Hrčak_59_60_2020 by Hrcak_HCD

ISSN 1331-8454

Tematski broj

Pismenost i kultura čitanja u doba promjene

48-49

59-60

rujan 2020.

59-60 HČD >> Hrvatsko čitateljsko društvo

CroRA >> Croatian Reading Association

SADRŽAJ TEMA BROJA

Hrčak - Glasilo Hrvatskoga čitateljskog društva, br. 59-60, rujan 2020. Zagreb, 8. rujna 2020. Posebna tema broja: Pismenost i kultura čitanja u doba promjene: izlaganja sa stručnog skupa

Sadržaj: Riječ urednice ............................................................................................................................................................................. 2 Tema broja Dr. med. Igor Salopek: Implikacije korištenja digitalnih tehnologija na razvoj kognitivnih funkcija........................................ 3 Prof. dr. sc. Željka Car i izv. prof. dr. sc. Jasmina Ivšac Pavliša: ICT-AAC aplikacije za poticanje (pred)vještina čitanja........ 4 Dr. sc. Martina Topalović: Medijske kompetencije studenata učiteljskih fakulteta .................................................................... 5 Srđan Lukačević i Dino Radmilović: Ukorak s vremenom: digitalna pismenost i treća životna dob............................................. 7 Dr. sc. Jasna Milički i Ana Sudarević: Nove generacije i digitalni mediji: smjernice za smislenu i odgovornu upotrebu.............. 9 Jagoda Ille i Ivana Faletar Horvatić: Do pismenosti kroz kompetencije: usluga Pitajte knjižničare.............................................. 12 Dr. sc. Marija Ott: Čitamo da bismo mogli zamisliti bolji svijet ................................................................................................ 14 Događanja Ida Gašpar i Maja Gačan: Poticanje čitanja može biti zabavno..................................................................................................... 17 Ecija Budić, Vesna Jukić-Oštrek: Mala čarobna čitaonica ............................................................................................................ 18 Snježana Berak: Međunarodni festival slikovnice Ovca u kutiji.................................................................................................... 19 Davorka Semenić-Premec: Izvješće o radu FELA-e .................................................................................................................... 21 Tematski osvrti Dr. sc. Kornelija Petr Balog: Utjecaj digitalnih tehnologija na kvalitetu života građana treće životne dobi.................................. 23 Maja Lesinger: Programi poticanja funkcionalnih vrsta pismenosti u Knjižnici i čitaonici Grada Preloga .................................. 27 Frida Bišćan: Projekt za poticanje čitanja kod djece Traditional children’s stories for a common future – TRACE.................. 29 Praksa, ideje, inicijative Josip Strija: Virtualna podrška u oblikovanju nastavnog procesa ................................................................................................. 31 Svjetlana Basara: Virtualna terenska nastava................................................................................................................................ 32 Nataša Mesić Muharemi: Poslovi školske knjižničarke u doba virusa COVID-19....................................................................... 33 Svjetlana Devčić i Biljana Manin: Timski rad knjižničara i pedagoga u osnovnoj školi na unapređivanju digitalne pismenosti učenika ..................................................................................................................................................................... 34 Iva Šalamon: Naša mala knjižnica: projekt za poticanje čitanja................................................................................................. 35 Aktualno Nika Čabrić, Davorka Semenić-Premec i Margareta Matijević-Kunst: Projekt Knjige naših ulica ............................................. 37 Snježana Berak: Završetak i rezultati Čitateljskog programa za zatvorenike i njihovu djecu........................................................ 38 Svjetlana Basara: Svijet knjige širom je otvoren i sretno spaja stvarnost i maštu − razgovor s Kestutisom Kasparavičiusom ..... 40 Maja Lesinger: Erasmus+ projekt Priče o blagu stare kornjače: financijska pismenost kao dječja igra .................................. 42 Pročitali smo za vas. Drahomira Cupar: Čitatelju, vrati se kući : čitateljski mozak u digitalnom svijetu / Maryanne Wolf ........................................... 46 Lorena Čačković: Što je smisao nastave književnosti? / Ivana Bašić ............................................................................................... 48 Drahomira Cupar i Patricija Hercog: Čitanjem do (spo)razumijevanja / Anita Peti-Stantić ......................................................... 49

Urednica: Kristina Čunović Uredništvo: Ana Sudarević, dr. sc. Ivanka Stričević, dr. sc. Drahomira Cupar, mr. sc. Alka Stropnik, Snježana Berak Lektura: Svjetlana Basara Prijevod: Davorka Semenić-Premec Prijelom i oblikovanje: Ana Vine Tisak: Školska knjiga, Zagreb Sjedište HČD-a: Narodna knjižnica Petar Preradović, Trg Eugena Kvaternika 11, 43000 Bjelovar Tel./faks: 043 243 624; 043 244 447; e-pošta: hcd@hcd.hr; URL: http://www.hcd.hr

Stavovi autora izneseni u prilozima nisu stavovi uredništva.

RIJEČ UREDNICE TEMA BROJA

TEMA BROJA

TEMA BROJA:

Riječ urednice Dragi članovi, pred vama je novi tematski broj Hrčka koji vežemo uz stručni skup čija je tema Pismenost i kultura čitanja u doba promjene kako bismo podsjetili na temeljne promjene u čitanju i pisanju potaknute digitalnom revolucijom. A 2020. godina zaista je bila puna promjena. Noć knjige, jedinstvena manifestacija koja potiče kulturu čitanja, ove godine održala se 23. travnja u virtualnom okruženju. Brojne ustanove, udruge, izdavačke kuće i pojedinci iskoristili su svoje online kanale, društvene mreže, video i audioservise, prijenose uživo i ostale mogućnosti kako bi jedinstvenom akcijom pogled javnosti usmjerili na knjigu. Tema Noći knjige 2020. također je isticala promjenu kao pojam s kojim se misleći čovjek uvijek iznova mora suočavati, a svi su bili pozvani da istraže koje su knjige osobito zaslužne za pozitivne promjene u svijetu kakav poznajemo.

Promjene su vidljive i u radu knjižnica koje su pozivale korisnike da posegnu za online knjižničnim uslugama od posudbe e-knjiga, izrada e-iskaznica, korištenje e-kataloga i društvenih mreža. U vrijeme pandemije koronovirusa izolaciju nitko nije podnosio lako, ali mnogima je terapija čitanjem puno pomogla. Napokon smo imali više slobodnoga vremena te uz čitanje i knjigu dopustili si malo bijega od stvarnosti. Čitatelje Hrčka i podržavatelje Hrvatskoga čitateljskog društva pozivam da i dalje šalju priloge i primjere dobre prakse iz područja pismenosti jer ih sve možemo objaviti, bilo u elektroničkom informacijskom servisu e-Biltenu bilo na tiskanim stranicama Hrčka. Podsjećam da su u digitalnom obliku dostupni svi brojevi Hrčka na mrežnim stranicama Društva. Ugodno čitanje! Urednica

Slika 1: Plakat stručnog skupa HČD-a održanog online 8. rujna 2020.

Implikacije korištenja digitalnih tehnologija na razvoj kognitivnih funkcija

Igor Salopek, dr. med. Odjel za psihijatriju Opće bolnice Karlovac Integrativni centar mentalnog zdravlja igor.salopek@gmail.com Tempus fugit ozbiljne deficite svih kognitivnih funkcija u školskoj dobi i kasnije kod djece koja su provodila više sati pred ekranima, a što je popularno psihijatrijski nazvano „digitalnom demencijom“. Posljedice ovakvih lezija predstavljaju obrazovne, a poslije i profesionalne te sve druge poteškoće realizacije potreba pojedinca i zajednice. S druge strane, negativni utjecaji digitalnih tehnologija po mentalno zdravlje odnose se i na pojavu ovisnosti o „malim ekranima“, povećane incidencije i prevalencije anksiozno-depresivnog spektra psihičkih smetnji, nesanice te psihomotornih poteškoća. U adiktološkom kontekstu posebno se profilira ovisnost o videoigrama, internetu, kocki i klađenju, kao i sindrom hikikomori. Kada se radi o predškolskoj djeci, Američka pedijatrijska akademija preporučuje ukupno trajanje korištenja svih digitalnih tehnologija tijekom dana do jedan sat kod djece od dvije do sedam godina. Djeca do dvije godine starosti uopće ne bi trebala provoditi vrijeme pred uključenim pametnim telefonima ili drugim ekranima. Pritom je od izuzetne važnosti ponuditi im kvalitetnu razvojnu alternativu interakcijom igre, razgovora, emocija, tjelesne aktivnosti i čitanja uz postavljanje optimalnih granica te pružanjem sigurnosti i podrške. I, iako nas je aktualna epidemiološka situacija povezana s pandemijom koronavirusa usmjerila na snažnije korištenje digitalnih tehnologija, o njihovim implikacijama na mentalno zdravlje, s naglaskom na aspekte psihičkog razvoja djece i mladih, valja senzibilizirati širu javnost.

Koliko god da su stari Latini imali osjećaj o prolaznosti vremena, intenzivna dinamika promjena osobitost je našeg stoljeća. Eksponencijalna akumulacija znanja, vještina i tehnologija, promiče nove ekonomske, civilizacijske i zdravstvene odnose pojedinaca i društava. U tom smislu posljednje desetljeće obilježeno je izuzetnim razvojem digitalnih tehnologija stvarajući virtualne platforme gotovo svih aspekata života te ih afirmirajući neizostavnima u svakodnevici poslovnog i privatnog. I poboljšavajući pritom, bar prividno, kvalitetu života, digitalne tehnologije omogućuju dosad neslućene razmjere novih delimitacija. Ne konfrontirajući sve realne dobrobiti korištenja digitalnih tehnologija, posljednjih godina stručnjaci iz područja mentalnog zdravlja sve glasnije upozoravaju na njihove moguće negativne implikacije u razvoju kognitivnih funkcija. Pritom se radi o najodvedenijim funkcijama čovjekovog mozga poput mišljenja, pažnje, pamćenja i učenja, percepcije, jezika i odlučivanja. Razvoj kognicije najintenzivniji je u prvim godinama djetetova života, a pod utjecajem je biopsihosocijalnog okvira životnih okolnosti. U prvoj godini života to se posebno odnosi na interakcije djeteta s roditeljima i svima drugima kojima je okruženo, kao i interakcije djeteta s trodimenzionalnom okolinom kroz igru i istraživanje. Uz genetsku predispoziciju i optimalne okolišne uvjete rasta, maksimalna stimulacija mozga navedenim poticajima rezultirat će maksimalno mogućim razvojem kognitivnih funkcija. Izazovi današnjeg roditeljstva, uz druga očekivanja stavljena pred suvremenog čovjeka, potiču roditelje da, svjesno ili nesvjesno, koriste pametne telefone, računala ili televizore radi okupiranja djeteta, smirivanja ili drugih razloga. Pritom uporaba digitalnih tehnologija predstavlja nenadoknadivu supstituciju vremena za stimulativne interakcije kakve digitalije nisu. Iako su znanstvenoistraživački rezultati još uvijek nedovoljno precizni, klinička iskustva i opservacije ukazuju na

Uz dostupnu literaturu, prevedenu na hrvatski jezik, posebno su korisne i dobro posjećene tribine, predavanja i skupovi s navedenom tematikom poput predavanja Utjecaj digitalnih tehnologija na dječji mozak – alarm za uzbunu, održanog 13. ožujka 2019. u Gradskoj knjižnici Ivan Goran Kovačić Karlovac povodom prošlogodišnjeg Tjedna mozga.

TEMA BROJA Izvori: 1. Bježančević M, Benić D, Dodig-Ćurković K. Passive parenting: using technology as a babysitter. (2018.) U: Jukić V, Brečić P, Vidović D, ur. Book of Abstracts 7th Croatian Psychiatric Congress with International participation and 15th Croatian Psychiatric days, Opatija, 24.-27.10.2018. Zagreb: Medicinska naklada i Hrvatsko psihijatrijsko društvo. 2018. p. 257.

2. Carr, N. (2011.). Plitko – Što Internet čini našem mozgu. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk. 3. Spitzer, M. (2018.). Digitalna demencija – Kako mi i naša djeca silazimo s uma. Zagreb: Naklada Ljevak.

ICT-AAC aplikacije za poticanje (pred)vještina čitanja

izv. prof. dr. sc. Jasmina Ivšac Pavliša,

Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet prof. dr. sc. Željka Car, Sveučilište u Zagrebu Fakultet elektrotehnike i računarstva Zeljka.Car@fer.hr Kraljević i Peretić 2015). Usprkos vrlo jasnim dokazima da se temelji za čitanje mogu izgraditi u predškolskome razdoblju, na što upozoravaju logopedi kao stručnjaci koji imaju kompetencije za prevenciju, prepoznavanje, procjenu i intervenciju kod teškoća čitanja, i nadalje ne postoji sustavni model prema kojem bi se izgrađivale predvještine čitanja kod sve djece predškolske dobi (Lenček i Ivšac Pavliša 2017; Ivšac Pavliša 2017). Nažalost, i nadalje se često događa da djeca ulaze u školski sustav s nedostatnim predvještinama čitanja. Kasno prepoznavanje i kasno započeti intervencijski postupci dovode do teškoća usvajanja školskog gradiva i dugoročnih teškoća koje se odražavaju na samog učenika, ali i na cijelu obitelj. Ubrzani razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije i njezina dostupnost omogućili su da većina današnjih obitelji koristi različite prijenosne uređaje. Danas djeca rane dobi odrastaju u multimedijskom okruženju te vrlo rano svladaju osnovne funkcije na pametnim telefonima i/ili tabletima. Skupina znanstvenika i stručnjaka koji djeluju u okviru Kompetencijske mreže ICT-AAC prepoznala je mogućnost utjecaja na predvještine čitanja kroz razvoj mobilnih i besplatnih ICT-AAC aplikacija (Rašan i dr. 2019). Važan je podatak da su ICT-AAC aplikacije Glaskalica, Slovarica i Pamtilica, namijenjene poticanju predvještina čitanja, nastale kao rezultat multidisciplinarne suradnje između različitih stručnjaka (inženjera elektrotehnike i računarstva, logopeda i grafičkih dizajnera). Navedene aplikacije potiču prethodno spomenute sposobnosti kao što su sposobnost izdvajanja glasova unutar riječi na različitim razinama (fonološka svjesnost) ili imenovanje slova koje se smatraju važnim temeljima za usvajanje čitanja. ICT-AAC aplikacija

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) od 2000. godine provodi Međunarodni program ispitivanja znanja i vještina učenika (PISA). Godišnja testiranja znanja i vještina učenika u dobi od 15 godina provode se u brojnim državama pa tako i u Hrvatskoj. Posljednje istraživanje PISA-e, provedeno 2018. godine, usmjereno je upravo na čitalačku pismenost te je u njemu sudjelovalo 6609 učenika iz Hrvatske. Rezultati su pokazali da je 78 % učenika postiglo drugu čitalačku razinu (od ukupno 6 mogućih) što znači da su sposobni odrediti temu umjereno dugačkog teksta, potražiti informacije u tekstu ili reflektirati cilj pročitanog teksta (OECD, 2019.). U usporedbi s rezultatima prijašnjih godina ne bilježe se značajni pomaci u čitalačkoj pismenosti (u razdoblju 2006. – 2018.). Svi brojčani pokazatelji jasno upućuju na nužnost uvođenja promjena u obrazovanju koje se pokušavaju implementirati kroz različite vidove reformi. Čitanje je jezična vještina te su istraživanja koja su usmjerena na definiranje procesa koji se nalaze u pozadini čitanja izdvojila ključne pretpokazatelje čitanja kao što su primjerice fonološka svjesnost, dekodiranje, vizualni rječnik, rječnik ili poznavanje slova (Fletcher 2007; Pennington i Bishop 2009; Ivšac Pavliša i Lenček 2011). Utjecaji navedenih sposobnosti se tijekom vremena mijenjaju, tj. neki postaju više odnosno manje presudni (primjerice fonološka svjesnost se smatra presudnom za uspjeh u početnom čitanju). Sve navedeno ukazuje na činjenicu da je upravo predškolsko razdoblje ključno za razvoj temelja odnosno predvještina čitanja te da ono predstavlja prostor u kojem roditelji, bake, djedovi, odgojitelji i, posebno, donosioci odluka mogu utjecati na sustavno poticanje predvještina u predškolskom sustavu, ali i na pravovremeno prepoznavanje one djece koja su rizična za teškoću čitanja (Kuvač

TEMA BROJA

Glaskalica jedna je od aplikacija koje bilježe najveći broj preuzimanja što je čini jednom od najpopularnijih ICTAAC aplikacija. ICT-AAC aplikacije e-Galerija i Jezična gradilica omogućavaju jačanje drugih jezičnih znanja koja nisu presudna za usvajanje tehnike čitanja, nego za pisano izražavanje i/ili razumijevanje pročitanog. Digitalne tehnologije mogu biti od velike koristi kao potpora nastavi s učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama i s darovitim učenicima te otvaraju niz mogućnosti u segmentu jednostavne i brze prilagodbe nastavnih materijala i nastavnih aktivnosti u uvjetima ograničenih vremenskih i ljudskih resursa (Car i sur. 2018). U kontekstu razvoja aplikacija za poticanje razvoja (pred)vještina čitanja od iznimne je važnosti zajedničko razumijevanje problema i suradnja različitih stručnjaka. Također, potrebno je sustavno razvijati rješenja/aplikacije koje se međusobno nadopunjuju te u skladu s načelima univerzalnog dizajna mogu biti korišteni od strane djece s teškoćama u razvoju, kao i od strane djece urednog razvoja. Zahtjevi za takva rješenja su da imaju konzistentnu logiku funkcionalnosti za podršku usvajanju vještina čitanja, prepoznatljiv dizajn sučelja i intuitivan dizajn korisničkih interakcija. Kako bi ova rješenja doista bila korisna, potrebno ih je evaluirati prije javne objave, što je osnova razvoja i aplikacija ICT-AAC.

2. Fletcher, J. M. i dr. 2007. Learning Disabilites: From Identification to Intervention. The Guilford Press. 3. Lencek, M.; Ivsac Pavlisa, J. 2017. Early literacy in Croatian – specificity in the preschool period. Book of papers: 4th International Multidisciplinary Scientific Conferences on Social Sciences & Arts SGEM. Proceedings SGEM/ Book 3/ ISSN 2367-5659. 4. Ivšac Pavliša, J.; Lenček, M. 2011. Fonološke vještine i fonološko pamćenje: neke razlike između djece urednoga jezičnoga razvoja, djece s perinatalnim oštećenjem mozga i djece s posebnim jezičnim teškoćama kao temeljni prediktor čitanja. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja 47/1. 1-16. 5. Ivšac Pavliša, J. 2017. Razvojni kontinutet – od jezičnih do specifičnih teškoća učenja. Procjena i tretman specifičnih teškoća u učenju – novi pristupi. III. državni skup za stručne suradnike logopede Procjena i tretman specifičnih teškoća u učenju – novi pristupi. Pula. 6. Kuvač Kraljević J.; Peretić, M. 2015. Obrazovanje djece s jezičnim teškoćama. Priručnik za prepoznavanje i obrazovanje djece s jezičnim teškoćama. Ur. Kuvač Kraljević, J. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. Zagreb. 113-126. 7. OECD. 2019. PISA 2018 Results (Volume I): What Students Know and Can Do. OECD Publishing. Paris. https://doi. org/10.1787/5f07c754-e 8. Pennington, B. F.; Bishop, D. V. M. 2009. Relations among speech, language and reading disorder. Annual Review of Psychology 60. 283-306. 9. Rašan, I. i dr. 2019. ICT-AAC aplikacije kao medij za komunikaciju i učenje. Zbornik radova Računalne igre 2019. Ur. Konecki, M.; Schatten, M. Fakultet organizacije i informatike. Varaždin. 51-58.

Izvori: 1. Car, Ž.; Ivšac Pavliša, J.; Rašan, I. 2018. Digitalna tehnologija za potporu posebnim odgojno-obrazovnim potrebama. Projekt e-Škole: Uspostava sustava razvoja digitalno zrelih škola (pilot-projekt). Ur. Dumančić Poljski, Š. Algebra. Zagreb.

Medijske kompetencije studenata učiteljskih fakulteta

dr. sc. Martina Topalović Hrvatski zavod za zapošljavanje Područni ured Bjelovar mmartina01@yahoo.com U današnje vrijeme često spominjemo medije: što god radili, gdje god se nalazili, mediji su uvijek dio naše svakodnevice. Prijenosna računala, tableti i pametni telefoni omogućuju nam da u gotovo svakom trenutku možemo saznati ono što nas zanima. Informacijsko društvo u kojem živimo, kao i brojne tehnološke promjene kojima svjedočimo, zahtijevaju drugačiji pristup učenju, ali i poučavanju. U odgojno-obrazovnim raspravama u mnogim zemljama novi oblici učenja predstavljaju u posljednjih desetak go-

dina jednu od glavnih tema, a o njima se redovito piše u kontekstu „nove kulture učenja“ (Rodek 2011: 11). Istim su izazovima izloženi i odgajatelji, nastavnici i profesori te stručni suradnici. No, konzumacija i izloženost medijima svih navedenih dionika može imati pozitivan i negativan utjecaj. Pozitivno je svakako da su mediji olakšali učenje dostupnošću i brzinom informacija koje pružaju, a sve češće koriste se i u obrazovanju. To potvrđuje i Zlatko Miliša koji,

TEMA BROJA

analizirajući pedagoški aspekt funkcioniranja medija, naglašava njihov doprinos u širenju novih znanja, olakšavanju učenja, promicanju ljudskih prava, informiranju i sličnom (Miliša 2008: 54). Negativan utjecaj medija često je vidljiv kroz nasilje kojem su djeca izložena gledajući televiziju, surfajući internetom, igrajući igrice i sl. ili kroz razne oblike manipulacija, primjerice prikrivenog oglašavanja ili oglasa u medijima. Suvremeni mediji bi trebali imati izraženiju odgojnu, obrazovnu i informativnu funkciju, kako bi funkcionalno utjecali na odgojno-obrazovni proces u školskom kurikulumu, obitelji i društvenoj zajednici (Tolić 2013: 105). Da bismo bili sposobni pristupiti medijima, a potom analizirati i kritički sagledati medijski sadržaj, potrebno je medijsko obrazovanje od najranije dobi. Kao prilog potrebi medijskog obrazovanja David Buckingam iznosi statističke podatke koji pokazuju da djeca provode više vremena gledajući televiziju nego što su u školi ili nego što rade bilo koju drugu aktivnost, osim spavanja (Buckingham 2003: 5; prema Lingvinstone i Bovill 2001 i prema Rideout i dr. 1999). UNICEF je u Hrvatskoj 2010. godine proveo istraživanje među djecom, učiteljima i roditeljima o iskustvima i stavovima prema elektroničkim medijima. Tom prilikom utvrđeno je da gotovo polovica učenika te nešto manje učitelja i trećina roditelja navode da svakodnevno pristupaju internetu. Udio djece (48,30 %) koji internet koriste svaki dan statistički je značajno veći nego udio roditelja (34,71 %). Statistički značajno veći udio učenika internet koristi svakodnevno i u odnosu na učitelje (43,60 %) (Pregrad i dr. 2010: 15). Osim toga, Hrabri telefon i Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba 2013. godine proveli su istraživanje o iskustvima i ponašanjima djece na internetu i na društvenoj mreži Facebook. Rezultati istraživanja pokazuju da dvoje od troje djece prije nego što navrši 13 godina otvori Facebook profil. Vlastiti profil ima 93 % ispitane djece, a čak četvero od njih petero u svojoj obitelji nema pravila o sigurnom korištenju ove društvene mreže. Rezultati su također pokazali da su djeca gotovo stalno prisutna na Facebooku, a njih čak 84 % ima dostupan internet i Facebook na mobitelima. Vijeće Europe kroz Strategiju za prava djeteta upozorava na digitalno okruženje u kojem danas djeca odrastaju i naglašava: digitalni svijet djeci nudi neograničene mogućnosti za učenje i povezivanje, kao i izazove koji uzrokuju realnu zabrinutost i koje države članice moraju rješavati, stoga će se kreirati i proširiti aplikacije za pametne telefone i tablete te drugi komunikacijski alati kako bi se djeci, roditeljima i odgojno-obrazovnim djelatnicima omogućilo potpuno i sigurno korištenje potencijala IKT-a i digitalnih medija. (Strategija Vijeća Europe za prava djeteta 2016. − 2021.). U ovim novim okolnostima u kojima djeca sve više

vremena posvećuju medijima, i to najvećim dijelom multimedijalnima, nužno je educirati buduće učitelje u području medija i medijske kulture te razvijati njihove medijske kompetencije. Medijska kompetencija se temelji na kvalifikaciji učitelja, što je nužno za život s medijima u trećem tisućljeću. Ona je kompetencija za znati živjeti u suvremenom medijskom okruženju. (Tolić 2009: 200). Medijske kompetencije, neophodne za poučavanje o medijskoj kulturi, studenti u Hrvatskoj stječu primarno kroz sveučilišni kolegij medijska kultura koji bi im, između ostalog, sukladno ishodima učenja trebao pružiti temeljna znanja i vještine za jedno od četiriju nastavnih područja koje obuhvaća nastava Hrvatskoga jezika u osnovnoj školi (Nastavni plan i program za osnovnu školu 2006). Osim medijski kompetentnih stručnjaka, za podučavanje o medijima nužni su i drugi elementi što pojedini autori detaljnije obrazlažu. Maksimović, Petrović i Osmanović (2015) naglašavaju da potreba za medijski obrazovanim stručnjacima u nastavnom procesu raste. Kao što je neophodno omogućiti stjecanje medijskih kompetencija na fakultetima, prvenstveno onima koji se bave obrazovanjem budućih pedagoga, potrebno je omogućiti uvjete u školama za primjenu i prenošenje tih znanja. (Maksimović, Petrović i Osmanović 2015: 917). Dakle, imajući u vidu prethodno iskazanu potrebu dodatnog usavršavanja, treba reći da sveobuhvatni pristup podrazumijeva i ulaganje u infrastrukturu. U posljednjih nekoliko godina napravljen je napredak u opremljenosti škola zahvaljujući CARNET-u i provedeni su mnogi projekti koji pomažu učenicima, nastavnicima, studentima, profesorima i znanstvenicima u medijskom obrazovanju. Tako je, primjerice, projekt Škole 2.0 u mnogim ruralnim krajevima osigurao povezivanje škola na širokopojasni internet te omogućio da, pomoću odgovarajućih informacijsko-komunikacijskih tehnologija i alata, pruže djeci obrazovanje u skladu s nacionalnim standardom. No, formalni preduvjeti za korištenje IKT-a u nastavi tek su jedan korak prema uspješnim programima medijskog obrazovanja. Medijske kompetencije učitelja samo jednim dijelom ovise o infrastrukturi i o opremljenosti škola, one obuhvaćaju puno širi pristup. U ovom izlaganju predstavit ćemo rezultate istraživanja o medijskim kompetencijama studenata učiteljskih fakulteta, od kojih se očekuje da predaju medijsku kulturu na temelju postojećeg Nastavnog plana i programa. Istraživanje je autorica izlaganja provela u Zagrebu, Rijeci, Petrinji i Čakovcu 2017. godine, a u njemu je sudjelovalo 889 ispitanika. Rezultati istraživanja pokazali su da studenti ne prepoznaju medijske žanrove, samo u manjoj mjeri analiziraju sadržaj kojem su izloženi, te ne poznaju temeljne pojmove. Uz to, studenti vrlo teško razlikuju osnovne medijske žan-

TEMA BROJA

rove. Nadalje, vrlo mali broj studenata analizira sadržaj koji su primili putem medija, djelomično primjećuje prikriveno oglašavanje, a poistovjećuje pojmove: reklama, oglas, sponzorirani oglas i sl. Također, studenti ne prepoznaju osnovne pojmove koji su vezani uz medijsko obrazovanje. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da postoji potreba za edukacijom budućih učitelja o medijskoj kulturi. S obzirom na posve nove trendove izloženosti medijima kod djece i mladih, očito postoji potreba za osuvremenjivanjem Nastavnog plana i programa. To je jedan od zaključaka koji proizlazi iz postojećeg modela medijskog obrazovanja temeljenog na modulu medijska kultura. Tijekom cijelog osnovnoškolskog obrazovanja, između ostalog, djeca pogledaju manji broj od predloženih 67 filmova snimljenih sredinom prošlog stoljeća, odabranih prema kriteriju umjetničke i društvene vrijednosti. Učenje o medijima treba biti prilagođeno informacijsko-komunikacijskom društvu i trenutku u kojem živimo. Da bismo postigli željeni rezultat te smanjili izloženost djece i mladih nasilju putem medija i medijskim manipulacijama, spriječili krađu identiteta odnosno upoznali djecu i mlade s važnošću zaštite privatnosti, potrebna je sinergija svih dionika odgojno-obrazovnih procesa, ali i novi programi i pristupi poučavanju o medijima.

2. Istraživanje o iskustvima i ponašanju djece na internetu i na društvenoj mreži Facebook. http://www.hrabritelefon.hr/novosti/hrabri-telefon-i-poliklinika-za-zastitu-djece-grada-zagreba-objavili-rezultate-istrazivanja-o-iskustvima-i-ponasanju-djece-na-internetu-i-na-drustvenoj-mrezi-facebook/ 3. Maksimović, Jelena; Petrović, Jelena; Osmanović, Jelena. 2015. Medijske kompetencije školskih pedagoga u suzbijanju vršnjačkog nasilja. In Medias Res: časopis filozofije medija 4/6. 912-923. 4. Miliša, Zlatko. 2008. Mediji i manipulacija djecom - ambivalentna uloga medija. Odgoj i manipulacija djecom u obitelji i medijima. Ur. Miliša, Zlatko; Zloković, Jasna. MarkoM usluge d. o. o. Zagreb. 5. MZOS. 2006. Nastavni plan i program. 6. Pregrad, Jasenka i dr. 2010. Iskustva i stavovi djece, roditelja i učitelja prema elektroničkim medijima. Ured UNICEF-a za Hrvatsku. Zagreb. 7. Rodek, Stjepan. 2011. Novi mediji i nova kultura učenja. Napredak 152/1. 9-28. 8. Strategija Vijeća Europe za prava djeteta 2016. – 2021. www.dijete.hr/.../2428_StrategijaVEza%20prava%20 djece%202016-2021_prijevod 9. Tolić, Mirela. 2013. Komunikacija u obitelji o medijskim sadržajima. Pedagogijska istraživanja 10/1. 10. Tolić, Mirela. 2009. Medijska kompetencija kao prevencija pri sprječavanju medijske manipulacije u osnovnim školama. MediAnali: međunarodni znanstveni časopis za pitanja medija, novinarstva, masovnog komuniciranja i odnosa s javnostima 3/6.

Izvori: 1. Buckingham, David 2003. Media Education: Literacy, Learning and Contemporary Culture. Polity Press.

Ukorak s vremenom: digitalna pismenost i treća životna dob

Srđan Lukačević slukacevic@gskos.hr Dino Radmilović rdino@gskos.hr Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek snije i definira pismenost kao jednu od vještina potrebnih za uspješno funkcioniranje u društvu (Hrvatska enciklopedija). Uspješno funkcioniranje u današnjem vremenu podrazumijeva i savladavanje digitalne pismenosti. Razvijanje ove kompetencije pretpostavlja uspješnu mogućnost spoznavanja važnosti mnoštva podataka i informacija za društveni, gospodarski i osobni razvoj, osposobljavanje za prepoznavanje stare i nove informacijsko-komunikacijske tehnologije (mobilna telefonija, internet, računalo), stjecanje osnovnih znanja o vrstama računala, osposobljavanje

Pismenost (lat. litteratus) koncept je koji se razvijao s vremenom i imao je različita značenja. Želeći ilustrirati pismenost, Bawden sugerira da su različita shvaćanja pismenosti i odgovarajućih terminologija osovina vještina i kritičkog razumijevanja (Bawden 2001). Neke od definicija objašnjavaju pismenost kao sposobnost korištenja jezika u pisanom obliku jer pismena osoba zna izražavati misli u pisanoj formi, zna čitati, pisati i razumije materinji jezik. Kasnija razmišljanja uvode pismenost u koncept i shvaćanje funkcionalne pismenosti, ono postaje komplek-

TEMA BROJA

za korištenje osnovnih uslužnih programa (npr. programa za obradu teksta), osposobljavanje za korištenje interneta za osobne ili poslovne potrebe i osposobljavanje za kritički stav prema raspoloživim informacijama (European Parliament and Council). ALA (American Library Association) govori o informacijskoj pismenosti kao skupini vještina potrebnih u pronalaženju, analiziranju te korištenju informacija (Ferguson 2005). Obrazovanje za tu vrstu pismenosti potrebno je neprekidno i pravodobno prilagođavati novim standardima. Knjižnica kao informacijska ustanova ovdje ima veliku ulogu. Kako dostupnost informacija raste, postavlja se pitanje u kojoj su mjeri informacije ravnopravno dostupne svim članovima društva odnosno posjeduju li svi ista predznanja, u kojoj su mjeri i jesu li informacijski pismeni, imaju li financijske mogućnosti kojima bi si osigurali odgovarajuću tehnologiju za pristup informacijama. Sve navedeno posebno se odnosi na treću životnu dob, što zbog slabe platežne moći odnosno malih mirovina, što zbog informacijskog i informatičkog doba u kojem živimo, a koje svakodnevno unosi promjene u sve aspekte ljudskog života dovodeći do novih procesa učenja i obrazovanja. Informacijski pismena osoba mora biti svjesna ilegalnih i štetnih sadržaja na internetu, mora biti upoznata s problematikom zaštite podataka i privatnosti te biti sposobna samostalno pronaći potrebnu informaciju. Navedeno je posebno važno osvijestiti kod osoba treće životne dobi koje su česte mete prevara, kako u fizičkom svijetu tako i u onom online. Stoga će razvijanje osjećaja o sebi kao o informacijski pismenoj osobi pogodovati efikasnom i prikladnom povezivanju informacija, pospješit će upravljanje informacijama u privatnom i profesionalnom životu, pogodovat će sposobnosti korištenja i selekcije najprikladnijih izvora informacija u elektronskom ili nekom drugom obliku. Informatička i informacijska pismenost danas je sastavni dio opće pismenosti u suvremenom svijetu. Njezin nedostatak dovodi do poteškoća u praćenju tehnoloških napredaka uslijed čega se stvara digitalni jaz koji je posebno izražen kod osoba treće životne dobi. Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek uočila je potrebu za dodatnim informatičkim i informacijskim opismenjavanjem među korisnicima treće životne dobi te je odlučila organizirati niz radionica na tu temu pod nazivom Ukorak s vremenom – osnove rada na računalu. Program informatičkog i informacijskog opismenjavanja u Knjižnici započeo je 4. ožujka 2016., a do sada su ga uspješno završile 34 grupe odnosno gotovo 400 osoba. Tečajevi su namijenjeni osobama treće životne dobi koje žele steći znanja iz osnova rada na računalu i pretraživanja interneta, koje žele steći ili unaprijediti informatičku i informacijsku pismenost. Edukacijski projekt zamišljen je kao aktivni seminar tijekom kojega polaznici usvajaju znanja koja mogu primijeniti u privatnom i poslovnom životu, a vezana su za internet i srodne tehnologije i usluge. Po zavr-

šenom programu polaznici znaju koristiti operacijski sustav Windows (organizacija podataka – rad s mapama i datotekama), napisati, urediti i spremiti dokument, pretraživati internet, slati elektroničku poštu, koristiti društvene mreže te jedan od softvera za komunikaciju s ljudima širom svijeta. Polaznike tečaja upoznaje se s osnovnim informatičkim i informacijskim pojmovima i osnovama rada na računalu, uz obvezan segment edukacije zaštite njih samih i njima bližnjih od opasnosti koje internet donosi. Zbog održavanja ujednačene kvalitete predavanja optimalan broj polaznika tečaja unutar jedne grupe je između 10 i 15 osoba. Tečaj se ne naplaćuje, uz uvjet da su polaznici članovi Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek (GISKO). Tečaj se sastoji od teorijskog i praktičnog dijela sata koji traje oko 90 minuta i održava se dva puta tjedno tijekom približno dva mjeseca po tečaju. Ukupno trajanje tečaja s uvodnim predavanjem i završnom podjelom diploma je 20,5 sati. Treba napomenuti kako je to približna satnica; sat se produži ako predavači procjene da grupa nije u predviđenom roku savladala očekivano. Razina informatičke i informacijske pismenosti kod polaznika je od nepostojeće do onih polaznika koji posjeduju tek minimalna znanja. Zbog toga su program i predavanja prilagođeni svakoj grupi posebno, u većini slučajeva i gotovo svakom pojedincu unutar grupe. Kroz tečajeve je GISKO dodatno prepoznat unutar umirovljeničke zajednice uslijed čega je na ovom programu razvijena suradnja s brojnim udrugama. Provedeni tečajevi doveli su do povećanja broja korisnika Knjižnice, ali i pojačanog korištenja knjižnične građe. Znatniji broj polaznika tečajeva nisu bili članovi GISKO-a, te su po završetku prepoznali usluge i mogućnosti koje im Knjižnica može pružiti u daljnjem zadovoljavanju osobnih interesa. Novi članovi aktivno prate informacije na mrežnim mjestima i društvenim mrežama Knjižnice te sudjeluju u aktivnostima koje Knjižnica nudi. U tome im pomaže tečaj koji su uspješno savladali, informatički i informacijski znatno su pismeniji, a time i informiraniji. Polaznici dolaze iz cijele Slavonije i Baranje, ne samo iz Osijeka i okolice, što je još samo jedan pokazatelj uspješnosti programa. Izlaganje će prikazati rezultate istraživanja kojim smo željeli utvrdi zadovoljstvo polaznika programa Ukorak s vremenom – osnove rada na računalu, tečajem informatičke i informacijske pismenosti, njihovom percipiranom korisnošću naučenog te mogućim problemima u izvođenju programa. Osim toga, istraživanjem se željelo istražiti što je polaznike motiviralo na uključivanje u program te ima li ikakve veze utjecaj globalizacijskih trendova iseljavanja građana s pohađanjem tečaja, odnosno jesu li polaznici željeli naučiti koristiti platforme za vizualne komunikacije i društvene mreže kako bi na taj način ostali što povezaniji s rodbinom koja je iselila iz Osijeka.

TEMA BROJA

Naša je polazna pretpostavka da sustavna edukacija u domeni informatičke i informacijske pismenosti može izuzetno smanjiti informacijsku i komunikacijsku izolaciju građana treće životne dobi. S obzirom na poslanja narodnih knjižnica koja u pravilu uključuju zadatak da knjižnica bude informacijsko, komunikacijsko i obrazovno središte zajednice, smatramo da su narodne knjižnice posebno pozvane biti aktivnim sudionikom, ako ne i predvodnikom, ovakvih inicijativa. Uz prikaz rezultata, a nastavno na situaciju vezanu za događanje oko sprječavanja širenja virusa COVID-19, pokušat će se od prijašnjih polaznika saznati koje i kolike prednosti im je donijelo stečeno znanje uslijed navedene situacije.

2. European Parliament and of the Council. 2006. Recommendation of the European Parlament and of the Council on key competences for lifelong learning. https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex%3A32006H0962 (pristupljeno 18. svibnja 2020.). 3. Ferguson, J. i dr. 2005. Information literacy and research skills program at USC sumter. Association of small computer users in education: proceedings. ASCUE Conference. Myrtle Beach, South Carolina. 64. https://files.eric.ed.gov/ fulltext/ED490142.pdf (pristupljeno 18. svibnja 2020.). 4. Pismenost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48456 (pristupljeno 18. svibnja 2020.).

Izvori: 1. Bawden, D. 2001. Information and digital literacies: a review of concepts. Journal of Docummentation 57/2. 218259. https://www.emeraldinsight.com/doi/abs/10.1108/ EUM0000000007083 (pristupljeno 18. svibnja 2020.).

Nove generacije i digitalni mediji: smjernice za smislenu i odgovornu upotrebu dr. sc. Jasna Milički jasna.milicki@skole.hr Ana Sudarević ana.sudarevic1@skole.hr OŠ Dubovac

Uvod pripadnici su Google-generacije kod kojih je tehnologija svakodnevno prisutna i koristi se uglavnom za zabavu i komunikaciju s vršnjacima. Zbog korištenja tehnologije do kasno u noć javlja se problem (ne)spavanja, odnosno nedostatka sna što pak dovodi do problema s koncentracijom, ponašanjem i izvršavanjem školskih obaveza (Bilić 2016) odnosno sa školskim (ne)uspjehom. Povezanost s tehnologijom često je vrlo pasivna, usamljenička, a uključuje i pasivnu konzumaciju znanja umjesto aktivnog kreiranja sadržaja (Selwyn 2009). Stoga učenje obilježavaju brzina, istovremeno obavljanje više zadaća (multitasking), traženje informacija i njihova trenutna isplativost te široki raspon pažnje (Bilić 2016) što rezultira neučinkovitim učenjem i smanjenjem učinkovitosti općenito zbog „žongliranja“ između različitih zadataka; nedostatku ustrajnosti, strpljivosti i koncentracije kao rezultat „lebdeće pažnje“ i želje za što bržim pronalaskom rješenja. Naime, rezultati istraživanja o informacijskim navikama i načinima procesiranja informacija pokazuju da se

Danas u hrvatskom obrazovnom sustavu nailazimo na oprečna mišljenja o tome treba li mlade poučavati vještinama pretraživanja Weba od najranije školske dobi, dakle prije nego djeca sama počnu pretraživati internet i tako stvarati svoje, često neadekvatne navike pretraživanja i korištenja internetskih izvora. S jedne strane time se mladima pruža mogućnost usvajanja specifičnih znanja, vještina i stavova koji predstavljaju podršku svim ostalim predmetima i područjima, a s druge predstavlja moguću opasnost zapostavljanja razvoja temeljnih vještina. O rezultatima takvog pristupa u obrazovanju generalno još ne možemo govoriti, ali svakako moramo naglasiti da pozornost treba obratiti i na odgojnu dimenziju jer suvremena tehnologija formira i oblikuje mlade, a samim tim i društvo u cjelini (Bilić 2016).

Nova generacija mladih U okviru odgojne i obrazovne dimenzije ispitivana populacija mladih, obuhvaćena formalnim obrazovanjem,

TEMA BROJA

radi o površnim interakcijama usmjerenim na kvantitetu podataka, a izostaje njihovo kvalitetno tumačenje i kritičko razmatranje bez kojeg je nemoguće ostvariti dubinsko i smisleno učenje (Lasić-Lazić, Špiranec i Banek Zorica 2012). Značajka ove generacije je i takozvana „kultura nepoštivanja“ (Bugeja 2006; prema Selwyn 2009), a odnosi se na nastojanje mladih da oslabe utjecaj starije generacije kao i formalnih institucija, npr. škole, knjižnice, muzeja (Selwyn 2009). Govoreći o knjižnicama, to je vidljivo u činjenici da preko 90 % mladih smatra internetske pretraživače idealnima za svoje potrebe, a 30 % manje ih to misli za knjižnice, mrežne ili fizičke. To najbolje ilustrira stav prema knjižničnim resursima koje još uvijek smatraju točnijima i vjerodostojnijima od internetskih pretraživača, ali knjižnice podbacuju u pogledu očekivane brzine, jednostavnosti korištenja i prikladnosti (Berk 2009). Također, neke studije pokazuju da mladi razlikuju korištenje suvremene tehnologije u institucijama poput škola ili knjižnica i tijekom svog slobodnog vremena. Naime, često ih u svom radu (učenju) nerado koriste (Lohnes i Kinzer 2007; prema Selwyn 2009). To je signal da knjižničari kao informacijski stručnjaci osnaže svoju ulogu u kontekstu pružanja potpore pristupa mladih digitalnoj tehnologiji u smislu dostupnosti hardvera i softvera. Naime, uvijek će biti učenika koji će trebati upute za rad sa suvremenom tehnologijom i mrežnim alatima, primjerice zbog nedostatka iskustva, samopouzdanja ili motivacije (Selwyn 2009). S obzirom na to, odgojno-obrazovni djelatnici mogu ostati autoriteti učenicima u educiranju, informiranju i usmjeravanju aktivnosti vezanih uz tehnologiju poučavajući učenike odgovarajućim strategijama njihova korištenja (Young i Muller 2009; prema Selwyn 2009). Na osnovu predstavljenih teorijskih teza te rezultata analiziranih u nastavku rada, željelo se predložiti moguće smjernice u svrhu učinkovitije primjene tehnologije u odgojno-obrazovnom procesu.

Rezultati pokazuju da su ispitani učenici opremljeni suvremenom tehnologijom u visokom postotku: 97,1 % učenika posjeduje vlastiti pametni telefon, 94,9 % posjeduje računalo, a više od polovice učenika (53,7 %) posjeduje neki sustav za igranje videoigara. Nadalje, utvrđeno je da učenici koriste različite medije tijekom dana: 35,2 % njih koristi medije od tri do četiri sata dnevno, 26,4 % učenika od pet do šest sati, a 22,7 % učenika koristi medije više od šest sati tijekom dana. Potvrđena je i pretpostavka da učenici koriste više različitih medija istovremeno, dakle prakticiraju tzv. multitasking dok pišu domaću zadaću, i to često (39 %), 27,2 % učenika ponekad, a 23,5 % uvijek koristi više različitih medija istovremeno (vidi graf 1). Samo 10,3 % učenika nikada ne koristi više medija u isto vrijeme.

TEMA BROJA

Nadalje, trećina učenika uz medije je duže od ponoći (36 %) dok ih gotovo polovica (47,1 %) koristi bar do 23 sata. Stoga ne čudi podatak da se čak 38,2 % ispitanika ponekad osjeća umornim već pri dolasku u školu, a 32,4 % njih umorno se osjeća gotovo svaki dan na početku školskog dana. Dakle, može se reći da vrijeme provedeno uz medije, posredno ili neposredno, skraćuje vrijeme koje učenici provode učeći za školu kod kuće; u prosjeku se dnevno uči između sat vremena (26,5 %) i dva sata (25 %), s tim da 25,7 % učenika uči i manje od sat vremena. Navedeni podatci mogu se dalje dovesti u izravnu ili neizravnu vezu s općim uspjehom učenika koji od 5. do 7. razreda slabi, odnosno opada broj odlikaša, a bilježi se porast vrlo dobrog i dobrog općeg uspjeha (vidi graf 3).

vito svjedočimo preporukama o poticanju timskog rada i suradnje (međuvršnjačke i međugeneracijske) pri obavljanju zadataka za potrebe redovne nastave i izvannastavnih aktivnosti. Zato je sve veći naglasak na projektnim i istraživačkim zadatcima za koje je najvažnije osigurati brzi pristup informacijama, njihovu neometanu i jednostavnu razmjenu, što pak iziskuje redovnu komunikacija u sinkrono i asinkrono vrijeme, podjednako među učenicima kao i s mentorom (učiteljem, knjižničarom i sl.). Jedan od alata koji može pridonijeti realizaciji navedenog primjera mogle bi biti već poznate i rado korištene društvene mreže. Iako se na prvi pogled ne čine kao najbolje rješenje za ovu dob učenika, mogu poslužiti kao proširena obrazovna pomagala pomoću kojih će steći potrebna iskustva i znanja koja će im kasnije u virtualnom svijetu pomoći u procesu stvaranja novih sadržaja i konstrukata znanja. Nadalje, uzimajući u obzir stavove učenika prema e-knjigama i općenito elektroničkim izvorima, kojima počinju sve više vjerovati u odnosu na tiskane inačice2, mišljenja smo da će multimedijalna tehnologija u obrazovne svrhe biti više vezana uz specifične zadatke, za istraživanja, projektne zadatke te zadaće iz znanstveno-popularnog područja. U tom kontekstu uloga škole bila bi usmjerena na određivanje optimalne primjene informacijsko-komunikacijske tehnologije primjerene dobi i intelektualnoj razini učenika uzimajući pritom u obzir potrebe Google-generacije. Odgojno-obrazovni djelatnici stoga bi imali zadaću usmjeravati učenike na kvalitetne informacije filtrirajući najbolje izvore i nudeći primjerene alate. Opisano upućuje na zaključak da se mijenja pristup poučavanju, javlja se nužnost prilagodbe metoda i strategija rada, kako za učitelje, tako i za knjižničare. Predviđene promjene obuhvatit će, ne samo obrazovnu sferu nego i odgojnu, stoga ulogu knjižničara vidimo najprije kroz edukaciju informacijske i medijske pismenosti, prevenciju negativnih učinaka medija te poticanje čitalačke pismenosti i kritičkog razmišljanja kao i čitanja na različitim medijima.

Graf 3: Opći uspjeh učenika od 5. do 7. razreda Graf 1: Učestalost korištenja različitih medija za vrijeme učenja

Značajni su i podatci o povećanju vremena koje učenici tijekom godina provode igrajući računalne igre. Naime, trećina učenika (30,1 %) kaže da se od 5. do 7. razreda povećava vrijeme provedeno u igri video i računalnih igara (vidi graf 2), a isto procjenjuju i za svoje prijatelje – smatraju da njih 72,8 % provodi više vremena igrajući igrice što su stariji.

Rezultati Polazišna točka istraživanja bile su sljedeće hipoteze:

• mladi su skloni prakticiranju multitaskinga • vrijeme za igru smanjuje vrijeme za učenje što neposredno utječe na školski uspjeh

• prekomjerno korištenje medija dovodi do slabijeg

uspjeha u školi. Za provedbu istraživanja korišten je online upitnik koji je, tijekom svibnja i lipnja 2019. godine, popunilo 136 učenika – 64 djevojčice (47,1 %) i 72 dječaka (52,9 %) – osmih razreda iz četiri osnovne škole.1

Graf 2: Procjena količine vremena posvećenog računalnim igricama u razdoblju od 5. do 7. razreda

Osnovna škola Dubovac, Karlovac; Osnovna škola Marija Bistrica, Marija Bistrica; Osnovna škola Lasinja, Lasinja; Osnovna škola Oroslavje, Oroslavje 1

2 10

S obzirom na orijentiranost na tehnologiju i različite medije te vrijeme koje se provodi uz njih ne čudi činjenica da više od polovice ispitanika (60,3 %) kaže da vrjednijima smatra elektroničke izvore u odnosu na tiskane u kontekstu rješavanja zadataka za školu.

Zaključak

Literatura 1. Berk, Ronald Alan. 2009. Teaching Strategies for the Net Generation. https://www.researchgate.net/publication/228346567_Teaching_strategies_for_the_net_generation (pristupljeno 20. ožujka 2020.).

Provedeno istraživanje dalo je uvid u određene navike učenika osmih razreda s obzirom na tehnologiju, njeno posjedovanje i način korištenja. Veliki postotak učenika je zadovoljavajuće opremljen suvremenom tehnologijom koju, ne samo da koriste u velikoj mjeri nego i istovremeno koriste različite medije, odnosno obavljaju nekoliko aktivnosti odjednom (tzv. multitasking). Međutim, rezultati pokazuju da se to često radi na štetu vremena predviđenog za učenje kod kuće ili odmor (spavanje) pa se sve navedeno može dovesti u izravnu ili neizravnu vezu s općim školskim uspjehom koji, kako se pokazalo, slabi s prelaskom u više razrede. S druge strane, utvrđene navike i ponašanje učenika mogle bi se iskoristiti u obrazovne svrhe. Naime, redo-

usporedi: Milički, Jasna; Sudarević, Ana. 2018. Ograničava li medij čitanje: rezultati istraživanja iskustava i stavova učenika šestih i osmih razreda prema e-lektiri. XXX. Proljetna škola školskih knjižničara RH: Tradicija i suvremenost u radu školskog knjižničara. Ur. Braim Vlahović, Goranka; Granić, Adela. Agencija za odgoj i obrazovanje. Zagreb. https://www.azoo.hr/photos/izdanja/tradicija-i-suvremenost-u-radu-sk-1538658980.pdf (pristupljeno 20. ožujka 2020.). 2

TEMA BROJA 2. Bilić, Vesna. 2016. The Net-generation Methods of Learning, Online Activities and Upbringing Outcomes. Croatian Journal of Education 18 (Sp. Ed. 1). 259-277. https:// doi.org/10.15516/cje.v18i0.2065 (pristupljeno 20. ožujka 2020.). 3. Lazić Lasić, Jadranka; Špiranec, Sonja; Banek Zorica, Mihaela. 2012. Izgubljeni u novim obrazovnim okruženjima – pronađeni u informacijskom opismenjivanju. Medijska istraživanja 18/1. 125-142. https://hrcak.srce.hr/85384 (pristupljeno 20. ožujka 2020.).

4. Selwyn, Neil. 2009. The digital native – myth and reality. Aslib Proceedings 61/4. 364-379. https://doi. org/10.1108/00012530910973776 (pristupljeno 20. ožujka 2020.).

TEMA BROJA

gment projekta ugrađen je u potrebe budžeta i kontinuirano se realizirao na godišnjoj bazi kroz tečajeve Centra za stalno stručno usavršavanje knjižničara, Sveučilišnog računalnog centra i individualnu edukaciju na terenu koju su provodili koordinatori projekta. Predmet ovoga rada je taj dodatni, ali neophodni, set kompetencija koje je nametnulo digitalno okruženje u kojemu knjižničari pokušavaju zadovoljiti korisničke informacijske potrebe.

pismenosti knjižničara informatora koji rade u sustavu Pitajte knjižničare predstavljao bi operacionalizaciju dijelova relevantnih gotovih modela, najčešće vezanih uz informacijsku pismenost i rad u specifičnim softverskim rješenjima te sadrži kompetencije s polja knjižnične, računalne i digitalne pismenosti.

Pretpostavke

Rad će biti posvećen analizi novog segmenta informacijske pismenosti diplomiranih knjižničara u sustavu Pitajte knjižničare, specifično digitalnih kompetencija, ne umanjujući važnost ostalih: što osnovnih kompetencija zaposlenika u javnom sektoru, što tradicionalnih knjižničarskih kompetencija kojima su digitalne nadogradnja. Osim što je cilj rada povezivanje seta kompetencija poželjnih za takav profil djelatnika s trenutnim uvjetima rada u sustavu Pitajte knjižničare, ponudio bi se i pregled formalnog, neformalnog i informalnog opismenjavanja knjižničara koji rade u sustavu od 2004. godine te napravio zaključak o izazovima koji pred ovakvom vrstom knjižnične usluge stoje u budućnosti.

Na odgovaranju na upite i izgradnji baze kvalitetnih internetskih izvora u sklopu mrežne referentne usluge hrvatskih narodnih knjižnica Pitajte knjižničare do početka 2020. godine radilo je sveukupno 182 djelatnika iz 19 knjižnica. Mnogi od njih danas su u mirovini, neki su nastavili karijeru u drugim vrstama knjižnica, drugim ustanovama ili državama, a oni aktivni imaju iza sebe različit raspon iskustava i obrazovnih programa. Pretpostavka istraživanja, provedenog tijekom lipnja 2020. godine, je da zbog konzorcijske prirode sustava Pitajte knjižničare, gdje djeluju diplomirani knjižničari različitih prethodnih kvalifikacija, obrazovnih programa i iskustava, postoje značajne razlike u setu kompetencija pojedinih knjižničara informatora te u njihovim stavovima prema važnosti digitalnih kompetencija.

Metodologija

Zaključna razmatranja

Temelj rada su analiza relevantne literature i istraživanje stečenih digitalnih kompetencija te odnosa diplomiranih knjižničara hrvatskih narodnih knjižnica koji rade na pružanju usluge Pitajte knjižničare prema tom dijelu informacijske pismenosti. Set kompetencija sastavile su autorice nalazeći da su postojeći modeli dijelom općeniti (pokrivaju sve aspekte knjižničnog poslovanja), dijelom premalo razrađuju digitalne kompetencije (npr. IFLA Digital Reference Guidelines nude popis šest ključnih vještina), a dijelom prilagođeni specifičnim mrežnim referentnim uslugama poput onih u akademskim sredinama, referentnim uslugama putem chata i dr. Istraživanje provedeno 2009. godine u sklopu projekta Cjeloživotno učenje knjižničara: ishodi učenja i fleksibilnost rezultiralo je kompetencijskom matricom koja sadrži ključne opće i specifične kompetencije u polju knjižničarstva u Hrvatskoj (Maštrović i dr. 2009.). Kako kompetencijski okvir za područje knjižničarstva unutar kojega bismo trebali djelovati u Hrvatskoj još nije donesen, autorice su se u formiranju pitanja u upitniku za istraživanje knjižničara informatora koji rade na pružanju usluge Pitajte knjižničare morale osloniti na neke dijelove gore navedenog istraživanja, uz dodatak kompetencija prepoznatih kroz pregled ostale relevantne literature te prije svega opažanje kroz godine rada na praktičnom provođenju mrežne referentne usluge hrvatskih narodnih knjižnica. Set kompetencija odabranih za istraživanje digitalne

Jedan od temeljnih profila knjižničarske profesije je profil diplomiranog knjižničara informatora. Iako visokoobrazovani djelatnici koji rade na pružanju referentnih usluga posjeduju iste temeljne kompetencije danas kao i prije 150 godina, danas pred njima stoje novi izazovi i zahtjevi struke. Knjižničari zaposleni u suvremenim referentnim službama moraju posjedovati kompetencije koje im omogućuju snalaženje u informacijski prebogatom digitalnom okruženju, kao i komunikaciju s korisnicima putem novih medija i kanala. Novi oblici pismenosti – knjižnična, računalna i digitalna – mijenjaju se i razvijaju sve brže te pred knjižničare postavljaju zahtjev za kontinuiranim, cjeloživotnim obrazovanjem u svrhu stjecanja novih kompetencija vezanih uz razvoj tehnologije. Primjena tih kompetencija i potreba za njima posebice dolazi do izražaja u radu na mrežnoj referentnoj usluzi Pitajte knjižničare koja se sa strane korisnika i knjižnice u potpunosti odvija u digitalnom okruženju. Kad tako postavljenom sustavu dodamo dimenziju usluge organizirane u obliku konzorcija i tim diplomiranih knjižničara različitih prethodnih kvalifikacija i iskustava, dolazimo do područja koje zahtjeva dublje istraživanje i analizu koja može ukazati na stvarne probleme i dati smjer za njihovo rješavanje. Autorice smatraju da će predstavljeni rezultati pomoći zaposlenicima angažiranima u praksi pružanja mrežnih referentnih usluga kao smjernica za cjeloživotno učenje i

Ključna pitanja

Do pismenosti kroz kompetencije: usluga Pitajte knjižničare Ivana Faletar Horvatić ivana.faletar@kgz.hr Jagoda Ille jagoda.ille@kgz.hr Knjižnice grada Zagreba Govoreći o kompetencijama – znanja, vještine i stavovi potrebni za obavljanje nekog posla (Horvat 2009) – stručnih djelatnika narodnih knjižnica, usporedno s temeljnim promjenama konvencionalnih pismenosti koje je potaknula digitalna revolucija, bilježimo i promjene u funkcionalnim pismenostima, odnosno korpusu kompetencija potrebnih za rad s korisnicima u digitalnom okruženju. One se pogotovo brzo mijenjaju u segmentu pružanja digitalnih usluga pa ih je zahvalno promatrati kroz razvoj mrežne referentne usluge hrvatskih narodnih knjižnica Pitajte knjižničare. Referentne usluge definiramo kao posredovanje kod odgovaranja na upite ili […] bilo koji drugi oblik djelovanja knjižničara informatora s ciljem zadovoljenja informacijskih potreba korisnika (Bosančić 2010). Opće kompetencije diplomiranih knjižničara koji rade u referentnim službama proizlaze iz temeljnih funkcija referentnih usluga čije formiranje seže u drugu polovicu 19. stoljeća:

• podučavanje korištenju knjižnicom i njezinim uslugama

• odgovaranje na upite korisnika • preporuka relevantnih izvora i građe • promidžba knjižničnih usluga u društvu (Tyckoson 2011).

Iako su temeljne funkcije ostale iste, temeljito se promijenio način na koji se one realiziraju u praksi, pogotovo u digitalnom okruženju. Diplomirani knjižničari moraju, kao

i u svijetu prije računala i interneta, poznavati način korištenja knjižničnih usluga, građu dostupnu u knjižnici te načine vođenja informacijskog intervjua s korisnicima, no danas moraju poznavati i nove, digitalne knjižnične usluge, nove kanale za komunikaciju s korisnicima te alate i postupke za pronalaženje, pohranu i prenošenje digitalnih informacija. Mrežna referentna usluga hrvatskih narodnih knjižnica Pitajte knjižničare nastala je kao odgovor na potrebe korisnika koji u svojoj potrazi za informacijama početkom 21. stoljeća sve češće odlaze u virtualni prostor pretražujući velike količine javno dostupnih sadržaja na internetu. Krajem 2003. godine nekoliko ključnih hrvatskih narodnih knjižnica kreće u planiranje, oblikovanje i realizaciju nove usluge koja s radom počinje početkom 2004. godine i koja je u 15 godina rada pružila odgovore na više od sto tisuća upita. Djelatnici narodnih knjižnica koji su angažirani u sustavu te rade na odgovaranju na upite i oblikovanju baze kvalitetnih internetskih izvora, s radom u sustavu Pitajte knjižničare krenuli su posjedujući gore spomenute opće kompetencije diplomiranih knjižničara koji rade u informativno-posudbenim odjelima. Kroz kratki period postalo je jasno kako uspješnost i zadovoljstvo radom na pružanju ove usluge uvelike ovisi o njihovim digitalnim kompetencijama, odnosno funkcionalnoj pismenosti koju su stjecali kroz prethodno obrazovanje i radno iskustvo. Stoga je od samog početka planiranja usluge Pitajte knjižničare kao jedan od preduvjeta za održivost projekta postavljeno kontinuirano opismenjavanje diplomiranih knjižničara. Taj se2 12

TEMA BROJA

razvoj radne karijere, a ravnateljima i voditeljima knjižnica te koordinatorima ove i sličnih usluga kao slika idealnog zaposlenika koju treba imati na umu prilikom angažiranja i obrazovanja djelatnika za rad na ovakvim i sličnim poslovima. Rad vidimo i kao mogući doprinos dogradnji nacionalnih kompetencijskih profila stručnih djelatnika u knjižnicama.

3. IFLA. 2002. Digital Reference Guidelines. https://www. ifla.org/files/assets/reference-and-information-services/ publications/ifla-digital-reference-guidelines-en.pdf (pristupljeno 24. travnja 2020.). 4. Maštrović, T. i dr.. 2009. Cjeloživotno učenje knjižničara [Elektronička građa]: ishodi učenja i fleksibilnost. Nacionalna i sveučilišna knjižnica. Zagreb. http://www.nsk.hr/ cuk/cuk.pdf (pristupljeno 24. travnja 2020.). 5. Tyckoson, D. A. 2011. Issues and trends in the management of reference services: a historical perspective. Journal of Library Administration 51/3. 259-278.

Izvori: 1. Bosančić, B. 2010. Online referentne usluge: pregled razvoja u teoriji i praksi. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 5/1. 64-86. 2. Horvat, A. 2009. Cjeloživotno učenje knjižničara u Hrvatskoj: stanje i mogućnosti. Cjeloživotno učenje knjižničara: ishodi učenja i fleksibilnost. Nacionalna i sveučilišna knjižnica. Zagreb.

Čitamo da bismo mogli zamisliti bolji svijet

dr. sc. Marija Ott Franolić marijaott1@gmail.com jer su previše zabavljeni digitalnim sadržajima – mobilni telefoni, računala, Google i društvene mreže oduvijek su sastavni dio njihovih života. Korištenje digitalnih tehnologija brzo je i često površno, a dubinsko čitanje zahtijeva tišinu i dulje odsječke koncentracije. Ipak, nove tehnologije ne treba promatrati isključivo negativno – nekad su se tekstovi klesali na glinenim pločicama pa ispisivali na papirusima koje su pak zamijenile knjige, a danas imamo mogućnost čitati i u elektronskom obliku. Tehnologije se mijenjaju, ali tekst uvijek prenosi neku poruku koju čitatelji trebaju sami razumjeti i biti je u stanju prenijeti dalje. Roditelji i edukatori trebaju se pobrinuti za to da mladi ljudi budu jednako sposobni mirno sjediti, koncentrirano slušati i dubinski čitati jer to su važni preduvjeti da bi mogli dalje učiti i razvijati se, ali istovremeno ih treba educirati kako odgovorno i informirano koristiti digitalne tehnologije. I jedno i drugo bit će im potrebno u budućnosti, bez obzira na to kojom se profesijom odaberu baviti.

Pisanje i čitanje nisu nam urođeni, a da bismo ih naučili, potrebno je uložiti ciljani trud. Djeci treba čitati svaki dan, i to od najranije dobi. Čitanje djeci razvija predčitačke vještine, poboljšava vokabular, pozitivno utječe na njihov emocionalni razvoj, čini ih emaptičnijima, maštovitijima i kreativnijima, proširuje njihova znanja, jača im samopouzdanje i olakšava socijalne kontakte. Mladi ljudi koji bolje razumiju pisane tekstove imaju veću vjerojatnost dulje se školovati, što je povezano i sa sklonošću cjeloživotnom učenju, a to je važno i za pojedinca i za gospodarski razvoj zemlje. Uz to, čitanje je jedna od rijetkih pojava za koju se ne moramo fizički pomaknuti s mjesta, a ipak se dok čitamo, mijenjaju svjetovi koje nastanjujemo, ljudi s kojima razgovaramo, pa čak i vrijeme u kojemu se nalazimo. S knjigom sjedimo u naslonjaču, ležimo na krevetu ili smo se ispružili ispod drveta, a proširuje nam se percepcija i senzibiliziraju osjetila. Danas se sve više govori da novi naraštaji premalo čitaju 2 14

TEMA BROJA

Kao što im trebamo objasniti da nije istinito sve što pročitaju na internetu, da se informacije trebaju provjeravati i kritički sagledavati, tako isto otpočetka trebamo koristiti strategije navikavanja na tišinu i koncentraciju kako bismo im olakšali čitanje. Manju djecu ne treba previše izlagati ekranima i brzim podražajima. Ne treba im davati previše igračaka s kojima će se igrati površno – bolje je da imaju na raspolaganju manje igračaka i smislenije ih iskoriste pridajući im više pozornosti. Treba ih otpočetka navikavati na sporo pričanje priča, listanje knjiga, mirno sjedenje, crtanje ili bojanje, na slušanje priča i prepričavanje, pronalaženje najdražih dijelova priče. Zato djeci ne treba čitati samo navečer kad su već jako umorna i ne mogu ući u dijalog s tekstom. Čitanje prije spavanja dobro je za povezivanje s roditeljima i za mirno uvođenje u san, no trebalo bi im čitati i kad su spremniji za komentiranje sadržaja. Može im se oformiti čitalački kutak (primjerice neka udobna fotelja) i dogovoriti doba dana za čitanje – nije loše da to bude svaki dan u isto vrijeme kako bi postalo rutina (Willingham, D. T. 2015). Osim toga, na čitanje se treba naviknuti i važno ga je rano savladati kao vještinu. Djecu od početka treba pustiti da listaju slikovnice, da vježbaju finu motoriku, s njima treba ići u knjižnicu i knjižaru, pustiti ih da i sami posude ili kupe knjigu, da odaberu što im se sviđa, da budu svjesni kako je njihov izbor važan. Ukoliko sami često biraju kič ili nekvalitetu, odrasli su tu da im ukažu na drugačije, ljepše ili bolje sadržaje, svejedno uvažavajući i njihove izbore. Kad djeca odaberu ružičastu katalog-reklama-slikovnicu sa šljokicama, vi im kao protutežu ponudite neke stvarno lijepe i umjetničke sadržaje te pokušajte u danu naći vremena za oboje. Neke od slikovnica koje ne bi trebalo propustiti su Olujni kit ili Djedov otok (Benji Davies), Lav i ptica (Marianne Dubuc), Mjesečeva splav (Sanja Lovrenčić), bilo koji naslov Olivera Jeffersa, Šporki Špiro i neposlušna Tonka (Olja Savičević Ivančević i Svjetlan Junaković), Uljuđeni vuk (Becky Bloom i Pascal Biet), Najotmjeniji div u gradu (J. Donaldson i A. Scheffler), Žabac i stranac (Max Velthujis) i Oprostite… jeste li vi vještica? (Emily Horn i Pawel Pawlak).

goni na smijeh. Nije li divno da u slikovnici Emily Horn i Pawela Pawlaka Oprostite, jeste li vi vještica glavni junaci iz knjižnice odlaze na sat čiribučiribije? Razvoj vokabulara jedan je od ključnih elemenata rane pismenosti kod djece. Zato je za vrijeme čitanja uputno djeci objašnjavati značenja riječi i njihove sinonime (to se može učiniti i prije samog čitanja, razgovarati s djecom o nekim nepoznatim pojmovima koji će se pojaviti u slikovnici). To je važno da bi djeca što ranije shvatila da je jezik fleksibilan i da jedan pojam može imati raznolika značenja. Primjerice, slikovnica Uljuđeni vuk idealna je prilika da se prije čitanja objasni kako uljuđen znači i pristojan, i dobro odgojen, fin, pa i civiliziran. Zadnja je riječ zaista teška i ne treba očekivati da će je djeca zapamtiti, ali mogu je barem nekoliko puta ponoviti, neće im ostati posve strana. Prije čitanja slikovnice Ruša je slutila djeci se može objasniti što znači da netko nešto sluti, da se nekome nešto čini. Širenje opsega vokabulara djeci će proširiti vidike i omogućiti im veću fleksibilnost izražavanja, a time i slobodu mišljenja. Nisu slučajno totalitarni režimi željeli nasilno suziti jezik svojih građana nadajući se time ograničiti njihovo mišljenje i kreativnost. Kod djece što ranije treba poticati i uživanja u lijepome i poetskome, nuditi im kreativne i izrazito umjetničke sadržaje. U svijetu koji sve više cijeni površnu brzinu i praktičnost, očuđene priče i slikovnice novim će naraštajima otpočetka pokazati da ne treba sve biti svrhovito i da nas uživanje u umjetničkim sadržajima obogaćuje na posve nove i neočekivane načine. Takve su slikovnice primjerice Magritteova jabuka (Klaas Verplancke), Ovo je pjesma koja liječi ribe (J. P. Simeon i T. Olivier), Zimska potraga (Miroslav Kirin i Mingsheng Pi), zbirka fantastično ilustriranih pjesmica Što sve (Nikolina Manojlović Vračar) ili Velika knjiga portreta (Svjetlan Junaković). Da biste djeci približili likovnu umjetnost, posegnite za divnom, dijaloški napisanom knjigom Povijest slika za djecu (David Hockney i Martin Gayford).

Književnost je o nama, ali nas može i mijenjati Slušajući priče, djeca istovremeno dobivaju osjećaj za lijepo i smisao za umjetnost, ali sakupljaju i znanja i dojmove o svijetu, senzibiliziraju se za druge oko sebe, za ljudskost. Filozofkinja Martha Nussbaum primijetila je da književnost priča priče o nama i zapitala se: ako je književnost o nama, zašto onda ne bismo naprosto živjeli život, promatrali ga, zašto ga zamjenjivati pričama? Zato, njezin je odgovor, jer je život kratak. Čovjek živi samo određeni broj godina, unutar jednog životnog stila, obično na relativno omeđenom geografskom području. A čitanje literature omogućuje nam da te godine i prostore preskočimo, premjestimo se negdje drugdje, da upoznamo ljude koje nikada ne bismo

Prepoznati magiju u čitanju U digitalnom okruženju djeci posebno valja pokazati da je čitanje zanimljivo, da je čarobno, da udubljivanje u tekst sa sobom nosi uzbudljive nagrade. Kako bi se taj čarobni svijet oko djece uspješno „zatvorio“ i magija bila potpuna, važno je da odrasli izaberu priče i slikovnice koje im se sviđaju, kako bi taj entuzijazam prenijeli i na djecu. Dok čitamo s djecom, soba u kojoj sjedimo pretvara se u novi i čudnovati svijet, ispunjen mnoštvom neobičudnih pojmova i koncepata. Istražujemo daleke i neviđene krajeve, izgovaramo teške riječi, lomimo jezik i to nas ponekad na-

TEMA BROJA

sreli u stvarnome životu, da suosjećamo s njima u situacijama koje bi nam inače ostale nepoznate. Identifikacija s likovima omogućuje nam ulaženje u tuđe perspektive, a to nam proširuje vidike, obogaćuje način razmišljanja i čini nas istovremeno emocionalno zrelijima. Čitanjem o drugim perspektivama obogaćujemo svoj unutarnji svijet, a istovremeno smo bolje pripremljeni i za komuniciranje s drugima. Mogućnost da zbog čitanja bolje razumijemo sve drugačije i slabije u demokratskom i multikulturnom svijetu, postaje sve važnija. Čitanje fikcije omogućuje nam i da bolje razumijemo sami sebe i svoj život. Življenje se odvija iz dana u dan, u nizu nepovezanih epizoda, rascjepkanih događaja, a priče su nam potrebne da bismo taj rasuti teret povezali u smisleni narativ, da bismo tim događajima i vlastitoj egzistenciji dali neki viši smisao. Generacije kod kojih danas potičemo čitanje živjet će u svijetu u kojem će se mijenjati i tehnologije i načini života, ali još uvijek će postojati potreba da se u pričama prepoznaje ljudska priroda, odnos između dobra i zla, između prirode i društva, te čovjekova potreba da se odredi u odnosu na svijet. Čitanjem se i obrazujemo, usvajamo temeljna znanja o svijetu, a to je osobito važno za djecu jer neobrazovani je mozak kao knjiga bez slova (M. Spitzer). Da je Zemlja okrugla i da se vrti oko Sunca, djeca će saznati u atlasima i na geografskim kartama, iz knjiga o životinjama zauvijek će zapamtiti čudesna imena raznih vrsta dinosaura i ptica, a po preciznim nacrtima moći će sami posložiti makete aviona ili brodova. Mnoga će djeca radije posegnuti za takvim knjigama nego za onima s klasičnim pričama i u tome ih treba poticati jer sve je to blagotvorno za čitanje i mišljenje. Bila bi velika šteta male čitatelje izgubiti samo zato jer ih ne zanima fikcija – nije bit poticanja čitanja da djeca kasnije u životu uživaju u romanima, nego da budu sposobni za preradu pisanoga teksta – to će im biti važno čime god da se u životu odluče baviti. Zbog mogućnosti promjene perspektiva, nadilaženja stereotipova i poznatih obrazaca, učenja novih riječi i stvaranja vlastitih, književnost ima golemi utopijski potencijal. Književna nas djela spašavaju od okrutnosti i banalnosti svakodnevice, otvaraju nam i šire umove, omogućuju dijalog s piscem ili spisateljicom knjige koju čitamo, ulaženje u svjetove koji su oni stvorili. To nam opetovano ukazuje na činjenicu da je svijet u

kojem živimo samo jedan od mogućih svjetova, a on se stalno nadograđuje – ne samo novim znanjima i tehnologijama nego i stalnim maštanjem, traganjem za nemogućim koje može postati ubrzo-moguće. Izmišljeno nadograđuje uobičajeno. Još je Aristotel ustvrdio da je književnost filozofskija od povijesti jer ne prikazuje ono što se dogodilo nego ono što se moglo dogoditi. Književnost ne može mijenjati svijet, ali može mijenjati svoje čitatelje, a to je puno jer društvene promjene obično počinju s pojedincem koji ju je zamislio. To je osobito važno danas kad se gotovo čitav svijet nalazi u izvanrednim uvjetima. Trebamo ga nanovo izmisliti, iznova-misliti, trenutnoj stvarnosti unatoč ili možda baš zbog nje. Sva umjetnost, a posebno književnost i kazalište, u tome nam mogu pomoći. Kao što je napisao Neil Gaiman, svakoga čeka baš njegova ili njezina knjiga. Samo je treba pronaći. Literatura za daljnje istraživanje: 1. Gaiman, Neil; Riddell, Chris. 2018. Art Matters. William Morrow. New York. 2. Grosman, Meta. 2010. U obranu čitanja: čitatelj i književnost u 21. stoljeću. Algoritam. Zagreb. 3. Peti-Stantić, Anita. 2019. Čitanjem do (spo)razumijevanja. Naklada Ljevak. Zagreb. 4. Peti-Stantić, Anita; Velički, Vladimira. 2008. Jezične igre za velike i male. Alfa. Zagreb. 5. A Velocity of Being: Letters to a Young Reader. 2018. Ur. Popova, Maria; Bedrick, Claudia. Enchanted Lion Books. New York. 6. Proust, Marcel. 2004. O čitanju. Meandar. Zagreb. 7. Willingham, Daniel T. 2015. Raising Kids Who Read: What Parents and Teachers Can Do. Jossey-Bass/Wiley. San Francisco. 8. Wolf, Maryanne. 2019. Čitatelju, vrati se kući: čitateljski mozak u digitalnom svijetu. Naklada Ljevak. Zagreb. Preporuke kvalitetnih slikovnica: 1. Moderna vremena. https://www.mvinfo.hr/pretraga?tematika=preporuke-kvalitetnih-slikovnica 2. Kampanja Čitaj mi. https://www.citajmi.info/slikovnice/ preporuke/ 3. Sikovnice koje su djeca voljela u Erasmus KA2 projektu Listen, talk, spell, act. https://marijaottfranolic.blogspot. com/2019/11/preporuke-kvalitetnih-slikovnica.html

2 16

DOGAĐANJA TEMA BROJA

DOGAĐANJA: NOVOSTI IZ OGRANAKA Poticanje čitanja može biti zabavno

Ida Gašpar ida@knjiznica-koprivnica.hr Maja Krulić Gačan maja@knjiznica-koprivnica.hr Na inicijativu Hrvatskoga čitateljskog društva – Ogranka Koprivnica i Knjižnice i čitaonice Fran Galović Koprivnica tijekom Mjeseca hrvatske knjige 2019. održana su dva pomalo neuobičajena programa usmjerena poticanju svijesti o važnosti čitanja koja su privukla veliku pažnju javnosti. Pop-up-program Čitamo u ritmu grada održan je u prostoru igraonice Lumpi se igra i café-bara MammaMia u Koprivnici. Ovo je zapravo bio jedan oblik svjetski popularnih pop-up-programa koje karakterizira spontanost i inovativnost, no koliko god spontano oni djeluju, itekako su detaljno planirani. Ovakvi programi postali su globalni trend kojem nije cilj samo promovirati određene sadržaje, već je cilj i umrežavanje, dijeljenje znanja i informacija na neočekivanim i popularnim lokacijama na kojima se okuplja ciljana skupina ljudi, u ovom slučaju obitelji s malom djecom. Knjižničarke Knjižnice i čitaonice Fran Galović Koprivnica i članice Hrvatskoga čitateljskog društva Ida Gašpar i Maja Krulić Gačan predstavile su knjižnicu i usluge Dječjeg odjela te promovirale čitanje od najranije dobi. Osim za promociju knjižničnih usluga i knjižnice, ovo je bila i odlična prilika za promicanje čitanja, pismenosti, kvalitetne knjižnične građe kao i pronalaženje i povezivanje s potencijalnim korisnicima knjižnice. Knjižničarke su pripremile mnogo materijala – slikovnica i igračaka – te kreirale nekoliko punktova: punkt za kreativno izražavanje, nekoliko punktova sa slikovnicama, knjigama za djecu i priručnicima za roditelje, LEGO-gradionicu, punkt za robotiku gdje je volonter djeci pokazivao osnove korištenja micro:bitova i mBot-robota. Knjižničarke su djeci pričale priče, s roditeljima razgovarale o čitanju te podijelile pristupnice za nove članove i prigodne poklone i promotivne materijale dok su djeca crtala, razgovarala o pričama i uživala u programiranju i robotici. Aktivno je promovirana i Nacionalna kampanja za promicanje čitanja naglas djeci od rođenja Čitaj mi. Povratne reakcije više od 40 sudionika bile su itekako pozitivne i planiraju se slične aktivnosti i u budućnosti.

Slika 2: Čitamo u ritmu grada

Jedan od neobičnih programa bio je i petominutni flash mob-performans isključivo posvećen promoviranju knjige i čitanja. S brojnim suradnicima, ustanovama i udrugama 23. listopada 2019. organizirana je akcija koja je započela točno u podne, na zvuk zvona župne crkve Sv. Nikole. Sudionici su se okupili na Zrinskom trgu ispred knjižnice i tijekom 5 minuta naglas čitali knjigu ili slikovnicu po vlastitom izboru, u tiskanom ili u e-obliku, na mobitelu ili tabletu. Događanje su pratili zvuci dobre glazbe u izvedbi učenika i nastavnika Umjetničke škole Fortunat Pintarić koja se kao partner uključila u akciju s obzirom na to da se cijeli Mjesec hrvatske knjige odvijao pod motom U ritmu čitanja. U flash mob-performansu posvećenom poticanju čitanja sudjelovalo je 70-ak ljubitelja knjige i čitanja svih uzrasta.

DOGAĐANJA TEMA BROJA

Komentari sudionika, kao i javnosti, bili su izrazito pozitivni. Mnogi sudionici istaknuli su kako bi rado ponovo sudjelovali u sličnom, ovako jednostavnom i zabavnom, a

ipak ozbiljnom i vrlo važnom događanju, koje im daje priliku javno izraziti ljubav prema čitanju te možda potaknuti i druge da čitaju više.

DOGAĐANJA TEMA BROJA

Međunarodni festival slikovnice Ovca u kutiji

Snježana Berak snjezana.berak@knjiznica-bjelovar.hr

Mala čarobna čitaonica

Ecija Budić ecijabudic@gmail.com Vesna Jukić-Oštrek kulturniprogrami@gkmm.hr Mala čarobna čitaonica projekt je članica Hrvatskoga čitateljskog društva – Ogranak Split i Gradske knjižnice Marka Marulića Split, financiran uz potporu Ministarstva kulture RH i Grada Splita. Pokrenut je u sklopu nacionalne kampanje Čitaj mi!, a nastao je u želji približavanja pisane riječi putem slikovnice djeci predškolske i ranije školske dobi, ali i svim roditeljima i odraslima koji dolaze u njihovoj pratnji, stavljajući naglasak na važnost čitanja naglas. Ovim projektom također se potiče čitanje od najranije dobi, razvijaju se predčitalačke i čitalačke vještine te uspostavlja učinkovit društveni okvir za podršku čitanja. Cilj projekta je poticati roditelje i odrasle da s čitanjem naglas započnu već od djetetova rođenja kako bi ono postalo dijelom svakodnevnoga ugodnog druženja roditelja i djece te kako bi se stvorila posebna emocionalna veza između djeteta i odrasle osobe koja čita. Podjednako važan cilj je i poticanje roditelja da s najmlađom djecom što prije počnu dolaziti u lokalnu narodnu knjižnicu. Povezujući riječ, sliku, pokret i kreativnost, uvodi se djecu u čaroban svijet mašte pa tako djeca zajedno sa članicama društva, knjižničarkama i našim gostima u Knjižnici čitaju, pričaju, glume, pjevaju, plešu, crtaju… Svakoga četvrtka Dječji odjel Gradske knjižnice pretvara se u bajkaonicu i maštaonicu u kojoj se može čuti veselo hrkanje mačka Figara, cijuk Miša lavljeg srca te veseli žamor djece koja otvorenog srca u svoj svijet primaju različite junake domaće i svjetske dječje književnosti. Tijekom protekle godine projekt Mala čarobna čitaonica ostvario je dobru suradnju Knjižnice s dječjim književnicima, udrugama i odgojno-obrazovnim institucijama. 2 18

Slika 3: Mala čarobna čitaonica na Marjanu s pripovjedačicom Jasminom Žiljak Ilinčić

Tijekom 2020. godine, i to u vrijeme krize uzrokovane koronom, projekt Mala čarobna čitaonica preselio se u virtualni svijet splitske Knjižnice. U čitaonici su sudjelovali Diana i Hrvoje Zalar, profesorsko-kazališni bračni par, te Andrijana Grgičević i Jasmina Žiljak Ilinčić koji su djeci i odraslima prezentirali zanimljive i lijepe priče kako bi ih djeca s roditeljima u bilo koje vrijeme mogla s užitkom poslušati na mrežnoj stranici Knjižnice https://www.gkmm. hr/, kao i na knjižničnoj društvenoj mreži Facebook. U ljetnim radionicama Odjela za djecu i mlade u Središnjici Gradske knjižnice Marka Marulića Split dramska umjetnica i pripovjedačica Jasmina Žiljak Ilinčić svakog je utorka tijekom srpnja i kolovoza 2020. uživo pripovijedala djeci najljepše hrvatske i svjetske priče i bajke koje se, uz snimljene komentare djece, mogu poslušati na mrežnoj stranici Knjižnice.

pokazala kao dobitna. Naime, upravni odbor Festivala, u sastavu Ana Đokić, Iva Ciceran (GK Pazin), Zoran Pongrašić (Knjiga u centru), Snježana Berak (HČD), Nada Putinja (Društvo likovnih stvaratelja Pazin), na programu svakog sljedećeg festivala i njegovom konceptu promišlja i radi cijelu godinu. Pitate li Anu Đokić zašto je mjesto održavanja Festivala grad Pazin, reći će kako je do ideje došlo spontano za njenog boravka u Kući za pisce gdje je u suradnji s Gradskom knjižnicom Pazin održala i niz pričaonica za najmlađe korisnike, a već u rujnu održan je Festival. Prvi je bio u Osijeku 2014. godine u suorganizaciji Knjige u centru i Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, a već sljedeće seli i postaje međunarodni. Grad Pazin poznat je po velikom broju književnih događanja i programa koji se odvijaju tijekom cijele godine. Osim spomenute Kuće za pisce, tu su Istrakon i Festival fantastične književnosti, a svesrdnu podršku Grada dobio je i ovaj međunarodni Festival posvećen najmlađima. Gosti na ovaj Festival dolaze iz Italije, Slovenije, Irana, Kine, Njemačke, Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije, Venezuele i Hrvatske. Četiri festivalska dana nude iznimno bogat program. Svakodnevno su tu pričaonica za najmlađe, niz književnih druženja s učenicima osnovnih i srednjih škola te kreativne radionice na kojima ilustratori predstavljaju svoju profesiju, nakladnici govore o svom radu, a pisci, prevoditelji i knjižničari o svom. Tijekom trajanja Festivala dva su središnja programa, a to su međunarodna izložba slikovnica i ilustracija, okrugli stol na kojem se govori o položaju pisaca, ilustratora i slikovnica u svijetu iz različitih aspekata, ali isto tako otvara brojna pitanja o tome koliko djeca i mladi (ne) čitaju i koji su tome razlozi te o velikoj ulozi koju imaju knjižničari u promicanju kvalitetne slikovnice, dok se propituju i kriteriji o poimanju dobre slikovnice. Dio programa gostuje u istarskim gradovima i malim mjestima u suradnji s gradskim knjižnicama, vrtićima i školama, pa čak i u susjednoj Sloveniji. Autori odlaze tamo gdje djeca rijetko imaju priliku družiti se s piscem što je doživljaj i za jedne i za druge. Ono što je bitno istaknuti jest da je riječ o iznimno velikom međunarodnom književnom projektu u kojem je naglasak na razmjeni iskustava umjetnika, pisaca i ilustratora koji žive i rade u sasvim različitim uvjetima. Zanimljivo je čuti iskustva autora koji dolaze iz Pazina, Trsta, Kopra,

Književni festivali svakako imaju značajnu ulogu kada govorimo o poticanju čitanja. Koliko se na prvi pogled može činiti, u Hrvatskoj ih ima, no kada su u pitanju djeca i mladi sigurno ćete zastati. Festival slikovnice Ovca u kutiji, čijem nazivu je kumovao književnik Zoran Pongrašić uzimajući „neopisivu“ ovcu iz Malog princa, proizašao je iz istoimene književno-likovne nagrade za najbolju hrvatsku slikovnicu koja se dodjeljuje od 2005. godine. Jedina je to nagrada u Hrvatskoj u kojoj stručni žiri sastavljen od književnika, književnih kritičara i ilustratora (članovi žirija mijenjaju se svake godine) pregledava cjelokupnu godišnju produkciju slikovnica i vrednuje umjetničku vrijednost teksta i njegov odnos s ilustracijom. Uz stručni žiri najbolju slikovnicu bira i neovisan dječji žiri. U godinama kada se književno-likovna nagrada Ovca u kutiji dodjeljuje u okviru Međunarodnog sajma knjiga Interliber, dodjeljuje se i nagrada publike. Nagrada se sastoji od skulpture Ovca u kutiji. Misija Festivala jest okupljanje i stavljanje u dijalog najboljih autora slikovnica, kako domaće književne scene tako i svjetske, i podizanje svijesti o važnosti slikovnica i važnosti čitanja te predstavljanje novih i vrijednih naslova. Festival tako tijekom četiri dana postaje mjesto neposrednog susreta čitatelja i pisaca, ilustratora, nakladnika, knjižničara, teoretičara dječje književnosti i prevoditelja, a svoju misiju ispunjava kroz brojne književne i likovne programe za sve dobne skupine djece od predškolske do srednjoškolske, okrugle stolove, tribine, seminare i razgovore o slikovnici kao ravnopravnom književnom djelu sa svim relevantnim akterima, glazbene i glumačke prikaze za sve zainteresirane, kao i off-program samo za odrasle. Nagrada za najbolju hrvatsku slikovnicu Ovca u kutiji jedina je nagrada u Hrvatskoj koja u procjeni kvalitete slikovnice jednako vrednuje i tekst i ilustraciju. Istoimeni Međunarodni festival slikovnice Ovca u kutiji autorski je projekt Ane Đokić, književnice i organizatorice brojnih nacionalnih i regionalnih književnih manifestacija i festivala (Pazi knjiga!, Lice knjige, Knjige na kauču, Voli me/ne voli me, Knjige u cipelama), dobitnice brojnih književnih nagrada i priznanja. Tako se kao inicijator i glavni organizator Festivala potpisuje Knjiga u centru, a kao suorganizatori Gradska knjižnica Pazin i Hrvatsko čitateljsko društvo. U petoj godini postojanja Festivala upravo se ova kombinacija

DOGAĐANJA TEMA BROJA

Zagreba, Teherana, Sarajeva, Beograda, Strumice, Caracasa i Berlina. Što je ono što nas spaja, a u čemu se razlikujemo, otvaraju se brojne mogućnosti i stvaraju se nove ideje. Atraktivan je program Bleeee – slikovnica u izlogu! Tijekom cijelog trajanja Festivala u odabranim izlozima pazinskih trgovina izložene su slikovnice. Cijeli grad živi slikovnicu. Slikovnicom u izlogu daje se na važnosti autorima, ali i samom činu čitanja najmlađima. Posljednjeg dana Festivala slikovnice izlaze iz izloga i osmišljenim se programom dijele djeci. Veliku snagu Festivalu pružaju, osim ustanova, organizacije civilnog društva i volonteri. Pazin kao županijsko središte ima velik broj djece i mladih koji su direktni sudionici Festivala i ciljana publika koja u jednom dijelu programa prisustvuje predstavljanju slikovnica, a u drugom su aktivni polaznici kreativnih radionica. Odgajatelji, učitelji, knjižničari, umjetnici i drugi autori, kao i svi zainteresirani roditelji, također mogu naći program za sebe u kojem ih se poziva na aktivno sudjelovanje. Hrvatsko čitateljsko društvo daje potpunu podršku ovakvim manifestacijama, pa u ovom slučaju i direktnim sudjelovanjem pridonosi vidljivosti i važnosti samog Festivala. Čitanjem od najranije dobi i kampanjom Čitaj mi!, koju promovira kroz Festival, ostvaruje zadane ciljeve. Uključivanjem u programe za djecu skreće također pozornost na slikovnicu kao najvažniji medij kada su u pitanju djeca rane dobi.

Okrugli stolovi, tribine i seminari koje provodi u sklopu Festivala prilika su da stručna javnost, ali i svi zainteresirani, osobito oni koji se na bilo koji način bave promicanjem pismenosti, međusobno komuniciraju i razmjenjuju iskustva, dolaze do novih saznanja, prikupljaju nove kontakte, razviju nove ideje. Upravo je na pomolu peta godina Festivala koja je prema pripremama svakako drugačija od dosadašnjih, uzrok je epidemija koronavirusa koja je poharala svijet, pa su upitna planirana međunarodna gostovanja, no svakako će tehnologija ispuniti svoju svrhu i način da se zabilježe sve novine nastale u proteklih godinu dana. A ideja Ane Đokić da Pazin preraste u svjetski centar slikovnice, mjesto gdje će se jednom godišnje okupljati pisci, ilustratori, teoretičari književnosti, nakladnici, knjižničari i svi ostali stručnjaci vezani uz slikovnicu te razmjenjivati svoja iskustva, razgovarati na okruglim stolovima, predstavljati svoje knjige i dogovarati nove, zajedničke projekte uz brojna festivalska zbivanja uz glumce, plesače, pripovjedače, glazbenike, ostvaruje se.

Slika 4: Snježana Berak, predsjednica Hrvatskoga čitateljskog društva promiče čitanje

2 20

DOGAĐANJA TEMA BROJA

Izvješće o radu Federacije europskih čitateljskih društava (FELA)

Davorka Semenić-Premec dspremec@gmail.com Međunarodni odbor za razvoj pismenosti u Europi (International Development in Europe Commitee – IDEC) kao europski odbor Međunarodnog udruženja za pismenost (ILA) spojio se s novoosnovanom organizacijom – Federacijom europskih društava za promicanje pismenosti (Federation of European Literacy Associations) u siječnju 2018. Glavni razlog udruživanja bio je stvaranje samostalne udruge koja bi imala partnerski, a ne kao do tada podređeni odnos sa svjetskom organizacijom. Brzo nakon osnutka sjedište FELA-e preseljeno je u Finsku. Dogovoreno je da će se Društvo sastajati svakih pola godine, a redovite će se skupštine održavati svake dvije godine. Hrvatsko čitateljsko društvo kao član FELA-e sudjeluje na sastancima i skupštinama sa svojim predstavnicima ili preko predstavnika nekog drugog društva, najčešće slovenskog. U kolovozu 2018. održana je Izvanredna skupština u Kopenhagenu, a u siječnju 2019. u Hamburgu na kojoj je izabrano vodstvo i donesene glavne smjernice za djelovanje Društva. Redovita skupština održana je u Kopenhagenu u kolovozu 2019. godine na kojoj je sudjelovala predsjednica Hrvatskoga čitateljskog društva Snježana Berak s poster izlaganjem (Ne)moguća misija – povezivanje kroz okrugle stolove. U siječnju 2020. u Tallinu je održan redoviti sastanak s ciljem određivanja daljnjih smjernica rada Društva. Prisutni članovi, predstavnici nacionalnih društava, (Hrvatsko čitateljsko društvo zastupala je predstavnica Slovenskog bralnog društva Veronika Rot Gabrovec), u tu su svrhu podijeljeni u šest radnih grupa kako bi zajednički definirali svrhu postojanja i strategiju FELA-e. Društvo treba okupiti ljude iz cijele Europe kojima je zajednički interes promicanje pismenosti, i to napredne pismenosti. Povezivanje istraživača i predavača temelj je za međusobno dijeljenje iskustava i uzajamno učenje. Primarni korisnici takvog rada jesu sami članovi pojedinih nacionalnih društava. Sekundarni korisnik je Društvo u cjelini. FELA ima ambiciju postati dominantno udruženje u Europi za promicanje pismenosti, ali želi li takav utjecaj, treba nešto i ponuditi. Naime, FELA je u svoj statut već uključila jasne ciljeve, u čl. 3 na primjer piše: doprinosi poboljšanju opismenjavanja na svim razinama u zemljama članicama, promicanju i razvoju empirijskih i teorijskih istraživanja u Europi o učenju i poučavanju pismenosti, razvijanju obrazovnih po-

litika, razmjeni informacija između organizacija članica i drugih organizacija širom svijeta… Piše, ali trenutno FELA to ne radi. Uočeno je da FELA jednostavno nije dovoljno vidljiva. Nije dovoljno poznata široj javnosti. Isto se događa i na razini svake pojedine države, odnosno nacionalnih društava. Treba li i kako jačati povezanost s medijima, neprestano promovirati rad FELA-e i pokušati njezin rad predstaviti u relevantnim novinama i na događajima koji su organizirani za širu javnost? Uzroke problema članovi radnih skupina identificirali su u birokraciji, nedostatku resursa te u dobrovoljnom statusu članova koji su svi zaposleni ljudi pa je njihov rad u Društvu, kako na nacionalnoj tako i na europskoj razini ograničen i vremenski i financijski. Osim toga, nisu svi članovi FELA-e zainteresirani za, primjerice, rad na istraživačkom polju, ali to ne bi trebalo ometati druge da rade zajedno. U Europi ne postoji asocijacija tipa FELA-e, stoga ona igra važnu ulogu. Svojevrsne konkurente, mreže poput EU Reada, razne internetske platforme, internetske asocijacije, nacionalne, regionalne ili lokalne asocijacije za čitanje i pisanje, možda i ELINET, FELA bi trebala percipirati kao europske partnere, a ne kao rivale – barem povremeno za pojedine kampanje/projekte. FELA može biti bogat izvor učenja, mogućnosti istraživanja koje je potrebno dalje njegovati i iskorištavati. Sastanci FELA-e moraju nadilaziti administrativne zadatke. Za početak potrebno je preusmjeriti rad na sve članove, potrebno je redovito ažurirati internetske stranice, sredstva i resurse. FELA obuhvaća vrlo raznoliku skupinu kad je u pitanju profesionalna pozadina članova. FELA okuplja pod svojim krovom i teoretičare i praktičare, a oni donose raznolikost koju treba iskoristiti za sastanke u različitim zemljama, za nova kulturna iskustva, za upoznavanje različitih lokalnih ljudi, za suradnju i zajedničke projekte. Europske konferencije o pismenosti dodana su vrijednost i moraju biti dostupne svima, a ne samo istraživačima koje financiraju sveučilišta. To može biti i baza istraživačkog rada jer je jedno od ključnih pitanja i znanstveni doprinos same organizacije. Ona jest i mora biti platforma i ishodište istraživanja pismenosti, kako manjih tako i većih, na europskoj razini. FELA mora proširiti publiku (privući više ljudi). U tu svrhu treba bolje iskoristiti internetsku stranicu,

DOGAĐANJA TEMA BROJA

učiniti je informativnijom s vidljivom aktivnošću članova za sve, a osobito za one koji to još nisu. Sljedeći sastanak bio je predviđen za ljeto 2020. u Laussani, no dogodila se pandemija pa je sastanak odgođen do iduće godine. FELA jest važno udruženje, platforma za okupljanje raznolikog niza članova i edukatora na mnogim razinama društva. FELA ima potencijala za proširenje svog djelovanja i stvaranja šire platforme za učinkovitiju suradnju udruga članica. Identificiran je širok i raznolik raspon strategija kojima FELA može iskoristiti svoj potencijal. Izgradnja „strateške kuće“ u Tallinnu donijela je mnoge prijedloge koji se sada mogu koristiti kao polazna točka za buduće planiranje i daljnju raspravu.

Ove se smjernice mogu i morale bi se iskoristiti i za rad Hrvatskoga čitateljskog društva jer sve prednosti i mane koje se vide na europskoj razini mogu se preslikati i na nacionalne razine. Hrvatsko je čitateljsko društvo trebalo održati Izbornu skupštinu u travnju 2020., ali je i ona odgođena zbog pandemije. Zaključeno je da vodstvo ostane, iako mu je istekao dvogodišnji mandat, do mogućnosti održavanja skupštine. U izbor novog vodstva trebalo bi ugraditi neka nova saznanja i smjernice, kritički se osvrnuti na dosadašnji rad sa svim postignućima i manjkavostima, povezati se još više s drugim udrugama i zajednički raditi za dobrobit društva u cjelini.

TEMATSKI TEMA BROJAOSVRTI

TEMATSKI OSVRTI Građani treće životne dobi i digitalna tehnologija dr. sc. Kornelija Petr Balog Odsjek za informacijske znanosti Filozofski fakultet, Sveučilište u Osijeku kpetr@ffos.hr

Uvod luge ovoj skupini korisnika moraju ozbiljno porazmisliti o njihovim potrebama te prilagoditi svoje usluge kako bi da što bolje zadovoljile njihove socijalne, financijske, zdravstvene, informacijske, rekreacijske i ostale potrebe. Iako stariju dob prati dosta problema, stariji ljudi danas nisu više pasivni promatrači života kao prije nekoliko desetljeća, nego se veliki broj njih danas aktivno uključuje u brojne aktivnosti, imaju hobije, služe se računalima, pretražuju internet, uključuju se u politički život zajednice i države, odlaze na kulturne aktivnosti, druže se s vršnjacima (Špan 2008). Međutim, sve nas, koji još nismo zakoračili u treću životnu dob, važno je podsjetiti da je pravo na kvalitetan život u starosti jedno od osnovnih ljudskih prava. Osim toga, stariji ljudi imaju pravo da ih se tretira kao samostalne i integrirane ličnosti, da se prema njima odnosimo kao prema odraslima, trebaju imati iste životne prilike kao ostali građani, imaju pravo odlučivati o svome životu, imaju pravo na budućnost, imaju pravo na rekreaciju i na prijatelje, imaju pravo na profesionalnu pomoć stručnjaka u svim područjima, te se za njih trebaju skrbiti ostali članovi društva (Savićević 2004).

Treća životna dob obično započinje godinom umirovljenja koja je trenutačno u Hrvatskoj još uvijek 65. godina. Odlaskom u mirovinu započinje posebno poglavlje u životu svake osobe i zahtijeva posebnu prilagodbu. Ukoliko se to poglavlje života shvati kao pozitivno i ukoliko se osoba na vrijeme pripremi da će u tom razdoblju naići i na ugodne, ali i neutralne i neugodne događaje, u tom se razdoblju može živjeti s mnogo zadovoljstva (Krizmanić 2020). Razdoblje treće životne dobi može se i detaljnije podijeliti na raniju starost (60 - 74 g.), srednju starost (75 - 84 g.) i duboku starost (od 85 g.) (Williamson i Asla 2010). U području knjižnične i informacijske znanosti u treću životnu dob se obično ubrajaju građani preko 60 ili 65 godina starosti, iako se u SAD-u u tu skupinu znaju ubrajati i oni koji navrše 55 godina (RUSA 2008). Ovoj je demografskoj skupini potrebno posvetiti posebnu pozornost budući da njihov broj u suvremenom društvu neprestano raste. Broj građana treće životne dobi počeo se povećavati još sredinom 20. stoljeća, tako da je u prvoj polovici 21. stoljeća broj građana ove životne dobi u velikom broju razvijenih zapadnih zemalja dostigao značajne brojke. Primjera radi, u Europskoj uniji u 2019. godini broj građana u dobi od 65 do 79 g. iznosio je 14,4 % dok je u 2008. godini iznosio 12,9 %. Građana starijih od 80 g. u 2019. godini bilo je 5,8 %, a u 2008. godini 4.4 % populacije. Usporedbe radi, u Hrvatskoj je u popisu stanovništva 2011. godine ustanovljeno 17,7 % građana starijih od 65 g., a projekcije za dobnu strukturu stanovništva za prosinac 2018. pokazuju 20 % građana starijih od 65 g. (Statistički ljetopis 2018). Demografski pokazatelji ukazuju na smanjenje broja mladih i prognozira se da će 2031. godine udio starih osoba u ukupnom broju stanovnika biti 22,6 % (Nejašmić i Toskić 2013). Što se tiče udjela građana treće životne dobi u sveukupnoj hrvatskoj populaciji, očito je da Hrvatska prelazi prosjek Europske unije i da sve institucije koje pružaju us2 22

Informacijske potrebe građana treće životne dobi Knjižnice, posebice narodne, oduvijek su kreirale i nudile usluge za građane treće životne dobi. Pri tome je svakako važno biti svjestan (informacijskih) potreba, odnosno područja na kojima ovi građani trebaju pomoć. Dvije velike studije provedene 90-ih godina 20. stoljeća identificirale su najvažnija područja na kojima stariji građani trebaju pomoć. Chatman (1992) je identificirala šest područja: 1) mirenje s gubitkom (može se odnositi na gubitak doma, supružnika, prijatelja, kontrole nad vlastitim životom i sl.), 2) smrt i umiranje (ne samo vlastitu nego i svojih bližnjih), 3) proces starenja (smanjena aktivnost u društvenim procesima), 4)

TEMATSKI OSVRTI TEMA BROJA

nesigurnost u vlastitu budućnost (brige vezane za to da su na teret djeci i rodbini, odlasku u dom za stare i nemoćne, briga za financijsku sigurnost, briga za zdravlje), 5) strah od kriminaliteta (stari i nemoćni česte su mete lopova i prevaranata) i 6) usamljenost (izraženije kod žena budući da one često nadžive svoje supružnike). Do sličnih je spoznaja došao i Williamson (1997). Kod njega je na prvom mjestu od interesa bilo zdravlje, zatim financije i na trećem mjestu je bila zabava. Neke od manje dominantnih tema bile su potrošnja, smještaj, pogodnosti za umirovljenike, sigurnost i kriminal, lijekovi, pravni problemi, obitelj i transport. Ove su spoznaje svakako dale dragocjene podatke knjižnicama u njihovim naporima da svojim uslugama što bolje odgovore na potrebe starijih korisnika.

Digitalna tehnologija i nadvladavanje društvene isključenosti Stare osobe karakterizira niz fizičkih i psihičkih promjena koje značajno utječu na način na koji obavljaju svoje svakodnevne aktivnosti, kao i na način na koji stupaju u interakciju s drugim građanima. Zdravstveni problemi ove demografske skupine vrlo su često uzrokovani ne samo medicinskim nego i psihosocijalnim čimbenicima. Društvena isključenost i usamljenost identificirani su kao čimbenici koji imaju negativne učinke na zdravlje ove skupine građana (Holwerda i dr. 2012). Tako su društvena isključenost i usamljenost povezani sa slabijim kognitivnim sposobnostima (Cacioppo i Hawkley 2009), depresijom, idejama o suicidu i ranim mortalitetom (Shiovitz i Ayalon 2010; Shankar i dr. 2017), narušenim sposobnostima funkcioniranja po danu i problemima sa snom (Hawkley, Preacher i Cacioppo 2010), smanjenjem fizičke aktivnosti (Hawkley i dr. 2010), narušenim mentalnim zdravljem, a čak postoje indicije da mogu dovesti i do razvoja Alzheimerove bolesti (Wilson i dr. 2007). Svi ovi problemi mogli bi se smanjiti, a neki i posve ukloniti, kada bi društvo ponudilo različite inicijative potpomognute informacijskom i komunikacijskom tehnologijom koje bi obogatile njihovu razinu povezanosti u društvu. Povezanost se treba razvijati na tri različite razine: osobna povezanost koja rezultira podrškom i prijateljstvom te pojedincu daje osjećaj vrijednosti, povezanost u zajednici kroz primjerice sudjelovanje u grupnim društvenim aktivnostima (sport, crkva, događaji iz kulture) te društveni angažman kroz digitalnu povezanost sa svijetom oko sebe (Waycott, Vetere i Ozanne 1919). Građani treće životne dobi, prema dostupnim podatcima, čine rastući, ali još uvijek slabo zastupljen udio korisnika interneta (Trocchia i Janda 2000). Informacijska i komunikacijska tehnologija starijim građanima pruža priliku da višestruko poboljšaju kvalitetu svoga života, međutim i digitalna tehnologija nosi sa sobom određen broj problema i prepreka. Prvi od problema je taj da pripadnici

ove skupine građana nisu imali prilike susresti se s digitalnom tehnologijom tijekom svog radnog vijeka i moraju se s njom upoznavati u trenucima kad su njihove motoričke i kognitivne sposobnosti oslabljene. Istraživanja pokazuju da otpor prema uporabi digitalne tehnologije raste s godinama starosti (Wagner i Hassanein 2010). Digitalni jaz između pripadnika mlađih generacija i treće životne dobi prisutan je u svim zemljama svijeta. Međutim, unatoč svim problemima i preprekama, pripadnici treće životne dobi shvatili su dobrobiti koje im pruža digitalna tehnologija te se sve više umrežavaju. U SAD-u je primjerice zabilježeno da je 2017. godine četvero od deset starijih građana posjedovalo pametni telefon, a 67 % građana 65+ koristilo se internetom. Nadalje, trećina starijih građana je posjedovala tablet, dok je otprilike jedna petina posjedovala e-čitač. Jedna trećina američkih građana 65+ koristi i društvene mreže (Facebook ili Twitter) za informiranje i čitanje vijesti (Anderson i Perrin 2017). Ova skupina građana postaje intenzivan korisnik interneta – prema podatcima za Ameriku iz 2017. (Anderson i Perrin 2017) čak tri četvrtine njih pristupa internetu svakodnevno (51 % nekoliko puta dnevno). Porast korištenja interneta zamijećen je i u Velikoj Britaniji: u 2006. godini 35 % starije populacije koristilo se internetom, dok je u 2015. korištenje naraslo na 68 % (Damant 2015). Iako sve više starijih građana koristi digitalnu tehnologiju, postoje i određene poteškoće povezane s korištenjem te tehnologije koje se mogu nadvladati uz pomoć drugih. Primjera radi, većina starijih građana Amerike (tri četvrtine) treba pomoć kod korištenja novih elektroničkih uređaja. Ovo je u skladu i s tvrdnjom da su osobe 65+ „digitalno nespremne“ za suvremeno društvo – pod ovom se sintagmom misli da im nedostaje samopouzdanja u vlastite sposobnosti korištenja digitalne tehnologije i sposobnosti da pronađu točne i pouzdane informacije na internetu (Anderson i Perrin 2017). Unatoč problemima i preprekama na koje nailaze stariji korisnici digitalne tehnologije, prednosti koje toj demografskoj skupini nudi informacijska i komunikacijska tehnologija su nedvojbene. Ranije u radu spomenuli smo istraživanja o informacijskim potrebama građana starije životne dobi, a podatci o korištenju online usluga i informacija govore da ovi korisnici u 82 % koriste tražilice, njih 54 % gleda videosadržaje (najpopularniji je YouTube), a njih 69 % koristi društvene mreže (Google i Ipsos Media 2013). Nadalje, 44 % pregledava stranice o hrani, 43 % posjećuje sadržaje vezane uz videoigre i slične aktivnosti, 66 % čita vijesti i informira se o vremenu, 57 % koristi internet za kupovinu, dok njih 45 % odlazi na stranice koje nude popuste i akcije (Google i Ipsos Media 2013). Korištenje elektroničke pošte opada s godinama starosti, pa tako oni u dobi 65 – 74 g. koriste elektroničku poštu u 55 %, oni u dobi 75 – 84 g. koriste u 43 %, dok oni 85+ koriste najmanje, 38 % (Read i Hulett 2017). 2 24

TEMATSKI TEMA BROJAOSVRTI

Knjižnice: nositelji digitalne pismenosti za građane treće životne dobi

U SAD-u je Društvo za informacijske i korisničke usluge (Reference and User Services Association – RUSA) koje djeluje pod okriljem Američkoga knjižničarskog udruženja (American Library Association – ALA) 2008. godine revidiralo Smjernice za knjižnične i informacijske usluge za građane treće životne dobi (RUSA 2008). Smjernice, koje su prvi puta kreirane još davnih 70-ih godina 20. stoljeća i doživjele nekoliko revizija, daju vrlo korisne naputke za osmišljavanje i kreiranje knjižničnih usluga za ovu skupinu korisnika uvažavajući specifičnosti koje sa sobom nosi pozna dob. U svijetu postoje brojni primjeri knjižnica koje već duže vrijeme provode osposobljavanje svojih starijih korisnika za rad na računalu. U Australiji je jedna narodna knjižnica provela niz radionica želeći svoje starije korisnike osposobiti za korištenje svih knjižničnih usluga, pa i onih elektroničkih, te im pomoći da svoje tablete koriste ne samo za čitanje nego i za komunikaciju i pronalazak informacija (Meyer 2015). Slično tomu, u SAD-u su narodne knjižnice nudile računalne edukativne programe za starije građane s ciljem da ih osposobe za pronalazak i vrednovanje kvalitetnih zdravstvenih informacija (Xie i Bugg 2008). U Velikoj Britaniji narodne su knjižnice također vrlo aktivne i nude brojne usluge i radionice, od kojih su mnoge usmjerene prema digitalnoj pismenosti starijih građana. Nažalost, smatra se da su ovi programi nedovoljno vidljivi i nedovoljno cijenjeni od strane društva i osnivača (Vincent 2014). U Hrvatskoj je povelik broj narodnih knjižnica koje nude radionice i programe iz područja informatičke i informacijske pismenosti, mada se o njima toliko ne izvještava u stručnim glasilima. Doajen u ovom području svakako su Knjižnice grada Zagreba sa svojim programom 65+ kroz koji nude brojne društvene, kulturne i informatičke sadržaje i radionice još od 2008. godine (Bunić 2010; Ercegovac, Šolc i Tuzlančić 2018). Zanimljive i vrlo popularne radionice digitalne pismenosti ponudila je i Gradska i sveučilišna knjižnica u Osijeku (Lukačević, Radmilović i Petr Balog 2018). Razvidno je da su narodne knjižnice pravovremeno i na odgovarajući način odgovorile rastućim potrebama sve veće skupine građana treće životne dobi. Da bi i u budućnosti nastavile na sličan način, potrebno je kontinuirano pratiti i istraživati potrebe ove skupine korisnika te ih što aktivnije uključivati u svoje aktivnosti i programe. To može varirati od posebno kreiranih knjižničnih zbirki, preko edukacijskih programa i radionica, pa sve do posebno kreiranih dijelova knjižničnih mrežnih stranica sa sadržajima posvećenim isključivo starijim korisnicima. Narodne su knjižnice mjesta koja nude ne samo pristup zbirkama i internetu, one su i mjesto susreta, druženja, interakcije i stjecanja novih znanja i vještina. Potrebno je samo tu poruku prenijeti starijim građanima u zajednici u kojoj djeluju.

Kao što smo već ranije napomenuli, jedan dio građana treće životne dobi nije vičan korištenju informacijske i komunikacijske tehnologije, a dio njih čak ima otpor prema njoj. Zbog toga im treba pomoć u vidu edukativnih radionica kroz koje bi stekli potrebne digitalne kompetencije za samostalno i samouvjereno korištenje digitalne tehnologije. Brojne ustanove, od kojih je i velik broj narodnih knjižnica, svojim su se aktivnostima i projektima uključile u napore da se ova demografska skupina uključi u aktivne društvene procese kojima se znatno pridonosi smanjivanju njezine društvene isključenosti. Pri tome te ustanove moraju imati na umu brojne specifičnosti vezane uz rad sa starijim osobama. Neke pripadaju fizičkim mogućnostima koje ograničava životna dob, neke senzornim (starije osobe slabije vide i čuju, slabije pamte, a motoričke sposobnosti se usporavaju), neke intelektualnim (starije osobe sve mogu, jedino sporije), a neke na području motivacije i interesa (starije su osobe izuzetno zainteresirane za stjecanje novih znanja i vještina) (Čurin 2010). No, neke od najvažnijih specifičnosti važnih za rad sa starijim osobama vezuju se uz promjene u području psiholoških osobina ličnosti. Egocentričnost kao karakterna osobina pojačava se sa starenjem, pa takve osobe znaju često dominirati u bilo kakvoj grupnoj aktivnosti. Isto tako, starije osobe često znaju imati nerealna očekivanja od sebe i svojih sposobnosti i često znaju očajavati ukoliko ne postignu napredak onom brzinom koju od sebe očekuju. Starije osobe su također sklone većoj razini kritičnosti. S godinama se smanjuje prag tolerancije i starije osobe su manje sklone opraštati pogreške što ponekad zna biti teško predavačima ili voditeljima grupnih aktivnosti za ove polaznike. I na kraju, ne smije se zaboraviti i pojačana osjetljivost. Stariji polaznici vrlo se lagano vrijeđaju te riječi ili šale, koje su drugima bezazlene, kod njih mogu izazvati povrijeđenost i/ili ljutnju zbog koje mogu odustati od tečaja ili aktivnosti (Čurin 2010). Knjižnice su došle do brojnih zanimljivih spoznaja vezano uz edukativni rad kroz radionice s građanima starije dobi. Kao prvo, ovi korisnici vole praktične zadatke te rado komentiraju novostečene vještine. Vrlo često razlozi za uključivanje u neki od knjižničnih programa računalne pismenosti je naprosto volja za učenje, ali odmah iza nje je želja da budu u doticaju s ostalim članovima zajednice i izvan nje. Jako velika motivacija za učenje je želja za podizanjem kvalitete svojih života, unaprjeđivanje digitalnih kompetencija i vještina te zdravlja. Što se tiče oblika rada, vole različite oblike nastave – od grupnog rada, preko praktičnih vježbi i radionica, do samostalnog rada. I naposljetku, ovi su polaznici radionica vrlo motivirani da odmah primjene naučeno te imaju potrebu kontrolirati učenje i sadržaj koji im se prezentira (Withnall 2003).

TEMATSKI OSVRTI TEMA BROJA Literatura: 1. Anderson, M.; Perrin, A. 2017. Tech adoption climbs among older adults. Pew Research Center. file:///D:/Downloads/PI_2017.05.17_Older-Americans-Tech_FINAL.pdf (pristupljeno 22. svibnja 2020.). 2. Bunić, S. 2010. Projekt 65 plus Knjižnica grada Zagreba: aktivno uključivanje osoba treće životne dobi u kulturna i društvena zbivanja. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 53/2. 1525. 3. Cacioppo, J. T.; Hawkley, L. C. 2009. Perceived social isolation and cognition. Trends in Cognitive Sciences 13/10. 447-454. 4. Chatman, E. 1992. The information world of retired women. Greenwood Press. Westport, CT. 5. Čurin, J. 2010. Specifičnosti poučavanja osoba treće životne dobi: podsjetnik za nastavnike. Andragoški glasnik 14 /1. 73-80. 6. Damant, J. 2015. Digital Britain: we must do more to make technology accessible to older people. British Politics and Policy. https://blogs.lse.ac.uk/politicsandpolicy/older-people-inclusion-in-digital-britain/ (pristupljeno 22. svibnja 2020.). 7. Ercegovac, S.; Šolc, V; Tuzlančić, I. 2018. Program za budućnost – deset godina projekta 65 plus u Knjižnicama grada Zagreba. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 61/2. 199-220. 8. Google i Ipsos MediaCT. 2013. Reaching today’s Boomers and seniors online. file:///D:/Downloads/reaching-todays-boomers-and-seniors-online_research-studies%20(1). pdf (pristupljeno 22. svibnja 2020.). 9. Hawkley, L .C.; Preacher, K. J.; Cacioppo, J. T. 2010. Loneliness impairs daytime functioning but not sleep duration. Health Psychology 29/2. 124-129. 10. Hawkley, L. C. i dr. 2010. Loneliness predicts increased blood pressure: 5-year cross-lagged analyses in middle-aged and older adults. Psychology and Aging 25/1. 132141. 11. Holwerda, T. i dr. 2012. Increased risk of mortality associated with social isolation in older men: only when feeling lonely? Results from the Amsterdam Study of the Elderly (AMSTEL). Psychological Medicine 42/4. 843-853. 12. Krizmanić, M. 2020. Kako se uspješno pripremiti za mirovinu. Treća dob Hrvatska. https://trecadobhrvatska.com/ mirjana-krizmanic-kako-se-uspjesno-pripremiti-za-mirovinu/ (pristupljeno 13. svibnja 2020.). 13. Lukačević, S.; Radmilović, D.; Petr Balog, K. 2018. Digitalne kompetencije i treća životna dob : analiza programa informatičkog i informacijskog opismenjavanja korisnika treće životne dobi Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 61/2. 123-153. 14. Meyer, A. Technology classes for senior citizens: creating an environment where senior citizens can develop technology skills to actively participate in a strong society. IFLA WLIC 2015, Cape Town. http://library.ifla.org/1176/1/118meyer-en.pdf (pristupljeno 22. svibnja 2020.). 15. Nejašmić, I.; Toskić, A. 2013. Starenje stanovništva u Hrvatskoj: sadašnje stanje i perspektive. Hrvatski geografski

glasnik 75/1. 89-110. 16. Read, E.; Hulett, K. 2017. Social, silver surfers: where to find (and how to win) mature consumers online. Creating Results. 17. RUSA. 2008. Guidelines for library and information services to older adults. Reference & User Services Quarterly 48/2. 209-212. https://journals.ala.org/index.php/rusq/article/viewFile/3692/4026 (pristupljeno 27. svibnja 2020.). 18. Savićević, M. D. 2004. Učenje i starenje. Institut za pedagogiju i andragogiju Filozofskog fakulteta. Beograd. 19. Shankar, A. i dr. 2017. Social isolation and loneliness: prospective associations with functional status in older adults. Health Psychology 36/2. 179-187. 20. Shiovitz-Ezra, S.; Ayalon, L. 2010. Situational versus chronic loneliness as risk factors for all-cause mortality. International Psychogeriatrics 22/03. 455-462. 21. Statistički ljetopis 2018. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. Zagreb. https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ ljetopis/2018/sljh2018.pdf (pristupljeno 13. svibnja 2020.). 22. Trocchia, P. J.; Janda, S. 2000. A phenomenological investigation of Internet usage among older individuals. Journal of Consumer Marketing 17/7. 605-616. 23. Vincent, J. 2014. An overlooked resource? Public libraries’ work with older people: an introduction. Working with Older People 18/4). 214 – 222. http://dx.doi.org/10.1108/ WWOP-06-2014-0018 24. Wagner, N.; K. Hassanein; M. Head. 2010. Computer use by older-adults: a multi-disciplinary review. Computers in Human Behavior 26. 870-882. 25. Waycott, J.; Vetere, F; Ozanne, E. 1919. Building social connections: a framework for enriching older adults’ social connectedness through information and communication technologies. Ageing and digital technology. Ur. B. B. Neves; F. Vetere. Springer. Singapore. 26. Williamson, K. 1997. The information needs and information seeking behaviour of older adults: an Australian study. Information Seeking in Context, Proceedings of an International Conference on Research in Information Needs, Seeking and Use in Different Contexts. Ur. Vakkari, P.; Savolainen, R.; Dervin, B. Taylor Graham. London/Los Angeles. 337–350. 27. Williamson, K.; Asla, T. 2010. Older adults’ information needs and behavior. Encyclopedia of Library and Information Science. Ur. Bates, M. J.; Baack, M. N. CBC Press. 3938-3943. 28. Wilson, R .S. i dr. 2007. Loneliness and risk of Alzheimer disease. Archives of General Psychiatry 64/2. 234-240. 29. Withnall, A. 2003. Older people and lifelong learning: choices and experiences. ESRC Growing Older Programme. Sheffield. 30. Xie, B.; Bugg, J. M. 2009. Public library computer training for older adults to access high-quality Internet health information. Library and Information Science Research 31/3. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2818317/?log (pristupljeno 27. svibnja 2020.). 2 26

TEMATSKI TEMA BROJAOSVRTI

Programi poticanja funkcionalnih vrsta pismenosti u Knjižnici i čitaonici Grada Preloga

Maja Lesinger lesingerm@gmail.com

Uvod je posao koji iziskuje dobro planiranje i mudro raspoređivanje ograničenih resursa. Programi koji se provode u Knjižnici i čitaonici Grada Preloga odrađuju se u suradnji s odgojno-obrazovnim ustanovama: DV Fijolica, OŠ Prelog, PŠ Cirkovljan, OŠ Draškovec, OŠ Orehovica, OŠ Donja Dubrava te udrugama Društvo Naša Djeca Prelog i Bacači sjenki u prostoru Knjižnice te virtualno. U ovome radu prikazat će se pet programa Knjižnice koji izravno koreliraju s različitim vrstama pismenosti: programom Čitaj mi, čitam ti potiče se čitateljska pismenost, financijsku pismenost razvija projekt Priče o blagu stare kornjače, medijsku pismenost potiče program Frooom, digitalnu pismenost razvija Muma, dok se multikulturalnu pismenost usavršava putem međunarodnih projekata knjižnice. U nastavku se kratko opisuje svaki od navedenih projekata.

Suvremene teorije funkcionalne pismenosti često definiraju pismenost kao koncept koji podrazumijeva usvajanje znanja, vještina i vrijednosti koje pojedincu omogućuju kontrolu vlastitog života na kvalitetan način (Jurčić 2017). Od ukupno osam funkcionalnih vrsta pismenosti (čitateljska, matematička, prirodoslovna, financijska, medijska, digitalna, multikulturalna i višejezična) u Knjižnici se intenzivno razvijaju programi koji se odnose na njih pet: čitateljsku, financijsku, medijsku, digitalnu i multikulturalnu. Razlog tome je što smatramo da su te vrste pismenosti najpotrebnije za individualni i poslovni razvoj pojedinca. Knjižnica i čitaonica Grada Preloga djeluje na području Grada Preloga koji broji oko 8000 stanovnika, ali je i gravitacijski centar donjeg dijela Međimurske županije. Spomenuti dio županije odlikuje snažan rast poduzetništva, velik udio stranog kapitala i provedba brojnih projekata financiranih sredstvima Europske unije. S obzirom na svoj povoljni prometni i geopolitički položaj (blizina Austrije, Slovenije i Mađarske), gravitacijsko područje Knjižnice orijentirano je u svojim ekonomskim, ali i društvenim djelatnostima, prema financijama, multikulturalnosti i novim digitalnim tehnologijama. Sukladno tome, promišljanja djelatnica Knjižnice, potvrđena konstantnim ispitivanjem javnosti o njihovim potrebama, rezultirala su izradom programa edukacija koji će poticati one vještine koje će potencijalnoj radnoj snazi dati širi spektar osnovnog znanja iz spomenutih područja. U nacrtu Strategije razvoja Grada Preloga od 2018. do 2028. u strateškom cilju 2.2. Razvoj kvalitete življenja podcilj 2.2.2. Unapređenje društveno-kulturnog života – navedeno je da je potrebno poticati programe svih oblika pismenosti: financijske, informatičke, multimedijske i druge oblike pismenosti stanovništva (Grad Prelog 2018). Cilj je uključen u Strategiju grada zahvaljujući naporima ravnateljice Knjižnice, a programi koji proizlaze iz Strategije plod su predanog i stručnog rada djelatnika knjižnice i stručnih volontera iz zajednice (učitelja i odgojitelja). S obzirom na to da u Knjižnici rade dvije osobe – ravnateljica na puno radno vrijeme i pomoćna knjižničarka na pola radnog vremena – kreiranje ovakvih programa mukotrpan

1. Čitaj mi, čitam ti Čitateljsku pismenost PISA definira kao razumijevanje i korištenje pisanih tekstova, razmišljanje o njima i angažman pri čitanju radi postizanja osobnih ciljeva te razvoja vlastitog znanja i potencijala (Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja 2020). PISA, odnosno Programme for International Student Assessment, trenutno je najveće obrazovno istraživanje na svijetu koje je krajem 1990-ih godina Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) pokrenula s ciljem prikupljanja međunarodno usporedivih podataka o znanju i vještinama petnaestogodišnjih učenika. PISA-inim istraživanjem nastoji se ispitati koliko su mladi pripremljeni za potpuno i aktivno sudjelovanje u društvu (Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja 2020). Spomenuti ciljevi PISA-inog istraživanja i sama definicija čitateljske pismenosti podudara se s ciljnim skupinama programa te omogućuju polaznicima razvoj onih vještina koje će kasnije biti testirane, a koje se smatraju važnima za odrasli život. Program Čitaj mi, čitam ti provodi se već šest godina, i to u okviru nacionalne kampanje Čitaj mi!, a u suradnji s lokalnim predškolskim odgojnim ustanovama.

TEMATSKI TEMA BROJAOSVRTI

TEMATSKI OSVRTI TEMA BROJA

Voditeljice programa su knjižničarke i odgojiteljice koje zajednički osmišljavaju čitateljske susrete, izradu digitalnih i analognih slikovnica, lutkarske pričaonice, senzoričke bajkaonice i pripremu metodičkih materijala. U aktivnosti se uključuje i lokalna zajednica kroz javna čitanja, a naglasak se stavlja na mlađe dobne skupine te na poticanje čitanja i ljubavi prema čitanju od najranije dobi. Aktivnost Naopake bajke predstavlja reprezentativan primjer postizanja navedenih ciljeva čitateljske pismenosti. Ova aktivnost omogućava djeci starijeg uzrasta da svoje znanje i vještine u pričanju izvježbaju dekonstrukcijom priče, tj. u ovom slučaju drugačijom karakterizacijom glavnih likova što dovodi do izmjene samog sadržaja i ishoda priče. Poznate bajke, koje djeca znaju već napamet, mijenjaju se tako da pozitivni i negativni likovi zamijene svoje uloge prilikom čega se priča „raspada“ i nastaje nova (Ferenčić-Martinčić i Lesinger 2019) . Ovakvim postupkom djecu se potiče na razumijevanje, razgovor i kritičku analizu teksta. Tekst se mijenja pomoću dječje mašte, dijete promišlja o uzročno-posljedičnim vezama u priči, ponovno osmišljava likove, mijenja njihove odnose te na taj način aktivno upotrebljava maštu, razvija mišljenje, koristi svoje prethodno stečeno iskustvo i stvara novi zaplet.3

S obzirom na dob ciljne skupine, financijski koncepti, poput novca, razmjene, vrijednosti, potreba i želja, prilagođavaju se dječjem iskustvu te se obrađuju na razini prepoznavanja. Tako polaznici kroz edukativne igre i problemske zadatke osvještavaju čemu služi novac, kako radi bankomat te koja je razlika između vrijednosnih koncepata potreba (voda, zrak, hrana, sklonište) i želja (igračke, slatkiši, računalo) itd.

2. Priče o blagu stare kornjače

4. Muma

PISA financijsku pismenost definira kao znanje i razumijevanje financijskih koncepata te uključuje vještine, motivaciju i samopouzdanje za primjenu takvog znanja i razumijevanja (OECD 2012). Knjižnica i čitaonica Grada Preloga, zajedno s partnerskim ustanovama, provodi trogodišnji Erasmus+ projekt financijskog opismenjavanja djece u dobi od 3 do 7 godina. Naziv projekta je The Old Tortoise’s Treasure Tales (OTTT) ili u prijevodu Priče o blagu stare kornjače. Sam naziv projekta govori o metodama kroz koje se provodi edukacija djece o financijskoj pismenosti, a to su priče. Kroz planirane aktivnosti u projektu razvijaju se jezične vještine, kako na materinskom tako i na stranom jeziku, te poduzetničke i socijalne vještine.

Ključni elementi digitalne pismenosti uključuju osnovne informacijsko-komunikacijske vještine i sposobnosti poput upotrebe računala za pronalaženje i procjenu te razmjenu informacija (Europska komisija 2020). Radionice za učenike nižih razreda osnovne škole odnose se na nekoliko područja interesa: obrada audiovizualnih zapisa, izrada interaktivnih igara, pretraživanje interneta, proširena stvarnost i programiranje, a kroz njih ih vodi učitelj informatike. Knjižnica je ovogodišnja dobitnica Nagrade za inovacije u digitalnim

3. Frooom Jedna od uobičajenih definicija medijsku pismenost opisuje kao sposobnost pristupa, analize, vrednovanja i odašiljanja poruka posredovanjem medija (Medijska pismenost, 2020). Frooom je odgojno-obrazovni program medijskog opismenjavanja za djecu od 8 do 12 godina čiji su ciljevi definiranje, zagovaranje i promicanje ljudskih prava i prava djece te autorsko i kritičko planiranje, stvaranje i promišljanje medijskih sadržaja. Frooom je osmišljen kao petodnevna radionica koja uključuje izmjenjivanje dramskih i animacijskih vježbi s tehničkim vježbama i vježbama filmskog jezika. Radionica se odvija uz stalno prisustvo psihologa i stručnjaka iz udruge Bacači sjenki.

edukacijama međunarodne neprofitne organizacije EIFL, pa je kvaliteta programa potvrđena i na međunarodnoj razini5.

promjenama i poboljšanjima. Vođeni ovim smjernicama, djelatnici Knjižnice neumorno razvijaju programe koji obuhvaćaju nekoliko funkcionalnih vrsta pismenosti.

5. Erasmus+ i NAPLE Sister Libraries

Izvori: 1. Europska komisija. 2020. Digitalna pismenost – nezaobilazni uvjet za budućnost. https://ec.europa.eu/croatia/education/digital_world/recruiting_in_digital_industry_skills_ most_looked_for_hr_hr (pristupljeno 5. travnja 2020.). 2. Ferenčić-Martinčić, I.; Lesinger, M. 2019. Bilješke dječjeg knjižničara. Narodna knjižnica Virje. Virje. 3. Grad Prelog. 2018. Nacrt Strategije razvoja Grada Preloga od 2018. do 2028. https://www.prelog.hr/articlefiles/5180_26303_nacrt-strategije-razvoja-grada-preloga-od-2018-do-2028-godine.pdf (pristupljeno 5. travnja 2020.). 4. Jurčić, D. 2017. Svijet prividno pismenih. https://www.skolskiportal.hr/kolumne/svijet-prividno-pismenih/ (pristupljeno 5. travnja 2020.).. 5. Medijska pismenost. 2020. Pojmovnik. https://www.medijskapismenost.hr/pojmovnik/ (pristupljeno 5. travnja 2020.). 6. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. 2020. Čitalačka pismenost. https://pisa.ncvvo.hr/citalacka-pismenost/ (pristupljeno 5. travnja 2020.). 7. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. 2020. Što je PISA?. https://pisa.ncvvo.hr/sto-je-pisa/ (pristupljeno 5. travnja 2020.). 8. OECD. 2012. PISA 2012 Results: Students and Money Financial Literacy Skills for the 21st Century, Volume V. http://www.oecd.org/pisa/keyfindings/pisa-2012-results-volume-VI.pdf (pristupljeno 5. travnja 2020.).

Multikulturalna pismenost odnosi se na razumijevanje drugih i drukčijih za uspješno uspostavljanje dijaloga među kulturama (Jurčić 2017). Multikulturnu pismenost potiče se putem međunarodnih projekata Knjižnice i sestrinstva s Knjižnicom Menéndeza Pelaya (Biblioteca de Menéndez Pelayo) iz španjolskog Castropola. Također, s obzirom na demografsku sliku naše Županije (4,49 % stanovnika pripadnici su romske nacionalne manjine), multikulturalnost promičemo i kroz rad s nacionalnim manjinama. Naše radionice temelje se na upoznavanju kulture partnera, njihove književnosti i zanimljivih činjenica o hrani, glazbi, jeziku i sl. S partnerima razmjenjujemo informacije o našim kulturama te pronalazimo sličnosti i razlike. Temeljem tih podataka informiramo članove o drugim kulturama putem izložbi, radionica učenja stranog jezika, pričaonica i predavanja te likovnih radionica za sve uzraste.

Zaključak Knjižnica i čitaonica Grada Preloga svoje programe poticanja pismenosti temelji na korisnosti vještina koje polaznici stječu te na praktičnoj primjenjivosti znanja koja se usvajaju kroz edukacije. S obzirom na to da u okruženju u kojem Knjižnica djeluje živi relativno mali broj stanovnika, ispitivanje potreba i želja stanovnika/tržišta je olakšano te je izrada edukacijskih programa fleksibilna i otvara mogućnost zanimljivim inovacijama te konstantnim

Projekt Traditional children’s stories for a common future – TRACE / Tradicionalne dječje priče za zajedničku budućnost Frida Bišćan fbiscan@nsk.hr

Završni proizvodi projekta su: elektronički metodički priručnik s digitalnim materijalima i prezentacijama, didaktički materijali (snimke satova/aktivnosti, priprave, interaktivne prezentacije), filcana tiha knjiga i pripadajući priručnik te interaktivna digitalna igra. Projekt provode knjižničarke i odgojiteljice koje ujedno stvaraju i dodatne edukativne materijale te osmišljavaju mjesečne aktivnosti.

Za provedbu programa zadužena je Agencija za mobilnost i programe Europske unije, javna ustanova koju je osnovala Vlada RH. Njihov rad obuhvaća cijeli niz programa, mreža i inicijativa u području obrazovanja, znanosti i inovacija te podrške razvoju politika za mlade.6 Nakon što je prijava projektnog prijedloga prihvaćena u kolovozu 2018. potpisan je Sporazum o dodjeli bespo-

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu prijavila je u ožujku 2018. godine projekt pod nazivom Traditional children’s stories for a common future – TRACE. Projekt je prijavljen u sklopu programa Erasmus+ u okviru Ključne aktivnosti 2 (KA2) Suradnja za inovacije i razmjena dobre prakse za aktivnost Strateška partnerstva u području obrazovanja.

Slika 5: Partneri u projektu na organizacijskom sastanku u Prelogu

Primjer jedne dekonstruirane bajke dostupan je na https://issuu.com/kicprelog/docs/crvenkapica.pptx 4 Primjer multimedijskih zadatak a s projekta nalazi se na https://view.genial.ly/5eb3d033c9f4ed0d8b4ee5ca/interactive-image-interactive-image?fbclid=IwAR3F0XXIbbpKQs7w9sgPIMaBi-LQaLpkvUo1PyGRlcVqFPvW4Cy1U62m9D8 3

2 28

Agencija za mobilnost i programe Europske unije. Dostupno na: http://www.mobilnost.hr/ hr/sadrzaj/info-kutak/o-nama/

Aktivnosti su dostupne na službenoj stranici edukacije https://ottt.webs.com.

TEMATSKI OSVRTI TEMA BROJA

vratnih sredstava za projekt TRACE između Agencije za mobilnost i programe Europske unije i Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Koordinator projekta Traditional children’s stories for a common future − TRACE je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, a partneri su iz Hrvatske (Udruga za poticanje neformalnog obrazovanja, kritičkog mišljenja i filozofije u praksi Mala filozofija iz Zadra i Osnovna škola Josip Pupačić iz Omiša), Grčke (University of Peloponnese, Department of social & education policy, Corinth), Latvije (Biedrība Radošās Idejas, Riga) i Španjolske (Fundacion Euroarabe de Altos Estudios, Granada). Projekt je započeo 1. rujna 2018., predviđeno trajanje je bilo do 31. kolovoza 2020., ali je zbog pandemije bolesti Covid-19 Agencija odobrila produženje trajanja projekta do 31. srpnja 2021. Ukupna vrijednost projekta iznosi 178 330 eura. Projekt TRACE prvenstveno je namijenjen djeci u dobi od 6 do 12 godina, a cilj je upoznati djecu, njihove učitelje i knjižničare, kao i sve koji rade s djecom te dobne skupine s tradicionalnim dječjim pričama iz partnerskih zemalja, a posredno i s kulturom tih zemalja. Projekt je zamišljen da se korištenjem kreativnih i inovativnih metoda poticanja djece na čitanje, kritičko razmišljanje i vlastito istraživanje europske kulture razvijaju i potiču njihove čitalačke, višejezične, digitalne i multikulturalne kompetencije. Tradicionalne priče važan su dio života svakog djeteta. Osim što uče djecu o životu, moralnim vrijednostima i izborima koje osoba ima u životu, one povezuju slušatelja i pripovjedača, dijete i njegove roditelje, učitelje i knjižničare. Slušajući priče i razgovarajući s pripovjedačem, djeca uče i usvajaju jezične vještine, a mogu poslužiti i kao motivacija za učenje jezika. Projekt sadrži dva intelektualna rezultata - TRACE EDUCATIONAL PACKAGE / obrazovni paket TRACE i TRACE E-PLATFORM for traditional european children stories / e-platforma TRACE za tradicionalne dječje priče, a svaki se sastoji od više aktivnosti. Obrazovni paket TRACE ima sveukupno osam aktivnosti. U sklopu ovog paketa provedeni su istraživanje o korištenju tradicionalnih dječjih priča u formalnom i neformalnom obrazovanju u zemljama sudionicama projekta i anketa među knjižničarima i učiteljima te je na temelju analize istraživanja izrađen dokument o stanju tradicionalne književnosti u formalnom i neformalnom obrazovanju u partnerskim zemljama. Slijedio je odabir priča, njihov prijevod na jezike zemalja partnera i engleski jezik, organiziranje radionica za djecu, učitelje i knjižničare, evaluacija radionica te izrada materijala za učenje i poučavanje. Za potrebe provedbe radionica sklopljen je Sporazum s Knjižnicama grada Zagreba te su radionice za djecu provedene u Knjižnici Selčina. E-platforma namijenjena je ciljnim skupinama u projektu, ali i široj javnosti jer će obrazovni materijali izrađeni u sklopu Projekta biti objavljeni u otvorenom pristupu i dostupni svima koje to područje zanima.

Glavni ishod ovog intelektualnog rezultata je uspostava e-platforme na kojoj će biti objavljene odabrane priče za djecu i popratni obrazovni sadržaji kroz metodologiju koja će se razviti tijekom trajanja projekta. Glavna značajka e-platforme bit će paralelni prikaz priča na izvornom jeziku zajedno s njezinim prijevodom na engleski jezik. Za sve priče koje su izvorno objavljene u određenoj knjizi bit će omogućen pregled digitalizirane naslovne stranice i/ili cijele priče s metapodatkovnim opisom na jezicima partnera i engleskom jeziku. E-platforma će biti sastavni dio portala koji će obuhvatiti sve informacije, dokumentaciju i ostale materijale izrađene u sklopu Projekta na pet jezika. Portal projekta trace-portal.eu izrađen je na početku Projekta, a uređuje ga i održava NSK. Sadržaj na portalu redovito se nadopunjuje novostima u skladu sa samim aktivnostima i događanjima. Uz to, projekt TRACE prisutan je i na društvenim mrežama. Tako se najnovija događanja vezana za Projekt, kako u Hrvatskoj tako i u zemljama partnera, mogu pratiti putem Twitter profila Projekta. Kao dodanu vrijednost NSK planira svaku priču koja će biti objavljena u sklopu Projekta opisati u sustavima digitalne knjižnice NSK i metapodatke dostaviti u Europeanu te samim time povećati dostupnost priča većem broju korisnika. Kroz diseminaciju se informacije o Projektu prosljeđuju prema ciljnim skupinama, prvenstveno korisnicima projekta (učenici, učitelji, knjižničari), zatim diseminatorima informacija o Projektu (sveučilišta, nacionalne knjižnice i knjižničarska društva u zemljama Europske unije), zatim mediji te sveukupna javnost zainteresirana za Projekt. Diseminacija se ostvaruje planski kroz definirane komunikacije kanale kao što su komunikacijske aktivnosti, organizacija događanja, izrada promotivnih materijala, izrada materijala za vidljivost Projekta te portal Projekta trace-portal.eu. Rezultati Projekta bit će prevedena kvalitetna dječja literatura iz partnerskih zemalja na pet europskih jezika – jezike partnerskih zemalja i engleski jezik te e-platforma na kojoj će se nalaziti sve prevedene priče i obrazovni materijali koji će služiti i kao dodatno pomagalo za učenje i poučavanje učiteljima i knjižničarima, pripovjedačima i znanstvenim stručnjacima kao i ostaloj zainteresiranoj javnosti.

Slika 6: Logotip TRACE projekta

2 30

PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE TEMA BROJA

PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE Virtualna podrška u oblikovanju nastavnog procesa Josip Strija josip.strija@knjiznicari.hr

nara, tzv. webinara, vezanih uz spomenute alate za suradnju i komunikaciju – ideja je bila predstaviti alate i pomoći školskim knjižničarima da s novim znanjima pomognu svojim učenicima i kolegama u provedbi nastave na daljinu. Kontinuirano stručno usavršavanje u ovoj se situaciju nikako nije smanjilo nego se čak povećalo – brojna su stručna usavršavanja preoblikovana u virtualna usavršavanja: aktivni su MZO i AZOO kao i HMŠK, CSSU, Webučionica te eTwinning sa svojim mrežnim usavršavanjima te European Schoolnet Academy i Schoolnet Education Gateway sa zanimljivim mrežnim tečajevima pa ako se nađe vremena, prema vlastitom se interesu uvijek nešto može odabrati. Kulturna i javna djelatnost također predstavlja izazov. Školska knjižnica Gimnazije Petra Preradovića ponudila je nekoliko sadržaja za učenike i nastavnike: Ostajem doma! (http://bit.ly/Ostajem-doma ) je jednostavna mrežna stranica sa sadržajima za slobodno vrijeme, nastala kao odgovor na poziv da ostanemo u svojim domovima na početku pandemije, zatim Naša priča bez kraja (http://bit.ly/ NE-prica) gdje svatko može nastaviti započetu priču bez kraja, stranica Knjige koje su (mi) promijenile svijet (http:// bit.ly/GPP-knjige) s aktivnostima vezanim uz Noć knjige te stranica Virtualni svijet korisnih informacija (http://bit. ly/GPP-VIR) s grupiranim poveznicama prema korisnim izvorima. Posebnost cijele situacije, koja nas je natjerala na višesatno sjedenje za računalima i uređajima, otvorila je vrata mrežnoj suradnji u svim oblicima: administriranje, savjetovanje, podrška, izrada sadržaja, isprobavanje i vrednovanje izvora i aplikacija, svakodnevno učenje, stvaranje novih kriterija i razvijanje kritičkog mišljenja, otvorenost prema novim idejama i aktivnostima. Sve zajedno oblikovalo je novu dimenziju školskoga knjižničarstva i istaknulo nemjerljivu podršku stručnih suradnika u oblikovanju nastavnog procesa, čak i ovako, „virtualno“.

Početak provedbe mjera Stožera u ovim pandemijskim okolnostima mnoge je dočekao nespremne i stavio ih u nezavidne uloge početnika u snalaženju u radu na daljinu, komuniciranju i suradnji u mrežnom okruženju te svladavanju različitih alata i aplikacija. Školski knjižničari su, slobodno se može reći, cijelu situaciju dočekali više nego spremni pa se opet potvrdila ona gotovo poslovična teza o knjižničarima koji znaju i mogu sve – svoja su znanja nesebično dijelili u svojem kolektivima organizirajući virtualne sadržaje ovisno o potrebama: virtualne zbornice, razrede, suradničke grupe, prostore druženja i komunikacije. Zahvaljujući IKT-u, posebno CARNet-u koji je nastavnicima osim edukacija kroz projekt e-Škole omogućio i korištenje opreme i Microsoft Office-a, a kasnije i G Suite-alata, maksimalno je, uz koju poteškoću na početku, pojednostavljen proces nastave na daljinu. U organiziranoj virtualnoj nastavi školski su knjižničari uspješno nastavili realizirati svoje godišnje programe rada prema zadanim kriterijima: neposredni odgojno-obrazovni rad, stručna i informacijska djelatnost, kulturna i javna djelatnost, stručno usavršavanja i suradnja s djelatnicima škole. U Gimnaziji Petra Preradovića Virovitica, kao i u drugim školama u Republici Hrvatskoj, organiziran je rad u virtualnim učionicama, a školski je knjižničar kao član Tima za IKT bio jedan od trojice djelatnika koje je radio na edukaciji nastavnika te formiranju radnih prostora u aplikaciji Microsoft Teams te posebnog prostora na Loomenu za komunikaciju učenika sa stručnom službom Gimnazije. Uključenost knjižničara u sve informacijske kanale i administratorske ovlasti omogućili su nesmetani protok informacija: učenicima i nastavnicima u zatvorenim razrednim sustavima i virtualnoj zbornici, a roditeljima i javnosti kroz školske, javne kanale informiranja. Odgojno-obrazovni rad se u svojoj novoj dimenziji preoblikovao pretvorivši se u virtualni oblik podrške nastavnom procesu, ali se osim na učenike proširio i na nastavnike i kolege školske knjižničare drugih škola. Informacijski upiti su se promijenili i postali detaljniji, a njihovi odgovori usmjeravali na mrežne izvore i mrežna rješenja. Uz to se pojačala važnost vrednovanja informacija i korištenja materijala uz poštivanje autorskih prava. Školski je knjižničar održao i dvanaest mrežnih semi-

PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE TEMA BROJA

PRAKSA, IDEJE, TEMA INICIJATIVE BROJA

Virtualna terenska nastava

Svjetlana Basara svjetlana.basara@skole.hr Ovih dana londonski Times spominje jedan novi izum koji služi bogatim, ali zauzetim biznismenima, s razvijenim ukusom za štednju (ili za dvostruki život) – turističku kompaniju za virtualni turizam. Tvrtka također osigurava suvenire s neostvarenih putovanja. Dobivaš sve materijalne dokaze o putovanju, uključujući i pečat u putovnicu, fotografije, kartu za Louvre na primjer, ili školjke s Azurne obale. (Možda i sendviče s otočja Sandwich). Pričaju ti kako je prošlo tvoje vlastito putovanje, opskrbljuju te kompletom uspomena. Možeš i sam povjerovati da si putovao.7

Slika 7: Učionice (Grids) unutar Flipgrida

O odnosu fikcije i fakcije pisali su mnogi teoretičari književnosti, prvi vjerojatno Aristotel u slavnoj Poetici kada je ispred povijesti postavio književnost. Zašto? Književnost prikazuje svjetove koji su mogući, iako se nisu ili možda nikada neće ostvariti. Za razliku od povijesti koja objektivno bilježi činjenice i događaje. Danas znamo da je „objektivnost“ relativan pojam jer je i onaj koji (povijest) bilježi opterećen vlastitom poviješću, stoga ne može izbjeći zamke subjektivnosti. Ali znamo i još nešto: scenariji virusnih pandemija probili su granice fikcije te faktivni svijet „zarazili“ slikama iz mašte uključujući i navedenu Georgija Gospodinova o „virtualnom turizmu“. Naime, učenici OŠ Rečica8 putovali su upravo tako – virtualno – jer se planirana svibanjska terenska nastava u uvjetima potpune karantene u vrijeme pandemije koronavirusom mogla ostvariti jedino na taj način. Kulturne institucije diljem Lijepe Naše vrlo su brzo mnoge svoje programe preselile na mrežu i velikodušno ih potpuno besplatno ponudile korisnicima, a među njima i brojni muzeji. Dakle, preostalo je samo kreirati zadatak odnosno izabrati destinaciju i digitalni alat. Izbor odredišta bio je najjednostavniji dio organizacije virtualne terenske nastave jer se terenske nastave detaljno raspisuju unutar školskoga kurikula.

Puno veći izazov predstavljao je izbor alata – između mnogih odabrati onaj s kojim se učenici još nisu susreli i koji bi im bio dovoljno zanimljiv da ih motivira za rješavanje zadatka (jer knjižničari učenike ne mogu nagraditi ocjenom ili bilješkom u e-Dnevnik). Upravo tu odlično „sjeda“ Flipgrid. Flipgrid je edukativna platforma koja omogućuje učiteljima da učenike potaknu na izražavanje mišljenja, na raspravu i međusobnu razmjenu ideja putem kratkih videouradaka – nešto što mladi izuzetno vole. Pristup platformi je besplatan, bilo preko Microsoftovog ili Googleovog računa, a nije ograničen ni broj učionica (Grids) i zadataka (Topics) po učitelju, tj. njegovu računu. Učitelj odabire postavke privatnosti tako da učionice mogu biti dostupne svima ili im mogu pristupiti samo oni koji dobiju odobrenje – iznimno važno kada se radi o djeci odnosno maloljetnicima. U tu svrhu postoji i opcija pretpregleda učeničkih videosnimaka (Video Moderation) – učitelj je taj koji ih aktivira odnosno koji ih „pušta“ u učionicu gdje ih ostali učenici zatim mogu pregledavati, lajkati i komentirati. Dakle, Flipgrid sadržava sve postavke poznatih velikih društvenih mreža, ali za razliku od njih sigurnost korisnika – a to su prvenstveno učitelji i njihovi učenici – je prioritet. Prema Kurikulu OŠ Rečica učenici 5. i 6. r. trebali su putovati u Istarsku županiju, a učenici 7. i 8. r. na maturalac u Srednju Dalmaciju. Stoga su i učionice u Flipgridu organizirane na taj način: posebno za petaše i šestaše odnosno sedmaše i osmaše. Unutar pojedine učionice otvorena je tema koja zapravo predstavlja zadatak. Njega prati kratka pisana uputa i poveznica s izvorima – u ovom slučaju na dvije virtualne

Gospodinov, Georgi. 2018. Fizika tuge. Fraktura. Zagreb. Virtualna terenska nastava organizirana je za sve učenike Škole, dakle za učenike razredne i predmetne nastave te četiri učenika koja se školuju po prilagođenom programu. Kako je jedan od ciljeva članka predstaviti alat za učenje na daljinu Flipgrid, prikazan je samo dio terenske nastave organiziran upravo pomoću toga alata. 7 8

2 32

šetnje. Uz pisanu uputu postavljena je i videosnimka s detaljnim uputama o izvršavanju zadatka. Edukator nije dužan postaviti instruktivnu videosnimku, ali ako od učenika traži da zadatak izradi u istom obliku, svakako je poželjno da se i on izloži snimajući se i govoreći u kameru kako bi dodatno motivirao i ohrabrio učenike. Dakle, učenici OŠ Rečica izvještaj su trebali izraditi u obliku videosnimke u kojoj se svaki od njih trebao predstaviti te objasniti što mu se svidjelo u virtualnim izložbama i zašto. Odaziv je bio iznenađujuće velik: od 51 učenika njih je 23 snimilo videouradak, a 18 njih upravo u Flipgridu (ostali su poslali videosnimke sa svojih računala). Petero njih izradilo je čak po tri odnosno četiri videosnimke. „Tajna“ tolikoga odaziva vjerojatno leži u samom alatu. Naime, Flipgrid pruža mnoge dodatne mogućnosti za uređivanje videouradaka, kao što je dodavanje različitih ikonica (emotikona i sl.), boja, fotografija, tekstova, pozadina, poveznica itd. Korisnici mogu svoje uratke nasloviti kako žele ili im dodati hashtag za lakše pretraživanje. Flipgrid se pokazao kao vrlo vrijedan alat u nastavi na daljinu: učenici su učili zabavljajući se odnosno zabavljali se učeći. A stvorili su i komplet uspomena po kojemu će pamtiti svoje virtualno putovanje. Možda i sami povjerovati da su putovali.9

Slika 8: Aktivirani učenički radovi

Poslovi školske knjižničarke u doba Covida-19

Nataša Mesić Muharemi natasa.mesicmuharemi@gmail.com Školska je knjižnica informacijsko, obrazovno i kulturno središte škole. Ima svoj plan i program, a svatko u školi zna gdje se knjižnica nalazi i čemu služi. Međutim, što kada se sve iznenada promijeni i stavi školsku knjižnicu, samim time i školsku knjižničarku, u jednu sasvim novu situaciju, u novu dimenziju? Proglašena epidemija i pandemija preselila je nastavni proces u virtualno okruženje u koje se knjižničarka Osnovne škole Darda uključila od samoga početka: sudjelovala je u organizaciji uspostave virtualnih učionica za sve razredne

odjele na platformi Yammer te vodila obuku i redovito pružala pomoć i podršku kolegama i učenicima u svladavanju informatičkih i informacijskih problema i potreba. Sljedeći korak bio je pronaći optimalno mjesto knjižnice u online nastavi kako bi se, s jedne strane izbjeglo dodatno opterećivanje učenika, a s druge, pak, strane, stavljajući se na raspolaganje za pomoć, savjete i podršku u učenju, ispunjavanju slobodnoga vremena i slično. Stoga je prvi korak bio objavljivanje poveznica na dostupne digitalne sadržaje i materijale kojima je svrha bila relaksacija, no uvijek s naglaskom na odgoj i obrazovanje. S vremenom, oblikovana je virtualna, digitalizirana knjižnica (https://knjiznicadarda.wordpress.com/) s bazom

Gospodinov, Georgi. 2018. Fizika tuge. Fraktura. Zagreb.

PRAKSA, IDEJE, TEMA INICIJATIVE BROJA

podataka i za učenike i za učitelje. U početku je naglasak bio na ponudi brojnih kulturnih sadržaja (online kazališne predstave, filmovi, čitanje e-knjiga i tako dalje). Nešto kasnije, uočeno je da nekim učenicima treba dodatna pomoć oko učenja u novoj situaciji pa je knjižničarka osmislila organizatore učenja kako bi si učenici lakše i učinkovitije organizirali svoj tjedan i ne zaostajali s učenjem i predajom zadaća. Nadalje, oblikovan je plakat o pravilnoj pisanoj komunikaciji upozoravajući na najčešće gramatičke i pravopisne pogreške te nudeći izvore za rješavanje mogućih nedoumica. Slijedila je edukacija o važnosti poštivanja autorskoga prava, načinu citiranja, pravilnom izboru lektire i tako dalje. A uza sve to, knjižničarka je sudjelovala i u videokonferencijama razreda te redovito pružala pomoć i podršku kolegama. Primjer je suradnja s učiteljima u pripremanju materijala za nastavne satove koji bi nastavno gradivo povezali s knjižnično-informacijskim programom. Tako je, primjerice, u sklopu sata Geografije u sedmom razredu ostvarena korelacija s referentnom zbirkom zahvaljujući mrežnom alatu Genially. Rad u virtualnom okruženju pokazao se vrlo pogodnim za kulturnu i javnu djelatnost školske knjižnice. Obi-

lježeni su Dan dječje knjige, Dan plesa, Noć knjige, Dan obitelji, Dan škole, i to organizacijom brojnih online aktivnosti poput kvizova, slaganja virtualnih puzzlea, sudjelovanja u Escape roomu ili pozivom na likovni natječaj. Rad od kuće bio je ujedno prilika i za stručno usavršavanje te intenzivniji rad u udruzi Hrvatska mreža školskih knjižničara zahvaljujući kojoj je osmišljena baza mrežnih stranica školskih knjižnica iz cijele Hrvatske u sklopu Repozitorija UDK02 (bit.ly/VirtualneNa1). Ipak, uza sve navedeno, treba spomenuti i drugu stranu epidemije i pandemije, a to je stopiranje aktivnosti i projekata koji su bili u tijeku ili u planu, odnosno potrebu za relativno brzom reorganizacijom poslova kako bi se osigurao njihov nastavak. Primjer je vlastito sudjelovanje u Erasmus+ projektu za koji je najprije trebalo odgoditi/ otkazati već dogovorene aktivnosti, a potom prilagoditi njihovu provedbu u virtualnom okruženju. No, to je samo još jedan pokazatelj da se školski knjižničari mogu vrlo brzo prilagoditi novim situacijama.

Timski rad knjižničara i pedagoga u osnovnoj školi na unapređivanju digitalne pismenosti učenika Svjetlana Devčić svjetlana.devcic@skole.hr Biljana Manin biljana.manin@skole.hr

PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE TEMA BROJA

za ispitivanje elektroničkog nasilja (2007): Upitnik uloga (žrtva, zlostavljač, promatrač) te se pokazalo kako se 26,9 % učenika našlo u ulozi žrtve, 9,2 % u ulozi počinitelja i 29,6 % u ulozi promatrača. Rezultati istraživanja uputili su na potrebu sustavnog rada na obrazovanju učenika za komunikaciju i suradnju u digitalnom području. Smatrali smo vrlo važnim učenicima na primjeren način dati informacije o tome kakvi sve oblici nasilja postoje u komunikaciji putem društvenih mreža, mobitela i blogova te kako od njih zaštititi sebe i svoje prijatelje. U svim razrednim odjelima stručne suradnice provele su interaktivno predavanje Prevencija i opasnosti nasilja na internetu te pedagoške radionice na temu Elektronička pisana komunikacija. Naglasak je bio na obrazovanju učenika za pisanu elektroničku komunikaciju u kojoj se nipošto ne smiju zanemariti pravopisna i gramatička pravila. Posebna pozornost bila je usmjerena na zaštitu osobnih podataka te poštivanje internetskog bontona. Krajnji rezultat opisanih aktivnosti je digitalni školski list, odnosno mogućnost da učenici objave svoje radove u sigurnom i poznatom digitalnom okružju.

Slika 9: Pristupite digitalnom školskom listu Trn putem QR koda

2. Hrvatski pravopis. 2013. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. 3. Pregrad. J. 2011. Priručnik: Program prevencije vrš-

Izvori: 1. Ciboci, L; Kanižaj, I.,; Labaš, D. 2019. Nastavni materijal za osnovne škole: Poštivanje sebe i drugih u virtualnom svijetu. Agencija za elektroničke medije i UNICEF. Zagreb.

njačkog nasilja Za sigurno i poticajno okruženje u školama. Ured UNICEF-a za Hrvatsku. Zagreb.

Naša mala knjižnica: projekt za poticanje čitanja

Timski rad svih stručnih suradnika škole jedan je od ključnih profesionalnih odnosa važnih za odgojno-obrazovni poticaj za učenje i razvoj svakog pojedinog učenika u školi. Također, važna je i suradnja stručne službe i učitelja jer se ona odražava u kulturi škole u kojoj se stvara pozitivno ozračje. Naravno, važnu ulogu ima i ravnatelj kao pedagoški rukovoditelj škole. Stručni suradnici u radu s učenicima, u cilju njihove dobrobiti, primjenjuju svoj razvojno orijentirani kurikul u kojem je naglasak na sustavnom educiranju učenika. Između ostaloga, poučava se važnost poštivanja drugih, ali i sebe samoga, u digitalnom okruženju. Naime, nove tehnologije postale su sastavni dio naših života. Učenici vrlo brzo ovladavaju novim medijima, no postavlja se pitanje koliko i u kojoj mjeri su svjesni opasnosti na koje mogu naići u virtualnom svijetu. Često učenici nisu svjesni ko-

liko je važno štititi svoju privatnost, ali i privatnost svojih prijatelja. Stoga učitelji i stručni suradnici svakodnevno nastoje ukazati na važnost zaštite osobnih podataka u virtualnom svijetu oblikujući i provodeći različite aktivnosti kojima je konačni cilj osvijestiti pravila lijepog ponašanja i komuniciranja na internetu. Stručne suradnice Osnovne škole Trnsko u Zagrebu, knjižničarka i pedagoginja, u suradnji s učiteljima, kontinuirano rade na obrazovanju svojih učenika za komunikaciju i suradnju u digitalnom području. U području digitalne pismenosti posebna pozornost usmjerava se na odgajanje učenika za odgovorno i samostalno služenje digitalnom tehnologijom. Jedan od primjera navedenoga je istraživanje o elektroničkom nasilju provedeno tijekom školske godine 2018./2019. kojim su obuhvaćeni učenici od petog do sedmog razreda. Rezultati su dobiveni primjenom Skale 2 34

Iva Šalamon Ibis grafika iva@ibis-grafika.hr Naša mala knjižnica projekt je poticanja čitanja koji je prije 15-ak godina pokrenulo umjetničko udruženje Sodobnost iz Ljubljane na nacionalnoj razini. Godine 2014. projekt je dobio međunarodni karakter s financijskom potporom EU-a, a 2017. Projekt je proširen i na Hrvatsku kad mu se pridružila izdavačka kuća Ibis grafika iz Zagreba. Taj je ciklus trajao do 2019., a i dalje je sufinanciran sredstvima Europske unije kao dio potprograma Kultura iz programa Kreativna Europa. Sudionici i partneri u tom razdoblju bili su šest izdavačkih kuća iz šest zemalja: Slovenije, Litve, Poljske, Latvije, Estonije i Hrvatske. Godine 2019. Ibis grafika je samostalno nastavila Projekt na području Hrvatske.

Naša mala knjižnica (NMK) projekt je usmjeren na djecu i na knjige za djecu te na roditelje i nastavnike. Svrha mu je povećanje i razvoj čitateljske publike među djecom. Primarni su ciljevi Projekta promocija i pristupačnost kvalitetnih književnih djela hrvatskih i stranih autora koja prate ilustracije izrađene prema umjetničkim načelima. Projekt želi doprinijeti integriranijem tržištu knjiga i stvoriti nove mogućnosti povezivanja među zemljama članicama Projekta. Povećanje mobilnosti autora povećava vidljivost njihovih radova u različitim europskim zemljama te stvara dodatne mogućnosti za prijevode na druge jezike.

PRAKSA, IDEJE, TEMA INICIJATIVE BROJA

AKTUALNO TEMA BROJA

AKTUALNO

Aktivnosti Na početku Projekta sudionici, odnosno škole ili dječji vrtići, dobivaju nekoliko knjiga suvremenih stranih i domaćih autora te Kreativne knjižice sa zadatcima temeljenim na odabranim knjigama. Zadatci su zabavni, poučni, povezani s nastavnim predmetima (Hrvatski jezik, Likovna kultura, Glazbena kultura, Priroda i društvo), potiču kreativnost i maštu te zahtijevaju detaljnije čitanje i promatranje knjige. Kreativne knjižice dodatno motiviraju mlade čitatelje i potiču ih na aktivno čitanje čime pospješuju samostalno izražavanje i kritičko mišljenje. Osim Kreativnih knjižica postoje razne aktivnosti kojima se potiče čitanje i izražavanje. Izradom čitateljskog vlakića djeca prikupljaju vagone s naslovima pročitanih knjiga, zatim se uređuje čitateljski kutić kako bi se stvorila ugodna atmosfera za čitanje.

Projekt Knjige naših ulica Nika Čabrić, Knjižnice grada Zagreba Davorka Semenić-Premec Hrvatsko čitateljsko društvo dspremec@gmail.com Margareta Matijević-Kunst Hrvatsko čitateljsko društvo

O projektu

Razmjena knjižnog junaka dosad je najviše razveselila djecu jer se izrađuje knjižni junak koji se razmjenjuje s drugom institucijom. Sudionicima Projekta šalje se pismo iznenađenja u kojem autor neke knjige iz Projekta šalje važne poruke djeci, ali i odraslima. Tijekom svakog ciklusa organizirani su likovni i literarni natječaji za koje su djeca posebno nagrađena knjigama ili posjetom autora/ilustratora. U 2018. godini djecu su posjetili Jana Bauer, Ana Košir, Ida Mlakar, Zarja Menart i Kęstutis Kasparavičius koji su svoje knjige predstavili diljem Hrvatske.

Slika 10: Najčitateljskiji kutić u OŠ Vazmoslav Gržalja Buzet

Preporučen je ostanak u kući. Organizirana je virtualna nastava, virtualne izložbe, kina, kazališta. Prije samo dva mjeseca govorilo se kako djeca previše vremena provode pred ekranima, a u novonastaloj situaciji sav je život prebačen na ekrane, uključujući i međusobna druženja. I projekt Naša mala knjižnica „prebačen“ je u virtualni svijet. Svjesna nedostupnosti knjiga i slikovnica u papirnatom, fizičkom obliku, Ibis grafika omogućila je listanje i čitanje knjiga i kreativnih knjižica iz Projekta online. Na taj se način projekt može nastaviti, a ono što je najvažnije, čitanje knjiga pojavljuje se kao izvor zabave, utjehe i stvaranja sretnog okruženja u nesretnim vremenima u najužem smislu.

NMK u brojevima U Hrvatskoj je Projekt započeo krajem 2017. godine. Sudjelovalo je pedesetak osnovnih škola i desetak gradskih knjižnica koje su surađivale sa školama. U 2019. godini Projekt je podijeljen u dvije skupine: knjige za djecu predškolskog uzrasta i knjige za djecu školskog uzrasta. Prepoznata je kvaliteta Projekta čemu svjedoči povećani broj sudionika. Uključeno je 150 škola, 50 vrtića i 20 knjižnica, odnosno oko 6000 djece. Cilj je u Projekt uključiti još više djece predškolskog i školskog uzrasta te tako postaviti temelje za razvoj kulture čitanja u budućnosti. Kreativne knjižice, natječaji i mentori motivacija su za čitanje i istovremeno upoznavanje zajedničke europske baštine.

Projekt ide dalje... Po završetku ovog ciklusa Naša mala knjižnica okupit će tri zemlje – Estoniju, Sloveniju i Hrvatsku – u kojima će djeca čitati iste naslove i rješavati iste zadatke u istim Kreativnim knjižicama. Dobre, zabavne i duhovite priče odvest će male i velike čitatelje na daleka mjesta i naučiti ih nečem novom. Nadamo se da ćemo zajedničkim radom i kvalitetnom međunarodnom literaturom djeci prenijeti ono što nam obogaćuje život – ljubav prema čitanju.

Izvanredne okolnosti Projekt se temelji na suradnji knjižničara, nastavnika, djece i roditelja te uključenju u zajednički rad. No, tijekom ovog ciklusa dogodila se pandemija svjetskih razmjera. Zatvorene su javne institucije, škole, vrtići, knjižnice, sva mjesta na kojima su moguća grupna okupljanja kako bi se spriječilo daljnje širenje virusa.

Više na https://nasamalaknjiznica.org. 2 36

i radionica bio je educirati partnere i usmjeriti ih u zajedničkom stvaranju novog modela projekta koji se zasniva na projektu Knjige naših ulica. U sklopu edukacije predstavnici partnera u svibnju 2019. posjetili su portugalski grad Guimarᾶes, s ciljem razmjene dobre prakse sudioništva u kulturi, koji je 2012. izabran za Europsku prijestolnicu kulture kao kolijevka portugalske kulture.

Udruga Lastin rep, u partnerstvu s Etnografskim muzejom, Knjižnicama grada Zagreba, Udrugom Pozor te Hrvatskim čitateljskim društvom, pokrenula je 1. prosinca 2018. u novozagrebačkom naselju Botinec projekt Knjige naših ulica. Svaki je partner za projekt ovlastio jednog predstavnika za provođenje aktivnosti, a u ime Hrvatskoga čitateljskog društva aktivnosti je provodila Davorka Semenić-Premec. Cilj projekta bio je okupiti djecu i odrasle u raznim umjetničkim aktivnostima i promociji čitanja te na taj način proširiti publiku za kulturna događanja vezana uz činjenicu da je Botinec jedino zagrebačko naselje kojem su gotovo sve ulice imenovane po junacima hrvatskih književnih djela, na primjer Ulica Šenoine Branke, Ulica Zlatarova zlata, Ulica Pere Kvržice i dr. Projekt je počeo 1. prosinca 2019. s predviđenim trajanjem od 18 mjeseci. U samoj završnici projekta, u ožujku ove godine, dogodila se pandemija i karantena, tako da je projekt odgođen na nekoliko mjeseci. U razdoblju od početka projekta do uvođenja karantene realizirana je edukacija partnera o sudioničkom upravljanju u kulturi, a pod stručnim vodstvom umjetnika i pedagoških djelatnika organizirane su likovne i dramske radionice te večeri druženja uz knjigu i film za sve stanovnike naselja bez obzira na dob: radionice čitanja za djecu i roditelje, likovne radionice Knjiga na dlanu i Sto lica šegrta Hlapića, dramske radionice Knjige u živo, razne izložbe umjetničkih ilustracija i radova djece, uređenje naselja postavljanjem kućice za knjige, uređenjem zelenih površina te postavljanjem pametnih klupa. Provedena je i edukacija partnera.

Aktivnosti u lokalnoj zajednici Do sada je u naselju Botinec uspješno realizirana većina programa. U Osnovnoj školi Botinec održano je deset radionica stripa koje su vodili poznati hrvatski strip-crtači. U Dječjem vrtiću Botinec održane su likovne radionice Knjiga na dlanu i Sto lica šegrta Hlapića. Odabrani su radovi likovnih umjetnika na natječaju za najbolje oslikana književna djela. Slike su zajedno s radovima djece iz likovnih radionica bile izložene tijekom prosinca 2019. u Etnografskom muzeju. Katalog izložbe uvršten je u najljepše oblikovane knjige za 2019. godinu po izboru Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. U okviru programa Knjige našeg djetinjstva održano je šest od ukupno deset susreta čitanja za djecu i roditelje pod nazivom Hod po knjigama. Na svakom je susretu uz voditeljicu programa sudjelovao i gost književnik. Susreti su održani u Osnovnoj školi Botinec, Dječjem vrtiću Botinec te u Klubu umirovljenika. Bibliobus Knjižnica grada Zagreba održao je deset susreta ispred dječjeg vrtića izvan svojih redovitih stajališta s posebnim programom čitanja i pričanja priča te tematskim kvizom. U naselju je postavljena kućica za knjige koju su izradili stanovnici pod stručnim vodstvom. Projekt Knjige naših ulica dugo je promišljan i pažljivo isplaniran, no unatoč tomu, voditelji i partneri našli su se pred nekoliko problema. Naime, dogodila se karantena na nivou čitave države pa su programi stali jer su zatvorene škole i dječji vrtići i stupila je na snagu i zabrana okup-

Edukacija partnera U sklopu projekta u prvoj polovini 2019. godine održana su dva edukativna predavanja i tri radionice za partnere s temom Sudioničko upravljanje u kulturi. Cilj predavanja

AKTUALNO TEMA BROJA

ljanja što je sve nužno za odvijanje samih programa i ispunjavanje glavnog cilja projekta, a to je širenje publike i sudjelovanje lokalne zajednice u kulturnim događanjima. Partneri u projektu susreli su se i s problemom nedovoljne povezanosti lokalnih vlasti s nacionalnom. Projekt je odobren i sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i EU. Ilustracije likovnih umjetnika koje su prošle na natječaju i potom bile izložene u Etnografskom muzeju trebale bi u konačnici biti tiskane na limenim pločama i kao takve biti postavljene ispod originalnih natpisa ulica. I tu su nastali problemi jer u lokalnoj upravi za odobrenje nitko za to nije nadležan, odnosno po postojećim zakonima to nije moguće.

Dakle, sudionici projekta su se susreli s nepredviđenim teškoćama. U nadi da će teškoće s postavljanjem ploča i pandemijom virusa biti do jeseni otklonjene, priprema se završnica projekta koja bi se trebala proslaviti velikim koncertom na otvorenom. Projekt Knjige naših ulica pokrenut je s ciljem uključenja svih građana u život lokalne zajednice, osobito mladih, poticanja stvaralaštva, promocije knjige, čitanja i ostalih kulturnih sadržaja te brige o uređenju životnog prostora. Kao takav treba biti poticaj i primjer za nove projekte u drugim naseljima i gradovima. Više informacija o projektu i aktivnostima na www.knjigenasihulica.eu.

Završetak i rezultati Čitateljskog programa za zatvorenike i njihovu djecu Snježana Berak snjezana.berak@knjiznica-bjelovar.hr

Tijekom tri godine Hrvatsko čitateljsko društvo kao nositelj i udruga Roditelji u akciji – RODA provodili su projekt Čitateljski program za zatvorenike i djecu koji je predstavljen ne samo domaćoj nego i svjetskoj stručnoj javnosti, što je rezultiralo i Nagradom za inovativnu promociju čitanja u Europi za 2017. godinu. Nagradu je dodijelila najveća svjetska organizacija za promicanje pismenosti ILA (International Literacy Association) – više na https://www. literacyworldwide.org/. Ovaj tekst započinjemo ovako upravo zato što je čitanje, kao i brojne dobrobiti čitanja, ušlo u sva kaznena tijela u Hrvatskoj te roditeljima zatvorenicima, sudionicima u projektu, njihovoj djeci i obiteljima donijelo novo iskustvo. Koristili smo svaku priliku da podijelimo to naše i njihovo iskustvo na brojnim skupovima u zemlji i inozemstvu kao jedinstven primjer dobre prakse s obzirom na to da je projekt prepoznao i podržao sustav. U svako od 20 kaznenih tijela stizalo je u tom trogodišnjem razdoblju u nekoliko navrata preko 200 paketa s knjigama i slikovnicama. Na koji način su zatvorenici/ce sudjelovali? Korisnici (roditelji djece 0-18 godina) su dobili na izbor knjige/slikovnice koje su pročitali naglas, tretmansko osoblje pomaže im pri tome prenoseći snimku s diktafona na CD, što su u pripremljenoj i markiranoj koverti (knjiga + CD) poslali 2 38

na djetetovu adresu. Angažiranje se odvija prvo oko izbora knjige kojom će pogoditi dob i interese njihovog djeteta, a zatim knjigu čitaju uživljujući se u sadržaj i šaljući pozitivnu informaciju djetetu. Kada dijete dobije knjigu, kontaktom telefonom ili u redovnom posjetu razgovaraju o sadržaju. To omogućuje jačanje uzajamne povezanosti i osigurava teme za smislen razgovor i saznanja o interesu djeteta. Oko 2400 knjiga s primjerenim kuvertama, CD-ima i poštanskim markicama na raspolaganju je bilo zatvorenicima za provedbu čitateljskog programa. Predstavljanje čitateljskog programa novim zatvorenicima bila je aktivnost koja se provodila nakon kontakta s kaznenim tijelima i u skladu s prijavljenim potrebama, tako su se organizirale radionice za zatvorenike u Kaznionici u Požegi, Zatvoru u Požegi, Kaznionici u Lepoglavi, Zatvoru u Bjelovaru, Zatvoru u Šibeniku, Odgojnom zavodu i kaznionici u Turopolju, Zatvoru u Karlovcu, Zatvoru u Splitu, Zatvoru u Sisku, Zatvoru u Varaždinu i po nekoliko puta. Izvoditeljice programa (Snježana Berak, Kristina Čunović, Ljiljana Sabljak i Ivana Zanze) za potrebe tretmanskog osoblja, njih 100-tinjak, i roditelja zatvorenika/ca, njih 500-tinjak, održale su preko 60 radionica na kojima su dobili upute i motivaciju za sudjelovanje u Čitateljskom programu.

AKTUALNO TEMA BROJA

Ministarstvo pravosuđa osiguralo je sredstva za ovaj projekt, no u zadnjoj godini tražena je manja prenamjena s ciljem uspješnije provedbe aktivnosti te je tako odobrena kupovina više knjiga i slikovnica kako bi se opremio Čitateljski kutak za zatvorenike i djecu u prostoru posjeta ili čekaonice. Kupljene su i igračke, i to za sljedeća kaznena tijela: Zatvor u Zagrebu, Kaznionica u Požegi (novi zatvoreni odjel), kaznionica u Valturi, Zatvor u Zadru i Kaznionicu u Lipovici. Zbog okolnosti COVID-epidemije Zatvorskoj bolnici bit će dostavljeno čim se ostvare preduvjeti. Pričopisalica, ilustrirana radna bilježnica nazvana Putnica, imala je svoju namjenu baš kako i naziv govori: putujući prema želji i potrebi od roditelja zatvorenika do djeteta i unutar obitelji, ispunjavajući stranice, svatko je mogao izreći, nacrtati i osvijestiti svoje stanje, osjećaje i želje. Tijekom zadnjih mjeseci provedbe projekta intenzivirani su dogovori oko izrade internetske stranice te je stranica lansirana u veljači 2020. godine pod nazivom knjigompovezani.com. Završna konferencija projekta održana je 27. veljače 2020. u Zagrebu u prostorijama RODA-e i okupila je oko 30-tak ključnih dionika. Na konferenciji se moglo čuti o projektu sa svih strana, od financijera, provoditelja, osoba iz direktnog zatvorskog sustava, kao i izjave samih zatvorenika. Najvažnije je ipak naglasiti pozitivan utjecaj projekta na korisnike. Korisnici vrlo pozitivno opisuju dobit od programa za sebe i djecu. Ono što mnogi navode je utjecaj programa na: poboljšanje komunikacije između roditelja i djeteta, jačanje bliskosti i povezanosti, pružanje dodatnih tema za razgovor, omogućavanje kontakta osobama koje nemaju sredstva za drugačije načine komunikacije, ublažava negativne posljedice fizičke odsutnosti roditelja i ograničene komunikacije/sudjelovanja u životu djeteta. Udruga RODA, budući da ima zaposlene osobe i primjeren poslovni prostor i opremu, bila je zadužena za operativni dio provedbe programa, kupovinu i slanje knjiga u kaznena tijela, ispis, unos evidencija i sve druge poslove za koje su potrebni ti resursi. Također, preuzela je i naručivanje i slanje opreme za dječje kutke u kaznena tijela. Sve su međusobno dogovorene obveze ispoštovane. Partnerstvo je uspješno održavano. Sastanci su održavani, telefonom ili online preko Skypa, s obzirom na to da su predstavnice udruga dislocirane (Bjelovar, Karlovac, Zagreb). Praćenje i vrednovanje uspješnosti projekta provedeno je kroz evaluacijske listiće koje su dobivali zatvorenici, a isto tako i njihovim obiteljima uz knjigu je bio poslan evaluacijski listić koji su prema uputama trebali vratiti poštom (jako mali povrat). Izvoditeljice aktivnosti obrađivale su rezultate, pa tako 85,6 % zatvorenika/ca želi sudjelovati u programu u budućnosti, a 83,8 % zatvorenika/ca izražava želju za sudjelovanjem u slučaju kada bi kupovali knjige.

U negativnim odgovorima razlog je nedostatak financijskih sredstava. Na kraju svakog projekta pitanje je održivosti projekta. U ovom trenutku ne postoje osigurani izvori financiranja aktivnosti nakon završetka projekta, no gotovo u svim kaznenim tijelima imaju dovoljnu zalihu knjiga, CD-a, markica i kuverata za polugodišnju provedbu. Ukoliko ne bude mogućnosti za nastavak financiranja projekta, planira se aktivnost nastaviti na volonterskoj osnovi.

Slika 11: Omot CD-a za zvučnu knjigu roditelja zatvorenika

Govorimo li o uspjehu i dodanim vrijednostima vezanih uz dosadašnju provedbu projekta, stajalište je da je inovativnost projekta i mogućnost da u njemu sudjeluju zatvorenici svih kaznenih tijela, njegov najveći uspjeh. Bez obzira na to što postoji nejednaka motiviranost kaznenih tijela, tj. pojedinih službenika za provedbu programa, Čitateljski program za zatvorenike i djecu možemo smatrati uspješno provedenim i vjerovati u njegovu održivost.

AKTUALNO TEMA BROJA

Svijet knjige širom je otvoren i sretno spaja stvarnost i maštu10 ─ razgovor s Kestutisom Kasparavičiusom Razgovarala Svjetlana Basara svjetlana.basara@skole.hr sta tako ili sam stekla pogrešan dojam zbog redoslijeda kojim su Vaši naslovi otisnuti u Hrvatskoj? Evo nekoliko dječjih ilustratora knjiga koje stvarno volim: Anthony Brown, Axel Scheffler, Jutta Bauer, Shaun Tan, Roberto Innocenti, Nicoletta Ceccoli, Stasys Eidrigevičius, Monica Barengo i mnogi drugi. Mislim da između njih nema nekih zajedničkih osobina jer su svi ti ilustratori vrlo različiti. Naravno, osim što su svi stvarno sjajni umjetnici. Mislim da su velika imena poput uzora vrlo važna za mlade umjetnike na početku karijere, ali kasnije morate pronaći svoj način i stil. I najvažnije je uvijek biti svoj. Moja omiljena tehnika je akvarel na papiru. To je vrlo tradicionalna i stara tehnika. U početku se akvarel čini pomalo kompliciranom tehnikom, ali nakon što steknete neke vještine, to postaje stvarno lako, čak i zabavno. Osim toga zaista volim sve nove tehnologije i inovacije, računalne programe koristim samo tijekom faze skiciranja kako bih malo ubrzao ovaj postupak. I za komunikaciju također. Moje su se ilustracije tijekom vremena malo promijenile, ali mislim da nisu postale šarenije. Poanta je u tome što moje knjige na hrvatskom jeziku nisu objavljene istim redoslijedom kao na litavskom. Ilustracije za Lijenozemsku stvorio sam 1994. godine, mnogo ranije od ostalih knjiga koje su objavljene u Hrvatskoj.

1. Djetinjstvo ste proveli na imanju u Vladislavi okruženi obitelji i živopisnom prirodom. Koliko je to utjecalo na formiranje Vašega umjetničkog talenta i kako ste ga otkrili? Naime, studirali ste i glazbu (dirigiranje) i grafički dizajn. Moj put u svijet knjiga bio je prilično krivudav. Rođen sam u malom selu u blizini grada Aukštadvarisa (Litvanija). U blizini je bila napuštena vlastelinska kuća blizu osnovne škole u kojoj su oba roditelja radila kao učitelji. Moja obitelj je živjela upravo ondje, u istoj vlastelinskoj kući. Bili smo okruženi jedinstvenom atmosferom – jezerom, starim parkom na poluotoku, uličicama lipe i breze. Bilo je to zaista fenomenalno mjesto puno misterija i magije. Bilo je sivo i tmurno vrijeme sovjetske ere 60-ih i ovdje sam našao svoj pravi vilinski otok. I danas osjećam zahvalnost za svaki dan koji sam proveo tamo, na tom čudesnom mjestu. Tako da sam apsolutno siguran da je moj put ilustratora i pisca knjiga za djecu započeo upravo na tom mjestu. Kasnije sam studirao glazbu deset godina (klasa izvođenja zbora) u umjetničkoj školi u Vilniusu M. K. Čiurlionis. U školi sam volio svirati klavir i pjevati, ali nisam baš volio dirigirati. Bio sam stidljiv dječak i osjećao sam se vrlo nelagodno stojeći pred mnoštvom ljudi. Imao sam i jaku scensku tremu, a tada nisam shvaćao da sam zapravo osoba koja je introvert. Stoga sam odlučio pronaći drugi put za sebe. Pa nakon što nisam uspio kao zborovođa, shvatio sam da je biti umjetnik upravo ono što želim. Tada sam slijedio svoga starijeg brata i započeo studij na Umjetničkoj akademiji u Vilniusu. U sovjetska vremena područje dječje književnosti bilo je područje slobodnoga svijeta, bez cenzure, propagande i svih glupih ideoloških besmislica. Tako sam zaronio u svijet dječjih knjiga bez razmišljanja.

3. Očovječene stvari; najmanja, ponekad jedva primjetna stvarčica ili stvorenja; događaji koji se nikada nisu dogodili, niti se sada događaju, a vjerojatno se nikada neće ni dogoditi; tajanstvena stvorenja iz snova; oni koji sanjaju i oni koje sanjaju (citati iz nekih od Vaših predgovora)… Odakle crpite inspiraciju za ovako osebujne teme, likove i priče? Od 1995. do 2011. godine živio sam s obitelji i našim psom u kući u predgrađu Vilniusa. Moje dvije knjige kratkih priča nastale su točno u ovom razdoblju moga života u našoj šumskoj kući. Sve su priče uglavnom o našoj kući, o mojoj obitelji i različitim stvarima u našoj kući. Dakle, te su priče u izvjesnom smislu vrlo realistične i sve što sam napisao imalo je stvarne prototipe: moj radni stol, televizor, hladnjak, kamin, WC, cipele, sav kuhinjski alat itd. A priča o slomljenoj olovci je također potpuno istinita. Pretpostavljam da nitko ne zna kako funkcionira naš interni generator ideja. Nisam još otkrio mehanizam u meni koji sve to stvara. Stalno radi, pokreće ga sve što me okružuje. Važno je da se ovaj motor ne ispuše, kao i da ga ni ne

2. Kojom se likovnom tehnikom najčešće koristite u radu i zašto? Je li tko utjecao na Vaš rad, jeste li tijekom umjetničkog formiranja imali kakve uzore u drugim umjetnicima, prijateljima…? Čini mi se kako su s godinama Vaše ilustracije postajale sve kolorističnije: u ranijim ilustracijama prevladavaju nježne pastelne nijanse dok su u posljednjim naslovima boje čak vrlo intenzivne (npr. pogotovo u Lijenozemskoj). Je li to zaiKestutis Kasparavičius u Poruci djeci svijeta povodom Međunarodnoga dana dječje knjige 2019. godine. 10

2 40

AKTUALNO TEMA BROJA

odrasla osoba – puno je interesantnija osoba od onog koji ne mari za knjige, koji se utrkuje sa satovima, a nikad nema vremena sjesti, onog koji propušta vidjeti što ga okružuje (iz Vaše Poruke djeci svijeta povodom Međunarodnoga dana dječje knjige 2019. godine). Mi koji se bavimo knjigom toga smo svjesni, kao i negativnih utjecaja pretjerane upotrebe suvremene tehnologije (od nedavno se i javno govori o tzv. „digitalnoj demenciji“). Postoji li, osim da je strpljivo ponavljamo, način na koji bismo i druge (djecu, a pogotovo sadašnje i buduće roditelje) mogli uvjeriti u Vašu poruku i potaknuti ih da (više) čitaju? Suvremene tehnologije nisu naši neprijatelji. Već sam napomenuo kako volim nove tehnologije i siguran sam da bismo trebali živjeti u miru s njima. Smatram da je bolje ne svađati se s njima, nego sklapati dobre prijatelje. Ponekad mogu biti jako neugodni, ali ponekad vrlo korisni. Uzmimo za primjer nedavno vrijeme izbijanja koronavirusa. Što bismo učinili bez naših pametnih telefona, bez svih društvenih medija, bez FB-a, Instagrama, Messengera ili Skypea u ovom teškom vremenu? A o čitanju i djeci? Mislim da pritisak ili uvjeravanje ovdje neće puno pomoći. Mogu dati samo dva mala savjeta: 1. Djeca trebaju vidjeti da njihovi roditelji vole čitati knjige. 2. Toplo preporučujem roditeljima da u vrlo ranoj dobi počnu čitati knjige s djecom. Možda će ona kasnije neko vrijeme provesti više vremena s računalom, tabletima ili

pregrijavate. Zato se trudim ne žuriti previše. Sve ima svoje vrijeme. Čak imam tendenciju usporavanja toga malog motora u sebi. Brzinu mi najbolje usporavaju: svakodnevne šetnje, glazba, pogled kroz prozor, kapljice kiše koje padaju s krova, oblaci, pahulje, padanje lišće u jesen, magla, tihi ljudi ili putovanja. Jako volim putovanja, ali moja putovanja ne utječu direktno na moje pisanje ili crtanje. S druge strane, putovanja definitivno utječu na moj pogled na svijet. Svi dojmovi o njemu imaju veliki utjecaj na moju osobnost i možda čak mijenjaju moj identitet. I to se na neki način odražava u mojim knjigama. 4. Da, Vaše su priče osebujne, ali tople i uvijek nose pozitivnu (humanu) poruku – u današnje vrijeme sivih nijansi sveopćeg ravnodušja nimalo jednostavno postignuće. Kako uspijevate uvijek iznova slati tu poruku, i to sasvim nenametljivo, bez podignutoga kažiprsta? Da, tako je. Život ponekad ne može biti baš jednostavan. A naš svijet nije baš savršeno mjesto za život. Ali nemamo drugog mjesta. A nađemo li ga uopće, tko sa sigurnošću može tvrditi da će to drugo mjesto biti bolje? Zato se moramo maksimalno potruditi i pronaći način da shvatimo zašto smo ovdje. Mislim da zdrava doza humora zaista može pomoći u rješavanju toga. I sposobnost uživanja u svim sitnicama svakodnevnoga života. Kao i svakodnevna poezija. To je moja najvažnija poruka čitateljima. 5. Onaj tko uživa čitajući – bilo da je dijete ili

Slika 12: Fotografije s radionice Leteće knjige Kestutisa Kasparavičiusa u Područnoj školi Goršćaki (Osnovna škola Mahično) 9. travnja 2019.

AKTUALNO TEMA BROJA

pametnim telefonima, ali prije ili kasnije vratit će se knjigama.

AKTUALNO TEMA BROJA

Samo još jedna stvar. Dok crtate ilustracije, sve vrste novih ideja vam padaju na pamet o samom tekstu. Stoga nikada ne šaljem svoje tekstove izdavaču prije nego što imam barem skice svojih ilustracija. Moje se priče ponekad toliko mijenjaju da je na kraju teško prepoznati radi li se o onoj istoj s početka. Toliko mi se dopalo ilustrirati vlastite priče da sam izgubio želju ilustrirati tuđe tekstove. Barem za sada.

6. Kao čitatelji ne možemo u Vašem slučaju odvojiti pisca od ilustratora i obrnuto. Doživljavate li i Vi sebe tako ili ipak manju prednost dajete jednom od poziva? Ilustriranje vlastitoga teksta je fascinantno jer ste apsolutno slobodni i možete raditi sve što želite sa svojim tekstom – mijenjati ili uklanjati, čak i velike komade. Ovakva iskušenja daleko su od rijetkih za ilustratore. Ponekad u tekstu postoje rupe i nabori, jedna stranica može vam privući maštu pa biste na nju mogli nacrtati barem tri različite ilustracije. Ali na drugom mjestu, koje se može razvući i na desetak stranica, ne možete pronaći inspiraciju jer se radi o dugom i dosadnom razgovoru. Osim toga, ilustrator se uvijek želi poigrati s detaljima, promijeniti odjeću likova, unutrašnjost ili krajolik, dodati neke nove detalje koji nisu navedeni u tekstu. Kada ilustrirate vlastiti tekst, možete raditi sve što želite: promijeniti boju haljine lika, staviti smiješni šešir ili ga čak i dovršiti. Sve što trebate učiniti je samo sjediti i promijeniti tekst.

7. I za kraj, molim Vas, otkrijte tajnu onako savršeno zašiljene olovke: tanke i dugačke istovremeno! Kako to postižete? Volim ovo pitanje. Zapravo je vrlo lako jer to radim skoro 40 godina. Za mene je oštrenje olovaka ponekad čak i ugodnije od crtanja. Smatram ovu jednostavnu radnju sastavnim dijelom čitavoga kreativnog procesa. Volim ovaj zvuk i miris drva. Hvala vam što ste pristali na razgovor za naš časopis. S veseljem očekujemo Vaše buduće knjige i posjete Hrvatskoj! Slika 13: Stranice i aktivnosti iz tihe knjige koje je izradila KIČ Grada Preloga

Erasmus+ projekt Priče o blagu stare kornjače: financijska pismenost kao dječja igra

Maja Lesinger lesingerm@gmail.com

Uvod Portugala i Litve provodi trogodišnji Erasmus+ projekt financijskog opismenjavanja djece u dobi od 3 do 10 godina. Projekt je započeo u rujnu 2018. godine, a naziv projekta The Old Tortoise’s Treasure Tales (OTTT) ili u prijevodu Priče o blagu stare kornjače govori o metodama kroz koje se provodi edukacija djece o financijskoj pismenosti, a to su priče. Erasmus+ projekt Priče o blagu stare kornjače počiva na partnerstvu nekoliko organizacija. Svi partneri su pažljivo odabrani imajući na umu njihovo posebno iskustvo i pedagošku praksu koje su stekli u prethodnim projektima. U projektu se nalaze tri privatna dječja vrtića (Bugarska, Italija i Grčka), javna osnovna škola iz Portugala, dva javna dječja vrtića (Rumunjska i Litva) te jedna narodna knjižnica (Hrvatska). Specifične vještine partnera izravno doprinose izradi krajnjih proizvoda projekta te postizanju zadanih ciljeva. Knjižnica i čitaonica Grada Preloga projektu

Financijska pismenost i financijsko obrazovanje pojedinaca relativno su novi pojmovi pod kojima se podrazumijeva sustavno i koordinirano povećanje znanja i svijesti pojedinaca o dostupnim financijskim proizvodima i uslugama, vođenju i planiranju osobnih ili obiteljskih financija, važnosti štednje te drugim sličnim financijskim pojmovima. Da bi se primjereno zaštitili pojedinci i podigla razina njihove financijske pismenosti, potrebno je ustrojiti i provoditi sveobuhvatno financijsko obrazovanje pojedinaca svih uzrasta, od predškolske djece do osoba starije životne dobi. U Republici Hrvatskoj do sada nije bilo sustavnijeg pristupa financijskom obrazovanju građana te su programi obrazovanja bili provođeni uglavnom od strane nevladinih organizacija, putem tematskih radionica, okruglih stolova i seminara (Vlada RH 2015). Knjižnica i čitaonica Grada Preloga zajedno s partnerskim ustanovama iz Bugarske, Rumunjske, Italije, Grčke, 2 42

pridonosi svojim iskustvom u korištenju interaktivnih metoda poučavanja različitih dobnih skupina i održavanju širokog spektra edukacija iz raznih polja pismenosti te projekt obogaćuje svojim znanjem o izdavaštvu i procesu izrade knjiga i tekstualnih materijala. Polazeći od činjenice da je predškolska razina obrazovanja temeljna za daljnji razvoj djeteta u opsegu društvene i obrazovne razine te uzimajući u obzir dječju sposobnost da zapamte i izgrade svoje pasivno znanje koje će kasnije koristiti, pretpostavlja se da je razina vrtića najbolja dob za učenje i razvijanje osnovnih znanja i kompetencija djece u području pojednostavljene financijske pismenosti. Te temeljne vještine bit će osnova za daljnje stjecanje financijskih i društvenih vještina i kompetencija na višoj razini. Kroz planirane aktivnosti u projektu razvijaju se jezične, komunikativne vještine kako na materinskom tako i na stranom jeziku, poduzetničke i socijalne vještine za bolje razumijevanje i uključivanje u društveno važna pitanja kao što su jedinstveno europsko tržište, tržište rada i valutna pismenost. Projekt zbog produljenja trajanja uzrokovanog pandemijom koronavirusa završava sredinom 2021. godine, a preloškoj knjižnici u provođenju aktivnosti pomažu pridruženi partneri Dječji vrtić Fijolica i Osnovna škola Prelog. U ovom radu opisuju se aktivnosti odrađene u Knjižnici i čitaonici Grada Preloga kako bi se pobliže objasnila metodologija rada i prilagodba teme financijske pismenosti za predškolski uzrast te njezina obrada u knjižnici.

Projekt Priče o blagu stare kornjače uvodi financijsku pismenost u vrlo ranoj dobi. Maskota projekta – kornjača – nije slučajni izbor, nego se smatra metaforom za svjedočenje povijesnih događaja. Ujedno se kornjača ovdje javlja kao čuvarica blaga odnosno priča koje pripovijeda. Priče služe usvajanju kompetencija i znanja iz financija, prepoznavanje valuta, trgovine i povijesti vlastite kulture i kulture zemlje partnera. Element inovacije projekta leži u ideji podučavanja gore spomenutih tema (financije i povijest) izrađivanjem nastavnih materijala za učitelje u predškolskom stupnju obrazovanja. Projekt traje trideset mjeseci i formalno je podijeljen u tromjesečja od kojih svako traje deset mjeseci. U svakom tromjesečju održana su dva online sastanka te dva sastanka uživo – jedan organizacijski i jedan transnacionalni, edukacijski sastanak. Glavni ciljevi projekta postižu se izradom triju glavnih konačnih proizvoda. Finalni produkti projekta su: metodički i didaktički priručnik, interaktivna taktilna knjiga, zoom-igra i priprave za aktivnosti učenja o povijesti valuta – prevedeni na osam jezika uključujući i engleski – koje će učitelji i odgojitelji te knjižničari moći besplatno koristiti. U svakom tromjesečju izrađen je jedan od proizvoda koji su navedeni i opisani u daljnjem tekstu. Metodički i didaktički priručnik sastoji se od priprava aktivnosti i sedam priča o razvoju valute u svakoj partnerskoj državi. Priče su ispričane putem interaktivnoga digitalnog materijala u alatu Power Point. Zadatak Knjižnice i čitaonice Prelog bio je izraditi interaktivnu e-knjigu (digitalni priručnik) koja će sadržavati sve

Opis projekta 43

AKTUALNO TEMA BROJA

spomenute materijale u digitalnom obliku.11 Tiha ili mirna knjiga skup je stranica načinjenih od tkanine, ispunjenih zabavnim aktivnostima za djecu koje nude više od same igre i zabave. Neke od najvažnijih vještina koje se razvijaju putem ovog proizvoda su: razvoj finih motoričkih sposobnosti, koordinacija ruka-oko, rješavanje problema, razvoj mašte, pažnja, prostorna manipulacija, logično mišljenje, matematičke (brojevi i brojanje) i kreativne vještine. Svaki partner je dizajnirao četiri aktivnosti povezane uz temu projekta te ih implementirao na dvije stranice knjige. Uz knjigu je tiskan i priručnik s uputama za korištenje igara i didaktički pregled ishoda učenja prema Bloomu za svaku aktivnost. S obzirom na produženje roka trajanja projekta, posljednji proizvod još uvijek nije izrađen. Radi se o zajedničkoj digitalnoj interaktivnoj tzv. zoom-igri koja se može projicirati na zid, pod ili pametnu ploču te koristiti kao svojevrsna društvena igra za veći broj djece.

saznaju na koji se način u prošlosti odvijala trampa. Ova aktivnost daje mogućnost simulacije razmjene dobara i dječju procjenu vrijednosti pojedinih proizvoda. Također, stariji uzrast može naučiti više činjenica o kovanicama i novčanicama kune, o motivima i osobama koje su prikazane na njima te osmisliti svoje vlastite valute.

i želja te značenje luksuza i nužnih dobara. Pomoću ovakvih simulacija djeca uspoređuju i simuliraju aktivnosti iz stvarnog života te su slobodna iskušati i svoja rješenja te eksperimentirati bez posljedica.

3. Digitalne igre

Tijekom projekta u Knjižnici i čitaonici Grada Preloga snimljeno je više od četiri sata videomaterijala, fotografirano je preko 1000 fotografija, izrađene su 23 analogne igre za predškolce, osmišljeno je pet digitalnih igara, napravljene su dvije interaktivne prezentacije za učenje valuta, nabavljeno je 20-ak naslova financijske literature za djecu i roditelje, a u edukacijama za odgojitelje sudjelovalo je 25 odgojitelja i četiri pripravnice. Održano je preko 30 individualnih edukacija na kojima je sudjelovalo 450 djece. Edukacije su sadržavale pričaonice, predavanja o valutama, igraonice s izrađenim materijalima i igrama te simulaciju trgovine u vrtiću. U izradi potrebnih proizvoda, artikala za prodaju, natpisa, inventara, namještaja, blagajne, novca i ostalih potrepština za igru sudjelovala su sama djeca u dobi od 6 godina. U ranim fazama projekta odrađeni su intervjui s djecom iz odgojno-obrazovne skupine Pčelice iz DV Fijolica u kojem su djeca usmeno odgovarala na pitanja vezana za novac. Pitanja su bila opisna te su služila za procjenu početnog stanja predznanja djece o novcu i financijama. Na pitanje odgojiteljice: Što mogu učiniti ako nemam novaca?, petogodišnja Elena odgovara s rješenjem: Odi na bankomat i uzmi si koliko hoćeš. Ta ista djevojčica, sada šestogodišnjakinja, na isto pitanje odgovara: Možeš trošiti samo ono što zaradiš – bolje ćeš naučiti štedjeti novac. Bankomat nam daje samo zarađeni novac, ne onoliko koliko želimo! Nakon godinu dana provođenja edukacija iz financijske pismenosti ponovno je odrađen intervju s istom djecom koja su odgovarala na ista pitanja s početka edukacije te je jasno vidljivo njihovo napredovanje u razvoju mišljenja te razumijevanja problema iz pitanja.

Digitalne igre služe kao alati za ponavljanje pojmova i činjenica o novcu koje su djeca naučila putem pričaonica i predavanja o novcu. Tako kroz igru Uhvati krticu uvježbavaju prepoznavanje novčanica valute euro, a kroz igru Labirint prepoznaju kovanice centa. U igri Vlak pun love spajaju sliku s brojčanom vrijednošću eura i centa. U igri Vješala i kvizu znanja stariji uzrast ponavlja znanja o partnerima u projektu te uči nazive država i izgled njihovih zastava. Sve spomenute aktivnosti i igre ujedno razvijaju dječje digitalne vještine. Zbog potrebe ponude novih aktivnosti na projektu, Knjižnica je izradila je nekoliko digitalnih igara koje su korisnicima predstavljene u sklopu obilježavanja Dana Europe 2020. godine.

Planiranje i prilagodba aktivnosti u Knjižnici i čitaonici Prelog Sve aktivnosti u Knjižnici i čitaonici Prelog pomno su planirane u suradnji s odgojiteljicom savjetnicom Natašom Novak iz DV Fijolica iz Preloga koja je prilikom izrade materijala savjetovala djelatnice Knjižnice o dječjim razvojnim fazama i njihovim misaonim mogućnostima. Na temelju toga bogatog odgojiteljskog iskustva i inovativnosti knjižničarki nastale su aktivnosti prilagođene predškolskoj dobi. Aktivnosti su se odnosile na sljedeće skupine:

4. Analogne igre U projektu je nastao i poveći broj analognih didaktičkih igara poput: memory, domino, igre spajanja pojmova (slika, riječ), društvena igra Kunopoly, igre uspoređivanja, tiha knjiga. Od nabrojenih igara izdvajaju se one iz tihe knjige koje se sastoje od četiri aktivnosti: abacus, igra uspoređivanja i bankomat u dva dijela. Cilj tih igara je da dijete aktivno stekne znanje oslanjajući se na svoje istraživanje i otkrivanje potencijala. Kroz igru, razvijanjem finih motoričkih sposobnosti, dijete uči manipulirati materijalima, kombiniranim aktivnostima, brojati, dodavati, prepoznavati pojmove, ispisivati riječi itd.

1. Problemske pričaonice Aktivnosti u problemskim pričaonicama temeljile su se na slikovnici Čemu služi novac i priči Djedica je švorc!. Nakon uobičajenog pripovijedanja priča djecu se potiče na rješavanje problema iz priče koji se odnose na financije i štednju. Ovi zadatci su izazovni za predškolce jer iziskuju apstraktno mišljenje koje je u toj ranoj dobi tek u začetku nastajanja. Uspješnost i trajanje aktivnosti ovisi o iskustvu djece, njihovom znanju o novcu koje su stekli kod kuće od roditelja. Stariji predškolci mogu rješavati kompliciranije upite i zadatke te ponuditi izuzetno maštovita rješenja problema.

5. Simulacije

2. Predavanja o novcu Djeca u aktivnosti temeljenoj na interaktivnoj prezentaciji uče pojednostavljenu povijest hrvatskog novca te E-knjiga dostupna je na adresi https://issuu.com/kicprelog7/docs/ebook_ottt_-_low?fbclid=IwAR3oWlTbE_he73l4E1_zdLXOCozceyrdvV10hi8r5IR_rBe9n1Cy9ecjYBc 11

2 44

AKTUALNO TEMA BROJA

Učenje simulacijom, tj. učenje na temelju iskustva rada u uvjetima koji su prilagođeni temi i uzrastu – u ovom slučaju financijama – jedno je od najvažnijih aspekata ove edukacije. Iako djeca najčešće svoja znanja usvajaju učenjem po modelu ili modeliranjem roditelja, učenje simulacijom omogućava kontrolu uvjeta, okoline i znanja koje će djeca usvojiti. Samostalnom izradom i uređenjem prostora kako bi nalikovao na banku, trgovinu ili tržnicu djeca su učila i usvajala širi kontekst znanja od onog kojeg su usvojila od roditelja. Ova aktivnost otvara vrata dječjim pitanjima i povezivanjem raznih do tada nepoznatih koncepata poput čuvanja novca, rada bankomata, tiskanja valuta, vrijednost potreba

škole. Kroz ovaj projekt Knjižnica i čitaonica Grada Preloga još se jednom pokazala kao pouzdani partner u projektima europske razine, ali i kao polivalentna ustanova čiji djelatnici svojim inovativnim pristupom radu podižu kvalitetu poslovanja. Aktivnosti koje su zamišljene i odrađene u Knjižnici pridonose širem spektru usluga koje Knjižnica nudi svojim članovima i korisnicima. Sam projekt djelatnicima omogućuje internacionalno stručno usavršavanje te bezgraničnu kreativnost i inovacije u radu. Financijska pismenost kao tema edukacija javlja se tek u četvrtom razredu osnovne škole, a Knjižnica i čitaonica Prelog je, uz pomoć partnerskih ustanova i stručnjaka volontera, uspjela razraditi nekoliko kvalitetnih analognih i digitalnih materijala za djecu predškolske dobi i njihove edukatore. Unatoč prvotnoj skepsi roditelja i odgojitelja spram teme edukacije, djeca su svojim interesom i iskustvom te neposredno usvojenim znanjem pokazala da se itekako mogu suočiti s ozbiljnijim i kompliciranijim temama i pojmovima ukoliko se edukativni materijali prilagode upravo tom njihovom predznanju.

Rezultati

Izvori: 1. Europska komisija. 2020. Digitalna pismenost – nezaobilazni uvjet za budućnost. https://ec.europa.eu/croatia/education/digital_world/recruiting_in_digital_industry_skills_ most_looked_for_hr_hr (pristupljeno 5. travnja 2020.). 2. Ferenčić-Martinčić, I.; Lesinger, M. 2019. Bilješke dječjeg knjižničara. Bilješke dječjeg knjižničara. Narodna knjižnica Virje. Virje. 3. Grad Prelog. 2018. Nacrt Strategije razvoja Grada Preloga od 2018. do 2028. https://www.prelog.hr/articlefiles/5180_26303_nacrt-strategije-razvoja-grada-preloga-od-2018-do-2028-godine.pdf (pristupljeno 5. travnja 2020.). 4. Jurčić, D. 2017. Svijet prividno pismenih. https://www.skolskiportal.hr/kolumne/svijet-prividno-pismenih/ (pristupljeno 5. travnja 2020.). 5. Medijska pismenost. 2020. Pojmovnik. https://www.medijskapismenost.hr/pojmovnik/ (pristupljeno 5. travnja 2020.). 6. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. 2020. Čitalačka pismenost. https://pisa.ncvvo.hr/citalacka-pismenost/ (pristupljeno 5. travnja 2020.). 7. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. 2020. Što je PISA? https://pisa.ncvvo.hr/sto-je-pisa/ (pristupljeno 5. travnja 2020.). 8. OECD. 2012. Results: Students and Money Financial Literacy Skills for the 21st, Volume V. http://www.oecd.org/ pisa/keyfindings/pisa-2012-results-volume-VI.pdf (pristupljeno 5. travnja 2020.). 9. Vlada RH. 2015. Nacionalni strateški okvir financijske pismenosti potrošača za razdoblje od 2015. do 2020. godine. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_01_11_224.html (pristupljeno 20. svibnja 2020.).

Zaključak Financijska pismenost te proučavanje osnova financija i trgovine teške su teme, čak i za odrasle. Međutim, autori projekta krenuli su s pretpostavkom: počne li dijete što ranije učiti o financijskom svijetu, lakše će se suočiti s izazovima budućnosti. Dječja dob na koju je ovaj projekt fokusiran, čini ga jedinstvenim u Međimurskoj županiji, ali i u RH. Naime, ne postoje slični projekti financijske pismenosti koji za svoju ciljnu skupinu imaju djecu mlađe i starije predškolske dobi. Većina poznatih projekata financijskog opismenjavanja banaka i ekonomskih fakulteta fokusira se na srednjoškolsku dob, odrasle i učenike viših razreda osnovne

PROČITALI SMO ZA VAS TEMA BROJA

PROČITALI SMO ZA VAS Čitatelju, vrati se kući : čitateljski mozak u digitalnom svijetu / Maryanne Wolf. 2019. Drahomira Cupar, Odjel za informacijske znanosti, Sveučilište u Zadru dcupar@unizd.hr

Prikaz knjige

ti da bismo mogli djelovati. Promjene koje se događaju u mozgu uvelike ovise o načinu na koji pristupamo čitanju. Pod utjecajem digitalnog, autorica naglašava, moguće je da se razviju i nove, do sada nepoznate veze, ali isto je tako moguće da, uslijed pogrešnih odabira, dođe i do „kratkog spoja“ i da osoba ostane lišena svega onoga što joj donosi vještina dubinskog čitanja. Autorica naglašava da nije protiv digitalne revolucije niti je u svojim istraživanjima došla do konačnih rješenja, ali upozorava da je potrebno pratiti što se događa i propisno reagirati na sve nepovoljne promjene koje se uoče glede čitanja. Autorica se u naslovu prvog pisma poslužila metaforom kanarinca u rudniku s kojim je Kurt Vonnegut usporedio ulogu umjetnika u društvu. Kanarinac u rudniku upozorava na opasnost, a Maryanne Wolf kaže da je čitateljski mozak kanarinac u našem umu i da trebamo biti svjesni opasnosti koja „prijeti“ iz digitalnog i ne bismo to trebali ignorirati. U drugom pismu naslovljenom Pod velikim cirkuskim šatorom: uobičajeni pogled na čitateljski mozak autorica koristi još jednu metaforu – dobro organiziranog cirkusa u kojem svaki akrobat ima svoju dionicu i tek dobro usklađenim i uigranim postupcima predstava biva izvedena onako kako je prvotno zamišljena. U ovom poglavlju autorica na jednostavan način ilustrira što se tijekom čitanja događa u našem mozgu tijekom kreiranja i povezivanja pojedinih značenja. U trećem pismu naslovljenom Dubinsko čitanje: je li ugroženo? na primjerima pokazuje koliko je za dubinsko čitanje važno zamišljanje, empatija i analitički procesi dubinskog čitanja. Bez kritičkog promišljanja o pročitanom tekstu nema ni dubinskog razumijevanja pročitanog. Kombiniranje sposobnosti zaključivanja i empatije dovodi nas do spoznaje i razumijevanja pročitanog teksta. U četvrtom pismu autorica propituje Što će se dogoditi s čitateljima kakvi smo bili mi? Dosta vremena posvećeno je pitanju gubitka pažnje zbog velike količine ometajućih faktora, ali i zbog velike količine informacija. Autorica se pita počinjemo li kao društvo gubiti kvalitetu pozornosti i ako da, što možemo učiniti u vezi s tim. Autorica kaže da više ne gledamo i ne slušamo kao prije, s jednakom pozor-

Čitatelju, vrati se kući! Poziv je to koji Maryanne Wolf, mogli bismo reći, majčinski upućuje svima nama, čitateljima, ili, bolje rečeno, svakom čitatelju ponaosob koji se možda, ne htijući, izgubio u bespućima digitalnog svijeta. Predivna je ovo knjiga iz pera jedne neuroznanstvenice i velike čitateljice. Uporaba pridjeva „predivno“ u stručnom prikazu stručne knjige na prvi tren može se činiti neprimjerenim, ali način na koji se autorica obraća svome čitatelju ne ostavlja previše izbora u odabiru primjerenih opisnih riječi za ovu knjigu. Autorica je odabrala posve neobičan spoj forme i sadržaja – stručna knjiga pisana u epistolarnoj formi, poglavlja je imenovala pismima. Knjiga je podijeljena u devet pisama, odnosno poglavlja, i svako pismo ima i svoj naslov, svoju temu kojom se bavi. Posljednje, deveto pismo nosi isti naslov kao i knjiga – Čitatelju, vrati se kući. Prvo pismo: Čitanje, kanarinac u umu; Drugo pismo: Pod velikim cirkuskim šatorom: uobičajeni pogled na čitateljski mozak; Treće pismo: Dubinsko čitanje: je li ugroženo?; Četvrto pismo: Što će se dogoditi s čitateljima kakvi smo bili mi?; Peto pismo: Odgoj djece u digitalnom dobu; Šesto pismo: Iz roditeljskog krila u ono digitalno u prvih pet godina života; Sedmo pismo: Znanost i poezija u učenju (i podučavanju) čitanja; Osmo pismo: Gradnja dvopismenog mozga i Deveto pismo: Čitatelju, vrati se kući. Svako pismo autorica započinje s obraćanjem Dragi (moj) čitatelju, a propisno ga završava i potpisuje pozdravom: Srdačno, Vaša autorica. Na samom početku, u prvom pismu, autorica nas podsjeća na nešto što vrlo često zanemarimo: ljudi nisu rođeni za čitanje. Čitanje je vještina koju moramo učiti i razvijati i da bismo je do kraja savladali, moramo puno vježbati. Autorica nas često „nagrađuje“ citatima koje bismo mogli posebno istaknuti kao ozbiljna upozorenja za budućnost čitanja. Jedan od njih je svakako: Ono što čitamo, kako čitamo i zašto čitamo mijenja način na koji mislimo, a riječ je o promjenama koje su prisutne i danas, i to bržim tempom nego prije. Iz ovoga ne moramo nužno zaključiti da je riječ o dobroj promjeni jer to za početak trebamo osvijesti2 46

PROČITALI TEMA BROJA SMO ZA VAS

nošću, zato što čujemo i vidimo previše, a s povećanjem doze, povećava se i naša potreba za više informacija. Ovdje možemo govoriti i o hiperpozornosti, a Linda Stone je 1998. u istraživanju o digitalnim uređajima i djeci koja ih koriste skovala termin kontinuirana parcijalna pozornost koji opisuje način na koji se djeca služe uređajima i istovremeno komuniciraju s okolinom. Zabrinjavajuće je upozorenje koje govori o povezanosti digitalne stimulacije i dosade – što je veća digitalna stimulacija, veća je dosada u trenutku kada se uređaj oduzme i takvo je ponašanje prepoznato kod vrlo male djece. Autorica prilično jednostavno i „plastično“ opisuje potencijalne opasnosti digitalnog teksta, ukazujući na vlastitom primjeru i na primjerima čitanja književnih djela i pozivanjem na znanstvena istraživanja na što moramo obratiti pozornost. Posebno je zanimljiva „hipoteza digitalnog lanca“ koja nam omogućuje da izračunamo koliko dnevno informacija konzumiramo. Jednostavnim praćenjem koliko čitamo, kako čitamo, što čitamo i zašto čitamo i povezanost digitalnog lanca ukazuje nam koliko su se stvari u domeni čitanja promijenile za svakoga od nas. Kako bi pokazala da ni ona sama nije imuna na ono što se s čitateljskim mozgom događa, autorica je provela studiju slučaja – na sebi. Promatrala je kako se čitanje za nju promijenilo i kako su se njezine navike promijenile pomnim praćenjem koliko, kako, što i zašto čita. Na vlastito zgražanje utvrdila je da nije u stanju pročitati tekstove koje je prije sa zadovoljstvom čitala i uživala u kompleksnosti rečenica. Smanjena pažnja, količina i brzina čitanja uzrokovale su nemogućnost udubljivanja u tekst, dubinsko čitanje je narušeno i autorica je sama priznala svoj poraz. Tek upornim ponavljanjem i „vježbanjem“ čitanja kompleksnoga teksta počela se vraćati vještina dubinskog čitanja koja je ranije bila nešto što se podrazumijevalo. Opisani primjer ozbiljno je upozorenje svima koji misle da se tako nešto ne može njima dogoditi – jer – stalno (nešto) čitaju. Posljednja karika u digitalnom lancu od iznimne je važnosti za svakoga. Povremeno je dobro sjetiti se zašto čitamo. Završit ću s autoričinim riječima: Čitam kako bih našla nove razloge da volim ovaj svijet, a istovremeno kako bih ovaj svijet ostavila negdje iza sebe i ušla u prostor u kojem mogu uhvatiti krajičak onoga što je veće od moje mašte, izvan opsega moga znanja i životnog iskustva te ponekad, poput pjesnika Federica Garcie Lorce, otići daleko i ponovno disati sa svojom dječjom dušom. Peto, šesto, sedmo i osmo pismo govore o odgoju djece u digitalnom dobu, pripremi djece za sve ono što im donosi digitalni svijet i o svemu onome što još moramo istražiti i pratiti kako bismo mogli donositi odluke i zaključke utemeljene na istraživanjima i dokazima. Nužno je najmlađima pomoći, kako autorica kaže: izgraditi multifunkcionalan moždani sklop na način da se izvuče najbolje iz pismenog i digitalnog svijeta. Često se suočavamo s pitanjem je li dobro čitati „bilo što“ samo da bi se čitalo. Autorica ističe da kvaliteta onoga

što čitamo nije samo mjera kvalitete našeg mišljenja, nego predstavlja i najpoznatiji tijek razvoja sasvim novih puteva u intelektualnoj evoluciji naše vrste. Čitajući ovu knjigu, nemoguće je oteti se dojmu da je autorica našla savršen spoj oblika i sadržaja i da neprimjetno ostavlja mrvice čitatelju i polako i sigurno ga „vraća kući“. Nevjerojatna je količina literature na koju se autorica poziva i koja čini nepresušan izvor ideja, smjerove za produbljivanje pojedine teme i uvažavanje rezultata i zaključaka istraživanja mnogih znanstvenika u području čitanja. Koliko god se autorica poziva na svoja istraživanja i istraživanja mnogih istraživača iz različitih područja, svaku spoznaju prenosi kroz vlastito iskustvo čitanja, vlastiti dojam i spoznaje do kojih je došla promatrajući i proučavajući druge u interakciji s tekstom. Ovo je knjiga koja se bez previše razmišljanja treba uključiti u silabuse i obvezno štivo na kolegije u okviru studijskih programa učiteljskih fakulteta, nastavničkih smjerova svih fakulteta, lingvistike, informacijskih znanosti i svih onih koji se u bilo kojem segmentu dotiču teme čitanja i učenja u digitalnom okruženju. Također, obraća se i svim roditeljima djece koja odrastaju digitalno. U svjetlu svega što se događa s obrazovanjem i čitanjem u 2020. godini, ova knjiga prijeko je potrebno štivo svima kako bi skrenula pažnju na provedena istraživanja, ali i na sve ono što još treba istražiti u polju digitalnog čitanja. Nije neobično da se u posljednje vrijeme više svjetski poznatih kognitivnih neuroznanstvenika bavi mozgom i čitanjem pod utjecajem digitalnih tehnologija. Prisjetimo se samo Manfreda Spitzera i njegovog svjetskog bestselera Digitalna demencija: kako mi i naša djeca silazimo s uma ili Stanislasa Dehaenea i knjige Čitanje u mozgu: znanost i evolucija ljudskog uma. Među spomenute znanstvenike savršeno se uklapa Maryanne Wolf sa svojim „opusom“ na temu čitanja. Autorica je knjiga Proust i lignja: priča i znanost o čitanju u mozgu i Priče o pismenosti za 21. stoljeće koje, nažalost, još nisu prevedene na hrvatski. Ne smijemo na tu temu zaboraviti ni knjigu Nicholasa Carra Plitko: što Internet čini našem mozgu. Svakodnevno se borimo sačuvati svoje vještine stečene u „tiskanom“ svijetu, ali i primjerene „tiskanom“ svijetu koje se pod utjecajem prijelaza u digitalno transformiraju, prilagođuju novoj okolini, ali i djelomično gube. Upravo na to ukazuje autorica kada već od samoga naslova čitatelja poziva da se vrati kući – čitanju kakvo je bilo prije digitalne revolucije. Na samome kraju autorica podsjeća i sumira svoje bojazni – u rečenici: hoće li sama plastičnost čitateljskog mozga koji odražava obilježja digitalnih medija pospješiti atrofiranje našeg najvažnijeg procesa mišljenja – kritičke analize, empatije i promišljanja – što bi onda moglo dovesti do postupnog urušavanja našeg demokratskog društva? Kao drugo, hoće li oblikovanje tih istih sposobnosti biti ugroženo u našoj mladeži? Jedinu utjehu autorica vidi u tome što su te iste sposobnosti odu-

PROČITALI SMO ZA VAS TEMA BROJA

vijek bile ugrožene, a ipak su do sada uvijek napredovale. Ne smijemo zanemariti činjenicu da nam ovu izvrsnu knjigu donosi Naklada Ljevak i urednica Nives Tomašević, a prevoditeljice su Anita Peti-Stantić, vrsna lingvistica i autorica knjige Čitanjem do (spo)razumijevanja: od čitalačke pismenosti do čitateljske sposobnosti i mnogih članaka (između ostalog) na temu čitanja, i mlada anglistica i znanstvenica Vedrana Gnjidić. Izuzetno pitak, a istovremeno stručan prijevod omogućuje čitatelju da glatko prolazi kroz tekst. Kako je ovo prikaz popularno-znanstvene knjige o čitanju, neobično je važno upoznati čitatelja ovoga prikaza s fizičkim karakteristikama knjige. Ukoliko nije riječ o nekom divot-izdanju ili umjetničkom djelu po kojem bi se jedna knjiga mogla izdvojiti i opisivati, najčešće se o izgledu knjige ne govori. I to je sasvim opravdano. Ali

ako je riječ o knjizi čija je tema čitanje, a opće je poznato da je jedna od najvažnijih karakteristika knjige koju cijene strastveni čitatelji njezin miris, osjećaj koji ostavlja u rukama i ostale vizualne karakteristike, onda je vrlo važna informacija koja govori da se Naklada Ljevak posebno pobrinula da knjiga svome čitatelju ne otežava uporabu, nego upravo suprotno: 282 numerirane stranice, meki uvez koji omogućuje jednostavnu manipulaciju knjigom, format koji savršeno pristaje u ruku, boja papira koja ne umara oči i savršeno uređenje stranice. Dodatno, korice su preklopne pa ih se u nedostatku straničnika, može jednostavno koristiti za obilježavanje mjesta na kojem ste stali s čitanjem, dakako, samo u slučaju da knjigu uspijete ispustiti iz ruke prije nego se Čitatelj vrati kući.

Što je smisao nastave književnosti? : knjiga koja traži sugovornika / Ivana Bašić. 2019.

Lorena Klokočki lorenacackovic999@gmail.com

Prikaz knjige

skih klasika s kojima se svi nastavnici književnosti susreću kroz lektiru, ali kao balans predstavlja i primjere popularne književnosti koja je učenicima često privlačnija. Autorica se pokazala ne samo kao poznavateljica teorije i literature nego i kao poznavateljica ljudske psihologije, posebice kada su u pitanju djeca. Ostala sam ugodno iznenađena visokom razinom razumijevanja i detektiranja različitih vrsta problema s kojima se učenici mogu susresti tijekom nastave književnosti, ali i školovanja općenito. Svjesna je da je svaki učenik individua za sebe, s različitim predznanjima, sposobnostima, interesima i prilikama. S druge stane, nastavnici književnosti na raspolaganju imaju unaprijed definirane popise lektira koji često izazivaju otpor. S godinama učenici počinju gubiti interes za čitanjem, a prvi se znakovi statistički javljaju u petom razredu. Kao jedan od rješenja autorica prepoznaje opciju zadavanja fakultativnih naslova. Primjerice, u djelu je istaknut primjer knjiga o Harryju Potteru koje velika većina djece s zanimanjem čita, a kao razlog tom interesu, autorica ukazuje na samoidentifikaciju s glavnim junakom koji se bori sa svojim crnim mislima, sa žaljenjem za prošlošću, idealizacijom, samosažaljenjem, sa svim onim napastima koje nas opsjedaju za života. No, fakultativna djela ne mogu u potpunosti zamijeniti unaprijed predefinirane popise lektirnih naslova. Učitelj će morati pronaći način kako probuditi interes i za djela koja ne uživaju najbolji ugled kod učenika.

Za sve ljubitelje književnosti i za one koji se njome bave, autorica i profesorica hrvatskog jezika i književnosti Ivana Bašić 2019. godine izdala je djelo pod nazivom Što je smisao nastave književnosti: knjiga koja traži sugovornika. Autorica vrlo čitkim i zanimljivim načinom pisanja čitatelju približava svoja viđenja nastave književnosti. Na životopisan način oslikava probleme s kojima se susreće tijekom nastave i oslikava intiman prikaz svog odnosa s učenicima. Riječ je o djelu koje služi kao savjetnik o pristupanju nastavi književnosti, odnosno djelu koje donosi kombinaciju stručne teorije i opisa svakodnevne prakse u razredu, svojevrstan balans životopisnih primjera stvarnih situacija iz učionice i promišljanja o stručnoj literaturi iz područja književnosti i nastave književnosti. Djelo bih preporučila nastavnicima književnosti, ali i roditeljima, knjižničarima i svima onima koji motiviraju djecu na čitanje književnosti. Autorica, osim što analizira svoje učenike, čitatelju približava i svijet učitelja kroz vlastita iskustva i primjere raznih situacija tijekom nastave. Vlastita iskustva upotpunjuje stručnom literaturom čiji se popis može pronaći na kraju knjige. Osim citirane literature naveden je i popis naslova iz područja nastave i književnosti koji su utjecali na autoricu tijekom stvaranja ovog djela. Djelo je obogaćeno i književnim primjerima svjet2 48

PROČITALI TEMA BROJA SMO ZA VAS

Što je uopće smisao nastave književnosti? Posebno mi je upao u oko citat hrvatskog autora Jurice Pavičića koji navodi da je smisao nastave književnosti odgoditi smrt čitanja. Potrebno je pokazati mladim generacijama da čitanje ima svrhu i potaknuti njihovu strast i znatiželju za otkrivanjem novih literarnih svjetova u kojima mogu učiti o svijetu oko sebe i njima samima. Autorica je spomenula značajan pad čitanja kod učenika u petom razredu, ali i probleme novih generacija koje su sve izloženije novim tehnologijama i medijima koji su vrlo velika konkurencija klasičnoj tiskanoj knjizi. Usprkos tome i dalje postoji veliki broj osoba koje preferiraju pisanu riječ i knjigu što je dokaz da generacije još uvijek žive za čitanje i kroza nj. Autorica navodi vlastito iskustvo kako je ljubav prema književnosti stekla od nastavnice koja ju je naučila analiziranju djela i sagledavanju istih u određenom povijesnom kontekstu. Učenje književnosti i učenje o kontekstu u kojem je neko djelo nastalo odvija se u učionicama, ali je ograničeno školskim satom, količinom gradiva koje se treba obraditi u školskoj godini i brojnim drugim faktorima. Ipak, kontekstualizacija je jedan od načina da se djeci pokaže vrijednost književnog teksta i potencijal za učenje o brojnim životnim i kulturnim pitanjima kroz književni tekst. Ono je način da književni klasici prestanu bili percipirani kao suhoparne i dosadne knjige s nepreglednim brojem stranica, već kao vrata u neka nova znanja i iskustva. Kroz ovo djelo postavljeno je više pitanja negoli odgovora, ali kod većine primjera bitnija je svijest o određenoj problematici nego odgovor na problem koji će se često

razlikovati od slučaja do slučaja. Pitanja služe za usmjeravanje pažnje prema određenim poteškoćama s kojima se nastavnici književnosti mogu i vjerojatno hoće susresti. Kako motivirati učenika? Kako ga razumjeti? Kako ih zainteresirati za neko djelo? Kako ih potaknuti na pričanje vlastitih priča? Što učiniti s unaprijed definiranim propisanim djelima za lektiru? Kako se postaviti prema državnoj maturi? Ono što me se posebno dojmilo je vrlo intiman pogled u autoričina razmišljanja i osjećaje. Iskreno opisuje svoje osjećaje kad dolazi pred nove učenike, koje strahove i sumnje gaji, što joj sve prolazi kroz misli. Ali isto tako inspirira svojim optimističnim stavom o radu s ljubavlju te o pristupanju učenicima bez predrasuda, već s namjerom da se prilagodi svojim učenicima i ukloni bilo kakav strah ili nelagodu koju možda asociraju s književnošću. Taj stav me naročito oduševio jer pokazuje kako se predanošću, entuzijazmom i razumijevanjem mogu raspetljati na prvi pogled vrlo zamršene situacije. Takav je stav važan ne samo za podučavanje književnosti nego i za podučavanje općenito jer stav i rad učitelja uvelike će definirati kako će se učenici odnositi prema nekom predmetu i kakve će rezultate tijekom školske godine postići. Autorica je svom djelu dala podnaslov knjiga koja traži sugovornika i to je upravo ono što ovo djelo jest. Ono nije suhoparno iznošenje raznih teorija, primjera ili ideja. Ono je poziv na dijalog i promišljanje o stvarnim problemima s kojima se nastavnici susreću.

Anita Peti-Stantić. Čitanjem do (spo)razumijevanja : od čitalačke pismenosti do čitateljske sposobnosti. Zagreb. 2019. Drahomira Cupar, Sveučilište u Zadru dcupar@unizd.hr Patricija Hercog Osnovna škola Hinka Juhna Podgorač Područna škola Budimci patricija.hercog@skole.hr glavlja. Već nam je odavno poznato da čitanje i istraživanje čitanja zahtijeva interdisciplinarni pristup. Knjiga koju ovdje predstavljamo ulazi u red onih knjiga koje se čitaju i kao obvezna i neobvezna stručna literatura koja je istovremeno pisana vrlo pitkim i razumljivim jezikom, stoga se slobodno može preporučiti i onima koji nisu isključivo u znanstvenom smislu zainteresirani za područje razvoja jezika, vokabulara i čitanja.

Prikaz knjige Knjiga Čitanjem do (spo)razumijevanja: od čitalačke pismenosti do čitateljske sposobnosti hrvatske jezikoslovke, profesorice i znanstvenice sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta Anite Peti-Stantić objavljena je prošle godine pod uredništvom Nives Tomašević u izdanju Naklade Ljevak. Čitanjem do (spo)razumijevanja sastoji se od devet po-

PROČITALI SMO ZA VAS TEMA BROJA

se posebno bavi PISA-inim i PIRLS-ovim istraživanjima razvoja čitalačke pismenosti te posebno analizira čitateljsku sposobnost. Autorica također analizira terminologiju unutar ovoga područja te donosi pojašnjenja pojedinih pojmova, poput čitateljske kompetencije, čitateljske pismenosti, čitateljske sposobnosti, jezične sposobnosti, pismenosti općenito i srodnih pojmova. Iz četvrtog poglavlja naslovljenog Kritičko čitanje za kritičko građanstvo ili zašto moramo čitati najvažnije je istaknuti brigu autorice za dubinsko čitanje. Naime, autorica kaže da je u digitalnom svijetu dubinsko čitanje najugroženije. Veliku važnost autorica pridaje zajedničkom čitanju djece i roditelja jer to doprinosi stabilnosti mentalnog razvoja svakog pojedinca. Autorica posebno mjesto u svojoj knjizi posvećuje i Nacionalnoj strategiji za poticanje čitanja koja je u vrijeme pisanja ovoga teksta doživjela svoje finalno izdanje. Ono što je posebno značajno u ovome poglavlju jesu autoričina promišljanja o mjestu čitateljske pismenosti u obrazovnom sustavu. U petom poglavlju pod nazivom Dubinsko čitanje iz perspektive psiholingvista (i čitatelja) autorica se posebno bavi problemima dubinskog čitanja tekstova u okviru obrazovnog kurikula gdje nastoji odgovoriti na pitanje zašto je teško danas dubinski čitati (digitalne) tekstove, a posebno govori o analizi intelektualnog ili akademskog vokabulara, odnosno popisa riječi iz udžbenika, jer se upravo pomoću njih oblikuje učenikov akademski vokabular. Šesto poglavlje Sadašnjost za budućnost analizira autoričina dva stajališta nužna za razumijevanje razvojne perspektive čitanja. Prvo se tiče psihologije učenja i podučavanja, a drugo govori o psihološkim prediktorima čitanja. Autorica ističe da su ova stajališta rezultat njezinih vlastitih čitanja i promišljanja i ne trebaju biti uzeta kao jedina moguća. U ovome poglavlju autorica se posvetila i važnim segmentima prilikom svladavanja čitanja s razumijevanjem. Na temelju vlastitog iskustva autorica napominje ako se uoči problem kod učenika u razumijevanju pročitanog teksta, ključni trenutak kada se mora intervenirati je prijelaz iz razredne nastave u predmetnu. U sedmom poglavlju, posvećenom vokabularu, Vokabular, pouzdan prijatelj i plašitelj iz zasjede autorica progovara o putovanju, o stjecanju znanja i svojevrsnom iskustvenom širenju vokabulara. U ovome poglavlju autorica čini razliku između govornog i pisanog sporazumijevanja te donosi primjere vježbi razvrstavanja i primjene različitih kriterija na određene skupove riječi. U pretposljednjem poglavlju knjige Čitanje za život: strukture teksta za strukture mišljenja autorica predstavlja dva znanstveno utemeljena interventna pristupa: 1. RAVE-O (Retrieval, Automaticity, Vocabulary, Elaboration, Orthography – dohvat, automatizacija, vokabular, razrada i ortografija), program u kojem se na zdravu populaciju primjenjuju metode koje donose pozitivne rezultate pri

U prvom poglavlju nazvanom Igra je ozbiljna stvar. Što bi bilo da se prestanemo igrati? autorica nas podsjeća da je igra čovjekova prirodna aktivnost i da čovjek od rođenja uči kroz igru, a za usmjereno vođenu igru, koja se koristi u odgojno-obrazovnom procesu ili okruženju vlastitoga doma, autorica navodi da može biti izvrsno polazište za podizanje jezične svjesnosti i učenje o jeziku i o svijetu. Jedno od najvažnijih sastavnica igre je povjerenje i pri tome, autorica nas podsjeća, kada se odrasli uključi u igru kao ravnopravni član s drugima (djecom) upravo pogreškama koje čini u igri ohrabruje dijete da se ne boji vlastitih pogrešaka i oslobodi se za sporazumijevanje i učenje kroz igru. Autorica posebno naglašava da je sposobnost igranja jezičnih igara jedan od signala koji ukazuju na to da djeca jezično uredno napreduju i razvijaju jezičnu svjesnost. Također zagovara uvođenje jezične igre i u učenje materinjeg jezika, kao što je ona uobičajena u učenju i podučavanju stranog jezika. Prikaz ovoga poglavlja zaključit ćemo autoričinim riječima: jezičnu igru najjednostavnije je i najtočnije odrediti kao prostor u kojem se i odrasli i djeca oslobađaju u vlastitom jeziku, u kojem doista uživaju u njemu intuitivno svladavajući pravila i stječući sposobnost postupiti u skladu s njima ili ih (svjesno) prekršiti. U drugom poglavlju pod nazivom Mozak (ni)je za čitanje autorica se bavi čitanjem u mozgu, čitalačkom pismenosti i svime onime što osobu čini pismenom. Autorica se posebno posvećuje pojmu razumijevanja, točnije čitanju s razumijevanjem, jer je razumijevanje kruna čitateljske sposobnosti. Čitanje nije urođeno, čitanje je vještina koja se uči i koja nije ni lagana ni jednostavna. Čitanje organizira mozak na jedinstven način i – baš kao i svaku drugu vještinu – čitanje moramo vježbati da bismo dosegli željenu razinu razvoja. Kao i mnogi drugi autori, poput M. Wolf, i A. Peti-Stantić, podsjeća nas da se ne rađamo sa znanjem i sposobnošću za čitanje i da je to itekako kompleksna vještina. Autorica posebnu pažnju posvećuje društvenom čitanju, obiteljskom čitanju i činjenici da je obiteljsko okruženje nužno da bi se odgojio čitatelj, da bi dijete odraslo u osobu koja knjižnice i knjižare vidi kao mjesta zabave, u koja će rado otići po novu literaturu i koja će rado u odrasloj dobi „sjesti i pročitati knjigu“. Osim obiteljskog okruženja, autorica ističe važnost čitanja i u predmetnoj nastavi, a ne samo na satu hrvatskog jezika. Veliku važnost autorica posvećuje dubinskom čitanju i čitanju iz užitka. U trećem poglavlju, naslovljenom baš kao i podnaslov knjige, Od čitalačke pismenosti do čitateljske sposobnosti autorica govori da su mnoga istraživanja pokazala kakao je razina čitalačke pismenosti bolji prediktor gospodarskog rasta od obrazovnog postignuća. I čitateljska je pismenost istovremeno i preduvjet svjesnog, kritičkog i aktivnog sudjelovanja u mnogim segmentima svakodnevnog života. Bez čitanja s razumijevanjem nije moguće uživati u plodovima suvremene kulture. U ovome poglavlju autorica 2 50

PROČITALI TEMA BROJA SMO ZA VAS

primjeni na populaciju s poteškoćama u čitanju, te 2. uočavanje i primjena struktura teksta u podučavanju kako bi se podigla razina čitanja s razumijevanjem objasnidbenih i drugih tekstova. Posljednjim poglavljem Čitanje za (spo)razumijevanje: čitač je danas svatko. Čitatelj nije možemo završiti ovaj prikaz isticanjem autoričinih misli o razlikama između dvije „vrste“ čitatelja. Autorica kaže da je čitač onaj koji čita zato što je prekoračio prag bespismene kulture i zakoračio u pismenu – onaj koji može čitati, a čitatelj je onaj koji uživa čitajući, koji uživa u spoznaji i svakim novim čitanjem nadograđuje svoju sposobnost pretvarajući je u sredstvo izgradnje svog svijeta i sebe kao intelektualnog bića. Posebnost ove knjige je prožetost znanstvenog teksta osobnim pričama autorice vezanim uz čitanje, uživanje u čitanju, misli koje rado želimo čuti, ali i podijeliti s drugima.

U jednom od zanimljivih dodataka, autorica je napravila popis koji je naslovila Knjige koje su nas oblikovale dok su naša djeca odrastala na kojem je navela sve knjige koje su ona i članovi njezine obitelji čitali tijekom odrastanja njihove djece. Među Dodacima nalazi se nekoliko korisnih dokumenata poput Deklaracije o pravu europskih građana na pismenost i drugi projekti poticanja pismenosti na europskoj razini, Tri puta po sto riječi intelektualnog vokabulara iz udžbenika za vježbu za razvoj intelektualnog vokabulara među učenicima 4., 5. i 6. razreda te Popis resursa za pomoć u smišljanju igara i vježbi koji može dobro doći i učitelju i roditelju, odnosno bilo kojem zainteresiranom pojedincu koji se odvaži u avanturu pretvaranja čitača u čitatelja.

ČLANSKA PRISTUPNICA (samo za nove članove) HRVATSKO ČITATELJSKO DRUŠTVO, Narodna knjižnica Petar Preradović Trg Eugena Kvaternika 11, 43000 Bjelovar; tel. / faks: 043 243 624; 043 243 065; e-pošta: hcd@hcd.hr; http://www.hcd.hr Ime i prezime: __________________________________________________ OIB:______________________ Adresa: _________________________________________________________________________________ Elektronička pošta (e-mail): _________________________________________________________________ Mjesto, poštanski broj, telefonski broj: _________________________________________________________ Zvanje i zanimanje: ________________________________________________________________________ Naziv ustanove: ___________________________________________________________________________ Članarina: pojedinac 50,00 kuna / ustanova 150,00 kuna (uplata članarine po primitku opće uplatnice) Članarina vrijedi godinu dana od dana učlanjenja! Potpis: _____________________________ Datum: _____________________________________________

NAPOMENA UREDNIŠTVA: Sljedeći broj Hrčka izlazi u rujnu 2021. Molimo suradnike da priloge za Hrčak šalju e-poštom na adresu hcd@hcd.hr do svibnja 2021.

Tiskanje omogućilo Ministarstvo kulture RH Bjelovar >> Hrvatsko čitateljsko društvo Karlovac >> Hrvatsko čitateljsko društvo Tiskanje omogućilo Ministarstvo kulture RH Tisak: Tiskara Pečarić&Radočaj, Karlovac Tisak: Školska knjiga, Zagreb Naklada: 350 primjeraka Naklada: 300 primjeraka