Hrvatske sportske ratnice

Što to uspijeva motivirati hrvatske sportašice da budu u prvim redovima svjetskog borilačkog sporta? Zlato Lene Stojković osvojeno u studenome prošle godine na Svjetskom prvenstvu u taekwondou, uspješni je nastavak senzacionalnog niza naših sportašica u borilačkim sportovima. Tijekom listopada 2022. medijima je odzvanjala vijest o famoznom hrvatskom finalu na Svjetskom prvenstvu u džudu u kojem je Barbara Matić , u borbi s Larom Cvjetko suvereno obranila naslov. Povežete li to s emotivnim prizorima

Matee Jelić koja se na Olimpijskim igrama u Tokiju uspela na pobjednički tron s hrvatskom trobojnicom, s pravom ćete se zapitati koja je tajna uspjeha naših sportskih ratnica. Pa krenimo redom, od srpnja 2021. kada je zlato na OI u Tokiju usmjerilo svjetla reflektora na naše sportašice...

Učemu je tajna, zapitao se prosječni hrvatski sportski fan dok je 26. srpnja 2021. utvrđivao svoje znanje o taekwondou i gledao emotivne prizore iz Tokija. U razmaku od nekoliko sati, Matea Jelić i Toni Kanaet donijeli su Hrvatskoj prve dvije od ukupno osam medalja. „Pandemijske“ Olimpijske igre nisu se još ni zahuktale, a misija hrvatske delegacije već je mogla biti proglašena uspješnom.

Tog se dana Matea Jelić sa samo 22 godine na više načina upisala u povijest. Donijela je hrvatskom taekwondou prvo olimpijsko zlato ikad, postala tek četvrta naša olimpijska pobjednica od osamostaljenja (nakon Janice Kostelić, Sandre Perković i Sare Kolak), ali i osigurala prvo zlato u nekom borilačkom sportu.

„Gladijatorica iz Knina” preko noći je postala nova heroina hrvatskog sporta, okrunivši trend koji je posljednjih godina bilo nemoguće ne primijetiti: Hrvatska u borilačkim

Od Pet Medalja Koje Je

Hrvatski Taekwondo

Osvojio Na Olimpijskim

IGRAMA, ČETIRI SU POTPISALE UPRAVO DJEVOJKE

sportovima stalno izbacuje nove talente - svjetske, europske i olimpijske pobjednike - a u toj priči žene su već neko vrijeme u glavnim ulogama.

Tokio je stigao kao vrhunac ciklusa. Statistički „hat-trick“ hrabre i nasmiješene Matee koja je u finalu okrenula prednost protivnice, natjerao je sportsku javnost da si postavi pitanje s početka teksta.

Godinu kasnije svojim je uspjesima u taekwondou obilježila Lena Stojković, novo “čudo iz Marjana”, spojivši europski naslov u Manchesteru te svjetski u Guadalajari. Sudeći po Leninoj dominaciji, prvo u mlađim kategorijama, a sada i među seniorkama, početak je to dugogodišnje žetve medalja koja će Hrvatskoj gotovo sigurno donijeti i nove olimpijske vrhunce. Dvadesetogodišnjakinja iz Splita, koja se natječe u kategoriji do 46 kg, ne skriva da joj je cilj zablistati u Parizu 2024., a dotad joj je plan usavršiti taktiku i prilagoditi svoj stil borbe za višu, olimpijsku kategoriju (do 49 kg). Moramo spomenuti i brončanu medalju na istom SP-u koju je, u kategoriji do 53 kg, osvojila mlada osamnaestogodišnja Ivana Duvančić Kako je to hrvatski taekwondo postao svjetska sila? Dio odgovora ponudio je Toni Tomas, alfa i omega splitskog kluba Marjan u kojem je stasala i Matea. „U nas dolaze trenirati najtalentiranija ženska djeca. U klubu govorimo jezikom koji ne razumije nitko drugi u hrvatskom taekwondou“, rekao je svojedobno Tomas, objasnivši pritom glavno načelo rada s talentima: „U Kini napune dvoranu i rade po svom programu, pa tko može pratiti, ostaje. Mi tako ne radimo. Mi svakom sportašu pristupamo individualno jer nisu svi isti i majstori smo u prepoznavanju smjera u kojem ih dalje trebamo razvijati.“

Etiri Od Pet

Od pet medalja koje je hrvatski taekwondo osvojio na Olimpijskim igrama, četiri su potpisale djevojke. U Pekingu 2008. broncama su se okitile Zagrepčanka Martina Zubčić i Senjanka Sandra Šarić, a četiri godine kasnije u Londonu je medalju istog sjaja osvojila

Splićanka Lucija Zaninović. Matea Jelić u Tokiju je upotpunila sjajni „poker“, nakon što je prethodno osvojila gotovo sve najvažnije medalje na svjetskoj razini. Bila je svjetska juniorska prvakinja, europska seniorska prvakinja, a osvojila je i Grand Slam. Njezina su odličja nastavak trofejne tradicije koju je još 1998. započela Bjelovarčanka Nataša Vezmar (prvo od tri europska zlata), a godinama kasnije čuvale izvrsne sestre Zaninović. Ana je bila svjetska i europska prvakinja, dok se Lucija osim olimpijske bronce triput penjala na europski tron. Dvostruke europske prvakinje bile su Iva Radoš i Lena Stojković (ove godine i lani), a jednom je vrh starog kontinenta osvojila Kristina Tomić.

HRVATICE MARLJIVO

SKUPLJAJU MEDALJE I U

SAMBU TE JIU-JITSUUSPORTOVIMA KOJI SU DALEKO OD OLIMPIJSKOG PROGRAMA, A SAMIM TIME I OD OČIJU

JAVNOSTI

DŽUDO, KARATE, BOKS, HRVANJE...

Ako je taekwondo trofejna riznica hrvatskog ženskog sporta, onda mu je džudo u društvu borilačkih sportova najveći izazivač. Za to je ponajviše zaslužna Barbara Matić, koja je dvije godine uzastopno - u Budimpešti 2021. i u Taškentu 2022. - osvajala naslov svjetske prvakinje u kategoriji do 70 kilograma. Splićanka od

Karate Reprezentacija

ranije ima cijelu kolekciju odličja s europskih smotri, Grand Prix i Grand Slam turnira, a o juniorskim uspjesima da ne govorimo.

Sara Beram

Nedostaje joj još samo konačna potvrda na Olimpijskim igrama. Najbolja sportašica Hrvatske 2020. bila je u Tokiju nadomak bronce, no izgubila je „zlatnim bodom“. Barbarinim stopama krenula je i Lara Cvjetko, kojoj je samo 21 godina: u Taškentu su međusobnim finalom na SP već ispisale povijesnu stranicu hrvatskog džuda.

Karate je kao olimpijski sport trajao tek jedan ciklus i odmah nakon Tokija ispao iz programa, no postignuća hrvatskih predstavnica u toj vještini zaslužuju posebne retke. Čak devet puta Hrvatice su pojedinačno bile na europskom tronu: Mirna Šenjug triput (2007., 2008., 2010.), Jelena Kovačević dvaput, a po jednom Petra Naranđa, Petra Volf, Ana Lenard i Maša Martinović.

Uz to imamo i tri ekipna naslova, od kojih je posljednji osvojen proljetos u Turskoj.

Sa SP-a se i dalje se čeka prvo žensko zlato, no Hrvatska i tu ima tri ekipne medalje, a pojedinačno su se na postolja penjale Ema Aničić, Mirna Šenjug, Jelena Kovačević (dvaput) te Lucija Lesjak.

Posljednjih godina sve veći rast popularnosti bilježi ženski boks koji su u Hrvatskoj na veliku scenu dovele dvije ratnice. Ivana Habazin u svojih je 25 profesionalnih mečeva osvajala naslove svjetske prvakinje po IBF-u (kategorija velter), ali i IBO-u (srednja kategorija), dok je Nikolina Ćaćić u Tokiju postala prva hrvatska boksačica na Olimpijskim igrama te dogurala do osmine finala. Valja istaknuti i europske bronce koje su (prije 8 i više godina) na europskim seniorskim prvenstvima osvajale Anamarija Maršić, Danijela Vernić te Nikolina Orlović.

Najnoviji uspjeh je onaj Zadranke Sare Beram s Europskog prvenstva u Budvi u listopada prošle godine na kojem je svojila brončanu medalju (do 63 kg).

U hrvanju još čekamo prvu europsku ili svjetsku prvakinju, no zato se velike stvari najavljuju od Ive Gerić, osvajačice bronce s ovogodišnjeg juniorskog EP-a u Rimu, te Veronike Vilk koja ima i europsku i svjetsku broncu u kategoriji do 17 godina.

SPORTOVI IZVAN OLIMPIJSKOG PROGRAMA

Tu su napokon i sportovi koji su trenutačno daleko od olimpijskog programa, samim time i od očiju javnosti, ali u kojima Hrvatice marljivo skupljaju trofeje. Lea Katarina Gobec (24) nedavno se sa Svjetskog prvenstva u sambu vratila s broncom, dok je na EP-u bila srebrna, a na europskoj smotri u jiu-jitsuu Nora Filić uzela je srebro u kategoriji do 16 godina.

Hrvatski ženski borilački sport niže zadnjih godina, eto, uspjeh za uspjehom. Teško je proniknuti u tajnu svih tih golemih uspjeha zadnjih godina, no činjenica je da s velikim optimizmom možemo gledati prema dolazećim velikim natjecanjima, poglavito prema OI u Parizu 2024. godine. Hrvatske ratnice, uvjereni smo, nastavit će velikim slovima ispisivati našu sportsku povijest...