Katalog izložbe "KAO HLAPIĆ I GITA - Siročad u Hrvatskoj potkraj XIX. i početkom XX. stoljeća" by Hrvatski skolski muzej

KAO HLAPI∆ I GITA

SiroËad u Hrvatskoj potkraj XIX. i poËetkom XX. stoljeÊa

KAO HLAPI∆ I GITA SiroËad u Hrvatskoj potkraj XIX. i poËetkom XX. stoljeÊa

Hrvatski školski muzej, 2013.

Štefka BatiniÊ

Nakladnik

Motivi na naslovnici:

Hrvatski školski muzej Trg maršala Tita 4, 10000 Zagreb

Detalj fotografije “Klesarska radionica

www.hsmuzej.hr

Kr. zemaljske obrtne škole u Zagrebu”, oko 1900. (Dræavni arhiv u Zagrebu)

Za nakladnika Branka Manin Detalj fotografije “Djeca prodaju Autorica teksta Štefka Batinić

glavice zelja na kolicima” , 1929. (Muzej grada Zagreba)

Recenzentice dr. sc. Marina Ajduković dr. sc. Mislava Bertoša Lektura i korektura Gordana Malnar

Koncepcija izložbe Štefka Batinić

Prijevodi sažetaka

Marketing Kristina Gverić

Rebecca Emily McKay (engleski) Profiglota d.o.o. (njemački)

Pedagoški programi Ivana Dumbović Žužić

Tehnički suradnik Fredy Fijačko

Oblikovanje izložbenih panoa i likovni postav izložbe Ivan Antunović

Likovno oblikovanje kataloga Ivan Antunović Ispis panoa i uvećanja Ars kopija Tisak Printera Grupa d.o.o. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne

500 primjeraka

i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 859890

ISBN 978-953-7262-15-0

Naklada

Zahvaljujemo na suradnji Arhiv Družbe sestara milosrdnica u Zagrebu Cipele “Plavša” – postolarski obrt, Zagreb Državni arhiv u Zagrebu Hrvatski državni arhiv, Zagreb Kabinet grafike HAZU, Zagreb Knjižnice grada Zagreba Maydi Film & Video, Zagreb Muzej grada Zagreba Boris Njavro, Dubrovnik Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar”

Katalog i izložbu financirali su: Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, Zagreb

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Sadræaj 7

UIME NAKLADNIKA

©TO PRIJE SAMOSTALNO SVOJ KRUH SLUÆITI

UVOD 92

NA PO»ETKU STOLJE∆A DJETETA

SIRO»AD U HRVATSKOJ DJE»JOJ I OMLADINSKOJ KNJIÆEVNOSTI NA PRIJELOMU STOLJE∆A

DJECA — OSTAVLJENA, ZAPOSTAVLJENA I ZLOSTAVLJANA

109

ZAKLJU»AK

PO»ETCI ORGANIZIRANE ODGOJNE

112

IZVORI I LITERATURA

120

SUMMARY

i filantropija u XIX. stoljeÊu

124

ZUSAMMENFASSUNG

Pravnici i uËitelji o zapuπtenoj djeci i mladeæi

128

KATALOG

Za naπu djecu!

144

POJMOVNIK

Djeca u vihoru Prvoga svjetskog rata

146

IMENSKO KAZALO

I SOCIJALNE SKRBI ZA SIRO»AD, NAPU©TENU I ZAPU©TENU DJECU U HRVATSKOJ »uvaliπta, sirotiπta, skloniπta…

Uime nakladnika

Međutim taj je fenomen najizraženiji u stadiju demografske tranzicije ili tzv. demografske eksplozije – koji primjerice Englesku zahvaća u 17. i 18. stoljeću, Prusku od kraja 17. i u 18. stoljeću, a naše krajeve upravo na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće – koji je karakteriziran rastom ukupnog broja stanovnika, ali i povećavanjem gradova, a da pritom natalitet u gradovima nije prelazio 80 do 90 posto u odnosu na slučajeve smrtnosti. Kako se generira rast stanovništva u tim gradovima – umiraonicama: uslijed iscrpljivanja dugotrajnim tvorničkim radom u nehumanim uvjetima, lošim higijensko-sanitarnim okolnostima, alkoholizmom i drugim socijalnim bolestima? U pravilu, migracijom stanovništva iz sela u gradove. U takvim okolnostima, dok se društvo, a posebno socijalno i radno zakonodavstvo, izgrađivalo u hodu, bila su neizbježna velika socijalna trvenja, štrajkovi, nasilje… Općenito, djeca su bila predmet zlostavljanja i izrabljivanja, a napose se to odnosilo na siročad, koja bi se našla bez osnovne crte obrane: obitelji, u vrijeme kad još nije postojala ni skrb zajednice ni institucionalni mehanizmi za njihovo zbrinjavanje.

Upravo iz toga vremena potječe i roman Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1913.) iz pera Ivane Brlić-Mažuranić, koji kroz lik nejakog postolarskog šegrta Hlapića i njegove prijateljice Gite prikazuje problem položaja djece-siročadi na našem području. Hrvatski školski muzej uključio se u obilježavanje 100. obljetnice izlaska iz tiska tog remek-djela naše književnosti za djecu. Kolegica Štefka Batinić, viša knjižničarka u Hrvatskome školskom muzeju, priredila je prigodnu izložbu na temu siročadi Kao Hlapić i Gita : siročad u Hrvatskoj krajem 19. i početkom 20. stoljeća te je katalogom izložbe znanstveno utemeljeno raščlanila ovaj motiv iz književnosti za djecu i sagledala ga s pravnog i pedagoškog aspekta kao i općenito unutar onovremenog društvenog konteksta. Izložba i katalog Kao Hlapić i Gita… s analitičkim tekstom i mnogobrojnim ilustrativnim materijalom o siročadi ne samo da će pridonijeti boljem poznavanju položaja djece i razvitka socijalnih mehanizama početkom 20. stoljeća – kako autorica sažima bit teme: “U takvom se ozračju u učiteljskoj zajednici profiliraju stručnjaci za institucionalnu odgojnu i socijalnu skrb nezbrinute djece. Paralelno se taj proces događa i u pravničkoj (pravna zaštita djece) i u liječničkoj (zdravstvena zaštita djece i zdravstveno prosvjećivanje) profesiji.” – nego će utjecati i na gajenje empatije i solidarnosti sa slabijim i ranjivijim članovima zajednice danas.

Branka Manin U Zagrebu, listopad 2013.

Siročad: nejaka djeca, koja nisu u stanju sama sebe uzdržavati, a koju je prerana smrt lišila ljubavi, ali i skrbi obaju roditelja, kao i druga napuštena, zanemarivana i zlostavljana djeca. Taj je društveni fenomen zabilježen od najstarijih vremena, a ta je tematika od davnina nalazila svoje mjesto u književnosti, posebice onoj za djecu.

KAO HLAPIâ&#x2C6;&#x2020; I GITA

SiroËad u Hrvatskoj potkraj XIX. i poËetkom XX. stoljeÊa

Gita se na to malo zamisli i reËe: “Ja bi najvolila, da imam majku. Kako je to, kad se ima majku, HlapiÊ?” “To ne znam ni ja”, odgovori HlapiÊ “jer neimam majke. Ali imao sam majstoricu, koja me je Ëesto oËuvala od majstora. A kad sam uveËer bio pospan, uzela mi je ona metlu iz ruke, pa je izmela radionu umjesto mene. Tako je valjda uvijek onomu, koji ima majku.”

BrliÊ-MažuraniÊ, 2010., 69. Za potrebe ovoga rada korišteno je kritiËko izdanje »udnovatih zgoda šegrta HlapiÊa koje je priredio Berislav Majhut, a objavljeno je u 2. svesku Sabranih djela Ivane BrliÊ-MažuraniÊ (ur. Vinko BrešiÊ) u nakladi Ogranka Matice hrvatske Slavonski Brod, 2010. 11

(1)

Prvo izdanje »udnovatih zgoda πegrta HlapiÊa (1913.) s ilustracijama Naste ©enoa-Rojc (kat. br. 131)

Uvod H l a p i Ê i G i t a najpoznati-

ja su siroËad hrvatske djeËje knjiæevnosti. Lik siroËeta bio je Ëesta i zahvalna tema u romanima i pripovijetkama za djecu. Njihovi su autori najËeπÊe bili uËitelji, koji su gotovo do sredine 20. stoljeÊa dominirali u hrvatskoj djeËjoj knjiæevnosti kao najkvalificiraniji i najpodesniji za posredovanje duπevne hrane mladom naraπtaju. Stoga je pedagoπka dimenzija bila vaæno obiljeæje hrvatske djeËje knjiæevnosti — eksplicitnija ondje gdje je oËitiji nedostatak knjiæevnoga dara autora.

Do objavljivanja Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića (1913.) za likom siročeta ili polusiročeta posegnuli su Jagoda Truhelka (Tugomila, 1894.), Vjekoslav Koščević (Sretni kovač, 1895.), Josip Žeravčić (Borba i pobjeda, 1902.), Mihovil Labudić (Bez oca i majke, 1906.) i Branko Vuletić (Bog je otac sirota, 1907.). Njihova fikcijska siročad bori se s raznim nevoljama i u pravilu, uz pomoć odraslih (učitelja i dobročinitelja), uspijevaju postati radišni, pošteni i korisni članovi zajednice. Pritom već u dječjoj dobi ozbiljno i teško rade kao šegrti kod strogih majstora. Siroče i šegrt kao uobičajena i prirodna kombinacija u fikciji imala je itekako uporište u stvarnom životu. U ovome će se radu pokušati osvijetliti pedagoški i socijalni kontekst vremena na prijelomu stoljeća kao realno ishodište književnoga modela šegrta-siročeta i njegova boljega razumijevanja iz perspektive današnjih čitatelja. Pedagoško-socijalna kontekstualizacija ujedno je i prilog povijesti organizirane skrbi za ugroženu djecu i njihove zaštite u Hrvatskoj. Pojam siročad shvaćen je kao socijalna kategorija i ne odnosi se nužno samo na djecu bez jednog ili oba roditelja, nego općenito na siromašnu te zanemarenu i zapuštenu djecu, lišenu potrebne roditeljske skrbi i dostojna djetinjstva, koja su za razliku od književnih junaka često bila na pragu

Pismo Ivane BrliÊ-MaæuraniÊ tajniku Hrvatskog pedagoπko-knjiæevnog zbora Josipu ©kaviÊu (kat. br. 30)

Rad uËenika Zemaljskog sirotiπta Ed. baruna JelaËiÊa u Zagrebu, kraj 19. st. (kat. br. 69)

“moralnoga brodoloma” i na gotovo sigurnu putu da postanu “zločinačka mladež”. Terminološka taktičnost još je u povojima, pa ćemo u pedagoškim raspravama čitati o bijednicima, skitalicama, mladim uličarima, nesretnicima, parazitima društva itd. Učitelji su se svakodnevno u svome radu susretali s takvom djecom, prepušteni vlastitom pedagoškom umijeću i vlastitoj socijalnoj osjetljivosti, bez sustavne stručne izobrazbe za rad s njima i bez primjerene organizirane društvene potpore na tom polju. Stoga će se upravo učitelji naći među vrijednim aktivistima dobrotvornih društava tijekom

druge polovine 19. stoljeća i među pionirima socijalnoga rada i organizirane skrbi za ugroženu djecu u Hrvatskoj početkom 20. stoljeća. Naći će se također kao mentori i dobročinitelji u mnogim dječjim pripovijetkama i romanima o siročadi. Učiteljski prinos razvoju odgojno-socijalne skrbi za siročad i zapuštenu djecu nedovoljno je istražen, pa onda i premalo istican u dosadašnjim povijesnim pregledima. Stoga će se ovaj katalog i izložba usmjeriti upravo na njihov teorijski i praktični rad na tom polju.

Razoren æivot u obiteljskom domu, suludi πkolski sustav, prerani poËetak tvorniËkog æivota, odumrli æivot na ulicama — to veliki grad daje djeci niæih slojeva.

Key, 1900. (2000., 232.) 15

(2)

Na poËetku stoljeÊa djeteta

Tijekom 19. stoljeÊa, koje mnogi nazivaju i “europskim stoljeÊem”, Europa se “prvi put politizirala, sekularizirala, individualizirala i industrijalizirala” (Roberts, 2002., 346.). Ti su procesi, zajedno s razvojem znanosti i velikim znanstvenim otkriÊima, promijenili naËin æivota europskih naroda na svim razinama. Razlike su meu pojedinim zemljama, doduπe, joπ uvijek velike, ali zahvaljujuÊi razvoju komunikacijskih i prometnih sredstava modernizacijski se procesi πire bræe i lakπe, sa svim pozitivnim i negativnim posljedicama. VeÊina je Europljana potkraj 19. stoljeÊa postala bogatija i æivjela znatno bolje od svojih predaka, ali i od veÊine stanovnika neeuropskih zemalja, Ëemu je nedvojbeno pridonijelo i iskoriπtavanje prirodnih resursa koloniziranih zemalja (Roberts, 2002.).

Uz to što su živjeli bolje, Europljani su krajem 19. stoljeća živjeli i dulje. Poboljšani uvjeti života, napredak medicine, unaprijeđena socijalna i medicinska skrb i za siromašne slojeve društva pridonijeli su padu mortaliteta djece u ranoj dobi i povećanju prosječne životne dobi te općenito velikom demografskom rastu. Mlado stanovništvo Europe 19. stoljeća, njih 50 posto u dobi između 15 i 50 godina, 30-35 posto u dobi do 15 godina i 15-20 posto starijih od 50 godina, bilo je u potrazi za poslom (Povijest, 2008., 63.). Nalazili su ga u velikim gradovima vlastitih država ili u prekooceanskim zemljama, odnosno Sjedinjenim Američkim Državama kao glavnom odredištu europskih emigranata. Nagla urbanizacija i porast gradskoga stanovništva mijenjali su lica gradova, koji postaju utočišta, a zatim vrlo brzo izvori straha i nepovjerenja milijunima radnika koji su živjeli i radili u neprimjerenim uvjetima. Nastajao je novi društveni sloj – gradski radnički proletarijat, kao izravna posljedica industrijalizacije. Očekivanja većine novih stanovnika grada nisu se ispunila, što je dovodilo do sve većih napetosti između vlasnika tvornica i poduzetnika, koji su imali potporu države, i radnika, koji se organiziraju i traže svoja prava.

kat. br. 144

UËenice Æenskog liceja u Zagrebu s nastavnicama Jagodom Truhelkom i Kamilom Lucernom, oko 1900. (kat. br. 48)

Slavlje hrvatske omladine na izmjeni vjekova - uËenici Kr. zemaljskog sirotiπta na Josipovcu (kat. br. 9)

Radnički pokret samo je jedan od pokreta koji se javljaju posljednjih desetljeća 19. stoljeća. Tu su još i ženski pokret, pokret mladeži te brojni pokušaji reforme svakodnevnoga života koji su se očitovali u afirmaciji sporta i tjelovježbe, šetnjama u prirodi, promicanju tjelesne higijene, zdrave prehrane, alternativne medicine i slično. Ondašnji krugovi “zelenih”, kako ih naziva Žmegač (2006., 558.), raspravljali su o pitanjima kao što su zaštita prirode i životinja, ženska prava, zaštita majke i djeteta, mirovni pokret, reforma kaznenoga prava, reforma školstva. Ukratko, riječ je o zanimljivom, inspirativnom i u mnogim stvarima prijelomnom povijesnom razdoblju.

Važne poticaje pedagoškoj i široj društvenoj zajednici dala je švedska učiteljica, spisateljica i aktivistica Ellen Key svojom knjigom Stoljeće djeteta, objavljenom 1900. u Švedskoj, a zatim prevedenoj na više europskih jezika. Samo je u Njemačkoj od 1902. do 1926. doživjela 36 izdanja. U tom prvom pravom pedagoškom bestseleru spretno odabrana imena, koji mnogi nazivaju i pedagoškim manifestom, na svoj osebujan i provokativan način Key govori i o radu

djece i zločinima prema djeci. Ona pledira za učinkovit zakon o zaštiti djece i žena i optužuje društvo koje propisuje djeci batine za greške koje su posljedica bijede i zanemarenog odgoja. “Razoren život u obiteljskom domu, suludi školski sustav, prerani početak tvorničkog života, odumrli život na ulicama – to veliki grad daje djeci nižih slojeva” (Key, 2000., 232.). Rad u tvornicama, rudnicima, predionicama i do 18 sati dnevno – u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Italiji, Španjolskoj, Francuskoj… Posljedice za zdravlje i život djece bile su nepopravljive. Refleksije europskih modernizacijskih procesa i reformskih pokreta osjećale su se i u Hrvatskoj. Početkom 20. stoljeća hrvatske su zemlje, doduše, među najnerazvijenijima u Austro-Ugarskoj, iako su modernizacijski procesi dali vidljive rezultate – različite u pojedinim regijama i pojedinim područjima života. “Najslabije su bile politička i gospodarska modernizacija, a najizraženije stasanje moderne građanske kulture” (Iveljić, 2009., 101.). Hrvatska i Slavonija kao sastavnice ugarskoga dijela Monarhije bile su zahvaljujući ponajprije liberalnim reformama bana Ivana Mažuranića, omogućenima Hrvatsko-ugarskom nagodbom iz 1867., u nešto povoljnijem

Djeca s periferije, 1931. (kat. br. 136)

položaju od Dalmacije i Istre, koje su bile pod upravom austrijskoga dijela Monarhije. Uz reforme u pravosuđu i upravi Mažuranić je tijekom svoga banovanja (1873. – 1880.) reformirao osnovno školstvo i obrazovanje učitelja te tako postavio temelje modernoga školskog sustava. Školskim zakonom iz 1874. zaživjela je školska obveza 3, učinjeni su veliki pomaci u sekularizaciji školstva, u reguliranju obrazovanja i statusa učitelja te općenito u stvaranju povoljnijih uvjeta za poboljšanje

kat. br. 51

Obvezna je bila niža puËka škola u trajanju od Ëetiri godine. Oni koji nisu nastavljali školovanje bili su dužni još dvije godine pohaati opetovnicu.

(3)

Bravarija Modec, 1910. (kat. br. 134)

obrazovne strukture stanovništva, što će do kraja stoljeća dovesti do stvaranja intelektualne i građanske elite tipične za srednjoeuropski kulturni krug. Tomu su, dakako, pridonijeli i neki globalni procesi, a dijelom i kulturni projekti koji su realizirani u prvoj polovini posljednjega desetljeća 19. stoljeća, kada je predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu u Khuenovoj vladi bio Iso Kršnjavi. Profesionalno i staleško udruživanje obilježilo je drugu polovinu 19. stoljeća. Na prosvjetnome su polju u tome prednjačili pučki učitelji, koji su kroz svoje karitativne, staleške i strukovne udruge Učiteljsku zadrugu (1865.), Učiteljsku zajednicu (1869.), a osobito Hrvatski pedagoško-književni zbor (1871.) i poslije Savez hrvatskih učiteljskih društava (1885.), promicali svoje staleške interese i stručnu komunikaciju.

Organizirali su tri velike opće hrvatske učiteljske skupštine – u Zagrebu (1871.), Petrinji (1874.) i Osijeku (1878.), u okviru Zbora započeli bogatu nakladničku djelatnost i sagradili u Zagrebu Hrvatski učiteljski dom (1889.), reprezentativni prostor za svoje aktivnosti. Krajem stoljeća jenjava

entuzijazam prethodnih desetljeća. Generacije koje su pridonijele nekim važnim pomacima na kulturnome i prosvjetnome polju (reforma školstva, osnivanje Akademije, modernoga sveučilišta, preporod Matice hrvatske) začahurile su se na svojim pozicijama, bez sumnje zaslužne za očuvanje važnih sastavnica nacionalnoga identiteta i prosperiteta, ali nespremne za nove pothvate i promjene. Na scenu su stupale nove generacije, željne dokazivanja i stvaranja vlastite povijesti – generacije mladih ljudi koji su “osjetili vjetar novih pokreta, barem naslutili i kod nas pulsiranje novih problema, kulturnih, ekonomskih, socijalnih” (Horvat, 1990., 227.). Hrvatska je pedagogija u drugoj polovini 19. stoljeća, bez sumnje, doživjela velik napredak. U razdoblju od 1859., kada je počeo izlaziti Napredak, do početka Prvoga svjetskog rata u Hrvatskoj se izdavalo 30-ak različitih pedagoških časopisa. 4 Njihovi inicijatori, urednici i suradnici bili su većinom pučkoškolski učitelji. Generacije učitelja koji su tijekom druge polovine 19. stoljeća svojim prosvjetnim i prosvjetiteljskim radom, staleškim djelovanjem,

stručnim usavršavanjem i samoobrazovanjem unaprijedili pedagošku praksu i teoriju kao i svoj profesionalni ugled odgojile su nove generacije koje će tražiti prostor i stvarati prilike za svoju afirmaciju. Antagonizam “starih” i “mladih” neće se, doduše, rasplamsati kao u književnosti i likovnoj umjetnosti, ali će u nekim slučajevima (Basariček – Koščević) biti neskriven i snažan. Refleksije reformnih pedagoških pokreta koji se javljaju u Europi dopiru i do Hrvatske. Istina, početak “stoljeća djeteta” o kojem govori Ellen Key kao i “škola budućnosti” ili pedagogija koja polazi od djeteta (“vom Kinde aus”), o čemu se govori i piše u europskim pedagoškim krugovima, mnogim će hrvatskim učiteljima biti samo šlagvort za dokazivanje upućenosti u aktualna pedagoška zbivanja, a tek rijetkima cilj kojemu treba težiti.

Konačno, brojni su učitelji već tijekom druge polovine 19. stoljeća aktivni u dobrotvornim društvima koja su pomagala siromašnoj djeci. Učiteljski je doprinos u početcima organizirane socijalne i odgojne skrbi za djecu iznimno važan i nedovoljno istražen. Njihov aktivizam nije bio samo refleksija inspirativnog pedagoškog ozračja europskoga fin de sièclea nego i odraz realnih socijalnih prilika u Hrvatskoj toga doba te već dokazanog učiteljskog entuzijazma, humanizma i patriotizma.

kat. br. 58

Istaknutijem humanitarnom i socijalnom angažmanu učiteljica pridonio je, osim uvjetno rečeno rodne i osobito društvene predodređenosti, i školski zakon iz 1888. (čl. 152.), prema kojem su se učiteljice udajom morale odreći službe. Ostajući u službi i odričući se obitelji, mnoge su se od njih angažirale na kulturnome, književnome i osobito humanitarnome polju, pa je razdoblje od 1888. do 1914., kada je celibat ukinut, dalo plejadu poznatih i priznatih učiteljica čiji je pedagoški rad nadilazio okvire uskog nastavnog rada u učionici.

(4)

Više od deset godina izlazili su Napredak (1859. do danas), Hrvatski uËitelj (1877. - 1895., izdavao se umjesto ©kolskoga prijatelja, koji je izlazio od 1868. do 1876.), ©kola (1890. - 1914.), Nastavni vjesnik (1893. - 1943., list srednjoškolskih profesora), KrπÊanska πkola (1895. - 1945., poËela se izdavati nakon gašenja Hrvatskoga uËitelja), DomaÊe ognjiπte (1900. - 1914.) i Hrvatski uËiteljski dom (1908. - 1921.).

Nekolicina hrvatskih učitelja ipak je već početkom stoljeća spremno prihvatila smjenu paradigme koja je označila kopernikanski obrat u pedagogiji nekih europskih zemalja s perspektivom da ne ostane izoliranom pojavom, zahvaljujući prije svega brojnim pokušajima praktičnog oživotvorenja pedagogije usmjerene na dijete koji su afirmirali aktivno učenje, povezanost škole sa životom, samostalnost djeteta, školsku demokraciju i niz drugih pedagoških tekovina na kojima počiva ili želi počivati moderna škola. Zagrebački učitelji Vjekoslav Koščević i Ivan Tomašić kroz Hrvatsko društvo za unapređenje uzgoja i časopis Preporod promiču u Hrvatskoj ideje reformne pedagogije – ponajprije pokreta za umjetnički odgoj i pokreta radne škole – i tako “pripremaju teren” za širu recepciju radne škole u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. Poseban senzibilitet za dijete i njegove probleme, osobito za ugroženo dijete, pokazuju učiteljice okupljene u Udruzi učiteljica i oko časopisa Domaće ognjište na čelu s Milkom Pogačić.

kat. br. 137

Vele, da svako dijete ima svoga anela Ëuvara — imadu li ga i takova djeca, ti suviπnici stavljeni na svijet izvan zakona, za koje ne mari mati, koje mrzi otac, koji su veÊ u Ëasu postanja prevareni za svoje djetinjstvo, mladost, æivot i sve πto ga æivotom Ëini?

PogaËiÊ, 1905., 6 23

(5)

Djeca — ostavljena, zapostavljena i zlostavljana U domaÊim ili redarstvenim vijestima hrvatskih dnevnih listova s poËetka 20. stoljeÊa nerijetko su se mogle proËitati vijesti o ostavljenoj, odbjegloj, zanemarenoj i zapuπtenoj djeci. Tako primjerice u Jutarnjem listu tijekom 1912. Ëitamo:

N a π l i d j e t e π c e . U krčmu k “staroj vuri” donesoše neki izletnici, koji se vraćahu iz Šestina u noći utorka, žensko, kakva dva tjedna staro djetešce. Rekoše, da su prolazeći Jurjevskom ulicom čuli djetinji plač u blizini kapelice sv. Jurja. Podjoše onamo i nadjoše na iztočnoj strani djetešce, zamotano u šarene krpe. Redarstvu u gornjem gradu dojavljen je ovaj nalaz. K “staroj vuri” došlo je zdravstveno-redarstveno povjerenstvo, pa se je uputilo na lice mjesta, gdje su izletnici našli djetešce. Djetešce je poslano u kr. zem. rodilište, a za majkom odmah odredjena je svestrana potraga. (Jutarnji list, br. 71, četvrtak, 23. V. 1912., str. 4.)

P r o s j a Ë e n j e d j e v o j Ë i c a . Do kasne noći znadu neke malodobne djevojčice po kavanama, gostionama te po ulicama nudjati cvieće. Upozorujemo na ovo redarstvenu oblast, jer za malodobnu djecu nije podesno prodavanje cvieća u noćno doba. Trebalo bi ustanoviti, čija su to djeca, pa roditelje pritegnuti na poštivanje oblastnih odredaba. Ovako se djeca nauče na skitanje, pa još i drugom stranputicom mogu zalutati. (Jutarnji list, br. 79, nedjelja, 2. VI. 1912., str. 4.)

P o b j e g l o d i e t e . Ana Beljak, stan. u Draškovićevoj ulici kbr. 15, prijavila je redarstvu, da je njezin 14 godina stari sin Josip, remenarski naučnik, prekjučer navodno otišao u nauk, kamo došao nije a niti se do danas kući nije povratio. On je malenoga stasa, okruglog, crnomanjastog lica, odjeven u smedje ponošeno odielo, na glavi imade kapu, a na nogama cipele na vez. (Jutarnji list, br. 3, petak, 1. III. 1912., str. 3.)

No većina tužnih dječjih sudbina nije zabilježena u dnevnome tisku. U imenicima gradskih skloništa i azila za djecu, u bilješkama od samo nekoliko

Djeca Sirotiπta na Josipovcu u Zagrebu, 1931. (kat. br. 139)

Dijete primljeno u zavod na preporuku druπtvenog lijeËnika dr Æige ©varca, kojemu je majka, 16 godiπnja djevojka, donijela dijete i traæila u njega zagovor i pomoÊ. Roditelji je radi njena prekrπaja protjerali od kuÊe, a kraj malog, par tjedana starog djeteta nije mogla naÊi zarade. Govorila da Êe uzeti æivot sebi i djetetu, ne pomogne li joj se. Tako je sekcija, da sprijeËi zdvojni Ëin mlade majke uzela dijete tako

(6)

HŠM A 1997, Udruga hrvatskih uËiteljica, Imenik Asyla, 1913./14.

dugo, dok majka ojaËa i dok si nae pristojnu zaradu. Dijete potjeËe iz obitelji, koja imade ni viπe ni manje nego osamnaestero /18/ djece, od koje je troje umrlo, dok 15 joπ æivi. Majka umrla dok otac, koji je limarski pomoÊnik mora za poslom u Koprivnicu, a kako je k tomu joπ i alkoholiËar to i ono malo paænje, ©to bi bio mogao djeci posvetiti, posveÊivao nije. VeÊa djeca sva su u poslu, manja u πkoli, a tek mali Ivica morao siroma Ëitave dane sam proboraviti u jednoj podrumskoj sobi, prepuπten milosti dobrih ljudi. To sve bi javljeno “sekciji”, koja je uvjerivπi se o istinitosti svih navoda, uzela dijete pod svoje okrilje. Ga Kuten obeÊala u ime oËevo plaÊati 6 K. mjeseËno. Pučki su učitelji, kako je već istaknuto, često bili svjedoci patnji i stradanja djece. Svoja će “opažanja”, potaknuti novim pedagoškim i psihološkim spoznajama i trendovima početkom 20. stoljeća, 25

redaka, uz imena pojedinih štićenika mogu se iščitati prave životne drame, kao primjerice u Imeniku Asyla Udruge učiteljica, sekcije “za našu djecu” 1913-14 g., u kojem je bilo upisano oko 100 djece 6:

kat. br. 40

iznositi u stručnim časopisima ili socijalno intoniranim pripovijetkama (kao primjerice Milka Pogačić) s mnogo empatije, razumijevanja i opravdavanja dječjih postupaka. Učitelj Aleksandar Čavrak u Napretku (1912.) daje 10 malih portreta svojih učenika “kakvih nalazimo u svakoj školi”, među kojima su i siroče “bez oca i matere”, nekoliko siromašnih učenika i jedno “nezakonito dijete”.

kat. br. 123

Mala Kata Mala slabunjava plavojka umilna pogleda. SiroËe je bez oca i matere. Oboje joj je umrlo u suπici. I Kata nosi klicu te bolesti u sebi. SiroËe kao siroËe! Teπko joj je bilo samovati, pa je traæila druπtva; htjela je u πkolu. Doveli je, da je primim, ali πkola prenapunjena, te rekoh: — “Nema mjesta! Mlada je joπ; neka Ëeka do godine!” Kata upiljila u me svoj pogled i pomnjivo sluπala svaku moju rijeË, a kad rekoh: “Nema mjesta!” — oËi joj se povlaËile, ali nije ni trenula, veÊ me s jednakom ozbiljnoπÊu gledala kao da me moli i kori, a Ëinilo se kao da Êe reÊi: “Ta, je li moguÊe, da za mene malu siroticu nema mjesta?” Pomislih na boga i duπu, pa upitah Katu: — “A hoÊeπ li uËiti?” — “HoÊu!” — odgovorila je odluËno ne skidajuÊi s mene pogleda. Tek kad rekoh:

— “Dobro, primit Êu te!” — onda je vrnula pogled na stranu i tiho se nasmijeπila. Bila je sreÊna, πto Êe u πkolu. U πkoli je bila dobra i posluπna. radi kao mravak. Nigda je ne uhvatih u neznanju. Nakon svakoga odgovora upre u me svoj pogled, da vidi, jesam li s njom zadovoljan. Kad je pohvalim, da je odræala zadanu mi rijeË, onda je preko svake mjere zadovoljna. Imade i brata Luku u Ëetvrtom razredu. Slab je, razmjerno slabiji od Kate i znakovi suπice opaæaju se na njemu jaËe. Slabo i uËi, a πto nauËi, to nerado kazuje, ali ne s nemara, veÊ πto je zbog svoje bolesti indisponovan. Kad πtogod ne zna, onda Kata stidljivo obori glavu i kradom skreÊe pogledom k njemu, motreÊi ga kao da mu prigovara: “Brate, brate; ta zaπto ne uËiπ?!”

(»avrak, 1912., str. 326.-327.)

UËenici prvog razreda πkole Druæbe sv. ∆irila i Metoda u Puli, 1909. (kat. br. 49)

Biljeπke iz Imenika Asy’la Udruge hrvatskih uËiteljica, Sekcije “Za naπu djecu” (kat. br. 23)

Besprizorni, zanemareni i zlostavljani dječaci u pripovijetkama Milke Pogačić (Jedan od suvišnih, On i ja, Eugen i Četvrta zapovijed) ne uspijevaju pobijediti nevolje koje su ih snašle i sretno živjeti do kraja života. “Suvišni” Rade, Eugen i Miško (Četvrta zapovijed) završavaju tragično, a “samosvojni” Smolčić (On i ja) umjesto da je ostao svijetla točka njezina školskoga rada ipak je sa 14 godina završio u rukama žandara.

Istina, Ëesto dotuæi æiviti i odæiviti svoj vijek s onim maliπima, a meni je bilo drago æiviti meu najbjednijima, meu djecom, koja prije nego dorastu do πkole, æivu na ulici, a kad ih πkola primi, onda dijele svoj æivot izmeu nje i ulice. Za dom ne bi ni znali, da nije mjesto, u kome jedu i spavaju. Ali ovi su joπ sretni. Ima i bjednijih. Onih, koji ne primaju kruha bez batina, a u noÊi moraju skakati sa svojih leæiπta i bjeæati pred pijanim ocem. Velika veÊina takve djece privikne tome, postaje tvrda i surova, jer bolje ne vidi i ne Ëuje, al gdjekoje se lomi pod teπkim prilikama, dok se ne slomi, a pred nama i moæda samo nama razumljive, odigravaju se tragedije, to potresnije, jer su im junaci — djeca.

(PogaËiÊ, 1905., 55.-56.)

Problem zapuštene djece ponajprije je problem gradova. Siromašne i brojne obitelji u malim i nehigijenskim stanovima, smrt roditelja, alkoholizam, teški materijalni uvjeti, sve veća nužnost rada obaju roditelja, rad djece – sve su to razlozi koji su imali za posljedicu porast broja ugrožene djece. Učitelj Stjepan Širola (1911., 9.) piše: “Tko je samo malo razgledao ulice većih gradova, a dovoljno mu je to i ulicama našega bijeloga Zagreba, opazio je svu silu djece, često odrpane, gole i bose, koja se skiću i šalabazaju gradom bez cilja i svrhe. To su malene skitalice, za koje je ulica – škola svih onih zala, što će ih kasnije – kad odrastu – dovesti u sukob s postojećim društvenim ustanovama, sa zakonom, a napokon u tamnicu. To su nesretna zapuštena djeca, uličari, najveća i najljuća rana naših gradova.”

Svojom pojavom i vanjštinom u ondašnjem su društvu izazivala najčešće odbojnost, katkad samilost, a katkad istodobno i jedno i drugo. Oskudno odjevena, zapuštena izgleda, problematična ponašanja, bivala su sve prisutnija na ulici, u crnim kronikama dnevnoga tiska i konačno u pedagoško-socijalnim raspravama i gradskim skloništima. Ubrzo su dobila supatnike u tisućama ratne siročadi. Pitanje zaštite djece, nažalost, tek tada dobiva širu društvenu potporu, nužno nedovoljnu da se pomogne svima kojima je pomoć bila potrebna.

kat. br. 129

kat. br. 31

Djeca su bila najugroženija populacija u društvu. Unatoč razvoju i modernizaciji društva na svim područjima, broj umrlih u dobi do 14 godina iznosio je u razdoblju od 1906. do 1910. više od 50 posto od ukupnog broja umrlih osoba (Vranješ-Šoljan, 2009., 238.). Tijekom prvih pet godina 20. stoljeća čak je prosječno oko 20 posto živorođene djece umiralo u prvoj godini života, a taj je postotak u pravilu bio nešto veći u gradovima nego u selima – u Zagrebu primjerice 3 posto veći nego u Zagrebačkoj županiji, a u Osijeku (27 posto) čak 7 posto veći nego u Zagrebu (Šilović, 1915a.). Uz to Šilović ističe i veliki broj “nezakonite djece” u Zagrebu. Njih je 1910. bilo 702 od 2477 rođene djece, što iznosi čak 29 posto, a 1911. bilo ih je 571 od ukupno 2409 rođenih, odnosno 24 posto. Većina je takve djece, s obzirom na vladajuće društvene norme i običaje, bila stigmatizirana, bez mogućnosti odrastanja u primjerenoj i poticajnoj okolini, s

ograničenim obrazovnim šansama i prema tome s malim izgledima za uspon na društvenoj ljestvici.

Æivot gdjegod i kakogod 7 Sva ta zapuπtena, zlostavljena i zanemarena djeca æivu “gdjegod” i “kakogod”. Nalazimo ih u sumnjivim skroviπtima velegrada, meu opasnim skitalicama, u puËkim kuhinjama, kod prehrane πkolske djece, pred samostanskim vratima ËekajuÊi na kukavne ostatke, tu i tamo u tuim kuhinjama, gdje im samilost dobaci koji mrπavi zalogaj. »esto si utiπavaju gladni æeludac ukraenom hranom. Kadgod imaju izobilje jela, kadgod niπta, veÊinom malo. ObiËno su napola gladni, a preslabo hranjeni su uvijek. Ali od slabe hrane ne umire se odmah. Blatna, puna gamadi, dronjcima odjevena vrludaju svijetom kojekuda. I tako prolaze godine.

kat. br. 23

(7)

Odlomak iz Ëlanka Vere Tkalec “Pravna zaštita djece” koji je u nastavcima izlazio u DomaÊem ognjištu tijekom 1910. (naslov odlomku dala Š. B.).

(Tkalec, 1910., str. 249.)

kat. br. 138

kat. br. 107

“Kamo da podjem?” zapitao je Milko plaho. “U sirotiπte, deËko! Pa da znaπ, tko sam, kazat Êu ti, da sam ja ravnatelj sirotiπta, gospodin Grbonog, koji Êe te odmah nauËiti, da sluπaπ, kad ti se πto veli.”

LabudiÊ, 1906., 10. 33

(8)

PoËetci organizirane odgojne i socijalne skrbi za siroËad, napuπtenu i zapuπtenu djecu u Hrvatskoj Slijedom povijesnih okolnosti koje su uvjetovale pripadnost hrvatskih zemalja razliËitim dræavnim zajednicama i(li) administrativno-upravnim jedinicama kao i razliËitim kulturnim utjecajima, razvoj skrbi za siroËad, napuπtenu i zapuπtenu djecu imao je, uz neka zajedniËka opÊa obiljeæja, i regionalne specifiËnosti. Taj je razvoj općenito bio pod utjecajem Crkve i njezina socijalnog djelovanja te privatnih humanitarnih zaklada i dobrotvornih društava. Na području Dalmacije – u Zadru (1409.), Dubrovniku (1432.), Hvaru (1579.), Kotoru (1610.), Splitu (1704.) i Šibeniku (1808.) 9 – za

razliku od kontinentalne Hrvatske, osnivaju se nahodišta – institucije za prihvaćanje i zbrinjavanje neželjene novorođenčadi. Najčešće su to bila izvanbračna djeca koja su anonimno ostavljana (izlagana) u obrtaljci 10 smještenoj u otvor uz vrata nahodišta. Osoba koja bi donijela dijete pozvonila bi da dežurna osoba u nahodištu okrene obrtaljku prema ulici i zatim je s ostavljenim djetetom vrati

unutra. Takav se sustav prihvata djece u nahodišta zadržao sve do početka 20. stoljeća. 11 Nahodište je imalo svoje dojilje, a djeca su se najčešće davala u seoske obitelji koje bi ih uz naknadu hranile i odgajale do desete godine, kada su ih mogle posvojiti ili vratiti u nahodište, gdje bi ostajala dok im se ne nađe posao od kojeg će moći živjeti. U dalmatinskim je nahodištima na početku 20. stoljeća bilo oko 1200 djece. Detaljniji podatci o njihovu broju na prijelazu stoljeća prikazani su u tablici 1 (prema: Jelić, 1963., 259.). Broj djece po pojedinom nahodištu odnosi se na svu uzdržavanu djecu – u samom nahodištu i u obiteljima. U tablici 2 prikazani su podatci o mortalitetu nahoda 1898. godine. 12

(9)

Godine osnutka prema: Škarica, 1961. i JeliÊ, 1963. Koristili su se još i nazivi ruota, valjak, kolo, kotaË, busola… Pojam obrtaljka u ovome kontekstu predložio je Dragutin A. ParËiÊ 1869. godine. U njegovu RjeËniku talijansko-slovinskom (hrvatskom) - ovdje korišteno 2. izd. iz 1887., str. 676. - pojam ruota, prevodi se kao “kolo, toËak, tekun; [...]; (ne'monasteri) obrtaljka [...]”. Za taj se pojam odluËila i M. Bertoša (Djeca iz obrtaljke, 2005.)

(10)

Tablica 1. Broj djece u dalmatinskim nahodištima krajem 19. i početkom 20. stoljeća (Jelić, 1963., 259.) God.

Zadar

©ibenik

Split

Dubrovnik

Kotor

Ukupno

1886.

522

231

405

214

116

1518 [1488]

1898.

620

187

323

210

117

1457

1903.

458

167

281

198

100

1204

1906.

579

154

221

159

1199

1910.

277

101

159

115

722

Tablica 2. Mortalitet novoprimljene djece u nahodištima 1898. godine (Jelić, 1963., 259.)

Novoprimljeni

Od toga umrlih

Na odgoju izvan zavoda

Od toga umrlih

Zadar

108

14,8

512

8,4

©ibenik

148

10,1

Split

239

Dubrovnik

23,8

189

Kotor

25,6

Ukupno

295

1162

150

(11)

O dalmatinskim nahodištima više u: Škarica, 1961.; JeliÊ, 1963.; Šupuk, 1978.; MustaÊ, 1985.; Brisky, 2009. U ovome su kontekstu zanimljivi i radovi: Kralj-Brassard, 2011. i 2012. te Kralj-Brassard i PuljizeviÊ, 2013.

(12)

U tablici su preuzeti podatci kako ih navodi JeliÊ (1963., 259.). UoËeni su neki pogrešni izraËuni, a korigirani podatci navedeni su u uglatim zagradama.

23,3 [23,1] 46,9 [46,4]

26,8 [27,1]

11,7 [15,9] 10,6 [11,6] 43,2 16,8 [12,9]

Nahodiπte

kat. br. 10

Nahodišta su se financirala iz javne blagajne, potporama dobrotvornih društava, Crkve i privatnih zaklada. Osnivala su se u srednjem vijeku na prostorima europskoga Mediterana radi sprečavanja čedomorstva. U početku se za njihov rad koristila infrastruktura Crkve, a kasnije i ubožnica, a uz neka su, kao na primjer uz dubrovački Hospital milosrđa krajem 18. stoljeća, bila i rodilišta (Kralj-Brassard i Puljizević, 2013.). Iako se tijekom druge polovine 18. stoljeća nahodišta osnivaju u mnogim gradovima Habsburške Monarhije 13, nema tragova njihova postojanja u kontinentalnoj Hrvatskoj.

(13)

O povijesti nahoda u Austriji s posebnim osvrtom na Iliriju više u: Melzer, 1846. Knjiga sadrži brojne statistiËke podatke o broju nahodišta i nahoda, bolestima, mortalitetu, troškovima uzdržavanja te opÊenito o sustavu skrbi o nahodima. Statistikama su obuhvaÊena i dalmatinska nahodišta u Zadru, Splitu, Dubrovniku i Kotoru. Autor sa žaljenjem konstatira da nije uspio dobiti pouzdane podatke iz Ugarske i njezinih pokrajina. Broj nahoda u Monarhiji (bez Ugarske) udvostruËio se u razdoblju od 1820. do 1840. godine. ProsjeËno ih je u navedenom razdoblju godišnje bilo 49 317, a 1839. godine 59 026. Ukupan broj stanovnika (bez Ugarske) bio je 23 389 000. Najviše je nahoda te godine imao BeË (16 835), a najviši je porast na kraju 20-godišnjeg razdoblja zabilježen u Dalmaciji (Melzer, 1846., 186.-187.).

Zgrada nekadaπnjeg dubrovaËkog nahodiπta u ZlatariÊevoj ulici (kat. br. 143)

Nadbiskupsko sirotiπte u Poæegi (kat. br. 126)

»uvaliπta, sirotiπta, skloniπta… i filantropija u XIX. stoljeÊu

Cuvaj (II, 1910., 167.) navodi prve pokušaje osnivanja institucija za siromašnu djecu rane dobi (hranilišta, čuvališta) u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Riječ je o čuvalištu za malu djecu u Karlovcu koje je 1. svibnja 1842. osnovao učitelj jezika Ernest Budimir Jurjević. Otvorenje su 8. ožujka 1842. najavile i Gajeve Ilirske narodne novine 14, koje su dvije godine poslije (23. ožujka 1844.) najavile i osnivanje hranilišta za nejaku djecu u Zagrebu radi pomoći siromašnim preopterećenim roditeljima, no kako nije bilo dovoljno odaziva “plemenitih čovjekoljuba”, do toga tada ipak nije došlo, kao ni 1845., kada je inicijativom Dragutina Klinggräffa ponovno postalo aktualno pitanje osnivanja čuvališta za malu djecu. Godine 1846. bilo je aktualno i osnivanje zavoda za

čuvanje nejake siromašne djece u Varaždinu, i to sredstvima od 20.000 forinti što ih je za siromašne oporučno ostavio kanonik Matija Megjeri. 15 Karlovački “Kleinkinderbewartanstalt” (zavod za čuvanje male djece), kako je razvidno iz propisanih pravila, 16 nije bio isključivo socijalna ustanova, ali je primao i siromašnu djecu obaju spolova uz predočenje dokaza o siromaštvu koji je izdavala gradska općina.

Vijest u cijelosti glasi: “Iz Karlovca, 2. Oæujka (Mart.) Podignutje hraniliπta za malu i nejaku dêcu, kakova zavedenja posvuda veÊ prekrasnim uspêhom u prostranom našem carstvu obstoje, hvala Bogu i mi veÊ do koi dan izgledamo. — Ovdašnji potvèrdjeni uËitelj jezikah, gospodin JurjeviÊ, dobio je jurve višje dopuštenje, da takovo hranilište za nejaku dêcu zavesti može; mi se nadamo, da Êe ga mêseca Svibnja (Maja) t. g. i otvoriti. Ovaj institut, koji Êe se polag nêkog izvêstnoga i osvêdoËenoga naËina urediti, stoji pod neposrèdnim nadzorništvom našega gradskoga poglavarstva i kralj. gimnazialnoga ravnateljstva, i zato svakako dobar i spasonosan uspêh oËekivati možemo. — Da Bog da samo, da blagomu ovomu zavedenju mnogostruËno i živahno udioništvo u dio padne, za da mu se život i sve krèpËje procvêtanje bolje i bolje osigura” (Ilirske narodne novine, 8 /20/, 8. III. 1842.). (15) Novine horvatsko-slavonsko-dalmatinske, 12 (96), 2. XII. 1846., str. 402. (16) Pravila su objavljena 1. svibnja 1843. na njemaËkome jeziku, dostupna u: Cuvaj, II, 1910., 169.-172. (14)

Briga za siročad bila je do početka 20. stoljeća pretežito u sferi milosrđa. Javne, organizirane državne socijalne skrbi gotovo da nije bilo – ni za djecu bez roditelja ni za zapuštenu i zanemarenu djecu. Od sredine 19. stoljeća inicijativama pojedinih dobrotvora, dobrotvornih društava i crkvenih redova osnivaju se institucije za zbrinjavanje siročadi i brigu o siromašnoj i nezbrinutoj djeci – hranilišta, čuvališta, pjestovališta, sirotišta, skloništa, zakloništa…

kat. br. 54

Osnivanje zavoda za “čuvanje dječice siromašnih roditelja” u Zagrebu ponovno je najavljeno u Narodnim novinama 1853. (br. 22, 28. siječnja), no do toga je konačno došlo 1855., kada je osnovano žensko dobrotvorno društvo “Frauen-Verein” (gospojinsko društvo) u Zagrebu radi pomaganja čuvališta i kada je nadbiskup Juraj Haulik (1788. – 1869.) utemeljio zakladu za podupiranje njegova rada. Zagrebačko pjestovalište, kako se naziva od početka 60-ih godina 19. stoljeća, vodile su sestre milosrdnice sve do 1945. godine. Pjestovalište je bilo “ujedinjeno zabavište, sklonište i obdanište za siromašnu djecu od 3 do 7 godine, dok podju u pučku školu”. 17 Djeca su dobivala ručak i užinu, a za Božić im je darovana nova odjeća i obuća.

se početkom 19. stoljeća, za francuske uprave, osnivaju prve službene ustanove za pomaganje siromašnima čiji se ustroj mijenjao, a 1876. zakonom je predviđeno osnivanje Povjerenstva javne dobrotvornosti u svakom glavnom mjestu općine čije su uzdržavanje zakladama pomagali imućniji građani (Piplović, 2012.).

Više o pjestovaliπtu i djelovanju ZagrebaËkoga gospojinskog društva u: 75-godiπnjica ZagrebaËkog gospojinskog druπtva i njegova pjestovaliπta 1855-1930, 1930. (18) Više o ženskim dobrotvornim društvima u Hrvatskoj u: Benyovsky, 1998. (19) Više u: LonËariÊ, 2001. Za ovu temu važno je istaknuti sljedeÊa društva: Društvo za potporu uboge mladeži puËkih škola (1863.), Društvo za potporu siromašnih uËenika varaždinske gimnazije (1865.), Društvo za potporu siromašne mladeži puËkih škola (1903.) i Odbor varaždinskih gospoa za zaštitu djece iz Hrvatskog primorja, Istre, Dalmacije, Bosne i Hercegovine (1918.; od 1922. Društvo varaždinskih žena za zaštitu djece). (17)

Gospojinska društva osnivala su se širom Hrvatske i Slavonije, a jedna od njihovih glavnih djelatnosti, osobito u početcima, bio je karitativni rad. 18 Istodobno se osnivaju deklarirana dobrotvorna društva koja pomažu siročadi i siromašnoj djeci, najčešće u hrani i odjeći. Najstarija su dobrotvorna društva u Hrvatskoj i Slavoniji Varaždinska dobročinstva složnost (kasnije Varaždinsko dobrotvorno društvo) 19, osnovano 1828., i zagrebačko Društvo čovječnosti 20, osnovano 1846. godine. U Dalmaciji

(20)

Više u: Kolar, 1998.

Tijekom druge polovine 19. stoljeća osnivaju se sirotišta – ustanove za trajni boravak i potpunu skrb o siročadi do njihova osamostaljivanja. Dva su sirotišta u Hrvatskoj i Slavoniji imala status zemaljskih zavoda – Huttler-Kohlhoffer-Monspergerovo sirotište u Osijeku i Sirotište Eduarda baruna Jelačića Bužinskoga na Josipovcu u Zagrebu, oba podignuta na temelju privatnih zaklada kojima je raspolagala Kraljevska zemaljska vlada. Osječki građani Josef Huttler (sredina 18. st. – 1801.), kožar i posjednik, i Johann Kohlhoffer (sredina 18. st. – 1802.), gostioničar i posjednik, te župni namjesnik, isusovac Christian Monsperger (1735. – 1803.) ostavili su svu svoju imovinu za osnivanje zavoda u kojem bi djeca bez roditelja dobivala potpunu skrb. Od početka 19. stoljeća oko 53.000 forinti naraslo je do 1868. na oko 500.000, kada je započela gradnja sirotišta u osječkome Gornjem gradu, a otvoreno je u travnju 1869. godine. Iz zakladnih sredstava izgrađena je i 1874. započela s radom bolnica koja je također nosila ime trojice dobrotvora.

Sirotište je moglo primiti 60 djece. Godine 1882. u sirotištu su ostali samo dječaci, a djevojčice su premještene u pjestovalište sestara milosrdnica, kojima je 1. listopada 1889. predano cijelo sirotište. Djeca su pohađala gradsku javnu školu. U sirotištu su imala mogućnost praktične obuke – dječaci u pojedinim obrtima, djevojčice u ručnome radu. Muška su se djeca po završetku obvezne škole i s navršenih 13 godina najčešće osposobljavala za neki zanat, i to tako što su uz pisani ugovor i otpremninu predavana gospodaru/majstoru. Ona darovitija su, uz dozvolu Kr. zemaljske vlade, mogla pohađati i srednju školu. Djevojčice su ostajale u sirotištu do 15. ili 16. godine, a zatim su išle u službu kao sobarice ili služavke (Školstvo, 1896.). Od 1886. sestre milosrdnice u Osijeku vode i zabavište, a od 1912. i obdanište za školsku, mahom siromašnu, djecu zaposlenih roditelja. Godine 1917. obdanište prerasta u Dječji dom osnovan na inicijativu Društva za zaštitu djece u Osijeku (Vračić i Kovačić, 1998.). Do 1889. sirotištem je upravljao Ivan Nepomuk Hummel, a zatim sve do 1921. časna sestra Ana Rutzky. 21

kat. br. 4

Više o institucionalnoj socijalnoj skrbi za djecu grada Osijeka u: Petrak, 2005. Ovdje se kao godina poËetka rada osjeËkoga sirotišta navodi 1870. godina.

(21)

Po sličnom modelu kao osječko radilo je i zagrebačko sirotište, utemeljeno rješenjem od 17. prosinca 1882. iz viška Zaklade Eduarda baruna Jelačića Bužinskoga za uboge. Otvoreno je 1. listopada 1888. godine. Od početka su brigu o sirotištu vodile sestre milosrdnice. Vlada je za svakoga pitomca plaćala godišnje određenu svotu iz sredstava Zaklade. Krajem 19. stoljeća u sirotištu se nalazilo 60 djece – 40 dječaka i 20 djevojčica. Djevojčice su bile smještene u Vili Sveti Duh. U sklopu sirotišta bila je i pučka škola koju su vodile sestre milosrdnice. Po završetku pučke škole dječaci su usmjeravani u obrt, a djevojčice u služinske poslove (Školstvo, 1896.). Po završetku Prvoga svjetskog rata i nakon uspostave nove države nestale su stare zaklade, pa je skrb za sirotište preuzelo Povjereništvo za socijalnu skrb grada Zagreba (Vračić i Kovačić, 1996., 205.). Zgrada sirotišta pod različitim je imenima tijekom 20. stoljeća služila uglavnom zbrinjavanju djece (kao Gradsko sklonište za djecu, Centralno dječje sabiralište, Dječji dom Josipovac…), a njegovim se sljednikom smatra današnji Dječji dom Zagreb u Nazorovoj 49. Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga skrbile su tijekom druge polovine 19. i u prvim desetljećima 20. stoljeća o čitavom nizu socijalnih ustanova. Godine 1909. Družba sestara milosrdnica kupila je posjed i dvorac Lovrečinu nedaleko od Vrbovca. U skladu s darovnicom markiza de Piennesa od 40.000 kruna kojom je kupljen posjed, trebao se uz samostan otvoriti institut za odgoj i njegu djece bez roditelja, pa je Družba 1909. otvorila u Lovrečini Sirotište Anne Françoise Marquise de Piennes. U samostanu je otvorena i škola, koju je 1912./13. pohađalo 20 djece iz sirotišta. Nakon Prvoga svjetskog rata u Lovrečini je bilo ponajviše ratne siročadi. Skrb nad sirotištem preuzelo je 1918. Povjereništvo za socijalnu

Spomenica u povodu 75. obljetnice ZagrebaËkog gospojinskog druπtva i njegova pjestovaliπta (kat. br. 74)

skrb, a nakon reorganizacije dječjih domova 1921. djeca iz Lovrečine preseljena su u Centralno sabiralište na Josipovcu u Zagrebu (Vračić i Kovačić, 1996.). Milosrdnice su također bile angažirane u zagrebačkome (od 1876.) i požeškome (od 1906.) orfanotrofiju za siromašne đake. Prvi je zavod – poznat kao Nadbiskupsko sirotište u Zagrebu – 1827. osnovao biskup Maksimilijan Vrhovac (1752. – 1827.) dodijelivši mu oporučno dvije svoje kuće u Vlaškoj ulici. Nadbiskupsko sirotište u Požegi osnovao je 1835. biskup Aleksandar Alagović (1760. – 1837.), koji je ostavio dotaciju i za povećanje broja pitomaca u zagrebačkome sirotištu. Oba je sirotišta potpomogao i kardinal Haulik.

kat. br. 26

Djeca pred obnovljenim Pjestovaliπtem, 1930. (kat. br. 79)

U primorskoj Hrvatskoj milosrdnice su također djelovale u nizu ustanova socijalnoga karaktera. U ovome kontekstu spominjemo Gradsko sklonište Braće Branchetti – “Ricovero” u Rijeci, gdje su bile angažirane od 1915. do 1926., Dječje čuvalište u Zadru (1875. – 1923.), Djetište (1891. – 1915.) i Uboški dom (1906. – 1946.) u Šibeniku te Zavod Martinis-Marchi u Splitu (1875. – 1945.) (Vračić i Kovačić, 1998.). Ricovero i Uboški dom primali su i odrasle siromahe i zapuštenu djecu. U Rijeci je inače tijekom 19. stoljeća postojalo nekoliko institucija i udruga koje su skrbile za socijalno ugroženo stanovništvo, a 1876. bilo je aktualno osnivanje Zavoda za zabludjele i napuštene dječake koji bi sklanjao i odgajao siromašnu napuštenu djecu koja su se prepustila skitničkomu životu (Giron, 1996.).

Šibensko Djetište osnovao je 1890. biskup Antun I. J. Fosco (1876. – 1894.) kako bi djeca od najranije dobi mogla dobiti vjerski odgoj. U njega su se primala pretežito djeca siromašnih roditelja u dobi od tri do šest godina. Uzdržavalo se dobrotvornim prinosima, a najveći je dobrotvor bila šibenska općina sa 400 kruna godišnje. 22 Uboški je dom osnovan sredstvima općine, Javne dobrotvornosti, mjesne konferencije sv. Vinka Paulskoga i milodarima

građana. U Pravilniku “Ubožkoga doma” u Šibeniku (1907., 3.) između ostaloga stoji da je cilj ustanove “da siromašnu zapuštenu djecu njeguje, poučava i u zanate uputi”. U dopisu ravnatelja Doma kanonika Grga Tambača učitelju Ivanu Tomašiću 1912. o zbrinjavanju djece piše: “Djeca se primaju u svakoj dobi života, samo ako su sirote ili zanemarena od roditelja. Bilo je slučajeva da su se primila i ona u pelenama te marnim njegovanjem uzrastoše i još živu. Obično se počam od 3e godine naprijed i drže u ‘Ubož. Domu’ sve dok ne počmu sami što dobivati, da mogu živjeti bez tugje pomoći. Kad su doprli na doba te moraju pohagjati školu, šalje ih se i oskrbljuje sa potrebštinam. Imade ih koji pohagjaju Mjestno Djetište (‘Kindergarten’), pučke škole, a jedna djevojčica, ženski gragjansku. Kada navrše pučke škole a odrasli su u godinam, dava ih se na zanat; sada ih imade koji uče stolarski zanat a neki brijački, posjećujući u isto vrijeme i večernju zanatlijsku školu.” U Domu je 1912. bilo osam dječaka i tri djevojčice, najstarije dijete imalo je 14, a najmlađe tri godine. 23

HŠM A 1016, TomašiÊ, Ivan, Pismo Grga TambaËa, 1912. U Arhivskoj zbirci Hrvatskoga školskog muzeja Ëuva se osobni fond Ivana TomašiÊa. (23) HŠM A 1016, TomašiÊ, Ivan, Pismo Grga TambaËa, 1912. (22)

kat. br. 26

Zavod Martinis-Marchi u Splitu kao zaklonište za djecu i starije osobe sagrađen je sredstvima zaklade obitelji Martinis-Marchi kojima je upravljala Javna dobrotvornost. Gradnju je 1864. inicirao Josip De Marchi (1811. – 1895.) – koji inače nije bio u srodstvu s obitelji Martinis-Marchi – a zgrada je sagrađena 1871., kada su u nju primljeni prvi štićenici (Piplović, 2012.). Od 1875. Zavod vode sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga iz Zagreba. Zatekle su u njemu 13 dječaka i 18 djevojčica te pet staraca i šest starica, koji se uskoro iseljavaju, pa u njemu ostaju samo djeca, i to do svoje 16. godine. Godine 1907. razdvajaju se dječaci i djevojčice, koje se sele u novosagrađenu kuću Družbe sestara milosrdnica na Dobrome u Bribirskoj ulici, a dječaci su ostali u kući na Solinskoj cesti i povjereni Družbi sestara služavki maloga Isusa sa sjedištem u Sarajevu (Vračić i Kovačić, 1998.). Dječačko je zaklonište 1914. preseljeno u novu zgradu, u kojoj se danas nalazi Osnovna škola “Manuš” (Reljić, 2012.). Godine 1894. na temelju oporučne ostavštine Josipa De Marchija otvoreno je novo dječje zaklonište u Splitu (Asilo Infantile) za djecu od tri do šest godina (Piplović, 2012.).

Kakvo je stanje glede socijalno-odgojne skrbi za djecu u Splitu bilo 1912. saznajemo iz dopisa Kotarskoga poglavarstva u Splitu (potpis Szilva 24) C. k. namjesništvu u Zadru (na zahtjev zagrebačkoga učitelja Ivana Tomašića radi prikupljanja podataka za knjigu). Prema navedenom, u Splitu je postojao Zavod Martinis-Marchi pod upravom Javne dobrotvornosti koji je funkcionirao kao sirotište, jer su djeca u njemu dobivala punu skrb počevši od šeste godine pa dok ih roditelji ili skrbnici ne uzmu k sebi ili najduže do 18. godine. Zbrinjavao je 70 djece. Primala su se pretežito djeca siromašnih Splićana i Solinjana te katkad ona sa Šolte, Brača ili Hvara. U Zavodu su dobivala i pouku četverogodišnje pučke škole i upućivala se u zanat – dječaci u postolarski, drvodjeljski ili krojački – kod “dotičnih stalno namještenih meštara”, a djevojčice su se nakon upućivanja u kućanstvo namještale kao služavke. Postojala su još dva zakloništa za malu djecu – ono koje je utemeljio pokojni kanonik Manđer pod nadzorom je općine i pod upravom zagrebačkih sestara milosrdnica, a ono koje je utemeljio pokojni De Marchi pod nadzorom je posebnog odbora i pod upravom sestara milosrdnica iz Udina. Primala su djecu od dvije do pet godina “čiji su roditelji prisiljeni ići za

dobitkom, te nisu u stanju preko dana paziti na svoju djecu”. Djeca su odgajana po uzoru na fröbelovske 25 dječje vrtiće. Manđerovo je zaklonište imalo 60, a De Marchijevo 50 djece. 26 U Dubrovniku su postojali Sirotište za žensku mladež i Dječje zaklonište za mušku djecu. Sirotište je osnovano 1833. 27 godine. Vodile su ga sestre Službenice milosrđa. Svrha mu je bila sačuvati od “moralne propasti” žensku djecu koja su ostala bez roditelja i njihove skrbi i nadzora ili čiji roditelji ne ispunjavaju roditeljske dužnosti. Uzdržavanje sirotica plaćala je Javna dobrotvornost, neke privatne osobe, a neke su u njemu boravile besplatno. Pitomice su dobivale pouku po programu pučke škole i posebno u ručnome radu. “Odgoj Sirotica je posve familijaran i smijera poglavito na to, da postanu jednoć dobre žene, kućanice i majke.” 28 Zaklonište za zapuštenu, siromašnu mušku djecu osnovano je 1894. godine. Djeca su dobivala besplatan stan, hranu, odjeću, školske knjige i sve druge potrepštine. Zaklonište je bilo pod nadzorom gradske općine, a njime je besplatno upravljao poseban odbor koji su imenovali predstavnici općine i Javne dobrotvornosti. Uz njihovu financijsku potporu tu su još bili dobrovoljni prilozi, prigodni darovi i ostavštine. U Zakloništu je od 1910. do 1912. bilo prosječno 18 djece. Sve su poslove obavljale sestre Službenice milosrđa, a djecu je u javnu pučku školu pratio “posebni sluga”. 29 Pokušaj utvrđivanja ukupnog broja ustanova za djecu socijalnoga karaktera na početku 20. stoljeća nužno nosi rizik nepotpunosti i nedosljednosti. Najvjerojatnije je rijeË o savjetniku kotarskoga poglavara dr. Szilvi de Szilvasu. (25) Friedrich Fröbel (1782. — 1852.), njemaËki pedagog, utemeljitelj djeËjih vrtiÊa (Kindergarten) kao institucija koje dopunjavaju rani obiteljski odgoj. Godine 1837. osniva prvi djeËji vrtiÊ, a 1838. pojavljuju se specifiËne igraËke za vrtiËku djecu, tzv. Fröbelovi darovi — lopta, kugla, kocka i valjak, poslije obogaÊeni još nekim elementima i oblicima. Igru je smatrao najvišim stupnjem djeËjega razvoja. (26) HŠM A 1016, TomašiÊ, Ivan, Dopis Kotarskog poglavarstva u Splitu, 1912. (27) Godina osnutka navedena je prema navodu u dokumentu iz bilješke 28. No prema nekim izvorima, sirotište za žensku djecu postojalo je u Dubrovniku od 1785. godine. Za francuske je uprave ukinuto te ponovno otvoreno 1829., a od 1935. vode ga sestre Službenice milosra (usp. SimunoviÊ, 2008.). (28) Iz dopisa upraviteljice Sirotišta datiranog 28. 3. 1912. za potrebe knjige I. TomašiÊa. HŠM A 1016, TomašiÊ, Ivan. (29) Iz dopisa tajnika Zakloništa datiranog 22. 2. 1912. za potrebe knjige I. TomašiÊa. HŠM A 1016, TomašiÊ, Ivan. (24)

kat. br. 8

U službenim statistikama dalmatinskoga školstva početkom 20. stoljeća u rubrici Osobiti zavodi navode se 1.) Zavodi za djecu još neobaveznu na pohađanje škole, kojih je školske godine 1904./05. bilo ukupno 10, i to u Dubrovniku (državni dječji vrt uz preparandiju), Splitu (djetište za mušku i žensku djecu, dijelom uzdržavano od općine; privatni dječji vrt i zaklonište s djetištem za mušku i žensku djecu, uzdržavano ostavštinom Josipa De Marchija), Šibeniku (privatno djetište, uzdržavano milodarima) i Zadru (javni dječji vrt; privatni dječji vrt; djetište s hranilištem, uzdržavano iz posebne zaklade i prinosima građana; privatni dječji vrt bez hranilišta, spojen s grkoistočnom privatnom pučkom školom i privatni dječji vrt na Brodarici i u Arbanasima) te 2.) Zavodi za slaboumnu ili zapuštenu djecu, obaveznu na pohađanje škole, kojih je bilo ukupno četiri (i to samo za zapuštenu djecu), u Splitu (zaklonište za mušku i žensku djecu, uzdržavano od Zaklade Martinis-Marchi), Zadru (žensko sirotište spojeno s privatnom pučkom školom) i Dubrovniku (žensko sirotište i zaklonište za mušku djecu). 30

U Hrvatskoj i Slavoniji postojala su sirotišta u Zagrebu i Osijeku te nadbiskupska u Zagrebu i Požegi, a školske godine 1903./04. bila su četiri čuvališta (sva privatna) – u Zagrebu (Pjestovalište), Osijeku, Vinkovcima i Vukovaru. 31 Do početka Prvoga svjetskog rata doći će do pomaka u socijalnoj skrbi za djecu, osobito u Zagrebu 32, pri čemu će važnu ulogu imati Udruga učiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije (o čemu više u poglavlju Za našu djecu!). U mnogim hrvatskim gradovima djeluju brojna dobrotvorna društva koja u svojim programima redovito imaju i skrb za siročad i nezbrinutu djecu. Vrlo razvijena bila je mreža društava za potporu siromašnih učenika koja se osnivaju u većini gimnazija i ostalih srednjih škola. Početkom 20. stoljeća u Hrvatskoj se profiliraju prvi stručnjaci za problematiku skrbi za siročad, nezbrinutu i zapuštenu djecu. Njihovi argumentirani istupi, uz prirodan civilizacijski razvoj i slijeđenje postignuća naprednijih zemalja na tom polju, nedvojbeno su pridonijeli procesu postupnog prelaska iz sfere privatnog, povremenog i prigodnog u sferu javnog, stalnog i sustavnog socijalnog djelovanja. Pitanje socijalne skrbi za djecu postavlja se kao važno nacionalno pitanje i pitanje elementarne humanosti. (30) (31) (32)

Izvještaj, 1906., 38. “StatistiËki podaci”, 1905. Više o tome u: Branica, 2009. 45

Naime ustanove za djecu predškolske dobi – zabavišta (dječji vrtići), hranilišta, čuvališta, djetišta – u svojim su početcima najčešće imale (i) socijalnu komponentu, pa je teško razlučiti u kojim je ustanovama i do kada ona bila dominantna.

Pravnici i uËitelji o zapuštenoj djeci i mladeži

O problemima zapuštene mladeži, i to s pravnoga aspekta, među prvima u Hrvatskoj pišu Stjepan Kranjčić, kraljevski nadzornik zemaljskih kazniona, i pravnik Josip Šilović. Kranjčić je 1893. objavio knjižicu Prisilne radionice i popravionice, čiji je veći dio posvećen prisilnom odgoju mladih. U njoj daje kratak povijesni pregled javne brige za malodobne prijestupnike i stanje na tom polju u europskim zemljama. U Hrvatskoj je još bio na snazi kazneni zakon iz 1852., prema kojem se prijestupi i nedjela djece do 14 godina nisu mogli okarakterizirati kao zločin. Djeca do navršene 10. godine za svoja su kažnjiva djela bila prepuštana “kažnjenu domaćem”, što znači obitelji ili skrbniku, a od ulaska u 11. do navršene 14. godine kažnjavana su prekršajno “zaključanjem u odruženu čuvalištu” maksimalno do šest mjeseci. Iako se još od sredine 19. stoljeća planiralo osnivanje popravionice, tj. zavoda za preodgoj malodobnih prijestupnika, najprije uz lepoglavsku kaznionicu, a zatim i u Zagrebu, do toga još uvijek, kaže Kranjčić, nije došlo unatoč naraslim potrebama. Samo je u Zagrebu primjerice redarstveno osuđeno 1887. – 20, 1888. – 32, 1889. – 49, 1890. – 20 i 1981. – 24 nedoraslih koji bi svi spadali u popravionicu (Kranjčić, 1893., 69.). Šilović se u brošuri Zapuštena i zločinačka mladež također osvrće

na europsko zakonodavstvo i komentira odredbe koje se odnose na “zapuštenu i zločinačku mladež”, detaljnije analizirajući njemačko i austrijsko zakonodavstvo kako bi pronašao put kojim Hrvatska treba poći u suzbijanju mladenačkih delikvenata, čiji je broj u porastu u mnogim državama.

kat. br. 109

kat. br. 96

kat. br. 121

Josip ©iloviÊ (1858. — 1939.)

Aktivno se bavio politikom - do 1918. bio je zapaæeni Ëlan Narodne stranke, zastupnik u Hrvatskome saboru i delegat u Ugarsko-hrvatskome saboru. Od 1929. do 1931. bio je prvi ban Savske banovine u Kraljevini Jugoslaviji. Dugogodiπnji je urednik i suurednik MjeseËnika PravniËkog druπtva u Zagrebu i autor udæbenika Kazneno pravo (1920.). ©iloviÊ je bio jedan od najplodnijih autora pravniËke struke. Problematikom zaπtite i socijalne skrbi djece i mladeæi poËeo se baviti poËetkom 20. stoljeÊa, o Ëemu je objavio nekoliko broπura: Zapuπtena i zloËinaËka mladeæ (1900.),

Karitativni rad za vrijeme rata (1915.), Socijalna skrb za djecu (1915.), Socijalna skrb za porodice i siroËad hrvatskih ratnika (1917.), VanbraËna djeca (1922.) te knjigu Zaπtita djece: sadanje stanje i pogled u buduÊnost (1922.), koja se temelji na referatu πto ga je odræao na II. meunarodnom kongresu za zaπtitu djece, odræanom u lipnju 1921. u Bruxellesu. U knjiæici Uzroci zloËina (1913.) meu ostalim iznosi i podatke o visokoj korelaciji obiteljskih prilika djece i njihova kasnijeg neprihvatljivog ponaπanja. ©iloviÊev humanitarni rad najviπe dolazi do izraæaja tijekom i nakon Prvoga svjetskog rata, kada je zapoËeo veliku akciju spaπavanja gladne i siromaπne djece. Vrhunac akcije bilo je zbrinjavanje oko 20 000 istarske, dalmatinske i bosansko-hercegovaËke djece 1917. i 1918. godine. Jedan je od suosnivaËa Lige za zaπtitu djece (1912.), inicijator i dugogodiπnji predsjednik Narodne zaπtite — saveza dobrotvornih druπtava osnovanog 1920. u Zagrebu.

Pravnik Josip ©iloviÊ roen je u Praputnjaku kraj Bakra 18. rujna 1858. godine. KlasiËnu gimnaziju zavrπio je u Zagrebu 1879. te pravo s doktoratom 1884. godine. Od 1883. do 1894. radio je u sudstvu i pravosudnoj upravi, a zatim do 1924. kao profesor na Pravnome fakultetu.

kat. br. 120

Te su rasprave bile svojevrsna priprema terena za konačno donošenje Zakona o prisilnom uzgoju nedoraslih 1902., kojim je propisano osnivanje popravilišta u Glini. U popravilište su se primali “nedorasli”, koji nisu navršili 14 godina, ako su bez primjerena kućnoga odgoja i ako on, zajedno sa školskim i religioznim odgojem, nije dao rezultate te ako su uz to “počinili djelo, koje je, kad se uzme objektivno, kažnjivo po kaznenom zakonu ili ako su skloni na bezposličenje, na skitanje i prosjačenje te se prema cielom življenju njihovu mora razložito držati, da su zapušteni ili da će biti zapušteni” (Zakon o prisilnom odgoju nedoraslih, 1902., čl. 1.). U popravilištu su ostajali dok se ne poprave ili najduže do navršene 18. godine. Uprava popravilišta bila je dužna pobrinuti se da se pitomci nakon izlaska smjeste u kakvu službu ili namjeste kao šegrti i pomoćnici, a najboljima bi se omogućilo daljnje obrazovanje u strukovnoj školi – obrtnoj, potkivačkoj, gospodarskoj, ratarskoj, vinogradarskoj ili voćarskoj.

U povodu donošenja Zakona o prisilnom uzgoju nedoraslih M. Ettinger u Kršćanskoj školi (1902.) donosi opširan prilog o glinskome popravilištu u kojem govori o zabrinjavajućem porastu broja

“mladih zločinaca” u posljednjem desetljeću 19. stoljeća. Podatci koje iznosi prikazani su u tablici 3. Tablica 3. Broj osuđenika mlađih od 20 godina u posljednjem desetljeću 20. stoljeća

Godina

Ukupno osuenika

Osuenika mlaih od 20 godina

1890.

2553

323

12,6

1891.

2732

373

13,6

1899.

3156

503

15,9

1900.

2832

507

17,8 [17,9]

Navedeni se podatci, iako to autor eksplicitno ne navodi, najvjerojatnije odnose na Hrvatsku i Slavoniju. Možemo to zaključiti i usporedbom s podatcima koje navodi Kranjčić (1893., 68.), samo za veljaču 1893., kada je u samostalnim kaznionicama u Lepoglavi, Mitrovici i Gospiću bilo ukupno 1273

kat. br. 90

Ettinger (1902., 44.) spominje mogućnost osnivanja popravilišta i za djevojčice, o čemu je bilo riječi u saborskoj raspravi, te predlaže da njime upravljaju sestre milosrdnice koje već uspješno vode slične ustanove. Osvrćući se na uhićenje dviju 11-godišnjih djevojčica u Zagrebu zbog krađe, dodaje da će takva “materijala za popravilište” biti sve više. S pozicija kršćanskoga morala, pozivajući se na saborski govor zastupnika V. Popovića 17. prosinca 1901., Ettinger najprije kritizira inteligenciju i građanske obitelji kojima je u prvome planu materijalnost i vanjsko isticanje, a ne dječja duša. Zbog pomanjkanja primjerenog kućnog odgoja stvara se “blazirana mladež”, podložna različitim negativnim pojavama o kojima čita u raznoraznim tiskovinama. Ipak, priznaje da su možda najveći razlozi zapuštenosti mladeži bijeda i siromaštvo. U prilog tomu iznosi podatke iz saborskih govora zastupnika V. Popovića i J. Šilovića prema kojima je primjerice u Švicarskoj, kako je pokazalo jedno istraživanje, od 1283 zločinca iz pet velikih švicarskih kaznionica njih čak 403 (ili 31 posto) postalo siročad prije 15. godine, 308 (24 posto) izgubilo je oca prije 14. godine, a njih

110 bili su nahodi. Većina ih je odrastala u teškim materijalnim prilikama – 88 posto njih bilo je “puka sirotinja” (Ettinger, 1902., str. 20.). Sve su to bili argumenti za usvajanje Zakona o prisilnom uzgoju nedoraslih i jači društveni angažman na tom polju. Pitanja odgoja siročadi, nezbrinute i zapuštene djece bila su tijekom 19. stoljeća na marginama interesa hrvatskih pedagoga. Pedagogija je bila pretežito učiteljska disciplina, pa je razumljivo i njihovo zanimanje za nju kao praktičnu školsku disciplinu. Ne treba zaboraviti da je druga polovina 19. stoljeća i razdoblje njezina teorijskoga utemeljenja u hrvatskim okvirima. U takvim se okolnostima nije ni moglo očekivati više socijalno-pedagoškoga sadržaja od onog što ga nalazimo u prvome svesku Basaričekove Pedagogije (1880., 238.), a riječ je samo o informativnom navođenju zavoda kojima se mogu povjeriti siročad i zanemarena djeca. Prva se smještaju u sirotišta, i to samo u slučaju kada se ne može naći smještaj kod “poštene i valjane obitelji”, a odgojno zanemarena djeca u izbavilišta i popravilišta. Basariček spominje još i zavode za malu djecu – pjestovališta, čuvališta i zabavišta. Neposredan poticaj sustavnijem učiteljskom zanimanju za pitanja zaštite djece dala su dva stručna 49

kažnjenika, od čega je njih 109 ili 8,5 posto bilo mlađe od 20 godina.

kat. br. 89

kongresa – Kongres za istraživanje djece i brigu za mladež, održan u listopadu 1906. u Berlinu, i Prvi austrijski kongres za zaštitu djece, održan u ožujku 1907. u Beču. Zagrebački učitelj Ivan Tomašić, poznat po inovativnom radu u Trnjanskoj pučkoj školi i ferijalnim studijskim putovanjima po europskim zemljama na kojima se zanimao i za njihova iskustva u “opskrbnom uzgoju”, sudjelovao je u radu obaju kongresa. Na berlinskome su ga impresionirali poznati psiholozi Meumann, Stern i Ament, a bečki je slikovito opisao kao zborovanje s javnom sudskom raspravom u kojoj je kao tužitelj nastupilo “diete, koje je propalo krivnjom ljudskoga društva”. 33 Kako se konačno i u Hrvatskoj, odnosno ponajprije u Zagrebu, počelo govoriti o potrebi organizirane zaštite ugrožene djece i mladeži, Tomašić je, zajedno sa Stjepanom Širolom, kao izaslanik gradske općine posjetio nekoliko stranih zavoda za djecu, što je opisao u knjizi Uzgojna skrb za zaštitu i spašavanje djece i mladeži od moralnoga brodoloma (1911.), jednoj od prvih takve tematike u Hrvatskoj. Uvodnu raspravu pod naslovom “Djeca, koja trpe i stradaju” napisao je Stjepan Širola na temelju studije Zapuštenost i podivljanje djece i mladeži (1910.) Waltera Ljubibratića, u to vrijeme (1909. – 1918.) profesora talijanskoga jezika u zadarskoj gimnaziji.

Tomašić je prikazao rad društava, kolonija i zavoda za ugroženu djecu u Americi, Engleskoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj i zemljama Austro-Ugarske Monarhije, zatim rad sudova za mladež u nekim europskim zemljama te naposljetku iznio prijedlog kako da se u Zagrebu organizira cjelokupni “opskrbni uzgoj”. Kompleks socijalno-odgojnih ustanova trebalo bi, predlaže Tomašić, urediti na Sv. Duhu, gdje je grad već bio kupio zemljište i osigurao novac za gradnju ubožnice i uzgojilišta za zaštitu ugrožene djece. Sastojao bi se od pet odjela: za dojenčad i nahode (djeca do dvije godine), sirotišta (za

tjelesno, duševno i moralno zdravu siročad, polusiročad, zlostavljanu, zlorabljenu i ostavljenu djecu od 2 do 14 godina), uzgojilišta (za zaštitu ugrožene i spašavanje zapuštene djece počevši od sedme godine do stupanja u samostalan život), popravilišta (za preodgoj djece i mladeži do stupanja u samostalan život) i ubožnice (za stare nemoćnike). Tomašićev ambiciozan prijedlog nije realiziran, 34 kao ni nakana da objavi novo izdanje knjige u kojem bi više prostora posvetio prilikama u Hrvatskoj. Radi toga je prikupljao informacije o institucijama koje skrbe za djecu, ali do drugog izdanja knjige nije došlo.

(33) (34)

HŠM A 1016, TomašiÊ, Ivan, Autobiografija, 1947., 13. U nedovršene zgrade gradske ubožnice na Sv. Duhu uselila se 1918. Ortopedska bolnica, a 1931. Zakladna bolnica, današnja KliniËka bolnica Sv. Duh (<http://www.daz.hr/ vodic/f-zdravstvo-i-socijalne-ustanove/f1-zdravstveneustanove-i-sluzbe/348-hr-dazg-962-kraljevska-zemaljskaortopedska-bolnica>, posjet 8. travnja 2013.).

kat. br. 80

Antonija Kassowitz Cvijić (1911.) napisala je u Agramer Zeitungu vrlo afirmativan osvrt na Tomašićevu knjigu. Napominje da su mnogi na Tomašića gledali svisoka, kao na čudaka i fantasta koji ondje u svojoj seoskoj školi u Trnju tjera po svome. No on se nije osvrtao ni lijevo ni desno, nego je svojim žarećim entuzijazmom i instinktom za dobru stvar išao naprijed, putovao svijetom i učio od najboljih pedagoga. Tomašićevu knjigu smatra vrijednim djelom koje se bavi gorućim pitanjem društvenoga života i očekuje aktivnu potporu ostvarenju njegovih prijedloga.

izdanje knjige, tiskane u samo 500 primjeraka, nije pomoglo da se stvari pomaknu s mrtve točke, pa kaže: “Zato sam priredio drugo izdanje, znatno povećano novom gradjom i sa potrebnima slikama. 1917. uslied raspisanoga natječaja ponudio sam to jednoj uvaženoj nakladi. Po predlogu jednoga njegova člana ‘pedagoga’ odbor nije prihvatio, pa tako je stvar dočekala i sadašnje izmijenjene prilike.” 35

Sam Tomašić (1919.) prisjetit će se kako ga je, dok je knjiga bila u tisku, jedan policijski činovnik prilikom susreta na ulici ispitivao o knjizi, a razlog je bila anonimna prijava da piše “neko za javni poredak škodljivo djelo”. U Autobiografiji piše da prvo

(35)

HŠM A 1016, TomašiÊ, Ivan, Autobiografija, 1947. (str. 17). U Arhivskoj zbirci Hrvatskoga školskog muzeja (OF TomašiÊ Ivan) Ëuvaju se dopisi/odgovori o institucijama djeËje skrbi na TomašiÊev upit iz studenoga 1911. kojim je tražio podatke za drugo izdanje knjige. Odgovori su stigli 1912. iz Dubrovnika, Splita i Šibenika.

kat. br. 38

kat. br. 118

Ivan TomaπiÊ (1868. — 1956.)

Ivan TomaπiÊ, uËitelj, πkolski nadzornik, pedagoπki i djeËji pisac, uËiteljski sin i otac uËitelja Ljudevita TomaπiÊa, roen je 1868. u Seocu kraj Nove Kapele u Slavoniji. Nakon zavrπene uËiteljske πkole u Petrinji (1888.) godinu dana radi kao uËitelj u PoreËu kraj Kutjeva, zatim dvije godine u Lipiku te potom u Zagrebu, od 1893. u djeËaËkoj puËkoj πkoli u Samostanskoj ulici, zatim 1898. u kaptolskoj, a od rujna 1899. pa do umirovljenja 1922. uËitelj je i upravitelj u novoosnovanoj puËkoj πkoli u zagrebaËkome Trnju. Kao trnjanski uËitelj TomaπiÊ je doæivio mnoge lijepe trenutke u radu, ali je zbog svojih reformskih pedagoπkih stremljenja koja je nastojao provoditi u praksi Ëesto nailazio na osudu i nerazumijevanje. Nova πkola u Trnju nije bila privlaËno mjesto zagrebaËkim uËiteljima. TomaπiÊ se takoer opirao premjeπtaju, ali je na kraju popustio. Gradska je vlast bila blagonaklona prema njegovim pedagoπkim inovacijama i on je tu Ëinjenicu maksimalno iskoristio te trnjansku πkolu pretvorio u prvu reformnu πkolu u Hrvatskoj. Kao i mnogi uËitelji toga doba, vrlo je rano pokazao zanimanje za knjiæevni rad — beletristiËki i pedagoπki. Prvu je pjesmu objavio joπ kao petrinjski ak 1886. u Zvonimiru, almanahu

hrvatske omladine. Pjesme i beletristiËke crtice te knjiæice za mladeæ objavljivao je do poËetka 20. stoljeÊa. Njegov je pedagoπki opus skroman — samo dvije knjige i jedna broπura. Za tisak je priredio i napisao teorijski uvod za knjigu GimnastiËke igre: vjeæbe za gimnastiku djetinjega tijela i duha (1896.). Predavanje “Æeliπ li sreÊu narodu svome, a ti mu probudi interes za jaËalaËku igru” koje je odræao na glavnoj skupπtini UËiteljskoga druπtva za grad Zagreb i okolicu 1896. objavljeno je u Napretku i kao poseban otisak. Knjiga Uzgojna skrb za zaπtitu i spaπavanje djece i mladeæi od moralnoga brodoloma (1911.) rezultat je struËnog putovanja na koje su TomaπiÊ i Stjepan ©irola bili poslani sa zadatkom da istraæe kako je taj problem rijeπen u stranim zemljama. TomaπiÊ je inaËe bio poznat po svojim struËnim putovanjima u inozemstvo. Poduzimao ih je najËeπÊe o vlastitome troπku, vjerujuÊi da je to ulog u buduÊnost, no planirana knjiga o pedagoπkim iskustvima koja je ondje stekao nikada nije izaπla. Svoje je putne uspomene objavio tek 1922. u Hrvatskome uËitelju, koji je osnovao i ureivao od 1921. do 1925. i u kojem Êe publicirati zanimljive radove iz teorije i prakse reformne pedagogije.

Privatna darežljivost, smatra, više šteti nego što koristi rješavanju problema, i zbog motiva darovatelja i zbog problematične odnosno nesvrhovite raspodjele prikupljenih sredstava. S nevoljnom se djecom često manipulira, a brojne zabave, plesovi, koncerti i razne druge priredbe u dobrotvorne svrhe nisu ništa doli “socijalna parada, od koje imaju korist nevrijedni roditelji, dočim ostaje ista bijeda nevoljne njihove djece” (Ljubibratić, 1910., 9.). Koga uistinu zanima ta hrpa “malenih uličara, gnjusnih skitača bez kuće i kućišta, bez roditeljskog milovanja, koji bezbožno psuju, puše otpatke, što po ulicama pobiru, a jedu, ako im pođe za rukom kojoj prodavačici na trgu štogod ukrasti ili oteti komad kruha onom mališu, koji ide u školu noseći u ruci svoj zajutrak”, pita se dalje Ljubibratić i (samo)kritički odgovara da su u školi mnogo važnija pitanja poput onih je li Ovidijev nos bio tako velik da su ga stoga zvali Nosonja, je li Neron pjevao ili plakao kad je Rim gorio i slično (Ljubibratić, 1910., 9.). Opisujući čitav spektar problematičnog ponašanja zapuštene djece i uzroka koji su do toga doveli, Ljubibratić zahtijeva od vlade da poduzme mjere koje bi dovele do suzbijanja te raširene pojave. Svakoj bi državi trebalo biti u interesu – moralnom i materijalnom – da se brine o svojim građanima, pa stoga predlaže niz preventivnih mjera kao što su zabrana prodavanja duhana i alkoholnih pića djeci, zabrana vlasnicima javnih lokala – birtija, gostionica, krčmi – da primaju djecu i mladež, zabrana davanja djeci i mladeži knjiga koje štetno djeluju na ćudoredne, moralne i religijske temelje društva i obitelji, prijava javnim organima onih koji strašno psuju i kunu, točno određivanje dobi od koje se djeca mogu upotrijebiti za neki rad, odnosno zabraniti da djeca po

ulicama prodaju razglednice, novine i cvijeće. No i dalje bi ostao neriješen najvažniji uzrok zanemarivanja djece – loše obiteljske prilike i ono što je dovelo do njih, a što je najvećim dijelom uzrok problema. Ako roditelji ne ispunjavaju svoja prava i dužnosti prema djeci, trebala bi intervenirati sudbena vlast u svome tutorskom svojstvu i odrediti djeci skrbnika, jer “dijete prepušteno samo sebi bez nadzora postaje žrtvom ulice, drug opakih nevaljalaca, skitača i prosjaka, lupeža i javnih bludnica, napokon i sam zločinac” (Ljubibratić, 1910., 57.). Konačno, država bi trebala osigurati institucije za smještaj djece kojoj je potreban neprekidni nadzor. S njima bi radili pedagoški naobraženi i iskusni učitelji. Kada je o školi riječ, Ljubibratić (1910., 61.) predlaže da se radi mogućeg lošeg utjecaja na ostalu djecu svi oni “koji ne pokazuju ni sposobnosti ni volje za nauk, koji su oporne, prkosne, drzovite ćudi” smjeste u poseban razred pod vodstvom iskusnijih učitelja “koji će uz očinsku ustrpljivost pokazati i doličnu strogost, da slomiju i najopornije ćudi”. Nadalje smatra da bi uz svaku pučku školu trebao biti dječji vrtić za djecu u dobi od tri do šest godina, a škole bi također trebale imale prostor za boravak djece nakon završetka nastave.

kat. br. 122 53

Ljubibratić u svojoj knjižici analizira uzroke i vrste zapuštenosti te predlaže mjere njezina suzbijanja i prevencije. Ondje gdje zakaže roditeljski dom treba intervenirati država – zaštitom djece od pogubnih utjecaja alkohola, duhana, neprimjerene literature, skitnje, prosjačenja, teškog rada… ili prisilnim odgojem u institucijama. Osvrćući se na bečki kongres o zaštiti djece, Ljubibratić (1910., 63.) spominje izvještaj sudskoga savjetnika Frana Rubellija iz Zadra koji ističe da u Dalmaciji nema nikakva zavoda za zapuštenu djecu, a Ljubibratić dodaje da se u tom pogledu ni u sljedeće tri godine nije ništa učinilo.

Ni Tomašićev ni Ljubibratićev prijedlog, očekivano, nisu izazvali promptne reakcije mjerodavnih, ali su njihova teorijska promišljanja važna zbog upozoravanja na problem zapuštene i ugrožene djece, osobito stoga što ga vide ne samo kao socijalni nego i kao pedagoški problem. Oni traže njegovo sustavno rješavanje prevencijom i institucionalnom skrbi. Tomašić, pučki učitelj u zagrebačkome predgrađu i već dokazan pobornik pedagogije koja polazi od djeteta, svoju knjigu posvećuje gradu Zagrebu, uvjeren da će se konačno u njemu osnovati moderno dječje odgojilište koje bi bilo temelj daljnjega “opskrbnog uzgoja”. Ljubibratić, profesor talijanskoga jezika u dubrovačkoj (1902. – 1909.) i zadarskoj (1909. – 1918.) gimnaziji, pretpostavlja da će “pozvani faktori”, ako i pročitaju njegovu studiju, reći da za to nema novaca te dodaje da ih neće ni biti dok se “milostiva vlada” bude više brinula za tamnice i lupeže i razbojnike u njima nego za odgojne zavode i zapuštenu mladež. Senzibilitet za dijete i njegove probleme koji su “riječju i djelom” početkom 20. stoljeća pokazale hrvatske učiteljice nije bio tek prolazna intelektualna moda ili prigodno milosrđe, nego istinsko nastojanje da se teorijskim i praktičnim radom napokon naprave vidljivi pomaci na pedagoško-socijalnome polju. U tim su nastojanjima primjetne

refleksije europskih reformno-pedagoških ideja i gibanja, diskretne i prilagođene prostoru i vremenu. Časopis Domaće ognjište 36, koji se obično definira kao prvi hrvatski obiteljski i ženski časopis, znatan je prostor posvećivao socijalnoj skrbi, pravima i zaštiti siročadi i zapuštene djece. Već u prvome godištu Katarina Fritz (1901.) zalaže se za osnivanje djevojačkoga sirotišta. Milka Pogačić (1904., str. 79.), inspirirana idejama Ellen Key, piše o pravima djeteta u novom stoljeću koje “dovikuje”: “Kad ste djetetu dali život, dajte mu i radosti za život.” U zaštiti djece učiteljicama se serijom napisa pridružio i zagrebački liječnik Žiga Švarc (1908.). Vera Tkalec (1910., str. 71.) bavi se pravnom zaštitom djece i kritički se osvrće na roditeljsku odgovornost u slučajevima zlostavljane i zanemarene djece te primjećuje da “kod nas nema organizacije, koja bi mogla oduzeti malene njihovim izrođenim roditeljima i uzgajati ih za korisne članove društva u zdravim okolnostima”. Nadalje Tkalec (1911a., 1911b.) piše o socijalnoj brizi kao jedinom pravom putu do valjanog korisnog dobrotvorstva te o “djeci pred sudom” prema istoimenoj knjizi Wilhelmine Mohr. Njezin je stil angažiran, poetičan (ne i patetičan) i duhovit, što osobito dolazi do izražaja u članku “Bijedna djeca” (Tkalec, 1914.), u kojem niže portrete i sudbine djece iz Kolijevke Franje Josipa I. u Zagrebu kojoj je bila predstojnicom. Pedagoški časopisi s kraja 19. i početka 20. stoljeća najčešće su se bavili općim pedagoškim te didaktičko-metodičkim i staleškim pitanjima, a tek bi se povremeno pojavio pokoji članak o problematici siročadi i zapuštene djece. Tako zadarska Zora (1886., br. 3, str. 18.-19.) donosi članak “Škola štitnica” u kojem anonimni autor piše o problemu zapuštene i skitajuće djece i osnivanju posebnih škola (u Americi i Belgiji) – sa stanovima, radionicama, vrtovima – u koje bi se smještala

(36)

Milka PogaËiÊ, 1912. (kat. br. 44)

DomaÊe ognjiπte. List za porodicu izlazi u Zagrebu od 1900. do 1914. u nakladi Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora i Udruge uËiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije (od 1907.). Prvo godište izlazi pod naslovom Na domaÊem ognjiπtu, a uredile su ga uËiteljice Marija Jambrišak i Jagoda Truhelka. Ostala godišta ureivala je Milka PogaËiÊ.

kat. br. 93

kat. br. 95

zapuštena djeca. Takvu ustanovu naziva “škola štitnica” i smatra je boljim rješenjem od popravne škole ili popravljaonice. U splitskome Učiteljskom glasu N. Kirinčić (1901.) piše o maloljetničkim zločincima i roditeljskoj odgovornosti oslanjajući se na članak Thomasa Holmsa u engleskome časopisu The Contemporary Review.

Najpoznatiji pedagoški časopis – Napredak – prenosi predavanje učiteljice Marije Jambrišak “O uzgoju zapuštene i izkvarene djece” održano na skupštini Učiteljskoga društva za grad Zagreb i okolicu. Jambrišak se zalaže za osnivanje popravilnica, ne kaznionica, “za izkvarenu čeljad”, a za siročad, umjesto u sirotištu, predlaže odgoj u “čestitoj obitelji” te apelira na skladnu suradnju škole i doma. U raspravi koja je na skupštini uslijedila nakon predavanja usvojene su dvije rezolucije koje je predložila Jambrišak (1887., str. 150.-151.):

1. Škola i dom treba da u suglasju i istim marom vrše uzgojnu zadaću oko mladeži i neka nastoje, da ju odvraćaju od opaka drugovanja i od pogubnih upliva sablaznivih primjera. Isto tako neka i

svjetovno i duhovno poglavarstvo nastoji da zapriječuje česte javni sablazni, kojimi se mladenačka duša truje. 2. Djeca, koju roditelji zbog siromaštva ili neukosti svoje ne umiju valjano uzgajati, neka se smjeste bud na državne, bud na obćinske troškove kod čestitih obitelji. Prihvaćen je prijedlog Stjepana Basaričeka prema kojem se drugoj rezoluciji dodaje rečenica: “Neka se u gradu Zagrebu za onu djecu, koja su tako pokvarena, da se moraju izključiti iz redovitih škola, osnuju posebne dvije škole i to svaka s jednom učit. osobom, naime jedna za žensku, a jedna za mužku djecu.” Nadalje su rezolucije Marije Jambrišak dopunjene sljedećim (“Skupština…”, 1887., str. 140.141.): 1. Trebalo bi stvoriti više 2 razreda pučke škole, koje bi mogli polaziti oni, koji su svršili pučku školu (zapravo se predlaže proširenje četverogodišnje pučke škole, koja se smatrala nedovoljnom, osobito za gradsku populaciju, nap. Š. B.)

Johann Heinrich Pestalozzi (1746. - 1827.), πvicarski pedagog, utemeljitelj moderne socijalne pedagogije i "otac siroËadi" (kat. br. 39)

provodi. U istome broju Napretka Davorin Trstenjak (1908.) piše o uzgajalištu “za zanemarenu i iskvarenu djecu” u austrijskome Egenburgu, gdje se tijekom 10 godina “popravilo” 86 posto štićenika.

3. Za javljanje izostanaka od škole roditeljem valjalo bi da se prirede posebne tiskanice.

Socijalno-pedagoške teme općenito su se skromno obrađivale u hrvatskoj pedagoškoj periodici. U njima se, kao zanimljivosti iz svijeta, iznose primjeri institucija koje skrbe za zapuštenu i zanemarenu djecu, uz redovite napomene autora da bi takve ustanove trebale postojati i na hrvatskim prostorima. Također je zamjetna pojava ambivalentnog odnosa prema zapuštenoj i zanemarenoj djeci. Prijezir i odbojnost miješaju se sa sažaljenjem i milosrdnošću. Pozivi i prijedlozi za spašavanje i zbrinjavanje siročadi i zanemarene djece obrazlagani su ponajprije s pozicija socijalnoga utilitarizma. Korist koju će društvo imati od spašavanja siročadi i zapuštene djece isticana je mnogo više od njihove osobne dobrobiti.

4. One, koji izostaju, trebalo bi da učitelj može odmah prijaviti poglavarstvu, te da ovo odmah na red pozove dotične roditelje. 5. Obrtna oblast neka svom sdušnošću nastoji štititi šegrte proti prestrogom ili nepravednom postupku majstora proti šegrtom. Učiteljska su nastojanja ponajprije bila inspirirana školskim (ne)prilikama i problemima koje su uočavali u svakodnevnome radu s djecom te pedagoškom literaturom koju su čitali. Učitelj Josip Klobučar (1908.) u Napretku obrađuje temu “Filantropizam u uzgoju”, pri čemu se bavi filantropizmom kao pedagoškim pokretom nastalim u Njemačkoj u drugoj polovini 18. stoljeća, ali i filantropskim odgojem u duhu Pestalozzija te ustanovama u kojima se on

2. Shodno bi bilo, da se ustroje skloništa i igrališta, gdje bi mogli učenici naći izvan škol. vremena sklonište i koristonosno zanimanje pod uredjenim nadzorom.

kat. br. 41

Marija Jambriπak (1847. - 1937.) æenskim uËiteljskim πkolama. Potonjim zahtjevom kao da je predvidjela vlastitu profesionalnu buduÊnost. Naime odmah nakon njezina nastupa na Skupπtini priËao joj je uvaæeni gost Friedrich Dittes, ravnatelj beËkoga Pädagogiuma, i predloæio daljnju izobrazbu u svom uglednom zavodu u koji su do tada imali pristup samo uËitelji. ZahvaljujuÊi novËanoj potpori biskupa Strossmayera te poslije i stipendiji Kraljevske zemaljske vlade, iz BeËa se, nakon tri godine, vratila osposobljena za uËiteljicu u viπim puËkim πkolama. Od 1875. radila je kao uËiteljica u Viπoj puËkoj djevojaËkoj πkoli u Zagrebu, a od 1892. do umirovljenja 1912. u zagrebaËkome æenskom liceju. Umrla je u Zagrebu 23. sijeËnja 1937. godine.

Godine 1871. aktivno sudjeluje na Prvoj opÊoj hrvatskoj uËiteljskoj skupπtini u Zagrebu i zalaæe se za jednake plaÊe uËiteljica i uËitelja te za dodjeljivanje stipendija sposobnijim uËiteljicama i omoguÊavanje njihova zapoπljavanja u graanskim i

NajveÊi dio svoga uËiteljskoga radnog vijeka Marija Jambriπak provela je pouËavajuÊi æensku mladeæ. I najveÊi broj njezinih pedagoπkih tekstova posveÊen je pitanju “naobrazbe æenskog spola”.

Marija Jambriπak roena je 5. rujna 1847. u Karlovcu kao sedmo i posljednje dijete Ivana i Katarine Jambriπak. Kad joj je bilo πest godina, obitelj se preselila u Zagreb. Niæu je puËku πkolu pohaala “u onoj staroj kuÊi tik do Kamenitih vrata”. Kako je joπ bila premlada za uËiteljsku πkolu, majka ju je upisala ponovno u Ëetvrti razred niæe puËke πkole, ali u samostanu sestara milosrdnica, gdje Êe zavrπiti i æensku preparandiju. ©esnaestogodiπnja uËiteljica bila je premlada za samostalan uËiteljski rad, pa je πkolsku godinu 1864./65. provela na praksi u πkoli koju su vodile urπulinke u Varaædinu. Godine 1865. poloæila je uËiteljski ispit, a dvije godine poslije dobila je i prvo samostalno uËiteljsko mjesto u puËkoj πkoli u Krapini.

kat. br. 42

Marija Jambriπak aktivna je u æenskim udrugama koje se osnivaju poËetkom 20. stoljeÊa - Gospojinskom klubu, Gospojinskoj zadruzi za obrazovanje i zaradu æenskinja u Hrvatskoj i Slavoniji odnosno Zemaljskoj gospojinskoj udruzi. Jedna od prvih akcija Udruge bilo je prikupljanje sredstava

za spomenik tragiËno preminuloj kraljici Elizabeti. Meutim novac je, zalaganjem Marije Jambriπak, umjesto za kameni spomenik upotrijebljen za osnivanje djevojaËkoga internata u kojem Êe biti devet besplatnih mjesta za πkolovanje siromaπnih djevojaka, iz svake æupanije po jedna te jedna iz Zagreba. Internat je otvoren 1. rujna 1900. u OpatiËkoj ulici, gdje se danas nalazi UËeniËki dom Marije Jambriπak. Iz Gospojinskoga kluba, Ëijom je tajnicom Marija Jambriπak bila 18 godina, potekle su inicijative za osnivanje “Doma za ËinovniËke udovice i siroËad”, podizanje spomenika biskupu Strossmayeru i osnivanje “Lige za zaπtitu djece”. U Spomenici o osamdesetgodiπnjici roenja Marije Jambriπakove (1927., 38.) njezina uËenica Ivana BrliÊ-MaæuraniÊ napisala je: “Ti si mi poletom svoje misli pokazala put daleko u neizmjernost. Ti si me privela reËenici, koja svijet obuhvaÊa.” 59

Vaænije pedagoπke radove objavila je u Napretku tijekom posljednja dva desetljeÊa 19. stoljeÊa: “Viπa πkolska naobrazba korisna je æeni u svakoj prilici æivota” (1883.), “O namjeπÊivanju uËiteljica na djeËaËkim puËkim πkolama” (1886.), “Majke! Domovina vas gleda!” (1891.), “Kako valja udesiti æenski uzgoj, da πto korisniji bude po naπ obiteljski æivot” (1892.) i “Æena nekoÊ i sada” (1897.). Raznim se prilozima javljala i u Vijencu, Lipi, DomaÊem ognjiπtu te Ëasopisima za djecu i mladeæ Smilju i Pobratimu. Zajedno s Jagodom Truhelkom bila je prva urednica Ëasopisa Na domaÊem ognjiπtu (kasnije DomaÊe ognjiπte). Godine 1895. objavila je knjigu O pristojnom vladanju.

Za našu djecu! Učiteljice i učitelji aktivni su tijekom druge polovine 19. stoljeća u brojnim dobrotvornim društvima. Prva učiteljska udruga, Učiteljska zadruga (1865.), bila je također karitativnog karaktera i imala je za cilj potporu učiteljske siročadi, a učitelji ponosno ističu da je nakon Društva čovječnosti 37 Učiteljska zadruga najstarija udruga te vrste na slavenskome jugu (Izvještaj, 1886.). U humanitarnome društvu Dobrotvor, osnovanom 1877. na inicijativu Đure Stjepana Deželića radi odijevanja i podupiranja siromašne djece zagrebačkih pučkih škola, tajničke su poslove u pravilu obavljali učitelji – Đuro Kuten, Andrija Hajdenjak, Franjo Bartuš, Stjepan Širola. Pročelnice Gospojinskoga odbora društva bile su redom učiteljice – Draginja Savić, Klotilda Cvetišić, Malvina Holjac. Revni Franjo Bartuš u korist Dobrotvora pokreće 1895. istoimeni dječji časopis, a 1896. i Omladinsku knjižnicu.

Društvo je organiziralo humanitarne priredbe i koncerte. Godine 1901. u organizaciji učiteljice Milke Pogačić, kojoj je “umjetnički pomagač” bio slikar i profesor Bela Csikos, kao nešto novo priređen je Nikolinjski koncert, javna priredba omladine za djecu i odrasle u korist sirotinje (Širola, B., 1927.). Učitelji(ce) marno surađuju i obavljaju važne

funkcije u Društvu za prehranu školske mladeži pučkih škola grada Zagreba, osnovanom 1891. godine. Prvi tajnik bio je učitelj Josip Klobučar, od 1894. poslovođa je Josip Medved, a vrlo je aktivna bila Marija Jambrišak. U 10 godina postojanja siromašnoj školskoj djeci podijeljeno je 328 997 obroka (Cuvaj, XI, 1913., 94.). U Društvu za prehranu, među ostalim i na poticaj Marije Jambrišak, podržana je 1911. ideja o osnivanju Lige za zaštitu djece. Posao je povjeren Josipu Šiloviću i pravila Lige odobrena su 1912., ali je njezin rad najviše došao do izražaja tijekom Prvoga svjetskog rata, pri čemu su važnu ulogu imali učitelji kao povjerenici na terenu. 38 Kako se u samo nekoliko godina može mnogo napraviti za djecu pokazala je Udruga učiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije. Udruga je osnovana 1904. kao sljednica Kluba učiteljica koji je u okviru Čitaonice Hrvatskoga učiteljskog doma postojao od 1900. godine.

(37)

(38)

Godine 1846. osnovano je pri židovskoj opÊini dobrotvorno društvo Humanitätsverein odnosno Društvo ËovjeËnosti, koje je djelovalo sve do 1947. godine. Više o radu Lige u: Kolar, 2008.

kat. br. 106

kat. br. 98

Za predsjednicu je izabrana Milka Pogačić, potpredsjednica je bila Katarina Plemić, tajnica Hermina Kürschner, a blagajnica Anka Tkalec. Predsjedničin prvi prijedlog da preuzmu brigu o sirotoj djeci za čije uzdržavanje plaća grad, “a koja u svakakvim rukama i prilikama duševno i tjelesno propadaju” (Domaće ognjište, 1912., br. 9, str. 280.), nije bio prihvaćen. Prvih godina postojanja Udruga učiteljica bavila se pretežito staleškim pitanjima i održavanjem časopisa Domaće ognjište. Povremeno bi priređivala zabavne večeri i dobrotvorne priredbe u korist humanitarnoga društva Dobrotvor, organizirala predavanja i slično.

potrebne njege, niti joj mogu pribaviti boravak na moru, kupeljima ili u gorama, makar da je to za zdravlje te djece neophodno nužno; d) djeca, prema kojoj skrbnici ne vrše svoje dužnosti; e) djeca, koju roditelji zlostavljaju; f ) djeca, koja živu u takvim okolnostima, da moraju gledeći zao primjer svojih starijih biti demoralizovana; g) djeca, koja su se pokazala moralno defektna; h) djeca, koja su radi kakova prekršaja došla pod kazneni zakon; i) djeca slaboumna.

Na 4. glavnoj skupštini, održanoj 24. kolovoza 1907., podržan je prijedlog M. Pogačić da Udruga svoj rad proširi i na socijalno polje, pa je 10. veljače 1908. osnovana Sekcija “Za našu djecu” radi pružanja materijalne i moralne pomoći djeci kojoj je takva pomoć potrebna, a to su (Kalendar, 1910., 29.):

Sekcija je provela niz akcija koje su obogatile do tada prilično “pusto polje socijalne ženske djelatnosti”. Cilj, ali i rezultati bili su mnogo veći od prigodnog blagdanskoga darivanja sirote djece, kako su to radila različita gospojinska društva.

a) siročad bez oca i majke, bez imetka, bez rođaka, koji bi mogli za nju skrbiti; b) sirota djeca, koju roditelji zbog velikoga siromaštva ne mogu valjano ni hraniti ni njegovati; c) boležljiva djeca, kojoj roditelji ne mogu pružiti

Portret Milke PogaËiÊ Gabrijel JurkiÊ (kat. br. 68)

Djeca pri objedu u Skloniπtu Udruge uËiteljica u Zagrebu (kat. br. 82)

Milka PogaËiÊ (1860. — 1936.) — Ljubav i rad Ima Ëasa, u kojima æelim poËinuti, a poËiva se vele najljepπe, kad Bog pozove umornu duπu u svoj raj. Bit Êe i to - al da me tada tamo u raju zapitaju, bi li se htjela vratiti na zemlju, pa da je duπi slobodno stavljati uvjete, rekla bih: da, pusti me, Boæe, ako dozvoliπ, da budem ono, πto sam bila — uËiteljica!

Ovim rijeËima poËinje »etvrta zapovijed, jedna od pet pripovijedaka Milke PogaËiÊ objavljenih u knjizi Iz mojega svijeta 1905. godine. A njezin su svijet bila djeca, puËkoπkolci gladni kruha i ljubavi, zapuπteni, zapostavljeni ili ostavljeni, junaci pravih æivotnih drama kojima je svakodnevno svjedoËila kao njihova uËiteljica i dobroËiniteljica. Milka PogaËiÊ jedna je od najpoznatijih hrvatskih uËiteljica s kraja 19. i poËetka 20. stoljeÊa. Roena je 10. veljaËe 1860. u Zagrebu, gdje je 1880. zavrπila æensku preparandiju. Iste godine postaje namjesnom uËiteljicom u zagrebaËkoj IliËkoj puËkoj πkoli. Prve godine uËiteljske sluæbe bitno su odredile njezin daljnji pedagoπki razvoj.

“Da je Milka PogaËiÊ doπla na koju elitnu gradsku vjeæbaonicu, u kojoj se redovito susreÊu samo gospodska djeca, zacijelo ne bi se u nje izgradila ni njena nastavniËka visina, ni socijalni pogled, niti ËovjeËansko razumijevanje za ljudsko stradanje i patnje”, napisala je Zdenka Smrekar u Ëasopisu Naπa æena 1936. godine. UËiteljstvo je za Milku PogaËiÊ, kao i za Ëitav niz hrvatskih uËiteljica i uËitelja druge polovine 19. stoljeÊa, bilo poziv, a ne sluæba. Upravo su zato i pomicali granice i nadilazili zadane im okvire. O radu s “problematiËnom” djecom na periferiji Zagreba malo je toga mogla nauËiti u uËiteljskoj πkoli. U mnogim se situacijama oslanjala na neku svoju intuitivnu pedagogiju, o Ëemu svjedoËi u poznatoj pedagoπkoj pripovijesti On i ja: “Gotovo uzbueno idem u πkolu, osjeÊam, da me Ëeka odluËna borba, pa prizivljem u pomoÊ svu pedagoπku mudrost. Ah πto je ta mudrost sa svojim mrtvim zakonima upravljenim na opÊenitost, kad

Briga za djecu kojoj je potrebna pomoÊ nije zavrπavala napuπtanjem πkolske zgrade niti je bila samo zahvalan knjiæevni motiv. Dokaz tomu brojne su akcije i institucije za djecu koje su nastale u

okviru djelovanja Sekcije “Za naπu djecu”, osnovane u okrilju Udruge uËiteljica. Socijalni angaæman Milke PogaËiÊ nastavlja se tijekom i nakon Prvoga svjetskog rata kroz voenje kuhinje bolnice Crvenoga kriæa te aktivnosti u Ratnom kumstvu odnosno Materinstvu, udrugama koje su skrbile za siromaπne i ugroæene obitelji. Druga faza njezina prosvjetnoga djelovanja odnosi se na rad u Viπoj djevojaËkoj πkoli u Zagrebu, od 1901. kao uËiteljica, a nakon izgradnje nove zgrade 1909. u DraπkoviÊevoj ulici i ravnateljica. Milka PogaËiÊ bila je i knjiæevnica. Svoje prve knjiæevne radove poËela je objavljivati u Vijencu. Uz pjesme, njezin knjiæevni opus sadræi pripovijetke, novele, romane i humoreske. Bila je dugogodiπnja urednica obiteljskoga/æenskoga Ëasopisa DomaÊe ognjiπte. “Ljubav i rad” bila je maksima po kojoj je æivjela Milka PogaËiÊ. Ljubav je pruæala djeci, radila je za dobrobit djece, a istodobno, kao i sve tadaπnje hrvatske uËiteljice, nije imala pravo na vlastitu obitelj. Trideset je godina æivjela u istom kuÊanstvu s uËiteljicom Olgom Prelog, koja je nakon prijateljiËine smrti izdala njezino posljednje knjiæevno djelo — roman Jura FilipËiÊ.

Prvi Upravni odbor Kluba uËiteljica (kat. br. 110)

kat. br. 94 63

je svako dijete æivi svijet za sebe.” U doba kada se u pedagogiji, djeËjoj knjiæevnosti te posebice u stvarnome æivotu nepravedno malo pozornosti posveÊivalo stvarnim potrebama djeteta, Milka PogaËiÊ piπe minijaturne pedagoπke poeme u kojima su glavni likovi njezini “besprizorni” djeËaci, suviπnici i bijednici “koji ne primaju kruha bez batina”. U svojim javnim istupima i predavanjima zalaæe se za prava djeteta i upuÊuje oπtre kritike roditeljima koji se iz razliËitih razloga ne brinu dovoljno za djecu. U predavanju “O pravu djeteta” πto ga je 1905. odræala u Klubu uËiteljica poziva se na Ellen Key i njezinu popularnu knjigu StoljeÊe djeteta te progovara u djeËje ime: “Priznajte moju osobnost, dajte mi pravo, da se ta osobnost razvije! Ne raspolaæite sa mnom kao sa stvarju na koju imate neograniËeno pravo, nego poπtivajte u meni Ëovjeka, koga vam je duænost ravnati, ali ne kalupiti po formi, koju ste vi zamislili bez obzira na mene!”

Imenik Asýla Udruge hrvatskih uËiteljica, Sekcije “Za naπu djecu” (kat. br. 23)

Imenik Skloniπta Udruge hrvatskih uËiteljica, Sekcije “Za naπu djecu” (kat. br. 24)

Prije nego što je Sekcija formalno osnovana, Udruga je (već u prosincu 1907.) dobila dopuštenje od Odsjeka za unutarnje poslove Kraljevske zemaljske vlade za organiziranje Dječjega dana i Dječjega blagdana radi prikupljanja sredstava za osnivanje kolijevke, ferijalnih kolonija, nahodišta, sirotišta i zavoda za “slaboumnu” djecu. Prvi Dječji dan i Dječji blagdan organizirani su 1908., prve subote i nedjelje u lipnju. Akcija je u većini tiskovina popraćena sa simpatijama. Nije se išlo na ekskluzivnost, nego na uključivanje “svih staleža i svih slojeva, koji uviđaju potrebu i korist brige oko narodnjega podmlatka” (Prvi dječji dan, 1908., 7.). Prikupljali su se novčani prilozi po trgovima, ulicama, školama, trgovinama i kućama: “I sve staro i mlado, bogato i ubogo nekim je drugim pogledom gledalo na djecu, smiješilo se dragim ganućem i spuštalo u žare svoj prinos, za koji su gospođe tako lijepo molile. ‘Za našu djecu’ čulo se gotovo pri svakom koraku i rijetko se koji prolaznik oglušio toj molbi” (Prvi dječji dan, 1908., 14.).

U prvoj godini postojanja Sekcije, od prvog do drugog Dječjeg dana, prikupljeno je zajedno s kamatama 49.368,54 kruna. Domaće ognjište redovito je izvještavalo o svim aktivnostima Udruge i Sekcije “Za našu djecu”, a prve akcije Sekcije opisane su u

dvjema brošurama – Prvi dječji dan (1908.) i Udruga učiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije, Sekcija “Za našu djecu” (1909.). U kolovozu 1908. organizirana je prva ferijalna kolonija u Novom Vinodolskom, kamo je poslano na oporavak 60 djece iz svih krajeva Hrvatske. Zbog pojave zarazne bolesti djeca su umjesto mjesec dana ondje boravila samo dva tjedna. Udruga je 1909. kupila posjed i kuću u Presečnom kod Gornje Rijeke nedaleko od Križevaca i ondje uredila stalno odredište za ferijalne kolonije. Kuća je u znak pažnje prema Milki Pogačić dobila ime Milkovac. Upraviteljica ferijalne kolonije u Milkovcu tijekom dva ljetna mjeseca bila je Jelka pl. Könczöl-Stožir, inače upraviteljica zagrebačkoga skloništa. Samo u prve dvije godine u ferijalnim kolonijama u organizaciji Udruge učiteljica boravilo je 300 djece. Od samoga osnutka Sekcije “Za našu djecu” nastojalo se proširiti humanitarni rad i u ostale hrvatske krajeve. U Karlovcu, Klanjcu i Kloštar Ivaniću organizirana je prehrana siromašne školske djece i djece koja zbog velike udaljenosti škole nemaju mogućnost redovite prehrane. Tijekom tri zimska mjeseca – prosinca 1908. te siječnja i veljače 1909. – topli obrok dobivalo je 92 djece. Sljedeće godine prehrana djece bila je organizirana u Slatini, Orahovici, Grubišnome Polju, Karlovcu, Prezidu, Slunju i Sungeru. Sekcija je i novčano pomagala

Djeca pri objedu u Skloniπtu Udruge uËiteljica na Suπaku (kat. br. 81)

(39)

»etvrtkom se inaËe nije išlo u školu.

Crtica iz skloniπta - Æalostan sluËaj Dva su brata: Ivo i Stevo. Ivo polazi veÊ po treÊi put II. godiπte, a Stevo po drugi put I. razred. Ivo je ponajviπe spavao na klupi pred Skloniπtem. Da je na njegovu, spavao bi cijeli Boæji dan. A i Stevo drjemucka sve sjedeÊi, to kod uËenja, to za vrijeme igre. — ©ta je tim djeËacima? Mora da su bolesni. Jednog jutra doem u Skloniπte. Sva djeca uËe. Jedini Ivo spava na svojoj omiljenoj klupi. — ©ta je s Ivom? Zaπto ne uËi? Djeca kao u neprilici. Motaju i izmotavaju i ovako i onako, dokle jedno ne izjavi: — Napio se rakije, pa nije mogao da stoji na nogama. — Na to Êe gospodiËna: — Da, poslala sam ga, da se ispava. Ostavismo ga na miru. Kada se rastrijeznio, povedem ga u pisarnu: — Nesretno dijete, tko ti je dao rakije? — Naπ gazda. — — A πto Êe tvoj otac na to? — — Tata je pio s nama. —

(Könczöl-Stoæir, 1910., str. 70.)

siročad i zapuštenu djecu, nabavljala odjeću, knjige i školski pribor za siromašnu djecu. U ožujku 1909. Udruga je u Zagrebu otvorila sklonište za cjelodnevni boravak djece koja nemaju roditelja ili su im roditelji cijeli dan zaposleni, a djeca prepuštena ulici. U tu je svrhu od vlasnice Matilde Vlašić unajmila kuću na Josipovačkoj cesti 5. Godišnja najamnina iznosila je 2.400,00 kruna. Primljeno je 40 djece iz zagrebačkih pučkih škola. Njihov bi broj bio mnogo veći da su to dopuštale prostorne mogućnosti. Prijepodne i poslijepodne djeca su dobivala komad kruha, a u podne jednostavan objed. Sklonište je primalo djecu svaki dan osim nedjeljom i blagdanom, što znači i četvrtkom 39 i tijekom školskih praznika od osam ujutro do šest popodne. Osim učenja, djeca su usvajala i neka praktična znanja i vještine – dječaci su radili u vrtu i izrađivali predmete od drva, a djevojčice su se bavile ručnim radom i kućanskim poslovima. Praktičan rad u skloništu više je bio sredstvo razvijanja praktične inteligencije nego osposobljavanje za određeni zanat ili način stjecanja materijalne dobiti. Djeca su bila angažirana i u svakodnevnim poslovima u skloništu – dječaci kao ručkonoše, a djevojčice kao ispomoć u kuhinji.

U listopadu 1909. otvorena je i Kolijevka Franje Josipa I. za dojenčad zaposlenih majki koje nemaju komu povjeriti djecu. Vlada je na molbu Udruge učiteljica predstojništvo Kolijevke dodijelila učiteljici Veri Tkalec, koja je ujesen 1908. troškom Sekcije “Za našu djecu” bila u studijskome posjetu Beču kako bi se neposredno upoznala s radom tamošnje kolijevke i sličnih zavoda za zaštitu djece, o čemu je pisala u Domaćem ognjištu. Pisala je i o djeci u Kolijevci kako bi probudila “socijalno čuvstvo i socijalnu dužnost širih slojeva za te male bijednike” (Tkalec, 1914., str. 161.).

Bijedna djeca Velika li je djeËja bijeda! A koliko je ljudi, koji za nju znadu? Malo, vrlo malo. Jedni u istinu ne znaju za nju, jer nemaju prilike, da je upoznadu. Drugi ne Êe, da za nju znadu. OdvraÊaju glavu od nje, zatvaraju oËi pred njom, kao pred grdnom ranom ili gadnim Ëirom. (...) “»ije li je ono lijepo dijete tamo kraj prozora velikih tamnomodrih oËiju, sa obrvicama morskim pijavicama i sa gustim, meki smeim vlasima?” To je Dragica, dijete djeteta. Mati ju je rodila u 15. svojoj

kat. br. 18

godini. ©to Êete? “Mladost, ludost”. Skupo li je platila svoju ludost. Osjetivπi u svom krilu novi æivot, rastrijeznila se od mladenaËke obmane. RazoËarana nevjerom svoga odabranika — koji je odmaglio, Ëim je saznao za njezinu “tajnu” — otiπla je, da sakrije sramotu, iz domaje kao i PreradoviÊeva “Seja”. I tako je doπla u Zagreb, gdje je Dragica ugledala sunce Boæje. Ali sada, tri sta jada! 14. dan iza poroda nae se sa djetetom na ulici. Ta kuda Êe? K svojima ne Êe ni pod æivu glavu, makar poginula ona i dijete. A svijet je tvrd i hladan. Svatko grije samo svoga. Kamo goder doe moleÊi pomoÊ u teπkoj bijedi, svagdje joj odsjeku: “Mogla ste prije misliti na posljedice. Pa onda mlada ste, radite!” »udna li zahtjeva. Petnaestgodiπnje djevojËe prepuπteno samo sebi, omamljeno laskanjem i obeÊanjem, da misli na posljedice! “Radite!” Lako je to reÊi. A dijete? Kuda Êe s njim? Tko Êe ga primiti bez ijednog filira? U zdvojnosti svojoj pomiπljala je veÊ na kojeπta. - Ali prije, pokuca joπ na vrata Udruge uËiteljica, sekcije za naπu djecu. Ovoj se saæali zalutala mladost, a joπ viπe neduæni ovaj crviÊ, pa ga primi u svoju kolijevku za dan i noÊ (azil) gdje se i sada joπ nalazi. (Tkalec, 1914., 165.-166.)

Skloniπte na Suπaku (kat. br. 55)

kruna, a za zemljište je plaćeno 15.800 kruna, što

znači da je stajao ukupno 123.569,17 kruna (Domaće ognjište, 1912., br. 10, str. 314.). U prizemlju Doma dvije su prostorije namijenjene za sklonište, u kojem je 1912. bilo 70 školske djece (od osnutka 1909. u skloništu je boravilo ukupno 359 djece). U dvorani, koja se također nalazila u prizemlju, djeca su se u slobodno vrijeme bavila ručnim radom – primjerice kartonažom i pletenjem košarica. Na prvome je katu bila Kolijevka Franje Josipa I. uređena prema propisanim higijenskim standardima. Redovito se pratio i bilježio napredak djece. Godine 1912. u kolijevci je bilo 12 dojenčadi, a ukupno ih je od 1909. bilo 100. I dok su u kolijevci bila djeca zaposlenih siromašnih roditelja odnosno majki, u azilu, koji se također nalazio na prvome katu zgrade, bila je siročad te ostavljena i zanemarena djeca. Početkom 1913. u azilu je bilo 36 djece iz raznih krajeva Hrvatske i Slavonije, od kojih je njih 20 bilo bez roditelja.

(40)

Od toga su 63.000 kruna bile sredstva Udruge, a 54.000 kruna iznosio je dug Prvoj hrvatskoj štedionici. Kako bi se zatvorila financijska konstrukcija, prodan je dvorac Milkovac za 12.000 kruna (DomaÊe ognjiπte, 1912., br. 9, str. 282.).

Sredstvima od Dječjega dana i donacijama Udruga učiteljica sagradila je 1912. u Zagrebu, na novoosnovanoj cesti između Radničkoga dola i Pantovčaka (danas Kukuljevićeva 11, Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež), vlastitu zgradu – Dječji dom pod čijim se krovom našlo mjesta za kolijevku, sklonište i novoosnovani azil za djecu. Dom je projektirao arhitekt Dioniz Sunko prema podatcima predsjednice Udruge Milke Pogačić, koju Domaće ognjište (1912., br. 3, str. 93.) smatra zaslužnom što je Zagreb dobio jedan od najljepših dječjih domova u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Svečanom otvorenju 31. svibnja 1912. prisustvovali su ban Slavko Cuvaj, nadbiskup Ante Bauer, banski savjetnik Ivo Hervoić, zemaljski školski nadzornik Antun Cuvaj i mnogi drugi. Milka Pogačić podsjetila je u svome govoru na dotadašnje uspješne akcije Sekcije “Za našu djecu”. Dječji dan donosio je glavninu prihoda. U sklopu te manifestacije u četiri je godine prikupljeno oko 200 tisuća kruna. Od toga se najvećim dijelom financirao rad Udruge i njezinih institucija te gradnja Dječjega doma. Iz Izvještaja za poslovnu godinu 1911./12. saznajemo da je za gradnju potrošeno 107.769,17 40

Kipar Robert Valdec na DjeËji dan 1908. (kat. br. 112)

Azil je vodila učiteljica Jelka Samardžija. Drugi je kat bio rezerviran za prostorije Udruge učiteljica, pisarnu i sobe za učiteljice koje povremeno dolaze u Zagreb. Uz Dom je bilo igralište sa zdencem, vrt i paviljon za zaklon od kiše i sunca. Udruga učiteljica tražila je od osoblja Dječjega doma maksimalan angažman oko djece koja su im povjerena. Osoblju su zabranjeni privatni posjeti, bavljenje ručnim radom, čitanje ili bilo koja druga aktivnost osim bavljenja djecom. Tjelesno kažnjavanje djece bilo je zabranjeno. Radi unapređenja odgojnoga rada predviđene su tjedne pedagoške večeri, a preporučeno je što bolje poznavanje sredine iz koje dijete dolazi i vođenje bilješki o djeci. 41

Na prigovore zašto se sve institucije osnivaju u Zagrebu, predsjednica Udruge učiteljica Milka Pogačić (Domaće ognjište, 1909., br. 12 i 13, str. 242.) odgovara da je Zagreb ne samo najveći grad nego i grad s najviše sirotinje. Uz to se u njemu prikupi najviše novca od Dječjega dana i u njemu se na neki način testira socijalni rad Udruge, koja svakako planira otvoriti skloništa u svim većim hrvatskim gradovima – Sušaku, Osijeku, Varaždinu. Prvi svjetski rat zaustavio je ambiciozne planove Udruge. Osim u Zagrebu, otvoreno je još samo sklonište na Sušaku (1910.). Do svoje smrti 23. studenoga 1912., sušačko je sklonište vodila Zlata Belohlavek-Korač 42, a nakon nje učiteljica Ljubica Mikić. Godine 1914. Udruga je na Sušaku kraj gimnazije kupila za 34.000 kruna jednokatnu zgradu u kojoj je u prizemlju bilo mjesta za 300 djece, a na katu su bili stanovi za učiteljice, pisarna i prostor u kojem je trebala biti uređena menza za gimnazijalce. Od početnih 34 djece sušačko je sklonište početkom 1914. godine imalo 230 djece, od kojih je polovina dolazila iz Rijeke kako bi pohađala hrvatsku školu. Nemalu financijsku pomoć Udruga je dobivala od lokalnih uglednika, među kojima su se isticali Milutin Barač, Ivan Ružić i modruško-riječki župan barun Vinko Zmajić, čija je supruga barunica Leokardija Zmajić

bila pokroviteljica skloništa. Godine 1911. Kraljevska zemaljska vlada dopustila je Udruzi učiteljica da u povijesnome zdanju frankopanskoga grada u Kraljevici osnuje školu za praktična ženska zvanja i oporavilište za učiteljice. Tijekom ljetnih praznika frankopanski je grad bio u funkciji oporavilišta za siromašnu i slabunjavu djecu i onamo je još iste godine poslano na oporavak 182 djece iz raznih krajeva Hrvatske i Slavonije.

(41) (42)

HŠM A 1997, Udruga hrvatskih uËiteljica, Spisi, 1913. i 1920. Zlata Belohlavek-KoraË (Karlovac, 4. veljaËe 1870. — Sušak, 23. studenoga 1912.), uËiteljica glasovira. Glazbenu je izobrazbu stekla u Grazu i BeËu. Službovala je u Mostaru i Sarajevu. Bavila se i spisateljskim radom (Ëesto pod pseudonimom “GradaËka Hrvatica”). Suraivala je u Nadi, Prosvjeti, Smilju, Domu i svijetu, Ljiljanu, Malom dobrotvoru i ©kolskom vjesniku. Prevodila je s engleskog, francuskog i njemaËkog jezika. Nakon udaje za kotarskoga lijeËnika živjela je u Zrinju, a poslije prerane suprugove smrti posvetila se brizi o siroËadi. Dvije godine uspješno je vodila sušaËko sklonište (DomaÊe ognjiπte. Koledar, 1913.).

DjeĂ&#x2039;ji dom u Zagrebu, 1912. (kat. br. 53)

kat. br. 34

Vlada je 31. prosinca 1915. otkazala uporabnu dozvolu Udruzi učiteljica, koja se još nadala da će postići dogovor i zadržati frankopanski grad, no ratne su prilike učinile svoje. Umjesto škole i oporavilišta za učiteljice i siromašnu djecu u dvorac su smješteni ranjeni vojnici, a u manjem dijelu prostora učiteljice su organizirale besplatne krojačke tečajeve za kćeri ratnika. U izvještaju o poslovanju podnesenom u kolovozu 1917. spominje se mogućnost nadograđivanja sušačkoga Dječjeg doma, kamo bi se iz Kraljevice premjestilo oporavilište za učiteljice i djecu. Tijekom ratnoga razdoblja Udruga učiteljica nastoji zadržati sve svoje institucije. Njihovi su kapaciteti maksimalno popunjeni. Apelira se na povećanje članstva. Od približno 1000 učiteljica u Hrvatskoj i Slavoniji tijekom rata ih je oko 300 bilo učlanjeno u Udrugu učiteljica. Časopis Domaće ognjište nakon 14 godina prestaje izlaziti, a rad Udruge pratimo u izvještajima sačuvanim u Arhivskoj zbirci Hrvatskoga školskog muzeja. Godine 1918. tajnica Udruge Julka Patriarch podnosi svoj deseti izvještaj, u kojem s dozom rezignacije i ljudske povrijeđenosti, ali prije svega s ponosom, govori o radu Udruge učiteljica i njezine Sekcije “Za našu djecu” tijekom ratnoga razdoblja u kojem su se “pjevali hvalospjevi stotinama za kakovu sitnicu, za jedan žrtvovani dan, za jednu

svotu, da se kroz to cijelo vrijeme nije našao nitko, tko bi učiteljicama u ime naroda rekao hvala”. 43 Bez obzira na to, učiteljice su se upravo u prvoj polovini 1918. mogle pohvaliti izvanrednim uspjesima svojih akcija. Samo od Dječjega dana prikupljeno je rekordnih 120.000 kruna, održana su dva uspješna dobrotvorna koncerta, a imovina Udruge uvećana je za 360.000 kruna, na koliko je procijenjena vrijednost dvokatnice u Dalmatinskoj ulici 3a u Zagrebu koju joj je oporučno ostavila Terezija pl. Čegel. Treba napomenuti da to nije bio jedini slučaj kada je Udruga baštinila vrijednu imovinu ili novac za svoj humanitarni rad. Jednu od većih donacija primila je 1912., kada je Katarina Beterski svu svoju imovinu u vrijednosti od oko 130.000 kruna oporučno ostavila Udruzi učiteljica i Društvu za spasavanje 44. Dio prikupljenih sredstava u prvoj polovini 1918. bio je namijenjen izgradnji dječje bolnice, što je trebao biti još jedan veliki pothvat Udruge učiteljice.

(43)

HŠM A 1997, Udruga hrvatskih uËiteljica, Izvještaj u poslovnoj godini 1918.

(44)

Dobrovoljno društvo za spasavanje — preteËa Ustanove za hitnu medicinsku pomoÊ — osnovano je u Zagrebu 1909. godine. Više u: AniÊ, 2006.

Slon u akciji na DjeËji dan 1908. (kat. br. 113)

Prvi svjetski rat poremetio je planove Udruge i zaustavio gradnju novih institucija. Iz izvještaja o radu ratne 1916. godine saznajemo da je od 1908. u ferijalnim kolonijama bilo ukupno 2016 djece kojoj je podijeljeno 270 000 besplatnih obroka. U zagrebačkom je skloništu od 1909. za 520 djece osigurano 534 700 obroka, a za 135 djece u kolijevci 98 815

bočica steriliziranoga mlijeka. Od prosinca 1912. u azil za djecu bez roditelja primljeno je 116 djece i pripremljeno 337 000 obroka hrane. Sušačko je sklonište od 1910. prihvatilo 862 djece i podijelilo im 673 380 obroka. Rad Udruge prilagođen je ratnim prilikama. Godine 1916. od ukupno 350 djece u zavodima u Zagrebu i Sušaku 180 ih je bilo “ratničke”. 45 Dvije godine poslije u zagrebačkim i sušačkim institucijama bilo je ukupno 430 djece. Sušački je Dom (u kojem je bilo 270 djece) bio i sabiralište za djecu iz Dalmacije i Istre, koja su se u njemu prehranjivala. U svim institucijama bilo je zaposleno devet učiteljica, tri njegovateljice i devet osoba za teže poslove. Četiri učiteljice financirala je Vlada, a ostale Udruga učiteljica. 46 Ratna su stradanja mobilizirala brojne druge udruge i pojedince za karitativni i socijalni rad. 47

(45)

HŠM A 1997, Udruga hrvatskih uËiteljica, Izvještaj o radu Upravnog odbora u poslovnoj godini 1916.

HŠM A 1997, Udruga hrvatskih uËiteljica, Izvještaj u poslovnoj godini 1918. (47) O tome više u: ŠiloviÊ, 1915a., 1915b., 1917.; ©to je i πto radi Narodna zaπtita, 1923. (46)

Zahvaljujući uspjehu svojih akcija u prikupljanju sredstava Udruga učiteljica, Sekcija “Za našu djecu” u samo je nekoliko godina na području socijalne skrbi za djecu postigla više nego bilo koja institucija do tada. Uspjeh na socijalnome polju značio je i svjesno odustajanje od nekih ambicija na staleškome polju, kao što je izgradnja Doma učiteljica. Najagilnije aktivistice u Udruzi učiteljica bile su Milka Pogačić (predsjednica) Julka Patriarch, Katarina Fritz, Josipa Glembay, Ivana Hirschmann, Zdenka Marković, Hermina Oblat, Olga Prelog, Vera Tkalec, Anka Tkalec, Josipa Žitković i mnoge druge. Potporu Udruzi, kao članice Centralnoga odbora Sekcije “Za našu djecu”, dale su i brojne “vrijedne gospođe”, među kojima su bile Danica pl. Bedeković, Olga Gavella, grofica Anka Jelačić, Marija Jurić Zagorka, Zofka Kveder-Jelovšek, barunica Ivka Ožegović i druge.

Letak u povodu prvog DjeËjeg dana 1908. (kat. br. 101)

DjeËji dan [1913.] “Sekcija za naπu djecu”, πto je osnovana u krilu “Udruge uËiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije”, razmahala je juËer — ma da je Jupiter Pluvius u viπe mahova nastojao revnim i poærtvovnim gospodjama i gospodjicama pomrsiti raËune — æivu akciju za “naπu djecu”. Rad ove sekcije imade veÊ svoje svjedoke: eno skloniπta, eno kolievke, eno oporaviliπta za slabunjavu djecu. JuËeraπnji “djeËji dan” osvanuo je oblaËan. VeÊ oko 8 sati eto kiπe, a kasnije provali æestok pljusak; stadoπe sievati munje, a grmljavina orila se, da su se prozori tresli. Poærtvovne sabiraËice sklonuπe se u kuÊne veæe. Oko podne razagnalo je sunce oblaËine, a vriedne gospodje i gospodjice podvostruËile svoj poærtvovni rad, da tako moæda nadoknade ono, πto su izgubile.

Na JelaËiÊevom trgu pod “ukusnim πatorËiÊem” sabirahu vriedne naπe gospodje na Ëetiri ugla. Pred StankoviÊevom kuÊom sabirahu gdje. Fon i PlavπiÊ. Kod “Velike kavane” vidjesmo gdju. Horvat i barunicu Ivku OæegoviÊ. Kod Fellerove kuÊe opet gdje. BojniËiÊ, T. Fijan, SaviÊ i Smrekar. Kod Wasserthalove kuÊe revnu sabiraËicu gdju. M. Wodwaræka. U Ilici na ulazu u oktogon palaËe Prve hrvatske πtedionice zamjernom revnoπÊu sabirahu za naπu narodnu uzdanicu gdje. Olga Schulz i Pexider-SriÊa. Kod “Kavane Corso” opazismo sabiraËice gdje. Frankl i Kaiser.

Na trgu Ladislava grofa PejaËeviÊa eno gdje. ÆitkoviÊ, koja s malo rieËi puni πkrabicu za πkrabicom. Na Prilazu sabirahu gdje. Golub i LesiÊ. U MeduliÊevoj ulici gdje. ©panbauer, ©repel i Wesely. Na uglu KukoviÊeve ulice i Zrinjskoga trga gdje. Fürst i MarkoviÊ. Na uglu ulice Marije Valerije i NikoliÊeve gdje. Kirin i Spitzer. Kod “Kavane Zagreb” pazila je na “svoje muπterije dobra srca” gdja. Maixner. Na trgu Franje Josipa opazismo gdje. Miler i Gundrum. Pred dræavnim kolodvorom posvetiπe svu svoju ljubav, mir i odmor “naπoj djeci” gdje.: Dvoræak, HadroviÊ i MatasoviÊ. Na AkademiËkom trgu u veæi kbr. 11 jednakom su ljubavi sabirale gdje. Lenuci i ©iloviÊ. Na uglu BoπkoviÊeve i PalmotiÊeve ulice sabirala je poærtvovno gdja. Anka MlinariÊ. U DraπkoviÊevoj ulici vidjesmo gdju. Adu Rojc, u Vlaπkoj ulici (kod ljekarne) gdju. Kirschner, na Kaptolu gdju. Augustu Kostial, na Kipnom trgu gdju. AndrijeviÊ, u Dugoj ulici gdju Olgu MlinariÊ, na Markovom trgu gdje. Verπec i VrbaniÊ, na Strossmayerovom πetaliπtu gdje. Rossi i Auπperger, na Josipovcu gdje. BuÊar i Eckhel. Na SveuËiliπnom trgu sabirala je osobitom revnoπÊu gdja. M. Cavallieri, na uglu Marovske i PreradoviÊeve ulice gdja. Krista Grahor, na Sajmiπtu gdja. Fuchs, u KaËiÊevoj ulici gdje. BlaæekoviÊ i Beruta, na uglu PreradoviÊeve i KukoviÊeve ulice

Plakat Ljube BabiÊa za treÊi DjeËji dan (kat. br. 130)

Pionirski rad učiteljica i učitelja na području teorije i prakse socijalnoga rada u Hrvatskoj bio je važna karika daljnjeg razvoja discipline, osobito u nadolazećem teškom razdoblju Prvoga svjetskog rata i poraća. Nažalost, već u prvim godinama u novoj državi, nakon desetljeća uspješnog rada, obilježenog početničkim entuzijazmom i nesebičnom solidarnošću za vrijeme Prvoga svjetskog rata, pojavile su se nesuglasice koje su se odrazile i na kvalitetu rada s djecom. Stoga je u listopadu 1919. tajnica Udruge Julka Patriarch poslala okružnicu učiteljskom osoblju zagrebačkoga Dječjeg doma u kojoj, između ostalog, piše:

gdje. Erben i DujmoviÊ, kod glavne poπte gdja. Löwy, u Rajnerovoj ulici (kod ljekarne) gdja. Klug, na AkademiËkom trgu gdje. Mandl i ©vint. Poslie podne koncentrirala je vojniËka glazba na Zrinjevcu i Strossmayerovom πetaliπtu. Danas u nedjelju prodavat Êe se umjetno cvieÊe i to “crveni cvietci” u korist naπe djece. Za danas ustanovljen je joπ ovaj razpored: Osim prodavanja cvieÊa bit Êe na Zrinjevcu u glazbenom paviljonu “luka sreÊe”, koja Êe potrajati do podne. Za poslije podne odredjena zabava “majËin dan” u Maksimiru morala se je u zadnji Ëas zbog nepredvidivih zapreka odgoditi, pa Êe se umjesto u Maksimiru odræati na Zrinjevcu, gdje Êe biti uredjeni πatori sa jestvinama, πto ih prirediπe uËenice viπe djevojaËke πkole smjera kuÊanskoga, zatim πator sa sokom od malina, πto Êe ga dræati gdja. Grahor, πator sa πampanjcem pod nadzorom gdje. Kaiser, πator za tombolu itd.

Naši su zavodi bili do sada uvijek i svagdje isticani kao najbolji i najuzorniji, što je i posve prirodno, jer su u rukama učiteljica, koje znadu pravu zadaću takovih zavoda i koje po svom iskustvu mogu najbolje i najlaglje ukloniti one nedostatke, na kojima boluju slični zavodi službenoga karaktera, u kojima ne radi um, a još manje srce, već caruje šablona, koja je grob svakom suvremenom nastojanju, pogotovo na polju uzgojnog i socijalnog rada. Uvijek smo s ponosom gledali na naše radnice u tim zavodima, koje su dale procvatu njihovu dušu i srce svoje, koje su žrtvovale velikoj jednoj ideji sebe, sve najljepše u sebi. I ta činjenica bila je jedina i prava poluga, koja je dizala naše zavode nad druge, koja je činila kuću ovu doista domom onoj djeci, koja su se u nju silom prilika sklonula. Sa žalbom i tugom u srcu moramo konstatirati, da danas toga u onakvoj mjeri više nema. Naši zavodi pomalo prelaze u šablonu, koja nam goni suze na oči. “Otišlo je srce” mogli bismo reći… 48

Osim toga Êe se odræati veÊ najavljeno natjecanje liepe djece izpod 7 godina, te Êe troje od njih dobiti nagradu. Glasovanje Êe se obaviti do 7 sati, a nakon objavljenog izbora krenut Êe sva djeca s nagradjenom djecom pred umjetniËki paviljon, gdje Êe primiti odredjene nagrade. Ondje Êe djeca odpjevati “Liepa naπa” i vratiti se opet na Zrinjevac.

U prvim poslijeratnim godinama rad Udruge učiteljica stagnira. Sva se energija troši na očuvanje postojećeg, a “svi lijepi planovi, sve lijepe osnove čekaju na bolja vremena” (Patriarch, 1924., str. 30.). Godine 1921. Udruga učiteljica proširuje polje svoga rada da ne bude samo staleško-dobrotvorno, nego “pravo kulturno-narodno žensko društvo”. (48)

(HŠM A 1997, Udruga hrvatskih uËiteljica, Spisi, 1919.) 73

(Jutarnji list, br. 383, nedjelja, 8. VI. 1913., str. 4.)

Ratna djeca (kat. 35)

Djeca u vihoru Prvoga svjetskog rata Belle Époque odnosno zlatno doba europske povijesti, obilježeno vjerom u sveopći napredak i boljitak čovječanstva, završilo je na najgori mogući način – početkom najokrutnijega rata u europskoj povijesti. Koliko god neprimjereno zvučala spomenuta sintagma u kontekstu teme ovoga rada – jer bismo se mogli zapitati je li to bilo i “zlatno doba siromaštva” – taj svojevrsni oksimoron možda nije daleko od istine u usporedbi s patnjama i bijedom koje je donio rat.

Rijetki svijetli primjeri skrbi za siročad i zapuštenu djecu u Hrvatskoj prije Prvoga svjetskog rata bili su iznimke koje su potvrđivale pravilo, odnosno nedostatak sustavne javne socijalne skrbi. Većina dobrotvornih društava intenzivirala je svoj rad tijekom rata, a osobito je važnu ulogu imala Liga za zaštitu djece, u kojoj su zagrebačke gradske vlasti prepoznale partnera i suradnika u velikoj misiji – skrbi za ratnu siročad i obitelji mobiliziranih vojnika. Povjerenici Lige, među kojima mnogi učitelji, popisivali su obitelji mobiliziranih i stradalih vojnika i prikupljali pomoć za ratnu siročad. Liga je proširila svoje djelovanje i izvan Zagreba kao i svoj rad osnivanjem posebnog odsjeka pod nazivom Liga za zaštitu obitelji mobiliziranih vojnika. Godine 1916.

otvorila je u Zagrebu na Selskoj cesti sklonište za djecu čiji su očevi bili na ratištu, a majke zarađivale za kruh. A onima gladnim kruha u pomoć je priskočilo dobrotvorno društvo Prehrana, koje je 1914. osnovao zagrebački veletrgovac Šandor Alexander (1866. – 1929.). On je zapravo reaktivirao Društvo za prehranu siromašne školske mladeži pučkih škola grada Zagreba i proširio ga i na siromašne obitelji mobiliziranih vojnika, uredivši društvenu kuhinju u prizemlju Umjetničkoga paviljona. Liga je ondje redovito slala najugroženije odrasle i djecu. Prehrana je tijekom rata podijelila više od 10 milijuna obroka hrane (Dobrotvorno društvo “Prehrana”, 1939., 40.).

(49)

Skrb za djecu i njihovo zbrinjavanje tijekom Prvoga svjetskog rata velika je i zasebna tema i u ovome Êe radu biti prikazana samo u osnovnim crtama. Više o tome u: Kolar, 2008. O zagrebaËkoj siroËadi i zapuštenoj djeci za Prvoga svjetskog rata više u: JuriÊ, 2009. Od starijih izvora, izmeu ostalog, vidjeti: ŠiloviÊ, 1915a., 1915b. i 1917.; KrajaËiÊ, 1921.; Narodna zaπtita. Almanah [1925.]; »asopis Narodna zaπtita ratnih nemoÊnika i siroËadi (1917. — 1918.) odnosno Narodna zaπtita (1919. — 1934.).

prosjaka, među kojima je bio velik broj zapuštene djece koja su provodila dane “proseći po ulicama, krčmama, noćnim kavanama ili obilazeći kinematografe” (Jurić, 2009., 131.), o čemu su redovito pisale dnevne tiskovine. Mnoga su djeca dolazila u školu u vrlo oskudnoj obući ili bosonoga, što pokazuju podatci s kraja listopada 1916., kada je od 4720 školske djece njih 564 (12 posto) u školu došlo bosonogo, 101 (2,1 posto) u drvenim sandalicama, 625 (13,2 posto) u poderanim cipelama, a 200 (4,3 posto) ostalo ih je kod kuće jer nisu imali cipele (Jurić, 2009., 132.). Zakonom o dječjim domovima iz siječnja 1918. (za Hrvatsku i Slavoniju) država preuzima brigu za djecu do 15 godina za koju tutorstveni sud utvrdi da su ostavljena. Zakonom je predviđeno osnivanje domova u Zagrebu i Osijeku. Domovi su u načelu bili predviđeni za bolesnu i slabije nadarenu djecu te samo privremeno za zdravu djecu, dok im se ne nađe prikladan smještaj izvan doma (Šilović, 1922a.). Također se u prvim poslijeratnim godinama osnivaju dječja oporavilišta, kao primjerice 1918. u Crikvenici (od 1920. u Selcu) i 1921. na Lokrumu, kamo su se na prijedlog higijenskih zavoda, školskih poliklinika ili domova narodnoga zdravlja slala djeca 75

Ključnu ulogu u zbrinjavanju gladne djece imao je Središnji zemaljski odbor za zaštitu porodica mobilizovanih i u ratu poginulih vojnika iz kraljevina Hrvatske i Slavonije, osnovan naredbom bana Ivana Škrleca Lomničkog od 2. rujna 1914. godine (Krajačić, 1921., 32.). Nakon smrti prvoga predsjednika, baruna Dragana Turkovića, 1916. na čelo Središnjega odbora dolazi Josip Šilović. Zajedno sa svojim bivšim studentom, tajnikom Odbora Đurom Basaričekom (1884. – 1928.), sinom poznatoga učitelja Stjepana Basaričeka, te s brojnim suradnicima i uz pomoć dobrotvornih društava organizirao je veliku socijalnu akciju zbrinjavanja gladne istarske, dalmatinske, bosansko-hercegovačke i slovenske djece. Do kraja 1918. na prehranu je bilo smješteno više od 20 000 djece, od kojih većina u Zagrebačku, Bjelovarsko-križevačku, Virovitičku i Srijemsku županiju (Narodna zaštita. Almanah, 1925.). Povratak djece obiteljima nakon završetka nije bio dobro organiziran. Po neku su dolazili roditelji, neka su se djeca vraćala organiziranom akcijom, a mnoga su ostala u svojim hraniteljskim obiteljima, s već započetim osposobljavanjem za zanat i s perspektivom nekog boljeg života. Ratne su prilike, osobito u gradovima, dovele veliki dio stanovništva do ruba egzistencije. Tako su primjerice zagrebačke ulice bile prepune

DjeËji dom Lige za zaπtitu djece (kat. br. 15)

slabijega zdravlja, najčešće iz siromašnih obitelji (Branica, 2006.). Najavljeni važan korak za razvoj socijalnoga rada u Hrvatskoj i Slavoniji – osnivanje Kraljevske zemaljske socijalne škole 1921. – nije realiziran (Ajduković i Branica, 2006.), no ipak će se tijekom dva međuratna desetljeća, uz već dokazane radnike na socijalnome polju, Josipa Šilovića, Đuru Basaričeka i druge, javiti i niz važnih imena za povijest socijalnoga rada u Hrvatskoj kao što su liječnik Andrija Štampar ili učitelj Kamilo Brössler.

Središnji zemaljski odbor od 1919. postaje Oblasni odbor za zaštitu djece i mladeži, a nakon njegova raspuštanja 1920. osnovana je Narodna zaštita – savez od stotinjak dobrotvornih društava sa svrhom zaštite i pomaganja sirotinje – na čelu s Josipom Šilovićem. Središnji ured bio je smješten u Zagrebu, na Josipovcu br. 30. Dobrotvorna društva udružena u Narodnoj zaštiti i dalje su sredstvima od svojih akcija i članarine djelovala u promicanju svojih posebnih ciljeva, a radi prikupljanja sredstava za rad Središnjega ureda Narodne zaštite uveden je Dan siročadi, koji se obilježavao 23. travnja (na dan sv. Jurja). Rad Narodne zaštite promovirali su istoimeno glasilo i publikacije koje su objavljene u njezinoj nakladi.

Na području socijalne dječje skrbi Narodna zaštita poduzimala je sljedeće aktivnosti: smještanje siročadi u domove, upućivanje i smještanje siročadi na osposobljavanje za zanat, zbrinjavanje siročadi u obitelji, skrb za povratak dalmatinske i istarske djece domovima, potpora siročadi u odjeći i obući, nadzor nad odgojem siročadi i izvanbračne djece, skrb za zapuštenu djecu i mladež te pripomoć društvima koja se bave dječjom zaštitom kao što su Patronaža za zaštitu mladih djevojaka, Liga za zaštitu djece, Materinstvo, Pjestovalište, Poslovnica za namještanje ženskih sila, Udruga učiteljica, mladenačka zaštita i Dječji dom u Osijeku (Što je i što radi Narodna zaštita, 1923.). Šilovićev napor oko koordiniranja humanitarnoga i socijalnoga rada kroz Narodnu zaštitu važan je i zbog činjenice što je u novoj državnoj zajednici, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca – koja je na svim područjima, pa tako i na području socijalne skrbi, vodila izrazito centralističku politiku – propao pokušaj da se osnivanjem Državnoga odjeljenja za zaštitu djece (1920.), a zatim i Zakonom o zaštiti djece (1921.) stvori sustav javne državne zaštite ugrožene djece. Stoga je i dalje prevladavala stara praksa rješavanja pitanja nezbrinute djece humanitarnim

kat. br. 20

Djeca-izbjeglice iz Istre, Dalmacije i Bosne i Hercegovine na putu u slavonska i sjevernohrvatska sela za vrijeme Prvoga svjetskog rata (kat. br. 83)

akcijama karitativnih i dobrotvornih društava uz povremeno državno subvencioniranje. Problem je bio i pogrešno shvaćanje kategorije socijalno ugrožene djece, jer je pozornost bila usmjerena više na zbrinjavanje napuštene i zapuštene djece problematična ponašanja, a manje na zaštitu socijalno ugrožene djece koje je, osobito u gradovima, bilo mnogo više nego “ulične djece”. Takva “nezdrava ideologija dječje zaštite” (Vidaković, 1939., 218.) potrajala je do 1933., kada su država, općine i privatna inicijativa stvorile Uniju za zaštitu djece radi proučavanja problema, izrade i planskoga provođenja programa zaštite djece. Prikupljeni podatci pokazali su bijedno stanje socijalne zaštite djece. Vidaković (1939., 245.) smatra da je na području tadašnje države samo dva posto socijalno ugrožene djece dobilo potrebnu pomoć te da “to nije socijalna zaštita nego samo ili dobronameran socijalni eksperiment ili dekorativna pseudo-socijalna politika”. Kako je tijekom Prvoga svjetskog rata živjela sirotinja u Zagrebu i kako je odgajala djecu izvrsno je opisao Miroslav Krleža u zapisu Kako stanuje sirotinja u Zagrebu?, iz kojeg donosimo isječak.

Dijete ulice (kat. br. 86)

Dijete ulice (kat. br. 87)

Djeca-izbjeglice, 1917. (kat. br. 84)

Kako stanuje sirotinja u Zagrebu? — Pa Ëuli smo gospa, da vi bijete djecu! — Pa naravna stvar, da ih bijem! Zato sam im mati! Nek kaj budu fakini? Barabe? — Ali Ëuli smo gospa, da vi jako bijete djecu. Cijela kuÊa odjekuje od njihova plaËa, kad ih bijete u pivnici. — Ah! To su one svinje iz prvoga kata mene prijavile! No ja im bum dala. Razbijem im njihove gospocke Ëube! Napoj je njihov bolπi neg ono, kaj ja poæderem. I tri sluπkinje imaju! I joπ mene tuæiju. — Da! Ali vaπe su dijete naπli jedno jutro na kiπi oko pet sati pod jednom kapijom u koπuljici — gdje je poplavio od zime. — Fakin! Pobegel je od zdoma! Boji se πibe. PoËel je krasti. Otkad nema pokojnoga — nemre niko ænjim — s tim tatom! Krasti je poËel. — I poËme plakati. To plaËe mati. Udovica. U pivnici. Negdje gore u bijeloj modernoj trokatnici netko preludira Chopina! Gleda. A njen pogled govori sve jasno. Tu se radi o saznanju toga pogleda udovice, kojoj je muæ pao na Drini, i Ëija slika visi tamo nad “Schubladenkastenom”, nad sadrenom Madonom, previjena crnim florom. O crni florovi! O pivnico! O uæasu! (Miroslav Krleæa, 1917.)50

(50)

Objavljeno u: Narodna zaπtita. Almanah [1925.], str. 50.-53. 79

U Zagrebu stanuje tisuÊe ljudi u kuhinji. U kuhinji, gdje se πtednjak dimi, gdje stoje lavori s prljavom sivkasto osapunjenom vodom, gdje po πestoro djece spava u jednoj postelji bez ponjava, pokriveno razderanim Êebetom, koje je ostalo od parnuloga kljuseta kakva staroga strica - umrloga fijakeriste. (...) Treba samo kad stupamo bilo kojom ulicom zagrebaËkom — na primjer u donjem gradu — koji toliko naliËi na nekadaπnji carski grad na plavom Dunavu — da zavirimo u koju rupu — iz koje proviruju crni maËci — i isparuje se vonj podzemlja dolje duboko u pivnicu. — Ponajprije zavjesi su crveni. Onda je to dolje jedna “Waschküche” — kuhinja za pranje. — NekoÊ su tu stajali veliki bakreni kotlovi — sad ih nema. Sve je dakle postalo “bespredmetno”, pa je prometljivi gazda (koji ima dvije trokatnice) iznajmio ovu rupu. I tu stanuje jedna udovica. Crna udovica. Muæ joj je sveËano pao joπ na Drini. Æena uvijek ista. Troje malodobne neopskrbljene djece. Dvoje djece bolesno. Jedno kljasto. Drugo πkrofulozno. Jedno u πkoli. Dvorkinja po zvanju. Ne zasluæi mjeseËno ni za kruh. I æivi, mora da æivi. Za ovu rupu, u kojoj se prije pralo rublje, komoru, betoniranu izbu, gdje se podagra uæasna prijeti i gdje je vlaæno — i neugodno kao u tamnici sredovjeËnoj — tu na velikim poderanim slamnjaËama æivotari udovica — dvorkinja.

kat. br. 14

Zato, dragi moj mladiÊu — koji ovo budeπ Ëitao — Ruku na djelo! Ne stidi se rada! Neka se onaj srami, koji u besposlici dane sprovodi i koji je sebi i drugima na teret. Ali onaj, koji u marljivom radu svoj kruh sluæi, imade pravo da æivi i da ga svijet πtuje i cijeni.

Vudy, 1901., str. 114. 81

(51)

©to prije samostalno svoj kruh sluæiti Kada Vera Stein-Ehrlich (1936.) kaæe da je u desetljeÊima pred Prvi svjetski rat omladina ostajala dugo djetinjasta i da su im roditelji svim moguÊim sredstvima nastojali produljiti djetinjstvo, misli na djecu i mladeæ u graanskim obiteljima. Za razliku od njih, koji su rasli (pre)zaπtiÊeno od vanjskoga svijeta i kojima su roditelji priuπtili “dugi rok za πkolovanje”, djeca s dna druπtvene ljestvice morala su πto prije odrasti. Ona u pravilu nisu mogla ni sanjati o dugom πkolovanju u elitnim gimnazijama ili boljim strukovnim πkolama. Za njih je, i u fikciji i u fakciji, bila rezervirana praktiËna obuka u nekoj πegrtskoj πkoli ili jednostavno naukovanje i obavljanje razliËitih pomoÊnih poslova veÊ u djeËjoj dobi bez pohaanja πkole 52. Samo su rijetki uspijevali iskoËiti iz tih predodreenih im uloga i pridruæiti se viπem staleæu — ËinovniËkom ili uËiteljskom.

(52)

Zato se šegrt HlapiÊ toliko muËio s pisanjem (Njegova slova bila su velika i grbava kao kruπke), a mudrost je crpio iz ©oπtarskoga kalendara. Iako nije išao u školu, znao je razmišljati “kao da ide u Ëetvrti razred puËke škole”.

Iako je školskim zakonom iz 1874. u Hrvatskoj i Slavoniji uvedena školska obveza, ni 20 godina poslije ona se ne provodi dosljedno. Naime 1895. školu je pohađalo samo 63 posto školskih obveznika. U gradu Zagrebu taj je postotak najviši (97,61 posto), ali je u Zagrebačkoj županiji iznosio samo 46,44 posto (Školstvo, 1896.). Obvezna je bila četverogodišnja niža pučka škola. Djeca iz sirotišta, ako nisu imala školu u sklopu zavoda, pohađala su javnu pučku školu. To je najčešće bio i maksimum njihova redovita školovanja. Kao svojevrsna pokusna škola osnovana je 1893. pri gornjogradskoj dječačkoj školi u Zagrebu Škola za zapuštenu djecu, u svakodnevnom govoru nazivana i “fakinskom školom”. Riječ je zapravo bila o kombiniranom “popravnom” razredu za djecu koja su neopravdano i prije reda napustila školu. Prve godine upisana su 23 učenika, od čega su njih 16 priveli gradski redari, četiri su se sama javila, a trojicu su doveli roditelji. Uz usvajanje elementarnih pučkoškolskih znanja i vještina, “zapuštenici” su se obučavali i u pletenju košara, stolarstvu i tokarenju. Također su za tvornicu Franck izrađivali škatuljice i tako si svojim trudom nešto zaradili. Učenici su boravili u školi čitav dan, a objedovali su u pučkoj

DjevojËice pomaæu u kuhinji DjeËjeg doma u Crikvenici (kat. br. 12)

©kola za zapuπtenu djecu Naravno, da o kakvom sistemskom radu u takovoj πkoli bar za poËetak nema govora. Tu ima djece sa svakakvim znanjem; jedan se paËe “pohvalio”, da je bio samo 4 mjeseca u πkoli. Ovakvih nesreÊnika imade sada 24, meu tima i redarstvu veÊ poznatih individua — kao psovaËa, kradljivaca, akrobata, puπaËa i t. d. Prije podne do 1/212 zabavi se ta zapuπtena

siroËad teoretiËkom naukom (uËitelj g. Göszl). Nakon obuke dobiju marke za puËku kuhinju te idu onamo na objed, a odmah poslije objeda dovede ih uËitelj koπaraË PavloviÊ u radionicu, gdje pletu koπare. Za poËetak mora se priznati da je veÊ izraeno viπe komada. Zanimljivo je znati, da ima roditelja, koji su pripravni i na neke mjeseËne novËane ærtve, samo ako im dijete probavi Ëitav dan u πkoli. To je dokaz, da su takova djeca svojim roditeljima “preko glave” narasla, da je roditeljska njihova strogost veÊ preslaba, da ukroti Êud ovakove djece. ©estorica od navedene djece spavaju u jednoj zavodskoj komorici. Dosada su ta djeca po vlastitom kazivanju spavala u podrumima i na kuglanama. »etvorica te djece ne imadu niti oca niti majke, a uopÊe Ëitava je ta druæba ovakova, da mora Ëovjeku ganuti srce, pa da je od kamena. (Narodne novine, 1893., br. 242, prema: Cuvaj, X, 1913., 75.)

Kako je na osnovi Zakona o prisilnom uzgoju nedoraslih iz 1902. osnovano Kr. zemaljsko popravilište u Glini, ukinut je “popravni razred” gornjogradske pučke škole. Popravilište je još iste godine trebalo 83

kuhinji. Za one koji nisu imali gdje spavati uređen je priručni internat. Pohađanje obuke bilo je u pravilu redovito sve do početka svibnja, kada bi se budila želja za prijašnjim životom i kada se događalo da po nekoliko tjedana ni učitelji ni roditelji nisu znali gdje se mali skitalice nalaze (Godišnje izvješće, 1894.). Škola za zapuštenu djecu bila je preteča glinskoga popravilišta i pohađali su je samo dječaci. Cuvaj (X, 1913., 74.-74.) prenosi članak iz Narodnih novina (1893., br. 242) u kojem je opisan rad “razreda za zapuštenu djecu”. Autor članka podsjeća da se još od 1873., kada je vranski prepošt i prior Ivan Kralj oporučno ostavio “lijepu svotu” za tu svrhu, razmišlja o osnivanju popravilišta u Zagrebu, ali do toga nije došlo.

©kola za zapuπtenu djecu u Zagrebu (kat. br. 50)

dobiti trorazrednu pučku školu (Napredak, 1902., br. 11, str. 183.). Također je predviđeno poučavanje u nekim zanatima te u praktičnim poslovima kao što su vrtlarstvo, poljodjelstvo, pčelarstvo i slično. Zavod je mogao primiti 60 muške djece (Ettinger, 1902.).

Šegrtske su škole bile najčešće i najizglednije utočište siročadi i zapuštene djece jer su davale najjednostavniju i najbržu mogućnost osamostaljivanja. U Hrvatskoj i Slavoniji postojale su 1895. godine 32 šegrtske škole s ukupno 4335 učenika. Od toga ih je 1194 bilo u dobi od 12 do 14 godina. Prema Obrtnome zakonu iz 1884., svaka je općina koja je imala bar 50 šegrta bila dužna skrbiti za njihovu obuku osnivanjem posebnog “učevnog tečaja”. Od ukupno 54 zanimanja najbrojniji su bili postolari, trgovci, krojači, stolari, bravari i kovači. (Školstvo, 1896.). Iako je šegrtovanje, kao vrlo raširen oblik odgoja i obrazovanja u srednjem vijeku, potisnuto širenjem školovanja, što je, kako navodi Ariès (1989., 259), dovelo do promjene u doživljaju obitelji i djetinjstva, neka su obilježja srednjovjekovnog šegrtovanja zadržana i u 19. stoljeću. U promijenjenim društvenim okolnostima rano uključivanje u društvo odraslih i svijet rada, osobito u gradovima, značilo

je više borbu za egzistenciju nego uobičajeno prenošenje znanja i umijeća s generacije na generaciju. Prijetnja lošim đacima iz “boljih obitelji” da će završiti među šegrtima ako ne budu učili nije bila samo upozorenje zbog moguće staleške degradacije 53, nego ponajprije prijetnja teškim šegrtskim životom koji ih čeka. Posjednički odnos majstora prema šegrtu često je prelazio granice dopuštenog i po ondašnjim mjerilima. Trnovit put šegrtskih zgoda i nezgoda od samostalna zasluživanja kruha do samostalna čovjeka mnogi dječaci u stvarnom životu nisu uspjeli svladati i “živjeti sretno do kraja života” kao njihovi vršnjaci u pripovijetkama i romanima za djecu i mladež. Mnogi su svojim ponašanjem na ulici, oslobođeni školske i majstorove stege, izazivali javne kritike i osude, o čemu u Napretku piše učitelj Šime Vudy (1907., str. 678.) i pokušava objasniti te dobro poznate stvari “da su šegrti obijesni i neobuzdani, a mnogi upravo zlobni, surovi i divlji, kojima kao da nedostaje pravi razbor i plemenito čuvstvo”.

(53)

Stefan Zweig u svojoj memoarskoj knjizi JuËeraπnji svijet kaže: “Još kao gimnazijalcima prijetili bi nam — kad bismo dobili lošu ocjenu iz nekog sporednog predmeta — da Êe nas ispisati iz škole i poslati na uËenje zanata — najgora prijetnja što ju je moguÊe zamisliti u graanskom svijetu: povratak meu proletarijat” (Zweig, 1999., 39.).

Postolarski πegrt na ulici (kat. br. 108)

©egrti na ulici tko moæe svoju srdæbu iskaliti, i s kojim svatko moæe po svojoj volji gospodariti. Radio πto mu drago takav siromaπni djeËak, niπta nije pravo. Odovuda se majstor na nj izdere, odonuda majstorica, a gdjeπto joπ i kalfe, majstorova djeca, pa i sluæinËad. Sva ta Ëeljad navali na jadnoga πegrta. Jedno ga πalje ovamo, drugo onamo. Ovaj ga psuje i grdi, a onaj viπeput udara. Ili stao, ili sjedio niπta nije pravo. ©egrt je vjeËni krivac. Jelo mu se daje u kakvu kutu, a ponajviπe takvo, koga nitko drugi ne Êe. Dogaa se paËe i to, da ne dobiva ni toliko, koliko treba, da se do sita najede. Jedva mu daju vremena, da se Ëestito naspava, a i to u kukavnoj kakvoj luknji i na kukavnu krevetu. O ËistoÊi i urednosti nema tu ni spomena. Nikomu ne pada na um, da ga na to pridræava, pouËava, ili da mu dade vremena, da svoje tijelo Ëisti i redi. Uz to pati i trpi zimu i svaku nepogodu. U kuÊi takvih obrtnika svatko je preËi i viπe cijenjen, negoli πegrt; πto nitko ne Êe, to mora πegrt. Ni petkom ni svetkom, ni danju ni noÊu nije siromaπni πegrt siguran ni miran. Je li onda Ëudo, ako u takvim prilikama postane zlovoljan, zloban i divlji, te onda u πkoli ili na ulici u Ëasovima, kad se izmaknuo ispod oko svojih muËitelja, daje oduπka svojoj ojaenoj duπi. (Vudy, 1907.)

»itao sam nedavno u novinama o surovom, obijesnom i upravo raskalaπenom vladanju πegrta na ulici pri odlasku iz πkole, i to me je potaknulo, da neπto o tom nemilom pojavu napiπem. (...) Mnogi djeËak misli, da postavπi πegrtom ne mora i ne moæe viπe biti dobar, nego da mora poput svojih drugova biti zloËest, raspuπten i opak. Kano da to njegovo πegrtsko zvanje sa sobom donosi i zahtijeva. Otud onda vika, deranje, fuÊkanje, pjevanje, tuljenje, guranje, tuËnjava, a kadπto i gadno psovanje, proklinjanje i besramno zapomaganje, kad se u veÊem broju skupljaju pred πkolom, a pogotovo kad odlaze iz πkole naroËito uveËe. Poznato nam je, s koliko muke i poærtvovnosti uËitelji rade i nastoje, da obuzdaju divlje i obijesne πegrte upuÊujuÊi ih na pristojno vladanje pred svijetom. (...) Joπ je jedna golema nevolja tomu kriva, πto mnogi djeËak, kad postane πegrtom, postane tolikim nevaljalcem. »esto pane i najbolji djeËak kao πegrt u bezduπne ruke, te je izvræen razliËnim neprilikama i nepodopπtinama, koje djeluju na njegovo duπevno raspoloæenje tako, da u njemu uguπe svako plemenitije Ëuvstvo. Mnogi obrtnici joπ ni danas ne dræe naime πegrta ljudskim biÊem, nego stvorom, na kom sva-

kat. br. 60

U svojim zapisima Iz dnevnika jedne djevojčice, koji se odnose na razdoblje od srpnja 1911. do listopada 1912., Zora Ruklić (1983., 425.) prisjeća se kako je jednoga dana u njihovu radionicu u potrazi za zaklonom od bijesnog majstora upao dječak Imbro, šegrt susjeda bravara. Imbro, koji “dobiva više batina nego kruha”, živio je tipično težak šegrtski život. Spavao je na podu u mračnom predsoblju. Prvi se ujutro dizao, ložio je vatru, obavljao sve kućanske poslove, dobivao oskudnu hranu i bio slabo odjeven, a za najmanju grešku i propust dobivao je batine.

Analizirajući “šegrtsko pitanje”, Ivan Čupak (1918.) također se osvrće na težak šegrtski život. “Majstor je o šegrtu mislio: ‘Ja ga hranim i uzdržavam, pa imam pravo, da mi od rane zore do kasna mraka radi sve poslove bez obzira.’ K tome se pridruži velika i neobuzdana strogost, zlostavljanja i patnje, pa je s pravom došlo do poslovice: ‘da ni djavo ne će šegrtom biti’” (Čupak, 1918., 87.). Roditelji su u takvim prilikama davali u zanat svoju “najgoru djecu”, a mnogi su i sami loše odgajali djecu, što je, uz loše poteze mjerodavnih institucija glede obrazovanja šegrta, uzrokovalo kompleksnost šegrtskoga pitanja. Čupak vidi rješenje u napuštanju modela stalnog boravka

šegrta kod majstora (koji je izvrstan u svojoj struci, ali nije odgajatelj) i osnivanju šegrtskih skloništa i domova u kojima bi odgoj i obuka bili povjereni sposobnim odgajateljima. Radi pomoći pri namještanju mladeži u nauk za obrt i trgovinu, posredovanja između roditelja i naukodavalaca te brige za naučnike osnovano je 1903. Hrvatsko društvo za namještanje naučnika u obrt i trgovinu. Srbi u Hrvatskoj imali su za istu svrhu društvo Privrednik (Cuvaj, XI, 1913., 341.). Siromašnim šegrtima pomagalo je i Katoličko djetićko društvo, koje je djelovalo u Zagrebu od 1855. do 1945. godine. 54 Za djevojčice iz sirotišta, nakon završene niže pučke škole i pouke u kućanstvu, najizgledniji je bio posao služavke. Mnoge su djevojčice i djevojke iz siromašnih obitelji također išle trbuhom za kruhom i pokušavale naći posao u gradovima. Radi pomaganja takvim djevojkama, a po uzoru na slična društva u mnogim europskim zemljama, osnovana je u siječnju 1912. Patronaža za zaštitu djevojaka.

(53)

Više u: KolariÊ, 2001.

kat. br. 59

kat. br. 33

Inicijatorica i prva predsjednica društva bila je učiteljica i ravnateljica viših djevojačkih škola Jelka Plivelić. Potporu Patronaži dao je i J. Šilović, koji u Narodnim novinama (1913., br. 132) piše da je bilo već krajnje vrijeme “da se osnuje patronaža za djevojke od 14.-20. godine, koje su ponajviše lišene naravne i sigurne zaštite roditeljskog doma, jer su primorane, da same u svijetu služe svoj kruh kao komptoaristice, radnice, prodavačice i služavke”. Šilović nadalje spominje osnivanje doma u kojem bi Patronaža primala svoje štićenice na druženje nedjeljom i blagdanima, a one koje bi tek došle u Zagreb tražiti službu, mogle bi u njemu ostati tako dugo dok ne nađu valjano mjesto. Uz to bi Patronaža trebala uvesti i “kolodvorske misije”, što znači slanje svojih članica na kolodvor da dočekuju djevojke koje dolaze u Zagreb i doprate ih do društvenoga doma (prema: Cuvaj, XI, 1913., 345.-347.).

Predsjednica Patronaže J. Plivelić ističe da zbog gesla “Radi! Zaradi što prije!”, koje “odjekuje svim slojevima pučanstva i koje je pjesma djetetu skromnih prilika, odmah čim ostavi školski prag”, najviše trpi i strada mladež, duhovno i tjelesno nespremna za uloge koje su joj namijenjene ili ih mora prihvatiti. Najagilnije aktivistice u Patronaži bile su učiteljice,

koje su u svoje slobodno vrijeme održavale predavanja za štićenice, družile se s njima, savjetovale ih i sl. Planovi za daljnji rad bili su veliki – izgradnja vlastitoga doma, održavanje različitih tečajeva za štićenice, uvođenje kolodvorskih misija itd. Društvo se uzdržavalo prinosima članova, darovima dobrotvora, ostavštinama i prihodima od različitih priredaba (Cuvaj, XI, 1913., 347.-356.). Rad djece u Hrvatskoj još nije bio reguliran nikakvim zakonskim odredbama. Štoviše, u siromašnim je obiteljima dječja zarada nerijetko bila poželjan i očekivan način pomaganja obiteljskomu budžetu. U Kršćanskoj školi čitamo: “Velika je nevolja u nas, što siromašni roditelji iz neke lude umišljenosti ne dadu djecu u službu, a i sama mladež voli se potipati, nego služiti. Tako nije u Čeha. Ovi kad ćute, da im je teško svu djecu othranjivati, čim se djeca ojače, šalju ih u službu. Ako ostanu bez roditelja, primaju ih susjedi k sebi u službu. Tu služe i polaze školu. Nema kod njih mladih vagabunda, nego u njih se zna rad cijeniti” (Ettinger, 1902., 20.). Kada je u pitanju dječji rad, djeca u Hrvatskoj na prijelazu stoljeća možda su doista u manjem broju redovito zarađivala za kruh od vršnjaka u nekim industrijski razvijenijim europskim zemljama, jer je Hrvatska

bila pretežito agrarna zemlja. U Njemačkoj je primjerice 1898. zarađivalo 532 283 školske djece, od čega 51,64 posto u industriji, 32,27 posto kao raznositelji, 4,06 posto u gostionama i krčmama, 2,21 posto u raznim obrtima i 0,51 posto u prometu. U Sjedinjenim Američkim Državama zarađivalo je 1900. godine 1 750 178 djece u dobi od 10 do 15 godina (Tkalec, 1911b.). Tijekom 19. i početkom 20. stoljeća u nekim industrijski razvijenim zemljama donose se zakoni kojima se ograničava rad djece, ali oni se često nisu dosljedno provodili, a njihova je socijalna osjetljivost bila limitirana kompromisima koji su štitili politički utjecajne industrijalce (Vinković, 2008.). Problem zapravo nije bio rad djece, nego njihovo izrabljivanje i uvjeti rada. Stoga Ellen Key na početku 20. stoljeća upozorava da bi učinkovit zakon o zaštiti djece i žena trebao “u ovom trenutku biti kategorički imperativ socijalne svijesti” (Key, 2000., 227.). U hrvatskim zemljama, industrijski nedovoljno razvijenima, djeca su radila pretežito poljodjelske poslove. U gradovima je zapravo bio veći problem njihov nerad, odnosno prepuštenost ulici. Lijenost i

besposličarenje često su se isticali kao pogubna zla za duh i tijelo, pa i kada su u pitanju djeca, osobito ona koja nisu nastavljala školovanje nakon završene niže pučke škole odnosno zbog mladosti nisu upućena na neki zanat, što im je ostavljalo dovoljno vremena da, uz roditeljski nehaj i vlastitu nezrelost, podlegnu utjecaju ulice. Stoga se upraviteljica zagrebačkoga skloništa Jelka Könczöl-Stožir (1911.) zalaže za osnivanje dječjih radionica, po uzoru na Švedsku i niz drugih zemalja, u kojima bi se djeca u izvanškolsko vrijeme dobrovoljno upućivala u neki zanat tako da bi s boljim sposobnostima, pa prema tome i boljom nadnicom, krenula u svijet rada. Također smatra kako bi trebalo osnivati više skloništa za zanemarenu djecu zaposlenih roditelja u kojima bi se djeca očuvala od štetna utjecaja ulice i usvojila korisne vještine za samostalno privređivanje. Uza sve to “trebalo bi djelovati i na odrasle, da ne unište u vlastitoj djeci velik dio dobrih odgojnih uspjeha i trebalo bi sirotinjskih savjetnika i savjetnica, koji bi zalazili u sirotinjske stanove, da izvide potrebe i položaj bijedne djece, da savjetuju roditelje i skrbnike, te da u njima pobuđuju interes za dobar odgoj njihove djece” (Könczöl-Stožir, 1911., str. 147.).

StruËni teËaj za πegrte krojaËe (kat. br. 47)

kat. br. 91

Bilo joj je tek devet godina, no ĂŚivjela je sama samcata. Nije imala ni mame ni tate, a Ď&#x20AC;to je zapravo bilo sasvim zgodno jer je tako nitko nije tjerao u postelju upravo onda kad bi joj bilo najljepĎ&#x20AC;e, a i nitko je nije prisiljavao piti riblje ulje kad joj se prohtjelo bombona.

Lindgren, 1998. 91

(55)

SiroËad u hrvatskoj djeËjoj i omladinskoj knjiæevnosti na prijelomu stoljeÊa

Gotovo bogohulni poËetak klasika djeËje knjiæevnosti — Pipi Duge »arape — krije u sebi formulu koju su joπ davno prije Astrid Lindgren obilato rabili pisci knjiga za djecu — liπiti knjiæevnoga junaka roditelja i “pustolovina” moæe poËeti. Osim u bajkama i pripovijetkama, takav je model prisutan i u svjetskome i u hrvatskome djeËjem romanu od 19. stoljeÊa do danaπnjih dana, s razliËitim motivima i pristupima i jednako tako s razliËitim porukama i recepcijama. Za njim su, izmeu ostalih, posegnuli Lewis Carroll (Alica u zemlji Ëudesa), Charles Dickens (Oliver Twist), Johanna Spyri (Heidi), Mark Twain (Tom Sawyer) i mnogi drugi.

Kratak osvrt na siročad u hrvatskoj dječjoj književnosti krajem 19. i početkom 20. stoljeća u kontekstu ovoga rada ima za cilj na primjeru nekoliko dječjih romana dovesti u vezu fikciju i fakciju polazeći od pretpostavke da je književni konstrukt imao svoje ishodište u realnom socijalno-pedagoškom i širem društvenom kontekstu, ne upuštajući se pritom u područje književne interpretacije, što je izvrsno obrađeno u studiji Berislava Majhuta Pustolov, siroče i dječja družba: hrvatski dječji roman do 1945.

Tko su bili Hlapićevi i Gitini supatnici i suputnici u dječjim romanima na prijelazu stoljeća? Tugomila, Ivan, Milko i Vojko samo su neki od onih u čije ćemo fikcijske živote zaviriti za potrebe ovoga rada. Svi su “potpuna” siročad, troje ih odrasta u sirotištu do trenutka kad postaju šegrti (Milko i Vojko) odnosno sobarica (Tugomila), a Ivan zarađuje za kruh od 10. godine. Njihovi duhovni roditelji – Jagoda Truhelka, Vjekoslav Koščević, Mihovil Labudić i Dragoslav Heiligstein – nisu im dali toliko slobode i pustolovnoga duha da bi mlade čitatelje trebali na početku upozoriti neka ne oponašaju književne junake, kako je to simpatično učinila Ivana Brlić-Mažuranić riječima:

kat. br. 77

kat. br. 105

Ali zato ipak neka nitko ne uteče od svoje kuće. Nikomu nije tako zlo kako je bilo Hlapiću kod majstora Mrkonje – a bogzna bi li svaki bio na svom putu takove sreće kao Hlapić. Ionako ćete se čuditi da se je i po njega sve tako dobro svršilo.

Tugomila, glavni lik istoimenoga romana Jagode Truhelke objavljenog 1894. u Knjižnici za mladež Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora, dolazi u sirotište kao šestogodišnja djevojčica. Marljivo uči, poštuje i voli svoju učiteljicu, gospođu Magdić, koja poučava i tri godine stariju djevojčicu Izabelu, nadšumarevu kćer. Tugomila ponekad odlazi u posjet Izabeli i zadobiva simpatije njezinih roditelja. Mašta o učiteljskome pozivu, no upravitelj sirotišta, autoritaran i častoljubiv čovjek, nalazi trinaestogodišnjoj Tugomili službu sobarice kod svoje kćeri u Grazu. Gazdarica nema razumijevanja za Tugomilinu želju za učenjem, iako tijekom dana marljivo obavlja sve poslove, a noću uči. Nakon trogodišnje službe Tugomila je dobila priliku posjetiti sirotište i tada otkriva gospođi Magdić da želi postati učiteljica, što joj se uz njezinu pomoć i ostvari. Dobila je namještenje u Vinici, gdje s mužem, pl. Pejakovićem, i troje djece živi Izabela, koja se uskoro razboli i umre. Tugomila se zbližava s Pejakovićem, koji je

kani oženiti, ali se njegova majka protivi. Spasivši Pejakovićeva sina iz nabujala potoka, 27-godišnja Tugomila se nakon toga razboli i umre. Iako je Tugomila bila dobra učenica, dok je bila u sirotištu nije se ni usudila razmišljati o boljem obrazovanju. Tek na primjedbu Izabelina oca da je šteta što mora ići u službu počela ju je kopkati misao o budućem zvanju. “Ako ju je šteta biti sluškinjom, što bi tada moglo iz nje inače biti? I njoj gotovo omrzne misao, da bude ono, čemu se sve pitomice sirotišta pripravljaju: kuharica, sobarica, pjestinja!” (Truhelka, 1894., 38.). Gospođa Magdić oličenje je idealne učiteljice i osobe pune razumijevanja, spremne pružiti potporu i zaštitu, za razliku od upravitelja sirotišta, koji je “sirotištnu mladež smatrao kukavnim stvorovima, kojima ne treba knjige i nauke, već ruke i zanata i službe” (Truhelka, 1894., 28.-29.). Uloga učiteljice Magdić bila je presudna u Tugomilinu životu. Od nje je Tugomila dobivala majčinske savjete i prema njoj je osjećala duboku zahvalnost: “Ja vam, moja učiteljice, ne mogu riječima da kažem, kako duboko osjećam zahvalnost za svu vašu materinju dobrotu, koju ste prosuli nada mnom od prvoga mi koraka u ovaj zavod” (Truhelka, 1894., 45.).

I gospođa Magdić i Tugomila postupaju u skladu sa zadanim okvirima i društveno prihvatljivim kodovima ponašanja. Majhut (2005., 184.) ispravno primjećuje da Tugomila, što je karakteristično za siroče (a i za djevojku), ni u jednom trenutku ne pokazuje svoje želje. Nakon što se požali učiteljici da mora ići u službu, ova je tješi riječima da je tako moralo biti i da je svaki rad častan, a nerad je izvor opačine. Prihvaćanje težega puta, trpljenje, strpljenje, nada i iznad svega poslušnost bili su zalog za bolji i sretniji život koji bi trebao doći. Tugomila ga nije dočekala. Postavši učiteljicom, ostvarila je – kao siroče – nesvakidašnji san, ali bajkovit završetak s udajom nje, bivše sobarice, za čovjeka plemenita roda ipak nije bio poželjan.

Ivan, kao i Tugomila, uspijeva zahvaljujući pomoći dobročinitelja – “gospodara” Desputa, učitelja i liječnika. Kao dječak, ipak je dobio priliku za neke 95

kat. br. 116

Godine 1895. učitelj Vjekoslav Koščević, jedan od prvih reformnih pedagoga u Hrvatskoj, objavio je također u nakladi Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora “pripovijest za odrasliju mladež” Sretni kovač. Dječak Ivan živi s ocem putujućim kovačem, a majke se i ne sjeća jer je umrla kad je bio malen. Kad je imao 10 godina, umre i otac, a Ivana prihvati obitelj Desput, kojoj je pola godine prije nestala kćerka Marica. Ivanu je bilo dobro, ali to nije dugo potrajalo, jer umire “gospodarica” Desput, koja mu je bila poput majke. Nova Desputova žena ne podnosi Ivana i istjera ga iz kuće. Ivan putuje od sela do sela i preživljava zahvaljujući jednostavnim kovačkim poslovima koje je naučio od oca. Pridruživši se na nekoliko dana ciganima, otkriva da drže zarobljenu Maricu. U sukobu s ciganima ostaje bez prsta, ali uspijeva zajedno s ozlijeđenom Maricom pobjeći i doći u grad u bolnicu. Odbija da ga liječnik posvoji i odlazi s Maricom Desputovima, no ponovno ih mora napustiti te odluči otići liječniku. Prije konačnog preseljenja liječnikovoj obitelji u Zagreb ostaje tri godine kod seoskoga učitelja, gdje završava nižu pučku školu. Nakon preseljenja u Zagreb pohađa gimnaziju, ali zbog jedinice iz latinskoga napušta liječnikovu obitelj i izučava kovački zanat. Odlazi u Zagreb tražiti oprost od liječnika, koji mu ponudi upravljanje svojim imanjem u Zagorju, što Ivan prihvaća. Ženi se Maricom i žive sretno.

kat. br. 115

samostalne akcije – snalaženje i zarađivanje za kruh nakon što je istjeran iz Desputove kuće, spašavanje Marice te bijeg zbog loše ocjene iz latinskoga jezika zbog srama pred dobročiniteljem. Poslušnost i zahvalnost i ovdje se javljaju kao dvije najpoželjnije dječje vrline. Bio je to model koji je općenito dominirao dječjim ćudorednim pripovijetkama 19. stoljeća, a kod književne siročadi možda i potenciraniji.

Dobri moj gospodar nije me nikada tjerao od sebe, niti me je psovao, a još manje tukao, ali toga nije ni trebalo. Ja sam sve slušao rado bez ikakova otezanja; dosta mi je bilo znati, šta moj gospodar želi, a ja sam već poskočio i donio ili učinio, ako sam mogao. Ja bih se bio za svoga gospodara potukao sa zmajem, tako sam mu bio vjeran i zahvalan, a to sve zato, jer je bio dobar čovjek. Ja sam bio njegov pastir, a on je mene hranio i kupio mi za zimu debelu halju, čižme i kapu. Bi je to poštenjak od glave do pete. Moja gospodarica, to bijaše istom prava božja duša! Češljala me i redila, kako bi bolje mogla. Davala mi jela svakojaka, upućivala me tajno, šta da uradim, kako bi gospodaru ugodio, a ja sam to jedva dočekao i izvršio prije, nego li se ona tomu nadala. Živjeli smo u lijepom miru i slozi (Koščević, 1895., 13.-14.).

kat. br. 36

Koščević ne može ostaviti svoga junaka bez elementarne pouke pa će ga “zaustaviti” kod seoskoga učitelja, oženjenog, bez djece, koji će ga naučiti čitati, pisati, računati i uljudno se ponašati. Tek je tada bio spreman za liječnikovu obitelj u gradu, gdje će ga nedovoljna ocjena iz latinskoga otrijezniti i pomoći mu shvatiti da je njegovo mjesto u kovačnici, jer on je slab latinac, ali dobar šegrt.

Ostadoh u kovačiji. Moj gospodar imao je ženu i dvoje malene dječice. Ja sam mu morao u svem pomagati, a i djecu zabavljati i ljuljati. Svaki dan ustao sam prvi, a legao zadnji. Mnogo puta sjetio sam se svoga života kod učitelja i liječnika. Ovdje sam dakako živio mnogo bolje; hrana bijaše bolja, sobe ljepše, postelja bolja, a počinka više. No ovdje sam se učio kovati, a to me je veselilo više od svega onoga dobra (Koščević, 1895., 109.).

Ivanov bijeg iz liječnikove obitelji i konačna odluka da se vrati kovačkom zanatu nagovijestili su proces osamostaljivanja i upravljanja vlastitim životom. Zadovoljan je i ni u jednom trenutku ne žali za gospodskim životom. Zahvalan je svojim dobročiniteljima, a iznad svega Bogu, koji ga je obilato nagradio za sve nevolje. Stoga svojoj djeci govori riječi koje je davno čuo od jednoga svećenika: “Radite, trpite i predajte se vazda u volju Božju!” Mogli bismo inače pomisliti da je siroče Ivan sam zaslužan za to što je zadovoljan i sretan. Bez oca i majke naslov je romana Mihovila Labudića (1906.) čiji je glavni lik dječak Milko. Majke se i ne sjeća, a kada je imao osam ili devet godina, umire 97

Ivanova obiteljska idila u domu Desputovih nije dugo potrajala. Nakon što je osjetio sigurnost doma, morat će proživjeti još mnoge nevolje dok ne izgradi vlastiti dom i tek tada, kao odrastao mladić i svoj čovjek, oslobodit će se atributa uboga siročeta koje treba pomoć. Na tom putu odrastanja i stasanja jednu od ključnih uloga, kao i u Tugomili, ima učitelj. Zanemarimo li moguće promoviranje vlastitog staleža učitelja-dječjih pisaca, izbor učitelja kao savjetnika i usmjeritelja siročadi ima svoje opravdanje i u realnim prilikama toga vremena. “Prosvjetom k slobodi” bila je omiljena krilatica učitelja koja je, doduše, imala političku pozadinu, ali je nedvojbeno i na kraju 19. stoljeća prosvjetiteljska vjera u moć obrazovanja bila itekako prisutna, kao i uvjerenje o potrebi doziranja obrazovanja – prema staležu, podrijetlu, spolu.

Radionica za muπki ruËni rad (kat. br. 46)

mu otac. Milka odvode u sirotište, gdje se sprijatelji s nešto starijim dječakom Zlatićem. U sirotištu žive težak život, trpe strogoću upravitelja Grbonoga, a zaštitu nalaze kod učitelja Lukića, čijom se zaslugom u sirotište uvodi obuka u raznim zanatima. Zlatić se opredjeljuje za vrtlarstvo, a Milko za stolariju. Zlatić i učitelj Lukić odlaze iz sirotišta, a Milko ponovno ostaje sam. Kad dođe vrijeme, i Milko odlazi u nauk, u stolariju kod majstora Štakora, gdje ima zaštitu poslovođe Vučića, ali trpi uvrede ostalih naučnika, majstora i majstorice. Nakon odlaska poslovođe, Milko više ne može podnijeti šegrtski život u stolariji, pa odlazi ni sam ne znajući kamo. Put ga nanese u selo u kojem ga zbog nesporazuma optuže kao lopova. Uspijeva uvjeriti načelnika u svoju nedužnost. Ubrzo se ispostavi da tu, na grofovskome imanju, radi njegov prijatelj Zlatić. Načelnik posini Milka i pošalje ga u gospodarsku školu. Nakon završetka škole Milko se, zajedno sa Zlatićem, posveti uređivanju načelnikova imanja, koje ubrzo postaje najljepše dobro u čitavoj zemlji.

Labudić slijedi standardni model romana o siročetu. Ubogo, čestito dijete, izloženo brojnim nevoljama nakon smrti roditelja, zahvaljujući svojim vrlinama – poslušnosti, uslužnosti, marljivosti i zahvalnosti

– uspijeva dobiti naklonost i zaštitu mentora (učitelja i poslovođe) te konačno i dobročinitelja, koji mu pruža materijalnu sigurnost i uvjete za dostojanstven život. Iz perspektive pitomaca sirotišta, izgubljeni roditeljski dom budi samo najljepša sjećanja, osobito u vrijeme blagdana, kada se djeca “tiesnije privijaju uz svoje roditelje, jer što bi ona sada bila bez njih” (Labudić, 1906., 45.). Milko i Zlatić često razgovaraju o svojim roditeljima, posjećuju groblje i zaključuju da je tužno kad nemaš roditelje i da je najljepše onomu tko ima oba roditelja. Uzgredno ovoj eksplicitnoj poruci natuknut je bijedan život neke djece koja imaju roditelje. Kada naiđu na djecu koja na sajmištu prodaju suhe šljive i suho grožđe, Milko zaključuje da su ta djeca što tu stoje i trpe pametna, jer je i to bolje nego da idu u sirotište “i da se tamo dadu zlostavljati”, a Zlatić ga poučava da to nisu sirote jer su im roditelji živi. “Zar tako?” javio se je u čudu Milko. Onda su zaista glupa, jer tko ima roditelje, taj se ne treba izvrgavati sniegu i studeni. “Ova djeca imadu uboge roditelje”, upućivao je Zlatić, “pak su zato prinuždena, da već sada, u toj nježnoj dobi, služe novaca” (Labudić, 1906., 40.-41.).

kat. br. 129

100

kat. br. 119

kat. br. 129

Labudićev opis prigodnog darivanja najboljih pitomaca sirotišta što ga je na Badnju večer upriličilo društvo “Dobrotvor” (namjerno posezanje za imenom društva koje je stvarno postojalo u Zagrebu, iako se nigdje ne spominje Zagreb kao mjesto radnje, ili samo zbog odgovarajućeg imena!?) zanimljiv je iz današnje perspektive zato što je Milku (u svemu uzornom desetogodišnjaku), koji je imao

zadatak održati prigodan govor, “dopušteno” da se pošteno napije na toj socijalnoj paradi, gdje je večera bila obilna, “a nije ni manjkalo vina” (Labudić, 1906., 75.): Milko je morao sa gospodom i gospodjama često kucnuti; a i njegovu čašu često su iznova punili. Na posljetku poveo ga je jedan u pokrajnu sobu, gdje je bilo prostrto za družtvo. Milko je tu morao sjesti za stol, oko kojega se je bilo smjestilo mnogo gospode i gospodja. Morao je s njima jesti i piti a na posljedku odčepljivalo se čudnih boca, koje su svaki put prasnule glasnim praskom, dok je iz njih šumom brizgalo pjeneće se vino. Veselje družtva sve se je više razmahivalo i obća dobra volja potegnula je i Milka sobom. Ona pjenušica skočila mu u glavu te najzad nije mnogo znao za se i za sviet.

Standardno nepodnošljiv šegrtski život siročeta natjera ga u samostalnu akciju – bijeg bez plana i s malim izgledima za pozitivan ishod dok se ne pojavi bogati dobročinitelj, načelnik Jelenčić, udovac, 101

Labudić eksplicitno spominje zlostavljanje u sirotištu. U Tugomili smo također imali strogog i krutog upravitelja u sirotištu, no upravitelj Grbonog u Milkovu i Zlatićevu sirotištu zlostavljač je koji uživa u redovitom kažnjavanju pitomaca – šibanjem, zatvaranjem u podrum i uskraćivanjem hrane. Tim je svjetliji lik učitelja Lukića, koji je i sam odrastao u sirotištu, kod koga Milko i Zlatić nalaze utjehu i zaštitu. Zaslugom učitelja sirotište je dobilo veliku radionicu u kojoj su se pitomci mogli osposobljavati za različite zanate – košarački, pekarski, bravarski, stolarski, postolarski i krojački – što je znatno pridonijelo kvaliteti života i atmosferi u sirotištu. Već sa 10 godina i Milko je primljen u “zanatlijski razred”. Milko i Zlatić pokazuju zahvalnost učitelju i njegovoj obitelji sitnim darovima koje sami izrađuju.

kat. br. 88

bez djece, i sam nekoć “od Boga i svijeta ostavljen”. On posvaja Milka te ga šalje na stručnu gospodarsku izobrazbu 56 kako bi mu stečeno znanje pomoglo urediti poočimovo imanje. Siroče Vojko glavni je lik romana Zlatne ruke Dragoslava Heiligsteina objavljenog 1930. u nakladi Književno-pedagoškoga konzorcija zagrebačkih učitelja. Kao četrnaestogodišnji dječak Vojko napušta sirotište u pratnji časne sestre, nadstojnice sirotišta, koja mu je našla mjesto šegrta u trgovini kožama Marijana Žanića. Vojko obećava da će biti dobar i poslušan. Zahvalan je gospodinu i gospođi Žanić, koji se lijepo odnose prema njemu, igra se s njihovom trogodišnjom kćerkom Nadom i trpi uvrede njihovih sinova Slavka, Radovana i Kreška. Na poslu je marljiv i pošten. Nedjeljom redovito posjećuje sirotište. Nakon što je “oslobođen” od šegrtovanja i postao pomoćnik odlazi, uz pomoć sestre nadstojnice, na daljnju izobrazbu u svom zanatu u Berlin, a zatim u London. Po povratku u Zagreb vodi predstavništvo velike engleske tvrtke.

102

(56)

Najpoznatija škola za gospodarsku izobrazbu u Hrvatskoj bilo je Kraljevsko gospodarsko uËilište u Križevcima, osnovano 1860. godine.

Pomaže svojim prijateljima iz sirotišta i donira novac za gradnju novoga doma za djecu. Kako su se Žanićevi sinovi odlučili za državnu službu i ne žele nastaviti očev posao, Vojko otkupljuje tvornicu od staroga Žanića. Dolazi Prvi svjetski rat, a njemu poslovi idu odlično. Pred kraj rata ženi se Nadom i zapošljava njezinu braću, koja uviđaju da su pogriješila kada su otišla u činovnike. Vojko poučava svoga sina da je samo u radu spas i napredak. Pedagoška poruka Heiligsteinova romana po svojoj je eksplicitnosti u tradiciji dječje književnosti 19. stoljeća, no po sadržaju je u priličnom raskoraku sa stvarnim pedagoškim kontekstom prvoga desetljeća 20. stoljeća, gdje je vremenski smješten najveći dio radnje. Ako bi se glorificiranje poduzetništva moglo staviti u kontekst gospodarske modernizacije i razvoja kapitalističke privrede krajem 19. stoljeća (Iveljić, 2007.), uzdizanje manualnog iznad intelektualnog još nije bilo zahvatilo hrvatsku pedagošku zbilju. To će se dogoditi tek tijekom dva međuratna desetljeća, kada je pokret radne škole postao dominantni reformski pedagoški pokret. Stoga iz Heiligsteina progovara učitelj radne škole i glasnogovornik praktičnog obrazovanja kao zaloga osobnog i kolektivnog blagostanja. Intelektualni je

103

kat. br. 119

rad prikazan kao manje vrijedan, a visokoškolovani ljudi poistovjećuju se s činovnicima koji “rade samo glavom, ali ništa ne proizvode” (Heiligstein, 1930., 33.). Za napredak društva potrebne su “zlatne ruke” ili barem podjednako “čekić i pero”. U tako postavljenim stvarima Vojko kao vlasnik tvornice postiže maksimum – siroče i nekadašnji šegrt zapošljava zabludjele Žanićeve sinove, koji su pogrešno tražili blagostanje u državnim činovničkim službama.

104

Uspjesi fikcijske siročadi podrazumijevali su barem tri važne komponente – primjerenu osobnost siročeta, njegov nepodnošljivo težak život te odraslog dobročinitelja. Da bi moglo podnijeti šikaniranje i zaslužiti pomoć dobročinitelja, siroče je moralo biti poslušno, (s)trpljivo, marljivo, radišno, skromno, pošteno, obzirno i zahvalno. Obvezno je moralo proći razdoblje maltretiranja, šikaniranja, nepravde, prijezira i omalovažavanja. Uvijek bi imalo barem jednog dobročinitelja koji bi mu na kraju pružio materijalnu sigurnost. Siroče je idealiziralo svoga dobročinitelja, imalo u njega povjerenja, slušalo ga i bilo mu duboko zahvalno za sve što je za njega učinio. Podjednaku zahvalnost siroče je imalo i za svoga savjetnika i mentora – obično je to bio učitelj (ili odgojitelj/ica u sirotištu) – koji je baš u njemu prepoznao potencijal koji treba razviti. Učiteljeva je pomoć u pravilu bila nematerijalne prirode – pouka, moralna potpora, savjeti, usmjeravanje te eventualno privremeno zbrinjavanje. Siroče teži za sigurnošću doma, u djetinjstvu i mladenačkoj

dobi stoički podnosi sve nevolje da bi bilo nagrađeno vlastitim domom i sretnim obiteljskim životom. Majhut (2005., 247.) primjećuje da dijete samo nije sposobno stvoriti dom i steći poziciju u društvu, “već mu je za to potrebna pomoć odraslih: mentora (najčešće učitelja), institucija (sirotišta, škole) te dobrotvora (osobe s materijalnim sredstvima) koji će ga tek povući s društvenog dna na kojem se našlo”. Nužnost pomoći odraslih bila je pedagoški (i društveni) diktat vremena koji su, barem učitelji pisci, morali poštovati. Na stranicama Basaričekova pedagoškoga udžbenika, iz kojeg su hrvatski učitelji gotovo pola stoljeća stjecali pedagošku izobrazbu, lako nalazimo ćudoredne zahtjeve koji su promicani i u dječjoj literaturi. “Djeca treba da spoznadu svoju tjelesnu i duševnu slabost, i da traže pomoći i savjeta kod svoga uzgajatelja”, smatra Basariček (1896., 129.). Odgajatelj treba biti uzor djetetu i odgajati ga tako da nikad ne smetne s uma da je zemaljski život priprava za vječni život te je stoga potrebno “da iskiti svoju dušu vrlinami, koje mu zajamčuju vječno blaženstvo” (Basariček, 1896., 197.). Unutar pet ćudorednih ideja – savjesnost, dobrostivost, pravičnost, pravednost i savršenost – Basariček (1896., 198.-206.) ističe niz vrlina kao što su poslušnost, poštenje, zahvalnost, samoradinost, marljivost, ustrajnost i srčanost. Djetetova nezrelost za život je neupitna i tek će ga odgoj, poučavanje i obrazovanje učiniti sposobnim za svijet odraslih (Ariès, 1989., 308.).

promijeniti dotadašnji život siročeta i konačno ga izbaviti iz autsajderskoga položaja. Zanimljivo je da gotovo nema zapuštene i zanemarene djece kao književnih junaka u dječjim romanima na prijelomu stoljeća, iako je u stvarnom životu takve djece bilo više nego siročadi. Problem ostavljena djeteta koje traži svoju biološku majku susrećemo u nešto kasnijem razdoblju, u romanu Zlatko Jagode Truhelke (1934.). Pripovijesti Milke Pogačić objavljene pod skupnim naslovom Iz mojega svijeta (1905.) bave se zapuštenom i zlostavljanom djecom, ali one nisu bile namijenjene djeci, iako su djeca glavni likovi. Djeci je ipak trebalo ponuditi uljepšanu sliku svijeta. Ona nije nužno morala imati ovozemaljski sretan kraj, osobito u kraćim pripovjednim formama i dječjoj poeziji, gdje je smrt siročeta često prikazivana kao spas i oslobođenje. Dječji časopisi nisu oskudijevali pripovijetkama i pjesmama o siročadi, a redovita porcija takva štiva bila je rezervirana za početak mjeseca studenoga, uz blagdan Svih svetih, ili u predbožićno vrijeme. Nalazimo ih u gotovo svim godištima Smilja, Bršljana, Maloga dobrotvora, Anđela čuvara i Vjernoga druga.

(57)

(58)

Milutin (Cihlar) Nehajev (1880. — 1931.), književnik, novinar, književni, glazbeni i likovni kritiËar, istaknuti predstavnik hrvatske moderne. Kao desetogodišnji djeËak poËinje suraivati u Smilju (1890.), 18 (10), str. 156. Rudolfo Franjin Magjer (1884. — 1954.), uËitelj i pisac. Pjesma “SiroËe” objavljena je u Ëasopisu Vjerni drug (1905.), 8 (5), str. 76. 105

Učitelji pisci rijetko su svojoj književnoj siročadi podarili pustolovni duh kakav je primjerice imao Hlapić. Siročad je, doduše, mobilnija od svojih književnih vršnjaka koji imaju roditelje, ali ne i slobodnija. Ona mora biti svjesna svoga položaja, znati gdje joj je mjesto u društvu i biti bespogovorno poslušna i duboko zahvalna svima koji im pomažu. Ovisnost o mentoru, zaštitniku ili dobročinitelju često snažnije uvjetuje ponašanje siročeta negoli je to slučaj u odnosu roditelj – dijete. Svi analizirani romani imaju nedvosmislenu poruku: Težak je život bez roditelja i vi, djeco, koja ovo čitate sretna ste što imate roditelje. A oni koji nemaju roditelje? Njima ostaje nada da će naći zaštitnika i dobročinitelja. Naravno, ako budu dobri, poslušni, krotki, uslužni, marljivi, pošteni… i duboko zahvalni za svaku lijepu riječ. A što se događa s onom siročadi koja nisu takva? To u dječjim romanima nećemo saznati jer se oni njima ne bave. Nimalo slučajna nije pojava da je većina siročadi prolazila šegrtske zgode i nezgode. U tom se dijelu život fikcijske i stvarne siročadi nije mnogo razlikovao. Socijalni i ekonomski razlozi takve pojave (što prije samostalno zaslužiti svoj kruh) vrijedili su i za stvarnu i za književnu siročad. Siroče-šegrt kao književni lik bio je zahvalan i kao medij pedagoških poruka, bilo da je izazivao suosjećanje i samilost onih koji su bili daleko od njegova svijeta bilo da je pružao nadu i bio uzorom supatnicima u stvarnom životu. Šegrtovanje je bilo svojevrsna inicijacija u život, razdoblje iskušenja koje je trebalo svladati ili donijeti odluku koja će

106

kat. br. 11

107

108

kat. br. 104

ZakljuËak (pre)dugo je oklijevala preuzeti potpunu socijalnu skrb i zaštitu ugrožene djece. Jedan od glavnih argumenata u prilog potrebe javne organizirane državne skrbi za zapuštenu djecu i mladež bio je isticanje povezanosti zapuštene djece i maloljetničkih prijestupa i zločina jer, ako ne iz humanog, država bi barem iz čisto utilitarnog razloga trebala više ulagati u zaštitu djece i prevenciju neprihvatljivog ponašanja. Učiteljice ne prežu ni od malo patetike radi boljega učinka svoje poruke “narodu hrvatskom”: “Jer je svako dijete dio Tvoga najdragocjenijega kapitala, jer Ti nemaš suviška, koga bi mogao izvrgavati propasti…” (Kalendar, 1909., nepag.). Djecu treba odgajati, a ne kažnjavati, njihova je poruka: “Ne dignite na njih ruke! Prostotom i surovošću napunila ih je ulica, jer oni nemaju doma. Prostota i surovost njihova, optužba je…” (Kalendar, 1909., 66.). Pojačano zanimanje za dijete iznjedrilo je i pojavu tematiziranja problema zanemarivanja djece i nasilja nad djecom u obitelji. Zapuštena i zlostavljana djeca ostajala su najčešće izvan brige dobrotvornih društava i institucija, prezrena od okoline i na gotovo sigurnu putu prema “moralnom brodolomu”. Senzibiliziranju stručne i šire javnosti za tu problematiku osobito su pridonijele učiteljice – pisanjem 109

Skrb za nezbrinutu djecu u Hrvatskoj potkraj 19. i početkom 20. stoljeća još uvijek je najvećim dijelom u domeni humanitarnoga djelovanja crkvenih redova, karitativnih i dobrotvornih društva te socijalno osjetljivih i društveno angažiranih pojedinaca. Evidentno veće zanimanje za dijete i pojačan konkretan rad na području zaštite djece u europskim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, javljaju se u sklopu reformskih pedagoških pokreta kao odgovor na procese modernizacije i sve prisutniju pojavu zanemarivanja i zapuštanja djece, kao reakcija na kritiku stare pedagogije te uslijed razvoja dječje psihologije. U takvu se ozračju u učiteljskoj zajednici profiliraju stručnjaci za institucionalnu odgojnu i socijalnu skrb o nezbrinutoj djeci. Paralelno se taj proces događa i u pravničkoj (pravna zaštita djece) i u liječničkoj (zdravstvena zaštita djece i zdravstveno prosvjećivanje) profesiji. Umjesto povremene milostinje zagovara se moderan koncept socijalne skrbi utemeljen na znanstvenim osnovama u kojem bi dobrotvorstvo bilo samo jedan segment socijalnoga djelovanja. Konačno, društvo u cjelini i mjerodavne državne institucije počinju pitanje zaštite djece shvaćati kao pitanje od nacionalnoga i državnoga interesa. Prvi je svjetski rat u tom pogledu bio svojevrsno socijalno otrežnjenje. Država se, podupirući privatne inicijative na socijalnome polju, ponašala poput institucionalnoga filantropa i

kat. br. 45

u Domaćem ognjištu i aktivizmom u Udruzi učiteljica, Sekciji “Za našu djecu”. Sto godina od nastanka priče o popularnom desetogodišnjem siročetu, šegrtu i pustolovu bilo je povod istraživanju socijalno-pedagoškoga konteksta na prijelomu stoljeća, što znači od vremena u kojem je smještena radnja Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića 59 do prvog izdanja knjige 1913. u nakladi Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora. Analiza nekoliko dječjih romana iz navedenoga razdoblja u kojima se kao glavni lik pojavljuje siroče, odnosno siroče-šegrt, pokazala je ne samo podrazumijevajuću kompatibilnost u njima zastupljenih i promicanih vrednota sa socijalnim, pedagoškim i općenito kulturnim kontekstom vremena nego i sinergiju fikcije i pedagoške funkcije. Iako “slobodna” od autoriteta roditelja, fikcijska siročad u pravilu, kako to sugerira i službena pedagogija, nije u stanju vlastitim snagama naći i slijediti pravi put – sve dok se ne pojavi jedno siroče – maleno kao lakat, veselo kao ptica, hrabro kao Kraljević Marko, mudro kao knjiga i dobro kao sunce.

110

(59)

Ivana BrliÊ-MažuraniÊ ne daje precizan vremenski smještaj radnje. Nesvakidašnjom istraživaËkom minucioznošÊu Majhut (2010.) argumentirano smješta radnju u sredinu 80-ih godina 19. stoljeÊa.

kat. br. 78

111

Izvori i literatura Arhivsko gradivo

Knjige i članci

DRŽAVNI ARHIV U ZAGREBU

75-godišnjica Zagrebačkog gospojinskog društva i njegova

HR-DAZG-230, Dječji dom Josipovac

pjestovališta 1855-1930 (1930.), Zagreb: [Zagrebačko gospojinsko društvo]

HRVATSKI ŠKOLSKI MUZEJ, ARHIVSKA ZBIRKA HŠM A 1997, Udruga hrvatskih učiteljica

Ajduković, M., Branica, V. (2006.), “Počeci socijalnog rada

HŠM A 1016, Tomašić, Ivan

u Hrvatskoj između dva svjetska rata”, Ljetopis socijalnog rada, 13 (1), str. 29.-45., dostupno na: <http://hrcak.srce. hr/7591> (posjet 7. ožujka 2013.)

Novine i časopisi (pregledana godišta) Anić, T. (2006.), “Utemeljenje Dobrovoljnog društva za Bršljan, 1889. – 1903.

spasavanje”, Časopis za suvremenu povijest, 38 (2), str.

Domaće ognjište, 1900. – 1914.

569.-582., dostupno i na: <http://hrcak.srce.hr/7740>

Ilirske narodne novine, 1842., 8 (20)

(posjet 6. kolovoza 2013.)

Jutarnji list, 1912. – 1913. Mali dobrotvor, 1895. – 1904.

Ariès, Ph. (1989.), Vekovi detinjstva, Beograd: Zavod za

Napredak, 1859. – 1909.

udžbenike i nastavna sredstva

Narodna zaštita, 1919. Novine horvatsko-slavonsko-dalmatinske, 1846., 12 (96)

Basariček, S. (1880.), Pedagogija, I. dio: Uzgojoslovje,

Smilje, 1880. – 1910.

Zagreb: Naklada Hrvatskog pedagogijsko-književnoga

Učiteljski glas, 1899. – 1905.

sbora

Vjerni drug, 1898. – 1910.

Basariček, S. (1896.), Pedagogija, I. dio: Nauka o uzgoju,

Zora, 1884. – 1887.

4. posve prerađeno izd., Zagreb: Naklada Hrvatskog pedagogijsko-književnoga zbora Benyovsky, L. (1998.), “Dobrotvorna gospojinska (ženska)

112

društva u Hrvatskoj od osnivanja do Prvog svjetskog rata”,

Časopis za suvremenu povijest, 30 (1), str. 73.-93.

Čavrak, A. (1912.), “Opažanja školske djece. Mala Kata”, Napredak, (53) 7-8, str. 326.-332.

Bertoša, M. (2005.), Djeca iz obrtaljke. Nametnuto ime i izgubljeni identitet (imena i prezimena nahoda u XIX.

Čupak, I. (1918.), Obrtna politika, Zagreb:

stoljeću), Zagreb: Profil international

Piščeva naklada

Branica, V. (2006.), “Razvoj društvene skrbi za djecu u

Dobrotvorno društvo “Prehrana” (1939.), Zagreb

prvoj polovini 20. stoljeća”, Ljetopis socijalnog rada, 13 (1), str. 47.-62., dostupno i na: <http://hrcak.srce.hr/>

Domaće ognjište. Koledar Udruge učiteljica, Sekcije “Za

(posjet 7. ožujka 2013.)

našu djecu” za godinu 1914. (1913.), Zagreb: Udruga učiteljica, Sekcija “Za našu djecu”

Branica, V. (2009.), Institucionalna skrb za siromašnu i nezbrinutu djecu u gradu Zagrebu od 1900. do 1940.,

Dumbović, I. (1979.), Milka Pogačić. Društveni i pedagoški

doktorska disertacija, Zagreb

rad, Zagreb: Školske novine

Brisky, L. (2009.), “Splitsko nahodište”, Paediatr Croat,

Ettinger, M. (1902.), “Zakonska osnova o prisilnom

51 (1), str. 12.-17., dostupno i na: <http://hpps.kbsplit.

uzgoju nedoraslih i popravilište u Glini”, Kršćanska škola,

hr/hpps-2009/pdf/dok04.pdf> (posjet 6. kolovoza 2013.)

6 (1-3, 5), str. 8.-10., 19.-22., 41.-45., 70.-72.

Brlić-Mažuranić, I. (2010.), Romani, Slavonski Brod:

Fritz, K. (1901.), “Osnujmo djevojačko sirotište”, Na

Ogranak Matice hrvatske Slavonski Brod

domaćem ognjištu, 1 (7), str. 165.-167.

Cuvaj, A. (1913.), Građa za povijest školstva kraljevina

Giron, M. (1996.), “Statut Zavoda za zabludjele i napuštene

Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas, sv. I-XI,

dječake u Rijeci iz 1876. godine”, Napredak, 137 (3), str.

Zagreb: Naklada Kr. hrv.-slav.-dalm. zem. vlade, Odjela za

349.-357.

113

bogoštovlje i nastavu

Godišnje izvješće nižih dječačkih i djevojačkih škola slob. i

Jambrišak, M. (1887.), “O uzgoju zapuštene i izkvarene

kr. glavnoga grada Zagreba koncem školske godine 1893/94

djece”, Napredak, 28 (9, 10), str. 132.-135., 148.-151.

(1894.), Zagreb Jelić, R. (1963.), “Zadarsko nahodište”, Radovi instituta Heiligstein, D. (1930.), Zlatne ruke, Zagreb: Književno-

JAZU u Zadru, sv. 10, str. 213.-265.

pedagoški konzorcij zagrebačkih učitelja Jurić, M. (2009.), “Zagreb u Prvome svjetskom ratu: Horvat, J. (1990.), Politička povijest Hrvatske, Zagreb:

povijesne novine kao izvor za istraživanje socijalne

August Cesarec

povijesti”, Libellarium, 2 (2), str. 121.-144., dostupno i na: <hrcak.srce.hr/file/100184> (posjet 22. srpnja 2013.)

Iveljić, I. (2007.), Očevi i sinovi. Privredna elita Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća, Zagreb: Leykam international

Kalendar 1910. (1909.), Zagreb: Udruga učiteljica, Sekcija “Za našu djecu”

Iveljić, I. (2009.), “Prevlast Unionista. Hrvatske zemlje od 1883. do 1903. godine”, u: Ježić, M. (ur.), Hrvatska

Kalendar 1911. Za našu djecu (1910.), Zagreb: Udruga

i Europa. Kultura, znanost i umjetnost. Sv. IV: Moderna

učiteljica, Sekcija “Za našu djecu”

hrvatska kultura od preporoda do moderne (XIX. stoljeće), Zagreb: Školska knjiga, str. 93.-102.

Kassowitz Cvijić, A. (1911.), “Erziehliche Fürsorge”, Agramer Zeitung, 86 (98)

Izvještaj o desetgodišnjem radu Društva za prehranu siromašne škol. mladeži pučkih škola u Zagrebu : godine

Key, E. (2000.), Stoljeće djeteta, Zagreb: Educa

1891-1901 (1901.), Zagreb Kirinčić, N. (1901.), “Maloljetni zločinci i roditeljska odgovornost”, Učiteljski glas, 3 (3-5), str. 88.-90., 128.-

Zagrebu za posljednjih deset godina (1886.), Zagreb

130., 176.-177.

Izvještaj o stanju općih pučkih i građanskih škola i preparandija

Klobučar, J. (1908.), “Filantropizam u uzgoju”, Napredak,

u Dalmaciji za školsku godinu 1904:1905 (1906.), Zadar

49 (2), str. 61.-71.

114

Izvještaj o djelovanju i razvitku družtva Učiteljske zadruge u

Kolar, M. (1998.), Prvo zagrebačko dobrotvorno društvo

Kralj-Brassard, R. (2012). Neželjeno majčinstvo, podržav-

Društvo čovječnosti 1846-1946, Zagreb: Židovska općina

ljeno roditeljstvo: napuštena djeca u Dubrovniku od XVII. do XIX. stoljeća (povijesno-demografski i kulturno antro-

Kolar, M. (2008.), Zbrinjavanje gladne djece u Hrvatskoj

pološki pogledi): doktorski rad, Dubrovnik

za Prvoga svjetskog rata, Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i

Kralj-Brassard, R., Puljizević, K. (2013.), “Porod iz

Baranje

nevolje: skrb o trudnicama i rodiljama pri dubrovačkom nahodištu u drugoj polovici 18. stoljeća”, Anali Dubrovnik,

Kolarić, J. (2001.), Katoličko djetićko društvo u Zagrebu

51 (1), str. 259.-388.

(1855.-1945.), Zagreb: Hrvatski zemljopis – Naklada Dr. Kranjčić, S. (1893.), Prisilne radionice i popravionice,

Feletar

Zagreb: [preštampano iz Mjesečnika] Könczöl-Stožir, J. (1910.), “Crtice iz skloništa”, Domaće ognjište, 10 (3), str. 69.-70.

Krleža, M. (1917.) [1925.], “Kako stanuje sirotinja u Zagrebu?”, Narodna zaštita. Almanah 1914.-1924., Zagreb:

Könczöl-Stožir, J. (1911.), “Moderni pokret za spasavanje

Izdali suradnici i prijatelji Narodne zaštite, str. 50.-53.

zapuštene djece”, Domaće ognjište, 11 (5), str. 143.-148. Labudić, M. (1906.), Bez oca i majke. Pripovijest za Koščević, V. (1895.), Sretni kovač. Pripovijest za odrasliju mladež,

Zagreb:

Nakladom

Hrvatskog

hrvatsku mladež, Varaždin: Tisak i naklada J. B. Stieflera

pedagoško-

književnog zbora

Lindgren, A. (1998.), Pipi Duga Čarapa, Zagreb: Znanje, preveo sa švedskog Mirko Rumac

Krajačić, Lj. (ur.) (1921.), Spomenspis na spasavanje istarske, bosansko-hercegovačke i dalmatinske djece, Zagreb:

Lončarić, M. (2001.), Varaždinska dobrotvorna društva

Naklada Narodne zaštite – Saveza dobrotvornih društava

1828.-1945. Katalog izložbe, Varaždin: Gradski muzej Varaždin

Kralj-Brassard, R. (2011.), “Nikola (1673-1674) ‘komunsko

115

dijete’”, Anali Dubrovnik, 49, str. 105.-132.

Ljubibratić, W. (1910.), Zapuštenost i podivljanje djece i

Patriarch, J. (1924.), “Udruga hrvatskih učiteljica”,

mladeži, Split: Naklada Knjižare sjemeništa

Hrvatski učitelj, 4 (1-2), str. 29.-31.

Majhut, B. (2005.), Pustolov, siroče i dječja družba:

Petrak, J. (ur.) (2005.), Od Zakladnog H-K-M sirotišta

hrvatski dječji roman do 1945., Zagreb: FF press

do Doma za djecu Klasje. Povijest (institucionalne skrbi o djeci u gradu Osijeku) duga 135 godina, Osijek: Dom za

Majhut, B. (2010.), “Napomene uz kritičko izdanje”, u:

djecu Klasje

Brlić-Mažuranić, I., Romani, Slavonski Brod: Ogranak Matice hrvatske Slavonski Brod, str. 157.-243.

Piplović, S. (2012.), “Fundacije i zgrade obitelji Martinis Marchi u Splitu”, Građa i prilozi za povijest Dalmacije,

Melzer, R. (1846.), Geschichte der Findlinge in

br. 24, str. 333.-368., dostupno i na: <hrcak.srce.hr/

Oesterreich mit besonderer Rücksicht auf ihre Verhältnisse

file/139247> (posjet 7. kolovoza 2013.)

in Illyrien, Leipzig, dostupno u digitalnoj inačici za pregled na: <http://books.google.hr/books?id=dv9SAAA

Pogačić, M. (1904.), “O pravu djeteta”, Domaće ognjište, 5

AcAAJ&printsec=frontcover&hl=hr#v=onepage&q&f=

(4), str. 76.-80.

false> (posjet 9. kolovoza 2013.) Pogačić, M. (1905.), Iz mojega svijeta, Zagreb: Tiskara i Mustać, I. (1985.), “Briga za djecu u starom Dubrovniku”,

litografija C. Albrechta (Maravić i Dečak)

Dubrovački horizonti, sv. 25, str. 53.-58. Povijest (2008.), Sv. 15: Kolonijalna carstva i imperijalizam Narodna zaštita. Almanah 1914.-1924. [1925.], Zagreb:

(1871.-1914.), Zagreb: Europapress holding

Izdali suradnici i prijatelji Narodne zaštite Pravilnik “Ubožkoga doma” u Šibeniku (1907.), Šibenik: Parčić, D. A. (1887.), Rječnik talijanski-slovinski (hrvatski),

Naklada “Ubožkoga doma”

2. popravljeno i pomnoženo izd., u Senju: Tisak i naklada H. Lustera

Prvi dječji dan 6. lipnja 1908. (1908.), Zagreb: Udruga učiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije, Sekcija za našu

116

djecu

Reljić, D. (2012.), Manuški jubileji. Obilježavanje 100

Spomenica o osamdesetgodišnjici rođenja Marije Jambri-

godina zgrade OŠ Manuš i 60 godina djelovanja škole,

šakove (1927.), Zagreb: Izdaje Odbor za gradnju Doma

Split: Osnovna škola “Manuš”, dostupno i u digitalnoj

učiteljica

inačici na: <http://www.os-manus-st.skole.hr/upload/osmanus-st/newsattach/222/manuski_jubileji.pdf> (posjet

“Statistički podaci o stanju pučkoga školstva u kraljevi-

10. kolovoza 2013.)

nama Hrvatskoj i Slavoniji koncem školske godine 1903/1904.” (1905.), Službeni glasnik Kr. hrv.-slav.-dalm.

Roberts, J. M. (2002.), Povijest Europe, Zagreb: AGM

zemaljske vlade, odjela za bogoštovlje i nastavu, br. 5, str. 103.-135.

Ruklić, Z. (1983.), “Iz dnevnika jedne djevojčice: Zagreb, srpanj 1911 – listopad 1912.”, Rad Jugoslavenske akademije

Stein-Ehrlich, V. (1936.), Današnje dijete. Problemi

znanosti i umjetnosti. Razred za suvremenu književnost,

savremenog odgoja, Zagreb: Izdanje Atlas nakladnog

knj. 19, str. 341.-433.

zavoda

Simunović, K. (2008.), “Od dječjeg nahodišta do Doma za

Šilović, J. (1900.), Zapuštena i zločinačka mladež, Zagreb:

djecu i mlađe punoljetne osobe Maslina: prilog povijesti

[Preštampano iz “Spomen-knjige” Pravničkoga društva]

socijalne skrbi za djecu u Dubrovniku”, Ljetopis socijalnog

Šilović, J. (1915a.), Karitativni rad za vrijeme rata, Zagreb:

rada, 15 (3), str. 499.-512., dostupno i na: <http://hrcak.

Odbor za pučka sveučilišna predavanja

srce.hr/31383> (posjet 10. kolovoza 2013.) Šilović, J. (1915b.), Socijalna skrb za djecu, Zagreb: Odbor “Skupština učiteljskog družtva podžupanije zagrebačke i

za pučka sveučilišna predavanja

glavnoga grada Zagreba” (1887.), Napredak, 28 (9), str. 137.-142.

Šilović, J. (1917.), Socijalna skrb za porodice i siročad hrvatskih ratnika, Zagreb: Središnji zemaljski odbor za zaštitu porodica mobilizovanih i u ratu poginulih vojnika

Štamparija Lino-tip

iz kraljevina Hrvatske i Slavonije

117

Sladović, E. (1925.), Naučno (šegrtsko) pravo, Zagreb:

Šilović, J. (1922a.), Vanbračna djeca, Zagreb: Naklada

Anali Historijskog odjela Centra za znanstveni rad JAZU

“Narodne zaštite”

u Dubrovniku, sv. 15-16, str. 321.-356.

Šilović, J. (1922b.), Zaštita djece. Sadanje stanje i pogled u

Švarc, Ž. (1908.), “U zaštitu djece”, Domaće ognjište, 8 (8-

budućnost, Zagreb: Naklada “Narodne zaštite”

10), str. 141.-144., 162.-165., 181.-183.

Širola, B. (ur.) (1927.), Dobrotvor. Pedeset godina

Tkalec, V. (1910.), “Pravna zaštita djece”, Domaće ognjište,

dobrotvornog rada 1877-1927, Zagreb: Humanitarno

10 (1, 3, 5, 7, 8), str. 8.-10., 70.-73., 138.-141., 202.-204.,

društvo “Dobrotvor”

247.-250. Tkalec, V. (1911a.), “Socijalna briga”, Domaće ognjište, 11

Širola, S. (1911.), “Djeca koja trpe i stradaju”, u:

(1), str. 15.-17.

Tomašić, I., Uzgojna skrb za zaštitu i spašavanje djece i

Tkalec, V. (1911b.), “Wilhelmina Mohr: Djeca pred

mladeži od moralnoga brodoloma, Zagreb, str. 9.-23.

sudom”, Domaće ognjište, 11 (4, 6-10, 12), str. 97.-101., 181.-183., 201.-203., 240.-245., 276.-280., 303.-310., 375.-

Škarica, M. (1961.), “Nahodišta i nahodi u Dalmaciji”,

379.

Radovi instituta JAZU u Zadru, sv. 8, str. 231.-237.

Tkalec, V. (1914.), “Bijedna djeca”, Domaće ognjište, 14 (6), str. 161.-168.

“Škola štitnica” (1886.), Zora, 3 (3), str. 18.-19. Tomašić, I. (1911.), Uzgojna skrb za zaštitu i spašavanje djece i mladeži od moralnoga brodoloma, Zagreb

konca god. 1895. (1896.), Zagreb: Nakladom Kr. hrv.-

Tomašić, I. (1919.), “Krajnji je čas posljednjega sata…”,

slav.-dalm. zem. vlade

Narodna zaštita, 3 (9-12), str. 222.-226.

Što je i što radi Narodna zaštita (1923.), Zagreb: Narodna

Trstenjak,

zaštita

Napredak, 49 (2), str. 71.-74.

Šupuk, A. (1978.), “O matičnoj knjizi dubrovačkih

Truhelka,

nahoda i njihovim prezimenima (ab anno 1830-1852)”,

Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora

118

Školstvo u Hrvatskoj i Slavoniji od njegova početka do

(1908.),

(1894.),

“Uzgajalište

Tugomila,

Zagreb:

Egenburgu”,

Nakladom

Udruga učiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije, Sekcija

Vudy, Š. (1907.), “Šegrti na ulici”, Napredak, 48 (43), str.

“Za našu djecu” (1909.), Zagreb

678.-681.

Vidaković, S. Ž. (1939.), “Razvitak dečje zaštite u

“Zakon o prisilnom odgoju nedoraslih” (1902.), Sbornik

Jugoslaviji (od 1918-1938 god.)”, u: Majstorović, M. R.

zakona i naredaba valjanih za kraljevine Hrvatsku i

(ur.), Pedagoška Jugoslavija 1918-1938, Beograd: Izdanje

Slavoniju, br. 15, str. 46.-50.

Jugoslov. učiteljskog udruženja, str. 216.-245. Zakon od 14. listopada 1874. ob ustroju pučkih školah i Vinković, M. (2008.), Dječji rad u međunarodnom,

preparandijah za pučko učiteljstvo u kraljevinah Hrvatskoj

europskom i poredbenom radnom pravu, Zagreb: TIM

i Slavoniji (1874.), Zagreb

press Zakon od 31. listopada 1888. ob uredjenju pučke nastave Vračić, B., Kovačić, A. (1996.), Sestre milosrdnice sv.

i obrazovanja pučkih učitelja u kraljevinah Hrvatskoj i

Vinka Paulskoga s Kućom maticom u Zagrebu 1845.-1995.

Slavoniji (1888.), Zagreb

Sv. 1: Kuća matica, Zagreb: Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga

Zweig, S. (1999.), Jučerašnji svijet, Zagreb: Izdanja Antibarbarus

Vračić, B., Kovačić, A. (1998.), Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga s Kućom maticom u Zagrebu 1845.-1995. Sv. 2:

Žmegač, V. (2006.), Od Bacha do Bauhausa. Povijest

Družbine filijale, Zagreb: Družba sestara milosrdnica sv.

njemačke kulture, Zagreb: Matica hrvatska

Vinka Paulskoga Vranješ-Šoljan, B. (2009.), Stanovništvo Banske Hrvatske.

Mrežni izvori

Demografska slika Banske Hrvatske u kontekstu društvenopovijesnih promjena od 1850. do 1910., Zagreb: Educa

<http://hrcak.srce.hr> <http://www.daz.hr/vodic/f-zdravstvo-i-

Vudy, Š. (1901.), “Rad je sreća”, Vjerni drug, 4 (7, 8), str.

socijalne-ustanove/>

119

97.-99., 113.-115.

LIKE HLAPI∆ AND GITA Orphans in Croatia from the late 19th to the early 20th Century Summary Hlapić and Gita – the main protagonists of the novel by Ivana Brlić-Mažuranić, The Strange Adventures of Hlapić the Apprentice [original Croatian: Čudnovate zgode šegrta Hlapića] – are the most well known orphans in Croatian children's literature. First published in 1913 by the Croatian Pedagogical Literary Society, Ivana Brlić-Mažuranić's remarkable children's novel is an award book for school students which offers a truly moving reading experience for every reader, even today. In commemoration of the 100 year anniversary since the book's first publication, The Croatian School Museum is joining together the exhibition Hlapić in 2013 with a publication on orphans in Croatia from the late 19 th to the early 20 th century with the aim of approaching the pedagogical and social contexts of the turn of the century as the real-life inspiration for the literary model of the orphan-apprentice. This in turn should help contemporary readers to better understand the perspectives of the character model. This pedagogical and social contextualisation is also a contribution to the history of organised care and the protection of vulnerable children in Croatia.

120

The concept of an Orphan is understood as a social category and rather than purely relating to a child without one or both parents, it can be understood as a more general symbol of poverty or even

neglected children, deprived of necessary care or a decent childhood. Everyday teachers are confronted with such children in their work, but without the adequate social support or systematic professional training to work with such children, teachers are left to rely on their own pedagogical skills and ultimately their innate social sensitivity. Therefore in this paper there is an emphasis on teachers' contribution to the development of the educational and social welfare of orphans and abandoned children, which has been insufficiently researched and is thus under-emphasised in current historical perspectives. The beginnings of organised social welfare for uncared for children can be traced back to the 15 th and 16 th centuries when institutions were established to take in and take care of unwanted babies [nahodište] in a number of Dalmatian towns. During the 19 th century orphanages were established for children who were left without parents. These orphanages functioned to provide daily care for impoverished children whose parents were forced to work, and who had no one who they could trust to care for their children while they were working. When parents were unable to properly care for their children, the orphanages provided medical care and shelter, and fed and cared for them. The majority of these

The development and modernisation of society in all areas intensified the problem of abandoned and neglected children, especially in cities. Children in the early 20 th century were the most endangered population in society. More than 50 percent of the total number of deaths was of children up to the age of 14, and 20 percent of newborn children died in the first year of life. Impoverished families many of them living in small and unhygienic living conditions, the death of parents, alcoholism, difficult financial conditions, the increasing necessity for both parents to work, child labour – these are some of the many causes for the increase in the number of vulnerable children. Children born out of wedlock were also part of this endangered group of children. At the end of the 1910s in Zagreb 20% of newly born babies were born out of wedlock. Most of these children were stigmatized according to the governing social norms and customs, and did not have the possibility of growing up in an appropriate and stimulating environment. They would suffer due to their limited educational opportunities

and therefore had little chance to climb the social ladder. The first professionals to deal with the problems of welfare for orphans and abandoned or neglected children in Croatia emerged at the beginning of the 20 th century. Among them were lawyer, Josip Šilović and teachers Ivan Tomašić, Stjepan Širola, Milka Pogačić Vera Tkalec. The arguments of these people, alongside the natural progression of civilisation, and by following successful examples from other countries in this field, helped to advance the process of transitioning the issue of welfare for orphans from the private sphere to the public sphere and to help instigate continual and systematic social action. The question of social welfare for children became a question of national importance and moreover, a question of elementary humanity. At the beginning of the 20 th century, Croatian school teachers showed that sensitivity towards children and their problems both in word and in deed was not a passing intellectual fashion or convenient mercy, but rather a genuine effort for their theoretical and practical work to finally make tangible progress in the pedagogical and social field. Within these efforts was the notable influence of the European reformative pedagogical idea and movement, which were separate and adapted to function within their own place and time. The association of teach121

institutions arose from the initiative of individual benefactors, charities and religious orders. Care for neglected children was primarily reliant on charity up until the early 20 th century, with smaller or larger amounts of help from state aid.

ers, 'For our children' [Za našu djecu] launched Children's day and Children's holiday in order to raise money for the establishment of an institute for neglected children (envisaged as a shelter, cradle and safe place for children), while The Youth Holiday Colony promoted its work in the daily and professional press, particularly in the magazine, 'The Domestic Hearth' [Domaće ognjište].

122

The pioneering work of teachers in both the theoretical and practical field of social work in Croatia was an important link in the further development of the discipline, particularly in the approaching difficult periods of the First World War and the post-war period. The majority of the goodwill organisations intensified their work during the war, and The League for the Protection of Children had a particularly important role, as the Zagreb city government saw the organisation as its partner and collaborator in the great mission for the welfare of war orphans and the families of mobilised soldiers. The League expanded its actions outside of Zagreb and also established a special department called, The League for the Protection of Families of Mobilised Soldiers. During the war the League organised a large social action concerned with the hunger of children in Istria, Dalmatia, Bosnia and Herzegovina and Slovenia, thanks in great part to the efforts of Josip Šilović and Đuro Basariček.

Children from the orphanage and shelters rarely had the possibility of acquiring further education. More often than not, after finishing the lowest level of mandatory school education children would train for practical occupations provided by apprentice and vocational schools. In Zagreb at the end of the 19 th century there was a school for abandoned children, or more precisely a ‘remedial’ class, which was attended by boys with problematic behaviour who were previously school leavers. With the establishment of the reformatory in Glina in 1902, the school closed. ‘Earn your own bread as soon as possible‘ was the basic principle in the education of orphans. Boys found their bread as apprentices in various professions, and girls as chambermaids, maids and nannies. Fictional orphans in children’s novels and short stories from the end of the 19 th century and the beginning of the 20th century did have a little more success than their peers in real life. Their successes, however were based on certain presuppositions which frequently reoccur with children’s writers (who are in large part teachers themselves), which include; an appropriate personality for the orphan, his unbearably difficult life which proves the child’s virtues to his adult mentors (who are once again primarily teachers) and ultimately, a benefactor

who will provide him with financial security. It is not a coincidence that most orphans experienced both fortune and misfortune in their apprenticeships. In this, at least, the fictional lives of orphans and their real counterparts are not so different. Social and economic circumstances (‘earn your own bread as soon as possible’) were important for both real and fictional orphans. The orphan-apprentice as a literary character was a convenient and fruitful medium for the pedagogical message. He was either the epitome of compassion and pity, for those who were so removed from his world, or an offer of hope, a model example for his fellow sufferers in reality. Apprenticeship was a kind of initiation into life, a period of trials that had to be overcome or a decision that had to be made to change the life of a former orphan in order to finally raise him above the position of a social outsider.

123

With the beginning of the ‘century of the child’ and the repeat of ‘the discovery of the child’, there has been generated in Croatia, albeit in modest terms, the appearance of a debate surrounding issues of neglect and violence against children, and a warning to teachers: ‘Do not raise your hand to children! The streets may have filled them with vulgarity and brutality, but this is because they have no home. Their profanity and roughness accuses…’

GENAUSO WIE HLAPI∆ UND GITA Die Waisenkinder am Ende des 19. und am Anfang des 20. Jahrhunderts in Kroatien Zusammenfassung Hlapić und Gita - die Hauptfiguren der Wunderbaren Reise eines Schusterjungen von Ivana Brlić-Mažuranić - sind die bekanntesten Waisenkinder der kroatischen Kinderliteratur. Dieser zauberhafte Kinderroman, der zum ersten Mal 1913 als das Gewinn-Buch für die Schüler der Volksschulen von der Kroatischen Pädagogisch-Literarischen Gesellschaft herausgegeben wurde, ist bis heute eine wahrhafte Belohnung für jeden seiner Leser. Zum 100. Jahrestag seiner ersten Ausgabe schließt sich das Kroatische Schulmuseum der Veranstaltung Hlapić 2013 mit der Ausstellung und der Publikation über die Waisenkinder am Ende des 19. und in den ersten Jahrzehnten des 20. Jahrhunderts an, um den pädagogischen und sozialen Kontext der Jahrhundertwende als einen wirklichen Ausgangspunkt dem Literaturmodell - das Waisenkind als Lehrling - und seinem besseren Verständnis aus der Sicht der heutigen Leser anzunähern. Die pädagogisch-soziale Kontextualisierung stellt zugleich einen Beitrag zur Geschichte der organisierten Fürsorge und des Schutzes von gefährdeten Kindern in Kroatien dar.

124

Der Begriff Waisenkinder wird als eine soziale Kategorie verstanden und bezieht sich nicht nur unbedingt auf die Kinder, die ohne einen Elternteil oder beide Elternteile aufwachsen, sondern auch auf die armen, vernachlässigten und verwahrlosten

Kinder im Allgemeinen, die ohne die erforderliche Elternfürsorge und die ihnen würdige Kindheit verblieben. Alltäglich begegneten die Lehrer in ihrer Arbeit solchen Kindern und wurden ihrer eigenen pädagogischen Kunst und Sensibilität überlassen, ohne eine systematische Fachausbildung für die Arbeit mit solchen Kindern erwerben und eine organisierte gesellschaftliche Unterstützung bekommen zu können. Somit wird in diesem Werk Akzent auf den Lehrerbeitrag zur Entwicklung der Sozialfürsorge für Waisenkinder und die verwahrlosten Kinder gesetzt, die noch nicht ausreichend untersucht und somit zu wenig in bisherigen geschichtlichen Überblicken hervorgehoben wurde. Die Anfänge einer organisierten Sozialfürsorge für unversorgte Kinder finden wir schon im 15. und 16. Jahrhundert, als in dalmatinischen Städten die Findelhäuser - die Anstalten zur Aufnahme und Betreuung von ungewollten Neugeborenen – gegründet wurden. Im Laufe des 19. Jahrhunderts werden die Waisenhäuser für die ohne Elternfürsorge verbliebenen Kinder bzw. die Verpflegungsanstalten, die Betreuungsanstalten, die Kleinkinderbewahranstalten und die Tageseinrichtungen für die Betreuung von armen Kindern gegründet, deren Eltern tagsüber arbeiten müssen und niemandem ihre Kinder anvertrauen konnten. Die meisten von sol-

chen Anstalten entstanden auf Initiative einzelner Wohltäter, der Wohltätigkeitsvereine und Ordensgemeinschaften. Die Fürsorge für verwahrloste Kinder beruhte bis zu Beginn des 20. Jahrhunderts vorwiegend auf der Barmherzigkeit und auf den mehr oder weniger staatlichen Unterstützungen.

gen einer vorherrschenden Gesellschaftsnorm und der Sitten stigmatisiert worden. Sie konnten nicht in einer angemessenen und anregenden Umgebung erzogen werden und hatten die begrenzten Ausbildungschancen. Somit hatten solche Kinder wenige Chancen, auf der Gesellschaftsleiter aufzusteigen.

Die Entwicklung und die Modernisierung der Gesellschaft auf allen Gebieten warfen -insbesondere in den Städten - das Problem der verwahrlosten und vernachlässigten Kinder auf. Die Kinder waren auch zu Beginn des 20. Jahrhunderts die am meisten bedrohte Bevölkerungsgruppe. Mehr als 50 Prozent aller Verstorbenen entfielen auf die Kinder bis zum 14. Lebensjahr, während sogar 20 Prozent der lebend geborenen Kinder im ersten Lebensjahr starben. Arme Familien und Familien mit mehreren Familienangehörigen, die in kleinen Wohnungen unter unhygienischen Umständen leben, der Elterntod, der Alkoholismus, schwierige materielle Situation, immer größere Notwendigkeit, dass die beiden Elternteile berufstätig sind, die Kinderarbeit – sind Ursachen einer Zunahme von bedrohten Kindern. Dazu gehörten auch unzweifelhaft die außerehelichen Kinder. Am Ende des ersten Jahrzehntes des 20. Jahrhunderts waren, zum Beispiel, in Zagreb mehr als 20 Prozent der geborenen Kinder die außerehelichen Kinder. Die meisten davon sind we-

Am Anfang des 20. Jahrhunderts treten in Kroatien die ersten Fachleute für die Waisenfürsorge, für die Fürsorge der verwahrlosten und vernachlässigten Kinder hervor. Neben dem Juristen, Josip Šilović, sind das die Lehrer und die Lehrerinnen, Ivan Tomašić, Stjepan Širola, Milka Pogačić, Vera Tkalec und die Anderen. Ihre begründeten Auftritte begleitet durch eine natürliche Entwicklung der Zivilisation und die Verfolgung von Errungenschaften der Länder, die auf diesem Gebiet fortgeschrittener waren, trugen unbestritten zum Prozess eines stufenweisen Übergangs aus der Sphäre der privaten, periodischen und gelegentlichen Wirkung in die Sphäre der öffentlichen, regelmäßigen und systematischen Sozialwirkung bei. Die Frage der Kindersozialfürsorge wird als eine wichtige Nationalfrage und als eine Frage der grundlegenden Menschlichkeit gestellt.

125

Der feinfühlige Umgang mit dem Kind und seinen Problemen, den die kroatischen Lehrerinnen An-

fang des 20. Jahrhunderts „durch Wort und Tat“ zum Ausdruck brachten, war nicht nur eine vorübergehende intellektuelle Mode oder eine zeitweilige Barmherzigkeit, sondern eine wahrhaftige Bestrebung, durch die theoretische und praktische Arbeit endlich sichtbare Fortschritte im pädagogisch-sozialen Bereich zu erzielen. In solchen Anstrengungen spiegeln sich die europäischen reformpädagogischen Ideen und Entwicklungen wider, die diskret an Raum und Zeit angepasst sind. Der Lehrerinnenverein, die Sektion „Für unsere Kinder", leitet den Kindertag und das Kinderfest ein, um die Geldmittel zur Gründung der Anstalten für verwahrloste Kinder (Zufluchtsorte, Kinderkrippen und Kinderasyle) zu sammeln, veranstaltet die Ferienkolonien für Kinder und befördert seine Arbeit in der Tages- und Fachpresse, insbesondere in der Zeitschrift Domaće ognjište.

126

Das Vorreiterwerk der Lehrerinnen und Lehrer im Bereich der Theorie und Praxis der Sozialarbeit in Kroatien war ein wichtiger Baustein in der weiteren Entwicklung der Disziplin, insbesondere in den nachfolgenden schwierigen Zeiten des Ersten Weltkrieges und in der Nachkriegszeit. Die meisten Wohltätigkeitsvereine verstärkten ihre Tätigkeit in der Kriegszeit. Eine bedeutende Rolle spielte die Liga für den Kinderschutz, die die Zagreber

städtischen Behörden als einen Partner und einen Mitwirkenden in einer großen Mission der Fürsorge für Kriegswaisen und die Familien der mobilisierten Soldaten erkannte. Die Liga erweiterte ihre Tätigkeit auch außerhalb Zagrebs und gründete die Sonderabteilung unter dem Namen „Die Liga für den Schutz von Familien der mobilisierten Soldaten". Dank des Einsatzes von Josip Šilović und Đuro Basariček wurde während des Krieges eine große soziale Aktion zur Versorgung hungriger Kinder aus Istrien, Dalmatien, Bosnien-Herzegowina und Slowenien veranstaltet. Die Kinder, die in den Waisenhäusern und Zufluchtsorten lebten, hatten selten die Möglichkeit, höhere Schulabschlüsse zu erwerben. Sie wurden meistens nach dem Volksschulabschluss in den praktischen Berufen der Lehrlings- und Fachschulen ausgebildet. Am Ende des 19. Jahrhunderts bestand in Zagreb die Schule für verwahrloste Kinder bzw. „die Korrektionsklasse“, die diejenigen Jungen besuchten, die sich problematisch verhielten und vorzeitig die Schule verließen. Nach der Gründung der Korrektionsanstalt im Jahre 1902 in Glina stellte die Schule ihre Tätigkeit ein. Das Grundprinzip der Waisenausbildung war, sich möglichst bald sein eigenes Brot zu verdienen. Die Jungen verdienten sich ihr eigenes Brot als Lehrlinge in verschiedenen

Die fiktiven Waisen aus den Kinderromanen und Erzählungen am Ende des 19. und am Anfang des 20. Jahrhunderts hatten etwas mehr Erfolg als ihre Altersgenossen im wirklichen Leben. Ihr Erfolg brachte zwar gewisse Voraussetzungen mit sich, an denen sich die Kinderbuchautoren (meistens die Lehrer) folgerichtig hielten. Solche Voraussetzungen sind: eine adäquate Persönlichkeit des Waisenkindes, sein unerträglich hartes Leben, das die Tugenden des Kindes und des erwachsenen Mentors (meistens eines Lehrers) und des Wohltäters, der ihm eine materielle Sicherheit bieten wird, beweisen wird. Es ist kein Zufall, dass die meisten Waisen viele Abenteuer als Lehrlinge erlebten. In diesem Sinne unterschied sich das Leben der fiktiven Waisen von dem der wirklichen Waisen nicht erheblich. Die sozialen und ökonomischen Gründe solchen Phänomens (sich möglichst bald sein eigenes Brot zu verdienen) betrafen sowohl die wirklichen Waisen als auch die fiktiven Waisen. Der literarische Charakter - das Waisenkind als Lehrling - war ein fruchtbringendes Medium für die pädagogischen Botschaften, sei es nun, weil er das Mitgefühl und das Mitleid derjenigen erregte, die weit weg von seiner Welt waren, oder weil er den Schicksalsge-

fährten im wirklichen Leben die Hoffnung brachte oder ihnen als Vorbild diente. Die Lehre war eine besondere Einführung ins Leben, eine Zeit der Versuchung, die man bewältigen sollte oder, in der man Entscheidungen treffen sollte, die das bisherige Leben des Waisenkindes verändern und es endgültig von der Außenseiterstelle erlösen wird. Der Anfang des „Jahrhunderts des Kindes" und eine erneute „Entdeckung des Kindes" brachten auch in Kroatien, zwar in einem bescheidenen Ausmaß, sowohl die Thematisierung der Frage der Kindesvernachlässigung und der Gewalt gegen Kinder als auch die Warnung der Lehrerinnen ans Licht: “Erheben Sie nie die Hand gegen die Kinder! Das Straßenleben erfüllte sie mit Gemeinheit und Grobheit, denn sie haben kein richtiges Zuhause. Ihre Gemeinheit und Grobheit beschuldigen….”

127

Berufen, und die Mädchen als Zimmermädchen, Dienstmädchen und Kindermädchen.

Katalog Na izložbi su najvećim dijelom kori-

ARHIV DRUŽBE SESTARA

5. Dječje oporavilište

štene reprodukcije i uvećanja na osno-

MILOSRDNICA (ADSM), Zagreb

Lokrum, 1930.

vi digitalnih preslika građe. Dio građe

fotografija, crno-bijela

iz Hrvatskoga školskog muzeja i pred-

Školski album Družbe do god. 1933.

meti posuđeni od produkcijske kuće

10 cm × 8 cm 6. Dječji dom u Osijeku

Maydi Film & Video iz Zagreba te od postolarskoga obrta Cipele “Plavša” iz

1. Djeca čuvališta u Zagrebu

Osijek, 1932.

Zagreba izloženi su u izvornome obli-

Zagreb, oko 1930.

fotografija, crno-bijela

ku.

fotografija, crno-bijela

11 cm × 16,5 cm

11,5 cm × 16,5 cm 7. S. Salvija i s. Bogumila s djecom

Popis korištene građe na izložbi i u katalogu raspoređen je prema abeced-

2. Djeca u oporavilištu u Selcu

sirotišta Martinis-Marchi u Splitu

nome redu institucija čija je građa za-

Selce, 1932.

Split, 1930.

stupljena, a zatim prema abecednome

fotografija, crno-bijela

slijedu naslova izložaka unutar poje-

9 cm × 14 cm

12 cm × 17,5 cm

kataloški broj predmeta odnosno ilu-

3. Djeca za ručkom u

8. Sirotište u Lovrečini – djeca

stracije u katalogu.

oporavilištu u Selcu

sa s. Sebaldom

Selce, 1933.

Reims, 1910.

Kataloške opise izradile su Štefka Ba-

fotografija, crno-bijela

fototipija J. Bienaime

tinić, Sonja Gaćina Škalamera (20-

9 cm × 14 cm

4. Djeca ženskog sirotišta u

9. Slavlje hrvatske omladine

Villi sv. Duh sa s. Titom i

na izmjeni vjekova – učenici Kr.

s. Mihaelom

zemaljskog sirotišta na Josipovcu

Zagreb, 1916.

Zagreb, 1900.

fotografija, tonirana

fotografija, crno-bijela

9 cm × 14 cm

7 cm × 9 cm

dine institucije. Redni broj ujedno je i

33), Iva Prosoli (139-141), Vesna Rapo

128

(56-73) i Elizabeta Serdar (34-55).

10. Villa Sv. Duh – Sirotište

koža, kalupi za cipele

17. Propis o hranjenju i uzgajanju

za žensku mladež

Zagreb, 20. st.

nahodnikah u Hrvatskoj i Slavoniji

Zagreb, oko 1900.

drvo, metal, koža

= Vorschrift hinsichtlich der

razglednica

Verpflegung und Erziehung der

9 cm × 14 cm

Findelkinder in Kroatien und DRŽAVNI ARHIV U ZAGREBU

Slavonien

(DAZG)

Agram: Schnellpressendruck der

Album fotografija “Državni dom u Crikvenici”

National-Buchdruckerei des Dr 14. Klesarska radionica

Ludwig Gaj, 1859.

Kr. muške obrtne škole

21 cm × 27 cm

11. Dječaci pri vježbi u

u Zagrebu

HR-DAZG-857

dječjem domu u Crikvenici

Zagreb, oko 1900.

Crikvenica, oko 1930.

fotografija, crno-bijela

18. Udruga učiteljica, Sekcija

fotografija, crno-bijela

HR-DAZG

“Za našu djecu” – Kolijevka Franje Josipa I.

9,5 cm × 14 cm 15. Liga za zaštitu djece u Zagrebu.

Zagreb, oko 1910.

12. Djevojčice pomažu u kuhinji

Pogled na dječji dom

fotografija, crno-bijela

dječjeg doma u Crikvenici

Zagreb, oko 1915.

12,5 cm × 16,5 cm

Crikvenica, oko 1930.

fotografija, crno-bijela

HR-DAZG-870

fotografija, crno-bijela

17,5 cm × 23 cm

9 cm × 13,5 cm

HR-DAZG-870 HRVATSKI DRŽAVNI ARHIV (HDA), Zagreb

CIPELE “PLAVŠA” –

Svjetlotiskarski zavod R. Mosinger,

POSTOLARSKI OBRT, Zagreb

Zagreb, 1911.

19. Zapušteno dijete

63 cm × 95 cm

Mladen Širola, scenarist i redatelj

HR-DAZG-869

Škola narodnog zdravlja “Andrija

13. Postolarska radionica: stol, stolac, postolarski alat i pribor,

Štampar” 129

16. Nacrt grada Zagreba

Hrvatska, 1930.

16 cm × 13,5 cm

25. Inventar Skloništa Udruge

kratkometražni igrani film, bez tona

HŠM A 1081 Škavić, Josip

hrvatskih učiteljica, Sekcije “Za našu djecu”

filmska vrpca, acetatna vrpca, 35 mm trajanje: 14 minuta

22. Dopisnica književnice Ivane

Zagreb, 1912.

Hrvatska kinoteka: 5180/970 IM

Brlić-Mažuranić tajniku Hrvatskog

papir, karton, tisak, rukopis

Opis prema bazi podataka HDA; na

pedagoško-književnog zbora Josipu

32,5 cm × 21 cm

izložbi korištena snimka na CD-u.

Škaviću

HŠM A 1997 Udruga hrvatskih

Slavonski Brod, 19. 10. 1912.

učiteljica

papir, tisak, rukopis HRVATSKI ŠKOLSKI MUZEJ

16 cm × 13,5 cm

26. Izvješće o Sirotištu za žensku

(HŠM), Zagreb

HŠM A 1081 Škavić, Josip

mladež sestara milosrdnica u

Arhivska zbirka

Dubrovniku C. kr. kotarskom 23. Imenik Asýla Udruge hrvatskih

školskom vijeću

20. Diploma počasnog člana Lige

učiteljica, Sekcije “Za našu djecu”

Dubrovnik, 28. 3. 1912.

za zaštitu djece u Hrvatskoj i

Zagreb, 1912. – 1916.

papir, rukopis

Slavoniji pedagoginji i učiteljici

papir, karton, tisak, rukopis

34 cm × 21 cm

Mariji Jambrišak

37 cm × 27 cm

HŠM A 1016 Tomašić, Ivan

Zagreb, 1917.

HŠM A 1997 Udruga hrvatskih

papir, litografija u boji

učiteljica

HŠM A 1020 Jambrišak, Marija

27. Pismo književnice Ivane Brlić-Mažuranić tajniku Hrvatskog

72 cm × 51 cm 24. Imenik Skloništa Udruge

pedagoško-književnog zbora Josipu Škaviću

“Za našu djecu”

Slavonski Brod, 25. 9. 1912.

Brlić-Mažuranić tajniku Hrvatskog

Zagreb, 1912. – 1913.

20 cm × 15,5 cm

pedagoško-književnog zbora Josipu

papir, karton, tisak, rukopis

HŠM A 1081 Škavić, Josip

Škaviću

31,5 cm × 25,5 cm

Slavonski Brod, 14. 1. 1913.

HŠM A 1997 Udruga hrvatskih

28. Pismo književnice Ivane

papir, tisak, rukopis

učiteljica

Brlić-Mažuranić tajniku Hrvatskog

130

hrvatskih učiteljica, Sekcije 21. Dopisnica književnice Ivane

pedagoško-književnog zbora

papir, karton, tisak, rukopis

S. Weinrich

Josipu Škaviću

38,5 cm × 25,5 cm

Zagreb, 1913.

Slavonski Brod, 14. 10. 1912.

HŠM A 1997 Udruga hrvatskih

razglednica, tisak

papir, rukopis

učiteljica

9 cm × 14 cm

23 cm × 14,5 cm HŠM A 1081 Škavić, Josip

HŠM 33124 32. Svjedodžba odpusnica Opće ženske zanatsko-trgovačke škole u

35. Djeca koja su došla

29. Pismo književnice Ivane

Zagrebu Anđeli Ivić

na prehranu iz Ključa (BiH)

Brlić-Mažuranić tajniku Hrvatskog

Zagreb, 13. 4. 1929.

Zagreb: Hrvatski štamparski zavod,

pedagoško-književnog zbora

Kr. zemaljska tiskara, Zagreb

1918.

Josipu Škaviću

papir, tisak, rukopis

razglednica, tisak

Slavonski Brod, 5. 11. 1912.

34,5 cm × 21 cm

9 cm × 14 cm

papir, rukopis

HŠM A 4657

HŠM 33074

33. Upisnica i dnevnik o polasku

36. Djeca u sirotištu pri objedu

Šegrtske škole Obrtnog zbora sl. i kr.

Hrvatska, 20. st.

30. Pismo književnice Ivane

grada Zagreba Stjepana Novaka

razglednica, tisak

Brlić-Mažuranić tajniku Hrvatskog

Zagreb, 1926. – 1929.

9 cm × 14 cm

pedagoško-književnog zbora

papir, tisak, rukopis

HŠM 32912

Josipu Škaviću

15,5 cm × 10,5 cm

Slavonski Brod, 28. 11. 1912.

HŠM A 4657

20 cm × 15,5 cm HŠM A 1081 Škavić, Josip

papir, rukopis

37. Dječji dom u Kraljevici Kraljevica, 1933.

23 cm × 14,5 cm

razglednica, tonirano, tisak Zbirka fotografija i Zbirka

9 cm × 12 cm

razglednica i slikovnog tiska

HŠM 32510

Kolijevci Franje Josipa I.

34. Djeca “Asyla” Udruge

38. Ivan Tomašić

Zagreb, 1909. – 1911., 1918. – 1920.

učiteljica kod igre

Foto Tonka

HŠM A 1081 Škavić, Josip

131

31. Popis dojenčadi u

Zagreb

Zagreb, 1897.

47. Stručni tečaj za šegrte krojače

fotografija, mat, tonirano, kaširana

fotografija, tonirana, kaširana, mat

Zagreb, oko 1900.

21 cm × 11 cm

40 cm × 52 cm

fotografija, tonirana, mat

HŠM Mf 1213

HŠM Mf 593

16,5 cm × 21,5 cm HŠM Mf 665/3

39. Johann Heinrich Pestalozzi

43. Milka Pogačić

Zürich

fotografija, mat, tonirano

48. Učenice Ženskog liceja u

grafički list, kolor

10 cm × 15 cm

Zagrebu s nastavnicama Jagodom

41 cm × 32 cm

HŠM Mf 13

Truhelkom i Kamilom Lucernom

HŠM Mf 1465

G. & I. Varga 44. Milka Pogačić

Zagreb, oko 1900.

40. Kongregacija

S. Weinrich

fotografija, kaširana, tonirana

učiteljica u Zagrebu

Zagreb, 1912.

35 cm × 46 cm (39,5 cm × 52 cm)

Zagreb, 1908.

fotografija, oblik razglednice, mat,

HŠM Mf 63

razglednica, tisak

tonirano

9 cm × 14 cm

14 cm × 9 cm

49. Učenici prvog razreda škole

HŠM 32525

HŠM Mf 11

Družbe sv. Ćirila i Metoda

41. Marija Jambrišak, portret

45. Pitomci Zemaljskog sirotišta Ed.

fotografija, tonirana, kaširana, mat

Ivan Standl

bar. Jelačića u Zagrebu pri objedu

25 cm × 33 cm

Zagreb, 1871.

fotografija, kaširano, karton

HMP Mf 533

fotografija, tonirana, kaširana

20 cm × 28 cm (31 cm × 42 cm)

10 cm × 6 cm

HŠM Mf 123/12

Pula, 1909.

50. Učenici Škole za zapuštenu djecu u Zagrebu u školskoj radionici

HŠM Mf 5

Zagreb, oko 1900.

42. Maturantice Ženskog liceja s

Zagreb, oko 1900.; fotografija,

fotografija, kaširano, karton

nastavnicom Marijom Jambrišak

tonirana, mat; 16,5 cm × 21,5 cm

20 cm × 28 cm (31 cm × 42 cm)

G. & I. Varga

HŠM Mf 665/5

HŠM Mf 123/9

132

46. Radionica za muški slöjd

51. Učiteljski zbor pučke škole u

13 cm × 18 cm

58. Krasopis učenika nižega

Samostanskoj ulici u Zagrebu

HŠM Mf 917

i višega odjela Škole za zapuštenu

Zagreb, 1893.

djecu u Zagrebu

fotografija, kaširana, mat, tonirano

Martin Štengl

30 cm × 37 cm

Zbirka školske opreme i predmeta i

Škola za zapuštenu djecu; Zagreb,

HŠM Mf 1044

Zbirka radova učenika i nastavnika

1898. karton, papir, ljepenka, tisak, rukopis

52. Vjekoslav Koščević

56. Album risarskih radova učenika

16 cm × 24 cm

fotografija, mat

šegrtske škole Zemaljskog sirotišta

HŠM Mp 866

14 cm × 10,5 cm

Ed. baruna Jelačića

HŠM 33464

Radovi učenika

59. Kredenc – likovni rad

Zemaljsko sirotište Ed. baruna

stolarskoga naučnika – iz Albuma

53. Zgrada Dječjeg doma u Zagrebu

Jelačića; Zagreb, 1898.

risarskih radova učenika šegrtske

Zagreb, 1912.

karton, papir, ljepenka, tisak,

škole Zemaljskog sirotišta

fotografija, mat, tonirano

rukopis, olovka, akvarel

Ed. baruna Jelačića

26 cm × 30 cm

28,5 cm × 39,5 cm

Đuro Jendrašić

HŠM Mf 1173

HŠM Mp 5358/1-17

Zemaljsko sirotište Ed. baruna

54. Zgrada Huttler-Kohlhoffer-

57. Krasopis učenika niže pučke

papir, olovka

Monspergerova sirotišta u Osijeku

škole Zemaljskog sirotišta Ed.

28 cm × 38 cm

Budimpešta, 1936.

baruna Jelačića

HŠM Mp 5358/7

razglednica, tisak

Roman Gržanić, Dragutin Lovretić,

9 cm × 14 cm

Max pl. Dominić, Andrija Jagatić

60. Modeli cipela – likovni rad

HŠM 33203

Zemaljsko sirotište Ed. baruna

postolarskoga naučnika – iz Albuma

Jelačića; Zagreb, 1898.

risarskih radova učenika šegrtske

55. Zgrada Skloništa na Sušaku

papir, karton, ljepenka, tisak, rukopis

škole Zemaljskog sirotišta

Sušak, oko 1910.

16 cm × 24,5 cm

Ed. baruna Jelačića

fotografija, mat, kaširano

HŠM Mp 2471

Martin Filipec 133

Jelačića; Zagreb, 1898.

Zemaljsko sirotište Ed. baruna

63. Okovi za brave – likovni rad

Jelačića; Zagreb, 1898.

Jelačića; Zagreb, 1899.

bravarskoga naučnika – iz Albuma

papir, karton, ljepenka, tisak, rukopis

papir, olovka

risarskih radova učenika šegrtske

21,5 cm × 35 cm

38 cm × 27,5 cm

škole Zemaljskog sirotišta

HŠM Mp 5252

HŠM Mp 5358/15

Ed. baruna Jelačića Petar Andričević

66. Pletena košara

61. Modeli cipela – likovni rad

Zemaljsko sirotište Ed. baruna

Rad učenika

postolarskoga naučnika – iz Albuma

Jelačića; Zagreb, 1899.

Škola za zapuštenu djecu; Zagreb,

risarskih radova učenika šegrtske

papir, olovka, akvarel

1898.

škole Zemaljskog sirotišta

38 cm × 27,5 cm

šiba, metal, pletenje

Ed. baruna Jelačića

HŠM Mp 5358/14

10 cm × 13,5 cm; ručka: 41 cm

Martin Filipec

HŠM Mp 4766, 4769

Zemaljsko sirotište Ed. baruna

64. Pismene radnje učenika niže

Jelačića; Zagreb, 1899.

pučke škole Zemaljskog sirotišta

67. Pletena košara

papir, olovka

Ed. baruna Jelačića

Rad učenika

38 cm × 27,5 cm

Dragan Lovretić, Max pl. Dominić,

Škola za zapuštenu djecu; Zagreb,

HŠM Mp 5358/16

Andrija Jagatić

početkom 20. st.

Niža pučka škola Zemaljskog sirotišta

šiba, pletenje

62. Motiv palmete – likovni rad

Ed. baruna Jelačića; Zagreb, 1898./99.

13,5 cm × 34,5 cm

stolarskoga naučnika – iz Albuma

papir, karton, ljepenka, tisak, rukopis

HŠM Mp 4878

risarskih radova učenika šegrtske

20 cm × 25,5 cm, HŠM Mp 5067

škole Zemaljskog sirotišta Ed. baruna

68. Portret Milke Pogačić 65. Pismene radnje učenika

Gabrijel Jurkić

Anto Reil

šegrtske škole Zemaljskog

Zagreb, 1913.

Zemaljsko sirotište Ed.

sirotišta Ed. baruna Jelačića

platno, drvo, ulje na platnu

baruna Jelačića; Zagreb, 1899.

Petar Andričević, Đuro Jendrešić,

75 cm × 94,5 cm

papir, tempera; 28 cm × 38 cm

Martin Filipec

HŠM Mp 2907

HŠM Mp 5358/9

Zemaljsko sirotište Ed. baruna

134

Jelačića

69. Postolarske radnje – tri

72. Zadaće iz hrvatskoga jezika

75. Aleksandar Alagović

para cipela

nižega i višeg odjela Škole za

tiskana ilustracija

Rad učenika

zapuštenu djecu u Zagrebu

izvor: Cuvaj, A., Građa za povijest

Zemaljsko sirotište Ed. baruna

Martin Štengl, Dragutin Kesser

školstva kraljevina Hrvatske i

Jelačića; Zagreb, kraj 19. st.

Škola za zapuštenu djecu; Zagreb,

Slavonije…, II, Zagreb: Naklada Kr.

koža, izrezivanje, lijepljenje

1898.

hrv.-slav.-dalm. zem. vlade, 1910.

1. par cjelina: 19,5 cm × 26 cm

karton, papir, ljepenka, tisak, rukopis

papir, tisak: Kr. zemaljska tiskara

2. par cjelina: 17,5 cm × 21 cm

16 cm × 23,5 cm

HŠM Km 82

3. par cjelina: 15 cm × 18,7 cm

HŠM Mp 5066 76. Anka Horvat sa “svojom”

HŠM Mp 6806/1-3 73. Zgrada Zemaljskog sirotišta

skupinom prikuplja novac za djecu

70. Prsluk postolarskog pitomca

Ed. Baruna Jelačića u Zagrebu

Zagreb, 1909.

Zemaljsko sirotište Ed. baruna

Zagreb, 1906.

tiskana fotografija

Jelačića; Zagreb, oko 1890.

papir, akvarel

izvor: Kalendar 1910., Zagreb:

platno, koža, metalne kopče, šivanje,

22 cm × 17 cm

Udruga učiteljica, Sekcija “Za

lijepljenje

HŠM Mp 33137

našu djecu”, [1909.]

40 cm × 45 cm

papir, tisak

HŠM Mp 3526

HŠM K2-5293 Pedagoška knjižnica

71. Računske zadaće nižega i

Davorina Trstenjaka

višeg odjela Škole za zapuštenu

77. Čudnovate zgode šegrta Hlapića Ivana Brlić-Mažuranić

74. 75-godišnjica Zagrebačkog

Ilustracija na omotu: Vladimir Kirin

Martin Štengl, Dragutin Kesser

gospojinskog društva i njegova

Zagreb: Naklada St. Kugli, [1922.]

Škola za zapuštenu djecu; Zagreb,

pjestovališta 1855-1930

papir, tisak

1898./99.

Zagreb: [Zagrebačko gospojinsko

23 cm × 15,5 cm, 86 str.

papir, karton, ljepenka, tisak, rukopis

društvo], 1930.; papir, tisak:

HŠM Km 2602

15,5 cm × 24 cm

Tipografija, Zagreb; 31 cm × 21,5 cm,

HŠM Mp 5068

ilustr.; HŠM K1-2653 135

djecu u Zagrebu

78. Čudnovate zgode šegrta Hlapića

81. Djeca pri objedu u Skloništu

84. Djeca-izbjeglice sa svojim

Ivana Brlić-Mažuranić

Udruge učiteljica na Sušaku

stvarima za vrijeme Prvoga

ilustr. Vladimir Kirin

tiskana ilustracija

svjetskog rata

Zagreb: Knjižara Radoslava Horvata,

izvor: Domaće ognjište. Koledar

tiskana fotografija

1941.

Udruge učiteljica, Sekcije “Za našu

izvor: Narodna zaštita. Almanah

papir, tisak

djecu”,Zagreb, [1913.]

1914.-1924., Zagreb, [1925.]

21 cm × 15 cm, 98 str.

papir, tisak: Pučka tiskara

papir, tisak: Zaklada Tiskare

HŠM Km 1105

HŠM K2-5292

Narodnih novina HŠM K1-1678

79. Djeca pred obnovljenim

82. Djeca pri objedu u Skloništu

Pjestovalištem

Udruge učiteljica u Zagrebu

85. Dječak čita knjigu

tiskana fotografija

tiskana ilustracija

izvor: 75-godišnjica Zagrebačkog

izvor: Domaće ognjište. Koledar

izvor: Smilje : časopis za mladež,

gospojinskog društva i njegova

Udruge učiteljica, Sekcije “Za našu

god. 33, br. 7, 1905., Zagreb: Hrvatski

pjestovališta 1855-1930, Zagreb:

djecu”, Zagreb, [1913.]

pedagoško-književni zbor, 1905.

[Zagrebačko gospojinsko društvo],

papir, tisak: Pučka tiskara

papir, tisak: C. Albrecht (J. Wittasek)

1930.

HŠM K2-5292

HŠM K3-1136

83. Djeca-izbjeglice iz Istre,

86. Dječak s ulice kojeg

Dalmacije i Bosne i Hercegovine na

je spasila Narodna zaštita

80. Djeca u igri

putu u slavonska i sjevernohrvatska

tiskana fotografija

tiskana ilustracija

sela za vrijeme Prvoga svjetskog rata

izvor: Narodna zaštita. Almanah

izvor: Smilje : časopis za mladež,

tiskana fotografija

1914.-1924., Zagreb, [1925.]

32, br. 8, 1904., Zagreb: Hrvatski

izvor: Narodna zaštita. Almanah

papir, tisak: Zaklada Tiskare

pedagoško-književni zbor, 1904.

1914.-1924., Zagreb, [1925.]

Narodnih novina

papir, tisak: C. Albrecht (J. Wittasek)

papir, tisak: Zaklada Tiskare

HŠM K1-1678

HŠM K3-1135

Narodnih novina

papir, tisak: Tipografija, Zagreb HŠM K1-2653

136

HŠM K1-1678

87. Dječak s ulice kojeg

Njemačka, poč. 20. st.

93. Domaće ognjište : centralni

je spasila Narodna zaštita

tiskana fotografija

organ Udruge učiteljica kraljevina

tiskana fotografija

Izvor: Alt, R., Bilderatlas zur Schul-

Hrvatske i Slavonije i Sekcije “Za

izvor: Narodna zaštita. Almanah

und Erziehungsgeschichte, Berlin:

našu djecu”

1914.-1924., Zagreb, [1925.]

Volk und Wissen, 1965.

ur. Milka Pogačić i Zdenka Marković

papir, tisak: Zaklada Tiskare

HŠM Km 4052

Zagreb: Udruga učiteljica, god. 12,

Narodnih novina

1912. 91. Djevojčica s majkom

papir, tisak

tiskana ilustracija

28 cm × 21,5 cm, 384 str., ilustr.

88. Dječak sa šeširićem

izvor: Smilje : list za mladež, god.

HŠM Ks 714

tiskana fotografija

35, br. 5, 1907., Zagreb: Hrvatski

izvor: Smilje : časopis za mladež,

pedagoško-književni zbor, 1907.

94. Iz mojega svijeta

god. 33, br. 4, 1904., Zagreb: Hrvatski

papir, tisak: C. Albrecht (Maravić i

Milka Pogačić

pedagoško-književni zbor, 1904.

Dečak)

Zagreb: 1905.

papir, tisak: C. Albrecht (J. Wittasek)

HŠM K3-2061

papir, tisak: Tiskara i litografija C.

HŠM K1-1678

HŠM K3-1136

Albrechta (Maravić i Dečak) 92. Dobrotvorno posijelo

19 cm × 14 cm, 97 str.

89. Dječak sa školskom

mladeži zagrebačkih pučkih

HŠM K5-1936

pločicom u ruci

škola u korist “Hrvatskog Zitin-

tiskana ilustracija

doma” i siročadi palih hrvatskih

95. Izvještaj o desetgodišnjem radu

izvor: Smilje : časopis za mladež,

junaka : u Glazbenom zavodu u

Društva za prehranu siromašne škol.

god. 43, br. 9, 1914., Zagreb: Hrvatski

Zagrebu, 26. ožujka 1916.

mladeži pučkih škola u Zagrebu:

pedagoško-književni zbor, 1914.

Zagreb, 1916.

godine 1891–1901.

papir, tisak: C. Albrecht

papir, tisak: Tiskara i litografija C.

Zagreb, 1901.

HŠM K3-1142

Albrecht

papir, tisak: Ign. Granitz

20 cm × 13,5 cm, 24 str.

20 cm × 12,5 cm, 32 str.

HŠM K2-2462

HŠM K2-2516

90. Dječji rad u

137

proizvodnji satova

96. Josip Šilović

Zagreb, 1909.

izložbe slika k djelima Henrika

tiskana fotografija

Sienkiewicza

izvor: Narodna zaštita. Almanah

izvor: Kalendar 1910., Zagreb:

Zagreb, 1912.

1914.-1924., Zagreb, [1925.]

Udruga učiteljica, Sekcija “Za našu

[prilog Domaćem ognjištu]

papir, tisak: Zaklada Tiskare

djecu”, [1909.]

papir, tisak: V. Novotni

Narodnih novina

papir, tisak

24 cm × 15 cm

HŠM K1-1678

HŠM K2-5293

HŠM Ks 714

97. Juraj Haulik

100. Leokardija barunica Zmajić

103. Maksimilijan Vrhovac

tiskana ilustracija

oko 1910.

tiskana ilustracija

izvor: 75-godišnjica Zagrebačkog

tiskana fotografija

izvor: Cuvaj, A., Građa za povijest

gospojinskog društva i njegova

izvor: Domaće ognjište. Koledar

školstva kraljevina Hrvatske i

pjestovališta 1855-1930, Zagreb:

Udruge učiteljica, Sekcije “Za našu

Slavonije…, II, Zagreb: Naklada Kr.

[Zagrebačko gospojinsko društvo],

djecu”, Zagreb, [1913.]

hrv.-slav.-dalm. zem. vlade, 1910.,

1930.

papir, tisak: Pučka tiskara

str. 358.

papir, tisak: Tipografija, Zagreb

HŠM K2-5292

papir, tisak: Kr. zemaljska tiskara

HŠM K1-2653

HŠM Km 82 101. Letak u povodu

98. Kalendar 1911.

prvog Dječjeg dana 1908.

104. Mali dobrotvor

Zagreb: Udruga učiteljica, Sekcija

Sekcija “Za našu djecu” [brošura]

ur. Franjo Bartuš

“Za našu djecu”, 1910.

Zagreb: Udruga učiteljica kraljevina

Zagreb, 1898./99.

papir, tisak: Pučka tiskara

Hrvatske i Slavonije, 1909.

papir, tisak: C. Albrecht (J. Wittasek)

(E. Demetrović i drug)

16 cm × 12 cm [savinuti letak], 18,5

16,5 cm × 13 cm, 64, 76 str., ilustr.

21 cm × 17 cm, 102 str., ilustr.

cm × 12,5 cm [brošura]

HŠM K2-2593

HŠM K 713

HŠM K2-2040

99. Kolijevka Franje Josipa I.

102. Letak Udruge učiteljica, Sekcije

Charles Dickens

u Zagrebu

“Za našu djecu” u povodu zatvaranja

Zagreb: Tisak i naklada Knjižare

138

105. Oliver Twist

Kr. sveučilišta i Jugoslavenske

a istovjetna je ilustraciji u prvome

Slavonije…, XI, Zagreb: Naklada Kr.

akademije St. Kugli, [s. a.]

izdanju knjige Čudnovate zgode

hrv.-slav.-dalm. zem. vlade, 1913.

papir, tisak:

šegrta Hlapića (1913., str. 9.).

papir, tisak: Kr. zemaljska tiskara

21 cm × 14,5 cm, 87 str., ilustr. HŠM Km 2606

HŠM Km 82 108. Postolarski šegrt na ulici tiskana ilustracija

111. Prvi Upravni odbor Udruge

106. Pas ljekarnika Stakića

izvor: Vjerni drug : zabavni i

učiteljica kraljevina Hrvatske i

u akciji za treći Dječji dan

poučni list za trgovačku, obrtnu i

Slavonije

Zagreb, 1910.

opetovničku omladinu, god. 14, br.

Zagreb, 1904.

tiskana fotografija

1, 1910.

izvor: Cuvaj, A., Građa za povijest

izvor: Kalendar 1911., Zagreb, [1910.]

Zagreb: Naučnička knjižnica, 1910.

školstva kraljevina Hrvatske i

Izdala Udruga učiteljica, Sekcija “Za

papir, tisak: F. Bogović

Slavonije…, XI, Zagreb: Naklada

našu djecu”

HŠM K3-57

Kr. hrv.-slav.-dalm. zem. vlade, 1913.

papir, tisak: Pučka tiskara (E.

papir, tisak: Kr. zemaljska tiskara

Demetrović i drug)

109. Prisilne radionice

HŠM Ks 713

i popravionice

HŠM Km 82

Stjepan Kranjčić

112. Robert Valdec na Dječji dan

107. Postolarski šegrt i majstor

Zagreb, 1893.

1908.

[Nasta Šenoa-Rojc]

papir, tisak: Dionička tiskara

tiskana fotografija

tiskana ilustracija

18 cm × 13 cm, 70 str.

Izvor: Kalendar 1910., Zagreb:

izvor: Smilje : list za mladež, god.

HŠM K1-1959

Udruga učiteljica, Sekcija “Za našu

41, br. 10, 1913., Zagreb: Hrvatski 110. Prvi Upravni odbor Kluba

papir, tisak

papir, tisak: C. Albrecht, Zagreb

učiteljica

HŠM K2-5293

HŠM K3-1141

Zagreb, 1900.

Ilustracija je objavljena u lipanjskome

tiskana fotografija

113. Slon u akciji na Dječji dan

broju Smilja uz pjesmicu Ne žali

izvor: Cuvaj, A., Građa za povijest

1908.

truda! Čiča Gavre (Gabrijel Pinter),

školstva kraljevina Hrvatske i

tiskana fotografija 139

djecu”, [1909.]

pedagoško-književni zbor, 1913.

Izvor: Kalendar 1910., Zagreb:

književni zbor, 1894.

opetovničku omladinu

Udruga učiteljica, Sekcija “Za našu

papir, tisak: C. Albrecht

ur. Julije Varžička (1908.), Franjo

djecu”, [1909.]

16,5 cm × 12,5 cm, 115 str.

Bartuš (1913.)

papir, tisak

HŠM K2-2597

Zagreb: Naučnička knjižnica, 1908.

HŠM K2-5293

i 1913. 117. Upravni odbor zagrebačkog

papir, tisak: F. Bogović

114. Smilje : zabavno-poučni

Pjestovališta krajem 19. st.

27 cm × 19 cm

list sa slikami za mladež

Zagreb, kraj 19. st.

HŠM K3-54

ur. Tomislav Ivkanec

tiskana fotografija

Zagreb: Hrvatski pedagoško-

izvor: 75-godišnjica Zagrebačkog

120. Zakon od 6. veljače 1902. o

književni zbor, 1889./90.

gospojinskog društva i njegova

prisilnom uzgoju nedoraslih

papir, tisak: Knjigotiskarna i

pjestovališta 1855-1930, Zagreb:

Sbornik zakona i naredaba valjanih

litografija C. Albrechta

[Zagrebačko gospojinsko društvo],

za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju,

18,5 cm × 12,5 cm, 192 str.

1930.

kom. II., 1902.,

HŠM K3-1121

papir, tisak: Tipografija, Zagreb

Zagreb, 1903. [uvez god. 1902.]

HŠM K1-2653

papir, tisak: Kralj. zemaljska tiskara

115. Sretni kovač. Pripovijest

28 cm × 22 cm

za odrasliju mladež

118. Uzgojna skrb za zaštitu i

Vjekoslav Koščević

spašavanje djece i mladeži od

Zagreb: Hrvatski pedagoško-

moralnoga brodoloma

121. Zapuštena i zločinačka mladež

književni zbor, 1895.

Ivan Tomašić

Josip Šilović

papir, tisak: C. Albrecht

Zagreb, 1911.

Zagreb, 1900.

17 cm × 12 cm, 131 str.

papir, tisak: Tiskara Weiser, Zagreb

papir, tisak: Dionička tiskara

HŠM K2-3627

21,5 cm × 15 cm, 133 str.

23 cm × 15,5 cm, 34 str.

HŠM K1-1576

HŠM Km 5051

Jagoda Truhelka

119. Vjerni drug : zabavni i

122. Zapuštenost i podivljanje

Zagreb: Hrvatski pedagoško-

poučni list za trgovačku, obrtnu i

djece i mladeži

HŠM Ks 712

140

116. Tugomila

Walter Ljubibratić

izvor: Kempf, J., Požega : zemljopisne

128. Zgrada Nadbiskupskog

Split: Naklada Knjižare Sjemeništa,

bilješke iz okoline i prilozi za povijest

sirotišta u Zagrebu

1910.

slob. i kr. grada Požege i Požeške

19. st.

papir, tisak

županije, Požega, 1910.

tiskana ilustracija

18,5 cm × 12 cm, 64 str.

papir, tisak: Štamparija Hrvatske

izvor: Cuvaj, A., Građa za povijest

HŠM K1-1621

tiskare i knjižare

školstva kraljevina Hrvatske i

HŠM K1-1396

Slavonije…, II, Zagreb: Naklada Kr.

123. Zaštita djece. Sadanje stanje

hrv.-slav.-dalm. zem. vlade, 1910.

i pogled u budućnost

126. Zgrada Nadbiskupskog

papir, tisak: Kr. zemaljska tiskara

Josip Šilović

sirotišta u Požegi

HŠM Km 82

Zagreb, 1922.

19. st.

papir, tisak: Kr. zemaljska tiskara

tiskana ilustracija

129. Zlatne ruke : zabavna

26,5 cm × 17,5 cm, 92 str.

izvor: Cuvaj, A., Građa za povijest

pripovijest za djecu

HŠM K1-1519

školstva kraljevina Hrvatske i

Dragoslav Heiligstein

Slavonije…, II, Zagreb: Naklada Kr.

ilustr. Andrija Maurović

124. Zgrada Kr. zemaljskog

hrv.-slav.-dalm. zem. vlade, 1910.

Zagreb: Književno-pedagoški

popravilišta u Glini početkom 20. st.

papir, tisak: Kr. zemaljska tiskara

konzorcij zagrebačkih učitelja, 1930.

tiskana ilustracija

HŠM Km 82

papir, tisak: Štamparija “Ekspres”

izvor: Cuvaj, A., Građa za povijest

20,5 cm × 14 cm, 79 str.

školstva kraljevina Hrvatske i

127. Zgrada Nadbiskupskog

Slavonije…, X, Zagreb: Naklada Kr.

sirotišta u Požegi

hrv.-slav.-dalm. zem. vlade, 1913.

19. st.

papir, tisak: Kr. zemaljska tiskara

tiskana ilustracija

KABINET GRAFIKE HRVATSKE

HŠM Km 82

izvor: Izvješće o Kralj. velikoj

AKADEMIJE ZNANOSTI I

gimnaziji u Požegi za školsku godinu

UMJETNOSTI

125. Zgrada Nadbiskupskog sirotišta

1884./85.

u Požegi početkom 20. st.

papir, tisak: Tiskara Narodnih novina

130. III. Dječji dan

tiskana fotografija

u Zagrebu; HŠM Mi 832

Ljubo Babić 141

HŠM K2-3597

Svjetlotiskarski zavod R. Mosinger,

korištenih na snimanju igranoga

fotografija, crno-bijela

Zagreb, 1910.

filma “Šegrt Hlapić” Silvija

MGZ fot. 41704

litografija u boji

Petranovića

125,2 cm × 91,4 cm

Cipele “Plavša”, Zagreb, 2012.

138. Dječak s periferije

Kabinet grafike HAZU, inv. br. 1937.

crvena koža

Zagreb (?), 1929.

36 cm × 27 cm

fotografija, crno-bijela MGZ fot. 41696

KNJIŽNICE GRADA ZAGREBA Digitalizirana zagrebačka baština

MUZEJ GRADA ZAGREBA (MGZ)

131. Čudnovate zgode šegrta

134. Bravarija Modec

fotografija, crno-bijela

Hlapića

1910.

8,5 cm × 11,5 cm

Ivana Brlić-Mažuranić

fotografija, crno-bijela

MGZ fot. 18202

Elektroničko izdanje izvornika

MGZ fot. 18659

139. Sirotište na Josipovcu Zagreb, 1931.

140. Sirotište na Josipovcu

objavljenog 1913. Knjižnice grada Zagreba, 2008.

MAYDI FILM & VIDEO, Zagreb

135. Djeca na kolicima

Zagreb, 1931.

prodaju glavice zelja

fotografija, crno-bijela

Zagreb (?), oko 1930.

8,5 cm × 11,7 cm

fotografija, crno-bijela

MGZ fot. 18201

MGZ fot. 41708 132. Kostimi Hlapića (hlače i

141. Sirotište na Josipovcu

košulja) i Gite (haljina) korišteni

136. Djeca s periferije

Zagreb, 1931.

na snimanju igranoga filma “Šegrt

1931.

fotografija, crno-bijela

Hlapić” Silvija Petranovića

fotografija, crno-bijela

9 cm × 14 cm

kostimograf: Ante Tonči Vladislavić

MGZ fot. 41715

MGZ fot. 18205

2012. 137. Djeca sa Šalate

142

133. Par “Hlapićevih čizama”

Zagreb, oko 1930.

BORIS NJAVRO, Dubrovnik 142. Natpis iznad (zazidanih) vrata nekadašnjega dubrovačkog nahodišta: Cochalvit cor meu itra me et ditatione mea exeardescet igni Snimio Boris Njavro digitalna fotografija Dubrovnik, 2013. 143. Zgrada nekadašnjega dubrovačkog nahodišta u Zlatarićevoj ulici Snimio Boris Njavro digitalna fotografija Dubrovnik, 2013.

WIKIMEDIA COMMONS 144. Mala prelja u tvornici u Newberryju, Južna Karolina (SAD) 1908.; fotografija, crno bijela Kongresna knjižnica, Washington digitalna preslika dostupna bez ograničenja na: <http://commons. wikimedia.org/wiki/File:Child_

143

laborer.jpg>

Pojmovnik

Azil za djecu – dom za siročad, napuštenu i nezbrinutu

Djetić – obrtnički pomoćnik; kalfa.

djecu. Udruga učiteljica Kraljevine Hrvatske i Slavonije, Sekcija “Za našu djecu” osnovala je 1912. u Zagrebu Azil

Ferijalne

dječje

kolonije

za djecu koji je bio smješten u Dječjem domu.

siromašne i boležljive djece tijekom školskih praznika

–

organizirani

boravci

u primorskim i gorskim područjima radi oporavka i Čuvalište – socijalni i odgojni zavod za cjelodnevni

jačanja. Kao jedan od oblika skrbi za djecu ferijalne se

boravak i skrb za djecu od navršene treće godine do

kolonije javljaju tijekom druge polovine 19. stoljeća u

polaska u školu, uz minimalnu naknadu ili besplatno.

Švicarskoj i Njemačkoj, a zatim i u Austriji. U Hrvatskoj

Čuvališta su bila namijenjena pretežito djeci zaposlenih

ih od 1908. redovito organizira Udruga učiteljica, Sekcija

roditelja, a financirala ih je država, općina, dobrotvorno

“Za našu djecu”, koja uz zdravstvenu i socijalnu ističe i

društvo ili pojedini dobrotvori na temelju zaklada. Djeca

njihovu patriotsku zadaću – upoznavanje i zbližavanje

su u njima mogla ostati 12 sati (od šest do šest), osim

djece iz različitih krajeva Hrvatske.

nedjeljom i blagdanom. Dječji dan – svetkovina koju je kao humanitarnu akciju

Kolijevka – ustanova za dnevnu skrb djece u dobi od tri

1908. pokrenula Udruga učiteljica, Sekcija “Za našu djecu”

tjedna do tri godine siromašnih roditelja ili samohranih

radi prikupljanja sredstava za djecu kojoj je potrebna

majki koji/koje nemaju komu povjeriti djecu dok su na

pomoć. Dječji se dan obilježavao prve subote u lipnju,

poslu. Djeca borave u kolijevci od šest ujutro do šest

kada su organiziranom akcijom prikupljana sredstva za

popodne, ondje dobivaju hranu, potrebnu tjelesnu njegu

djecu u mnogim mjestima Hrvatske i Slavonije, a prva

i higijenu, uče se pravilnu govoru i hodanju. Roditelji su

nedjelja u lipnju proglašena je Dječjim blagdanom, kada

plaćali simboličnu naknadu. Udruga učiteljica, Sekcija

su brojne udruge priređivale zabave čiji je prihod bio

“Za našu djecu” osnovala je 1909. u Zagrebu Kolijevku

namijenjen “za našu djecu”. Sredstvima od Dječjega dana,

Franje Josipa I. Kolijevka je uz socijalnu imala i odgojnu

koji se redovito obilježavao sljedećih desetak godina,

funkciju – ponajprije u prosvjećivanju majki glede njege i

Udruga učiteljica, Sekcija “Za našu djecu” najvećim je

hranjenja dojenčadi.

dijelom financirala svoj rad na socijalnome polju.

144

(60)

Objašnjenja pojmova iskljuËivo su u funkciji ovoga rada.

Nahoče (nahod) – nađeno dijete koje su roditelji ili

Pjestinja – njegovateljica djeteta; dadilja.

najčešće majka ostavili (izložili) nakon rođenja ili u dojenačkoj dobi. Neželjena djeca ostavljana su s nadom

Pjestovalište – ustanova za cjelodnevni boravak, skrb i

da budu pronađena i zbrinuta.

odgoj siromašne djece rane dobi; dječje čuvalište; jaslice. Zagrebačko Gospojinsko društvo osnovalo je 1855.

Nahodište – ustanova za prihvat i zbrinjavanje napuštene

Pjestovalište u samostanu sestara milosrdnica.

djece. Prvo je nahodište osnovano u 8. stoljeću u Milanu, a od 9. stoljeća osnivaju se, većinom kao crkveni zavodi,

Popravilište (popravionica) – popravni dom. Na temelju

u europskim, osobito romanskim, zemljama. U Hrvatskoj

Zakona o prisilnom uzgoju nedoraslih osnovano je 1902.

se nahodišta osnivaju u dalmatinskim gradovima Zadru

Kraljevsko zemaljsko popravilište u Glini.

(1409.), Dubrovniku (1432.), Hvaru (1579.), Splitu (1704.) i Šibeniku (1808.).

Sklonište – ustanova za dnevni boravak i odgoj siromašne školske djece u izvanškolsko vrijeme. Koristili su se još

Obrtaljka – naprava za anonimno ostavljanje (izlaganje)

nazivi zaklonište i obdanište. Ponegdje (u Dalmaciji)

djece u nahodištu. U prozoru ili posebnom otvoru zgrade

zakloništa su bila sirotišta s potpunom skrbi za štićenike.

nalazio se drveni cilindar koji se okretao oko svoje osi i koji je s jedne strane imao prostor u koji se moglo odložiti

Zabavište – ustanova za odgoj djece rane dobi; dječji vrtić.

dijete. Okretanjem obrtaljke dijete bi bilo preuzeto u

Zabavišta se osnivaju u Hrvatskoj od kraja 60-ih godina

nahodište. Obrtaljka se zvala još ruota, valjak, kolo, kotač

19. stoljeća kao privatne, a zatim i kao javne, državne

i busola.

ustanove, sa svrhom dopunjavanja, a ne nadomještanja kućnoga odgoja.

Orfanotrofij – dom za siročad; sirotište. Orfanotrofijima su se obično nazivala sirotišta crkvenih redova. Đački orfanotrofiji (nadbiskupska sirotišta) osnovani su 1827. u

145

Zagrebu i 1835. u Požegi.

Ajduković, Marina 76, 112 Alagović, Aleksandar 40, 135 Alexander, Šandor 74 Ament, Wilhelm 50 Anić, Tomislav 70, 112 Ariès, Philippe 84, 104, 112 Babić, Ljubo 73, 141 Barač, Milutin 68 Bartuš, Franjo 60, 138, 139 Basariček, Đuro 75, 76 Basariček, Stjepan 21, 49, 56, 75, 104, 112, 122, 126 Bauer, Ante 67 Bedeković, Danica 71 Belohlavek-Korač, Zlata 68 Benyovsky, Lucija 38, 112 Bertoša, Mislava 34, 113

Imensko kazalo

Beterski, Katarina 70 Branchetti 42 Branica, Vanja 45, 76, 112, 113 Brešić, Vinko 11 Brisky, Livija 7, 35, 113 Brlić-Mažuranić, Ivana 11, 92, 113, 116, , 130, 131, 135, 136, 142 Brössler, Kamilo 76 Carroll, Lewis 92 Cihlar, Milutin 105 Csikos, Bela 60 Cuvaj, Antun 37, 60, 67, 83, 86, 88, 113, 135, 136, 139, 141 Cuvaj, Slavko 67 Cvetišić, Klotilda 60 Čavrak, Aleksandar 26, 113 Čegel, Terezija 70 Čupak, Ivan 86, 113 Deželić, Đuro Stjepan 60 Dickens, Charles 92, 138 Dittes, Friedrich 58 Ettinger, M. 48, 49, 84, 88, 113 Fosco, Antun I. J. 42 Fritz, Katarina 54, 71, 113 Fröbel, Friedrich 44 Gavella, Olga 71 Giron, Manon 42, 113 Glembay, Josipa 71 Hajdenjak, Andrija 60 Haulik, Juraj 38, 40, 138 Heiligstein, Dragoslav 92, 102, 104, 114, 141

146

Hervoić, Ivo 67

Marković, Zdenka 71

125, 126, 138, 140, 141

Holms, Thomas 56

Martinis-Marchi 42, 44, 45, 116, 128

Širola, Božidar 60, 118

Holjac, Malvina 60

Mažuranić, Ivan 19

Širola, Stjepan 28, 50,

Horvat, Anka 135

Megjeri, Matija 37

60, 118, 121, 125

Horvat, Josip 20, 114

Melzer, Raimund 36, 116

Škarica, Miloš 34, 35, 118

Huttler, Josef 39, 133

Meumann, Ernst 50

Škavić, Josip 13, 130, 131

Iveljić, Iskra 19, 102, 114

Mikić, Ljubica 68

Škrlec Lomnički, Ivan 75

Jambrišak, Marija 54, 56,

Mohr, Wilhelmina 54, 118

Štampar, Andrija 76

58-60, 114, 117, 130, 132

Monsperger, Christian 39

Šupuk, Ante 35, 118

Jelačić, Anka 71

Mustać, Ivan 116

Švarc, Žiga 54, 118

Jelačić Bužinski, Eduard 14,

Nehajev, Milutin v. Cihlar, Milutin

Tambač, Grgo 42

39, 40, 135, 136, 139, 141

Nepomuk Hummel, Ivan 39

Tkalec, Anka 61, 71

Jelić, Roman 34, 35, 114

Neron 53

Tkalec, Vera 30, 54, 66,

Jurić, Marija – Zagorka 71

Oblat, Hermina 71

71, 89, 118, 121, 125

Jurić, Mirjana 75, 114

Ovidije 53

Tomašić, Ivan 21, 42, 44, 50-52,

Jurjević, Ernest Budimir 37

Ožegović, Ivka 71

54, 112, 118, 121, 125, 130, 131, 140

Kassowitz Cvijić, Antonija 51, 114

Parčić, Dragutin A. 34, 116

Truhelka, Jagoda 12, 18, 54, 59,

Key, Ellen 15, 18, 19, 21, 54,

Patriarch, Julka 70, 71, 73, 116

92, 94, 105, 118, 140

63, 89, 114

Pestalozzi, Johann Heinrich 57, 132

Turković, Dragan 75

Khuen-Héderváry, Karlo 20

Petrak, Jadranka 39, 116

Twain, Mark 92

Kirinčić, N. 56, 114

Petranović, Silvije 142

Valdec, Robert 68, 139

Klinggräff, Dragutin 37

Piennes, Anne Françoise de 40

Vidaković, S. Ž. 78, 119

Klobučar, Josip 57, 60, 115

Piennes, Eugen de 40

Vinko Paulski, sv. 40, 42, 44, 119

Kohlhoffer, Johann 39, 133

Piplović, Stanko 36, 44, 116

Vinković, Mario 89, 119

Kolar, Mira 38, 60, 74, 115

Plemić, Katarina 61

Vladislavić, Ante Tonči 142

Kolarić, Juraj 86, 115

Plivelić, Jelka 88

Vlašić, Matilda 65

Könczöl-Stožir, Jelka 64, 65, 89, 115

Pogačić, Milka 21, 23, 26, 28,

Vračić, Berislava 39, 40, 42, 44, 119

Koščević, Vjekoslav 12, 21,

54, 60, 61-64, 67, 68, 71, 105, 113,

Vranješ-Šoljan, Božena 30, 119

92, 95-97, 115

116, 121, 125, 132, 134, 137

Vrhovac, Maksimilijan 40, 138

Kovačić, Alfonza 39, 40, 42, 44, 119

Popović, V. 49

Vudy, Šime 81, 84, 85, 119

Krajačić, Ljudevit 75, 115

Prelog, Olga 63, 71

Vuletić, Branko 12

Kralj-Brassard, Rina 35, 36, 115

Puljizević, Kristina 36, 115

Zmajić, Leokardija 68, 138

Kranjčić, Stjepan 46, 48, 115

Reljić, Dragica 44, 117

Zmajić, Vinko 68

Krleža, Miroslav 78, 79, 115

Roberts, John Maddox 16, 117

Zweig, Stefan 84, 119

Kršnjavi, Iso 20

Rubelli, Fran 53

Žeravčić, Josip 12

Kürschner, Hermina 61

Ruklić, Zora 86, 117

Žitković, Josipa 71

Kuten, Đuro 60

Rutzky, Ana 39

Žmegač, Viktor 18, 119

Kveder-Jelovšek, Zofka 71

Ružić, Ivan 68

Labudić, Mihovil 12, 92,

Samardžija, Jelka 68

97, 98, 101, 115

Savić, Draginja 117

Lindgren, Astrid 91, 92, 115

Simunović, Katica 117

Lončarić, Magdalena 36, 115

Sladović, Eugen 117

Lucerna, Kamila 18, 132

Spyri, Johanna 92

Ljubibratić, Walter 50, 53, 54, 116, 141

Stein-Ehrlich, Vera 82, 117

Magjer, Rudolfo Franjin 105

Stern, William (Wilhelm) 50

Majhut, Berislav 11, 92, 95,

Sunko, Dioniz 67

104, 110, 116

Szilvas, Szilva de 44

Majstorović, M. R. 119

Šenoa-Rojc, Nasta 12, 139

Manđer (Mangjer), Petar 44

Šilović, Josip 30, 46, 49, 60, 71,

Marchi, Josip de 44, 45

75, 76, 88, 117, 118, 121, 122, 147

Hirschmann, Ivana 71

148

Katalog izložbe "KAO HLAPIĆ I GITA - Siročad u Hrvatskoj potkraj XIX. i početkom XX. stoljeća"

Articles inside

"KAO HLAPIĆ I GITA - Siročad u Hrvatskoj potkraj XIX. i početkom XX. stoljeća"