavnici su iz osobnog iskustva svjesni promjena u obrazovnom okruženju zbog razvoja informacijske tehnologije i novih trendova u obrazovanju (e-učenje, cjeloživotno obrazovanje). Tako je, primjerice, do prije 15-ak godina većina nastavnika temeljila svoje istraživanje na korištenju knjižnične građe u inozemnim i hrvatskim knjižnicama, ponajprije knjiga i znanstvenih članaka u znanstvenim časopisima. Danas kao prvi korišteni izvor najčešće navode internet i pravne baze podataka. Ističu važnost razvijanja dodatnih vještina, posebno informacijskih vještina kod studenata i dobivanja uputa ili nekog oblika edukacije o vrednovanju i pretraživanju različitih izvora informacija, a koje bi studentima omogućile skraćivanje puta dolaženja do relevantne informacije. Smatraju da bi knjižničari bili kompetentni za provedbu programa. Naglašavaju i prednosti korištenja interneta jer im omogućava brzo, jednostavno i učinkovito dolaženje do potrebne informacije. S druge strane, upozoravaju i na njegove nedostatke, a to je prevelik broj različitih izvora te problem relevantnosti i problem određivanja najkvalitetnijeg i najpouzdanijeg izvora.

Od studenata očekuju aktivno sudjelovanje u istraživačkom postupku i korištenje novih tehnologija u izradi studentskih radova. Zbog promjena u visokoškolskom obrazovanju smatraju da je povećan opseg studentskih obveza (povećan broj kolokvija), studenti su obvezni polaziti predavanja, ispiti se provode češće u pismenom obliku, a manje su zastupljeni usmeni oblici ispitivanja studenata što može uzrokovati nedovoljno razvijanje usmenog izražavanja. Ističu i važnost posjedovanja komunikacijskih vještina u kontekstu poslovne korespondencije e-poštom te poznavanja stranih jezika, osobito engleskoga jezika koji će im pomoći u pronalaženju relevantnih informacija na internetu. Nastavnici uočavaju i veliki broj karakteristika Google-generacije: smatraju da su današnji studenti dosta površni u istraživanju i pronalaženju relevantnih informacija te nedovoljno zainteresirani i nesamostalni u izvršavanju nekih obveza. Zaključuju da studenti, premda im je dostupan puno veći izbor i pristup različitim izvorima informacija negoli prije 20-ak godina, nedovoljno koriste i poznaju relevantne pravne baze podataka. U izradi studentskih radova najčešći problemi su citiranje pravnih propisa te tumačenje pozitivnog prava (primjena pravnih

Cilj je rada na temelju istraživanja iskustva studenata o korištenju izvora u svakodnevnom radu i učenju te na temelju istraživanja mišljenja nastavnika o potrebnim informacijskim kompetencijama studenata potaknuti raspravu o važnosti razvijanja digitalne pismenosti studenata.

Metodologija Odgovore na ova pitanja potražili smo na studiji slučaja provedenoj na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Za bolje razumijevanje informacijskog ponašanja i preferencija korisnika koristila se kvalitativna metoda studije slučaja kao kontekst u kojem su korištene dvije istraživačke metode: metoda fokus-grupe i metoda standardiziranog intervjua.

Plan i izvođenje istraživanja provedeni su u dva dijela.

Prvi dio istraživanja obuhvatio je istraživanje studenata o izboru izvora za učenje, kako pristupaju samim izvorima u svakodnevnom radu i učenju te o čemu ovisi izvor formata koji koriste za učenje. Uzorak je obuhvatio 15 studenata treće godine studija koji su pohađali informacijsko obrazovanje i one koji nisu polazili takav oblik edukacije. Drugi dio istraživanja obuhvatio je istraživanje stava nastavnog osoblja Pravnog fakulteta u Rijeci o informacijskim vještinama i potrebama današnjeg studenta. U istraživanju je primijenjen namjerni uzorak i obuhvatio je 12 ispitanika iz redova nastavnog osoblja.

Rezultati istraživanja Studentima prava pri izboru izvora za učenje presudni su faktori: brzina, jednostavnost i dostupnost izvora te preporuka nastavnog osoblja o korištenju izvora (knjige i članci) koji su u tiskanom obliku dostupni u Knjižnici fakulteta. Prvi izbor formata im je tiskano/papirnato izdanje bez obzira na to radi li se o knjizi, skripti ili članku u časopisu ili zakonu i sudskoj praksi. Glavni izvori učenja su im udžbenici i hrvatski zakoni, no vole koristiti skripte i prezentacije s predavanja koje su dostupne na alatu Moodle. Internet im služi za pronalaženje potrebnog izvora za učenje ili za slobodno vrijeme, ali ne i za učenje. IKT ima veliku ulogu u njihovom učenju, ali samo kao alat koji im olakšava pristup ili izradu potrebnih materijala za učenje te razmjenu informacija o ispitima ili seminarima. Internetu najčešće pristupaju s prijenosnog računala i mobitela. U njihovom ponašanju uočavaju se karakteristike Google-generacije koja je odrastala uz IKT. Važna im je brza i lako dostupna informacija, ponajviše koriste Google kao tražilicu, ne idu u dubinu istraživanja (površni su), pronaći će lakši put kako bi što brže riješili zadatak, a komunikacija i interakcija s kolegama studentima im je iznimno važna te sudjeluju u društvenim mrežama (Facebook). Često koriste

15

TEMA BROJA

s druge strane, trebao posjedovati neke temeljne vještine pismenog i usmenog izražavanja da bi mogao sudjelovati u programu. Istodobno, od svih sudionika navedenog procesa zahtijevaju se već potrebna stečena znanja korištenja informacijsko-komunikacijske tehnologije.

Opisani potrebni preduvjeti vezuju se na drugi važan element, a to je da koncept digitalne i informacijske pismenosti mora biti ugrađen u strateške dokumente institucije.

Stoga je nužno poticati uvođenje formalnih programa informacijskog opismenjavanja na visokoškolskim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Važnost provođenja takvih programa ključno je promicati i zagovarati i među nastavnim osobljem i vodstvom institucije kao dijelu ključnih dionika obrazovnog procesa visokoškolske institucije. Zajedničkom suradnjom svih sudionika obrazovanog procesa u kreiranju i provedbi programa informacijskog opismenjavanja studenata pridonijelo bi se razvijanju općih generičkih informacijskih vještina, ali i razvijanju specifičnih kontekstualnih informacijskih vještina u području prava.

propisa koji su na snazi). Jedna skupina nastavnika smatra da studenti često precjenjuju svoje informacijske vještine u pronalaženju relevantnih izvora. Druga skupina nastavnika precjenjuje vještine studenata jer smatra da nemaju problema u pronalaženju potrebne informacije jer su te vještine stekli odrastajući uz tehnologiju i tijekom svoga osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja.

Osim informacijskih vještina, smatraju da kod studenata treba više inzistirati na važnosti usmenog i pismenog izražavanja, osobito hrvatskoga jezika i pravopisa te da moraju posjedovati neko opće obrazovanje koje trebaju steći tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja.

Zaključak Analizom rezultata uočava se važnost provođenja programa informacijskog opismenjavanja s obzirom na promjene u visokoškolskom obrazovanju i razvoj informacijsko-komunikacijske tehnologije. Digitalna pismenost pomaže studentima da korištenjem informacijskih izvora pretražuju, vrednuju, istražuju i razvijaju svoja znanja i vještine, samostalno pronalaze i kritički vrednuju informacije te tako predstavljaju kompetencijsku podlogu za učenje utemeljeno na suvremenim obrazovnim polazištima. Problem koji se pojavljuje je što se takav oblik edukacije provodi sporadično pa time informacijske vještine ne stječu svi studenti, nego samo oni koji su polaznici programa. Knjižničari provode programe na poziv predmetnog nastavnika u neformalnom dogovoru, dakle navedeni programi nisu obvezni i nisu uključeni na formalnoj razini visokoškolske institucije.

Pritom je potrebno uzeti u obzir i preduvjete koji se temelje na prijašnjim pozadinskim iskustvima te stečenim informacijskim vještinama i kompetencijama svih sudionika obrazovnog procesa da bi programi bili provedivi: primjerice, ne posjeduju li knjižničari ili nastavnici određena pedagoška znanja za sudjelovanje u programima informacijskog opismenjavanja ili nisu dovoljno osviješteni o važnosti takvih programa, tada neće niti sudjelovati u provedbi programa, odnosno ne mogu sudjelovati u programu pa je time i ugrožena sama kvaliteta procesa. Student bi,

Izvori: 1. Golenko, Dejana; Vilar, Polona; Stričević, Ivanka. 2013.

Information literacy skills of law students: Challenges for academic librarians. Scientific seminar with international participation Training models and best practices: Proceedings. Ur. Todorova, Tanja; Stoikova, Dobrinka. Izdavateljstvo „Za bukvite – O pismenenja”. Varna, Bugarska. 36-54.

2. Lazić-Lasić, Jadranka; Špiranec, Sonja; Banek Zorica, Mihaela. 2012. Izgubljeni u novim obrazovnim okruženjima – pronađeni u informacijskom opismenjivanju. Medijska istraživanja 18/1. 125-142. http://hrcak.srce.hr/index. php?show=clanak&id_clanak_jezik=127116&lang=hr (pristupljeno 6. travnja 2017.)

3. Špiranec, Sonja. Virtualna učionica NSK ili kako su knjižnice zakucale na vrata e-učenja.2004. Edupoint 4/25.

4. Williams, Peter; Rowlands, Ian. 2007. Information Behaviour of the Researcher of the Future; Work Package II: The Literature on Young People and Their Information Behaviour. London. www.ucl.ac.uk/slais/research/ciber/downloads/GG%20Work%20Package%20II.pdf (pristupljeno 7. travnja 2017.).

Demokratski simptom – Aaron Swartz Katarina Peović Vuković kpvukovic@ffri.hr Imajući u vidu specifičan postav suvremenih digitalnih medija i mreže te dijalektičke procese koji stoje u pozadini današnjeg znanstveno-tehnološkog stanja, a koje se pogrešno može činiti kalcificiranim, možemo izdvojiti neke djelatne procedure koje su u neprestanom dodiru i čiji suod-

nosi tvore živo tkivo onoga što zovemo konfliktom u sferi proizvodnih snaga. Te procedure predstavljaju i odgovore na ustoličenu tehnološku paradigmu digitalnih medija i distributivne mreže.

Možemo reći da gotovo postoji opći konsenzus oko pi2 16

TEMA BROJA

Naravno, trebamo biti oprezni kako ne bismo suvremeni konflikt shvatili kao sukob dviju strana. Emergentna kapitalistička samoregeneracija ključna je u sadašnjem trenutku.

Emergentne industrije ne mogu se opisati tradicionalnim modelima. U tom smislu one se zajedno s industrijskim konzervativizmom suprotstavljaju piratima i hakerima, no istovremeno one ulaze s njima i u koalicije, a protiv klasičnih industrija. Pravna bitka protiv piratstva, odbačeni i nadolazeći zakoni koji bi ciljali ograničenju temeljno disperzirane, distributivne strukture interneta nisu denuncirani samo iz očišta progresivnih kultura. Industrijski konzervativizam ima puno ozbiljnijeg protivnika – agente kapitalističke samoregeneracije, internetske divove kao što su, primjerice, Google i Facebook.

One su fundamentalno drugačije od rezidualnih kultura koje žive i prakticiraju na temelju taloga (ostatka) – kulturalnog i društvenog – neke prethodne društvene formacije, kako je ovu dinamiku opisao Raymond Williams (Williams 1977: 122). Riječ je o emergentnim kulturama koje se opet dijele na dvije skupine: alternativne i opozicijske kulture.

Dok alternativne kulture stvaraju drugačiji način života kako bi ih se ostavilo na miru, opozicijske emergentne kulture neprestano stvaraju nova značenja i vrijednosti, nove prakse, nova znamenja i iskustva kako bi promijenile društveni poredak i stekle moć (Williams 1977: 123). Bez obzira na snagu sukoba između opozicijskih i vladajućih, opozicijske kulture nikada neće prijeći granice središnjih djelatnih i vladajućih definicija (Williams 1977: 124). Kooptacija, aproprijacija alternativnih oblika postaje važan dio dinamike hegemonije. Drugim riječima, kako bi bila učinkovita, svaka kultura uključuje barem dva partikularna sadržaja: „autentični” popularni sadržaj i njegovu „distorziju” putem odnosa prema dominaciji i eksploataciji” (Žižek 1999: 184).

Takav je poredak jedino moguć u „postideologijskom” univerzumu kasnog kapitalizma. U tom poretku hegemonija je pojavni oblik, formalna distorzija/premještanje ne-ideologije (Žižek 1999: 185). Tako temeljni materijal kapitalističke entropije osiguravaju ne rezidualne nego novonastale procedure. Upravo one imaju osigurati status quo u svijetu koji traži stalnu reformaciju i inovaciju. Paradoksalno, upravo emergentne kulture tako trebaju osigurati da se u zapadnim neoliberalnim društvima ništa supstancijalno ne mijenja.

Optimizam postoji, a temelji se na tome da neke suvremene procedure predstavljaju simptomatski, kulturalni višak koji ne može biti asimiliran (ransijerovski „dio bez udjela”). Iako demokratski simptomi bivaju neutralizirani u obliku emergentnih opozicija, uvijek preostaje višak: danas se on pojavljuje u obliku digitalnog aktivizma. Iako emergentna kapitalistička samoregeneracija ovisi o nekim elementima viška – demokratskog simptoma i demokratskog pragmatizma, ona ga može apsorbirati samo kroz

ratstva ili preuzimanja filmova, glazbe, programa i drugih proizvoda kulturnih industrija (čak 70 % korisnika smatra mrežno piratstvo prihvatljivim). Piratstvo je kršenje autorskih prava koje se odvija putem mrežnih stranica i platformi kao i pojedinačnih subjekata. Ono može biti shvaćeno kao čisti princip užitka – jednostavno prisvajanje proizvoda kulturnih industrija. Ipak, ta procedura stvara jedan od najsnažnijih ekonomskih konflikata unutar postojećeg postava.

Istovremeno, iako generira sukob unutar proizvodnje u kasnom kapitalizmu, najčešće ne predstavlja oblik revolucionarne aproprijacije sredstava za proizvodnju. Izlaganje će se posvetiti slučaju Aarona Swartza kao jednoj specifičnoj točki kontradikcije i nerazmjera između pukog kršenja autorskih prava i slijeđenja načela egalitarnosti i participativnosti u demokratskim društvima. Pokušat će se pokazati kako su ta načela u sukobu s kapitalističkim načinom proizvodnje.

Swartz je 2011. g. javno objavio znanstvene članke s komercijalne digitalne knjižnice JSTOR koji su zaštićeni autorskim pravom. Sudski proces i kazna koja je slijedila (trideset i pet godina zatvora i milijun dolara) ovog je aktivista navela na samoubojstvo 2013. g. Hegelovskim rječnikom: slučaj upućuje na konkretno univerzalno, na to da se univerzalne kategorije potvrđuju samo u svojoj negaciji.

Hegelijanski koncept „konkretnog univerzalnog” ključan je kako bi se prakticiralo konkretnu univerzalnost – univerzalnost koja se sama mora sučeliti sa svojim „nemogućim” primjerom, primjerom koji ga potkopava. Nije li čin dijeljenja akademskih članaka, čin čiste otvorenosti, paradigmatski akt zagovora osobnih sloboda i jednakosti? Istovremeno, nije li potreba da se propituje dominantna paradigma – u ovom slučaju komercijalna usmjerenost znanosti – čin u strogom smislu nedogmatski, znanstven, ukoliko znanost definiramo kao ono što se može dovesti u pitanje (u strogom smislu to je argument Karla Poppera i njegova razlikovanja znanosti od dogme)? Drugim riječima, ne čini li se kako se Aaron Swartz preradikalno držao upravo liberalno-demokratskih principa i nasljeđa prosvjetiteljstva na kojima je utemeljeno moderno društvo? Takvo konkretno univerzalno, simptom kao partikularni element koji potkopava temelje općeg vjerovanja, pojavljuje se u okrilju digitalne kulture i globalne mreže od njihovih početaka (slučajevi zviždača, također, pripadaju konkretnom univerzalnom globalne mreže, kao i niz sličnih slučajeva dijeljenja kao što su Gigapedia ili recentni slučaj repozirotija sci.hub i njegove inicijatorice Alexandre Elbakyan). Još i šire – globalna mreža u cjelini funkcionira kao simptom koji ukazuje na nedosljednosti liberalnog projekta pokazujući kako on može biti suspendiran u svakom trenutku u ime tržišne ekonomije. Ovu ćemo proceduru zato nazvati demokratskim simptomom. Kao demokratska gesta per se, demokratski simptom jednostavno odbija participirati u simboličkom poretku ignorirajući postojeću mračnu istinu demokracije – da je ona poredak koji štiti privilegiranu manjinu.

17

DOGAĐANJA TEMA BROJA

prevladavanje njihova temelja – neprofitne usmjerenosti, odnosno u obliku koji je sustavu manje-više prihvatljiv.

S obzirom na ovu dijalektiku i dinamizam, neprestanu redefiniciju odnosa između djelatnih procedura, nemoguće je definirati ishod. Iako su procedure demokratskog simptoma subverzivne, one isto tako predstavljaju stalno vrelo preoblikovanja, delezovski, nove reteritorijalizacije vladajuće hegemonije. Ipak, aproprijacija se može odviti

samo u obliku distorzije temeljnih pozicija. Otuda crpimo optimizam.

Izvori: 1. Williams, Raymond. 1977. Marxism and Literature.

Oxford University Press. New York.

2. Žižek, Slavoj. 1999. The Ticklish Subject: The Absent Centre of Political Ontology. Verso. London – New York.

DOGAĐANJA Hrvatsko čitateljsko društvo u projektu Čitateljski program za zatvorenike i djecu Snježana Berak Kristina Čunović Smjernicama za knjižnične usluge za zatvorenike (Vibeke i Locke 2007.) koje su osmišljene kao vodič u planiranju, provedbi i evaluaciji knjižničnih usluga za zatvorenike.

Namjera im je trajno osnažiti svijest da zatvorenici imaju temeljno pravo na čitanje. Razdvojenost obitelji u kombinaciji s lošim/nedostatnim roditeljskim vještinama vode u porast stope anksioznosti, depresije i agresivnosti među djecom utamničenih roditelja.

U zatvorima u Hrvatskoj, uz sve poštivanje Europskih zatvorskih pravila (2006) i Standardnih minimalnih pravila za postupanje sa zatvorenicima (1955) koji nalažu uređenje i korištenje priručne knjižnice, prikladnog sadržaja, nema posebnih programa poticanja čitanja, osim povremene usluge iz neredovitih donacija knjižne građe, građanskih i civilnih inicijativa, odnosno suradnje s narodnim knjižnicama.

Udruga roditelji u akciji – RODA tijekom provedbe projekta ma#me – osnaživanje zatvorenica za roditeljsku ulogu i uključivanje na tržište rada, financiranog sredstvima Europske unije – počela je razvijati alternativne komunikacijske kanale za povećanje i/ili održanje bliskosti roditelja i djece. Čitateljski program proveden s majkama u Kaznionici u Požegi prepoznat je kao kvalitetan model koji bi se mogao proširiti i na očeve jačajući tako i njihovu roditeljsku ulogu. Tijekom 2016. g. RODA je kao „prirodnog” partnera pozvala Hrvatsko čitateljsko društvo da zajednički nastave razvijati Čitateljski program za roditelje i djecu u zatvorima. Osnažen novim kompetencijama, proveden je u tri kaznionice – Kaznionici i zatvoru u Požegi, Kaznionicama u Glini i Lepoglavi (sredstvima Ministarstva socijalne politike i mladih) te krajem 2016. g. i u Zatvoru u Zagrebu (sredstvima Gradskog ureda za socijalnu skrb i osobe s invaliditetom Grada Zagreba), ovoga puta za očeve

mr. sc. Ljiljana Sabljak hcd@hcd.hr U Hrvatskoj više tisuća maloljetne djece ima roditelje u zatvorima: procjena je da ih je godišnje oko 13 000. Ta su djeca nevidljiva za zajednicu, ranjiva, neki su i sami neposredne žrtve, no svi su posredne žrtve postupaka svojih roditelja. S odlaskom roditelja na izdržavanje kazne zatvora i dijete i roditelj i dalje imaju pravo i potrebu za održavanjem međusobnih bliskih kontakata. Održavanje odnosa između roditelja u zatvoru i djeteta nužno je za uravnoteženo odrastanje i nadvladavanje razvojnih kriza djeteta. Ovaj se odnos može održavati kroz posjet roditelju u zatvoru ili kroz drugu vrstu kontakta: putem pisama, pošiljki ili putem telefona. Statistika nam govori da, iako imaju pravo na posjet roditelju i preko 60 puta u godini (posjeti vikendom i praznikom), prosječni broj posjeta djece iznosi samo četiri puta godišnje. Neka djeca svoje roditelje posjećuju češće, ali neka ih ne vide godinama. Nekoliko je razloga za tako mali broj posjeta: udaljenost, siromaštvo i nespremnost obitelji na održavanje kontakta s roditeljem u zatvoru, uglavnom zbog nepoznavanja važnosti takvog odnosa za dijete.

Zatvorenici čine najveću kategoriju ljudi kojima se zakonski ograničuju njihova prava, ali valja imati na umu da zatvorenici, iako su osobe lišene slobode, ne prestaju biti građani koji ostvaruju neka druga prava poput prava na čitanje, informaciju, obrazovanje i sl. Civilne udruge i knjižničarska zajednica desetljećima ulažu napore u povećanje svijesti institucija i cjelokupne javnosti o važnosti čitanja i uloge knjižnica u obrazovnim i rehabilitacijskim programima penalnih institucija. Programi ciljanog čitanja temelje se na već usvojenim standardima, primjerice na 2 18

DOGAĐANJA TEMA BROJA

živosti i očekivanim rezultatima, ali i potaknuta kreativnost i osobni entuzijazam sudionika da ga provode. Uvodno je vođena ciljana rasprava o tematskom i problemskom okviru na podlozi književnog djela. Uslijedilo je čitanje djela s prekidima na ključnim mjestima kako bi se „ušlo” u sam tekst, odnosno komentiralo ili dodatno poticalo na slušanje direktnim obraćanjem djetetu, primjerice imenom. Zaključno je uslijedio završni razgovor i vrednovanje (refleksija) o pročitanom. Svakako treba naglasiti i dio radionice koji se odnosi na važnost glasnog čitanja djetetu od najranije dobi kao i isticanje koristi koje čitanje donosi.

zatvorenike. Program se provodio tijekom 2015. i 2016. g. kada su zatvorenici dobili slikovnice i knjige prilagođene dobi djece (0 – 18 godina). Knjige su birale stručnjakinje, dječje knjižničarke i dobre poznavateljice novije dječje književnosti, članice Hrvatskoga čitateljskog društva, koje su i održale radionice za roditelje zatvorenike i zatvorske službenike. Roditelji zatvorenici su prema uputama i savjetima s provedenih radionica čitali odabranu priču (slikovnicu ili odlomak iz knjige) obraćajući se svome djetetu, a službenici zatvora pomogli su im da priču snime te da se snimka pošalje djetetu. Tijekom trajanja ovog pokusnog projekta roditelji zatvorenici nisu imali nikakvog troška sudjelovanja (knjige, DVD-i, diktafoni, omotnice i poštanske marke osigurani su sredstvima iz natječaja).

Današnje tehnologije omogućuju djetetu uživanje u dobrobiti čitanja naglas i onda kad roditelj nije u blizini.

Slušajući snimku i listajući knjigu ili slikovnicu, dijete razvija vještine slušanja, mašta, vježba zadržavanje pažnje i obogaćuje rječnik. Barem jednako toliko važno je povezivanje roditelja i djeteta kroz trenutke čitanja i slušanja priča, unatoč preprekama koje ih dijele. U intimnom i čarobnom trenutku dijeljenja lijepe priče kroz „zvučnu slikovnicu/ knjigu” koju dobiva od roditelja dijete dobiva priliku imati roditelja zatvorenika uza sebe, a roditelj – darovati djetetu dio sebe.

U okvirima čitateljskog programa namijenjenog zatvorenicima cilj aktivnosti ciljanog čitanja bio je istovremeno posvetiti posebnu pozornost obiteljskom povezivanju, prije svega zatvorenika i zatvorenica s njihovom djecom, te poticati čitanje i probuditi čitalačke želje i interese. Uz svu raznolikost individualnih želja i čitalačkih navika u neposrednom radu, u radionicama, valjalo je ponuditi knjigu, uz preporuku, tematski i dobno prilagođenu za djecu i mladež te proniknuti u sve različitosti njihovih kulturnih navika, potreba i interesa.

Evaluacija programa Opći podatci prikupljeni ispunjenim evaluacijama od strane očeva zatvorenika iz sve tri kaznionice ukazuju na to da više od polovice očeva zatvorenika žive u istom kućanstvu s djecom (59,4 %). Majka (ili skrbnik) djece dopuštaju 78,1 % zatvorenika da kontaktiraju djecu telefonskim putem, a jednak je i postotak viđanja djece i očeva uživo.

Odgovarajući na pitanje jesu li aktivnosti u kojima su sudjelovali u okviru čitateljskog programa (odabir knjige, čitanje i snimanje te slanje snimke) pomogle zbližavanju njih i djeteta, očevi ističu pozitivne emocionalne promjene (Pomogle su jer su pojačale, potvrdile naše emocionalne veze, osjećaj bliskosti, povezanosti, povjerenja, brige…), poboljšanje komunikacije između njih i djeteta (Pomogao je sigurno, a na način da imamo više tema za razgovor i bolju komunikaciju.) te obostranu korist (Ukratko, uljepšali ste mi 2 mjeseca života i meni i mojoj djeci.). Jedan otac ističe kako je svjestan koliko je važno sudjelovanje očeva u programu: Dok sam čitao priče za svoju djecu imao sam osjećaj da su ona tu zbog mene i mogao sam ih zamisliti kako me slušaju. Poslije smo često razgovarali o tome te nam je to bila lijepa uspomena. Neka su djeca snimku podijelila s prijateljima, pa jedan otac navodi: Tata, pročitala sam knjigu, to je dječja knjiga, meni je smiješna. Ali CD mi je super, nisam znala da znaš tako dobro čitati, pustila sam CD i svojim prijateljicama, da čuju tvoj glas i da čuju kako čitaš,...!.

Reakcije svoje djece mnogi očevi opisuju kao sreću i oduševljenje. Većinom su zadovoljni izborom knjiga, tek nekoliko očeva spominje mogućnost većeg odabira literature. Očevi zatvorenici smatraju da im osoblje kaznionica daje veliku potporu pri provođenju aktivnosti čitateljskog programa i ne štede riječi pohvale za njihov angažman i profesionalnost.

Iz prijedloga za unapređenje programa možemo iščitati da kod većeg broja očeva zatvorenika postoji želja da izrade videosnimke kako bi ih djeca mogla vidjeti tijekom čitanja slikovnica/knjiga. Drugi prijedlozi uključuju veći izbor knjiga, upoznavanje sa sadržajem knjiga, bolje uvjete snimanja, želju da se aktivnosti programa provode češće

Radionica ciljanog čitanja sa zatvorenicima Svi sudionici radionica upoznati su sa svrhom i ciljem čitateljskog programa, nakon čega su izrazili pristanak na dragovoljno sudjelovanje u programu. Prezentirana su im sva književna djela koja će imati na raspolaganju, anotirana i svrstana prema dobnim skupinama djece i mladih kojima su namijenjena. Definirana su očekivanja i čitalačke tehnike uz naglasak važnosti samog čitanja kao emotivnog susreta s literarnim djelom i slušateljem istovremeno. Podijeljeni su savjeti zatvorenicima za potrebom njihovih obraćanja djetetu i komentara tijekom čitanja. Time je pojačana motivacija zatvorenika za čitanje i za posredni susret s njihovom djecom. Potom su odrađene pokazne radionice u trajanju od dva sata za zatvorske službenike i očeve-zatvorenike.

Sudionicima (zatvorenicima i prisutnim djelatnicima kaznionice) predstavljen je čitateljski program u svojoj odr-

19

DOGAĐANJA TEMA BROJA

cijski listić. Povratno je stiglo deset ispunjenih evaluacija, od kojih su u ispunjavanju njih devet direktno sudjelovala i djeca zatvorenika. Sva djeca su rekla da ih je poklon razveselio, da im je drago čuti tatin glas te da će slušati CD ponovno jer im se čini kako je tata bliže dok slušaju CD. Žele da im tata opet pošalje ovakav poklon. Njih osmero je izjavilo i da će tati reći kako im se poklon sviđa i/ili će mu napisati pismo te nacrtati i poslati mu nešto iz priče.

Odrasli su članovi obitelji, također, dali visoke ocjene, a najvišim su ocjenama procijenili da program ojačava povezanost s ocem, odnosno da poklon pridonosi očuvanju bliskosti s ocem. Jednako visoke pohvale stižu i u pogledu toga da je dijete sretnije te da se osjeća sigurnijim. Sva djeca su poslušala CD i on ih je razveselio te su uživala slušajući glas svoga oca. Većina odraslih članova izjavila je i da dijete želi pisati ocu te mu želi više u posjet. Bili su i zamoljeni da vlastitim riječima ukratko napišu misle li kako aktivnosti pomažu povezivanju djeteta s roditeljem koji je u zatvoru i ako da, kako je program djelovao na njihovu obitelj. Dobiveni su opširni odgovori s naglaskom podrške programu.

i čitanje lektire za zatvorenike i djecu. Pri procjeni vjerojatnosti ponovnog sudjelovanja u aktivnostima čitateljskog programa od 1 (ne bih sudjelovao) do 5 (sigurno bih sudjelovao) 93,8 % zatvorenika izjavilo je da bi sigurno sudjelovalo u programu. Čak 90,6 % zatvorenika označilo je kako bi sudjelovali u programu kada bi kupovali knjige o vlastitom trošku iz kaznioničke kantine. Očevi zatvorenici koji su sudjelovali u čitateljskom programu iznimno su zadovoljni što možemo zaključiti iz visokog postotka procjene vjerojatnosti ponovnog sudjelovanja (94 % daje najvišu ocjenu) i spremnosti na kupnju knjiga o njihovom trošku (91 %).

Evaluacije su provedene i među zatvorskim službenicima koji su bili neposredno uključeni u čitateljski program.

U odgovorima naglašavaju da je program obogatio već postojeće povezanosti te otvorio novi oblik komuniciranja primjeren djeci. Jedna od službenica opisuje kako su kroz program očevi mogli naglasiti djetetu važnost čitanja knjiga samim time što su oni pročitali knjigu, a time i djetetu neposredno rekli „važan si mi”. Reakcije očeva na program članovi osoblja opisali su veoma pozitivno u sve tri kaznionice.

Obiteljima zatvorenika koji su sudjelovali u čitateljskom programu poslane su evaluacije s molbom da odrasli član obitelji i dijete, ukoliko je dovoljno staro, ispune evalua-

Izvor: http://www.roda.hr/udruga/projekti/citalacki-program-za-roditelje-i-djecu-u-kaznionica ma/dovrsena-prva-evaluacija-citateljskog-programa-za-zatvorenike. html

NOVOSTI IZ OGRANAKA O radu sisačkog ogranka Hrvatskoga čitateljskog društva Iva Dužić hcdsisak@gmail.com Ogranak Sisak Hrvatskoga čitateljskog društva sa sjedištem u Narodnoj knjižnici i čitaonici Vlado Gotovac Sisak u 2016. g. se različitim aktivnostima, akcijama i manifestacijama bavio poticanjem čitanja te nastojao razvijati svijest o važnosti knjige, čitanja i pismenosti. U skladu s dobrom praksom nastavili smo sa sudjelovanjem u kampanji Čitaj mi!, obilježili Međunarodni dan pismenosti te bili aktivni sudionici organizacije i provedbe Nacionalnog natjecanja u čitanju naglas. Pojedini članovi ogranka istaknuli su se književnim djelovanjem, a pojedini osnivanjem i vođenjem čitateljskih klubova.

U okviru kampanje Čitaj mi! članice sisačkog ogranka sudjelovale su u akciji Čitam, dam, sretan sam kojom je prikupljeno 517 slikovnica i knjiga za djecu. Paketi su darovani potrebitim odjelima Opće bolnice dr. Ivo Pedišić te sisačkom Domu zdravlja. Također, u okviru kampanje

Čitaj mi! već treću godinu zaredom članice sisačkog ogranka sudjeluju u projektu Žirkovi rujanski dani koji provodi Ustanova za zaštitu prirode Sisačko-moslavačke županije. Čitanjem priče o hrastu Julijusu i pjesme o njegovu klonu Žirku sudjeluju u osvještavanju važnosti očuvanja prirode.

Nadalje, uoči božićnih i novogodišnjih blagdana održane su dvije prigodne pričaonice za djecu vrtićke dobi, a tom je prilikom izloženo i božićno izdanje promotivnog stolića kampanje Čitaj mi!. Članovi ogranka sudjelovali su na izbornoj skupštini HČD-a 22. travnja 2016. Delegatkinja ogranka Sisak na izbornoj skupštini bila je članica Andreja Čop.

U lipnju 2016. održana je dodjela nagrade za najbolji rukopis poezije za djecu i mlade Kitica u organizaciji Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade te promocija nagrađene zbirke u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogri2 20

DOGAĐANJA TEMA BROJA

zovića u Zagrebu. Pobjednica je Iva Dužić, predsjednica ogranka Sisak, s rukopisom Sve što vrijedi.

Na dječjem odjelu Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac Sisak osnovan je čitateljski klub kojega su djeca nazvala Ključ čitanja. Voditeljice kluba, koji se od osnivanja sastaje jednom mjesečno, članice su sisačkog ogranka Nataša Bujas, Iva Dužić i Silvija Kušanić.

Također, na dječjem odjelu prigodnom izložbom i radionicom obilježen je Međunarodni dan pismenosti. Siščani su se prisjetili vremena kada su njihovi sugrađani međusobno komunicirali pisanjem pisama. Postav izložbe činila

su pisma iz obiteljskih riznica sisačkih obitelji koja pričaju stare obiteljske priče.

Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak organizator je Nacionalnog natjecanja u čitanju naglas, a članice sisačkog ogranka Nataša Bujas, Iva Pavušek-Rakarić i Iva Dužić ujedno su i članice organizacijskog tima te aktivno sudjeluju u organizaciji i provedbi natjecanja. Članica prosudbene komisije 2016. g. za stariju kategoriju natjecatelja bila je Kristina Čunović, dopredsjednica Hrvatskoga čitateljskog društva.

O radu splitskog ogranka Hrvatskoga čitateljskog društva Grozdana Ribičić grozdana.ribicic@gmail.com Splitski ogranak Hrvatskoga čitateljskog društva osnovan je u rujnu 2015. s ciljem da se i grad Split pridruži hrvatskim i međunarodnim naporima ove udruge u promicanju i unapređivanju čitanja i pismenosti. Članice ogranka su predstavnice različitih profila i različite dobi, ali istih interesa – razvijati svijest o utjecaju čitanja i važnosti pismenosti te razmjenjivati znanja i iskustva o tome, prvenstveno u svojoj sredini, ali i globalno.

Prvu akciju splitski ogranak organizirao je sa županijskom udrugom za djecu i mlade s teškoćama čitanja, pisanja i učenja Duxy i OŠ Pujanke u kojoj radi članica HČD-a psihologinja Jadranka Radnić koja je detektirala potrebu dodatnog educiranja i informiranja učitelja i profesora o disleksiji. Predavačica je bila logopetkinja Zora Jović.

Nakon toga pokrenut je Facebook-profil ogranka s ciljem da Splićane i građane šire zajednice obavještavamo o svemu što se tiče našeg ogranka i njegovih ciljeva i zadataka (https://www.facebook.com/hcd.split/). Tako smo obavještavali o svemu što se događa u Splitu, ali i u Hrvatskoj te smo prenosili neke informacije iz svijeta vezane uz knjigu, čitanje i pismenost. Facebook-profil počinje se pratiti i po njemu počinjemo biti prepoznatljivi. Preko njega promičemo pjesnike i književnike, pozivamo na njihove promocije i čitanje knjiga (neke promocije su članovi ogranka moderirali), na književne, knjižnične i nakladničke programe, natječaje i akcije. Na taj način promičemo i nacionalnu kampanju za promicanje čitanja naglas djeci od rođenja Čitaj mi!, kao i nacionalnu kampanju za osobe s teškoćama čitanja i disleksijom I ja želim čitati!. Članovi ogranka aktivno sudjeluju u kampanjama držeći predavanja i informirajući različite skupine o njima (knjižničare, roditelje, odgojitelje, učitelje...). Isto tako promiču akcije vezane uz Međunarodni dan darivanja knjiga, projekt Tete i barbe pričalice Split – čitanje djeci koja se liječe u KBC-u Split, a na Facebo-

Slika 5: Kviz Ivane Roguljić u GKMM Split

ok-profilu redovito oglašavaju vijesti e-Biltena HČD-a. Nadalje, ogranak podržava nacionalne manifestacije Noć knjige i Noć muzeja, a članovi sudjeluju u njima. Ogranak je u sklopu Noći muzeja 2017. organizirao program za djecu i odrasle na Zvjezdanom selu Mosor pa je Grozdana Ribičić, predsjednica splitskog ogranka HČD-a, za djecu pripremila program Knjige i dinosauri, a za odrasle su članice Lada Burić, Nada Arar-Premužić i Grozdana Ribičić pripremile glazbeno-književni kolaž Čitamo glazbu, u kojem je bilo riječ o prožimanju različitih vrsta umjetnosti. Isti program ponovljen je i u dvorani Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu. O tim je događanjima pisala i Slobodna Dalmacija. Za ovogodišnju Noć knjige naša članica Ivana Roguljić, apsolventica Hrvatskoga jezika i književnosti, organizirala je uspješan i dobro posjećen zabavni kviz za maturante u Gradskoj knjižnici Marka Marulića Split. Marina Meić, pedagoginja i dopredsjednica ogranka, na 8. okruglom stolu o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade GKMM-a Split održala je zanimljivo izlaganje Mogući utjecaji na formiranje uzora kod djece i mladih. Naše mlade članice Anita

21

DOGAĐANJA TEMA BROJA

Ivanović, Ivana Roguljić i Marina Meić dugogodišnje su volonterke u knjižničnim programima malih škola stranih jezika, voditeljice i članice čitateljskih klubova i kao takve odlične su ambasadorice našeg društva.

Splitski ogranak se u akcijama povezuje i surađuje s gradskim knjižnicama u Splitu i Splitsko-dalmatinskoj

županiji, Hrvatskim knjižničarskim društvom, Društvom knjižničara u Splitu, Filozofskim fakultetom u Splitu, Klubom trudnica i roditelja Split te mnogim drugim udrugama, ustanovama i institucijama smatrajući da to znatno pridonosi lakšem ostvarivanju ciljeva i zadataka te boljoj vidljivosti i prepoznatljivosti u društvu.

Okrugli stolovi o strategijama i motivaciji – želja za ubrzanjem promjena Snježana Berak, mag.bibl. snjezana.berak@knjiznica-bjelovar.hr Hrvatsko čitateljsko društvo (HČD) kao nacionalna udruga osnovana u svrhu promicanja i istraživanja čitanja i svih vrsta pismenosti tijekom svog djelovanja, a to je više od dvadeset godina, ima bogatu praksu organiziranja stručno-obrazovnih skupova namijenjenih stručnjacima raznih profila (odgajateljima, nastavnicima, profesorima, knjižničarima, nakladnicima, pedagozima, defektolozima, psiholozima, pedijatrima itd.). Izdaje stručno-informativno glasilo Hrčak u kojem članovi društva, izlagači na skupovima i autori knjiga pišući, promišljaju, dijele provjerene i ostvarene rezultate svojih istraživanja i rada na područjima kojima se primarno bave, a usko je vezano uz čitanje i pismenost.

Međunarodni dan pismenosti (8. rujna) prigoda je koju HČD koristi kako bi skrenuo pozornost na teme koje smatra aktualnima, važnima i nužnima da se o njima govori i na njima radi, kao i da pobudi zanimanje građana za čitanje i knjigu što je ujedno i trajna njegova zadaća. Prošlogodišnji stručni skup pod nazivom Motivacija i strategije za poticanje čitanja realiziran je uz financijsku pomoć Ministarstva kulture RH. Motivacijom za čitanje razumijevamo sve ono što dovodi do učenja i čitanja te određuje smjer, intenzitet, trajanje i jačanje kompetencija kao što su radoznalost, informiranost i kreativnost. Stručnim skupom se željelo saznati što utječe na motivaciju za čitanjem i njen intenzitet, na koje načine knjižničari, profesori, djelatnici udruga i ustanova te izdavači motiviraju, potiču sklonost prema čitanju kod građana svih dobi, razvijaju pozitivne stavove i mišljenja o čitanju, naglašavaju vrijednosti čitanja, nagrađuju trud i proširenje interesa čitatelja te potiču motivaciju za čitanje. Svatko od sudionika u procesu čitanja – obitelj, škola, knjižnice, nakladnici, udruge, sveučilišta i dr. – na svoj način motivira na čitanje i potiče kulturu čitanja. Ciljevi skupa bili su razvoj čitalačke pismenosti i poticanje čitatelja na aktivno i kritičko čitanje, poticanje suradnje svih sudionika uključenih u programe čitanja, pozicioniranje HČD-a kao stručne udruge koja promiče kulturu čitanja

u skladu s mogućnostima svakog pojedinca djelotvornim programima koji motiviraju i potiču kulturu čitanja kod djece u ranoj i predškolskoj dobi, osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj dobi, predstaviti rad, kao i izložiti programe poticanja čitanja odraslih.

Stručna javnost temu je ocijenila izuzetno važnom te se ideja o organiziranju regionalnih skupova u obliku okruglih stolova, a koji bi uključili knjižničare školskih i narodnih knjižnica, učitelje i profesore Hrvatskoga jezika, ukazala kao potreba. Prvi takav skup pod nazivom Strategije čitanja u okviru Županijskih stručnih vijeća školskih knjižničara osnovnih i srednjih škola Bjelovarsko-bilogorske županije, Županijskih stručnih vijeća nastavnika Hrvatskoga jezika osnovnih i srednjih škola Bjelovarsko-bilogorske županije te Županijske matične službe Narodne knjižnice Petar Preradović Bjelovar okupio je 24. studenog 2016. u Bjelovaru stotinjak sudionika. HČD kao pokretač odigrao je svoju ulogu i navedeni ciljevi započeli su s ostvarivanjem.

U plenarnom dijelu skupa održano je predavanje dr. sc.

Danka Plevnika pod nazivom Kako je moguća nemoguća misija – motivacija mladih za čitanje u kojem je iznio svoju viziju problema (ne)čitanja u djece i mladih. On rad nastavnika materinskoga jezika naziva „gerilskim pothvatom” i već je na početku ustanovio da su sami protiv svih – tehnologije, školskoga sustava, inspekcije, ministarstava, agencija, roditelja i učeničkoga nečitanja. Smatra da je bit obrazovanja usaditi radost čitanja kod mladih, a ne literaturu kao muku što je osobito naglasio. Profesorica savjetnica iz Hotelijersko-turističke škole Opatija Tanja Marčan u svome izlaganju Problemi s nerazumijevanjem književnih i neknjiževnih tekstova i strategije čitanja predočila je probleme na koje nailazi sa svojim učenicima koji ne vole i ne žele čitati propisana književna djela. Ponudila je sudionicima čitav niz strategija čitanja pomoću kojih učenicima možemo olakšati čitanje i razumijevanje teško razumljivih i zahtjevnih tekstova. Uslijedio je okrugli stol Kako je nemoguća misija – moguća na kojem su, pored navedenih 2 22

DOGAĐANJA TEMA BROJA

rak uspostavljali međusobni odnosi prema istom cilju.

izlagača, sudjelovali voditelj Županijske matične službe Narodne knjižnice Petar Preradović Bjelovar prof. Ilija Pejić, prof. savjetnica i školska knjižničarka Medicinske škole Bjelovar te voditeljica ŽSV-a školskih knjižničara Bjelovarsko-bilogorske županije mr. sc Zorka Renić, prof.

Hrvatskoga jezika u OŠ Vladimira Nazora Daruvar Jasminka Kuzle, prof. Hrvatskoga jezika u OŠ Rovišće i voditeljica ŽSV-a učitelja Hrvatskoga jezika Bjelovarsko-bilogorske županije Suzana Jurić, prof. savjetnica i knjižničarka u OŠ Rovišće Mirjana Milinović i Snježana Berak, mag. bibliotekarstva, predsjednica HČD-a, koordinatorica kampanje za poticanje čitanja od najranije dobi Čitaj mi! Bjelovarsko-bilogorske županije i voditeljica Igraonice – programa za predškolsku djecu na dječjem odjelu bjelovarske knjižnice. Skupom je moderirala Nikolina Marinić, prof. savjetnica i voditeljica ŽSV-a nastavnika Hrvatskoga jezika Bjelovarsko-bilogorske županije, inicijatorica i voditeljica radne skupine za organizaciju skupa. Kratkim izlaganjem sudionici okruglog stola iznosili su svoja stajališta i informacije na temu iz područja kojim se bave. Okupljenima je dana mogućnost iznošenja i razmjene iskustava na svim nivoima, posebice stoga što je prošlo više od četiri godine i još uvijek nije donesena Nacionalna strategija za poticanje čitanja, kao ni Cjelovita kurikularna reforma. Pad interesa za knjigu i čitanje, promijenjeni načini čitanja u digitalnom okruženju i nedostatna kompetencija pismenosti za život zahtijevaju od svakog društva da se sustavno i strateški bavi pitanjima kulture pismenosti. Doneseni zaključci na bjelovarskom skupu mogući su smjerokaz i prilog razvoju novih i učinkovitih strategija za poticanje čitanja, a samim time kvalitetnijem usvajanju novih znanja.

Evo nekih od zaključaka: • Knjižničari su dobro informirani o strategijama za poticanje čitanja, ali ih teško ostvaruju jer nisu uklopljeni u nastavu i teško dolaze do učenika, ovise o kolegama nastavnicima koji im „prepuste” neki od nastavnih satova. Stoga je neophodno, s obzirom na to da još nije sustavno regulirano, na nivou škole poticati međusobnu intenzivniju suradnju knjižničara i nastavnika, ne samo Hrvatskoga jezika.

• Raditi na poticanju čitanja i nakon što učenik završi razrednu nastavu. Svi koji su na bilo koji način uključeni u rad s djecom, vezano za čitanje, trebaju biti educirani, primjenjivati stečena znanja u praksi, nadograđivati znanja i vještine koje imaju.

• Jedan od prijedloga je otvoriti internetsku stranicu koja će prikupljati primjere dobre prakse u provođenju strategija poticanja čitanja i motivacije što bi bilo od koristi ostalima. Jedno okupljanje kao što je ovo (knjižničara, nastavnika Hrvatskoga jezika i ostalih nastavnika) nikako ne bi smjelo biti jedino, nego je putem ŽSV-a potrebno organizirati određene cikluse i o svim vrstama pismenosti kako bi se zajednički korak po ko-

• Potrebna je afirmacija čitateljske nastave pomoću koje • •

•

•

•

• •

bi mladi mogli prepoznavati čitanje kao pretpostavku svog zajedničkog unutarnjeg i vanjskog života.

Radikalan zaokret učeniku kao subjektu čitanja uključuje i značajnije korištenje neknjiževnih tekstova i elektroničkih medija.

Nastavnici Hrvatskoga jezika moraju preći u ofenzivu i preuzeti nastavu digitalnog čitanja kako bi učenici dobili i digitalne čitateljske kompetencije. Trebali bi aktivnije sudjelovati i u blogosferi i na Facebooku u smislu preporučivanja knjiga koje je danas u rukama umreženih učenika te se tako angažirati u izvanškolskoj borbi za estetske kriterije ukusa.

Održivo motiviranje ne može se zasnivati samo na invenciji atraktivnih tehnika animiranja za „kampanj-ska” čitanja, nego mora omogućiti obrazovanje za cjeloživotno čitanje i učenje.

Profesori moraju pronaći načine postupnijeg i prihvatljivijeg približavanja obveznoj građi koju zahtijeva Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH, a knjižničari balansirati između te obveze i slobode izbora. Odnos između profesora Hrvatskoga jezika i knjižničara je kao odnos između liječnika i ljekarnika!

Uloga knjižničara je presudna za donošenje odluke o nastavku čitanja mladih jer su oni, posebice školski knjižničari, u svakodnevnom kontaktu s učenicima i u prilici da prate način na koji oni biraju knjige.

Edukaciju nastavnika potrebno je provoditi u smjeru daljnjeg osvjetljavanja glavnih problema u poticanju čitalačke pismenosti kod djece i mladih.

Potrebno je nastavnicima pružiti ohrabrenje u korištenju novih metodičkih pristupa nastavi književnosti koji bi djecu i mlade približili čitanju.

Stručni skupovi s istim izlagačima na temu Poticanje čitanja u djece i mladih i Motivacija i strategije poticanja čitanja održani su prema istom modelu u Karlovcu 9. siječnja 2017. i u Novom Marofu 12. siječnja 2017.

Prema receptu bjelovarskog okruglog stola s dodatkom začina održan je i Međužupanijski stručni skup o temi čitanja u suradnji HČD-a, Pučkoga otvorenog učilišta Novi Marof i Županijskih stručnih vijeća učitelja i nastavnika Hrvatskoga jezika, knjižničara i nastavnika Hrvatskoga jezika Varaždinske i Međimurske županije, a pod pokroviteljstvom Varaždinske županije. Skupu je nazočilo dvjestotinjak zainteresiranih sudionika. Nakon plenarnog dijela organiziran je okrugli stol na kojem su sudjelovale viša stručna savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje prof.

Mirela Barbaroša-Šikić i Maja Zrnčić, prof. iz Ministarstva kulture RH, te, uz goste predavače, učitelji i nastavnici praktičari sa svojim primjerima dobre prakse: prof. savjetnica iz Prve gimnazije Varaždin Tatjana Ruža, prof. iz Elektrostrojarske škole Varaždin Valentina Šinjori, prof. savjetnica iz

23

DOGAĐANJA TEMA BROJA

Mahično i voditeljica ŽSV-a učitelja Hrvatskoga jezika s temom Komunikacijski pristup tekstu – motivacijski izazov, pristup koji podrazumijeva višesmjernu komunikaciju u razredu, učitelja/nastavnika koji vlada emocionalno-socijalnim kompetencijama i komunikacijskim vještinama, pronalazi najbolje tehnike, metode i oblike rada koje će njegove učenike dovesti do spoznaja, postignuća i zadovoljstva kako u čitanju tako i u radu na tekstu. Drugačiji, a opet u mnogim segmentima podudaran pristup književnom djelu ponudila je Matilda Marković, učiteljica Hrvatskoga jezika u OŠ Draganići, suvoditeljica ŽSV-a i diplomantica na specijalističkom studiju dramskog odgoja, koja je nazočne uputila u metodu nazvanu Devet okvira udaljenosti od teksta i radnje prema Dorothy Heathcote, metodu koja podrazumijeva učitelja u ulozi koji vodi „iznutra”, neprimjetno, čime se obrću klasične uloge u razredu. Budući da koriste igru kao temelj, dramske su metode izvrstan model kako učenicima približiti nastavne sadržaje bilo koje vrste.

Suočeni s činjenicom ostvarenja ispodprosječnih rezultata hrvatskih učenika u području čitalačke pismenosti u posljednjem PISA-inom istraživanju te suočeni s činjenicom da još uvijek nisu prihvaćeni spomenuti dokumenti kao pokušaj promjene postojećih nastavnih planova i programa, nastavnici Hrvatskoga jezika shvatili su da su prepušteni sami sebi i da, unatoč informatizaciji, zastarjelim programima i obveznoj lektiri moraju učiniti najbolje što mogu kako bi odgojili čitatelja. I sada ponovo treba naglasiti važnost povezivanja narodnih i učeničkih knjižnica sa školama kako bi knjižnice postale prepoznatljivo mjesto neformalnoga učenja, ali i vidljive u procesu poticanja i razvoja čitalačke pismenosti učenika. Tomu pridonosi i nacionalna kampanja za poticanje čitanja Čitaj mi! kojom se potiče čitanje djeci od najranije dobi i koja broji samo pozitivne rezultate svojih nastojanja. Njome Hrvatsko čitateljsko društvo, Hrvatsko knjižničarsko društvo i drugi partneri promoviraju kako je dovoljno samo 15 minuta dnevno čitanja naglas za cjelokupni djetetov razvoj. Edukacija mladih roditelja u sklopu je brojnih programa kampanje.

Nakon svega postoji vjera da će pokrenute brojne aktivnosti pomaknuti stvari s točke na kojoj smo sada i promijeniti sadašnju sliku stvari. Hrvatsko čitateljsko društvo zalaže se za svoje ciljeve od kojih ne odustaje, nego gradi mrežu kompetentnih, vrijednih, upornih i kreativnih stručnjaka – profesora, knjižničara i nastavnika bez čijeg udruženog rada teško može biti napretka.

Medicinske škole Varaždin Nataša Sajko, učiteljica mentorica i prof. iz OŠ Vidovec Sanja Biškup, stručna suradnica savjetnica iz OŠ Ivanec Draženka Stančić, stručna suradnica savjetnica iz OŠ Ivanovec Tanja Radiković i stručni suradnik savjetnik iz II. OŠ Varaždin Josip Rihtarić. Viša stručna savjetnica Barbaroša-Šikić osobito je istaknula važnost prilagodbe nastavnih sadržaja učenicima, izbornost i slobodu nastavnika u izboru lektire i ostalih tekstova za čitanje, a sve uz realizaciju obrazovnih ishoda propisanih nastavnim planovima i programima. Prof. Zrnčić predstavila je prijedlog Nacionalne strategije za poticanje čitanja koja bi trebala biti prihvaćena u prvom kvartalu ove godine i koja će zasigurno pridonijeti promjenama i u obrazovnom sustavu, osobito u primjenama novih metoda u poticanju čitanja.

Drugi stručni skup o strategijama čitanja u suradnji Županijskih vijeća učitelja i nastavnika Hrvatskoga jezika Karlovačke županije i HČD-a održan je u okviru manifestacije Noć knjige 2017. u Gradskoj knjižnici Ivan Goran Kovačić u Karlovcu.

Slika 6: 2. okrugli stol o strategijama čitanja u Karlovcu

Prof. Maja Zrnčić, koordinatorica radne skupine za izradu Nacionalne strategije za poticanje čitanja, upravo je na ovome skupu prvi puta objavila da će Vlada odobriti Strategiju što je potvrdila i ministrica kulture RH na otvorenju manifestacije Noć knjige 2017. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Osnovni je cilj Strategije razviti kulturu čitanja kako bi što veći broj ljudi čitao sa zadovoljstvom i razumijevanjem. Strategija bi trebala povećati osviještenost potrebe za čitanjem, ali ponuditi i niz mjera i aktivnosti za unaprjeđenje čitalačkih navika svih dobnih skupina počevši od najmlađih. Predavanje o pluriperspektivističkom čitanju lektirnih djela održala je mr. sc. Emica Calogjera-Rogić, urednica u Školskoj knjizi, istaknuvši brojne i različite perspektive pristupa tekstu koji potiču dubinsko čitanje, aktualizaciju, bogaćenje rječnika, prosudbu, raspravu, uspoređivanje i kritičko mišljenje. Izlagala je i prof. Nikolina Nikolić, učiteljica Hrvatskoga jezika u OŠ

Izvori: http://hcd.hr/2017/01/10/strucni-skup-citanje-i-citalacka-pismenost-u-karlovcu/ http://hcd.hr/2017/01/20/strucni-skup-motivacija-i-strategije-poticanja-citanja-u-novom-marofu/ http://www.citajmi.info/naslovna/ 2 24

DOGAĐANJA TEMA BROJA

Ana Sudarević – dobitnica godišnje nagrade Višnja Šeta Gordana Šutej gordana.sutej@gmail.com Snježana Berak, mag.bibl. hcd@hcd.hr

Do sada je o toj temi održala izlaganja na stručnim skupovima i konferencijama u Hrvatskoj i inozemstvu, vodila radionice te objavljivala radove u relevantnim časopisima.

Knjižničarka Ana Sudarević svojim je radom dala veliki doprinos u promicanju i unapređivanju čitanja i pismenosti.

Spomenimo samo njen osobit doprinos u istraživanju stavova i iskustva čitanja e-knjiga učenika osnovnoškolskog uzrasta koje je poslužilo kao polazište za raspravu na nekoliko nacionalnih stručnih skupova. Ana Sudarević pružila je organizacijsku i programsku podršku u organizaciji okruglih stolova s temama relevantnim za uspješnije poslovanje te podizanje svijesti o potrebi prisutnosti knjižnice u odgojno-obrazovnom procesu čiji je ona neizostavni dio.

U svom radnom okružju ističe se predanim i inovativnim radom, susretljiva je, vedra i poletna osoba koja potiče školske knjižničare, ne samo Karlovačke županije, da unapređuju svoj rad, da uče i razmjenjuju iskustva te aktivno sudjeluju u promicanju struke. Njene zapažene rezultate moguće je vidjeti na stručnim skupovima kao primjere dobre prakse. Stekla je ugled u zajednici školskih knjižničara jednako kao i u široj knjižničarskoj zajednici. Profesionalnost, stručnost i entuzijastičnost vrijednosti su koje je kao knjižničarka promovirala Višnja Šeta (1948. – 2002.), jedna od najpoznatijih promicateljica modernoga hrvatskog školskog knjižničarstva, a svakodnevno se ogledaju se u radu Ane Sudarević i kroz njen rad prenose tračak besmrtnosti gđe Šete učenicima, suradnicima i zajednici.

Dobitnica godišnje nagrade Hrvatske udruge školskih knjižničara za predani i inovativni rad te izniman doprinos školskom knjižničarstvu Višnja Šeta ove je godine Ana Sudarević. Nagrada joj je uručena na 29. Proljetnoj školi školskih knjižničara u Trogiru 7. travnja 2017.

Ana Sudarević, stručna suradnica savjetnica, školska je knjižničarka u OŠ Dubovac u Karlovcu od 2001. g. Uspješno vodi Županijsko stručno vijeće knjižničara osnovnih i srednjih škola Karlovačke županije od 2006. g., aktivno sudjeluje u aktivnostima knjižničarske zajednice na nacionalnom nivou. Sudjeluje na stručnim skupovima, objavljuje radove u relevantnim publikacijama i surađuje s lokalnim i nacionalnim udrugama koje promiču pismenost i pozitivne vrijednosti učenja.

Vrijedna članica Hrvatskoga čitateljskog društva, njegova dopredsjednica od 2006. do 2010. g. i donedavna glavna urednica časopisa Hrčak, dala je izniman doprinos svojim stručnim radom. Dugi niz godina uređuje Kalendar događanja kojeg HČD mjesečno objavljuje na stranici http://hcd.hr/kalendar/, a njeno osobito isticanje u pokretanju mnogih projekata za poticanje čitanja zaslužuje pažnju stručne javnosti.

Posebno područje njenog interesa je odgojno-obrazovni rad s korisnicima s naglaskom na suvremene tehnologije.

Zajedno u pismenosti! dr. sc. Ann-Sofie Selin aselin@abo.fi Reading Association (IRA), osnovan je pododbor koji je uskoro prerastao u IDEC (International Development in Europe Comittee) – Europski Slika 7: Ann-Sofie Selin, pred- odbor IRA-e (danas ILA-e). sjednica FELA-e Nakon političkih promjena kasnih 80-ih u IDEC se uključuju nove udruge iz Nizozemske, Estonije, Mađarske, Švicarske, Islanda, Latvije, Grčke, Slovenije, Portugala, a 1997. g. i iz Hrvatske. Princip europske suradnje je da se

Europa ima dugu tradiciju suradnje u promicanju pismenosti. Organizacije i pojedinci koji se bave čitanjem, pisanjem i učenjem počeli su se povezivati već 50-ih godina prošlog stoljeća. U mnogim su zemljama formirane volonterske organizacije koje su dodatno ojačale povezanost među državama. U prvom valu, do kraja 70-ih, formirana su nacionalna društva za promicanje pismenosti u Danskoj, Velikoj Britaniji, Švedskoj, flamanskoj i frankofonoj Belgiji, Luksemburgu, Francuskoj, Finskoj, Saveznoj Republici Njemačkoj, Austriji i Irskoj. Godine 1979. u sklopu Međunarodne čitateljske udruge, u to vrijeme International

25

TEMATSKI TEMAOSVRTI BROJA

su zainteresirane za rad u našem društvu. Kao dobrovoljna organizacija imamo i znanja i radnu snagu, ali nedostatak sredstava koči ostvarenje svih naših vizija. Zbog toga je 2008. g. osnovana FELA – Udruga europskih čitateljskih društava. FELA je sa svojim članicama već odigrala značajnu ulogu u financiranju projekta ELINET od strane EU. Iako u fazi prilagodbe statuta kako bi joj moglo pristupiti više članova, FELA je sa svojih 28 članica postala pravna osoba i polako preuzima ulogu IDEC-a.

IDEC, FELA, IRA/ILA, CroRA, FinRA i mnoge druge kratice označavaju dobrovoljne organizacije koje rade na promicanju jednakih mogućnosti u obrazovanju i opismenjavanju za sve. CroRA – Hrvatsko čitateljsko društvo član je FELA-e i IDEC-a. Iz Hrvatske ima i nekoliko pojedinačnih članova ILA-e (bivše IRA-e).

Zajedništvo nas jača. Samo će zajedno naše organizacije imati povijesnu ulogu u ostvarenju vizija u budućnosti. Rad za pismenost je rad za mir. To je danas važnije i potrebnije u Europi i svijetu više nego ikad. A zajedno smo najjači!

društva u nastajanju, kao ona iz Poljske i Slovačke, pozivaju na polugodišnje sastanke Odbora i njegov rad. Tijekom 90ih u IDEC je uključen Izrael, a u novom tisućljeću društva iz Bugarske, Rusije, Češke, Kosova, Latvije, Makedonije, Španjolske, Rumunjske i Litve.

Europske su konferencije okosnica našeg profesionalnog rada, druženja i povezanosti. Sve je počelo s prvom konferencijom o pismenosti u kolovozu 1948. u Kopenhagenu. Nakon šest nordijskih konferencija 1977. g. u Francuskoj je organizirana prva europska konferencija. Druga konferencija održana je 1979. g. u Finskoj u suradnji s Finskim čitateljskim društvom (FINRA) na Sveučilištu Joensuu. Nakon toga su se svake druge godine počele održavati europske konferencije u suradnji IDEC-a i nacionalnih udruga. Tako je 2005. g. 14. konferencija održana u Zagrebu u organizaciji IDEC-a i Hrvatskoga čitateljskog društva.

Od samog svog osnutka IDEC se drži načela jednakog statusa svake pridružene udruge. Jasno navodi da je svaka udruga članica koja je voljna raditi na promicanju pismenosti dobrodošla, i to bez obzira na jezik, nacionalnost i vjeru. Postoje i druge institucije i organizacije koje

Podržimo obrazovanje, suprotstavimo se neznanju!

TEMATSKI OSVRTI Predškolska djeca pred malim ekranima – prvo nacionalno istraživanje Iako mala djeca ne moraju nužno gledati određeni ekran, čak i kada je on u njihovoj blizini, njihova će pažnja odlutati prema dinamičnim slikama i zvukovima. Stoga je drugi važan pojam zasićenost ekranima, a odnosi se na ukupan broj ekrana u kućanstvu.

Ipak, u suvremenoj znanstvenoj literaturi mali je broj istraživanja koja proučavaju navike korištenja digitalnih tehnologija kod djece predškolske dobi te njihov utjecaj na razvoj. S druge strane, djeca su već od prvih dana svog života okružena ekranima te je vrlo vjerojatno da će provesti vrijeme pred njima prije nego što naprave prve korake ili izgovore prve riječi. Iako Američka akademija pedijatara u svojim preporukama ističe kako djeca mlađa od dvije godine ne bi uopće smjela provoditi vrijeme pred ekranima, istraživanja pokazuju da čak 90 % djece mlađih od dvije godine koristi elektroničke medije. Prema istim preporukama djeci predškolske dobi starijoj od dvije godine trebalo bi ograničiti vrijeme provedeno pred ekranima na najviše dva sata dnevno.

Ove preporuke proizlaze iz različitih istraživanja koja su proučavala vezu između korištenja digitalnih tehnologija i dječjeg razvoja. Primjerice, djeca koja provode puno vremena pred malim ekranima imaju veći rizik od pretilo-

Gordana Buljan Flander, prof. dr. sc., ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba Anamarija Vuić, mag. psych., koordinatorica savjetodavnih linija Hrabrog telefona info@poliklinika-djeca.hr Brzo napredovanje i širenje tehnologije u posljednjih 15 godina dovelo je do različitih izazova i novih mogućnosti za ljude; broj i raznolikost različitih vrsta tehnoloških uređaja, aplikacija i usluga omogućili su napretke u ljudskom razvoju i komunikaciji, kao i različite rizike. Velik broj istraživača pokušavao je otkriti kakav utjecaj, najčešće televizijski, ekrani imaju na ljude, no kako je i sam pojam velikog broja ekrana novijeg vijeka, do prije nekoliko godina nije ga ni bilo moguće istražiti. Ipak, njihova sve veća zastupljenost u svakodnevnim životima nužno je dovela do pitanja kakvog utjecaja imaju na dječji rast i razvoj.

Screen time je pojam koji obuhvaća vrijeme provedeno pred svim ekranima te uključuje tradicionalnije medije poput TV-a i videoigara, ali i provođenje vremena pred različitim drugim digitalnim tehnologijama poput mobitela ili tableta. Osim vremena koje djeca provode pred ekranima, važno je uzeti u obzir i broj ekrana kojima su okruženi.

2 26

TEMATSKI OSVRTI TEMA BROJA

sti i više problema sa spavanjem. Također, veći screen time povezan je i s pokazivanjem manje interesa za druženje s vršnjacima te s više nasilnog ponašanja ako su djeca izložena agresivnim sadržajima na ekranima. Posebno je alarmantan podatak i da djeca koja počinju gledati televiziju prije prve godine života, a uz to pred ekranom provode više od dva sata dnevno, imaju čak šest puta veću vjerojatnost kašnjenja u razvoju govora. Istraživanja, također, sugeriraju da negativna povezanost suvremenih tehnologija i dječjeg razvoja proizlazi iz manjka verbalne interakcije s odraslim osobama tijekom vremena provedenog uz ekrane, a također se pokazalo i da obitelji u kojima se mnogo vremena provodi pred ekranima manje čitaju svojoj djeci.

Osim svega navedenog, potrebu za provedbom sveobuhvatnog istraživanja o izloženosti predškolske djece ekranima dodatno je potaknulo i to što je velik broj istraživanja proveden kako bi se ispitao fenomen vezan uz jednu ili nekoliko vrsta ekrana, no malo je istraživanja koja obuhvaćaju sve ekrane kojima su djeca izložena.

Kako bi odgovorili na pitanja koliko, kada i zašto su u Hrvatskoj djeca predškolske dobi pred ekranima te koja je uloga roditelja i drugih odraslih osoba uključenih u odgoj i skrb o djeci, Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba i Hrabri telefon su tijekom 2016. i 2017. godine proveli istraživanje o izloženosti djece predškolske dobi svim vrstama ekrana. U istraživanju je sudjelovalo 655 roditelja iz urbanih i ruralnih dijelova Hrvatske koji su izvještavali o navikama u korištenju suvremenih tehnologija te o razvoju djeteta čija je dob bila od 18 mjeseci do 7 godina.

Iz istraživanja se može vidjeti da gotovo sve obitelji u svojim kućanstvima posjeduju po barem jedan televizor, mobitel i računalo, dok 85 % obitelji posjeduje tablet, a njih 65 % igraće konzole. Također, čak 80 % djece živi u kućanstvima s pet ili više elektroničkih uređaja. Hrvatski predškolci po izloženosti malim ekranima ne zaostaju za svojim vršnjacima iz drugih zemalja – njih 97,2 % gleda televiziju, dok mobitel i tablet koristi više od dvije trećine djece. Roditelji izvještavaju i da je čak 79 % djece počelo koristiti male ekrane prije druge godine života. Osim velike zasićenosti uređajima, vidljivo je i da djeca pred njima provode znatno više vremena od preporučenog. Tako je prosječan broj sati koje predškolci provode pred ekranima 2,4 sata radnim danom te 3 sata vikendom. Iz tablice 1. može se vidjeti da svako drugo dijete u dobi od 2 do 3 godine pred ekranima provodi više od dva sata dnevno, dok taj broj do sedme godine raste na čak 71 % djece radnim danom, odnosno njih 82 % vikendom.

Unatoč čestini korištenja tehnologije, čak četvrtina roditelja svojim predškolcima ne postavlja pravila vezana uz njeno korištenje. Pravila koja roditelji postavljaju najčešće se tiču ukupno dozvoljenog vremena korištenja, dok neki roditelji provedeno vrijeme pred ekranima koriste kao oblik nagrade, odnosno kazne. Iz istraživanja je, također, vidljivo

Tablica 1. Prosječan screen time i postotak djece koja provode pred ekranima više od 2 sata dnevno

2-3 god.

4-5 god.

6-7 god.

Radni dan – prosjek

2 sata

2,4 sata

2,9 sati

Vikend – prosjek

2,3 sata

3,1 sat

3,6 sati

Više od 2 h / radni dan

50 %

60 %

71 %

Više od 2 h / vikend

52 %

76 %

82 %

da se manje postavljaju pravila vezana uz sadržaj koji dijete gleda ili koristi, što je često puno važnije od ukupnog screen timea.

Roditelji su, također, odgovarali na pitanje koliko dijete provodi u aktivnostima povezanima s čitanjem. Važno je istaknuti da na ovo pitanje čak 8 % roditelja nije odgovorilo, dok se iz odgovora ostalih roditelja može zaključiti da djeca u prosjeku provode gotovo sat vremena dnevno u aktivnostima povezanima s čitanjem. Bitno je naglasiti da ovo nisu aktivnosti u kojima isključivo roditelji čitaju djeci, nego one u kojima dijete samo čita ili mu se čita. Istovremeno, i u ovom se istraživanju pokazuje da djeca koja imaju veći screen time kasnije progovore, pri čemu čitanje ne djeluje kao zaštitni faktor.

Iz rezultata istraživanja i upita koje roditelji upućuju Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba i Hrabrom telefonu, može se zaključiti da su roditelji često zbunjeni različitim informacijama na koje nailaze te da ne znaju na koji način ograničiti djeci vrijeme provedeno pred ekranom.

S jedne strane, mediji i proizvođači naglašavaju prednosti različitih edukativnih programa putem kojih djeca mogu razvijati različite vještine, a stručnjaci ističu kako je potrebno što više smanjiti vrijeme provedeno pred ekranima. Važno je naglasiti da screen time uistinu može doprinijeti razvoju vještina kod djeteta, posebno jezičnih, no isključivo nakon druge godine života. Međutim, djeca u ovim aktivnostima ne bi trebala sudjelovati sama, bez nadzora odraslih osoba.

Djeca najviše uče upravo iz interakcije s drugima te im je kroz zajedničko korištenje digitalnih uređaja moguće pomoći u razumijevanju sadržaja koji gledaju, kao i u prenošenju onoga što uče u život izvan ekrana. Također je važno da roditelji uspostave pravila vezana uz screen time koja će vrijediti za djecu, ali i za odrasle. Neki od dobrih primjera mogu biti uvođenje zona bez ekrana (npr. za vrijeme obroka ili sat vremena prije spavanja) te provođenje zajedničkog vremena bez korištenja ikakvih tehnologija.

U radu s roditeljima važno je razumjeti njihov položaj i namjeru kojom se vode dok omogućavaju djeci korištenje suvremene tehnologije. Jednako je važno i informirati ih o svim potencijalnim rizicima koje tehnologija donosi.

Rezultati ovoga istraživanja tek su početak podizanja javne svijesti o temi provođenja vremena pred malim ekranima,

27

TEMATSKI TEMAOSVRTI BROJA

a slijedit će ih edukacija stručnjaka i roditelja. Pri tome je važno roditelje ne osuđivati, nego im pomoći da donesu zdrave i informirane izbore za sebe i svoju djecu te zapamtiti da djeca najviše uče upravo oponašanjem odraslih.

Razumijevanje posljedica dječjeg korištenja suvremenih tehnologija roditeljima može olakšati pridržavanje odluka povezanih uz te tehnologije. Također, uz educirane stručnjake i roditelje moguće je povećati vjerojatnost pozitivnog učinka koji te tehnologije mogu imati na dječji razvoj kada se primjereno koriste.

7. Garrison, M. M. ; Christakis D. A. 2005. A Teacher in the Living Room? Educational Media for Babies, Toddlers, and Preschoolers. Kaiser Family Foundation. Menlo Park, CA. 8. Garrison, M. M.; Liekweg, K.; Christakis, D. A. 2011. Media use and child sleep: the impact of content, timing, and environment. Pediatrics 128/1. 29-35.

9. Kirkorian, H. L.; Wartella, E. A.; Anderson, D. R. 2008.

Media and young children’s learning. The Future of Children 18/1. 39-61.

10. Kutscher, M. L. 2016. Digital Kids: How to Balance Screen time, and Why it Matters? Jessica Kingsley Publishers. Philadelphia, PA. 11. Mendelsohn A. i dr. 2010. Do verbal interactions with infants during electronic media exposure mitigate adverse impacts on their language development as toddlers? Infant and Child Development 19/6. 577-593.

12. Rideout, V. J.; Vandewater, E. A.; Wartella, E. A. 2003.

Zero to six: electronic media in the lives of infants, toddlers and preschoolers. http://files.eric.ed.gov/fulltext/ ED482302.pdf (pristupljeno 19. svibnja 2016.).

13. Vandewater, E. A.; Shim, M. S.; Caplovitz, A. G. 2004.

Linking obesity and activity level with children’s television and video game use. Journal of Adolescence 27/1. 71-85.

14. Zimmerman, F. J.; Christakis, D. A.; Meltzoff, A. N. 2007.

Associations between media viewing and language development in children under age two years. Journal of Pediatrics 151/4. 364-368.

15. Zimmerman, F. J.; Christakis, D. A.; Meltzoff, A. N. 2007.

Television and DVD/video viewing in children younger than 2 years. Archives of Pediatrics & Adolescent Medicine 161/5. 473-479.

Izvori: 1. American Academy of Child and Adolescent Psychiatry.

2001. Children and watching TV: Facts for families. Vl. nakl. Washington, DC. 2. Brown, A. 2011. Media use by children younger than 2 years. Pediatrics 128/5. 1040-1045.

3. Bushman, B. J.; Huesmann, L. R. 2006. Short-term and long-term effects of violent media on aggression in children and adults. Archives of Pediatrics & Adolescent Medicine 160/4. 348-352.

4. Byeon, H.; Hong, S. 2015. Relationship between Television Viewing and Language Delay in Toddlers: Evidence from a Korea National Cross-Sectional Survey. PLOS ONE 10/3. e0120663.

5. Chonchaiya, W.; Pruksananonda C. 2008. Television viewing associates with delayed language development.

Acta Paediatrica 97/7. 977–979.

6. Fish, A. M. i dr. 2008. Early childhood computer experience and cognitive development among urban low-income preschoolers. Journal of Educational Computing Research 38/1. 97-113.

Razvoj predčitačkih vještina djece rane i predškolske dobi Antonia Radeljak, mag. paed., dječji vrtić Marjan Split antonia.radeljak@vrtic-marjan.hr Dijete nije nikada premalo za slikovnice i knjige. Ne dati mu knjigu dok ne nauči čitati isto je što i ne pričati mu dok ne nauči govoriti.

Predškolske ustanove u Hrvatskoj na različite načine potiču razvoj predčitačkih vještina te se, s obzirom na to da ne postoji jedinstveni propisani program poticanja jezičnih sposobnosti i predvještina čitanja i pisanja (Kelić 2015), učitelji susreću s različitim razinama predznanja razvijenosti predčitačkih vještina.

Svaki odgojitelj treba imati spoznaje kako čitanje funkcionira u mozgu djeteta. Da bi se predčitačke vještine uspješno razvile, potrebno je razumjeti dječji mozak. Kako ističe Dehaene (2013), svaki dan u vrtiću modificira ogroman broj sinapsi. Nove neuronske mreže počinju međusobno komunicirati. Stoga, razumiju li odgojitelji ove unutarnje promjene, mogu kvalitetnije otkrivati nove strategije poučavanja. Djeca što ranije trebaju imati pristup knjigama,

Penelope Leach

Rana pismenost (emergent literacy) predstavlja sve ono što dijete zna i razvija o čitanju i pisanju od rođenja do polaska u školu. Sam pojam uveden je nakon što su brojni istraživači ustanovili važnost predškolskog perioda u pripremi za čitanje i pisanje (Yoop 2009, Čudina-Obradović 2014, Snowling 2003, Dickinson 2006, Morrow 2005). Tijekom predškolskog perioda dijete razvija predčitačke vještine o čijem razvoju ovisi budući uspjeh u čitanju i školovanju općenito kao i razvoj pozitivne slike o sebi.

2 28

TEMATSKI OSVRTI TEMA BROJA

pjesmama, svim oblicima pisane i govorne riječi jer o tome ovisi razvoj njihovog mozga. Mozak zdravog djeteta koje je bilo izloženo odgovarajućim poticajima vidno je razvijeniji od mozga zdravog djeteta koje je bilo zanemareno (Diamond 2006).

Ozračje u kojem odgojitelj potiče djecu na samostalno istraživanje, pitanjima raspiruje maštu, kontinuirano osmišljava prostor i materijale, vodi brigu o međusobnim odnosima djece te promatra proces i razinu učenja omogućava razvoj socioemocionalne kompetencije. Djeca imaju veće šanse razviti intrinzičnu motivaciju, smatrati aktivnosti korisnima i kontrolirati proces vlastitog učenja. Fizičko okruženje vrtića i uloga odgojitelja ključne su za razvoj predčitačkih vještina djece u vrtiću. U okviru fizičkog okruženja važno je centar za razvoj predčitačkih vještina bogato opremiti. Centar bi trebao biti uređen tako da dijete može pristupiti raznim materijalima i aktivnostima kad ono to želi. Trebale bi biti zastupljene sve ključne aktivnosti koje promiču čitanje, kao što su dio za pisanje, slušanje priča, izradu vlastitih priča, čime se potiče cjelovit pristup dječjem učenju. Ozračje i prostor trebali bi biti ugodni, slični obiteljskom uz kauč, jastuke, tapecirani dio. Nužna je oprema s kazetama, slušalicama, računalom, bilježnicama i pisaćim priborom, likovnim materijalom, plastifikatorom i slično.

Iznimno su bitni vizuali kao što su slike, abecede, natpisi, tekstualne poruke, časopisi, mnoštvo knjiga i slikovnica u knjižnici (Neuman 2013). Uloga odgojitelja je poticati dijete na dijaloško čitanje, bajke, izradu svojih priča i dramatizaciju priča, ciljano podučavati fonološkoj svjesnosti, poticati grupno učenje, učenje novih riječi, pisanje i pjevanje pjesmama i rima, organizirati razne posjete te tako omogućiti učenje iskustvom, obogatiti prostor multisenzoričkim materijalima (Walsh 2004).

Ključna je suradnja vrtića i obitelji, s obzirom na navedeni utjecaj obje strane, u poticanju razvoja predčitačkih vještina. Vrtić je odgovoran za poticanje partnerstva, odnosa između vrtića i škole kojeg odlikuje uvažavanje obje strane, raspodjela moći i odgovornosti (Epstein 2004). U okviru tog partnerskog odnosa vrtić može organizirati razne tematske radionice i susrete o važnosti rane pismenosti i pozvati roditelje. Važno je kontinuirano pratiti jezični napredak svakog djeteta, ne samo djece u godini pred polazak u školu i informirati roditelje o tome.

U Dječjem vrtiću Sv. Pavla apostola u Splitu u okviru akcijskog istraživanja pedagog i 6 odgojitelja detaljnije su se bavili razvojem predčitačkih vještina u djece. Uvedene aktivnosti i nove strategije poučavanja podrazumijevale su svakodnevno pričanje bajki uz korištenje predmeta koji se javljaju u bajkama. Djeca su pokazala izrazit interes prema bajkama što ih je dovelo do upoznavanja s različitim piscima, izrade predmeta iz bajki, dramatizacije, bilježenja novih riječi i povezivanja bajki s dječjim iskustvima. Odgojitelji koji dijele sobu dnevnog boravka (jutarnja i popodnevna

skupina) slijedili su dječji interes prema motoričkim igrama. Odgojitelji su uveli aktivnosti koje su povezale tjelesni pokret s učenjem abecede (ples slova, udaranje loptom slova koje izgovore i slično, pod dvorane su opremili podnim abecedama i slično).

Pedagog je odgovarajućim pitanjima poticao odgojitelje na refleksiju vlastitog rada: • Koje predčitačke aktivnosti odgojitelji provode s djecom?

• Pokazuje li snimka proces djetetovog učenja, je li i kako ga je moguće dodatno potaknuti?

• Koliko su poticajni materijali u centru za dijete?

• Postoji li dječja interakcija u predčitačkim aktivnostima?

• Koje aktivnosti razvijaju određenu predčitačku vještinu u djeteta?

• Bi li se centar mogao dodatno obogatiti materijalima?

• Kako osuvremeniti knjižnicu, učiniti je primamljivom djeci?

• Kako dokumentiraju dječji proces učenja?

• Kako bi bilješke, dječje oblike pisanja, anegdote i fotografije mogli primijeniti u radu?

• Kako djeca reagiraju na nove oblike rada i nove aktivnosti?

Nadalje, primjena teorije u praksi potaknula je odgojitelje na uvođenje interaktivnih aktivnosti za roditelje kao što su putujući ruksak s pričama koji je svaki dan bio kod drugog djeteta. Time su poticali roditelje na svakodnevno čitanje djeci i razgovor o pročitanome.

Uvođenje novih materijala i aktivnosti, posjet knjižnici i redakciji Slobodne Dalmacije, boravak roditelja čitača u grupi i dolazak pisca u skupinu potaknuli su djecu na nove korake: izradu vrtićkih novina, osmišljavanje intervjua, igre pošte i restorana, osmišljavanje stripova i kuharica te niz slikovnica koje su u vrtićkoj knjižnici na raspolaganju djeci i roditeljima. Izrada novina i slikovnica doprinijela je razvoju samopouzdanja u djece jer svi imaju priliku zabilježiti svoje misli i događaje koji su im bitni, osmisliti drukčiji kraj poznatih priča, smisliti neke nove i čitati drugoj djeci ako žele.

U vrtiću ih veseli dio koji je nazvan govornica, a omogućava djeci u bilo koje doba dana da na tom mjestu poruče drugima nešto što smatraju bitnim ili žele da svi čuju. Oformljena je knjižnica za roditelje čime se nastojalo uključiti roditelje u poticanje predčitačkih vještina i educirati ih o razvoju obiteljske pismenosti. Odgojitelji su manje svodili čitanje priče na traženje pouke priče izravnim pitanjima, a više su poticali dijaloško čitanje. Djeci su uvodili pitanja otvorenog tipa i sadržaj pročitanog povezivali s njihovim osobnim iskustvima i razmišljanjima.

Razvoj predčitačkih vještina posebno su potaknule fonološke igre s ciljem razvoja fonološke svjesnosti: igre tra-

29

TEMATSKI TEMAOSVRTI BROJA

• Razvijati motivaciju za čitanjem aktivnostima koje

ženja prvog i zadnjeg slova, rastavljanje riječi na slogove i glasove, uočavanje i stvaranje rime itd. Osmišljavane su u radu s djecom (Tjedan slova, Muzej abecede, Ruksak slova i slično) umjesto davanja naglaska samo radnim listama.

Neki od poticaja bili su pisaća mašina u grupi, računalo i materijali od kojih su djeca šila i izrađivala taktilne abecede.

djeci otkrivaju smisao čitanja i pisanja kao sredstva komunikacije.

• Što češće poticati dekontekstualiziran razgovor s djecom: razgovor nevezan za sadašnje iskustvo, razgovor prije čitanja u kojem djeca opisuju o čemu bi knjiga mogla biti, razgovor tijekom čitanja u kojem povezuju događaje, sadašnje i buduće vrijeme te razgovor nakon pročitanog gdje pričaju kako bi oni postupili i slično.

• Potaknuti djecu na prepoznavanje i pisanje slova svog imena.

• Što više povezivati oblike rane pismenosti s igrom.

Izvori: 1. Bentin, S. 1992. Phonological Awareness, Reading and Reading Acquisition, Haskins Yale 112. 167-180. http://www. haskins.yale.edu/sr/SR111/SR111_13.pdf 2. Čudina-Obradović, M. 2014. Psihologija čitanja: od motivacije do razumijevanja. Golden marketing. Zagreb.

3. Dehaene, S. 2013. Čitanje u mozgu. Algoritam. Zagreb.

4. Diamond, M., Hopson, J. 2006. Čarobno drveće uma. Ostvarenje. Lekenik.

5. Dickinson, D. 2006. Handbook of Early Literacy Research.

The Guilford Press. London.

6. Epstein, J.; Salinas, K. 2004. Partnering with families and communities. Schools as learning communities 61/8. 12-18.

7. Kelić, V. 2015. Ovladavanje čitanjem. Naklada Slap. Jastrebarsko.

8. Morrow, L.; McGee, L. 2005. Teaching literacy in Kindergarten. The Guilford Press. London.

9. Snowling, M.; Carroll, J.; Hulme, C.; Stevenson, J. 2003.

The Development of Phonological Awareness in Preschool Children. Developmental Psychology 39/5. 913–923.

10. Stričević, I. 2006. Čitajmo im od najranije dobi. Hrvatsko knjižničarsko društvo. www.hkdrustvo.hr/datoteke/130.

11. Walsh, K. B. 2004. Kurikulum za djecu 3 – 7 godina. Pučko učilište Korak po Korak. Zagreb.

12. Yoop, H.; Yoop, R. 2009. Phonological Awareness is Child’s Play. Young Children 1-9.

Slika 8. Upoznavanje abecede putem pokreta

Refleksije pedagoga i odgojitelja i redovito dokumentiranje i analiza dječjih načina učenja naglasila su neke teze o razvoju predčitačkih vještina: • Važno je prepoznati dječje interese i približiti im čitanje i pisanje preko njihovih interesa.

• Bogatiti dječji rječnik ne samo čitanjem nego svojim primjerom, rabiti rijetke i nove riječi, opisivati svakodnevne situacije, zapisivati s djecom nepoznate riječi.

2 30

PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE...

TEMA BROJA

PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE...

Kampanja Čitaj mi! u Gradskoj knjižnici Zadar u 2016. godini Željana Buljat zbuljat@gkzd.hr Gradska knjižnica Zadar u kampanju Čitaj mi! uključila se od samog početka. U planiranju i provedbi raznolikih aktivnosti djelatnice dječjeg odjela slijedile su misiju kampanje u promicanju čitanja naglas djeci od najranije dobi.

Aktivno sudjelovanje u kampanji popraćeno je objavama na internetskoj stranici iste. Obilježeni su predloženi datumi poput Međunarodnog dana čitanja naglas, Međunarodnog dana darivanja knjiga, Međunarodnog dana pripovijedanja i Međunarodnoga dječjeg dana.

Programi i aktivnosti unutar kampanje proveli su se najvećim dijelom u suradnji s dječjim vrtićima u Zadru. Za sam rođendan kampanje organizirano je čitanje u parku za djecu Dječjeg vrtića Radost Područnog objekta Vruljica. U realizaciji spomenutih aktivnosti surađivalo se s volonterima kluba mladih Klooz s kojima je ostvaren program čitanja priča u ogranku Bili brig pod nazivom Čitam ti priču koji se redovito održava od 2013. g.

S Dječjim vrtićem Sunce započeta je dostava promotivnog stalka Čitaj mi! po objektima istoimenog vrtića. Uz stalak su dostavljeni promotivni materijali i mala zbirka slikovnica koja je djeci i odgajateljicama bila dostupna u periodu dok je stalak bio u vrtiću. Cilj je bio upoznati djecu i roditelje s kampanjom. Osim toga nastojalo se uključiti objekte udaljenije od knjižnice kako bi djeca koja nisu usmjerena na dolazak u knjižnicu imala priliku upoznati njene programe i usluge, posebno one vezane za poticanje čitanja.

Odlična suradnja s Dječjim vrtićem Radost Područnim objektom Bokanjac nastavila se i u 2016. g. Zbirčica koja u PO Bokanjac postoji još od 2013. g. nadopunjena je sa stotinjak novih naslova i sada broji njih 374. Prilikom svakog posjeta organizira se čitanje priča za djecu s naglaskom na obilježavanje prigodnih datuma. Osim što je zbirčica namijenjena djeci, njome se mogu služiti i roditelji jer sadrži naslove o odgoju djece. Također, godišnje se organizira predavanje za roditelje o aktualnim temama poticanja čitanja. Posljednje održano predavanje bilo je o temi utjecaja roditelja i knjižnice u razvoju predčitalačkih vještina kod djece predškolske dobi. U suštini predavanje se odnosilo na činitelje koje čitanje ima na cjelokupan djetetov razvoj (kognitivni, socijalni, emocionalni...). Također, istaknula se važnost roditeljske uloge u stvaranju čitateljske navike kod djeteta od njegove najranije dobi, kao i knjižnice koja je partner roditelju u odgoju i obrazovanju djeteta. Predavanju je priložena lista kvalitetnih slikovnica i knjiga za djecu domaćih i stranih autora koju svake godine preporuča

Slika 9: Čitaj mi dok čekam u OB Zadar

31

Komisija za knjižnične usluge za djecu i mlade Hrvatskoga knjižničarskog društva.

Osim spomenute suradnje s dječjim vrtićima, Gradska knjižnica Zadar je u 2016. g. ostvarila i dobru suradnju s Općom bolnicom Zadar. U sklopu manifestacije Zadar čita otvorena je druga zbirka slikovnica Čitaj mi dok čekam u ambulanti dječje oftalmologije OB Zadar. Povodom iste manifestacije započeta je dostava promotivnih materijala knjižnice i kampanje u rodilište OB Zadar uz informacije o uslugama Knjižnice za bebe i roditelje, s naglaskom na program Bebinim koracima koji uključuje besplatan upis za djecu do godine dana i različite programe za bebe i roditelje.

Kontinuirano se provodi uvid u stanje malih zbirki slikovnica u ordinacijama kao i nadopuna istih. Vrijednost njihova postojanja pokazali su vrlo pozitivni rezultati upitnika provedenih u ordinacijama. Mogu se izdvojiti sljedeći komentari: Odlična ideja! Samo riječi pohvale. Puno sam sretnija kad djeca čitaju nego tipkaju po mobitelu.

Jako lijepo… velik izbor priča. Skoro svako dijete barem nakratko poseže za nekom knjigom (bar je prelista) ako mu roditelj ne uspije pročitati. Bravo! Super! Bilo bi lijepo da još obogatite sadržaj!

Izvrstan način da dijete ne razmišlja o bolesti, nego mu odlazak kod doktorice predstavlja zadovoljstvo.

Odlična usluga, olakšava uvelike čekanje na pregled, a djeca uživaju u čitanju (barem moja) i traže da im se još više čita.

PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE...

TEMA BROJA

Čitanjem se uči čitanje Svjetlana Devčić svjetlana.devcic@skole.hr U svakodnevnoj komunikaciji i susretu s učenicima na nastavi i u knjižnici te u neformalnom razgovoru o pročitanom primijećeno je da pojedini učenici imaju teškoće prilikom čitanja i teškoće u razumijevanju pročitanog.

Odlučeno je u dogovoru s učiteljicama da defektologinja provede testiranje s učenicima drugih razreda. U Osnovnoj školi Trnsko šk. g. 2012./2013. pokrenut je projekt Vježbe čitanja s razumijevanjem za učenike kod kojih se primjećuju teškoće prilikom čitanja. Dogovoreno je da će učenici kojima su potrebni pomoć i vježbe čitanja, jedanput tjedno dolaziti u školsku knjižnicu te tijekom 45 minuta sudjelovati u aktivnosti čitanja, rada na tekstu i razgovora o pročitanom.

Osim usavršavanja same tehnike čitanja, namjera nam je bila stvoriti čitalačke navike i potrebe, razviti ljubav prema knjizi i čitanju, naučiti učenike aktivno slušati, pomoći im usvojiti nove riječi kako bi obogatili rječnik i, na kraju, razumjeli pročitano. Da bi se to realiziralo, kombinirali smo sljedeće sociološke oblike rada: • frontalni rad • rad u skupini i u paru • individualni rad.

brojeva dječjih časopisa, dakle nepoznati učenicima koji su sudjelovali u projektu.

Vježbom, postupno i uz puno strpljenja, tehnika se čitanja kod većine učenika automatizirala, dakle više nisu čitali slovo po slovo, nego su riječ prepoznavali kao cjelinu. Napredak se počeo uočavati već nakon nekoliko dolazaka – kod djece se primjećivalo više samopouzdanja i nestajanje straha hoće li točno pročitati tekst. Osim toga, učenici su češće dolazili posuditi nešto za čitanje u slobodno vrijeme, a prilikom vraćanja željeli su ispričati o čemu je bila riječ u pročitanoj slikovnici, časopisu, knjizi. Kroz razgovor s djecom, ali i njihovim roditeljima, primijećeno je da su se i roditelji više uključili u rad s djecom kod kuće.

Napredak su potvrdile i učiteljice koje su primijetile da učenici sada puno lakše i bolje rješavaju pisane i usmene zadatke, češće se javljaju kako bi čitali naglas u razredu, a popravilo se i općenito ponašanje kod učenika koje ranije nije bilo uzorno. Najvećim uspjehom smatramo uključivanje učenika koji su prošli kroz vježbe čitanja s razumijevanjem u izvanškolskim projektima. Posebno je važno istaknuti prošlogodišnje i ovogodišnje uključivanje u Noć knjige, Knjižnu booksu i projekt Čitajmo naglas – čitajmo zaboravljene knjige gdje su učenici dali svoj veliki doprinos kako bismo bili uspješni na predstavljanju odabranih djela

Rad je podrazumijevao glasno čitanje, razgovor o pročitanome i rad na tekstu. Izvori su bili tekstovi iz starih

Mala slobodna knjižnica u Karlovcu Petra Grbačić petra.grbacic@gmail.com na odlazak u knjižnicu i uključivanje u čitateljski klub.

Koristila se i strategija koju nazivamo „čajanka”, a koristi se pri obradi lektire. S učenicima bi se pio čaj, sjedilo bi se u ležernijem rasporedu sjedenja i razgovaralo o lektirnom djelu. „Čajanka” kao strategija koristi se i na nastavi izvan učionice, u parku. Kao strategiju poticanja čitanja koristi se i metoda književnih kružoka kada se s učenicima razgovara o problemima iz književnih djela te se na taj način razvija kritičko mišljenje. Sve navedene strategije daju minimalne rezultate, ali i taj minimum veseli.

Nakon predavanja Izvještaj o stanju pismenosti u Republici Hrvatskoj i učinkovite metode za poticanje čitanja koje je održala Kristina Čunović 25. listopada 2016. u Gimnaziji Karlovac na Županijskom stručnom vijeću profesora Hrvatskoga jezika u srednjim školama Karlovačke županije od-

Današnji izazov svih nastavnika Hrvatskoga jezika jest kako učenike potaknuti da zavole čitanje. Nažalost, u radu u srednjoj strukovnoj školi uočava se činjenica da većina učenika dolazi s izrazitom averzijom prema lektiri, ali i općenito prema čitanju. U razgovoru s učenicima Mješovite industrijsko-obrtničke škole u Karlovcu došlo se do zaključka da su im lektire nerazumljive, preteške i sadržajem nezanimljive.

Za nastavu Hrvatskoga jezika u našoj školi koristi se nekoliko strategija za poticanje čitanja poput učeničkog predstavljanja knjige koja je na učenika ostavila poseban dojam, izlaganje o omiljenom piscu ili o najdražoj knjizi pomoću plakata i prezentacije. Učenike se organizirano vodilo u Gradsku knjižnicu Ivan Goran Kovačić u Karlovcu sa svrhom da ih moderno uređeni prostor potakne 2 32

AKTUALNO TEMA BROJA

vrijeme na praznicima. Zanimljiva činjenica jest to da je najbolji rezultat mala slobodna knjižnica dala u prvim razredima trogodišnjih zanimanja. Pogodnosti male slobodne knjižnice koriste nastavnici i stručna služba škole te se na taj način potiče ljubav prema čitanju. U protekla četiri mjeseca koliko je u školi mala slobodna knjižnica, bilo je nekoliko izlaganja na temu pročitane knjige, a neki su se učenici odlučili i na izradu plakata i prezentacija. Knjige koje su pobudile najviše interesa kod učenika su Da Vincijev kod, Vampirski dnevnici, Velika obmana i djela autorice M. H. Clark.

Najveći uspjeh slobodne knjižnice je to što su učenici rekli da su ih pročitane knjige interesirale i poticale na daljnje čitanje. Iako su rezultati minimalni, projekt Mala slobodna knjižnica svoj cilj polako ostvaruje, a to je da su učenici uzeli knjigu u ruke i pročitali djelo te kasnije i druge učenike motivirali za čitanje. Projekt je u našoj školi ostvario i više nego što je očekivano, a nastavit će se i dalje poticati te motivirati učenike za čitanje.

lučilo se pokušati s projektom pod nazivom Mala slobodna knjižnica kako bi se knjiga još dodatno približila učenicima.

Projekt je uveden u našu Mješovitu industrijsko-obrtničku školu Karlovac u suradnji s Gradskom knjižnicom Ivan Goran Kovačić u Karlovcu 5. prosinca 2016. i do sada je dva puta dopunjavana građa. Na policu je stavljeno oko devedeset knjiga čiji se broj vrlo brzo smanjio. Mala slobodna knjižnica smještena je na školskom hodniku i istaknuta je plakatima. Naravno, kompletan projekt predstavljen je u svim razredima te su neki učenici pokazali veliku znatiželju i zainteresiranost. Učenicima je jasno objašnjen koncept po kojemu je projekt zamišljen – uzmi, pročitaj, vrati, daruj.

Slobodna knjižnica oduševila ih je time što ne moraju imati članske iskaznice i što nisu vezni datumom kada knjigu moraju vratiti. Svim učenicima omogućeno je predstavljanje bilo koje knjige na način koji sami odaberu (prikaz, kritički osvrt, plakat, prezentacija, usmeno predstavljanje).

Prvi veliki pomak vidio se pred zimske praznike kada su učenici rekli kako su posudili knjige da bi si popunili

AKTUALNO 20. europska konferencija o pismenosti - Nagrada za inovativno promicanje čitanja u Europi Snježana Berak Kristina Čunović hcd@hcd.hr Predstavnice Hrvatskoga čitateljskog društva koje u partnerstvu s udrugom Roditelji u akciji - RODA provode Čitateljski program za zatvorenike i djecu preuzele su 3. srpnja 2017. u Madridu Nagradu za inovativnu promociju čitanja u Europi za 2017. godinu. Nagradu je dodijelila najveća svjetska organizacija za promicanje pismenosti ILA – International Literacy Association. U sastavu povjerenstva za dodjelu nagrade ugledni su stručnjaci Greg Brooks, Eldbjorg Tosdal Lyssand, Meeli Pandis, Ulla-Britt Persson, Pehr-Olof Roennholm, Peter Schneck, Ann-Sofie Selin, Gerry Shiel, a kojem je predsjedala Meeli Pandis.

Nagradu su Snježani Berak i Kristini Čunović, predsjednici i dopredsjednici Hrvatskoga čitateljskog društva, uručili dopredsjednik ILA-e iz SAD-a Douglas Fisher, predsjednica EU-odbora ILA-e Renate Valtin i predsjednica Udruge europskih čitateljskih društava (FELA) Ann-Sofie Selin.

Predstavnice Hrvatskoga čitateljskog društva sudjelovale su na 20. europskoj konferenciji o pismenosti čija je ovogodišnja tema Izazov za 21. stoljeće - Poticanje jednakosti suradnjom čitateljskih zajednica. Konferenciju su

Slika 10: HČD-u Nagrada za inovativno promicanje čitanja u Europi za 2017.

33

AKTUALNO TEMA BROJA

organizirale Španjolska udruga za čitanje i pisanje (AELE) i Sveučilište Complutense iz Madrida (UCM), a trajala je od 3. do 6. srpnja 2017. Članice HČD-a Kristina Čunović, Snježana Berak i Ljiljana Sabljak u suradnji s Ivanom Zanze iz RODA-e u okviru Čitateljskog programa razvile su i održavaju jednodnevne radionice za zatvorenike i osoblje, priredile su priručnik za provedbu Čitateljskog programa i listu kvalitetnih slikovnica i knjiga za djecu i mladež koje su nabavljene u okviru projekta za zatvore. Pilot-projekt provodio se među očevima u Kaznionicama u Glini i Lepoglavi te u

Kaznionici i zatvoru u Požegi. Očevi su dobili slikovnice i knjige između kojih su mogli izabrati priču za svoju djecu. Priču su čitali obraćajući se svome djetetu, a snimku na CD-u i slikovnicu ili knjigu uz podršku zatvorskih službenika poslali su djetetu. Troškove knjiga, CD-a i poštarine osigurani su iz sredstava Ministarstva socijalne politike i mladih (2015./2016.) te Ministarstva pravosuđa RH (2016.

– 2018.). Čitateljski program od ove se godine provodi u svim kaznenim tijelima u Hrvatskoj, a svrha mu je povezivanje djece i roditelja koji su u zatvorima kroz aktivnosti čitanja naglas.

COST-akcija DigiLitEY (The Digital Literacy and Multimodal Practices of Young Children) – Digitalna pismenost i multimodalne navike djece Dr. sc. Marina Kotrla Topić marina.kotrla.topic@pilar.hr ropskih zemalja: onih u kojima već postoji određeni broj istraživanja vezanih uz interakcije djece s digitalnom tehnologijom kao i onih u kojima se takva istraživanja tek počinju provoditi. Međunarodna suradnja u tom je pogledu od iznimne važnosti kako zbog dijeljenja znanja tako i zbog stvaranja budućih zajedničkih istraživačkih projekata.

U DigiLitEY-akciji sudjeluju predstavnici iz 35 zemalja.

Predsjednica je prof. Jackie Marsh (Velika Britanija), a dopredsjednica prof. Ola Erstad (Norveška). Predstavnici Republike Hrvatske su dr. sc. Marina Kotrla Topić i prof. dr. sc. Josip Burušić, oboje iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Uz njih, u akciji sudjeluju i Davorka Semenić-Premec iz Knjižnica grada Zagreba i dopredsjednica Hrvatskoga čitateljskog društva te doc. dr. sc. Jelena Jurišić s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Akcija je službeno započela u travnju 2015. i traje četiri godine.

Općenito, znanstvenici i stručnjaci koji sudjeluju u DigiLitEY-akciji dolaze iz različitih područja poput primijenjene lingvistike, računalnih znanosti, dječjih znanosti, kulturnih znanosti, područja ranog dječjeg obrazovanja, psihologije i sociologije, informacijskih znanosti, područja jezika i literature, medijskih znanosti itd. Upravo je interdisciplinarni pristup ključan za generiranje novih spoznaja u ovom istraživačkom području. COST-ova mreža integrira interdisciplinarni i međukulturalni pristup svojih članova kako bi se formirao niz tematskih znanstvenih uvida u složenu prirodu ranih vještina pismenosti u suvremenom životu djece u Europi. Ovakav je pristup nužan ukoliko želimo u potpunosti razumjeti dinamičnu prirodu komunikacije u digitalno doba.

Sve brži razvoj tehnologije i njezina prisutnost u svakodnevnom životu ističu nužnost stvaranja jedinstvene istraživačke mreže koja bi se usmjerila na traženje odgovora u pogledu potencijala za učenje koji nam pruža digitalna tehnologija.

DigiLitEY (http://digilitey.eu) predstavlja multidisciplinarnu istraživačku mrežu koja nastoji istražiti kako promjene koje donosi digitalizacija komunikacije utječu na pismenost, ali i učenje općenito kod djece u dobi do osam godina.

Slika 11. Logo COST-akcije DigiLitEY

U fokusu istraživanja su djeca u dobi od rođenja do osam godina budući da je upravo djeci u tom dobnom rasponu posvećen najmanji broj dosadašnjih istraživanja. Nadalje, upravo u toj dobi postavljaju se temelji za cjeloživotni razvoj pismenosti te je od neizmjerne važnosti osigurati razvoj rane obrazovne politike u svim zemljama članicama ove COST-akcije. Na taj bi se način našim najmlađim građanima omogućio razvoj znanja i vještina potrebnih za život ispunjen brojnim digitalnim aktivnostima.

Ova istraživačka mreža omogućuje povezivanje i suradnju znanstvenika, inženjera i stručnjaka iz različitih eu2 34

AKTUALNO TEMA BROJA

prepoznati nacionalne politike i praktičnu provedbu novih spoznaja u pogledu digitalne pismenosti. Nastoje analizirati kako je svaka pojedina tema oblikovana kulturalnim naslijeđem različitih naroda u Europi, kakav je stav nacionalnih medija prema ovoj temi i sl.

Prva radna skupina pod nazivom Digitalna pismenost u domu i zajednici nastoji prikupiti dosadašnje spoznaje o digitalnoj pismenosti djece u kontekstu vlastitog doma, ali i šire zajednice. Cilj ove skupine je sinteza istraživanja na temu roditeljske podrške u razvoju digitalne pismenosti djece u dobi do osam godina. Nadalje, znanstvenici u ovoj radnoj skupini razmatraju digitalnu podijeljenost te utjecaj socijalno-ekonomskog statusa, etničke pripadnosti, građanskog statusa (npr. izbjeglica, migrant, autohtoni stanovnik nekog kraja), spola, jezika i fizičkih sposobnosti na razvoj digitalne pismenosti. Razmatra se i pojava novih uređaja te njihov utjecaj na rano djetinjstvo, kao i status digitalne pismenosti u ranom djetinjstvu u različitim kulturama.

Naposljetku, znanstvenici u ovoj radnoj skupini planiraju kreirati plan budućih istraživanja u ovom području te ispitati implikacije koje dobivene spoznaje imaju na kreiranje obrazovnih politika u različitim europskim zemljama, na roditeljske odgojne postupke i medijsku industriju.

Druga radna skupina nosi naziv Digitalna pismenosti i multimodalne vještine male djece u formalnim i neformalnim obrazovnim ustanovama. Znanstvenici i stručnjaci u ovoj radnoj skupini nastoje objediniti trenutne spoznaje o digitalnoj pismenosti i multimodalnim vještinama u formalnim obrazovnim ustanovama, primjerice u vrtićima i školama, ali i neformalnim obrazovnim ustanovama poput muzeja i knjižnica, s posebnim naglaskom na prijenosnu tehnologiju. Uz pregled obrazovne politike u ovom segmentu, ova radna skupina nastoji ispitati i stavove te praktičnu primjenu spoznaja o digitalnoj pismenosti kod odgajatelja i učitelja.

Treća radna skupina nosi naziv Pisanje i čitanje na ekranu, a nastoji objediniti spoznaje o dječjim vještinama čitanja i pisanja uz pomoć digitalnih uređaja. Zadatak ove radne skupine je sintetizirati podatke o dostupnosti i kvaliteti upotrebe elektroničkih knjiga, o pisanju te multimodalnom dizajnu tableta. Znanstvenici i stručnjaci u ovoj skupini razmatraju i dostupnost različitih aplikacija dizajniranih za djecu najmlađih dobnih skupina. Razvijaju i nove teorije o ranom čitanju i pisanju u digitalnom dobu. Četvrta radna skupina u ovoj akciji usmjerava se na aktivnosti koje se odnose na online digitalnu pismenost te njihovu povezanost s offline pismenošću djece te je u skladu s time i njezin naziv Vještine digitalne pismenosti i njihova povezanost s vještinama pismenosti bez upotrebe digitalnih uređaja. Ova se skupina bavi i pitanjem sigurnosti djece na internetu. Jedan od ciljeva joj je i razvoj teorija o pismenosti u virtualnom prostoru, kao i teorija za objašnjenje odnosa digitalne i tradicionalno shvaća-

Nadalje, ova istraživačka mreža nastoji prepoznati nove metodologije za rad s djecom predškolske dobi te osigurati teorijski okvir koji obuhvaća iskustva digitalne pismenosti djeteta u svim područjima njegova kretanja – u vlastitom domu, vrtiću, knjižnici i sl. – na holistički i etički način.

Glavni cilj akcije je stvaranje interdisciplinarne mreže suradnika koja će raditi na poboljšanju razumijevanja digitalne pismenosti i multimodalnih vještina djece najmlađih dobnih skupina u vremenu koje obiluje brojnim novim medijima te koja će stvoriti koordinirani plan budućih istraživanja u ovom području.

Također, akcija nastoji: • Pronaći način jasnog prikazivanja rezultata do sada provedenih interdisciplinarnih istraživanja o djeci i digitalnoj pismenosti te njihovim multimodalnim navikama u kontekstu obitelji, ali i šire zajednice u kojoj žive. Ovakav prikaz ima za cilj olakšati istraživačima prepoznavanje potencijalnog jaza u prikupljenim spoznajama te razvoj koordiniranih suradničkih istraživačkih projekata.

• Prepoznati digitalne uređaje i aplikacije koje su važne za malu djecu te procijeniti njihove prednosti i nedostatke kako bi se jasnije formirale preporuke za daljnja istraživanja, ali i praktične preporuke za roditelje u pogledu njihova korištenja.

• Prepoznati najbolju praksu u pogledu učenja digitalne pismenosti i multimodalnih vještina u vrtićima i osnovnim školama diljem Europe, i to putem pregleda najvažnije literature, te razmatranje implikacija za praksu i kreiranje obrazovne politike.

• Osigurati razmjenu znanja o određenim metodološkim i etičkim pitanjima u istraživanjima digitalne pismenosti i multimodalnih vještina djece u dobi do osam godina te potaknuti inovacije u tom području.

• Omogućiti trening znanstvenika koji su trenutno u ranoj fazi razvoja znanstvene karijere te im omogućiti bolji kontakt sa stručnjacima u tom području.

• Uspostaviti aktivnu komunikaciju s različitim interesnim skupinama uključujući kreatore obrazovnih politika, praktičare početnike, grupe roditelja te predstavnike medijske industrije s ciljem istraživanja implikacija ishoda istraživanja za politiku, praksu, pedagogiju i učenje u zajednici.

Unutar DigiLitEY-mreže znanstvenici i stručnjaci sudjeluju u radu pet radnih skupina od kojih se svaka usmjerava na određeno područje, odnosno temu. Zadatak svih skupina je prikupljanje i sinteza rezultata istraživanja u međunarodnom kontekstu te objavljivanje kritičkih pregleda istraživanja u vodećim znanstvenim časopisima. Također, radne skupine nastoje prepoznati područja koja je potrebno dodatno istražiti te u tom kontekstu nastoje formirati buduće istraživačke planove. Nadalje, radne skupine imaju zadatak

35

AKTUALNO TEMA BROJA

ne pismenosti. Skupina nastoji sintetizirati istraživanja o digitalnoj pismenosti djece u virtualnom svijetu te igri u proširenoj stvarnosti.

Naposljetku, peta radna skupina pod nazivom Metodologija i etika istraživanja digitalne pismenosti nastoji objediniti trenutne spoznaje o kvalitativnim, kvantitativnim i mješovitim nacrtima istraživanja digitalne pismenosti male djece. Skupina se usmjerava i na razmatranje etičkih pitanja u istraživanjima s djecom.

U sklopu DigiLitEY-akcije do sada su održana tri veli-

ka sastanka upravnog odbora, kao i radnih skupina. Uz to, održano je i nekoliko zasebnih sastanaka radnih skupina, dvije ljetne škole, a organiziran je i niz studijskih boravaka za sudionike.

O svojim aktivnostima DigiLitEY redovito izvještava putem brošura na svojim internetskim stranicama. U najnovijem, četvrtom izdanju takve brošure najavljen je i skup Hrvatskoga čitateljskog društva Koliko smo pismeni/nepismeni - digitalna pismenost našeg doba (http://digilitey.eu/ newsletter-issue-4-now-available/).

COST-akcija European Literacy Network – sastanak i simpozij u Zagrebu Anita Peti-Stantić anita.peti-stantic@ffzg.hr Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 30. i 31. ožujka 2017. održao se radni sastanak COST-akcije pod nazivom Strengthening Europeans’ capabilities by establishing European Literacy Network (http://www.is1401eln.eu/ en/). COST-akcije započele su s radom još 1971. g. Premda su tada prva projektna područja bila telekomunikacije, promet i oceanografija, raspon tema koje su danas uključene u COST proširen je na sva zamisliva znanstvena i tehnološka područja, a ostvareni i aktivni projekti broje se u tisućama.

Kratica COST stoji za European Cooperation in Science and Technology te je dakle riječ o projektima kojima se prije svega potiče suradnja na znanstvenim i tehnološkim područjima među državama članicama EU, pridruženim članicama te ostalim državama diljem svijeta. Hrvatska se aktivno pridružila COST-akcijama 1992. g. i otada je trajno aktivno uključena u mnoge od njih.

COST-akcija koju kratko nazivamo ELN (European Literacy Network) započela je s radom ujesen 2014., a završni će se događaj u obliku kongresa stručnjaka vezanih uz pismenost i proučavanje pismenosti na raznim razinama održati u Portu u listopadu 2018. Trenutno u njoj sudjeluju stručnjaci iz 35 zemalja, kako članica EU tako i drugih zemalja. U okviru ELN-a aktivne su tri velike radne skupine (WG) o čijim se ciljevima i radu može čitati na internetskim stranicama akcije.

U Zagrebu se 30. i 31. ožujka 2017. održao radni sastanak druge i treće radne skupine, s tim da je prvi dan bio predviđen za interne rasprave aktivnih sudionika pojedinih podskupina kojima upravo ovakvi sastanci omogućuju završnu koordinaciju poslova započetih na prethodnim sastancima i raspravu o dosad postignutom i obavljenom te planiranje daljnjih procesa. U drugoj radnoj skupini koja se bavi razvojnim vidovima pismenosti (čitanja i pisanja) i obrazovanja u digitalnom svijetu sudjeluje više od 120 2 36

znanstvenika koji su se tijekom rada podijelili u nekoliko podskupina. Prof. dr. sc. Anita Peti-Stantić voditeljica je te radne skupine te podskupine koja se bavi razvojem kritičkoga čitatelja u suvremenom svijetu, s naglaskom na razvoju modela te radu s nastavnicima i učenicima u višim razredima osnovne škole i u srednjoj školi na razvoju specifičnih vještina. Uz tu podskupinu, među najaktivnijima u okviru druge radne skupine su znanstvenici koji se bave akademskom pismenošću, i to specifično procjenom studentskoga iskustva prilikom pisanja završnoga rada (diplomskog ili magistarskog). Treća radna skupina koju vodi Mark Torrance bavi se analizom i poboljšanjem postojećih tehnologija koje služe podizanju stupnja pismenosti na različitim razinama (od osnovnoga opismenjavanja do složenijih postupaka).

Drugoga se dana u velikoj konferencijskoj dvorani u knjižnici FF-a održala mala konferencija na kojoj su voditelji pojedinih skupina izvijestili o napretku u radu i pokrenutim aktivnostima u proteklom razdoblju. Uz to su pozvani predavači, prof. dr. sc. Sarah Huffmann iz SAD-a i prof. dr. sc. Tomas Tjus iz Švedske, predstavili dva specifična projekta, oba vezana uz uključivanje tehnologije kao pomoći u podučavanju čitanja (u prvom slučaju u procjeni kvalitete studentskoga pisanja, a u drugom kao pomoć učenicima sa specifičnim poteškoćama, prije svega disleksijom). Predstavljeni su i projekti koji su proizašli iz ELN-ove COST-akcije, kao što je sudjelovanje u radu knjižnice koju je za izbjeglice na otoku Lampedusa organizirao IBBY i javna čitanja knjiga bez riječi s izbjeglicama, a i projekti srodni onima koji se provode u okviru ELN-a.

Tako je predstavljen upravo pokrenut projekt iRead koji će u europskom okviru Horizon 2020 raditi na spoju tehnologije i poticanja čitanja.

AKTUALNO TEMA BROJA

Na kraju, kako je jedna od osnovnih kvaliteta COST-akcija povezivanje s lokalnim zajednicama i zainteresiranim stručnjacima u zemljama iz kojih dolaze znanstvenici koji sudjeluju u njima, organizirano je predstavljanje najboljih praksi iz Hrvatske tako da i inozemni znanstvenici i domaća publika čuju ponešto o izvrsnim projektima koji se provode kod nas. Projekti su odabrani tako da predstavljaju poticanje čitanja u knjižnici, školi i bolnici. Kristina Čunović iz Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić u Karlovcu predstavila je nacionalni projekt Čitaj mi! usmjeren na poticanje čitanja djeci od rođenja, Antonia Ćosić iz Centra za stručnu psihološku podršku i razvoj Pričaj mi govorila

je o projektu Ispričat ću ti priču kojim se podiže kvaliteta života hospitalizirane djece te je najavila projekt Ku-kuc!

Priča je unutra. Prof. Đurđica Jelačić iz Osnovne škole Dobriše Cesarića iz Zagreba predstavila je mogućnost čitanja lektire i bilo kojeg drugog teksta na drugačiji, inovativan način, od Cesarića do Shakespearea.

Uz sve pohvale izvanrednoj atmosferi punoj pozitivne energije te izuzetno zanimljivim izlaganjima i raspravama, sudionici su uspostavili nova poznanstva i ostvarili kontakte iz kojih će zasigurno zaživjeti novi kvalitetni projekti poticanja čitanja i kritičkoga razmišljanja.

I JA ŽELIM ČITATI! – nacionalna kampanja za osobe s teškoćama čitanja i disleksijom Željka Miščin zeljka.miscin@kgz,hr Komisija za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom i osobe s posebnim potrebama Hrvatskoga knjižničarskog društva pokrenula je početkom listopada 2016. nacionalnu kampanju za osobe s teškoćama čitanja i disleksijom I ja želim čitati!. Suorganizatori kampanje su Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i Knjižnice grada Zagreba. Knjižničari su osmislili i organizirali ovu nacionalnu kampanju.

Partneri i suradnici kampanje su brojni, a posebno istaknutu ulogu imaju Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Zagrebu, Hrvatsko logopedsko društvo, Hrvatska udruga za disleksiju te brojni vrtići, škole i knjižnice. Od naših partnera očekujemo stručnost, znanje i pomoć u provedbi nacionalne kampanje I ja želim čitati!. Tijekom kampanje partneri sudjeluju u organizaciji predavanja, radionica te davanja stručnih odgovora na upite koje nam postavljaju ljudi uključeni u kampanju putem Facebook-stranice.

Prema podatcima Hrvatske udruge za disleksiju 8 – 10 % populacije u Hrvatskoj ima disleksiju. Podatak o 30 000 školske djece s disleksijom u Republici Hrvatskoj također nije zanemariv i važna je informacija za sve one koje kampanjom I ja želim čitati! želimo informirati o problemima s kojima se susreću djeca tijekom školovanja, ali i svakodnevnog života. Najvažniji cilj nam je informiranje i educiranje javnosti o teškoćama čitanja i disleksiji te njihovo senzibiliziranje za ovu problematiku. Neinformiranost, ali i nepostojeća edukacija o disleksiji i teškoćama u čitanju rezultiraju nerazumijevanjem najbliže okoline. Izostankom suradnje djece i roditelja, roditelja i nastavnika te djece i nastavnika izostat će i kvalitetno odrastanje, a problemi će

ostati. Kampanja I ja želim čitati! treba promijeniti stav prema djeci koja su iznimno talentirana i inteligentna. Njihove teškoće moguće je djelomično ublažiti ili otkloniti u suradnji roditelja, nastavnika i logopeda. Stoga je važno informirati javnost o ovom problemu i približiti svim dionicima kampanje podatke i obavijesti te ih umrežiti kako bi svojim iskustvom doprinijeli kvaliteti kampanje I ja želim čitati!. Članak 86 postojećeg Zakona o autorskome pravu i srodnim pravima (NN 167/03) ograničava produkciju većega broja knjiga i ostalih publikacija prilagođenih osobama koje imaju navedene teškoće. U suradnji s HKD-ovom Komisijom za autorsko pravo pokrenuli smo prijedlog za izmjenu čl. 86 Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Predlažemo da se sadašnja formulacija navedenog članka preoblikuje tako da, osim osoba s invaliditetom, obuhvati i osobe s teškoćama čitanja i disleksijom koje se ne mogu služiti tiskanim slovima na uobičajen način.

Osobe s disleksijom nisu osobe čije je zdravstveno stanje trajno oštećeno ili tjelesni integritet narušen i nisu osobe s invaliditetom te ne mogu steći prava osoba s invaliditetom.

Proširenje Zakona o autorskome pravu obuhvatilo bi sve dobne skupine osoba s teškoćama čitanja i disleksijom te osobe koje iz bilo kojega razloga ne mogu čitati standardni (crni) tisak, kao i proširenje mreže knjižnica koje provode programe za osobe s teškoćama čitanja.

Ciljane skupine ove kampanje su: osobe s teškoćama čitanja, osobe s disleksijom, djeca, adolescenti, roditelji, obitelji, logopedi, knjižničari, odgojitelji, učitelji, profesori, stručni suradnici u predškolskim ustanovama te osnovnom i srednjem školstvu, nastavno osoblje u visokoškolskim

37

AKTUALNO TEMA BROJA

ustanovama, zdravstveni djelatnici, socijalni radnici, volonteri, nakladnici, poslodavci, donositelji političkih odluka na lokalnoj i nacionalnoj razini, stručnjaci u pravnim ustanovama koji rade na legislativi i sve osobe koje su na bilo koji način zainteresirane za problematiku koja je obuhvaćena kampanjom. Članice HKD-ove Komisije za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom i osobe s posebnim potrebama napisale su Vodič kroz izložbe/predavanja/radionice koji šaljemo vrtićima, školama i knjižnicama. Vodičem smo predložili teme koje knjižničari mogu izabrati za izložbe, predavanja ili radionice. Međutim, on je preporuka mogućih tematskih ideja, stoga je kreativnost kolega uvijek dobro došla. Izložbe posvećene temi disleksije ili obilježavanju Međunarodnog tjedna svjesnosti o disleksiji, Svjetskog dana knjige te Europskog dana logopeda škole i knjižnice popratile su fotografijama te ih poslale na Facebook-stranicu kampanje I ja želim čitati! (https://www.facebook. com/IJaZelimCitati/). Knjižničari su nas obavještavali o organiziranim posjetima logopeda i o temama o kojima se govorilo, kome su predavanja bila namijenjena (roditeljima ili nastavnicima i stručnom osoblju škole) te su nam te podatke slali na Facebook-stranicu kampanje. Vidljivo je kako su neki od dionika naše kampanje u njezinih prvih pola godine trajanja pokrenuli programe koje nisu imali i nadamo se da će to ostati praksa u školama i knjižnicama.

Time bismo ostvarili još jedan od ciljeva kampanje I ja želim čitati!. To je povećanje mreže knjižnica koje provode posebne programe i poticanje čitanja u Republici Hrvatskoj za ove korisnike. U prvih pola godine trajanja kampanje u njoj ukupno sudjeluje 118 škola, vrtića, knjižnica, fakulteta i partnera. Neke od škola i knjižnica organizirale su i više od jednog događanja. Objavljivale su svoje aktivnosti u lokalnim i nacionalnim medijima. Kolege knjižničari objavljivali su članke o svojem radu u Novostima HKD-a i ostalim časopisima. Mjerljivost vodimo mjesečno. Obja-

vili smo izvještaj nakon dva mjeseca trajanja kampanje na 41. skupštini HKD-a u Primoštenu 2016. g., a u pripremi su podatci za šest mjeseci trajanja kampanje.

Vizualni identitet kampanje I ja želim čitati! izražen je u logu kampanje. Logo je oblikovan kao otvorena knjiga u kombinaciji ružičaste i ljubičaste boje. Crnim slovima nepravilno su stavljena slova (b, p, m, n) koja osobama s disleksijom pri čitanju stvaraju poteškoću. Ispod loga ispisan je naziv kampanje.

Uz logo, naš identitet smo oblikovali i plakatom kampanje. Pratimo jednostavnu likovnost i ružičastu boju (tzv. magenta) koju ćemo koristiti kao prepoznatljivu boju kampanje. Neka slova u nazivu kampanje na plakatu su namjerno okrenuta od pravilnog položaja zato jer nam je namjera bila pokazati kako osobe s disleksijom vide napisanu riječ.

Izradili smo straničnik koji u sredini ima izrezani okvir tako da osoba s disleksijom može neometano pratiti redak teksta koji treba pročitati. Bedževi kampanje su okrugli i na njima je logo kampanje. U tijeku su pripreme za tisak letka kampanje. On će sadržavati kratke informacije koje bi trebale pomoći svima koji se susreću s problemom osoba s disleksijom i osoba s teškoćama čitanja.

Zagovarali smo nacionalnu kampanju I ja želim čitati! na 41. skupštini HKD-a u Primoštenu u okviru radionice Budimo aktivni – zagovarajmo zajedno. Zatim na Interliberu u programu Znanstveni kvart – Školica, potom na znanstveno-stručnom skupu u Koprivnici Socijalno inkluzivne knjižnične usluge. Sudjelovali smo u programu Noći knjige: zajedno sa Zagrebačkim knjižničarskim društvom i njihovim biciklistima sudjelovali smo u vožnji biciklima od Zagreba do Zaprešića te tako obilježili Dan planeta Zemlje.

Pripremamo se za 11. savjetovanje za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj u Crikvenici koje će se održati od 11. do 13. listopada 2017. Pisali smo članke za Novosti HKD-a, Novi uvez, časopis Zrno, časopis Književnost i dijete, u izdanjima Hrvatskoga čitateljskog društva. Surađivali smo s nacionalnim i lokalnim medijskim kućama (Večernji list, Culturenet, InPortal, časopis Kvaka, H-alter, e-Podravina, e-Banovina, Hrvatski radio, Z1 Televizija, TV Jabuka, Hrvatski katolički radio itd.)

Smatrat ćemo nacionalnu kampanju za osobe s teškoćama čitanja i disleksije I ja želim čitati! uspješnom ukoliko programi koje smo predložili postanu sastavni dio programa vrtića, škola i knjižnica. Sve aktivnosti koje su vidljive na našoj Facebook-stranici preporuka su kako doći do odličnih programa i suradnje sa stručnjacima, kako organizirati policu s građom laganom za čitanje i, u konačnici, dogovoriti suradnju s lokalnom zajednicom u kojoj naše knjižnice i škole djeluju. Djecu koja imaju disleksiju ili teškoće u čitanju treba privući dobrim programima u knjižnice, knjigama koje su prilagođene za čitanje i osobljem koje je senzibilizirano za njihove probleme. Oni se ne smiju osjećati izolirano u svojem iznimnom svijetu mašte i znanja.

Slika 12. Logo kampanje I ja želim čitati

2 38

PROČITALI TEMA BROJASMO ZA VAS

PROČITALI SMO ZA VAS Sve što vrijedi : pjesme za obiteljsko čitanje / Iva Dužić. 2016.

Prikaz knjige

gama, gdje pronaći knjige i o jednom od najdražih hrvatskih dječjih literarnih likova pisala je na zanimljiv, pristupačan i, najvažnije, djeci razumljiv način.

U bilješci o autorici piše kako je Iva Dužić, osim što je knjižničarka na dječjem odjelu, prije svega Petrina i Jurjeva mama te je njima posvetila prve dvije pjesme posljednje cjeline zbirke. Njihova nježnost vidi se u svakoj umanjenici koju koristi, ali i u metaforama kojima dočarava ljubav prema svojoj djeci i želju da ih zaštiti od loših stvari. Sljedeće dvije pjesme posvećene su drugom obliku ljubavi: prema gradu i domovini koji su opisani metaforama ponovno punih boja. Žiri Kitice smatra kako je pjesma Ljepotica prava oda domovini koja zaslužuje da uđe u čitanke: autorica je svakom strofom obuhvatila i opisala najljepša područja Hrvatske dočaravši njezine gorske rijeke i divlje šume u proljeće, pjenušavo slano more ljeti, zlatne slapove žita ujesen te balet snježnih pahuljica zimi. Posljednje pjesmice cjeline zaigrane su poput neprestanih dječjih zapitkivanja, a ova cjelina i cijela zbirka završavaju stihovima o važnosti svakog djeteta i sreći koju djeca stvaraju i donose.

Knjiga je i vizualno oblikovana tako da privlači djecu: malenog formata, jarkih žutih korica s crvenim slovima i šarenim detaljima. Svaka cjelina ima svoju simpatičnu ilustraciju djeteta u određenoj situaciji: trčeći kroz kišu ili za loptom, uhvaćeno u čitanju ili zagrljaju.

Iva Dužić predsjednica je sisačkog ogranka HČD-a te je sudjelovala u mnogim projektima poticanja čitanja. I stihovima svoje zbirke pjesama sigurno će pridonijeti tome.

Svoje iskustvo knjižničara i rada s djecom iskoristila je u pisanju i slaganju ove zbirke namijenjene obiteljskom čitanju. Razumije da bi djecu odbile duge i zamorne riječi, ali zarazna razigranost i lako pamtljive rime ovih pjesama, u kojima se ponekad i izravno obraća svojim (malenim) čitateljima, razveselit će sve članove obitelji, a svakodnevne situacije u životu učiniti puno zabavnijima.

Sanja Graša sanja@gkka.hr Znaju li odrasli / što djeca žele? / Samo ono što vrijedi.

Pisati za djecu nije lako. Ona su najčešće najzahtjevnija publika i nemilosrdni kritičari. Već je 2014. g. Iva Dužić objavila slikovnicu Sisak Smjehograd u suradnji s akademskom slikaricom Kristinom Mareković u izdanju Matice hrvatske Sisak. No, prošle je godine u svojoj zbirci Sve što vrijedi skupila dvadesetak pjesama koje će svojim stihovima punim boja, biljčica, životinja, literarnih likova, sunca i zagrljaja, prividne jednostavnosti i šuškavog smijeha, osvojiti svako dijete, a zasigurno i ponekog odraslog. Za rukopis ove zbirke dobila je 2016. g. književnu nagradu Kitica koju je tada prvi put dodijelilo Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade.

Pjesme su tematski raspoređene u cjeline. Prva uvodna pjesma je bez naslova, a ostale 22 podijeljene su u četiri cjeline: Priroda, Igra, Čitanje i A tek ljubav. Pjesmice u prvom dijelu su kraće, no slike iz prirode obiluju prije svega bojama. Pretaču se kroz stihove i prikazuju personificirana godišnja doba, šumske životinje i proljetno cvijeće.

Ako je prva cjelina puna boja, druga je puna zvukova, baš kakva prava dječja igra i treba biti. Čuje se to već i u samim nazivima pjesama: Čarapoklop, Žirkova pjesma, Pljus… Nestale čarape, padanje kiše, preokretanje palačinki ili ispadanje zubića pretvoreni su u zabavne avanture. Žirkovom pjesmom autorica se vraća motivu prirode opisujući odrastanje djeteta kroz rast stabalca i naglašavajući važnost prijateljstva i zajedničke igre.

Treća cjelina Čitanje najkraća je i obuhvaća četiri vrlo edukativne pjesmice koje obrađuju malo ozbiljnije teme od prethodnih. O čaroliji čitanja, o tome kako postupati s knji-

Moć marketinga u knjižnom nakladništvu / Leonardo Blažević. 2016.

Prikaz knjige

u svojoj dosadašnjoj karijeri uspješno spajao marketinške spoznaje i odgovore na izazove koji se nalaze pred hrvatskim nakladničkim sektorom. Moć marketinga u knjižnom nakladništvu kruna je njegovih dosadašnjih preokupacija, a s obzirom na tematiku koju u svojoj knjizi obrađuje, nimalo ne čudi da ju je objavila nakladnička kuća na čijemu je čelu aktualni predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara

Dobrila Zvonarek dzvonarek@nsk.hr U lipnju 2016. u izdanju Naklade Jesenski i Turk izašla je prva knjiga dr. sc. Leonarda Blaževića, ekonomista i stručnjaka za istraživanje tržišta i analizu medija, koji je

39

PROČITALI SMO VAS TEMAZA BROJA

pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Jer hrvatskomu nakladništvu bez sumnje je potreban primjenjiv model upravljanja marketingom koji uzima u obzir stanje u domaćemu nakladničkom sektoru, specifičnosti našega tržišta, kao i suvremene spoznaje i marketinške trendove.

No, da bi se uopće moglo raspravljati o marketinškim strategijama u knjižnom nakladništvu, valja pomiriti stavove o njegovoj ulozi koja se još uvijek traži između komercijalnog i kulture. Definirajući knjigu kao jedinstveno kulturno-komercijalno dobro, autor je smješta u kontekst nove ekonomije u kojemu kulturne industrije čine jedan od njezinih najvažnijih segmenata. Od Amazona do Googlea svjedočimo kako se kulturne industrije pomiču prema središtu ekonomskih zbivanja, kako kulturna dobra jednostavno prelaze granice te kako se zahvaljujući internetu i dostupnosti koju omogućuje, sve više pozornosti posvećuje potrebama korisnika i promociji. Na promjene u nakladništvu stoga utječu i nove marketinške koncepcije u kulturnim industrijama.

Za uspješnu primjenu novih koncepata ključan je i uvid u trenutačno stanje, stoga se važno poglavlje Blaževićeve knjige odnosi na istraživanje poslovanja i praksi hrvatskih nakladnika. Ono pokazuje da im nedostaje planiranje u svim segmentima poslovanja, i to planiranje koje proizlazi iz kvalitetnog istraživanja tržišta na čije bi impulse sektor trebao odgovarajuće reagirati, posebno s obzirom na činjenicu da je riječ o industriji čije se okruženje stalno mijenja. Znakovito je također kako su nakladnici nezadovoljni prvenstveno vanjskim okruženjem kada je riječ o problemima u poslovanju, dok su čimbenicima unutarnjeg okruženja uglavnom zadovoljni. Prebacivati odgovornost na druge unatoč tome što, prema rezultatima istraživanja, nisu organizirali poslo-

vanje na zdravim temeljima, znači ne uvažavati temeljne tržišne zakone i odnose, zaključuje Blažević.

Kada je riječ o unutarnjim resursima, a nakon provedenog istraživanja, dr. Blažević dokazuje svoje ključne hipoteze: u oblikovanju marketinške strategije domaći nakladnici ne uzimaju u obzir sve elemente ključne za definiranje poslovnih ciljeva te ne iskorištavaju sve mogućnosti marketinškog spleta (proizvod, cijena, promocija te prodaja i distribucija).

Kvalitetno upravljanje marketingom znatno utječe na uspjeh poduzeća u vrijeme blagostanja, dok je u kriznim vremenima često presudno za opstanak, ističe autor. U zemlji naviknutoj na krizu kao uobičajeno stanje radovi poput najnovije knjige dr. sc. Leonarda Blaževića potencijalan su recept za njezino uspješno svladavanje te usvajanje koncepata primjenjivih po njezinu završetku. A knjiga, između ostalog, temeljeći se na spoznajama proizašlim iz istraživanja i sustavne analize, predlaže poboljšanja u upravljanju marketingom kao ključnim faktorom održivosti i razvoja nakladničke djelatnosti.

Uspjeh domaćeg nakladništva i kupovina knjiga usko su povezane i s poticanjem čitanja, u zemlji u kojoj tek polovica stanovništva pročita barem jednu knjigu godišnje kako pokazuju rezultati istraživanja koje za manifestaciju Noć knjige već niz godina provodi agencija za istraživanje tržišta GfK. Izdanja poput ovog stoga nisu samo od koristi jednoj gospodarskoj branši, nego se mogu pokazati korisnima i široj znanstvenoj i stručnoj zajednici s obzirom na to da primjena u knjizi iznesenih koncepata može imati itekako pozitivan utjecaj na razne dionike u lancu knjige, kao i na hrvatsko društvo u cjelini.

Mit o Krleži ili krležoduli i krležoklasti u medijskom ratu / Sanja Nikčević. 2016. i Vodič kroz Krležu ili Priča o godinama opasnog življenja / Ivan Glišić i Daniel Radočaj. 2013.

Može li stoga ova vrijedna knjiga pomiriti sve kontroverze vezane uz Krležu i zaključiti rat oko lika i djela Miroslava Krleže? Tko je u pravu, a tko u krivu, autorica do kraja dokazuje minuciozno istražujući odnos vlasti, ideologija, književne kritike, školske lektire pa sve do izvedbi Krležinih djela u kazalištu zaključujući da Krležina sjena guši i dalje. Pritom je statistika vrlo jasna: u 70 godina (od 1920. do 1990.) u hrvatskim je kazalištima odigrano 176 predstava prema Krležinim tekstovima (prosječno 2,5 godišnje) u odnosu na posljednjih 25 godina (od 1991. do 2015.) kada je odigrano 78 predstava (3,1 godišnje). Ovi kruti podaci očito ne idu u prilog onima koji zastupaju lažnu tezu o zabrani Krležinih predstava u razdoblju samostal-

Prikaz knjiga povodom obilježavanja trideset i pete obljetnice smrti Miroslava Krleže Antonia Sikavica Joler a.sikavica@gmail.com Ugledna teatrologinja i urednica antologija hrvatske drame dr. sc. Sanja Nikčević, ujedno sveučilišna profesorica na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, autorica je nove provokativne knjige o Krleži, jednoj od najimpresivnijih osoba hrvatske književnosti 20. stoljeća, Mit o Krleži, vjerojatno sluteći da će ova knjiga izazvati niz polemika, ne samo u stručnoj javnosti.

2 40

PROČITALI TEMA BROJASMO ZA VAS

tičke faktografije. Knjiga započinje Krležinim citatom da je svaki striptiz (pa i literarni) više-manje slabo plaćena komedija. U psihobiografiji punk-Krleže mnogo je intertekstualnih tragova Filipa Latinovicza, Glembajevih, Kraljeva, Balada Petrice Kerempuha... Krleža, konačno, ima i vlastitu gospođu Belu (Draga moja Bela). Kajkavština, Pečuh, Galicija, problematika majke i oca, frajle, biskup i anarhist, Bog i ateizam, plebs i elita, singerica i zataškane afere... prepoznatljive su teme školske lektire. U knjizi ima i lutanja pariškom Latinskom četvrti, sobe Oscara Wildea i krađe prustovskih toplih madeleinea. Prema mišljenju autora, Krleža shvaća da je i sam ratnik Monarhije – sluga u službi austrijskog Cara i mađarskog Kralja.

Knjiga prikazana kao skica za portret Miroslava Krleže, zaokružena je antologijskom anegdotom iz tramvaja o Ujevićevu posjetu Krleži na Gvozdu i uglazbljenim tekstom suautora Glišića za izvedbu Darka Domijana danom osobno Krleži na dar. Unatoč mnogim neobičnim podnaslovima poput Čaja, Djece i Maloga „svilenog kišobrana”, ova je knjiga vrlo ozbiljan i temeljit Krležin životni i književni portret. I nakon „raspada šestojedne Jugoslavije” autori zaključuju da se Krleža vraća u modu, ali i da je nanovo na ledu čime se ove dvije – svojim pristupom vrlo različite knjige o Krleži – iznimno dodiruju i isprepliću.

S obzirom na to da Krležina sjena guši i dalje, nakon toliko promišljanja i studioznoga istraživanja Sanja Nikčević zaključuje svoju knjigu vapajem za budućnost Hajdemo čitati neke druge pisce!, uz molbu da se nakon svega više ne govori da ne igramo Krležu. A pankerski dvojac završava djelo mogućim nastavkom knjige I Krleža je pao s Marsa. Nismo li svi ionako tek tvar od koje građeni su snovi...?

nosti hrvatske države, no autorica smatra da je ovo sukob koji svakako iscrpljuje. Javnost je u odnosu prema Krleži podijeljena u dva neprijateljska tabora – krležofile i krležofobe – gotovo do shizofrenosti što je mišljenje i akademika Nemeca. Je li njihov sukob temeljen na poetici ili politici?

Zbog toga Sanja Nikčević predlaže nove termine preuzete iz vjerskoga sukoba oko ikona jer je Krleža neosporna ikona hrvatske kulture. Tko su jedni, a tko drugi?

Jednostavno: krležoduli ZA (Visković, Matvejević, Mani Gotovac itd.), a krležoklasti PROTIV (Aralica, Velnić, Žic i dr.) – nepomirljive su struje prisutne na hrvatskoj kulturnoj i kazališnoj sceni, na pozornici i izvan nje. Baveći se Krležom, autorica izvodi pojmove iz grčkoga jezika pa tako krležodulima pripisuje idolatriju zbog Krležinih božanskih atributa od „Zeusa sa Gvozda” do Perikla i Tutankamona („velik, veći, Krleža”), dok krležoklasti smatraju da je on naša najveća katastrofa i pomor hrvatske književnosti.

Iako autorica kudikamo veći prostor u knjizi posvećuje osporavanju raznih znanstvenih i medijskih neistina krležodula o Krleži, također smatra da su i krležoklasti u krivu jer Krleža jest naš veliki pisac. Činjenica je i da je Krleža jedini hrvatski književnik koji ima svoju enciklopediju – Krležijanu – kao i svoj vlastiti festival! (Doduše, ima ga i Miro Gavran, ali ne u Hrvatskoj.) Po njemu nosi naziv i jedna od najvećih hrvatskih institucija – Leksikografski zavod Miroslav Krleža – a Krleža je živ i izvan Hrvatske te je prisutan kao lik u hrvatskoj drami, romanu i stripu.

Istraživanje Krleže zaista ide u veliku širinu. Tako se krležijancima i antikrležijancima bavi i Vodič kroz Krležu riječkoga pankerskog dvojca Ivana Glišića i Daniela Radočaja. Autori ističu da u pripomoć pisanju uzimaju Lasićevu strategiju – metodu biografskoga silogizma i hipote-

Časopisi i znanstvena komunikacija / Ivana Hebrang Grgić. 2016.

Prikaz knjige

ca opisuje i prati povijesni razvitak znanstvenih časopisa i njihov prelazak u novo elektroničko okruženje koje je otvorilo brojne mogućnosti, ali je također dovelo do krize dostupnosti. Časopisi imaju središnju ulogu u svijetu znanstvene komunikacije, stoga ne iznenađuje detaljan opis strukture časopisa i članaka. Urednicima će biti zanimljivo poglavlje o uređivanju časopisa, ali i o troškovima objavljivanja i modelima njihova financiranja. Studentima, autorima i knjižničarima zasigurno će koristiti dijelovi koji opisuju numeracije sveščića, brojeva i članaka jer će im razumijevanje tih načela pomoći u pronalaženju tražene literature u katalozima i na policama.

Osim klasične identifikacije članaka tekućim naslovom, autorica u ovoj knjizi spominje i opisuje i neke druge identi-

Lorena Čačković lorenacackovic999@gmail.com U svibnju 2016. izdana je knjiga Časopisi i znanstvena komunikacija dr. Ivane Hebrang Grgić. Zahvaljujući ovom naslovu, znanstvenici, profesori, knjižničari, studenti, urednici, recenzenti i ostali sudionici u procesu znanstvene komunikacije na raspolaganju imaju udžbenik koji na jednom mjestu opisuje sve aspekte stvaranja i korištenja znanstvenih časopisa.

Autorica za početak postavlja temelje za razradu teme opisujući povijesni razvitak komunikacije i nastanak moderne znanosti. U prvom poglavlju, također, možete saznati koji su prvi znanstveni časopisi i gdje se javljaju. Autori-

41

PROČITALI SMO VAS TEMAZA BROJA

Pristup elektroničkim časopisa izrazito je bitan i knjižnicama, posebice visokoškolskim i znanstvenim knjižnicama koje sve teže osiguravaju pretplate na elektroničke časopise jer su prisiljene odvajati veliki dio svojih ograničenih financijskih sredstava za pretplate. Autorica u ovoj knjizi, kao i u svojim drugim radovima, ističe problem krize dostupnosti te se kontinuirano zalaže za otvoreni pristup. Zahvaljujući svom zalaganju, 2016. g. SPARC Europe uvrstio je dr. Hebrang Grgić na svoju listu Europe’s Open Access Champions.

Iako je ova knjiga ozbiljan rad koji se bavi jednom značajnom temom u kontekstu razvoja znanosti, zadnje poglavlje u opuštenom stilu donosi neke zanimljive, začudne i ponekad ekstremne priče iz svijeta znanstvenih časopisa.

Općenito, pored navedenih tematskih cjelina, velika vrijednost ovog udžbenika su i brojni primjeri, slike, tablice i grafovi koji mogu poslužiti kao izvor podatka za razna nova istraživanja jer sadrže razne statističke podatke kao što su cijene pretplate, istraživanja o numeraciji časopisa, broju novopokrenutih časopisa u određenom vremenskom razdoblju i slično. Od velike je pomoći i maleni dodatak na kraju svakog poglavlja naslovljen Ukratko u kojem autorica iznosi desetak najvažnijih rečenica iz prethodnog poglavlja.

Ovaj će dodatak pomoći studentima u ponavljanju gradiva, ali može biti i koristan svima koji na jednom mjestu žele pronaći najvažnije definicije, pojmove i podjele vezane uz tematiku određenog poglavlja.

Ovo djelo na cjelovit i sistematiziran način opisuje začetak i razvoj časopisa kao najvažnijeg i najrasprostranjenijeg načina znanstvene komunikacije. Iako su o ovoj temi pisali i drugi svjetski autori, bogatstvo i posebnost ovog djela predstavlja istraživanje i praćenje stanja hrvatskih znanstvenih časopisa što je značajno za jednu perifernu znanstvenu zajednicu kao što je hrvatska.

fikacijske oznake časopisa kao što su ISSN, DOI, CODEN. Osim samih časopisa, oznake dobivaju i znanstvenici jer je točna identifikacija znanstvenika, kao i članaka i časopisa, sve važnija u kontekstu kontinuiranog rasta znanstvene produkcije, ali i precizne identifikacije zbog promjenjivosti i nestabilnosti elektroničkog okruženja.

Neizostavna tema je i kontrola kvalitete znanstvenih časopisa za čije je visoke standarde zaslužan marljiv rad recenzenata koji više o ovoj temi mogu saznati u poglavlju koje se bavi klasičnom recenzijom, ali i nekim novim načinima recenzije koje omogućava elektronička sredina. Recenzija je prvi korak u kontroli kvalitete članaka, a za mjerenje utjecaja članaka, odnosno časopisa, koristi se broj citata o čemu autorica više govori u poglavlju o bibliometriji.

Značajka je znanstvenih radova, osim kontrole kvalitete, i znanstvena čestitost o kojoj, nažalost, često slušamo u medijima. Kako bi bilo što manje slučajeva plagiranja i ostalih nečasnih radnji, svakako je potrebna edukacija autora o plagiranju, ali i o pravilnom definiranju autorstva.

Ovo je poglavlje važno studentima koji će jednog dana postati autori članaka te znanstvenicima koji objavljuju radove. Također je važno urednicima i recenzentima jer se uočavanjem i sprječavanjem nečasnih radnji u člancima osigurava ugled i kvaliteta znanstvenih publikacija. Spomenuta kriza dostupnosti, koja se pojavila prelaskom časopisa u novi elektronički format, rezultirala je pokretom za otvoreni pristup kojem je cilj ukloniti prepreke u pristupu i korištenju znanstvenih radova koji nisu dostupni široj znanstvenoj populaciji zbog sve većih troškova pristupa elektroničkim časopisima. Ova tema je izrazito važna za znanstvenike koji se često susreću s preprekama u pristupu najnovijim radovima u nekom području što ih ograničava u pisanju novih radova i provođenju istraživanja.

2 42

TEMA BROJA

ČLANSKA PRISTUPNICA (samo za nove članove) HRVATSKO ČITATELJSKO DRUŠTVO, Narodna knjižnica Petar Preradović, Trg Eugena Kvaternika 11, 43000 Bjelovar; tel. / faks: 043 243 624; 043 243 065; e-pošta: hcd@hcd.hr; http://www.hcd.hr Ime i prezime: __________________________________________________ OIB______________________ Adresa: _________________________________________________________________________________ Elektronička pošta (e-mail): _________________________________________________________________ Mjesto, poštanski broj, telefonski broj: _________________________________________________________ Zvanje i zanimanje: ________________________________________________________________________ Naziv ustanove: ___________________________________________________________________________ Članarina: pojedinac 30,00 kuna / ustanova 150,00 kuna (uplata članarine po primitku opće uplatnice) Članarina vrijedi godinu dana od dana učlanjenja!

Potpis: _____________________________ Datum: _____________________________________________

NAPOMENA UREDNIŠTVA: Sljedeći broj Hrčka izlazi u 2018. g. Molimo suradnike da priloge za Hrčak šalju e-poštom na adresu hcd@hcd.hr.

43

TEMA BROJA

Tiskanje omogućilo Ministarstvo kulture RH Bjelovar >> Hrvatsko čitateljsko društvo Karlovac >> Hrvatsko čitateljsko društvo Tiskanje omogućilo Ministarstvo kulture RH Tisak:Grafički Tiskara Pečarić&Radočaj, Tisak: zavod Hrvatske, d. o. Karlovac o., Zagreb Naklada: primjeraka Naklada: 350 350 2 primjeraka 44