untitled

MJESE^NA REVIJA ZA HRVATSKE ZAJEDNICE U SVIJETU MONTHLY MAGAZINE FOR CROATIAN COMMUNITIES ABROAD REVISTA MENSUAL PARA LAS COMUNIDADES CROATAS DEL MUNDO

BR./NO. 1/2 SIJE^ANJ-VELJA^A/JANUARY-FEBRUARY 2006.

10 KN

ISSN 1330-2140

UVODNIK

D

ragi ~itatelji, U ruci dr`ite prvi dvobroj Matice u ovoj 2006. godini. Ka`em prvi, jer }e idu}i biti u onom za nas na sjevernoj poluci ljetnom a za ostale (poput Australije) zimskom godi{njem dobu. To je i doba smanjenih dru{tveno-politi~kih aktivnosti, doba godi{njih odmora za nas i vas, no i doba kada mo`ete u miru pro~itati puno ve}i broj priloga koje vam dvobroj nudi. Pa tako i ovaj put. Na 100 stranica vi{e od 50 autorskih priloga, obilje vijesti iz domovine i iseljeni{tva, djelatnosti HMI, pisma uredni{tvu... Zaista ne znam {to bih iz svega toga izdvojio a da ne u~inim nepravdu ostalima. [to se srca i osje}aja ti~e, dirnula me pri~a o Ivi Brn~i} i njezinoj majci, ali i pjesma »Braniteljska« Kre{imira Polo{kog. Kontrapunkt izme|u nade i o~aja, ali u obje ljubav i vjera unato~ svemu.

Poruka i potsjetnik nama koji u svojim manje vi{e sre|enim `ivotima tra`imo i nalazimo razloge za nezadovoljstvo, mrzovolju, bunt.

Tako|er me, a sigurno i vas, ushi}uju uspjesi na{ih {porta{a, ne samo zbog rezultata nego jo{ i vi{e zbog moralne ~vrsto}e i kvalitete tih mladih ljudi. Janica, Ljubi~i}, Bali} i mnogi drugi pokazuju nam da se samo upornim, napornim, dugotrajnim i samoza-

tajnim radom uspijeva u okrutnoj areni profesionalnoga {porta. Jo{ jedna i te kako potrebna poruka mladima u ovom dana{njem svijetu Big Brothera.

Od useljeni~kih tema u Hrvatskoj je dosta bure digla Europska konvencija o dr`avljanstvu iz 2000. o ~emu donosimo jedan kra}i ~lanak u vijestima, ali za idu}i broj namjeravamo o tome puno op{irnije pisati, pogotovo

jer je to vezano za ionako te{ku demografsku sliku Hrvatske, barem {to se etni~kih Hrvata ti~e, ali i za Hrvate izvan Hrvatske, pogotovo one u BiH. Govore}i o iseljeni{tvu, ovih dana se u SADu i Kanadi nalazi i gradona~enik grada Zagreba Milan Bandi}. Kao i uvijek u punom zamahu, nakon Molitvenog doru~ka s predsjednikom Bushom kojem su nazo~ili i drugi hrvatski uglednici, Bandi} je, prema pisanju ovda{njih novina, imao nekoliko susreta sa tamo{njim Hrvatima i ponudio im sudjelovanje u projektima vrijednim 650 milijuna eura u hrvatskoj metropoli. Radi se o zra~noj luci, Sveu~ili{noj bolnici, spalionici sme}a i Dinamovom stadionu. U idu}em broju Matice razgovaramo s gradona~elnikom, ali donosimo i reakcije iz iseljeni~kih krugova koje je posjetio.

Eto, ja sam ve} po~eo govoriti o idu}em broju a vi jo{ niste pogledali niti ovaj. Uvijek imam osje}aj da smo u tim trenucima mi i vi, dakle domovinska i iseljena Hrvatska povezani nevidljivim mostom koji se zove Hrvatska.

Urednik

EDITORIAL

D

ear reader, You are holding the first double issue of Matica in 2006. I say the first, because the next will come in the, for us in the northern hemisphere, summer time, and for the rest (like Australia) during the winter. This is a time of less intense social and political activity, a time of holidays for us and for you, but also a time when you can, at leisure, read the greater number of contributions a double issue offers. Over 50 contributions from our correspondents on 100 pages, plenty of news from the Homeland and abroad, CHF activities, letters to the Editor... I really don t know what to highlight from this all without doing the rest an injustice. As far as the heart and emotions are concerned, I was touched by the story about Iva Brn~i} and her mother, but also by Kre{imir Polo{ki s poem »Defenders«. A counterpoint between hope and despair, both having love and faith in spite of it all. A message and reminder to all of us who, in our more or less secure lives, look for and 2

find reasons for unhappiness, peevishness and revolt.

I am, as I am sure you are, overjoyed with the success of our athletes, not only because of their achievements, but moreover because of the moral resolve and quality of these young people. Janica, Ljubi~i}, Bali} and many others have shown that only tireless, hard and long work and sacrifice lead to success in the cruel arena of professional sport. Another much needed message to youth in this day and age of Big Brother.

In migrant affairs there was quite a stir in Croatia surrounding the 2000 European Convention on Citizenship. There s a short article on that in the news section but we ll delve into that in greater detail in the next issue, especially because it concerns the already difficult demographic situation in Croatia, at least as far as ethnic Croatians are concerned, and also for Croatians outside Croatia, especially those in Bosnia & Herzegovina.

Speaking further of the emigration, Zagreb Mayor Milan Bandi} is in the USA and Canada these days. As always, under full steam, after a Prayer Breakfast with US President George Bush, in the company of other esteemed Croatians, Bandi}, according to the daily Croatian press, had several meetings with US Croatians and asked them to take part in projects in the Croatian metropolis worth 650 million Euros. On the table are the Airport, the University hospital, a waste incinerating facility and the Dinamo stadium. We ll have an interview with the Mayor in the next issue of Matica and the reactions from the emigrant circles he s visited.

And there you have it, I ve already started talking about the next issue and you have yet to look at this one. It is at times like these that I always get a feeling that we here and you, the Homeland and Emigrant Croatia, are joined by an invisible bridge called Croatia.

The Editor

Uz Stepin~evo, 10. velja~e str. 4

HMI u svijetu i domovini

Zimska {kola hrvatskoga folklora 2006. str. 10 Kultura i nogomet za argentinske Hrvate str. 73

Hrvati u svijetu

Magdi Vlaho, koreografkinja iz Argentine str. 37 Kolekcionar Ivo Dubrav~i} iz Nizozemske str. 16 Iz povijesti Hrvata u zapadnoj Kanadi str. 76 Hrvati u Berlinu str. 84 Kipar Josip Turkalj i »Majka useljenika« str. 59 Franjo Marunica i The Royal Brithis Legion str. 19 Nove knjige: Eduardo R. Antonich: Croacia y los Croatas en Uruguay (Hrvatska i Hrvati u Urugvaju) str. 28 mjese~na revija HRVATSKE MATICE ISELJENIKA Godi{te LVI BROJ 1-2/2006.

RAVNATELJ HMI Nikola Jelin~i} GLAVNI UREDNIK Nenad Zakarija UREDNI[TVO novinarke: Ivana Rora, @eljka Le{i} lektorica: Diana [imurina-[oufek tajnica: Snje`ana Rado{ Zagreb, Trg Stjepana Radi}a 3 p.p. 241 10002 Zagreb, Hrvatska Telefon: +385 (1) 6115-116 Telefax: +385 (1) 6110-933 E-mail: matica(matis.hr Web: www.matis.hr GODI[NJA PRETPLATA (zra~nom po{tom) SAD 40 USD, Kanada 55 CAD, Australija 55 AUD, Novi Zeland 40 USD, Ju`na Afrika 40 USD, Ju`na Amerika 40 USD (obi~nom po{tom) Zemlje EU 25 EUR, Hrvatska 100 KN DEVIZNI RA^UN BROJ: 702000-VAL-9100000-132344-273 kod Privredne banke Zagreb, Ra~kog 6 @IRO RA^UN ZA UPLATU U KUNAMA: 2390001-1100021305 Hrvatska po{tanska banka PRIPREMA Kolumna d.o.o., Zagreb TISAK Vjesnik, Zagreb NASLOVNICA Vincekovo u sjevernoj Hrvatskoj

Crkva u Hrvata

XVIII. Bo`i}ni dani hrvatskih katolika u Sloveniji str. 12 Sluga Bo`ji Aleksa Benigar i bla`eni A. Stepinac str. 22 Izdava~ka djelatnost hrvatskih `upa i misija u iseljeni{tvu (I) str. 24 Crkva u Berlinu str. 26

[kolstvo, znanost i kultura

Davor Runti}, autor knjiga o Domovinskome ratu str. 31 Nina Kleflin, voditeljica Mati~ina seminara »Stvaranje kazali{ta« str. 6 Izlo`ba slika Miljenka Romi}a »Ljepota i misao« str. 9 Knjiga Hrvoja Ka~i}a »U slu`bi domovine« str. 34 Znanstveni kolokvij »Domovinski rat 1991.-1995.« str. 38 Promocija knjige »Istina o BiH dokumenti« Miroslava Tu|mana str. 39 Knjiga M. Kova~a »Francuska i hrvatsko pitanje 1914.-1929.« str. 40 Zbornik o kajkavcima me|u Gradi{}anskim Hrvatima str. 60 ^udesan reljef Kuzme Kova~i}a str. 65 Prepjev Platonova Parmenida na hrvatskome str. 68 Alma Prica gostovala u Kaliforniji str. 70 Cvjetanka Bo`ani}, autorica prvoga Hrvatsko-{panjolskoga rje~nika

str. 75 Promovirano »Sje}anja na Kukujevce« str. 80 Prve knjige nakon Bleiburga izdane u Italiji str. 82 Izlo`ba Ive Pervana u Zagrebu str. 96 »Dubrova~ki kavaljeri« str. 86

Gospodarstvo

Tax system in Croatia str. 44 Katastar on-line str. 78 Drago Vu~kovi}, iseljenik iz Kanade otvorio kongresno-banketni centar str. 18 Jo{ko Lokas dalmatinski Ekoland u Pakovu selu str. 20

Putopisi

Brela str. 42 Nacionalni park Mljet str. 49

Ba{tina

Me|unarodna flotacija na Danilu str. 54 Troplet u Hrvata str. 66

Aktualnosti/Doga|anja

Ve~er povratnika iz hrvatskog iseljeni{tva str. 14 Nacionalni dan Australije proslavljen u Zagrebu str. 52 Tradicionalna proslava Svetoga Vlaha str. 46 Vincekovo, Vince{ka ... str. 56

Obljetnice

Spomendan bl. Alojzija Stepinca str. 4 Obljetnice sveti{ta Sveta Mati Slobode str. 64

Humanitarna djelatnost Pomozimo Ivi Brn~i} str. 93

In memoriam

U spomen Dragi Britvi}u str. 81

[port

Najuspje{niji {porta{i Hrvatske 2005. str. 94 Mjese~ni pregled najva`nijih zbivanja str. 97

Pisma uredni{tvu str. 91

3

UZ SPOMENDAN BL. ALOJZIJA STEPINCA

»SVI SU NARODI DJECA BO@JA«

Novi je Hrvatski dr`avni sabor ve} 14. velja~e 1992. rehabilitirao kardinala Alojzija Stepinca te tako poni{tio montiranu presudu komunisti~ke vlasti i njezina suda od 11. listopada 1946. godine Napisala Agneza Szabo

I

hrvatska, ali i svjetska javnost dobro se sje}a dana 3. listopada 1998. godine kada je blagopokojni Sveti Otac Ivan Pavao II. u hrvatskom nacionalnom sveti{tu Mariji Bistrici na samom po~etku misnoga slavlja izgovorio i ove sve~ane rije~i: Do{ao sam k vama u ovo vam drago sveti{te (...) da bih zajedno s vama Bogu prinio `rtvu hvale i proglasio bla`enim slugu Bo`jega Alojzija Stepinca (...). A prije samog po~etka obreda beatifikacije pred Sv. Oca stupio je zagreba~ki nadbiskup mons. Josip Bozani} i zamolio Sv. Oca da se udostoji ubrojiti me|u bla`enike slugu Bo`jega Alojzija Stepinca.

U nastavku crkvenoga obreda nadbiskup Bozani} ukratko je opisao `ivot, djelo i smrt budu}eg bla`enika. Prema izvje{}u doma}ih i stranih medija, ali i slu`benih dokumenata, zagreba~ki je nadbiskup mons Bozani} pred Sv. Ocem i svima nazo~nima cijelim Bo`jim narodom, me|u ostalim, rekao i slijede}e: »Za vrijem Drugoga svjetskog rata i u prvim godinama nakon rata, u prete{kim okolnostima, nadbiskup Alojzije Stepinac nastupao je kao neustra{ivi navjestitelj i branitelj prava Bo`jih, prava Crkve i temeljnih prava svakoga ~ovjeka. Skupo je to platio u vrijeme militantnog bezbo{tva. U rujnu 1946. izveden je pred dr`avni sud i nevin je osu|en na duge godine zatvora i zato~eni{tva. Papa Pio XII. dao mu je posebno priznanje ubrojiv{i ga 12. sije~nja 1953. u Zbor kardinala Svete Rimske Crkve«. Tom prilikom nadbiskup mons. Bozani} kazao je pred Sv. 4

Ocem i slijede}e rije~i: »Na dan 3. listopada 1946. pred sudom je iskazao svoju vjeroispovijest: spreman da svaki ~as umre za Boga, za Crkvu, za ~ovjeka. Sveto je umro u zato~eni{tvu u Kra{i}u 10. velja~e 1960. pra{taju}i iz svega srca svim svojim neprijateljima i progoniteljima (...).« A potom je zamolio Sv. Oca »da se udostoji svojom apostolskom vla{}u proglasiti bla`enim slugu Bo`jega Alojzija Stepinca.« Povijesna vrela tako|er svjedo~e, da su nakon tih rije~i nadbiskupa Bozani}a svi nazo~ni ustali, a Sveti je Otac sa svojega sjedi{ta sve~ano izgovorio formulu beatifikacije, koja je u svojim bitnostima glasila: »Mi, udovoljavaju}i `elji Na{ega brata zagreba~kog nadbiskupa Josipa Bozani}a, te brojne druge bra}e u biskupstvu i mnogih vjernika, po{to smo razmotrili mi{ljenje Zbora za progla{enje svetih, Na{om apo-

stolskom vla{}u dopu{tamo da se ~asni sluga Bo`ji Alojzije Stepinac od sada naziva bla`enim i da se svake godine na dan njegova ro|enja za nebo, desetoga velja~e, mo`e slaviti njegov spomendan na mjestima i na na~in kako je to odre|eno kanonskim propisima.« Povijesna vrela, kao i svi mediji tako|er su zabilje`ili: »Stotine pjeva~a zajedno sa stotinama tisu}a vjernika radosno su i sve~ano zapjevali: Amen.« Slijedio je tada, uz pjesmu, i daljnji dio svetoga obreda: Najprije je s velike slike bla`enoga Stepinca na oltaru »crkve na otvorenom«, rad akademskog slikara Josipa Biffela iz Zagreba, skinut veo koji ju je do tog trenutka prekrivao te je lik novoga bla`enika svete Katoli~ke crkve i ponos hrvatskoga naroda pokazan mno{tvu, a potom je slijedila sveta misa, kojoj je uz razdragano mno{tvo od vi{e stotina tisu}a ljudi, i uz predsjednika dr. Franju Tu|mana, nazo~io i cijeli dr`avni vrh.

Me|utim, vratimo se sada i drugim va`nim povijesnim doga|ajima i ~injenicama. Prije svega, s politi~ke strane gledi{ta, beatifikacija sluge Bo`jega Alojzija Stepinca, premda ve} od ranije u velikoj tajnosti od biv{ega komunisti~koga re`ima pripremana, bila je mogu}a istom nakon demokratskih promjena zapo~etih 1990. godine. I ne samo to. Novi je Hrvatski dr`avni sabor ve} 14. velja~e 1992. rehabilitirao kardinala Alojzija Stepinca te tako poni{tio montiranu presudu komunisti~ke vlasti i njezina suda od 11. listopada 1946. godine. Kako su utvrdili brojni povjesni~ari, razlog komunisti~koj osudi bila je ~injenica {to Alojzije Stepinac kao zagreba~ki nadbiskup nije

htio stvoriti »hrvatsku crkvu« odvojenu od Svete Stolice, odnosno od rimskoga pape.

Osim toga, nove demokratske hrvatske vlasti odmah su uspostavile prijateljske i diplomatske odnose sa Svetom Stolicom, tako i predsjednik dr. Franjo Tu|man osobno, tako|er i iz razloga {to 14-stoljetnu povijest hrvatskoga naroda rese duboki prijateljski odnosi i kr{}anska odanost Petrovoj Stolici dakle rimskome papi. [tovi{e, hrvatski je narod bio odan Svetoj Stolici i u vrijeme te{kih ku{nji i progona u doba komunisti~koga re`ima koji je nastupio neposredno nakon zavr{etka Drugoga svjetskoga rata 8. svibnja 1945. godine, ali jednako tako i u doba velikosrpske hegemonije nakon 1918. godine, kada je primoran u}i u prvu Jugoslaviju i kada ova nije htjela sklopiti konkordat sa Sv. Stolicom, u smislu urednih i prijateljskih diplomatskih odnosa. [tovi{e, i Sveta je Stolica oduvijek cijenila hrvatski narod, i svesrdno ga pomagala u njegovim najte`im trenucima, tako|er i u doba nedavne velikosrpske agresije i Domovinskoga rata. I protivno uobi~ajenim pravilima, Sveta je Stolica 13. sije~nja 1992. priznala Republiku Hrvatsku, otvoriv{i nam tako i vrata prema Europskoj zajednici, a potom i put prema drugim brojnim me|unarodnim priznanjima.

Vratimo se jo{ `ivotu i kr{}anskim primjerima bla`enoga Alojzija Stepinca. Bio je on peto dijete od osmero djece pobo`ne i radi{ne obitelji Josipa i Barbare, ro|ene Peni}. Rodio se 8. svibnja 1898. u selu Brezari}u u `upi Kra{i}, ~etrdesetak kilometara udaljenoj od Zagreba. Pu~ku {kolu polazio je u Kra{i}u, a potom kao pitomac Nadbiskupskog siroti{ta polazio je klasi~nu gimnaziju u Zagrebu. Nakon 6. razreda gimnazije prijavljuje se kao kandidat za sve}eni{tvo. Nakon hrabre `ivotne bitke za ostvarenje svoga zvanja, i nakon studija na Papinskome sveu~ili{tu u Rimu Gregorijani, 26. listopada 1934. zare|en je za sve}enika. Vra}a se potom u Zagreb, te obavlja visoke i odgovorne slu`be na Nadbiskupskom dvoru. Papa Pio IX. imenovao ga je nadbiskupom-kaodjutorom s pravom nasljedstva, a nakon smrti zagreba~koga nadbiskupa Antuna Bauera 7. prosinca 1937. preuzeo je izravnu upravu Zagreba~ke nadbiskupije.

Ne mo`emo ovdje op{irnije govoriti o detaljima Stepin~eva kreposnoga `ivota, ali recimo da ga je uvijek resila ljubav prema

siromasima, i ljubav prema svima ljudima bez razlike vjere i nacije, ali jednako tako duboka i stalna ljubav prema hrvatskome narodu, iz kojega je nikao i kojemu je pripadao. Tako je primjerice nadbiskup Stepinac u glasovitoj propovijedi, koju je odr`ao sveu~ili{noj mlade`i 27. o`ujka 1938., na samom po~etku rata, istaknuo vrijednost rodoljublja, ali i osudu rasisti~ke ideologije, i ovim rije~ima: »Mnogo se, istina, govori o ljubavi prema narodu. Ali nerijetko govore o njoj zato {to koristi njihovu d`epu. Drugi opet zato da lak{e pokriju razne prljav{tine. Tre}i zato {to su `eljni slave.

No za uvjerenog katolika ljubav prema narodu nije predmet trgovine ni za novac, ni za slavu, nego je ona moralna i eti~ka du`nost (...) Kad dakle te du`nosti ne biste vr{ili, ne biste uop}e bili katolici, kao {to ni ja ne bih bio katoli~ki biskup, kad ne bih po`rtvovno ljubio svoga naroda. Kr{}anin katolik ne samo da smije, nego mora ljubiti narod iz kojega je nikao (...). Moderni rasizam zamjera Crkvi, {to ne}e pasti na koljena pred njegovim kumirom i pokloniti mu se (...). Ali na sudu Bo`jem ~ovjek se ne}e opravdati pripadno{}u ovoj ili onoj rasi, nego po{tenim `ivotom i dobrim djelima (...). Svi su narodi djeca Bo`ja (...).« Iz svetoga i uzornoga `ivota bla`enog Alojzija Stepinca donosimo jo{ nekoliko odabranih ~injenica. Tako je primjerice u propovjedi prigodom proslave Papinog dana, 24. o`ujka 1943., govorio o dostojanstvu ljudske osobe, branio prava obitelji, te prava malobrojnih i slabih naroda. A 26. svibnja iste godine putovao je u Rim, te nosio dokumentaciju o zlo~inima koje su na tlu NDH po~inili nacisti, fa{isti, ~etnici, usta{e i komunisti, da tako opere i obrani hrvatski narod od ljage kojom su ga u svijetu osramotili.

Nakon zavr{etka rata, 17. svibnja 1945. nadbiskup Stepinac je uhi}en i stavljen u pritvor, a 3. lipnja iste godine pu{ten je iz pritvora i vratio se u Nadbiskupski dvor. A ve} sutradan, 4. lipnja iste godine 1945.

Tito je Stepincu pred okupljenim predstavnicima klera ponovio prijedlog o osamostaljenju Katoli~ke crkve u Jugoslaviji od Rima. Nakon odbijanja slijedili su dani montiranog procesa i osude na duge godine zatvora i zato~eni{tva (...). Ali i sveta smrt u zato~eni{tvu 10. velja~e 1960. u Kra{i}u, pra{taju}i svojim progoniteljima.

Svoj je mu~eni~ki `ivot prikazao Bogu kao dragovoljnu `rtvu za Crkvu Bo`ju.

HRVATI U SVIJETU AUSTRALIJA: NAGRADA HRVATSKOM ZNANSTVENIKU

M

ladi znanstvenik, dr. Ilija [utalo dobitnik je presti`ne australske nagrade za izvrsnost njegovog rada na o~uvanju povijesne ba{tine hrvatske zajednice i u tom pogledu zna~ajan doprinos multikulturnoj zajednici dr`ave Viktorije. Steve Bracks, premijer dr`ave Viktorija, uru~io mu je ovu nagradu na prigodnoj sve~anosti odr`anoj u Melbourneu, 2. prosinca 2005.

Dr. Ilija [utalo je autor nedavno objavljene knjige pod nazivom Hrvati u Australiji: Pioniri, doseljenici i njihovi potomci koja je plod njegovog predanog dugogodi{njeg istra`iva~kog rada. Autor iznosi povijesne spoznaje o hrvatskim doseljenicima u Australiji u vremenima prije 1890-ih, i doseljenicima koji su pristizali u Australiju nakon II. svjetskog rata do danas. Ovo izvanredno djelo predstavlja zna~ajan doprinos australskoj i hrvatskoj povijesti. Hrvatska matica iseljenika, koja je s velikim zadovoljstvom predstavila ovu knjigu javnosti u Hrvatskoj, ovim putem upu}uje svoje iskrene ~estitke dr. sc. Iliji [utalu.

ITALIJA: GOSTOVALO HVARSKO PU^KO KAZALI[TE

N

akon 35 godina djelovanja, Hvarsko pu~ko kazali{te predstavilo se u Italiji 155. izvedbom »Prikazanja `ivota svetog Lovrinca mu~enika« u crkvi Svetog Jeronima u Rimu, u nedjelju, 11. prosinca i odu{evilo Hrvate, predstavnike Crkve, Hrvatskog veleposlanstva i sve koji su do{li sa zanimanjem pogledati ovaj drevni tekst. Predstavu jednostavnog sadr`aja i jasne poruke re`irao je Marin Cari}, a vjerni je poku{aj rekonstrukcije srednjovjekovnog kazali{ta.

Hvarsko pu~ko kazali{te osnovano je u sezoni 1969. /1970. okupiv{i hvarske studente u Zagrebu, a danas im je mati~na ku}a kazali{te u gradu Hvaru osnovano 1612. godine koje spada u jedno od najstarijih u Europi.

Po odlasku iz Rima Hvarani su posjetili Molise i tamo su s »prikazanjem« gostovali u Fili~u, 12. prosinca i u Mundimitru 13. prosinca, na Svetu Luciju, za{titnicu mjesta. Turneja je zavr{ila u Kru~u, »Robinjom« Hanibala Luci}a, svjetovnom predstavom iz vremena renesanse. Posjet Moliseu je organiziran u suradnji s Po~asnim konzulatom Republike Hrvatske u Mundimitru.

5

NINA KLEFLIN, VODITELJICA MATI^INA SEMINARA »STVARANJE KAZALI[TA«

HISTERIONI SU MOJA KAZALI[NA KEMIJA!

^esto se me|u iseljenicima osje}am bli`e domovini nego usred Zagreba ovdje zbog ~estih nadmetanja politi~kih stranaka imam osje}aj da nedostaje ljubavi za Hrvatsku. A me|u iseljenicima tu ljubav osje}am kao stvarnu, jaku emociju koja proizvodi prekrasna djela. Zato sam s njima sretna Napisala Ksenija Erceg

K

azali{na redateljica Nina Kleflin vi{egodi{nja je suradnica Mati~ina projekta »Stvaranje kazali{ta« namijenjenog voditeljima iseljeni~kih kazali{nih grupa koje izvedbama doma}ih autora na hrvatskom jeziku pridonose o~uvanju hrvatskog kulturnog identiteta u svijetu. Nedavno je boravila u Kanadi gdje je s kazali{nom grupom Histerioni, nakon uspje{nog uprizorenja kabaretske predstave »^rni ma~ak« zapo~ela pripreme za postavljanje komedije Pere Budaka »Te{tament«. Re`irala je dosad pedesetak predstava u Hrvatskoj i izvan nje, bila umjetni~ka voditeljica Gradskog kazali{ta Tre{nja i Kazali{ta slijepih u Zagrebu, pomo}nica ravnatelja Splitskog ljeta, redateljica i scenaristica TV i filmskih spotova i kratkih filmova, voditeljica dramskog programa u zagreba~kom Studentskom kulturnom centru. Bavi se prevo|enjem s engleskoga, dramaturgijom, dramskom pedagogijom, kazali{nim radom s osobama s posebnim potrebama.

Seminar »Stvaranje kazali{ta« me|u iseljenicima privla~i sve vi{e kazali{nih entuzijasta...

Kad me gospo|a Nives Antoljak prije {est godina pozvala da zajedno osmislimo edukacijski seminar za kazali{tarce, odmah sam znala da }e mi to biti i zadovoljstvo i izazov. Iako sam profesionalni kazali{ni redatelj slobodnjak, zna~i prakti~ar koji re`ira svuda i sve, pedago{ki rad me uvijek zanimao.

O`ivljavanje Histeriona: I sama sam po~ela kao amater, znam kako funkcioniraju amaterska kazali{ta, koje su im boljke i 6

prednosti. Kazali{nu grupu te{ko je odr`ati na okupu, treba svladati niz prakti~nih vje{tina da bi se do{lo do predstave. Jer ljudi vole i probe i izvedbe, ali voditelj mora znati kamo plovi brod njegove dru`ine.

Tako je nastala ideja da »Stvaranje kazali{ta« bude prakti~no naukovanje za voditelje grupa i da im konkretno da recepte i savjete kako stvoriti, osmisliti i odr`ati kazali{ni projekt.

Ankete HMI pokazuju nepodijeljeno odu{evljenje polaznika jedina primjedba koju isti~u je njegovo prekratko trajanje!

Polaznici vole Seminar jer je konkretan, dinami~an i zahtjevan, i u~i ih da se relativno brzo mo`e do}i do rezultata. Kroz tjedan dana u~e kako odabrati dramski tekst, kako stvoriti lik glumom, kako zaokru`iti predstavu, a zadnje ve~eri sve to i prika`u i doka`u glume}i u kratkoj predstavi koju su stvarali tjedan dana. Do`ive pljesak, nagradu. ^aroliju glume koja je zarazna. Mislim da zato vole Seminar. Nekoliko sezona bio je s nama i knji`evnik Miro Gavran.

To je bilo sjajno! Polaznici su bili odu{evljeni {to rade na tekstovima poznatog pisca dok im on poja{njava tajne dramaturgije. On je ne samo izvrstan dramski pisac, ve} i odli~an predava~. Sura|ujemo ~esto,

i na ovom seminaru i na profesionalnim kazali{nim projektima u Hrvatskoj, u SAD, napravili smo krasnih predstava. Miro i ja smo dobar tim.

Nedavno ste u Kanadi, ve} tre}i put, s na{im iseljenicima »stvarali kazali{te«.

Tako ne{to se rijetko doga|a, jako sam ponosna. Prije dvije godine odr`ali smo Seminar u Torontu; gospo|a Antoljak znala je da je tamo djelovala kazali{na grupa ~iji je rad zamro i vjerovala je da im treba ponovni poticaj. Tako sam upoznala prijatelje, sjajne ljude kazali{ne dru`ine Histerion iz Toronta. Na prvom seminaru srela sam stvarala~ku jezgru grupe, ali i mnoge nove kazali{tarce koji su se tada pridru`ili, upravo zbog seminara. Bila je to prava kazali{na kemija! Ja sam se zaljubila u njih i oni u mene. To je divna grupa jakih kreativnih intelektualaca kojima je kazali{te kulturna potreba i uzbudljiv stvarala~ki luksuz u kojem u`ivaju.

Kako su Vas do~ekali Histerioni?

S entuzijazmom, voljom i talentom kakav se rijetko sre}e. Kazali{ne grupe obi~no imaju jednu ili najvi{e dvije osobe koje slu`e kao motor, pokreta~ grupe, koje vuku rad na predstavi. Ali Histerioni su brod s nekoliko turbo motora. Prije svih tu su Aranka Lengyel, sjajna glumica i organiza-

Kabaretska predstava »^rni ma~ak« uspje{no uprizorena s kazali{nom grupom Histerioni u Kanadi

torica, i Srebrenka Bogovi}, karizmatska osoba. Dubravko Bara~ je ro|eni zabavlja~ s obiljem {arma, Kre{imir Bosiljevac je glumac po istinskoj vokaciji, a tu su i Lada Demarin, Nikola Tabain, Marija Martinovi}... sjajni ljudi i glumci. »^rni Ma~ak« i »Te{tament«: Jadranka ]apin pridru`ila se Seminaru i postala nezamjenjivi ~lan grupe, a jedva da je govorila hrvatski kad im se pridru`ila. Ro|ena je u Kanadi, i upravo je kroz gluma~ki rad usavr{ila materinji jezik i dokazala se kao sjajna glumica. No i sad se zna dogoditi da se ~lanovi u stvarala~kom `aru zanesu u neku elokventnu raspravu, svi u jedan glas, a kad se sve smiri, Jadranka ka`e: »Ja opet ni{ta nisam razumjela, ali se sla`em.« Prava su grupa, sa svim elementima potrebnim za to. Imaju i jakog pozadinskog ~ovjeka, moju dragu prijateljicu Lilu Lupo, koja pazi da sve iza scene funkcionira besprijekorno.

Velika im je pomo} i Generalni konzulat RH u Torontu na ~ijem je ~elu ~ovjek koji voli i prepoznaje umjetnost, generalni konzul Mario Livaja.

7

Kojim ste se kriterijima rukovodili biraju}i najprije kabaretsku predstavu »^rni Ma~ak«, a sada komediju »Te{tament« Pere Budaka? »^rni Ma~ak« je nastao kao rezultat istra`ivanja manjih kazali{nih formi. Predstava se, prema kabaretskom receptu, sastoji iz niza kra}ih scena i humoristi~kih ske~eva s temama iz `ivota Zagreba dvadesetih godina pro{log stolje}a. Izme|u dramskih elemenata muzi~ke su to~ke u kojima ~lanovi grupe pjevaju. To se pokazalo kao izvrstan materijal za na{ prvi zajedni~ki uradak jer je u dramskom smislu glumcima bilo lak{e svladati kra}e scene, a sve smo za~inili pjesmom koja se opet tretira gluma~ki, ekspresivno. Predstavu prati svirka u`ivo, pa tako predstava »di{e« s publikom. Ta je forma dobra i stoga {to su Histerioni svoj kabaret prikazivali u restoranima i hrvatskim klubovima, prostorima idealnim za taj kazali{ni oblik. No sada su `eljeli krenuti korak dalje, prema cjelove~ernjoj predstavi. Slo`ili smo se da bi to trebala biti komedija s pone{to pu~kog {tiha, pa je izbor pao na Budakov »Te{tament«.

Imaju dobru podjelu, zabavan tekst i sad treba samo zapeti i napraviti.

Prvi dio posla, postavljanje u prostoru, ve} je zavr{eno, slijedi uvje`bavanje, detalji.

Premijera se o~ekuje poslije Uskrsa. Odli~ni su, duhoviti, vjerujem da }e biti da pukne{ od smijeha.

Purgerski kabaret dolazi iz Toronta!: Zna~i, u prolje}e o~ekujete zavr{etak »kazali{nih radova« u Torontu?

Da, za ovaj put. Ali ja sam stekla Histerione kao svoju trupu i mi idemo dalje. Ima velikih planova, a najva`niji je gostovanje u Hrvatskoj koje se planira za jesen. Nek se Zagrep~ani nabruse, iz Toronta sti`e pravi purgerski kabaret »^rni Ma~ak«!

Je li Vam jednak izazov raditi s kazali{nim profesionalcima i amaterima iseljenicima?

Kazali{te je moja strast, ne osje}am osobitu razliku u radu s profesionalcima i s amaterima. Profesionalci rade ozbiljnije i tvr|e, amateri ~esto dobrodu{nije i s vi{e srca. Lijepo je i jedno i drugo. Ono {to rad s iseljenicima ~ini posebnim njihova je ljubav prema Hrvatskoj i stalna vezanost za domovinu. ^esto se me|u njima osje}am bli`e domovini nego usred Zagreba. Kod nas, zbog ~estih prigovora u nadmetanju politi~kih stranaka, imam osje}aj da nedostaje ljubavi za Hrvatsku. A me|u iseljenicima tu ljubav osje}am kao stvarnu, jaku 8

emociju koja proizvodi prekrasna djela.

Zbog toga sam s njima sretna.

Koliko u~enje o kazali{tu i primjena nau~enog kroz predstave pridonose njegovanju hrvatskog jezika i op}enito razvijanju kulture govora?

Kazali{ni rad, osobito na literarno vrijednim tekstovima, inspirativno djeluje na sve koji su dotaknuti teatarskim djelom. Glumci, u`ivljavaju}i se u svoje uloge, organski

pro`ivljavaju ljepotu govora, bogatstvo na{eg jezika, osje}aju konkretno koliko je jezik jak kao gluma~ko oru|e. Upravo kroz vibracije i valere koje nosi svaka re~enica izgovorena na pozornici oni prodiru do publike. Glumac svojim govorom na sceni »zvoni, zuji, zve~i, zvu~i, {umi, grmi, tutnji, hu~i...« I tad je na dobitku publika, koja kroz vje{tinu glumca ponovno svjedo~i o mo}i rije~i. A to je osobito va`no kad se kazali{te doga|a u okru`enju stranog jezika. Na{i ljudi govore hrvatski samo u svakodnevnim, ku}nim situacijama i pomalo zaboravljaju na svo bogatstvo hrvatskog jezika.

Mo`e li (i) kazali{te s doma}im autorima i na hrvatskom jeziku pomo}i da se djelomi~no uspori posvema{nja asimilacija i o~uva nacionalni identitet u bilingvalnom i multikulturalnom okru`enju?

Kazali{te mo`e u~initi da se uvijek iznova osje}amo ponosni {to govorimo jedan lijepi jezik na kojem su napisana mnoga prekrasna, inspirativna djela. Da se ponosimo {to pripadamo kulturnom narodu koji je svijetu podario i Dr`i}a i Maruli}a i Krle`u. Da u`ivamo u narje~jima, dijelektima, naglascima, pa ~ak i u urbanom slengu hr-

vatskog. Da osje}amo kako jezik `ivi, mijenja se i omogu}ava piscima da se njime poigravaju dok stvaraju dramske situacije.

Stvaranje kazali{ta carski je osje}aj: Hrvatske kazali{ne grupe koje djeluju izvan Hrvatske dokazuju mnoge va`ne stvari upravo kroz bavljenje umjetno{}u. Histerioni u Kanadi, o kojima smo puno pri~ali, su jedna takva grupa. Oni su cijenjeni profesionalci u svojim poslovima, uva`eni Kana|ani za koje svi znaju da su i Hrvati i umjetnici glumci. Takvima ih vide i prepoznaju njihovi prijatelji Kana|ani i tako oni izgra|uju i oplemenjuju obje svoje domovine.

Kakvi su Vam profesionalni planovi i {to planirate u radu s iseljenicima?

Po~etak ove godine obilje`ilo mi je bavljenje Shakespeareom. Re`iram u Narodnom pozori{tu u Tuzli »Na Tri kralja«, jednu od najljupkijih komedija tog velikog dramati~ara. Radila sam i kao gost re`iser na poznatom festivalu 14/48 u Seaettlu u SAD, {to mi je bila i ~ast i zadovoljstvo.

Puno sam na putu, vje~no s koferom u ruci, ali nije lo{e. Sre}om, sin mi je ve} student, a suprug dobronamjeran, pa sve nekako ide. Na tome sam mojim de~kima iskreno zahvalna.

Prolje}e donosi ponovni odlazak u Kanadu, k Histerionima, ljeto seminar »Stvaranje kazali{ta« u Pu~i{}ima na Bra~u. Planiramo i seminar u Australiji, u Perthu, gdje postoji jaka kazali{na grupa Ivan Gunduli} ~iji rad poznajem i cijenim. Nadam se i ponovnom susretu s kazali{nim grupama u Gradi{}u u Austriji, s kojima sam radila pro{le godine. [to ste htjeli poru~iti svojevrsnim sloganom »kazali{te je te{ko osmisliti, ali ga nije te{ko stvoriti«?

Kako bi se stvorilo kazali{te treba malo dobre volje, dva tri prijatelja, prostrana soba i ideja. Kao {to smo nau~ili iz starog {lagera »^ovjek bez ideje nije bogzna {to, al ~ovjek s idejom je ~ovjek i po!« Seminar »Stvaranje kazali{ta« mo`e podastrti neke proku{ane ideje, ostale }e se roditi same.

Sve drugo je ~ista zabava. Rad na predstavi odr`ava nas u formi, stvarala~koj umjetni~koj formi koja je, bar {to se mene ti~e, bitno va`nija od one {to se stje~e u fitness sali. Stvoriti umjetni~ko djelo iz ni~ega, na svom jeziku, vlastitim snagama, carski je osje}aj. Kazali{te ~ini da se osjetimo zaista `ivima.

U KRAPINI OTVORENA IZLO@BA SLIKA MILJENKA ROMI]A »LJEPOTA I MISAO«

SLIKE INSPIRIRANE LJEPOTOM KRAJOLIKA I @ENA Umjetnik se predstavio sa ~etrdeset ulja na platnu, nastalih u protekle dvije godine. Motiv slika je lik `ene s ornamentalnim cvjetnim oglavljem, na koju se ve`e Romi}ev krajolik

Napisala @eljka Le{i} Fotografije iz abuma Miljenka Romi}a

U

Galeriji grada Krapine, u ~etvrtak, 12. sije~nja otvorena je izlo`ba zagreba~kog akademskog slikara Miljenka Romi}a, koju zainteresirani mogu razgledati od 12. do 31. sije~nja.

U nazo~nosti prijatelja i {tovatelja autorovog likovnog izri~aja, ovu dojmljivu izlo`bu otvorio je dr. Zvonimir [eparovi}.

Pozdravno slovo nazo~nima uputila je ravnateljica Pu~kog otvorenog u~ili{ta Krapine, Viktorija Krle`a. U prigodnom programu nastupili su zagreba~ki glumci Antun Tudi} i Ivan Lovri~ek, dok je stihove recitirao pu~ki pjesnik Ivan Bonus.

Umjetnik se ovom prigodom predstavio s 40 ulja na platnu, nastalih u protekle dvije godine. Motiv Romi}evih slika je lik postojane, stabilne `ene. »Ali tu nije rije~ Izlo`bi je nazo~io zamjenik ravnatelja HMI, Domagoj Ante Petri}

Vje~na inspiracija: `ena i krajolik

o poeziji `enskog lica koje postaje tijelom, a prestaje biti zidom, ve} obrnuto, to su iskipareni, okamenjeni likovi, povijeni o{trom povojnicom ~iji zid puca pod magnetizmom lebde}e ili zakriljene crkvice. Odsutnost osobnosti i putenosti `enskog lika, a kroz zamah senzibiliziranih crta lica, Romi} oblikuje arhetip `ene i u suodnosu s tvorbenim sastavnicama kompozicije, uspostavlja metaforu univerzuma. Njegove `ene su heroine koje nas mole}ivo, maj~inski gledaju. U semioti~kom tuma~enju one su na{e `ene, majke, ~uvarice ognji{ta i duhovnosti, one su na{a Bogorodica s ru`i~njakom

na oglavlju koje postaje svetokrug«, napisala je, izme|u ostalog, u prate}em izlo`benom katalogu, Vjekoslava Sokol.

Miljenko Romi} ro|en je 1959. godine u Vrlici, a slikarstvo je zavr{io u Splitu. Po okon~anju studija radio je u Majstorskoj radionici Vilima Sve~njaka. @ivi i stvara u Zagrebu, srednjoeuropskoj metropoli umjetnosti, i kako ka`e mr. Jasminka Petter: »Njegove slike bez obzira na iskustvene izazove struja moderne umjetnosti nose arhai~ni i tradicionalni veo kao vlastitu spoznaju.« Romi} se bavi likovnim ure|enjem knjiga i monografija, a zanimljivo je naglasiti da je autor projekta Spomen-dom-muzeja Ov~ara u Vukovaru.

9

43. ZIMSKA [KOLA HRVATSKOGA FOLKLORA

PLESOVI ALPSKOGA PODRU^JA

Stotinu polaznika [kole, ~lanova hrvatskih folklornih i tambura{kih skupina iz Argentine, Australije, SAD, Kanade, [vedske, Njema~ke, Austrije, Slova~ke, Ma|arske, Vojvodine, Bosne i Hercegovine i, naravno, iz cijele Hrvatske

Napisala Srebrenka [eravi} Snimio Vidoslav Bagur

Z

avr{ena je 43. Zimska {kola hrvatskoga folklora u Crikvenici. Bio je to prvi ovogodi{nji program u nizu projekata Hrvatske matice iseljenika predvi|enih za 2006. godinu.

Od 3. do 14. sije~nja u crikveni~kom Hotelu »Ka{tel« boravilo je ~ak stotinu i dvoje polaznika [kole, ~lanova hrvatskih folklornih i tambura{kih skupina iz Argentine, Australije, SAD, Kanade, [vedske, Njema~ke, Austrije, Slova~ke, Ma|arske, Vojvodine, Bosne i Hercegovine i, naravno, iz cijele Hrvatske. Sve je njih privukla mogu}nost u~enja o plesovima, pjesmama, glazbalima, narodnim no{njama i obi~ajima tzv. hrvatskog alpskog podru~ja kojemu pripadaju Me|imurje, Podravina, Hrvatsko zagorje, Prigorje, okolica Karlovca, cijeli Gorski kotar pa ~ak i Istra.

Trebalo je iskoristiti svaki trenutak, pa se nastava se odr`avala i prije i poslije podne, poNa{i tambura{i marljivo su vje`bali sviranje tambure Katarina iz New Yorka prona{la je kutak za vje`banje svog tradicijskog glazbala

dijeljena u tri grupe, ovisno o interesima polaznika: ples, sviranje tambura i sviranje tradicijskih glazbala. Najve}a je, dakako, bila skupina plesa~a, ali je posebno va`no spomenuti da je ove godine izuzetno porastao interes za sviranje hrvatskih tradicijskih glazbala. Bilo je upravo impresivno vidjeti grupu od 25 svira~a tradicijskih glazbala koje je podu~avao solist nacionalnog ansambla »LADO« Stjepan Ve~kovi}! [kola folklora svoj uspjeh zahvaljuje dobrom programu ali i izvrsnom timu stru~njaka koje je okupio voditelj [kole prof. Andrija Ivan~an: maestro Sini{a Leopold, prof. @eljko Bradi}, Dra`en [oi}, dr. Goran Oreb, prof. Vidoslav 10

HRVATI U SVIJETU KANADA: GOSTOVALA KLAPA CRIKVENICA

U

Hotel »Ka{tel« u Crikvenici

Plesa~i na nastavi prvi koraci Me|imurja

Bagur, prof. Kristina Benko, prof. Josip Forjan, Miro Kirin~i}, Vladimir Kuraja. I, da ne zaboravimo legendu [kole folklora, glazbenog korepetitora prof. Ivana Kr{eka, uz ~iju su svirku stasale generacije i generacije plesa~a {kole folklora!

I u ve~ernjim satima bilo je mnogih lijepih sadr`aja namijenjenih na{im polaznicima. Promovirana je najnovija knjiga Gorana Kne`evi}a »Srebrna kola, zlaten kota~«, nastupile su folklorne skupine KUD »KAMANJE« iz Kamanja, KUD »DELNICE« iz Delnica, KUD »ZVIR« iz Jelenja i KUD »BRIBIR« iz Bribira, slu{ali smo i izvrsnu klapu »CRIKVENICA«, odr`an je okrugli stol Udruge folklornih koreografa FOKA, predstavljen je i film Stjepana Ve~kovi}a s Ljetne {kole hrvatskoga folklora odr`ane na otoku Bra~u 2005. godine. Prof. Vidoslav Bagur cijelu je jednu ve~er posvetio predstavljanju snimki o obnavljanju obi~aja ljelja (kraljica), vidjeli smo i snimku sa sve~anog koncerta Zagreba~kog folklornog ansambla prigodom proslave 60. obljetnice ansambla i 55. obljetnice umjetni~kog rada njegovog osniva~a dr. Ivana Ivan~ana. Bilo je mnogo dru`enja, pa su tako ~lanovi KUD »TOMISLAV« iz @upanje organizirali [oka~ku

ve~er, gospodin Mi{o Hepp iz Pe~uha domjenak ~uvenu »hepijadu«, a sami polaznici potrudili su se organizirati sijelo na kojem su sami predstavljali pjesme, svirku i obi~aje svoga kraja. Naravno, kao i uvijek najveseliji i najma{tovitiji je bio maskenbal polaznika {kole folklora!

Zimska {kola folklora zavr{ila je u subotu, 14. sije~nja sve~anim koncertom u gradskoj {portskoj dvorani u Crikvenici. Nakon pozdravnih govora gradona~elnika Crikvenice Bo`idara Toma{eka i ravnatelja Hrvatske matice iseljenika Nikole Jelin~i}a, na{i su polaznici pred brojnom publikom pokazali znanje koje su stekli tijekom dvanaest dana boravka na {koli folklora. Plesa~i su tako izveli ~ak tri koreografije, Podravinu, Me|imurje i Brdovec, nastupili su tambura{i i svira~i tradicijskih glazbala, a ove je godine po prvi put prof. Josip Forjan prikazao i reviju narodnih no{nji koju su s velikim uspjehom nosili na{i tambura{i!

Nakon zavr{ne priredbe fe{ta u Hotelu »Ka{tel« i opro{taj do ljeta, do Ljetne {kole hrvatskoga folklora koja }e se odr`ati u Pu~i{}ima na otoku Bra~u!

organizaciji Generalnog konzulata Republike Hrvatske, u Kanadi je od 2. do 12. prosinca 2005. godine gostovala klapa Crikvenica. Tijekom njezina boravka organizirana su tri cjelove~ernja koncerta i nekoliko kra}ih nastupa gostiju iz Hrvatske.

U nedjelju, 4. prosinca Crikvenica je odr`ala cjelove~ernji koncert u Centralnoj baptisti~koj crkvi u Oakvilleu zajedno s lokalnim crkvenim zborom. @upnik baptisti~ke crkve pozdravio je zbor i zahvalio na njihovom koncertu. Nakon {to je predstavio klapu i njen dosada{nji rad, `upnik je govorio o Hrvatskoj kao zemlji bogatog kulturnog naslije|a. Neke od pjesama koje je pjevao lokalni zbor bile su engleski prepjevi hrvatskih bo`i}nih pjesama. Poslije koncerta organiziran je prijam za sve nazo~ne.

U utorak, 6. prosinca klapa je nastupila u Torontu, u dvorani umjetni~ke galerije Art Gallery of Ontario. Pred punom dvoranom s velikim uspjehom izveli su program klapskih pjesama koji je bio popra}en burnim aplauzom publike. Klapa Crikvenica sudjelovala je i na bo`i}nom domjenku Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Mississaugi koji je odr`an u dvorani Croatia Banquet Hall. Klapa je na veliko zadovoljstvo mnogobrojne publike otpjevala po tri pjesme iz svog repertoara.

Na kraju svoga posjeta Kanadi, u prekrasnom duhovnom ozra~ju, u prepunoj crkvi, Crikvenica je odr`ala cjelove~ernji koncert, 11. prosinca u hrvatskoj katoli~koj `upi Presvetog Trojstva u Oakvilleu. ^ule su se pohvale i priznanja klapi na izuzetno kvalitetnom programu, izvedenom na profesionalnoj razini. Posjetitelji su tako|er zahvalili Generalnom konzulatu RH za ukazanu prigodu da u predbo`i}no vrijeme, kad su svi posebno nostalgi~ni, ~uju tradicionalne pjesme.

Osim slu`benog programa, klapa je tijekom boravka imala mnoge neformalne susrete sa ~lanovima hrvatske zajednice. Razgovaralo se i o mogu}nosti ponovnog organiziranja gostovanja, ovaj put i za kanadsku publiku.

11

VELIKIM MISNIM SLAVLJEM OKON^ANI XVIII. BO@I]NI DANI HRVATSKIH KATOLIKA U SLOVENIJI

»NE BOJTE SE @IVOTA«

Nikad ne zaboravite svoje korijene i svoju domovinu. Posebno ne zaboravite grobove svojih predaka. Nemojte se bojati di}i svoj glas za istinu i pravdu... ^uvajte korijene vjere...

(Iz propovijedi kardinala Vinka Pulji}a) Pripremio Nenad Zakarija Fotografije Stanislav Bo`i}

K

roz vrijeme od ~etiri nedjelje Do{a{}a do druge nedjelje po Novoj godini HKM u Ljubljani, koju od 1986. godine vodi ju`nohrvatski franjevac pater Marko Prpa, ve} 18 godina zaredom prire|uje Bo`i}ne dane hrvatskih katolika u Sloveniji.

Ove godine, u nedjelju 15. sije~nja, u prepunoj franjeva~koj crkvi na Pre{ernovom trgu u Ljubljani, sve~anom euharistijom koju je predvodio sarajevski nadbiskup i metropolit, njegova uzoritost Vinko kardinal Pulji}, okon~ano je ovo tradicionalno okupljanje Hrvata katolika u Sloveniji.

Uz kardinala Pulji}a u euharistijskom su slavlju koncelebrirali: pomo}ni ljubljanski biskup msgr. Andrej Glavan, provincijal Slovenske franjeva~ke provincije Sv. Kri`a p. dr. Viktor Pape`, koordinator za hrvatsku pastvu u Njema~koj fra Josip Bebi}, doma}in p. Prpa i jo{ desetak dijecezanskih i redovni~kih sve}enika povezanih s hrvatskom zajednicom u Ljubljani. Papinski nuncij u R. Sloveniji msgr.

Santos Abrill y Castello je na po~asnom mjestu u prezbiteriji prisustvovao ovom slavlju.

Doma}in, p. Prpa najprije je pozdravio kardinala Pulji}a ovim rije~ima:« Uzoriti gospodine kardinale, hvala Vam {to ste nakon osam godina ponovno u Ljubljani. Ovdje ste me|u svojima. Ovdje je veliki dio Va{e raseljene, prognane i izmu~ene Crkve. Nas trojica hrvatskih sve}enika u Sloveniji, oslonjeni na Providnost, kao i na povijesno iskustvo kako ono biblijsko tako i narodno, okupljamo ostatke ostataka toga raseljenog nam vjerni~koga i narodnog bi}a s neuga{enom vjerom da iz starog panja mogu niknuti nove mladice. Va{a nas dana{nja prisutnost ovdje u Ljubljani i Sloveniji u toj vjeri i povjerenju dodatno ohrabruje i ja~a. Hvala {to ste se odazvali molbi ovog naroda i mome pozivu«.

Zatim je na latinskome pozdravio apostolskog nuncija msgr. Castella istaknuv{i povijesnu dimenziju i va`nost katoli~anstva u Hr12

vatskoj, a posebno u Bosni i Hercegovini odakle brojni Hrvati u Sloveniji dolaze.«... Bosanski su kraljevi prije prodora Osmanlija bili katolici. Bilo ih je sedam. Zadnja bosanska kraljica Katarina Kotromani} Kosa~a oporukom je Bosansko Kraljevstvo ostavila Svetoj Stolici. Njezini zemni ostaci u rimskoj crkvi Ara Coeli ~ekaju uskrsnu}e. Uspomena joj je sa~uvana i u Martirologiju rimsko-serafinskom. Sveti Otac Leon X. je Hrvate nazvao predzi|em kr{}anstva. Sada{njost i budu}nost prepoznajemo u pozdravu kojim je Sveti Otac Benedikt XVI. na dan izbora za papu pozdravio mla|ega hrvatskoga kardinala, njegovu eminenciju Josipa Bozani}a, rije~ima: Croatia semper fidelis. Danas ovdje mo`ete »dodirnuti« dio te vjernosti«.

Pomo}nom ljubljanskom biskupu msgr. Glavanu i nadbiskupu Alojziju, kojega je monsinjor ovdje zastupao, p. Prpa na slovenskome je jeziku zahvalio na otvorenosti i naklonjenosti prema hrvatskim katolicima u Sloveniji.

U pozdravu ljubljanskom provincijalu p. dr.

Viktoru Pape`u, pater Prpa posebno se za-

Slijeva: P. dr. Viktor Pape`, msgr. Andrej Glavan, Vinko kard. Pulji}, P. prof. Marko Prpa, vl~. Valentin Miklobu{ec D. I, vl~. Josip Tadi}, vl~. Mirko Re`ek i p. Pavel Jakob

hvalio {to u njihovom samostanu ve} 35 godina Hrvati svake nedjelje i na blagdane slave svetu misu na hrvatskome jeziku.

Na koncu uvodnog pozdrava pater Prpa za`elio je dobrodo{licu fra Josipu Bebi}u, koji je zastupao njihovog redovni~kog poglavara dr. fra @eljka Toli}a, provincijala ju`nohrvatske Franjeva~ke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita dodav{i: » Fra Josipe, mogu posvjedo~iti: u svojim po~ecima, ova bi misija te{ko za`ivjela bez tvoga razumijevanja i pomo}i. Hvala Ti. Jednako srda~no i sa zahvalno{}u. Prpa je pozdravio i ostale sve}enike sudionike ovog slavlja predav{i potom rije~ kardinalu Pulji}u. Svoju nadahnutu propovijed zapo~eo je, uz blagdansku ~estitku i zahvalu doma}inu na pozivu, razmi{ljanjem o Bo`i}u, o bliskosti koju donosi ro|enje Isusovo, jer Bog zbli`ava. Bo`i} nam otkriva plemenitost `ivota, blagdan je mira, otajstvo

je radosti i svetkovina obitelji, a obitelj je temelj zdravoga dru{tva naglasio je kardinal, dodav{i: ^uvajte svetost braka«.

Kr{}ani su spremni na oprost i pomirbu, najvi{e jer i sami osje}aju potrebu primiti Bo`ji oprost i pomiriti se s Bogom u sakramentu pomirbe. Ova je potreba usa|ena duboko u svijest na{ega hrvatskog naroda... Ako se netko ne usudi tra`iti i dati oprost, onda je on ili ona u mraku |avoljemu... Oslobo|eni od grijeha, mr`nje, zavisti i ljutnje, otvaramo vrata sre}i i veselju...

Bo`i} nam uvijek iznova otkriva dostojanstvo `ivota. Me|utim, u ovom na{em vremenu `ivot gubi svoju vrijednost nasuprot interesu, profitu i globalizaciji. Dopu{teno je ubijati nero|enu djecu, okon~ati `ivot bolesnih, i to sve po zakonu. To ~ak zovemo »humanim«!

Mje{oviti zbor zagreba~ke `upe Marije Pomo}nice iz Kne`ije odu{evio je nazo~ne

^lanice Kulturnog dru{tva »Komu{ina« iz [kofje Loke i Jesenica i djeca u narodnim no{njama iz Bosanske Posavine

»Slaviti Bo`i} zna~i oja~ati vjeru... Dnevnom molitvom Bog je bli`e vama, va{oj du{i i va{oj zajednici... Neka vam redovita molitva bude va{ `ivot... Nikad ne zaboravite svoje korijene i svoju domovinu. Posebno ne zaboravite grobove svojih predaka. Nemojte se bojati di}i svoj glas za istinu i pravdu. ^uvajte korijene vjere... Ne bojte se `ivota... @elim da ovo okupljanje i slavlje proteku u tom duhu. Neka svima nazo~nima bude duhovno oboga}enje i osna`enje. Neka nas dragi Bog blagoslovi kako bismo postali osobe u ~ijim `ivotima }e se prepoznati ruka Bo`ja«, zavr{io je svoju propovijed kardinal Pulji}.

Nakon euharistije mladi ~lanovi `upe u narodnim no{njama iz Bosanske Posavine, uz prigodno slovo voditeljice programa Jelene Kov~i}, darivali su uva`ene goste. Kardinalu Pulji}u za uspomenu na ovaj susret darovana je replika (vez u koncu) medaljona Majke Bo`je, Kraljice Hrvata. Original se nalazi u

Sveti{tu Majke Bo`je Lurdske u Zagrebu. Lik je to `ene s koprenom umjesto krune na glavi, a na kopreni umjesto dragulja-kri`. Dlanovi otvoreni prema ljudima i Bogu. U ruci `ezlo, a na prsima {tit Hrvatskog Kraljevstva.

Napravio ga je veliki slovenski umjetnik prof.

Jo`e Ple~nik.

Ostalim gostima, nunciju Castellu, msgr.

Glavanu i provincijalu dr. p. Pape`u predana je replika »Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta«. Original je na|en u ru{evinama Zvonimirove bazilike iz XI. stolje}a u selu Biskupija kod Knina.

Fra Josipu Bebi}u i provinciji ju`nohrvatskih franjevaca darovana je replika Me{trovi}eve »Povijesti Hrvata« (vez u koncu), kao i voditelju mje{ovitog zbora zagreba~ke `upe Marije Pomo}nice iz Kne`ije, prof. Eduardu Adameku, dok su orgulja{ica istog zbora Petra Jurkovi} i voditeljica mje{ovitog pjeva~kog zbora HKM Ljubljana Biserka Horvat, u znak zahvalnosti primile, rukovet cvije}a.

Nakon darivanja i zahvala, zbor iz Zagreba izveo je kra}i koncert prigodnih skladbi od

kojih je poseban pljesak dobila prekrasna skladba »Hrvatska molitva«.

Treba naglasiti da ovaj zbor djeluje ve} 63 godine i nastupao je diljem domovine i inozemstva na dobrotvornim koncertima, radiju i televiziji. Vi{e je puta nastupio u Ma|arskoj za prognane Hrvate u Njema~koj, Italiji i Me|ugorju. Najdra`e gostovanje im je bilo u Rimu i Palestini 1993. godine. Odr`ali su pet koncerata, sudjelovali su u generalnoj audijenciji kod Svetog Oca Ivana Pavla VI. i pjevali 11 pjesama pred 140000 nazo~nih. Sveti Otac ih je pozdravio na hrvatskom jeziku i nakon audijencije se slikao sa zborom. Zbor godinama uspje{no vodi Eduard Adamek, a njihova pjesma tijekom ovog misnog slavlja kao i koncert bili su zaista vrhunske kakvo}e, ~emu je doprinijela i odli~na akustika u crkvi.

Ujedno im se `elim posebno zahvaliti na gostoprimstvu tijekom vo`nje autobusom do Ljubljane i natrag.

Nakon bogoslu`ja, u samostanskom atriju odr`an je prigodni domjenak kojem su nazo~ili osim spomenutih gostiju i brojni drugi uzvanici i diplomati, me|u kojima i veleposlanik RH u Sloveniji Mario Nobilo. Tom prigodom pater Prpa predao je repliku Me{trovi}eve »Povijesti Hrvata« namijenjenu uredni{tvu ~asopisa HMI »Matica« predav{i ga glavnom uredniku Nenadu Zakariji.

I na koncu ovog prikaza svakako treba pohvaliti izuzetno dobru organizaciju okupljanja i uputiti ~estitke doma}inima, kako neumornom fra Marku Prpi tako i svim sve}enicima i `upljanima koji su doprinijeli da odemo svojim domovima ne samo zadovoljni, ve} i oboga}eni duhom i Bo`jim blagoslovom. Kao {to re~e kardinal Pulji}: Bog je u vama i s vama, a to se ba{ ovdje moglo dobro osjetiti.

13

ISELJENI^KO-POVRATNI^KE TEME

GLAS VAPIJU]IH U PUSTINJI?

Politi~ki a i medijski iseljeni{tvo je relativno marginalizirano, a u susjednoj BiH od konstitutivnoga naroda Hrvati su svedeni na manjinu koja se i dalje iseljava Pripremio Nenad Zakarija

U

subotu, 10. prosinca 2005. Klub hrvatskih povratnika iz iseljeni{tva organizirao je, u poznatom restoranu Globus na Zagreba~kom velesajmu, svoju tradicionalnu Ve~er hrvatskih povratnika. Ovo okupljanje pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija i Hrvatske matice iseljenika, te medijskim pokroviteljstvom Ve~ernjeg lista i tjednika Fokus okupilo je veliki broj uglednih osoba iz hrvatskog dru{tvenog i politi~kog `ivota kao i lijepi broj posjetitelja o ~emu smo kratko izvijestili u pro{lom broju Matice. Ovaj put donosimo tekst izlaganja predsjednice Kluba dr.

Katice Milo{ kao i predsjednika Kluba hrvatskih povratnika BiH Vlatka Menixa iz kojih se mo`e i{~itati iseljeni~ko-povratni~ka problematika u te dvije dr`ave.

Dr. Milo{ u svom izlaganju ka`e: »Klub hrvatskih povratnika iz iseljeni{tva ve} punih devet godina djeluje u javnom `ivotu Hrvatske, a nastao je iz potrebe za zakonskom definicijom statusa hrvatskog iseljeni{tva i povratni{tva, a ~lankom br. 10* Ustava jasno iskazana du`nost i obveza dr`ave prema navedenim kategorijama. Polaze}i od ~injenica da iseljeni{tvo i mati~na Hrvatska ~ine jedinstveno nacionalno bi}e, Klub hrvatskih povratnika ulo`io je velike napore kako bi ova dva posve dezintegrirana dijela pribli`io. Svrha ovih nastojanja le`i u pritisku na vlasti kako bi izradile program za iseljeni{tvo kao

^LANAK 10. USTAVA RH Republika Hrvatska {titi prava i interese svojih dr`avljana koji `ive ili borave u inozemstvu i promi~e njihove veze s domovinom.

Dijelovima hrvatskog naroda u drugim dr`avama jam~i se osobita skrb i za{tita Republike Hrvatske.

14

sastavnicu dugoro~nog strate{kog razvojnog programa zemlje.

Ova na{a `elja nije nikakva novina niti ne~ija ekscentri~na ideja. Dana{nji razvijeni demokratski sustavi prosperiraju u zacrtanim strate{kim smjerovima zahvaljuju}i koncentraciji i uporabi svih svojih potencijala, posebice najva`nijeg ljudskog potencijala. Broj hrvatskih iseljenika procjenjuje se na nekoliko milijuna. Ove zamisli i nakane Kluba u proteklom razdoblju pokazale su se u provedbi gotovo utopijske. Izazvale su usto jak animozitet i podcjenjivanje.

Rad Kluba velikim je dijelom posve}en problematici iseljeni~kog i povratni~kog `ivota.

Obra|uju}i i prezentiraju}i hrvatskoj javnosti genezu iseljavanja, povijesne tijekove i opredjeljenja, stradanja iseljeni{tva, doprinose stvaranju hrvatske dr`ave te dana{nje svekolike potencijale, na svjetlo dana iznesene su dosad nepoznate ~injenice. Otvoreno i hrabro smo progovorili o temama o kojima se nije smjelo govoriti«, naglasila je predsjednica kluba dodav{i: »Temeljni problem ovakvog stanja le`i u srazu dvaju svijesti, iseljeni~ke i povratni~ke s jedne strane i one po-

Na ve~eri hrvatskih povratnika bilo je veselo

dani~ke, naslije|ene iz totalitarnog re`ima u svim njenim replikama.

Najve}i broj iseljenika danas `ivi u visokorazvijenim demokratskim zemljama odakle dolazi i ve}ina povratnika. Ovi ljudi ve} imaju izgra|enu demokratsku svijest, tako da dobro poznaju pojmove demokracija, parlamentarizam, demokratska pravila pona{anja a i onu koja ih sve uvjetuje a to je odgovornost kako na osobnoj tako i na nacionalnoj razini. Nisu li to europske vrijednosti? Dobro poznaju tako|er i vladavinu prava i ~injenicu da je temeljno ljudsko pravo na samoobranu. S druge strane imamo jo{ uvijek medijski i politi~ki dominantne obrasce totalitarne svijesti.

Bez nabrajanja dovoljno je navesti rezultate njezine vladavine...

Isti obrazac primijenjen je i u nedavnoj pro{losti gdje je Domovinski rat okarakteriziran kao zlo~ina~ki. Naj~asnijim hrvatskim sinovima danas se sudi kao ratnim zlo~incima.

Sudi se zapovjednoj piramidi obrane Hrvatske. Sudi se hrvatskoj dr`avi.

General Ante Gotovina je hrvatski povratnik, na{ heroj o kojem }e pri~ati budu}e genera-

cije. Osim ponosa u srcu i bezrezervne moralne podr{ke, nemamo mu {to dati, niti mi a niti veliki broj onih koji misle kao mi. Jedini koji su to u stanju je Vlada RH i Ministarstvo pravosu|a.

U ime svih nas i u ime budu}ih nara{taja molimo ih da uporabe sva raspolo`iva sredstva i mogu}nosti kako bi mu pomogle u obrani i dokazale njegovu nevinost.« A o polo`aju Hrvata i hrvatskih povratnika u BiH Vlatko Menix je kazao: »Ve} se tradicionalno svake godine sastajemo, otprilike u ovo vrijeme. Me|utim ono {to je vi{e nego uo~ljivo jest apsolutno pogor{anje polo`aja hrvatskog naroda u BiH naravno, govorim o narodu a ne o pojedincima.

Veliki broj vitalnih javnih institucija kroz koje je jedino mogu}a borba za opstanak a time i razvoj jednog naroda ve} je dovedena na rub »bankrota«, ~ime se omogu}uje i »Me|unarodnoj zajednici u BiH«, ali posebno Bo{njacima i Srbima dovr{etak njihovih osobnih interesa, naravno u ovom slu~aju na ra~un hrvatskog naroda.

U Daytonskoj BiH, prema ve}ini procjena, u ovom trenutku `ivi cca 2.000.000 milijuna muslimana Bo{njaka, 1.000.000 Srba i 440.000 Hrvata. Razlog za to je postojanje dva entiteta, RS i Federacije koja ve} u ovom trenutku, uz pre{utno odobravanje predstavnika me|unarodne zajednice postaje »federacija« samo jednog naroda bo{nja~kog.

Ono {to je vi{e nego uo~ljivo jest da svi imaju jasne planove {to u~initi s cjelokupnim prostorom u BiH; svi osim politi~kih predstavnika Hrvata, bilo Hrvata u BiH bilo Hrvata RH. Rezultat toga je ponovni egzodus Hrvata iz BiH u Hrvatsku, ili u neke druge zemlje ili kontinente. Svugdje samo ne na ognji{ta na kojima su ro|eni a ve}ina i odrasli. Za{to je Hrvat uporan u namjeri da ne `eli imati svoju samostalnu zemlju sa svojim institucijama?

Za{to Sabor RH pred sveukupnim hrvatskim gledateljstvom nema u~estalih mjese~nih rasprava o vitalnim i goru}im pitanjima Hrvata u BiH? Koliko prosje~an Hrvat u Hrvatskoj zna o polo`aju i problemima Hrvata u BiH i u iseljeni{tvu?! Tko i s kojim ciljem stvara lo{ imid` i percepciju pojedinih hrvatskih prostora?!

Na{ Klub svakodnevno ukazuje na probleme i polo`aj Hrvata u BiH, bilo putem priop}enja za javnost, javnim obra}anjem, organiziranjem okruglih stolova i konferencija itd.

Hrvati u BiH uslijed najnovijih mjera me|unarodne zajednice, hrvatskih politi~kih predstavnika u BiH te najnovijim izjavama politi~kih predstavnika u RH vide sebe ne kao konstitutivan narod, ne kao nacionalnu manjinu, ~ak ne ni kao dijasporu, nego kao ostavljen, zaboravljen i odba~en narod. @rtve koje su Hrvati iz BiH podnijeli za kona~an suverenitet Hrvata, koji je bio vje~na te`nja i domovinske i iseljene Hrvatske, po na{im procjenama je 63% poginulih Hrvata iz BiH ili pak podrijetlom s ovih prostora koji su `ivjeli u Hrvatskoj ~injenica koju nitko ne mo`e osporiti...«

VIJESITI IZ ISELJENI[TVA

NJEMA^KA: KONCERT I PREDSTAVLJANJE PRVOGA BO@I]NOGA CD-a NA HRVATSKOME JEZIKU

N

a blagdan Bezgrje{nog za~e}a BDM u kapeli Bla`enog Alojzija Stepinca u Münchenu odr`an je koncert uz meditaciju, a tom prigodom predstavljen je prvi CD bo`i}nih pjesama na hrvatskom jeziku u Münchenu. Vokalna `enska skupina »Lira«, osnovana prije 5 godina, imala je ve} mnoge uspje{ne nastupe u Münchenu i {irom Njema~ke.

Voditeljica skupine s. Nikolina Bili}, koja s puno umije}a vodi mje{oviti crkveni zbor, uvje`bava mu{ku klapu »Croatia« i dje~ji zbor »Hrvatski slavuji«, u kratkom prikazu novog nosa~a zvuka »Slava Bogu na visini kli~e Hrvat u tu|ini« naglasila je slijede}e: »Prema istra`ivanju hrvatskih glazbenih etnologa pu~ku glazbenu tradiciju kod Hrvata treba svrstati ne samo me|u starije ve} najstarije u Europi. Na to mo`emo biti ponosni. ^injenica je da nestaju i nestat }e one melodije koje u sebi odra`avaju samo duh svog vremena, a ostaju i ostat }e one koje odra`avaju trajne vrijednosti. To potvr|uju i hrvatske bo`i}ne popijevke s ovog novog CD-a koji se u na{em hrvatskom narodu pjevaju ve} vi{e stolje}a.

Preko ovog CD-a htjele bismo potaknuti sve vas da vjerno i ljubomorno ~uvate i

njegujete trajne vrijednosti hrvatske glazbene ba{tine te da ih s ljubavlju predajete budu}im nara{tajima«.

Voditeljica programa Barica Lorenz ~itala je vlastite meditacije, a u izvo|enju programa sudjelovale su prvi put recitacijama pjesama o Bo`i}u i himana Mariji ~asne sestre Marija Blaji} i Blaga Vojkovi}.

U muzi~kom programu, osim Lire, nastupala je i mu{ka klapa i dje~ji zbor. U ime Lire zahvalnost i priznanje ~asnoj sestri Nikolini izrazila je ~lanica Julija [~uka. Direktor muzi~ke {kole Yamaha u Münchenu Franz Joseph Walter nadodao je obradu hrvatskih popijevki za klavir i flautu prvotnoj obradi ravnatelja Zagreba~kog konzervatorija Franje Dugana, a njegova suradnica u {koli, solistica Kristina [op, sudjelovala je u izvo|enju ovih melodija.

Lira broji 14 ~lanica. Na CD-u se nalazi 16 crkvenih skladbi, 14 vokalno instrumentalnih i 2 instrumentalne. Osim hrvatskih popijevki, uklju~ene su i Stille Nacht, Adeste fideles, Les anges dans nos campagnes u prijevodu.

Izdava~ CD-a je Hrvatska katoli~ka misija München, snimljeno u studiju Meilhaus, grafi~ki obradio Nenad Drmi} a odgovara voditelj misije fra Tomislav Duki}. (Barica Barbara Lorenz)

15

KOLEKCIONAR IVO DUBRAV^I], VLASNIK ZBIRKE KNJIGA »CIMELIA CROATICA« IZ NIZOZEMSKE

SKUPLJAM SVIJETOM RASUTO HRVATSKO BLAGO Akademik Josip Bratuli} je ovu moju zbirku knjiga nazvao »Cimelia Croatica« {to zna~i biser, dragocjenost, dragulj. Time je rekao da su ove hrvatske knjige dragocjenost za hrvatsku kulturu

Napisala Mira ]uri}

I

vo Dubrav~i} ro|en je u Pitoma~i 1935., a od 1966. `ivi i radi u Nizozemskoj. Kao hidrolog, stru~njak za vodu i iskori{tavanje vodne energije, proputovao je gotovo cijeli svijet. No, hrvatskoj je kulturnoj javnosti poznat zbog jedne sasvim druge uloge: uloge ljubitelja i kolekcionara stare i rijetke hrvatske knjige i zemljovida kao i strane rijetke knjige o Hrvatskoj. U tijeku je njegova izlo`ba u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu, gdje se mo`e vidjeti stotinjak knjiga od 800 koliko ih zbirka ima. Marljivo prou~avanje povijesti knjige, antikvarskih kataloga, bibliografija njegova je trajna preokupacija a u njezinu ishodi{tu ono {to sve pokre}e ljubav.

Gospodine Dubrav~i}u, hrvatska kulturna javnost prvi se put ima prigodu susresti s Va{om zbirkom knjiga koje skupljate ~etrdeset godina. Nas zanima kada se dogodio taj fatalni susret?

Sve je po~elo jo{ u V. mu{koj gimnaziji u Zagrebu gdje sam zara`en ljubavlju prema knjizi, a konkretno moje kolekcionarstvo, bibliofilija, po~elo je 1966. kad sam u poznatom haa{kom antikvarijatu ugledao Maruli}evu Juditu iz 1522. Kako nisam imao potreban novac, nisam je kupio, ali sam obavijestio mjerodavne hrvatske institucije. Zbog njihova malog zastoja, antikvar je Juditu na frankfurtskom sajmu knjiga prodao ljubljanskom antikvaru, a on opet NSK. Tada je po~elo moje stalno obila`enje antikvarijata, pregledavanje kataloga, skupljanje odgovaraju}ih informacija i traganje za rasutim hrvatskim blagom.

Svaka knjiga je vrlo bitna to~ka u povijesti hrvatske kulture. Prema kojim kriterijima ih birate?

Zanimaju me stare i rijetke hrvatske knjige koje pokazuju razvoj hrvatske kulture i znanosti kao i rijetke i stare knjige o Hrvatskoj iz kojih se vidi pogled na{ih susjeda na nas i povijesne i dru{tvene prilike u tom vremenu.

16

Primjerice, itinerer, s najstarijim putopisnim tekstom o Bosni pod Turcima.

Imam zna~ajnu zbirku kataloga pa mogu pratiti `ivot neke knjige, kao i to kolika joj je cijena bila, primjerice, prije sto godina. U katalozima se nudi veliki broj knjiga, no me|u dvjestotinjak na|e se jedna prema mojim kriterijima. Imam i veliku zbirku hrvatskih bibliografija koje isto prou~avam. U posljednje vrijeme se u tu svrhu slu`im internetom. Ako se negdje pojavi neka va`na hrvatska knjiga, ja ju kupim, me|utim ako je toliko skupa da ju ja ne mogu kupiti, odmah javljam hrvatskim institucijama.

S kojim hrvatskim institucijama najvi{e sura|ujete?

Najvi{e s Nacionalnom i sveu~ili{nom knji`nicom u Zagrebu. No i s nekim drugima.

Primjerice u Labin sam svojom obavijesti pomogao vratiti jedno od glavnih djela protestantskoga teologa i filozofa Matije Vla~i}a Ilirika deseterosve{~ane »Magdebur{ke centurije«, knjigu o povijesti Crkve; tako je ona zavr{ila u labinskom Muzeju.

U svojem traganju za knjigom nailazio sam i na inkunabule i druge rijetke i skupe knjige, primjerice »Misal« Bernardina Frankopana.

Nacionalna i sveu~ili{na knji`nica je vrlo a`urna glede kupnje, nikada na moj prijedlog nisu rekli ne.

Na ovoj izlo`bi nekoliko je knjiga koje su danas u vlasni{tvu NSK u ~ijoj sam kupnji posredovao. Sura|ujem s antikvarima u Nizozemskoj, no u nas u Hrvatskoj tr`i{te knjige jo{ nije dosta razvijeno.

Koja je knjiga odredila Va{e ~etrdesetogodi{nje kolekcionarstvo? Zbog koje nije bilo povratka?

Bila je to »Kronika« Pavla Rittera Vitezovi}a, njegovo jedino povijesno djelo na hrvatskom jeziku. Kad mi je u jednom antikvarijatu ponu|en pretisak iz 1759. s autorovim imenom »po Paulu Vitezovichu, zlatnom vitezu, y pervomu Horvatszkoga Orszaga stamparu« nisam mogao odoljeti. To je knjiga koja je odredila moj put.

Koja je Vama najdra`a knjiga?

Najdra`i mi je »Katekizam« Martina Luthera jer je taj primjerak jedan jedini na svijetu unikat.

Cijena mu nije bila velika, no za mene ima neprocjenjivu vrijednost.

Ispri~ajte nam neku zanimljivu pri~u koja Vam se dogodila.

Evo jedne. Dobio sam katalog od Sotherbyja pa sam licitirao pod odre|enim brojem.

No, oni su pogrije{ili i poslali drugi primjerak za koji nisam licitirao. Nakon {to sam ih obavijestio o tome, nije trebalo biti nikakvih problema. Ipak, umjesto knjige dobijem odgovor da je ta knjiga jednostavno nestala. A kad sam se ve} pomirio s tim, javio mi se poslije {est mjeseci jedan antikvar s pitanjem jesam li zainteresiran za kupnju te knjige jer je u njoj na{ao ono moje pismo. Tada sam pomislio da mi je knjiga doista sudbina.

Kako su to stare i rijetke, vrijedne knjige pretpostavljamo da ste u zbirku ulo`ili dosta sredstava. Mnogi na{i iseljenici ula`u u tvornice i hotele. Jeste li sretni danas zbog svoga izbora?

Mnogi misle da sam skupljao knjige radi bogatstva, ali ja ne razmi{ljam o prodaji. Ove knjige su same po sebi moje bogatstvo. Ja sam ih zaradio krvavo. Sve sam sâm stvorio i to po{tenim radom. Ni na {to drugo nisam tro{io. Ova zbirka je moj `ivot. »Cimelia Croatica« je zanimljiv naziv zbirke?

Martin Luther, Katehismus, Tübingen, 1561. jedini sa~uvani primjerak

Akademik Josip Bratuli} je ovu moju zbirku knjiga nazvao tako »Cimelia Croatica« {to zna~i biser, dragocjenost, dragulj.

Time je rekao da su ove hrvatske knjige dragocjenost za mene osobno ali i za hrvatsku kulturu.

On je i autor izlo`be koju prati prigodan katalog. U uvodnom tekstu »Bibliofilija u Hrvata« daje povijesni pregled hrvatskih kolekcionara i zbirka iz kojeg se vidi vi{estoljetna zauzetost Hrvata za knjigu.

Kakvi su Vam daljnji planovi? Ima li ih?

Ima ih stalno. Kako imam prvo nizozemsko izdanje Dnevnika Ane Frank, trenuta~no tra`im prvo izdanje na hrvatskom jeziku.

Razgovaraju}i s Vama stje~em dojam da Vam je ljubav za knjigu nadokna|ivala domovinu?

Upravo tako. Zato sam skupljao i slike naivnih slikara iz moje Podravine. Od Ve~enajeva »Mojsija«... Na nedavnoj izlo`bi u Zagrebu »Hommage a Lackovi}«, susreo sam osobe koje se bave tom umjetno{}u. Oni su se ugodno iznenadili kad sam im otkrio da je »Mojsije« u mom vlasni{tvu, kod mene u Ni-

zozemskoj, nisu mu znali trag... Imam i djela Lackovi}a, Kova~i}a, Rabuzina i drugih majstora hrvatske naive.

U mojoj ku}i u Nizozemskoj Hrvatska je na svakom koraku.

Koliko je nizozemska javnost zainteresirana za ovo {to Vi radite?

Po~etkom godine 2005. imao sam izlo`bu u Sveu~ili{noj knji`nici u Leidenu pod naslovom »Izme|u kri`a i polumjeseca« {to je trebalo re}i da sam ja taj veliki prostor pokrio knjigom. Na njoj je bilo prezentirano vi{e nizozemskih knjiga.

Bilo je veliko zanimanje nizozemske javnosti za izlo`bu, vidjelo ju je mnogo posjetitelja.

Nizozemska je javnost ina~e zainteresirana za kulturu drugih naroda a ovdje je samo mogla potvrditi svoje spoznaje o hrvatskom narodu da je to narod europske kulture i tradicije.

No tamo sam pokazao i Jamu iz 1944. kako bi im pokazao da se u nas tiskalo i onda kad oni nisu mogli ni razmi{ljati o tome, tijekom rata.

Oni su znali da je hrvatska kultura vrlo vrijedna. Mi imamo puno prijatelja tamo. Gospodin koji je otvorio izlo`bu u Nizozemskoj naglasio je da je Hrvatska oduvijek u svemu pripadala Europi.

A ovu zagreba~ku izlo`bu prigodnim govorom je otvorio veleposlanik Kraljevine Nizozemske u Hrvatskoj {to govori samo za sebe.

Koliko je u Nizozemskoj Hrvata?

Oko 5000. Najvi{e u Roterdamu i u Amsterdamu. Jedanput godi{nje se okupljamo na domjenku koji prire|uje veleposlanik Republike Hrvatske u Nizozemskoj.

Jesu li Hrvati jo{ kako povezani?

Bili smo jako dobro povezani tijekom Domovinskoga rata. Tada je svaki Hrvat koji `ivi u Nizozemskoj domovini Hrvatskoj pomagao koliko je mogao. Dru{tvo hrvatsko-nizozemskog prijateljstva je bilo vrlo aktivno. U ratu smo bili jedinstveni, svi zauzeti oko istoga cilja; sada je to druk~ije.

Postoje li hrvatske katoli~ke misije u Nizozemskoj?

Postoji misija u Roterdamu, misa je svake nedjelje u katoli~koj katedrali. ^ime se Hrvati najvi{e bave?

Najvi{e su do{li s onda{njim poduze}ima sedamdesetih godina kad je u Nizozemskoj bila velika potra`nja za radnicima; iz Splita, Pule... mnogi su tako ostali.

Kako va{ sin koji je ro|en u Nizozemskoj do`ivljava Hrvatsku?

Ponosan sam {to je moj sin dobar Hrvat i {to nas dvojica komuniciramo isklju~ivo na hrvatskom jeziku. On je stanovnik svijeta, no u Hrvatsku dolazi svake godine u i ovdje se osje}a vrlo lijepo, volio bi ovdje `ivjeti. Dr`im svojim velikim uspjehom to {to sam na njega prenio ljubav za Hrvatsku.

17

DRAGO VU^KOVI], ISELJENIK IZ KANADE, OTVORIO KONGRESNO-BANKETNI CENTAR U JASTREBARSKOM

»ULO@ITI NOVAC U SVOJE SELO«

»@elja mi je da Princess bude i simbol zajedni{tva iseljenoga Hrvata i onoga u domovini. Ovom investicijom, u koju je ulo`eno tri milijuna eura, `elim poru~iti na{im iseljenicima da u Hrvatskoj nije sve crno i nemogu}e. Centar smo, bez ve}ih problema s pribavljanjem dozvola, izgradili u rekordnome roku, u samo godinu i pol. Centrom nikom ne `elim konkurirati, ve} naprotiv, nadopunjavati ponudu na tr`i{tu«, napomenuo je Drago Vu~kovi} Napisala @eljka Le{i} Snimio @or`i Paro

U

spje{ni hrvatski iseljenik Drago Vu~kovi} otvorio je u gospodarskoj zoni Jal{evac u Jastrebarskom reprezentativni Kongresno-banketni centar Princess. Sve~anosti otvorenja, koja je bila uprili~ena 22. prosinca, nazo~ilo je oko 600 uzvanika, me|u kojima su bili ravnatelj HMI-a, Nikola Jelin~i}, te Andrija Jakov~evi}, na~elnik Odjela za hrvatske manjine pri MVP i EI. Impresivno zdanje: Kongresni centar se prostire na povr{ini od 3200 kvadratnih metara, od ~ega sredi{nja dvorana zauzima 2200 kvadrata. Dvorana ima kapacitet 800 mjesta, a mo`e se po potrebi pregraditi na dvije manje dvorane. Prostrano stubi{te vodi do manje dvorane na katu, kapaciteta 80 mjesta, nasuprot koje se nalaze tri sobe hotelskoga tipa, te kupaonice. U prizemlju se nalazi prostrana dobro opremljena kuhinja u kojoj se pripremaju doma}i specijaliteti za goste. Cijelo ovo impresivno zdanje izgra|eno je za godinu i pol, a u njega je ulo`eno tri milijuna eura. »Ulo`iti novac u domovinu `elja je svakog Hrvata diljem svijeta«, napominje Drago Vu~kovi}, koji je istaknuo kako je poslu{ao poziv pokojnog predsjednika Tu|mana, koji ih je na skupovima na{ih iseljenika u Kanadi pozivao da se vrate u domovinu i ulo`e kapital »u svoje selo«. Uz ovu zgradu, Vu~kovi} `eli izgraditi hotel sa 70 soba, za koji je ve} otkupio 80% potrebnog zemlji{ta.

Simbol zajedni{tva: »@elja mi je da Princess bude simbol zajedni{tva iseljenih Hrvata i onih u domovini. Ovim investicijama `elim poru~iti na{im iseljenicima da u Hrvatskoj nije sve crno i nemogu}e. Kongresni centar smo, bez ve}ih problema oko pribavljanja dozvola, izgradili za samo godinu i pol«, veli na{ iseljenik i napominje kako Centrom ne 18

`eli nikome konkurirati, ve} nadopunjavati ponudu na tr`i{tu.

Centrom }e upravljati Dragina k}er Dragica Jaguni} zajedno s mu`em Tihomirom, koja od 1995. godine `ivi u Hrvatskoj, gdje je osnovala obitelj.

Stalno smo razmi{ljali kako stvoriti bolje uvjete `ivota k}eri, pa je i to razlog izgradnja ovoga centra. Ovdje s obitelji `ivi u na{em obiteljskom domu u Oki}u, no na`alost ima samo dvoje djece, u {ali }e Drago, usput hvale}i Dragi~inu obitelj.

Drago napominje kako o~ekuje posao i iz Zagreba i Karlovca budu}i su dvorane u Centru vi{enamjenske, prostor je reprezentativan, a i cijene su konkurentne.«Ovdje se mogu odr`avati sve mogu}e prezentacije, jer smo tako i opremljeni. Zasad je uposleno petero ljudi, iz okolice, no zapo{ljavanje }e biti intenzivnije kada posao krene«, veli Drago napominju}i pritom kako mu supruga An|elka zna prigovoriti kako previ{e novca ula`e u Jastrebarsko. No kako mu i 21-godi{nji sin Dra`en tako|er razmi{lja o dolasku u Lijepu na{u, Drago napominje kako je sinu du`nost da osmisli ~ime }e se ovdje baviti, pa }e i njemu »otvoriti biznis«. Dra`en sada zajedno

Vlasnik Centra Drago Vu~kovi} (desno), k}i Dragica, zet Tihomir Jaguni}, supruga An|elka

s ocem, predsjednikom Ashley Group (of companies) radi u gra|evinskoj tvrtki u Mississaugi, i sa sestrama An|elkom i Dubravkom, te mamom An|elkom. Drago s kompanjonom Jankom Herakom u Kanadi uspje{no posluje ve} dvadeset godina. [to se ti~e povratka, na{ sugovornik napominje kako prije svega treba procijeniti realne mogu}nosti povratka. »Hrvatska treba useljenike jer je na`alost prazna, no ona bi trebala raditi na organiziranom povratku. [to se ti~e Hrvata iz Kanade, mi{ljenja sam kako se u domovinu mogu vratiti oni koji imaju svoj biznis i umirovljenici koji s inozemnim mirovinama ovdje lijepo mogu `ivjeti«, veli Drago.

Razgovaraju}i i o ku}i svih iseljenih Hrvata, Hrvatskoj matici iseljenika, Drago napominje kako bi ona trebala biti vi{e prisutna u inozemstvu. »Mislim da je Matici mjesto u svakom ve}em gradu u Americi«, predla`e na{ sugovornik, koji se nakon bo`i}nih blagdana vratio u svoju drugu domovinu, no srce je uvijek ovdje, u Hrvatskoj.

FRANJO MARUNICA U IME HRV ZAGREBA^KE @UPANIJE POSJETIO THE ROYAL BRITISH LEGION U LONDONU

MATICI DAROVANA PLAKETA THE ROYAL BRITISH LEGION

Pripremio Nenad Zakarija

G

ospodin Franjo Marunica proveo je skoro 20 godina u Londonu. Osnovao je prvu hrvatsku ustanovu »Hrvatski dom« (17, Boutflower Road, London, SW11 1RE, tel. 0044-20-7-2233530) na tlu Velike Britanije koja i danas postoji.

Hrvatski dom »papirnato« je osnovan 1968. godine, a zgrada »Hrvatskog doma« otvorena je 1975. godine. Za vrijeme Domovinskog rata poslano je u Lijepu na{u vi{e od tri i pol milijuna sterlinga, u novcu, {lepera hrane i odje}e.

Udruga Hrvatski ratni veterani Zagreba~ke `upanije osnovana je 05. sije~nja 1998., za glavnog tajnika jednoglasno je izabran gospodin Franjo Marunica, umirovljeni odvjetnik i sudski tuma~ za engleski jezik (court interpreter in English) koji po tre}i put obna{a ovu du`nost. Glavni tajnik stupio je u vezu s britanskim veleposlanstvom u Zagrebu. Bilo je nekoliko posjeta s vojnim ata{eom N. N. i zaposlenikom u Veleposlanstvu gospodinom Chrisom Kimberom.

Hrvatsku stranu je zanimalo kako rade, {to rade veterani Ujedinjenog Kraljevstva i tako se do{lo do zaklju~ka da predstavnik HRV Zagreba~ke `upanije posjeti krovnu organizaciju The Royal British Legion u Londonu. Gospodin Franjo Marunica otputovao je u London po~etkom velja~e 2000. godine. Predsjednik J. G. H. Champ, zamjenik predsjednika I. P. C. Cannel i glavni tajnik J. G. Townsend primili su Franju Marunica u sto`eru The British Legiona 3. velja~e 2000. Tri Britanca objasnili su statut krovne udruge koja se sastoji iz podru`nica: prvi svjetski rat (nekoliko ~lanova), drugi svjetski rat, folklandski rat, zaljevski rat itd. Zanimljivo je da su ~lanovi i vojnici

Britanci koji su se borili u Drugom svjetskom ratu na strani Hitlera. Svatko, tko je osam sati nosio vojnu uniformu i borio se u ratu na bilo koji na~in, mo`e postati ~lan.

Franjo Marunica odr`ao je predavanje u glavnoj dvorani u prisustvu Engleza, predstavnika Poljaka, Ma|ara, Slovaka, ^eha, Bugara i Rumunja na temu: Doprinos HRV u osloba|anju Republike Hrvatske od srpske agresije.

Na kraju primanja glavni tajnik I. G. Townsend uru~io je plaketu The Royal British

Legion Franji Marunici za doprinos povezivanju hrvatskih i britanskih ratnih veterana.

HRV Zagreba~ke `upanije na svojoj godi{njoj skup{tini, 15. listopada 2005. godine, na prijedlog predsjednika @arka Huzani} jednoglasno je odlu~ila da se plaketa daruje Hrvatskoj matici iseljenika za njezin budu}i muzej, Franjo Marunica se iskreno zahvaljuje Zagreba~koj `upaniji koja je financirala ovaj projekt, a posebno `upanu mr. sc. Stjepanu Ko`i}u i {efici ra~unovodstva mr. sc. Jadranki Duji}.

19

JO[KO LOKAS, ZANIMLJIVA POVRATNI^KA PRI^A

ETNO-EKO-KOMPLEKS U PAKOVU SELU BIT ]E POGODAK »U SRIDU«

»Kompleks }e imati ku}u (kao stambeni objekt), staju, pojatu, gumno, radionice za stolara, bravara, slamara, kova~a, tkalju... dakle za sve one zanate i umije}a koji su nekad bili sastavni dio sveukupnog seoskog `ivota, ali su potonuli u zaborav«, obja{njava Lokas Napisala Ksenija Erceg Snimio Nik{a Stipani~ev

J

o{ko Lokas na stranice Matice stizao je polako, u svojevrsnim pred-najavama.

Najprije smo ga spomenuli prije godinu i pol dana u tekstu »O {ibenska pismo mila...« kao prvoga koji je, netom se iz Njema~ke odlu~io vratiti u zavi~aj svoga djeda i oca, u na{e tada{nje sugovornice Milke Luki} naru~io staro {ibensko odijelo, tj. mu{ku narodnu no{nju. Poslije smo iz hrvatskog dnevnog tiska prenijeli ~lanak o njegovoj, tada jo{ ideji, da u Pakovu Selu podigne edukativnoeko-etno-turisti~ki kompleks kojim }e obnoviti djeli} tradicijskoga `ivota drni{koga kraja zapo{ljavaju}i u projektu ne samo mla|e nego i starije mje{tane. Dakle, one koje su politika zapo{ljavanja i svi njeni zavodi odavna otpisali kao vi{ak, a oni jo{ znaju stara znanja i nikako nisu za otpisati. I napokon, evo je polo`en temeljni kamen i, recimo to tako, stekli se svi uvjeti da Lokasov povratni~ki san za`ivi kako ga je i zamislio.

I, kako to ~esto biva sa snovima kad se uporno i zdu{no sanjaju, danas je sjedi{te Lokasove tvrtke »Dalmati« u istoj onoj drni{koj ulici u kojoj je nekad kod bake i dida Stojanovi}a (po maj~inoj liniji) provodio dje~a~ke dane. Ili, kako bi to poantirao Jo{ko, danas tridesetogodi{nji ekonomist obrazovan u europskom okru`ju, ali otkad zna za sebe upu}en i vezan za kr{ {ibenskoga zale|a »sve to ima svoju kronolo{ku i emocionalnu logiku«. Premda se rodio u Njema~koj kamo mu se otac Ante Lokas, Raslinjanin, u velikom valu ranih sedamdesetih pro{loga stolje}a otputio na tzv. privremeni rad u inozemstvo kako bi tuzemnu materijalnu oskudicu zamijenio boljim `ivotom, Jo{ko je od najranijega 20

djetinjstva velik dio vremena provodio u Drni{u i Raslini. Jo{ iz tih su mu godina ostali za pam}enje i dugo sje}anje kar, konji, i plug, i motika, i polje, vinogradi i maslinici...

I globetrotter, i infi{ani Dalmatinac: Poslije je, po zavr{etku studija, nekoliko godina stjecao dragocjena radna iskustva u presti`nim

korporacijama Lobbe, Phillip Moris i Kuehne, gdje je puno nau~io o ekolo{kom gospodarenju otpadom, trgovini industrijskom robom, o marketingu i tajnama uspje{nog menad`menta, o zakonitostima tr`i{ta... U me|uvremenu je i svijet proputovao. Jednostavno, mogao si je priu{titi takav avanturisti~koobrazovni pothvat jer je ve} od 16-te godine

prakti~ki financijski neovisan pa je sve tro{kove pokrio sam (radio je i u srednjoj {koli, i za vrijeme studija, i poslije diplome, bilo je i cjelodnevnoga radnog vremena...) Ali, presudan razlog za takvu odluku nije bila financijska raspolo`ivost.

Na vi{emjese~nu rutu od Europe preko Ju`ne Amerike, Kine, Malezije, Indonezije do Australije, Novog Zelanda i natrag, uputio se jer je izbliza, na licu mjesta, a ne iz knjiga i s TV-ekrana htio vidjeti druge kulture, upoznati ili barem ot{krinuti njihovu povijest, tradiciju, obi~aje. S te globe-trotterske skitnje vratio se, danas bi se mo`da reklo, sa svojevrsnom antiglobalizacijskom spoznajom koju ovako sa`imlje u nekoliko re~enica: Naravno da bi se o tome putovanju cijela knjiga mogla napisati gdje sam sve bio, koliko sam toga novoga i druk~ijega vidio i do`ivio, spoznao, nau~io. Ali jedno je najva`nije: mo`e{ se diviti i ~uditi svemu jer sve to ~ovjeka oboga}uje i ~ini pametnijim, no tek kad vidi{ cijeli svijet shvati{ da ti ipak nisi ni Kinez, ni Amerikanac, ni Australac, nego Dalmatinac, Hrvat, da je to tvoja posebnost koja je vrijedna ponosa i po{tovanja, o kojoj treba

brinuti i ~uvati je isto onako kako ~ine i drugi narodi {irom svijeta. Ne treba nikoga opona{ati, mi imamo {to pokazati drugima, na{a je ba{tina jednako vrijedna ali je, nerijetko, nedovoljno vrednujemo i ~uvamo. Mislim da mi se upravo na tom putovanju prvi put javila ideja o tome da }u jednog dana za svoju ba{tinu i sam poku{ati ne{to napraviti.

Osim toga, ba{ svuda gdje sam bio nailazio sam na Hrvate, doslovno nema dijela svijeta gdje nismo pustili korijenje. I nigdje nisam ~uo ni{ta lo{e: ni o na{im pomorcima, ni o radnicima, ni o onima koji su se {kolovali, etablirali i tamo negdje stekli drugu domovinu. »Udar groma« na Pakova~koj fe{ti: Jo{ko Lokas nakon toga dragocjenog skitanja svijetom vratio se u Njema~ku, gdje mu i danas `ive majka i mla|a sestra: otac je na`alost umro. Ali je ve} krajem 2003. godine u Drni{u registrirao tvrtku »Dalmati«, i to svega nekoliko mjeseci nakon {to je bio na Pakova~koj fe{ti koja ga se, ka`e, toliko dojmila i ispunila emocijama da se osje}ao kao »gromom pogo|en«, I tu se, u tom fe{tarskom ozra~ju poklopila spomenuta »kronolo{ka i emocionalna logika«, Jo{kov poduzetni~ki duh i neki sentimenti iz djetinjstva, za`ivjela je ona kriti~na koli~ina energije koja stvari pokre}e s mrtve to~ke. Od tog pakova~kog pu~kog slavlja do danas u Jo{kovu se `ivotu skoro sve vrti oko realizacije te, u nas po mnogo~emu, pionirske zamisli. U drni{kom gradskom poglavarstvu na upit su mu predlo`ili lokaciju od 15 tisu}a ~etvornih metara kr{a svega nekoliko kilometara udaljenoga od Nacionalnog parka Krka, gdje je jo{ donedavno carevala stogodi{nja smreka visoka i do te{ko zamislivih 5 metara! A ne bude li nepredvi|enih vremenskih ili, nedajbo`e, kakvih drugih (ne)prilika otprilike do po~etka ljeta ove godine trebao bi na tom kr{u, u podru~ju od posebne dr`avne skrbi, niknuti eko-etno-turisti~ki kompleks, barem njegov najve}i dio. Zasad je jo{ bez imena jer, ka`e Jo{ko, te{ko je sve ono {to }e taj kompleks sadr`avati, podvesti pod jedno ime, nije ga lako dobro »pogoditi«. Otpo~etka izvrsno sura|uje s arhitekticom Sanjom Pamukovi} i in`enjerom gra|evine Antom Pamukovi}em koji je, usput re~eno, i sam ro|en par stotina metara dalje od zadane lokacije pa se i njemu »poklopilo« da sudjeluje u »revitalizaciji djedovine«.

Svaki majstor za svoga {egrta! A ta »revitalizacija« zapravo je svojevrsna rekonstrukcija seoskoga imanja, (doma}instva, gazdinstva) tipi~noga za ovo podneblje kojemu }e se pridodati i neki kulturno-ugostiteljski sadr`aji.

To zna~i da }e kompleks sadr`avati ku}u (kao stambeni objekt), staju, pojatu, gumno, radionice za stolara, bravara, slamara, kova~a, tkalju... dakle, sve one zanate i umije}a koji su nekad bili sastavni dio sveukupnog seoskog `ivota, ali su, izumiranjem sela, i oni nestali i potonuli u zaborav. Oni, pak, koji i danas ~uvaju ta znanja na}i }e ovdje zaposlenje, otprilike tridesetak njih. Lokas je to prili~no originalno i, nadajmo se, djelotvorno zamislio: `ene su tu kao svojevrsne nositeljice doma}inske ljubaznosti, meko}e i topline, stariji `itelji kao ~uvari starih znanja i u~itelji mla|ima koji }e nau~eno znanje pokazivati drugima i prenositi dalje; svaki }e majstor

imati svoga {egrta, ba{ kao u stara vremena.

U ovom kompleksu planira se izgraditi tzv. cluster, dakle mali servisni centar gdje }e se mo}i popraviti primjerice zapre`na kola, izraditi bravarija, poljodjelski alat, ali isto tako izraditi, recimo, diple, instrument karakteristi~an za folklornu ba{tinu i drni{koga kraja i cijele Dalmatinske zagore. Lokas je ugodno iznena|en odazivom doma}eg stanovni{tva: ka`e da se na svaki napis u novinama javi barem nekoliko zainteresiranih, iz ~ega bi se, barem zasad, dalo zaklju~iti da je pogodio »u sridu«.

Najva`niji je 101. put! Uz spomenuto, Lokas je u sastavu kompleksa predvidio i, ajmo re}i, prate}e sadr`aje: jedan manji amfiteatar za najraznovrsnije prezentacije, doga|anja, happeninge, i ugostiteljski objekt gdje }e posjetitelji mo}i prezalogajiti i osvje`iti se tako|er u starinskom ugo|aju, a i jestvine }e biti spravljane kako se to u ovom kraju nekad ~inilo. Sve je, dakle, zami{ljeno kompatibilno, nadopunjavaju}e. S obzirom da }e kompleks biti otvoren od ranih proljetnih do kasnih jesenskih mjeseci, kako ve} budu dozvoljavali vremenski uvjeti jer }e raditi na otvorenom, znatno }e se produ`iti i turisti~ka sezona u podru~ju koje dosad, iako s odli~nim predispozicijama (blizina Krke, Visovca, NP Krka, NP Kornati, [ibenika) kao turisti~ka destinacija uop}e nije postojalo.

Mje{tani se, izgleda ne boje najavljenih promjena, dapa~e sude}i po suradnji s Lokasom jedva ~ekaju malo `ivosti koju }e turisti donijeti u ovaj zapu{teni kraj.

Sre}om (i za Lokasa i za ~itav taj kraj) da je Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR) promptno reagirala i uklju~ila se u financiranje projekta.

Od samog po~etka korektni su, a`urni i dosljedni, imali su »uho« za sve {to sam govorio, a i ja sam se o~ito uklopio u njihove kriterije. Slobodno mogu re}i kad bi sve drugo funkcioniralo kao HBOR, u Hrvatskoj bi poslovanje bilo ~ista pjesma. U me|uvremenu se, dodu{e znatno skromnije, u realizaciju ove ideje uklju~ilo i Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetni{tva, a o~ekujemo i potporu jo{ nekih ministarstava.

I ja sam se, kao i toliki drugi, spoticao o birokratske zavrzlame, najte`e je s papirima. Sto puta ti do|e da digne{ ruke od svega i odustane{, pokaje{ se {to si uop}e krenuo u ne{to takvo, ali sto i prvi put zaboravi{ sve neugodnosti i krene{ ispo~etka, s pozitivnim mislima i uvjerenjem da radi{ ne{to {to je plemenito, vrijedno i od ~ega }e imati koristi cijeli ovaj kraj.

Jo{ko Lokas `ivi na relaciji Raslina Drni{ Zagreb, ponekad otputuje majci u Njema~ku. Ne da se smesti, uporan je, tvrdoglav, hrabar, radi{an. Sve najbolje {to je nau~io u svijetu do{ao je »iskrcati« na djedovinu. Lako je mogu}e da }emo ga opet ugostiti na stranicama Matice.

21

SLUGA BO@JI ALEKSA BENIGAR I KARDINAL STEPINAC

NENADMA[ENO DJELO O UZORITOME KARDINALU

Dr. Drago [imund`a o toj knjizi u Glasu Koncila 1993. pi{e: »Iako je o Kardinalu mnogo pisano, poglavito u inozemstvu, ova je monografija najcjelovitiji rad o njegovu liku i djelu...«

Napisala Matija Ma{a Veki}

O

tac Aleksa Benigar ro|en je u Zagrebu, 28. sije~nja 1893. gdje je svr{io osnovnu {kolu. Srednju {kolu poha|ao je u Vara`dinu. Stupio je u franjeva~ki red 7. rujna 1907. na Trsatu. Teologiju je studirao u Dorstenu i Paderbornu u Njema~koj od 1911. do 1914., a zavr{io u Zagrebu. Zare|en je za sve}enika 30. lipnja 1915. u zagreba~koj katedrali po rukama nadbiskupa dr. Antuna Bauera. Bio je magistar klerika u Vara`dinu i u Zagrebu. Potkraj 1920. upisuje postdiplomski studij na novootvorenom Papinskom orijentalnom institutu u Rimu, gdje je postigao licencijat (magisterij) 1922. te se zbog bolesti vratio na Trsat. U ljeto 1924. bio je provincijalni kapitul na kojem je ~etvrti putabio izabran sada ve} ~asni sluga Bo`ji o. Vendelin Vo{njak. S njime je s Trsata premje{ten u Zagreb i o. Aleksa Benigar kao tajnik provincije i magistar klerika, jedno je vrijeme bio i gvardijan samostana.

Godine 1927. premje{ten je u Samobor i kratko vrijeme u novoosnovani franjeva~ki kolegij u Vara`din. No, godine 1928. dobio je dopu{tenje od provincijala o. Teofila Harapina da ide u misije. Doktorirao je na Papinskom orijentalnom institutu 20. lipnja 1929., i najesen iste godine otputovao brodom u Kinu. U [angaj je stigao 31. listopada 1929. odakle je krenuo u Hankow. Tu je predavao apologetiku i dogmatiku i vi{e teolo{kih predmeta, a bio je i duhovnik u Regionalnom sjemeni{tu. Premje{ten je 1934. u obli`nji franjeva~ki kolegij, gdje je povremeno bio i magistar klerika i novaka.

U Pekingu 1947. tiska svoju Liturgia Romana Rimsku liturgiju, u dva sveska na latinskom jeziku. Potjeran je iz Kine u sije~22

nju 1954. i preko Hong Konga se vra}a u Rim. @ivi i djeluje u Internacionalnom kolegiju sv. Antuna (Antonianum) u Rimu, gdje 1955. biva imenovan duhovnikom franjevaca postdiplomaca. Ispovijedao je u bazilici Sv. Antuna i papinskoj bazilici Sv. Ivana Lateranskoga i odr`ao vrlo mnoge duhovne vje`be sve}eni~kim i redovni~kim zajednicama. Za osobnu izgradnju napisao je komentare Psalama, i ~etiriju evan|elja.

Tu je dovr{io i svoj Compendium theologiae spiritualis Duhovno bogoslovlje, koje je izi{lo u Japanu u Sapporu 1959. a drugo, pove}ano izdanje u Rimu 1964. koje ima 1330 stranica. Oba su izdanja bila posve}ena zagreba~kom nadbiskupu Alojziju Stepincu. Od 1954. godine otac Benigar ostaje u Antonianumu, a od preminu}a kardinala Stepinca po~inje prikupljati gra|u o njegovu `ivotu, djelovanju i trpljenju.

Godine 1974. u Rimu izlazi iz tiska njegova

knjiga Alojzije Stepinac hrvatski kardinal.

Drugo je izdanje izi{lo 1993. godine u Zagrebu na 100. obljetnicu ro|enja oca Alekse Benigara. Dr. Drago [imund`a o toj knjizi u Glasu Koncila 1993. pi{e: »Iako je o Kardinalu mnogo pisano, poglavito u inozemstvu, ova je monografija najcjelovitiji rad o njegovu liku i djelu... Usprkos svemu u svim se situacijama uzdi`e tiha, sna`na osobnost Alojzija Stepinca: seoski dje~ak, mladi {kolarac, vojnik, student, uzorni sve}enik, dalekovidan nadbiskup, sveti kardinal, uzor karaktera, vjere i morala. Pred ~itateljem se pojavljuje kompletna li~nost u svoj svojoj moralnosti: ~ovjek i sve}enik, rodoljub, aktivist i kontemplativac, apostol rije~i, narodni tribun, u~itelj vjere, obnovitelj klera, promi{ljatelj Krista, pobornik Katoli~ke akcije, socijalni dobrotvor, za{titnik ugro`enih, branitelj istine i }udore|a, zastupnik ljudskih prava i crkvene neovisnosti, slobode savjesti, narodne samostalnosti, povijesni putokaz i simbol.« Otac Aleksa Benigar umire na glasu svetosti u Rimu, 1. studenoga 1988., na blagdan Svih svetih. Pokopan je u Zagrebu, 7. studenoga iste godine, na groblju Mirogoj.

Rimski vikarijat pokrenuo je 5. srpnja 1995. postupak za njegovo progla{enje bla`enim i svetim. U Zagrebu je odr`ana prva sjednica toga kanonskoga procesa 27. do 28. rujna 2005. Vicepostulatura sluge Bo`jega Alekse Benigara nalazi se u Zagrebu na Kaptolu 9, a vicepostulator je dr. o. Kornelije [ojat.

Budu}i je profesor dr. otac Bonaventura Duda najve}i poznavalac sluge Bo`jega Alekse Benigara citirat }u njegove rije~i koje se odnose na vezu bla`enoga Alojzija Stepinca i oca Alekse Benigara: »Po~eo bih to pismom bla`enoga Alojzija Stepinca

ocu Damjanu Damjanovi}u koji je 1954. bio na{ franjeva~ki provincijal, koji je u ime patera Alekse Benigara molio da mu pater smije posvetiti 2. izdanje njegove knjige Theologia spiritualis. U prvom izdanju toga Duhovnog bogoslovlja je pisalo neustra{ivom borcu i svjedoku vjere Alojziju Stepincu. A evo {to o tome pi{e kardinal Alojzije Stepinac: Mnogopo{tovani o~e, primio sam va{e cijenjeno pismo, ali nisam mogao odmah odgovoriti, jer mi je bilo nemogu}e pisati zbog upale zgloba u desnoj ruci.

Ipak sam rekao gospodinu tajniku Pi{oni}u, neka javi ocu Benigaru da pristajem da mi posveti drugo izdanje.

Ja, naime, kao {to sam ve} rekao nekima, koji su se obra}ali na me u sli~nom slu~aju, nemam nikakve ambicije na tom svijetu osim izdr`ati do kraja i preminuti u milosti Bo`joj. Ali poznaju}i ve} dugi niz godina oca Benigara kao ~ovjeka sveta `ivota, nisam mu mogao odbiti, da ne povrijedim tu uzornu redovni~ku li~nost. Tim vi{e, {to je njegov pokojni otac bio nekad i moj profesor u gimnaziji, a najmla|i mu brat Vladimir moj {kolski drug kroz ~itavu gimnaziju.

Ve`u me dakle posebne veze s njegovom obitelji, pa sam tim radije prisustvovao i njegovoj obrani disertacije na Orijentalnom institutu u Rimu prije odlaska u Kinu. I tu po~inju veze. Na pitanje da opi{e kako je otac Benigar uspio posjetiti kardinala Stepinca u Kra{i}u kada se vratio iz Kine, profesor Duda je rekao: »Bilo je to 1956. godine, kada je otac Benigar u mjesecu srpnju prvi put do{ao ku}i. Poslao je otac Benigar s tog sastanka i {est stranica slu`benoga izvije{}a Dr`avnom tajni{tvu Svete Stolice u Vatikan pi{u}i svoje zapa`anje: Stepin~ev `ivot u konfinaciji, njegovo trpljenje, kreposti, ali i temeljne Stepin~eve misli o svemu tomu.

Do tog susreta do{lo je ovako. Jednoga dana `upnik Josip Vranekovi} do{ao u nas na Kaptol i tu su se oni prvi put slu~ajno sreli. Vele~asni Vranekovi} je rekao: Kardinal vas o~ekuje, zna da ste tu. @eli s vama razgovarati. Pater Benigar je rekao: U redu, ja }u do}i. Tih je dana on vrlo brzo po{ao na put. Obukao je vrlo jednostavno selja~ko odijelo i oti{ao do Jastrebarskog, a onda pje{ice sa `upnikom Dragali}a Star~evi}em preko brda i popre~nim putem neopazice do kardinala Stepinca. Nitko ih nije primijetio. Dakako da je taj susret bio jako dubok. Dugo su razgovarali, zajedno su ru~ali, i na kraju su se oprostili, a Benigar mu je predao malo pismo

kako je nastalo prvo izdanje njegova Duhovnog bogoslovlja. Godine 1947. mu je njegov generalni delegat naredio da pi{e Duhovno bogoslovlje. Kad se on ispri~avao da je to za nj u onoj situaciji vrlo te{ko, generalni mu je delegat kazao: Te te{ko}e prikazuj kao dar nadbiskupu Stepincu da izdr`i ovu herojsku borbu. Stoga je otac Benigar u posveti knjige napisao: Herojskom branitelju vjere kardinalu Stepincu . A kad je kardinal Stepinac 1960. preminuo, otac Benigar je misu zadu{nicu, koju je papa bla`eni Ivan XXIII. slu`io u Va-

tikanu, do`ivio kao neku, u staro vrijeme, ve} beatifikaciju.

U o`ujku 1960. on pi{e pateru Sre}ku Majstorovi}u: Marljivo skupljaj i po{alji mi sve pojedinosti u vezi s kardinalom Stepincem. Ali tada je otac Benigar bio mnogostruko zaposlen, sve dok kardinal [eper nije pisao generalu da ga oslobodi 1966. godine. Tada se on daje na temeljiti rad i pisanje biografije kardinala Stepinca. Otac Damjan je bio pozvan da to hrvatski dotjera. Eto to djelo do danas nije nadma{eno, od njema~koga izdanja koje je priredio Ernest Bauer, i francuskoga izdanja koje je priredio Vladimir Horvat.« Profesor Duda ukratko je rekao o ocu Benigaru: »Otac Aleksa Benigar bio je ~ovjek, franjevac, sve}enik i misionar dubokoga duhovnog `ivota, pun apostolskoga `ara, spreman na svaku `rtvu, pa i na mu~eni{tvo. Bio je izvrstan u~itelj teologije i po`r-

tvovan i uspje{an odgojitelj sve}eni~kih kandidata. U svom osobnom `ivotu bio je ~ovjek molitve i iskren pokornik, a u odnosu s ljudima, osobito s franjeva~kom bra}om, njegovatelj prave dru`eljubivosti. Nadahnut sv. Pavlom, htio je u svemu svom `ivotu biti na hvalu slave milosti Kristove (Ef 1,6), ili kako zapisuje u svom duhovnom dnevniku 1957. (str. 284) naslanjaju}i se na Fil 2,6-11: Moja `ivotna zada}a kao franjevca jest: siroma{na Isusa, koji je samoga sebe ispraznio, prikazivati i njegovu zemaljsku egzistenciju u sebi produljiti .« Posmrtno su objavljena neka njegova djela: Mudrost kri`a, (Staurosofia), pogovor je napisao dr. o. Bonaventura Duda, Zagreb 1994., Nazaretska Djevica, Biblijska razmatranja, predgovor napisao dr. o. Bonaventura Duda, Split 2002., U domovini Isusa Krista. Moje hodo~a{}e u Svetu Zemlju prigodom 50. obljetnice mojih redovni~kih zavjeta od 7. srpnja do 27. rujna 1959. Prire|iva~i su Bonaventura Duda, Tomislav Vuk i @eljko @eleznjak, uvodnu rije~ napisao je Tomislav Vuk, a pogovor Bonaventura Duda, Zagreb 2005.

Izi{lo je i nekoliko knjiga o ocu Aleksi Benigaru. Prvu su napisali sestra Celina Sersale i o. Bonaventura Duda: Padre Alessio Benigar Un autobiografia postuma (Otac Aleksa Benigar OFM. Posmrtna autobiografija). Edizioni Quasar di Severino Tognon, Rim, 1993., 617 stranica. To je op{irni `ivotopis na talijanskom, predgovor je napisao kard.

Ferdinando Antonelli, {kolski kolega i prijatelj o. Alekse Benigara, a lik oca Benigara na samom po~etku ukratko je predstavio kard. Franjo Kuhari}.

Drugu knjigu je napisao o. Bonaventura Duda: Aleksa Benigar, franjevac-misionar (1893-1988), kratki `ivotopis, Zagreb 1995. On je preveo i napisao pogovor knjizi Maria Scarbossa: Per amore della Cina Zagrep~anin otac Aleksa Benigar: franjevac, misionar u Kini, 111 stranica, Zagreb 2002. Profesor otac Bonaventura Duda priredio je za tisak i knjigu: Osobnost i duhovnost sluge Bo`jega o. Alekse Benigara, franjevca (1893.1988.). Rije~ je o izboru predavanja iz Rimskog simpozija o ocu Aleksi Benigaru, Zagreb 2004.

23

IZDAVA^KA DJELATNOST HRVATSKIH @UPA I MISIJA U ISELJENI[TVU (I)

VJERSKA I NACIONALNA OKOSNICA ISELJENE HRVATSKE

(Izlaganje odr`ano na okruglome stolu HMI na temu »Hrvatska knjiga izvan Hrvatske iskustva, dana{nje stanje i perspektive«, INTERLIBER 2005, Zagreba~ki velesajam, 11. studenoga 2005.)

sopis s ~lancima vrlo zanimljivih tema, a posebno je zna~ajno to {to svaki broj donosi najnoviji komentar iz Glasa Koncila. I to u nakladi od 2.500 primjeraka svaki tjedan, a za Bo`i} i Uskrs 4.500! Da bi se to moglo dijeliti besplatno, ve}i je dio tog lista ispunjen trgova~kim oglasima i to posebno hrvatskih gospodarstvenika, ali i to sve vi{e na engleskom. Osim E-maila, sve vi{e `upa ure|uje i svoje web-stranice.

Izlaga~ msgr. Vladimir Stankovi}

Z

ahvaljujem organizatoru na pozivu da ne{to ka`em o izdava~koj djelatnosti hrvatskih katoli~kih `upa i misija me|u Hrvatima u iseljeni{tvu. Isti~em rije~ »ne{to«, jer je to tema za velike i op{irne studije, pa ~ak i knjige, za tako {iroko podru~je djelatnosti. Ovo su tek natuknice ili podsjetnici: da se ne zaboravi! I odmah jedna ograda: ovdje ne mo`e biti rije~i o vi{estoljetnoj izdava~koj djelatnosti hrvatskih `upa u susjednim zemljama, osobito u Austriji, Ma|arskoj a pone{to i u Rumunjskoj, jer je to sasvim zasebna i to vrlo bogata tema. A ne treba zaboraviti da i pojedini kontinenti imaju svoje posebnosti.

Bilteni ili `upne obavijesti: Izgleda da su po~etni, najjednostavniji i najosnovniji oblici izdava~ke djelatnosti hrvatskih katoli~kih `upa i misija me|u Hrvatima izvan domovine bili razni bilteni, obavijesti, priop}enja i vijesti {to su donosili informacije o redovitom `upnom `ivotu, odnosno »oglasi« koji se kod nedjeljne mise obi~no ~itaju. Poznato je da ti oglasi ~esto prelaze granice liturgijskoga i `upnog `ivota, pa se osim raznih `upnih piknika objavljuju i vrlo heterogene informacije va`ne za sveukupni `ivot hrvatske etni~ke skupine. To je i razumljivo i nu`no, jer se u velikom dijelu na{eg iseljeni{tva najve}i broj ljudi okuplja na mi24

sama i drugim vjerskim skupovima na koje dolaze i oni koji ba{ nisu neki svjesni vjernici. Jer u `upnim se »oglasima« moglo na}i gotovo sve. A to je najprije bilo napisano na hrvatskom jeziku, da se onda prije|e na dvojezi~nost i zavr{i samo na jeziku doti~ne zemlje. A tu smo svjedoci jako razli~itih stavova i pojava.

Dok stare hrvatske `upe u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama imaju danas sve samo na engleskom, dotle, na primjer, »@upni vjesnik« `upa Toronto, Mississauga i Oakville u Ontariju ima sve obavijesti na hrvatskom. Ali to ve} dugo nije samo »bilten«, nego je i pravi tjednik, ~a-

Kalendari i spomenice: Kalendar u obliku almanaha jo{ je uvijek vrlo omiljen me|u na{im iseljenicima. Takve su se knjige po~ele pojavljivati vrlo rano. Dosta ih je bilo na hrvatskom, ali se pomalo pre{lo i na engleski. Tu je najpoznatiji »Croatian Almanac« u izdanju Hrvatskog etni~kog instituta u Chicagu, koji posljednjih godina donosi i kratku povijest na{ih ameri~kih i kanadskih `upa, uz brojne sociolo{ke analize i statistike iz `ivota na{ih `upa od njihova osnivanja.

Franjevci iz kustodije sv. Obitelji u Chicagu ve} desetlje}ima izdaju takve kalendare-almanahe koji prate `ivot na{eg iseljeni{tva. Vrlo je omiljela pojava izdavati razne spomenice prigodom va`nih obljetnica pojedinih `upa ili `upnih {kola: 25., 50., a sada ve} i stota godi{njica.

Tu se ve} vi{e zalazi u `ivot ne samo pojedinih `upa nego i crkvenih i drugih zborova i osobito tambura{kih i folklornih dru{tava. I tu imamo izdanja od is-

klju~ivo na hrvatskom, do dvojezi~nog i onda skoro sasvim na engleskom jeziku.

Tu ne treba zaboraviti manje knji`ice s rasporedom zna~ajnijih sve~anosti, npr. kad iz domovine dolaze biskupi, pa se onda popratno objave ~lanci o `ivotu `upe. Tu su tehni~ka rje{enja vrlo razli~ita: jo{ nedavno na ciklostilu do najnovijih u vrhunskoj tehnici.

Molitvenici i pjesmarice: Ne bi se moglo re}i da su molitvenici i crkvene pjesmarice kod hrvatskih iseljenika u posljednjih stotinjak godina imali onu ulogu kao kod Gradi{}anskih Hrvata, kao i onih u Ma|arskoj i Rumunjskoj, ali postoje vrlo brojna izdanja crkvenih pjesama posebno onih bo`i}nih u prekomorskim zemljama, kao i u Europi. ^esto su to edicije za upotrebu pojedinih `upa, ali postoje i naklade s ve}im brojem primjeraka. Jedinstvena je pojava molitvenik-pjesmarica »Slavimo Boga«, u izdanju Hrvatskog naddu{obri`ni~kog ureda u Frankfurtu po uzoru na njema~ki« Gotteslob« koji u nekoliko stotina tisu}a primjeraka nije zadovoljio samo potrebe na{ih misija u Europi, nego je na desetke tisu}a primjeraka do{lo i u domovinu, pa je tada svaka na{a `upa besplatno dobila petnaest pjesmarica s velikim kantualom za orgulja{a. Bilo je to, u onom komunisti~kom i jugoslavenskom vremenu, od velike va`nosti za povezivanje iseljeni{tva i domovine. A molitvenici na hrvatskom pojavljivali su se na mnogim stranama, posebno u vremenu kad se u domovini nisu mogli tiskati ili se nisu mogli izvoziti.

Osobito je bio pravi procvat objavljivanja liturgijskih tekstova poslije Drugog vatikanskog sabora kad se kod mise, umjesto latinskog, po~eo upotrebljavati narodni jezik. I dok su u austrijskom Gradi{}u mislili da veliki oltarni misal i molitvenike za narod treba objaviti na njihovu dijalektu, sve ostalo iseljeni{tvo prihvatilo je slu`bene liturgijske tekstove iz Zagreba. I to je bila prigoda za povezivanje domovine i iseljeni{tva, kao i za o~uvanje hrvatskog jezika.

Katekizmi: ^ini se da dosta bujnu izdava~ku djelatnost pjesmarica i molitvenika na hrvatskom jeziku u iseljeni{tvu nisu pratila takva katekizamska izdanja za u~enje vjeronauka. Tu treba napraviti veliku razliku: u prekomorskim su se zemljama hrvatska djeca brzo uklju~ivala u

katoli~ke {kole u kojima je sve bilo na jeziku doti~ne zemlje. A vjeronauk na hrvatskom jeziku bio je ograni~en na subotnje dopunske {kole u kojima se u~enici, uglavnom, pripremaju za prvu pri~est i krizmu. Dok se iz Hrvatske nisu mogli nabavljati vjeronau~ni ud`benici, same su iseljeni~ke `upe prire|ivale neke ad hoc katekizme, a kasnije ih je slala domovina. Bilo je to va`no i za bolje razumijevanje me|u roditeljima i djecom, tako|er u perspektivi povratka u domovinu, za uklju~ivanje mladih u `ivot na{e `upe i misije. No negdje su misionari uvidjeli da djecu treba u~iti vjerske istine na oba jezika, pa je u Kanadi bio objavljen i katekizam na hrvatskom i engleskom u jednoj knjizi. I u na{im misijama zapadne Europe sve se vi{e osje}a potreba bezuvjetnog svladavanja crkvene terminologije na oba jezika, {to ima

veliko zna~enje za prakticiranje vjerskog `ivota, ali i radi oboga}ivanja hrvatske vjerske terminologije. Ukratko, po prirodi same stvari, vjersku poruku mladima treba prenijeti preko medija koji im je bli`i i razumljiviji a to je jezik nove domovine ali se na{i sve}enici trude da nove generacije nau~e barem pratiti misu i primati sakramente, i to posebno ispovijedi, na hrvatskom jeziku. A poznato je da su se u hrvatskim etni~kim `upama i misijama u vjerskom `ivotu najdulje o~uvale crkvene popijevke, barem one bo`i}ne.

obi~no se navodi ustanova HI[AK Hrvatske izvandomovinske {kole Amerike i Kanade, koju je, tada u Kanadi, pokrenuo fra Ljubo Krasi} sa svojim suradnicima, koju su kasnije, malo i pogrdno, nazvali »grupa Norval«. Bio je to ozbiljan i znanstveni poku{aj s velikim uspjehom kako u izdavanju brojnih ud`benika tako u otvaranju brojnih subotnjih {kola. No i prije toga su mnoge na{e etni~ke inozemne `upe imale dobro organizirane subotnje {kole u kojima je uz predmete iz vjeronauka, zemljopisa, povijesti i, eventualno, folklora obvezno bio i predmet hrvatskog jezika. Na`alost, nikada nije uspjelo slo`iti sve takve {kole da se slu`e jedinstvenim ud`benicima, recimo onima HI[AKA, i to ne samo, recimo, u dalekoj Australiji nego i u samoj Kanadi.

No time se mo`da obogatio fond raznih ud`benika koji, ~ini se, danas imaju samo arhivsku vrijednost. Zanimljivo je kako su se sve}enici i u~itelji snalazili pa su znali nabavljati stru~no obra|ene ud`benike iz domovine i onda su iz njih izbacivali neprikladne sadr`aje, tj. one jugoslavenske i komunisti~ke. Iako se danas knjige za u~enje hrvatskog jezika lako mo`e nabavljati iz domovine, one se te{ko mogu naprosto primijeniti me|u na{im iseljenicima jer nisu prilago|ene njihovim jezi~nim mogu}nostima, pa su zato ne{to prikladnija izdanja Hrvatske matice iseljenika. No kako hrvatske subotnje {kole u mnogim na{im inozemnim `upama i danas postoje, tamo se snalaze na razne na~ine.

[kolski ud`benici: Kad se govori o pou~avanju mladih u hrvatskom jeziku,

(nastavak u idu}em broju) 25

HKM U BERLINU NAKON 30 GODINA PRESELILA U ZAJEDNI^KU HRVATSKO NJEMA^KU @UPU

MJERE [TEDNJE U BERLINSKOJ BISKUPIJI

»Siguran sam da }e s vremenom Hrvati u Berlinu u srce primiti i crkvu svetog Sebastijana i da }emo u njoj, na obostrano zadovoljstvo i Hrvata i Nijemaca, razvijati vjerski `ivot jo{ puno godina«, nada se fra ^irko Napisala Sonja Breljak (Berlin)

P

rigodom obilje`avanja Svetog Sebastijana u istoimenoj berlinskoj crkvi, odnedavno i sjedi{tu Hrvatske katoli~ke misije u Berlinu, nazo~ili smo nesvakida{njem misnom obredu. U crkvi Svetog Sebastijana ve~ernje misno slavlje prate i u njemu sudjeluju i Nijemci i Hrvati. Pred vjernicima su hrvatski sve}enici fra Radoslav Toli} i fra Ivica Erceg a misno slavlje predvodi `upnik koji je zajedni~ki za obje strane, fra Petar ^irko. Mali ministranti su i Nijemci i Hrvati, i dok ovom prigodom pjeva njema~ki zbor, odgovara se na molitve, ~ita i propovijeda na oba jezika...

Kao {to smo i izvje{}ivali, odlukom berlinske Biskupije koja provodi mjere {tednje i prodaje pojedine nekretnine, Hrvatska katoli~ka misija je, nakon trideset godina provedenih na jednom mjestu, u crkvi Svetog Klementa, promijenila adresu i nastavila rad paralelno sa njema~kom `upom u crkvi Svetog Sebastijana. Fra Petar ^irko, `upnik i voditelj Hrvatske katoli~ke misije tako se, kao prvi franjeva~ki sve}enik, prihvatio ne ba{ jednostavna zadatka paralelnog vo|enja njema~ke i hrvatske zajednice vjernika.

Kako se taj prijelaz odigrao i {to se sve doga|alo, pitali smo fra Petra ^irka, koji je prije ne{to vi{e od godinu dana iz Ludwigsburga pre{ao u Berlin i ~ija iskustva }e mo`da zatrebati i drugima?

To je bio proces koji je bio i planiran od strane Biskupske konferencije Njema~ke i u tom smijeru spajanja }e i i}i razvoj stranih misija u Njema~koj. Imali smo sre}u da sam mogao preuzeti vo|enje i njema~ke 26

`upne zajednice pa kako je uprava u jednoj osobi, lak{e je koordinirati sve {to se doga|a u jednoj crkvenoj godini.

Kako su tekli pregovori o preseljenju sa Biskupijom?

Oni su nama »poslodavci« i sve su inicijative od njih dolazile. Ja sam obi{ao sva mjesta koja su nam ponudili kao mogu}e rje{enje sjedi{ta Hrvatske katoli~ke misije i nisam mogao na}i u tim prijedlozima ni{ta odgovaraju}e. Onda sam predlo`io da mi ostave vremena i da ja budem taj koji }e tra`iti, da ne mijenjamo mjesto dok ono uistinu ne bude odgovaraju}e. Tako je i bilo.

Dali su mi odrije{ene ruke. Obi{ao sam sedamdeset posto `upnih zajednica u Berlinu. Mislio sam, a kasnije je to bilo i mi{ljenje moje subra}e, da je crkva Svetog Sebastijana, najbolje rje{enje.

A prevagnula je sigurnost koju u ovoj crkvi imamo u budu}nosti. Biskupija za 2009. ima ponovo nove planove u{teda i oni su vi{e vezani uz osoblje, kako njema~kih vjerskih zajednica tako i stranih misija.

Tehni~ka pripomo} koju sada imaju zajednice bit }e tada srezana i ostat }e samo naju`i pastoralni suradnici i sve}enici. Sve drugo }e biti volonterski. Spajat }e se i vi{e zajednica u jednu zajednicu a to }e obuhva}ati i strane misije kao i prodaju nekretnina u kojima su se nalazile. Mi smo evo sada u crkvi Svetog Sebastijana, koja ima povijest i veliku vrijednost i biti }e uvijek za{ti}ena i u vlasni{tvu Biskupije. Ovdje smo i paralelno sa Nijemcima koji su ostali u malenom broju. U nama je i budu}nost crkve Svetog Sebastijana. Daleko gledaju}i, preduhitrili smo doga|aje!

Unato~ svemu tome, tim utje{nim okolnostima pa i optimisti~nim pogledima u budu}nost, prijelaz sa stare adrese Stresemannstr 66 i crkve Svetog Klementa u kojoj se provelo 30 godina, na novu adresu nije bio nimalo lagan. To se vidjelo po prvim misnim slavljima, prvoj polno}ki u novoj crkvi i po raspolo`enju vjernika. Kakva je sada situacija? @upna zajednica Nijemaca broji oko 2000 vjernika a prema posljednjim podacima o broju onih koji pla}aju crkveni porez i imaju hrvatsku putovnicu, Hrvatska katoli~ka misija u Berlinu okuplja 11800 vjernika. Trenutno je pet osoba, odnosno 3, 5 radna mjesta anga`irano u njema~koj zejednici a kod nas tri osobe, dakle nas tri sve}enika s 2, 5 radna mjesta. Sve ostalo je kod nas na volonterskom radu i relativno dobro funkcionira, iako se sav taj volonterski rad oformio u kratko vrijeme. Cijenim to dobrim jer je tu i budu}nost Crkve u Njema~koj. Sve}eniku koji kao takav jedini mo`e voditi `upnu zajednicu sve vi{e }e vjernici, laici, volonterski, po~asno i dragovoljno pomagati u pastoralnom radu.

Sa pola radnog vremena ste anga`irani u njema~koj zajednici a s drugom polovinom sa hrvatskim vjernicima. U radu sa Nijemcima dakle imate pomo} ~etiri osobe od kojih su dvije s pola radnog vremena a s Hrvatima pomo} fra Radoslava Toli}a i fra Ivice Ercega. Kako izgleda sada Va{ radni dan kada ste `upnik dvjema zajednicama.

Moje radno vrijeme tek }e se formirati u narednim mjesecima. Ponedjeljak je dan za kontakte s Biskupijom. Utorak je slu`beno rezerviran za njema~ku zajednicu.

Nastojimo taj dan ostaviti i za sprovode kojih je, otkako sam do{ao, bilo 30. To je jako puno a treba imati na umu da su na ovom podru~ju dva doma za stare koji su puni i gdje sam dosta anga`iran. Taj dan imam na rapolaganju i za sastanke s vjerskim grupacijama. Srijedu bih posvetio potpuno Hrvatskoj katoli~koj misiji. ^etvrtak bi bio raspodijeljen na obje zajednice. Petak i subota je vjeronauk a u nedjelju svete mise.

Svete mise slavimo svakoga dana, imamo i jutarnje za Nijemce u 8,00 a za Hrvate u 18,30 sati. Nedjeljom Nijemci imaju misu u 10 sati a Hrvati u 11,30. U stara~kom domu je nedjeljom misa na njema~kom jeziku dva puta mjese~no u 13,30 sati. Prema tome planu mogu svake druge nedjelje sti}i i na misu za Hrvate u 13,00 sati u crkvi Svetog Bonifacija na Meringdammu. Svetu misu imamo nedjeljom za Hrvate na jo{ jednom mjestu, u Spandau u 10,00 sati.

Hrvatska zajednica je mlada i `iva. I u druge dane djeluju na{e molitvene skupine,

Fra Petar ^irko, voditelj Hrvatske katoli~ke misije u Berlinu

vje`baju zborovi, folklori i Franjeva~ka mlade`. I tome svemu treba posvetiti pa`nju.

Slu{aju}i taj Va{ puni radni dnevni raspored jasno je da }ete morati biti vrlo efikasni i dr`ati se plana rada, da ne nastane kaoti~no stanje. Da li }e to u stvarnosti funkcionirati?

Ja mislim da ho}e. A moram re}i i da su nas u zajednici Svetog Sebastijana Nijemci dobro prihvatili. Morate znati da je ovo nekada bila zajednica s velikim brojem vjernika, do sto tisu}a sa ~etiri sve}enika i jednim voditeljem. Ovo je skoro stotinu godina stara crkva i nekada je osam godina bila sjedi{te Biskupije i kardinala {to govori dosta o zna~enju crkve. Kasnije se broj vjernika stra{no smanjio a pogotovo Zidom koji je zajednicu podijelio. Sada broje 2000 vjernika i vodim ih eto ja, fra Petar ^irko, stranac sa pola radnog vremena.

Te{ko im je to ali moram re}i da su to Nijemci ipak dobro prihvatili. Na po~etku je bilo malo bojazni. Jer to je prvi slu~aj u Berlinu a i kod franjevaca u Njema~koj da jedan sve}enik dobija jednu takvu zajednicu, koju je sam na{ao, jer to nije bilo planirano. Nijemcima je bilo nepoznato i kojem redu pripadam i {to planiram, koja je to misija i kakvi vjernici. Poku{ao sam im pokazati da im ne}emo uzeti ni{ta a da s nama mogu samo dobiti. Oni su to prihvatili. Jasno im je da je sada to potpuno ravnopravno i crkva Hrvatske katoli~ke misije.

Kako vidite dalje budu}nost Hrvatske katoli~ke misije u Berlinu?

Vidim je upravo u ovoj crkvi. Mi }emo funkcionirati i dalje neovisno o njema~koj

`upnoj zajednici Svetoga Sebastijana. Fra Radoslav i fra Ivica su potpuno posve}eni hrvatskim vjernicima i nemaju nikakvih obveza prema njema~koj zajednici a ja }u poku{ati raditi i za jedne i za druge ravnomjerno i istovremeno. Znam da }e biti te{ko ali dat }u sve od sebe. Trebat }e mo`da godina i vi{e da se sve stvari postave na svoje mjesto ali mislim da }e to i}i u redu.

O~ekujete li u novoj situaciji i pomo} na{ih vjernika? Kako da se pona{aju? Kakva je Va{a poruka njima? [to se ti~e sakramenatalnog `ivota, Hrvati ne}e osjetiti nikakvu razliku. Ono {to se vr{ilo na staroj adresi i ovdje }e. Pomijerilo se samo malo vrijeme triju nedjeljnih misa. Ni{ta se nije promijenilo. A vjernici mogu pomo}i u spremnosti da poslu{aju na{e informacije i da se poku{aju po njima vladati da bi nam svima olak{ali rad. Naravno da i vjernicima treba vremena da nakon trideset godina prihvate nove prostore i novu crkvu u kojoj su paralelno sa drugom, njema~kom zajednicom. Treba isprazniti srca da bi u njima bilo mjesta za prihvat drugih stvari. Siguran sam da }e s vremenom Hrvati u Berlinu u srce primiti i crkvu Svetog Sebastijana i da }emo u njoj, na obostrano zadovoljstvo i Hrvata i Nijemaca, razvijati vjerski `ivot jo{ puno godina. rekao je u razgovoru fra Petar ^irko, voditelj njema~ke `upne zajednice Svetog Sebastijana i Hrvatske katoli~ke misije u Berlinu.

27

KNJIGA O HRVATIMA U URUGVAJU

»NIJE BILO LAKO PISATI O HRVATIMA U URUGVAJU«

Ova je knjiga vrijedan doprinos povijesti hrvatskog iseljeni{tva u Ju`noj Americi i otkriva nam mnoge zanimljive ~injenice korisne ne samo povjesni~arima i znanstvenicima nego i obi~nim ~itateljima koje zanima povijest iseljeni{tva.

Eduardo R. Antonich: Croacia y los Croatas en Uruguay (Hrvatska i Hrvati u Urugvaju) Montevideo, Tradinco, 2005, 409 str.

Napisala @eljka Lovren~i}

O

Hrvatima i njihovim potomcima u Latinskoj Americi kod nas se zna sve vi{e. Puno smo toga otkrili o onima u ^ileu i Argentini, ne{to manje o onima u Peruu i Boliviji. Me|utim, o Hrvatima u Urugvaju ne znamo mnogo. Da bismo se bolje informirali, pobrinuo se Eduardo R. Antonich koji je napisao izuzetno zanimljivu knjigu: Croacia y los Croatas en Uruguay, objavljenu 2005. godine u Montevideu.

Eduardo R. Antonich ro|en je 1963. god. u Montevideu, po struci je pravnik i po o~evoj liniji potomak hrvatskih iseljenika iz Bribira koji su do{li u Urugvaj 1925. godine.

Od djetinjstva je vezan za hrvatsku zajednicu u Urugvaju i aktivno je sudjelovao u kulturnim aktivnostima dru{tava Bratstvo, Na{a domovina i Hrvatskoga doma (Hogar Croata) u Montevideu. ^lan je ovoga posljednjeg udru`enja od 1984. godine i u njegovoj je upravi od 1988. godine. Tako|er je zadu`en za radijski program. God. 1987. dobio je stipendiju Hrvatske matice iseljenika za u~enje hrvatskoga jezika i folklora. Po~asni je konzul RH. Knjiga je posve}ena autorovima djedu i baki Maksu i Maríji Antoni} te supruzi Milki i sinu Ivi. U uvodnom dijelu Eduardo Antonich napominje da nije bilo lako pisati o Hrvatima u Urugvaju i da je nekoliko godina morao prikupljati dokumentaciju i svjedo~anstva.

Napominje da su motivi koji su nagnali Hrvate da isele u Urugvaj gotovo isti kao i 28

kod drugih hrvatskih iseljenika, ali i da je boravak u toj zemlji razvio neka obilje`ja koja Hrvati u drugim iseljeni~kim sredinama nisu poprimili.

Hrvati su do{li u Urugvaj u vrijeme masovnoga iseljavanja iz Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Mnogi od njih u samom su po~etku odbacili ideju jugoslavenstva spoznav{i srpsku dominaciju u toj dr`avi. No, velika je ve}ina prihvatila termin »Jugoslaven« i tako su se definirali u svojoj novoj domovini ne zaboravljaju}i pritom svoje hrvatske korijene. Iako nisu prihva}ali kraljevinu Jugoslaviju, Titovu Jugoslaviju jesu ne{to bolje jer su mislili da su Hrvati u njoj uspjeli dobiti svoju navodno federalnu republiku i nacionalni identitet.

Ova se knjiga sastoji od sedamnaest poglavlja.

U prvom poglavlju pod nazivom Tragovima pionira autor daje povijesni prikaz iseljavanja Hrvata u Ameriku od njena otkri}a 1492. godine. Spominje podatak da su od svih naroda s prostora biv{e Jugoslavije u Ju`nu Ameriku najvi{e dolazili Hrvati, bilo da se radilo o razdoblju do 1914. godine ili o onome izme|u dva svjetska rata. Prvi Hrvat u Urugvaju zabilje`en u dokumentaciji je [ime Matuli} (Simón Matulich o Matuliche), rodom iz Postira na otoku Bra~u koji je po maj~inoj strani bio djed jednoga od najuglednijih urugvajskih lije~nika dr. Teodora Vilardebóa, sina Matuli}eve jedinice Martine i Miguela Antonija Vilardebóa. Studirao je u [panjolskoj (Barcelona) i Parizu.

God. 1847. vra}a se iz Europe u Urugvaj i lije~i epidemiju `ute groznice od koje i sam

umire 1857. god. Drugi istaknuti Hrvati iz Urugvaja, izme|u ostalih su Felipe Lussich (Filip Lu{i}), tako|er podrijetlom s otoka Bra~a koji u Urugvaj dolazi izme|u 1836. i 1837., njegov sin Antonio D. Lussich, pjesnik, poduzetnik i revolucionar, te Ivan Gr{ko iz Selca u Hrvatskom primorju. Autor spominje i poznatoga brodovlasnika Nikolu Mihanovi}u (Nicolás Mihanovich) koji u Urugvaju nije `ivio, ali je imao dosta kontakata s tom zemljom.

U drugome poglavlju Put u emigraciju i Urugvaj kao cilj autor obja{njava fenomen iseljavanja i njegove uzroke spominju}i kao jedan od glavnih ve} poznatu vinsku klauzulu iz 19. stolje}a kad se hrvatsko vino nije moglo natjecati s talijanskim koje

se proizvodilo uz manje tro{kova, pa su mnogi seljaci koji su se bavili vinogradarstvom propadali. Zbog toga krajem 19. stolje}a ljudi iz Dubrovnika, s Bra~a, Kor~ule, Hvara i iz drugih hrvatskih mjesta masovno odlaze u Ameriku. U 20. stolje}u odlaze iz politi~kih razloga. Veliki val hrvatskih iseljenika doseljava u Urugvaj iza Prvoga svjetskog rata (izme|u 1919. i 1930. god. kad dolazi oko 195. 844 iseljenika iz Europe). Ne zna se to~an broj Hrvata jer nisu imali hrvatske putovnice. Autor navodi podatke Neboj{e Travice (Ve}eslav Holjevac: Hrvati izvan domovine) koji tvrdi da je 1932. god. u Ju`noj Americi bilo oko 180 000 hrvatskih iseljenika. Od toga 120 000 u Argentini, 40 000 u Brazilu, 12 000 u ^ileu i 8 000 u drugim zemljama (Bolivija, Peru, Paragvaj, Urugvaj). Nada Hranilovi}, pak, iznosi podatak da je 1939. god. u razli~itim zemljama Ju`ne Amerike bilo oko 250 000 iseljenika iz Jugoslavije, a od toga 80% Hrvata. Smatra se da je Amerika bila omiljena destinacija za iseljavanje Hrvata izme|u 1923. i 1933. godine. Najvi{e je na{ih iseljenika oti{lo u SAD (27,64%), u Argentinu (26,26%), Brazil, Urugvaj, ^ile i Peru (21,66%) i Kanadu (4,35%). Kasnije se emigranti upu}uju u Australiju i Novi Zeland. Autor knjige Croacia y los Croatas en Uruguay opisuje pripreme i na~in iseljavanja uglavnom siroma{noga i nepismenog hrvatskog stanovni{tva koje odlazi brodovima u potragu za boljim `ivotom.

U tre}emu poglavlju Od stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca do atentata u Skup{tini autor prikazuje povijesne ~injenice i govori o poku{ajima Hrvata da se oslobode vladavine Austro-Ugarske te o formiranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, dok u ~etvrtom pi{e o smrti Stjepana Radi}a i osnivanju Hrvatskog doma u Montevideu. Spominje ~injenicu da 1928. god. skupina iseljenih Hrvata iz Argentine i dvoje iz Urugvaja Petar Cinak i Jakov Zvizdak zahtijeva da se osnuje udru`enje u kojemu bi se okupljali Hrvati i gdje bi se njegovao njihov nacionalni identitet. Na sastanku odr`anom 9. rujna 1928. god. u kavani Richmond u ~etvrti Montevidea u kojoj je `ivio veliki broj Hrvata i na kojem je bilo prisutno 157 iseljenika, izra`ena je `elja da se formira hrvatsko dru{tvo. Iako se ta skup{tina smatra osniva~kom, kao datum osnivanja Hrvatskoga doma (Hogar

Croata) isti~e se 30. rujna 1928. god. kad je izabrana njegova uprava. Tada je predsjednikom postao Mateo Stipani~i} iz Gri`ana u Hrvatskome primorju. U po~etku se Hrvatski dom uglavnom brinuo za one zemljake i njihove obitelji kojima je trebala

god. tra`i da urugvajska vlada prizna Jugoslaviju.

U petom poglavlju autor govori o udru`enju Hrvatski domobran (La Defensa del Hogar Croata) u Urugvaju, organizaciji koja je okupljala one koji su bezrezervno bili pro-

Hrvatski mauzolej (grobnica): G|a. Musa, tajnica Hrvatskog doma i gosp. Eduard Antoni} (desno), po~asni konzul Republike Hrvatske

bilo kakva pomo}, te kulturnim i socijalnim doga|anjima. Navodi se da ~lanovi toga udru`enja mogu biti samo Hrvati i da se naziv Hrvat ne mo`e brisati iz naziva ni mijenjati. Iako su se ogradili od politike, bila je vi{e nego vidljiva simpatija te organizacije za Hrvatsku selja~ku stranku. Po~etkom tridesetih godina 20. stolje}a me|u hrvatsku emigraciju u Urugvaju, predstavljaju}i se kao istinski predstavnici »hrvatske dr`ave«, sti`u i prista{e Ante Paveli}a.

God. 1930. u prvi slu`beni posjet upravi Hrvatskog doma dolazi Marko Fil. Vujeva, iseljenik iz Livna i pripadnik usta{kog pokreta od samog po~etka. On se sastaje s tada{njim potpredsjednikom Antunom Antunovi}em i dogovara da Hrvatski dom plati putnu kartu do Urugvaja jednom od najbli`ih suradnika Ante Paveli}a dr.

Branimiru Jeli}u. Ali, 1931. god. Hrvatski dom iz Montevidea definitivno daje svoju potporu Hrvatskoj selja~koj stranci dok se prista{e Ante Paveli}a uklju~uju u organizaciju Hrvatski domobran osnovanu 1931. god. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata Hrvatski dom daje potporu Titu i 1946.

tiv komunizma i Jugoslavije i podr`avali Antu Paveli}a.

U {estom poglavlju, naslovljenom Hrvati na jugoslavenskoj liniji kulturno dru{tvo Bratstvo spominju se hrvatski iseljenici koji su slijedili liniju »bratstva i jedinstva« i davali potporu prvo jugoslavenskoj monarhiji, a zatim Titu. Bratstvo je osnovano kao organizacija koja }e »ujedinjavati sve Jugoslavene«.

U sedmom poglavlju govori se o institualizaciji religijske aktivnosti i o stvaranju Hrvatske katoli~ke zajednice. Hrvati dolaze u Urugvaj u vrijeme kad se u toj zemlji dr`avna i crkvena vlast odvajaju, a »sekularizacija mentaliteta, obi~aja, institucija i obrazovanja postaje jednom od najzna~ajnijih obilje`ja ranoga modernog doba u Urugvaju«. Hrvati imaju potrebu udru`iti se u vjersku zajednicu koja bi {titila njihovu vjeru i njegovala njihovu tradiciju. Ta je zajednica bila protiv Tita i komunista i pridru`uje joj se veliki broj ~lanova domobranskih udruga.

U sljede}im poglavljima naslovljenim Srpska diktatura Aleksandra od Jugoslavije i 29

patnje hrvatskog naroda, Hrvatska imigracija i »stari kraj« te Nezavisna dr`ava Hrvatska vi|ena iz Urugvaja govori se o prilikama u Kraljevini Jugoslaviji i doga|ajima koji su doveli do osnivanja NDH, o vezanosti hrvatskih iseljenika sa domovinom i njihovom prilago|avanju novome na~inu `ivota, o borbama izme|u pristalica kralja i Tita, o priznavanju Jugoslavije od strane urugvajske vlade i o kardinalu Stepincu.

U jedanaestom poglavlju autor opisuje na~ine na koje su se iseljenici me|usobno

Slavonski hrast na ju`noameri~kom tlu

pomagali te o njihovoj pomo}i rodnome kraju. Dalje se govori o socijalnim, kulturnim i {portskim aktivnostima hrvatske kolonije u Urugvaju od kojih se isti~u plesna dru{tva i folklorni ansambli, o tisku i radio emisijama koje su vodili na{i iseljenici, te o jugoslavenskoj diplomaciji.

U zavr{nim poglavljima govori se o vezama izme|u hrvatskih institucija u Urugvaju, njihovoj razli~itosti i dugom i te{kom putu prema njihovom razumijevanju, dok u posljednjem poglavlju autor donosi pregled iseljeni~kih organizacija naroda biv{e Jugoslavije u Urugvaju od kojih je prva osnovana 1912. god. u gradu Carmelu. Osnovali su je Crnogorci i djelovala je do 1920. god. God. 1924. osnovano je u Montevideu Srpsko-crnogorsko kolo (Sociedad Serbio-Montenegrina). God. 1925. osnovano je Prvo dalmatinsko dru{tvo (Primera Sociedad Dálmata) koje je godinu dana poslije 30

uga{eno. Te su se dvije organizacije stopile 1926. god. u Jugoslavenski dom (Hogar Yugoslavo) koji je prestao s djelovanjem dvije godine kasnije. Slovenci su 1935. god. osnovali dvije organizacije prva je bila Kulturno dru{tvo Slovenaca koja je kasnije promijenila ime u Círculo Esloveno (Slovenski kro`ek) i 1949. se u potpunosti uklopila u Bratstvo. Druga je organizacija bila osnovana 1935. god. i zvala se Prvo slovensko prekomursko dru{tvo (Primera Sociedad Eslovena Transmurana). U Montevideu su postojala i druga udru`enja: Slavensko pjeva~ko dru{tvo Jadran osnovano 1931. god., Prosvjetno dru{tvo radni~ka ~itaonica te Jugoslavenska zajednica ~iji su ~lanovi uglavnom bili Srbi i koja je aktivna do 1941. god. kad prelazi prvo u Bratstvo, a zatim u Jugoslavensko kulturno dru{tvo.

Od hrvatskih institucija u Urugvaju postoje: Hrvatski dom u Montevideu (1928), Hrvatski domobran (1931) i Hrvatska katoli~ka zajednica (1936). Iseljenici okupljeni oko Hrvatskog doma podr`avali su Titovu Jugoslaviju, a nakon njenog raspada priklonili su se slobodnoj Hrvatskoj. Oni koji su ostali vjerni jugoslavenskoj monarhiji okupljali su se oko organizacije Bratstvo, da bi nakon raspada Jugoslavije i dalje podr`avali ideju »bratstva i jedinstva«, dok su se poklonici NDH okupljali oko Hrvatskog domobrana, koji je 29. studenog proglasio danom `alosti za hrvatski narod.

God. 1990. u Urugvaju osniva se i ogranak HDZ kojemu je na ~elu prvo dr. Zvonimir Dugonji}, a zatim Ivan ^ovi}. Od 1990. god. uprava Hrvatskog doma, iako slu`beno vjerna umiru}oj Jugoslaviji, pokazuje svoje simpatije prema slobodnoj Hrvatskoj. Bratstvo je ostalo vjerno Titu i jugoslavenstvu zbog ~ega iz njega odlazi veliki broj ~lanova. Time je na{iroko propagirano »bratstvo i jedinstvo« devedesetih godina dvadesetog stolje}a zauvijek pokopano, a hrvatska kolonija koja se jednom `estoko pobunila protiv nacizma i fa{izma, podr`ala je pravednu borbu svojih sunarodnjaka protiv srpsko-jugoslavenske agresije. Tre}i i ~etvrti nara{taj potomaka Hrvata bez ikakvih kolebanja daje potporu slobodnoj i nezavisnoj Hrvatskoj.

Ova je knjiga vrijedan doprinos povijesti hrvatskog iseljeni{tva u Ju`noj Americi i otkriva nam mnoge zanimljive ~injenice korisne ne samo povjesni~arima i znanstvenicima nego i svima koje zanima povijest iseljeni{tva.

HRVATI U SVIJETU SAD: PRVO OKUPLJANJE NAKON URAGANA

U

organizaciji i i ~lanove druge i tre}e generacije. Prva generacija ve}inom se bavi ribolovom (o{triga, {kampi, jastoga), ugostiteljstvom, te raznim uslu`nim djelatnostima. Oko 95% Hrvata ostalo je bez ku}a i brodova, ili samo ku}a ili brodova, me|utim nitko nije izgubio `ivot. Oni koji su mogli, u protekla ~etiri mjeseca popraviti ku}e, to su i napravili, ali ve}ina koja je ostala bez ku}a i za kuje je jo{ uvijek upitno ho}e li ih biti mogu}e popraviti `ive kod rodbine ili prijatelja, a odre|eni dio ih je kupio ili iznajmio nove ku}e ili stanove, dok definitivno ne rije{e pitanje budu}eg stanovanja. Mo`e se re}i kako je 80% Hrvata New Orleansa dobrostoje}e, te im osiguranje ku}a pokriva ve}inu materijalnih tro{kova, ali ve}ina ribara nije imala osigurane brodove (navodno jako skupo osiguranje, a brodovi su bili stariji). Me|utim, kako je ribarstvo glavna proizvodna grana, prema rije~ima ribara, dr`ava }e im dati povoljne kredite. Ve}ina ima problema s osiguravaju}im dru{tvima, ali tre}ina ih je ve} dobila novac od osiguranja ku}a.

Hrvati uglavnom ne `ive u gradu New Orleansu ve} u predgra|ima ili manjim mjestima oko New Orleansa, ali kako se prete`no bave ribarstvom tako su i `ivjeli u dijelovima uz jezero ili rijeku koji su najvi{e stradali (St. Bernard, Gretna, Empire, Chamllette, Lake View).

Hrvatsko-ameri~ko dru{tvo primilo je oko 50 000 USD pomo}i (sve od hrvatskih dru{tava ili `upa), koju je odbor dru{tva podijelio Hrvatima kojima je pomo} bila najpotrebnija.

Restoran godine u New Orleansu za 2005, godinu je Drago s restaurant, vlasnika Drage Cvitanovi}a koji obitelj vodi ve} 30-tak godina, a relativno brzo nakon uragana (s obzirom da je restoran bio manje o{te}en) na dvije lokacije besplatno su podijelili 77 tisu}a obroka, s time da su dobivali donacije u hrani. U razgovoru s ~lanovima obitelji istakli su kako su, dok je osposobljavan restoran za rad, pru`ali usluge hrane na lokacijama gdje je to bilo mogu}e.

Na Ve~eri Hrvata u Belle Chasse (dijelu New Orleansa koji je manje stradao) 7. sije~nja se okupilo oko 200 ljudi, a nazo~ne je pozdravio don Giordano Belani}, `upnik iz New Yorka, s obzirom na to da New Orleans nema hrvatsku `upu, a nazo~ili su i po~asni konzul RH James Coleman, te generalna konzulica Marica Matkovi}. Goste je zabavljao Joe Mara~i} Maki koji je s pratnjom do{ao posebno za ovu priliku iz New Yorka, a bilo je Hrvata koji su do{li iz Floride i Hustona u znak solidarnosti. U nedjelju, na sv. misi u crkvi Presvete Djevice Marije okupio se isti broj ljudi, a bila je to nakon vi{e godina misa na hrvatskom jeziku.

DAVOR RUNTI], AUTOR KNJIGA O DOMOVINSKOME RATU

PISANJE O DOMOVINSKOME RATU MOJA JE SVETA ZADA]A

»Ja svom poslu pristupam kao svetoj zada}i i profesionalno, ali, naravno, dijelim osje}aje s onima koji su imali te{ke i nezamislive sudbine. Uvjerio sam se bezbroj puta: nakon {to je pri~a zabilje`ena i objavljena pa kada nekoga spominje i u jednoj re~enici, to na njega djeluje poput terapije i on nalazi smisao svog anga`iranja u obrani domovine...« Napisala Mira ]uri}

D

avor Runti} je do Domovinskog rata hrvatskoj javnosti bio poznat kao profesionalni slikar sa statusom slobodnog umjetnika koji je priredio gotovo stotinu samostalnih izlo`bi, ve}inom u Njema~koj i [vicarskoj. Ro|en je 1941. u Splitu, no od djetinjstva `ivi u Osijeku i Vinkovcima.

Diplomirao je na Pedago{koj akademiji u Osijeku 1965. (temom iz vojne povijesti).

Od 1971. radi u »Vinkova~kim jesenima« kao glavni tajnik Organizacijskog odbora, no pod pritiskom Gradskog komiteta Partije ostaje bez posla. Tada honorarno radi u srednjoj strukovnoj {koli i studira na Fakultetu politi~kih znanosti u Zagrebu, gdje diplomira 1981. (ponovno temom iz vojne povijesti).

Od 1985. do 1990. boravi u inozemstvu gdje ~esto slu{a o skorom raspadu jugoslavenske tvorevine. Pobjedom vi{estrana~ja 1990. postaje predsjednik Op}inskog odbora za kulturu op}ine Vinkovci.

No, kako po~inje agresija, Davor Runti} preuzima novu ratnu ulogu.

Ve} godinama, ustrajno i neumorno ispisujete povijest hrvatske obrane. No, kako to nije Va{a osnovna vokacija, nego je to slikarstvo kakve su Va{e veze s Domovinskim ratom?

Od listopada 1990. bio sam izvjestitelj HINE za Vinkovce, Vukovar, poslije za @upanju i Bosansku Posavinu, a potkraj si31

Davor Runti} u dru{tvo s predsjednikom Tu|manom

je~nja 1991. kao dragovoljac u vinkova~kom Centru za obavje{}ivanje organizirao sam {iroku mre`u informanata, koji su dojavljivali sve o pokretima neprijateljske vojske. Sredinom listopada 1991. postao sam suradnikom Mile Dedakovi}a Jastreba za informiranje, a od 18. studenoga i suradnikom Vinka Vrbanca. Kasnije sam u 109. vinkova~koj brigadi i 11. domobranskoj pukovniji obna{ao du`nost pomo}nika brigade i pukovnije za IPD. Od 1990. do kraja mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja HINI sam poslao vi{e od 5.000 vijesti.

A {to je bilo presudno da se upustite u ovaj zahtjevni posao?

Dr`im da onaj tko zna {to se dogodilo, i to iz osobnog iskustva, ne smije {utjeti jer

O

KNJIGE I PLANOVI

d 1992. objavio knjige: »Rat prije rata: Vukovar-Vinkovci«, »Rat: Vinkovci-Vukovar«, »Rat poslije rata: Vukovar-Vinkovci-@upanja«, »Tako smo branili Vukovar«, »Vrijeme modrih kaciga«, »Bitka za Vukovar« (s Alenkom Mirkovi} i Milom Dedakovi}em Jastrebom), »1991.: Vukovar-Vinkovci«, »Prvi hrvatski redarstvenik«, »Mrgudi u Vukovaru«, tetralogija: »Domovinski rat Rat prije rata«, »Domovinski rat Vrijeme rata« (u pripremi »D. rat Vrijeme pregovaranja« i »D. rat Dani pobjeda i slave«) te deset knjiga u nizu »Junaci Domovinskog rata« Za 15. obljetnicu potresnih doga|aja iz 1991. priprema monografske knjige »Vukovar i isto~no boji{te« i »Dubrovnik i ju`no boji{te«.

Sve njegove knjige objavljuje obiteljska nakladni~ka ku}a »Neobi~na naklada«.

32

i franjeva~ka mudrost ka`e: »Zapi{i pa }e i Bog zapamtiti«.

Do sada ste objavili 21 knjigu pi{u}i i onda kada je Domovinski rat bio na udaru kritike. Koji su ciljevi Va{ega publicisti~koga rada?

Iznijeti istinu o obrambenom Domovinskom ratu te sprije~iti zaborav na ljude i doga|aje iz tog herojskog vremena. Do danas sam razgovarao s velikim brojem neposrednih sudionika va`nih doga|aja i dok oni koji su donosili odluke kalkuliraju {to }e re}i, branitelji su otvoreni i jasni. Naravno da je njihovoj otvorenosti preduvjet da imaju povjerenja i da }e sugovornik vjerno prenijeti ono {to su rekli. Oni su znali da sam ja jedan od njih, pa mi je to olak{avalo posao. No, mnogi su branitelji imali lo{a iskustva s medijima, pa su bili oprezni.

Mi smo se svi smijali 1991. onome {to je pisao, primjerice, Marinko Bo`i}, jer to nije bila istina. Na`alost, vi|enje Domovinskog rata od njega su preuzeli mnogi, pa je tako mogu}e i danas objaviti razgovor s nekim s kim se uop}e nije razgovaralo. No, da bih ja u{ao u bit bitke za Vukovar, pune sam tri godine svakodnevno dolazio u zapovjedni{tvo 124. vukovarske brigade, 10. domobranske pukovnije i bilje`io pri~e osoba koje su, kako su svi tvrdili, `ive legende. Tako su nastale knjige »Tako smo branili Vukovar« i »1991., Vukovar-Vinkovci«. Nakon toga sam proveo dane i mjesece s Milom Dedakovi}em, Alenkom Mirkovi} i pedesetak zapovjednika obrane raznih dijelova Vukovara, Borova Naselja, Bogdanovaca, Nu{tra, Nijemaca, Komletinaca, Vinkovaca i drugih mjesta {to se u vrijeme rata smatralo Operativnom skupinom Vukovar-Vinkovci-@upanja-\akovo.

Naveli ste opse`nu bibliografiju. Koje ste arhive koristili? U kojem slu~aju koristite i izvore druge strane?

Uz brojne dokumente koristio sam razli~ita novinarska izvje{}a, koja su na hrvatskoj strani u to vrijeme bila u velikom broju istinita i objektivna, a sasvim malo takvih ima i na drugoj strani. Danas je, naravno, sve vi{e raznih snimaka s druge strane koje govore same za sebe, no njihovi dokumenti su i kad se do|e do njih te{ko upotrebljivi jer su prepuni bahatog i samouvjerenog tuma~enja stvari i istine jugovojske i paravojnih postrojba, ~etnika. Ipak i takvi kakvi jesu oni su bitni jer daju odgovore na pitanje tko je agresor, a tko `rtva.

No, vjerodostojni su tek glede podataka veli~ine i snage njihove oru`ane sile.

Koristio sam arhiv Ministarstva obrane i arhiv Glavnog sto`era, a posebno su vrijedni izvori u Hrvatskom informativnom centru Ante Belje i njegovih suradnika. Dio dokumenata koji se nalazi tamo je iz moje arhive.

Va{a suradnja s braniteljima i zapovjednicima ~itatelju jam~i vjerodostojnost podataka? No, kako obja{njavate ~injenicu da danas izme|u njih i nekih povjesni~ara postoji nesuglasje oko nekih bitnih pitanja {to je pogotovo bilo o~ito tijekom nedavnog obilje`avanja obljetnice vukovarske tragedije?

Prikupio sam vi{e od 30.000 stranica iskaza neposrednih sudionika svih va`nih doga|aja i dokumenata. Razgovarao sam s prvim hrvatskim predsjednikom, ministrima i drugim du`nosnicima, ali naj~e{}e s braniteljima.

Ve} sam spomenuo da sam s nekima od legendarnih zapovjednika hrvatske obrane izravno sura|ivao i oni to dr`e vrlo korisnim. Posebice tu mislim na sto`ernog brigadira Milu Dedakovi}a Jastreba i generala Vinka Vrbanca, ali i onda{njeg ministra unutarnjih poslova Ivana Veki}a i na niz zapovjednika brigada i postrojbi Hrvatske policije. Neki od njih su na`alost potpuno nepotrebno uvu~eni u suvi{ne rasprave preko medija i izravna su~eljavanja, pa se doima da oni nisu u ovom ratu bili na istoj strani. Time se slu~ajno ili namjerno u pitanje dovodi vjerodostojnost Domovinskog rata, iako je sve jasno i ~isto kao suza, jer se zna tko je od njih i u koje vrijeme i {to u~inio u obrani. To {to je bilo na HTV-u u vrijeme obilje`avanja sje}anja na Vukovar bilo je proma{eno i nepotrebno, a posebno na taj dan koji se ni~im ne smije dovoditi u pitanje, pa ni spornom ulogom Josipa Manoli}a. Povjesni~ari se ne mogu zaobi}i, ali ni oni ne smiju zaobi}i sudionike koji su `ivi i koji imaju {to re}i.

Sve je vi{e knjiga, internetskih podataka, e-knjiga, nakladnika koji pokrivaju is-

klju~ivo Domovinski rat. Jeste li zadovoljni njihovom koli~inom i kakvo}om?

Istina ne mo`e nikome {koditi i samo }e velika koli~ina knjiga dati dovoljno podataka za stru~nu procjenu i analizu doga|aja iz Domovinskog rata. ^ak i ako su te knjige pisane iz osobne perspektive, pa i kada su ratni dnevnici ili opravdanja nekoga ili ne~ega, u njima sigurno ima kvalitetnih podataka. Sigurno je da se ve}i broj knjiga o Domovinskom ratu prevodi u Den Haagu, pa tako i knjiga pokojnog generala Janka Bobetka, ali i knjiga o »Oluji« generala Ante Gotovine i suradnika i to radi izjedna~avanja `rtve i agresora i podjele krivnje.

Vi pratite i bo{nja~ko-muslimansku i srpsku publicistiku o ratnim temama. Jesu li koliko-toliko objektivni ili i dalje ratnopoliti~kopropagandni?

Srpska publicistika boluje od posvema{njeg nedostatka objektivnosti i golemom koli~inom la`i temeljenih na ideji zbog koje je i vo|ena agresija na Hrvatsku. Bo{nja~ko-muslimanska, pak, zaboravlja da su Hrvati `rtve istog agresora kao i oni, te zaboravlja i ulogu HVO-a u spa{avanju Muslimana od srpske agresije. Govoriti danas o agresiji Hrvatske na BiH ~emu su skloni Bo{njaci-Muslimani i njihove vo|e potpuno je neutemeljeno i neistinito.

Zaboraviti ulogu Hrvatskih oru`anih snaga u spa{avanju Biha}a u najmanju ruku nije korektno, a o povijesnoj istini da ne govorimo.

Radi li na{ tempo u prikupljanju dokumentarne gra|e protiv hrvatskih optu`enika na Haa{kom sudu Osnovni problem prikupljanja dokumenata za obranu hrvatskih generala u Haa-

VRIJEME RATA Upravo je iz tiska iza{ao II. svezak tetralogije, odnosno opse`no zami{ljene kronologije Domovinskoga rata, pod naslovom »Domovinski rat Vrijeme rata.« Koja razdoblja obra|uje koji svezak?

Rije~ je o ~etiri knjige: pro{le je godine objavljena prva, »Domovinski rat Rat prije rata«; upravo je objavljena druga »Domovinski rat Vrijeme rata«. U pripremi je tre}a knjiga »Domovinski rat Umije}e pregovaranja«, kao i ~etvrta »Domovinski rat Vrijeme pobjeda i slave«. Ove knjige su plod mog desetogodi{njeg istra`ivanja. Te{ko je danas na}i mjesto sudbonosnih ratnih doga|aja u kojem nisam bio i ljude s kojima nisam razgovarao. Velika mi je pomo} svakako, uz moju obitelj, i Orhideja [trk, koja mi je napravila kvalitetan izbor vijesti iz tog vremena, a pomoglo je i objavljivanje tekstova u »Hrvatskom slovu« i »Dr`avnosti« jer su se onda javljali mnogi branitelji s novim podacima i dokumentima. Tako sam do{ao do nevjerojatnih dokumenata koje su ljudi iznosili iz zarobljeni{tva, npr. u tenisicama, na gotovo nemogu}e i vrlo domi{ljate na~ine. Dakle, ove ~etiri knjige daju najop{irniji pregled doga|aja na osnovi kojih je mogu}e donositi zaklju~ke pa dr`im da su te knjige vrijedan izvor i doprinos pisanju na{e suvremene povijesti. U ove ~etiri knjige dvije objav-

ljene i dvije u pripremi na gotovo 1.800 stranica mo`emo pratiti doga|aje od 1989. do mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Opisani su i obja{njeni doga|aji koji su prethodili agresiji, kao i ono {to je hrvatski politi~ki i vojni vrh u~inio da agresiju odgodi, pa da u doga|aje umije{a me|unarodnu zajednicu te da izbjegne zamku totalnog rata i agresiju ograni~i na one dijelove gdje se nije mogla izbje}i. Uz to, vidi se da je do rujna 1991. Hrvatska bila pod svojevrsnom okupacijom tamo gdje su postojale vojarne jugovojske, a ~ije je zauzimanje ili predaja zna~io naoru`avanje branitelja, ali i slobodu za ta podru~ja.

Tre}a knjiga }e najvi{e govoriti o umije}u i rezultatima pregovaranja s me|unarodnom zajednicom, s jugovojskom, s pobunjenim Srbima iz Hrvatske, {to je rezultiralo me|unarodnim priznanjem, dolaskom me|unarodnih snaga, ali i spoznajom da se ne mo`e posti}i nikakav sporazum o cjelovitoj Hrvatskoj bez upotrebe vojnih sredstava i sile. ^etvrta knjiga }e se baviti svim aktivnostima Hrvatske vojske i Hrvatske policije koje su dovele do hrvatske teritorijalne cjelovitosti u me|unarodno priznatim granicama Republike Hrvatske.

Ove knjige iz poglavlja u poglavlje daju sustavne odgovore na pitanja koja si mo`e postaviti svatko od nas o Domovinskom ratu.

gu je nepostojanje sustava. Postoji, primjerice, golema dokumentacija koju je prikupljala Hrvatska policija, od onih koji su pre`ivjeli srpske logore i onih koji su protjerani. Svatko od njih je Hrvatskoj policiji dao izjavu, a, koliko znam, to nije kori{teno na Haa{kom sudu. No, Haa{ki sud je prihvatio »Veritas« Save [trpca kao vjerodostojan izvor informacija, {to je zapravo tragi~no i {to potvr|uje tezu da sud `eli izjedna~iti `rtvu i agresora.

Ako `elimo individualizirati uspjehe i zasluge, onda su tu junaci Domovinskoga rata? Jedini ste koji obra|uje tu temu sustavno. Godinama su se vodile rasprave o tome za{to nema heroja kao simbola Domovinskog rata?

Pitanje junaka Domovinskog rata je pri~a za sebe. Cilj mojih knjiga je dokazati da oni postoje i da i danas hodaju ponosni na ono {to su u~inili. Naravno da ima junaka u svim dijelovima domovine kao i u svim dijelovima na{ih obrambenih snaga, pa i u politici i svim sferama `ivota. Uzmimo za primjer one koji su u Vukovaru ili Dubrovniku, [ibeniku, Zadru, Vinkovcima radili u bolnicama ili odr`avali civilni `ivot, koliko je me|u njima onih ~ija su djela juna~ka?

Vi{e bi im zna~ilo odli~je junaka Domovinskog rata nego sve one nepotrebne koli~ine lako dodijeljenih ~inova i raznih drugih odli~ja. Uz to, apsurdno je da vi{e ~inova i odli~ja imaju sredine gdje rata gotovo nije ni bilo, od onih gdje se krvavo branila domovina. Mnogi s kojima sam razgovarao tvrde da je bilo va`no samo sti}i do Zagreba i ispri~ati svoju pri~u.

Snimili ste i obradili tisu}e razgovora sa svjedocima o njihovu ratnom i stradalni~kom iskustvu. Koliko je to emocionalno zahtjevan posao, mo`ete li se distancirati i hladno prosu|ivati doga|aje?

Ja svom poslu pristupam kao svetoj zada}i i profesionalno, ali, naravno, dijelim osje}aje s onima koji su imali te{ke i nezamislive sudbine. Uvjerio sam se bezbroj puta: nakon {to je pri~a zabilje`ena i objavljena pa kada nekoga spominje i u jednoj re~enici, to na njega djeluje poput terapije i on nalazi smisao svog anga`iranja u obrani domovine.

S obzirom na opseg gra|e i zahtjevnost tema, ~ini se da se jo{ dugo ne}ete vratiti slikarstvu?

Mo`da se u mojim tekstovima vidi `elja da {to slikovitije opi{em neku situaciju ili neki doga|aj; to je stoga {to razmi{ljam u slikama. U glavi imam na tisu}e slika za koje vjerujem da }u ih, ako to Bog dopusti, jednoga dana naslikati.

33

OSVRTI I ANALIZE

DA SE NE ZABORAVI

...Prof. dr. Ka~i} je s najve}om pa`njom stvorio znanstveno djelo koje je po sadr`anim va`nim dokumentima i vlastitim zapisima vrlo vrijedno. Ka~i}eva knjiga nije samo povijesni pregled jednog svjedoka, ve} je interesantni i uzbudljivi vremenski dokument koji sadr`i mno{tvo podataka za ~itatelja. (Dr. Alois Mock, u predgovoru knjizi) Pripremio Nenad Zakarija

O

bljetnica granatiranja Dubrovnika u studenom/prosincu 1991. godine pro{la je skoro nezabilje`eno u {iroj hrvatskoj javnosti, u sjeni vukovarske tragedije. Kao da se zaboravlja da su jedna i druga bile sastavni dio monstruoznoga plana da se najokrutnije uni{ti hrvatska dr`ava u za~etku. Vukovar genocidom, a Dubrovnik kulturocidom. No upravo tu se na Vukovaru i Dubrovniku prelomila ki~ma jugoarmade i velikosrpske osvaja~ke politike. Slike razaranja i zlo~ina dnevno su obilazile svijet i postupno ali sustavno mijenjale su kriti~nu masu pozitivnog mi{ljenja u prilog hrvatske borbe za dr`avu i slobodu.

Koliko je te{ko bilo probiti taj »zvu~ni zid« svjetskog nerazumijevanja, dapa~e protivljenja hrvatskim stavovima kod svjetskih mo}nika odli~no nam prikazuje knjiga dr. Hrvoja Ka~i}a U slu`bi domovine Croatia rediviva koja je do sada iza{la najprije na engleskom (dva izdanja), zatim na hrvatskom, a uskoro bi trebala iza}i na njema~kom, dok je u pripremi i {panjolski.

Dr. Hrvoje Ka~i}, ro|eni Dubrov~anin, stru~njak pomorskog prava s me|unarodnim ugledom, zastupnik u Hrvatskom saboru 1990., tada{nji predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku, a iznad svega domoljub, ovom je knjigom pobudio veliko zanimanje kako doma}e tako i me|unarodne javnosti. Me|u ostalima i takvih imena kao {to su Michael Foot, britanski laburisti~ki zastupnik i biv{i vo|a laburisti~ke stranke, dr. Alois Mock, svojevremeno austrijski ministar vanjskih poslova, podkancelar Republi34

ke Austrije i predsjednik Europske demokratske unije, te ugledna autorica i znanstvenica iz Oxforda profesorica Kathleen Wilkes.

Ona }e ostati zapam}ena po tome {to je na po~etku opsade Dubrovnika odbila napustiti grad gdje je vodila postdiplomski te~aj i cijelo je vrijeme neumorno slala istinu u svijet, kako tada tako i kasnije sve do svoje prerane smrti. Jedan je od osniva~a British-Croatian societyja i njegova prva predsjednica 1995.

Evo {to o njoj i autoru pi{e Michael Foot u svom eseju u knjizi dr. Ka~i}a: »Glas Kathy Wilkes ~uo sam prvi put telefonski u nezaboravnim okolnostima u mojoj sobi Parlamenta jednog ranog listopadskog jutra 1991. Nismo se nikad prije toga sreli, ali sam mjesto s kojeg se javljala dobro poznavao. Bio je to atelier du-

brova~kog slikara \ura Pulitike, mjesto na kojem smo i Jill (supruga M. Foota op. a.) i ja imali puno sretnih susreta, ali koje je od opsade Dubrovnika bio pretvoren u krizni ured za javnost. Naravno da Kathy nije govorila samo u svoje ime; uz nju su bili i du`nosnici Grada, odlu~ni u tome da nikada ne prihvate zahtjeve napada~a... Kathy Wilkes `eljela je dignuti svijet na noge, ali ~inilo se da je slu`beni London bio gluh na sve takve apele. Dubrovnik je mogao biti ostavljen da se«kuha u vlastitom sosu«-kao neka udaljena zemlja o kojoj prijeratna Engleska nije ni{ta znala...

Nova knjiga s tom tematikom u koju nas uvodi Kathy Wilkes ima svoju autenti~nost. Niti jedan pisac koji se do sada bavio tom problematikom nije imao toliko bogato iskustvo kao {to ga je imao Hrvoje Ka~i}. Njegovo je znanje o starom Dubrovniku i novoj Hrvatskoj, zemlji kojoj je, u skladu sa naslovom knjige (Serving my Country), odano slu`io, utemeljeno na vrlo dubokim korijenima, ali s prili~no modernim vizijama. Smatralo se da Hrvatska uop}e ne treba postojati jer je, prema bijednim srpskim podvalama, hrvatska dr`ava bila tek njema~kim izumom. Za{to onda u europskim vladinim ustanovama gdje je takva glupost bila prihva}ena, ne bi i stari Dubrovnik mogao biti izbrisan sa zemljopisne karte?

Sre}om, mu{karci, `ene i djeca Dubrovnika imali su druk~iju zamisao. Ka~i} je imao cjeloviti uvid u tu pri~u i posebnu obvezu da nam je ispri~a... Za Kathy Wilkes najve}a je nesre}a {to je zadesila Hrvatsku stra{na opsada Vukovara i njegov kona~ni pad. Ova nova knjiga to naziva raspe}em Vukovara...

Stanovni{tvo Dubrovnika osje}alo je udar na Vukovar na svojim vlastitim le|ima. Uostalom, njihovi napada~i s utvrda na obli`njim brdima prijetili su im istom sudbinom... Bila je to u`asna uvreda za Dubrovnik kada su napada~i tra`ili da se branitelji proglase fa{istima ili usta{ama, prijateljima fa{ista. Bilo je jo{ stra{nije kada su primjerom Vukovara htjeli zapla{iti branitelje Dubrovnika. A jo{ u`asnije je to, da su iste metode po~eli primjenjivati u selima oko Dubrovnika i kada su... okupirali susjedni grad Cavtat. Sve ove prijetnje i napadi mogli su rezultirati predajom koja se u Beogradu zasigurno i o~ekivala. Ali u starome Dubrovniku nije bilo oklijevanja, i s tim je Kathy Wilkes tako gorljivo `eljela upoznati svijet. Postojala je i izravna vojna obrana. Visoko na jednom brdu, a ispod onih {to ih je okupirala JNA, {a~ica branitelja osiguravala je, ukoliko pobjednici iz Vukovara po`ele ponoviti svoju finalnu taktiku i u Dubrovniku, da za to plate i visoku cijenu. Mjesecima su branitelji Dubrovnikamu{karci, `ene i djeca-kao {to nagla{ava Ka~i} branili svoje polo`aje.

Svi ovi dokazi bili su nam dostupni kada smo se Jill i ja vratili u Dubrovnik, upravo u vrijeme Bo`i}a da bismo napravili film o opsadi grada. Hrvatska je u to vrijeme bila uvu~ena i u rat svojih susjeda, do kojeg je do{lo kada su vojne vlasti u Beogradu odlu~ile da i Bosni treba uskratiti pravo na neovisnost... Kako se uop}e mogao dopustiti nastavak takvih monstruoznih zahtjeva i progona u na{oj civiliziranoj Europi bez ikakvog stvarnog protesta? Zar su se uop}e mogli oglu{iti na apele Kathy Wilkes i Vesne Gamulin iz Dubrovnika? Njihov glas bio je istinski glas civilizirane Europe...

Kathy Wilkes nagla{ava da je Ka~i} dodao optu`bi i ~itav niz individualnih diplomatskih inicijativa {to ih je poduzimao u ime novonastale hrvatske dr`ave kao i maglovite odgovore raznih autoriteta koji su trebali bolje poznavati stvari, napose lord Carrington, koji je u tom razdoblju bio generalni tajnik NATO saveza. U to vrijeme, a to sa `aljenjem spominjem, on je govorio i u ime britanske vlade. Da su kojim slu~ajem njihove politike prevladale, branitelji Dubrovnika bili bi popustili, a monstruozni beogradski re`im bi trijumfirao...

A dr. Alois Mock u predgovoru njema~kom izdanju knjige ka`e: »...S velikim zanimanjem i najboljim `eljama stalno sam pratio razvoj Hrvatske kao va`ne europske zemlje i raduje me pozitivan put prema pluralisti~koj, europski orijentiranoj, temeljima demokracije i po{tovanju ljudskih prava obvezatnoj dr`avi koji je Hrvatska pre{la od progla{enja nezavisnosti.

Kao ministar vanjskih poslova i podkancelar Republike Austrije, ali i tako|er kao predsjednik Europske demokratske Unije, uvijek sam se osje}ao obveznim ideji slobodne Europe, koja se samostalno i partnerski treba razviti u jednu de facto supranacionalnu uniju. Iz ovog razloga sam tako energi~no istupao za pravo na samoodre|enje naroda raspadaju}e, biv{e Jugoslavije. Potpora `elje za slo-

Dubrovnik je u studenome 1991. snimio Milo Kova~

bodom hrvatskog naroda, obnova povijesnih veza Hrvatske i Austrije, kao i pomo} Hrvatskoj pri njenoj europskoj integraciji, meni su uvijek bili prirasli srcu.

Sadr`aj u knjizi Prof. Ka~i}a probudio je u meni mnogobrojna sje}anja na vrijeme raspada Jugoslavije i borbu republika za osamostaljenje. Europa se tada prepustila zavaravaju}oj nadi da je na na{em kontinentu zauvijek pro{lo vrijeme nasilnih sukoba nakon {to je pao Berlinski zid i ~eli~na zavjesa, te se Sovjetski savez raspao bez prolivene krvi.

19. svibnja 1991. godine u Hrvatskoj je proveden referendum o neovisnosti, na kojem je pri odzivu bira~a od 85% vi{e od 93% bira~a glasovalo za samo35

HRVATI U SVIJETU ARGENTINA: POSJET HRVATSKE VELEPOSLANICE

V

stalnu Hrvatsku. 25. lipnja uslijedilo je progla{enje neovisnosti u Hrvatskom saboru. Austrija koja se u drugoj republici jo{ dublje pozicionirala u me|unarodnim lobbyima, od po~etka je zahtijevala primjenu me|unarodnih pravnih normi, kao npr. prava na samoodre|enje i pravo na individualnu i kolektivnu samoobranu.

Austriju s Hrvatskom povezuju vrlo uske povijesne, kulturne i gospodarstvene veze koje se`u ~ak do 1526. godine...

Austrijskom zauzimanju za samostalnu Hrvatsku od strane slabo informiranih stalno se prebacivala jednostranost i »Habsbur{ka nostalgija«. Neki zapadnoeuropski i ameri~ki glasovi smatrali su da je njema~ko i austrijsko zauzimanje za samostalnost biv{ih jugoslavenskih republika zapalilo rat na Balkanu. ^ak sam i ja ozna~avan kao podstreka~ rata.

Me|utim, pogled na kronologiju doga|aja brzo pokazuje neutemeljenost takvih predbacivanja (insinuacija): 1.) Austrija je odnose s biv{im republikama Jugoslavije koje nisu nastale voljom naroda putem op}ih izbora ili referenduma uvijek cijenila prema normama me|unarodnog prava i u okviru mogu}eg tako|er odr`avala...

2.) Austrija se u nastavku procesa pravnog osna`enja ve} ranije zauzimala za pravo samoopredjeljenja naroda, 3.) Austrija je kao susjedna dr`ava Hrvatskoj, bila zainteresirana da ova zemlja ponovno postane u politi~kom, ekonomskom i dru{tveno-politi~kom smislu samostalna i neovisna. Austrija je u razli~itim politi~kim izjavama bilo u parlamentu ili zemljanim vije}ima (Karnten npr. jednoglasno) izrazila `elju, da 36

Dubrovnik, [iroka ulica, 6. prosinca 1991., snimio Milo Kova~

me|unarodno priznanje samostalnosti Hrvatske, za koju se narod jasno izjasnio 19. svibnja i 25. lipnja 1991. godine, treba uslijediti {to je mogu}e prije.

4.) Postoji me|unarodna obveza solidarizacije s onim zemljama koje dijele iste temeljne politi~ke vrijednosti (demokraciju, za{tita ljudskih prava, {to je mogu}e vi{e sloboda u gospodarstvenim i ostalim stvarima)...

Raduje me, {to se Prof. Ka~i} predano anga`irao na pisanje ove knjige, ~ime je stvorio jedno djelo, koje ~itatelju pribli`ava doga|aje u godinama 1991. i 1992...

U svojoj funkciji predsjednika odbora za vanjsku politiku hrvatskog sabora i predstavnik Hrvatske na konferenciji u Haagu o biv{oj Jugoslaviji, Ka~i} je imao uvida u interne procese dono{enja odluka koji su bili nedostupni javnosti... Unato~ svemu pravnik Ka~i} je s najve}om pa`njom stvorio znanstveno djelo koje je po sadr`anim va`nim dokumentima i vlastitim zapisima vrlo vrijedno... Prof. Ka~i} nikada nije bio ~lanom neke politi~ke stranke, ni u Jugoslaviji ni u Hrvatskoj. Ta ~injenica ~ini njegove navode jo{ vrjednijim, jer je mogao pristupiti s najve}om objektivno{}u.« Uzmemo li u obzir dana{nju me|unarodnu politiku prema Hrvatskoj, vidimo koliko su knjiga dr. Ka~i}a, te mi{ljenja M. Foota i dr. Mocka i dalje aktualni i relevantni podsjetnik i pou~nik. Pogotovo uo~i su|enja hrvatskim generalima u Den Haagu, koje }e po svemu sude}i biti i su|enje Domovinskome ratu pa i nastanku hrvatske dr`ave.

eleposlanica Mira Martinec na poziv hrvatske zajednice iz grada Rosarija, pokrajina Santa Fe, posjetila je 9. prosinca Konzulat Republike Hrvatske i Hrvatski kulturni centar u ovom gradu. Dr. Lucia Zizich, po~asna konzulica RH i predsjednica Hrvatskog kulturnog centra u Rosariju, veleposlanicu je informirala o radu hrvatskog konzulata kao i djelatnostima te planovima hrvatskog kluba. Veleposlanica se tako|er sastala s predstavnicima Hrvatsko-argentinske udruge profesionalaca i poduzetnika (APECA) i to g. Dra`enom Juragom, predsjednikom, g. Javierom Santichem, g. Javierom Battistoniem Luetichem i g. PedromTvrdeom. Tom prigodom veleposlanica Martinec je dala intervju za radio emisiju Hrvatski bar koja se emitira svakog ~etvrtka na radio postaji ovoga grada. Nakon posjeta Hrvatskom konzulatu veleposlanica je nazo~ila tradicionalnoj sve~anosti hrvatske zajednice povodom bo`i}nih i novogodi{njih blagdana, koja je i ove godine odr`ana u Domu hrvatskog kulturnog centra u Rosariju. U pozdravnom govoru nazo~nim hrvatskim iseljenicima, veleposlanica Martinec je istakla va`nost koju RH pridaje hrvatskom iseljeni{tvu i njegovom povezivanju s domovinom. Nakon prigodnog glazbenog programa uru~ena su priznanja zaslu`nim ~lanovima ovoga hrvatskoga dru{tva. Sve~anost je nastavljena ugodnim dru`enjem tijekom kojeg su Rosa Bondulich, predsjednica Hrvatskog centra iz grada Santa Fe i g. Marcos Zeljko, ~lan uprave Hrvatskoga kluba iz grada Villa Mugueta, izvijestili veleposlanicu o radu ovih hrvatskih klubova, koji se tako|er nalaze u pokrajini Santa Fe. Tako|er je dogovorena daljnja suradnja s hrvatski veleposlanstvom. Na poziv hrvatskih iseljenika iz grada Resistencije (glavni grad pokrajine Chaco u kojoj `ivi desetak tisu}a osoba hrvatskog podrijetla) veleposlanica Martinec je 10. prosinca nazo~ila predavanju o hrvatskoj povijesti koje je na Universidad Popular de Resistencia odr`ao g. Jose Maria Vrlji~ak urednik ~asopisa Studia Croatica. Veleposlanica je po zavr{etku predavanja, kojem je nazo~io velik broj hrvatskih iseljenika, sudjelovala na sve~anosti otvaranja Trga Republike Hrvatske u Resistenciji. Uz g|u. Aidu Ayala, gradona~elnicu ovog grada i g. Carlosa Urlicha, predsjednika parlamenta pokrajine Chaco (on je sin hrvatskog iseljenika i aktivni ~lan hrvatske zajednice) veleposlanica je sudjelovala u simboli~nom sa|enju masline. Tako|er su otkrivene plo~e na kojima su reljef, grb te stihovi hrvatske himne (na hrvatskom jeziku i s prijevodom na {panjolski jezik). Sve~anosti su nazo~ili po~asni konzul Brazila u Resistenciji, predstavnici klubova gr~kih, ukrajinskih i baskijskih iseljenika, Hrvati koje `ive u ovom gradu, izaslanstvo Hrvatskog kulturnog kluba iz grada Presidencia Roque Saenz Pena na ~elu s predsjednikom Marijanom Curinom.

HMI POSJETILA KOREOGRAFKINJA MAGDI VLAHO, HRVATICA IZ ARGENTINE

»OBITELJI ]U OTVORITI VRATA ZA POVRATAK«

»Ja sam dobar radnik i vjerujem da }u na}i posao u Hrvatskoj koju obo`avam kao i moja obitelj.

Baka nam je uvijek govorila da se moramo vratiti u domovinu. Kada bih ovdje na{la posao, mislim da bih obitelji otvorila vrata za povratak«, isti~e Magdi Napisala @eljka Le{i} Snimio @or`i Paro

K

oliko su ~vrste veze s domovinom Hrvatskom zorno pokazuje dolazak mlade Magdi Vlaho, koja je iz rodnog Buenos Airesa pristigla u Zagreb. Ambiciozna 33-godi{nja Magdi peto je po redu, od sedmoro, dijete na{ih iseljenika Tvrtka i Pauline Vlaho koji su rodnu grudu napustili jo{ prije Dugog svjetskog rata, emigrirav{i u Argentinu. Budu}i su svoju djecu odgajali u hrvatskom duhu, usadiv{i« im golemu ljubav prema voljenoj Hrvatskoj, ne iznena|uje Magdin hrabri iskorak u `ivotu, dolazak u domovinu. @elja mi je `ivjeti u Hrvatskoj i ovdje prona}i posao. Bila bih zadovoljna zaradom potrebnom da mogu pre`ivjeti. Htjela bih ovdje probati `ivjeti, iako mi je bilo te{ko sve napustiti i krenuti u novi `ivot. Hrvatska je tako lijepa zemlja dobrih ljudi o kojoj sam odmalena slu{ala samo najljep{e pri~e roditelja i bake. Oni su mi bili velika potpora u odluci, kao i bra}a, te na{i franjevci iz provincije Sv. Jeronima iz Zadra...

Majka me je hrabrila u odluci i govorila: »Kad }e{ poku{ati, ako ne sada«. Tako ohrabrena i puna ljubavi do{la sam u Hrvatsku s velikom `eljom da ovdje i ostanem veli simpati~na Magdi prisje}aju}i se kako je 102-godi{nja baka Milka obitelji stalno govorila da se moraju vratiti u Hrvatsku. Napominje kako je baka stogodi{njakinja, nakon njene izjave da je kupila kartu u jednom smjeru, ipak bila tu`na. Je li to tuga za voljenom unukom koju mo`da vi{e ne}e vidjeti, ili spoznaja kako vi{e ne}e vidjeti ni domovinu, zagonetka je, koju je starica zadr`ala u svome srcu u kome je, na skrovitom mjestu, i ljubljena Hrvatska. »Iako }e baka uskoro napuniti 103 godine, svakodnevno ~ita vijesti iz Hrvatske koje joj isprintamo s Interneta. Upoznata je sa situacijom u Hrvatskoj i o tome zna raspravljati i s na{im franjevcima kada do|u u na{ dom u Buenos Airesu«, u {ali }e Magdi na koju je u odgoju ova vreme{na starica uistinu ostavila golemi trag. U razgovo-

Magdi `eli ostati u Hrvatskoj

ru napominje kako je od roditelja ~ula da je bakino zdravlje naru{eno otkako je prije nekoliko mjeseci napustila roditeljski dom i da su emocije zasigurno sna`no djelovale na baku.

Velika joj je `elja `ivjeti u domovini: U potrazi za poslom u domovini, Magdi ponajprije volonterski, tri mjeseca, radi u Puli u Hotelu »Brioni« kao kuharica, ne bi li si priskrbila novac za `ivot u Hrvatskoj dok ne prona|e stalni radni odnos. »Dobro mi je do{la moja druga diploma, diploma kuhara, koju sam stekla zahvaljuju}i mom hobiju-kuhanju. Tako mi je »diploma iz hobija« dobro do{la za po~etak novog `ivota u Hrvatskoj«, obja{njava na{a sugovornica napomenuv{i pritom kako je bila velika promjena iz Buenos Airesa do}i u Pulu. Bilo je, veli, tu`nih trenutaka, nostalgije, no kako je velika vjernica, napominje kako se prepu{ta Bogu da je vodi. »Kad si sam osjeti{ u tim trenucima da te netko vodi i osje}a{ se bolje.« Odlazila sam u franjeva~ki samostan i tamo su mi pomagali u tim te{kim trenucima. Neizmjerno sam zahvalna tamo{njim franjevcima i ~asnim sestrama, ali i obitelji Stani} koja me udo-

mila, te prijateljici Slavici Gavran koja mi je pomogla za boravka u Puli.

Zanimljivo je napomenuti kako je Magdi u Puli ostavila traga i u svom umjetni~kom radu. Ova diplomirana scenografkinja koja je diplomirala scenografiju na Universidad del Salvador-Facultad Artes del teatro u Buenos Airesu, restaurirala je kip Gospe Lurdske smje{ten ispred samostana Sv. Ante. »Taj svoj rad smatram velikim blagoslovom. Budu}i sam dobar radnik vjerujem kako }u na}i posao u struci. Jako vjerujem u Boga, uvijek mi je pomagao, pa vjerujem kako }e i sada pomo}i, te }u na}i posao u Hrvatskoj« optimisti~no }e Magdi.

Nakon Pule na{a argentinska Hrvatica dolazi u Zagreb teti Vi{nji gdje je prona{la svoj novi dom. Za posjeta Hrvatskoj matici iseljenika, gdje ju je primio ravnatelj Nikola Jelin~i}., razgovarali smo za na{ mjese~nik Maticu. Kako se Magdi upravo vratila sa Zimske {kole folklora u Crikvenici, razgovarali smo o njezinim impresijama s ovog uspje{nog projekta na{e ku}e.« Na [koli mi je bilo jako lijepo i zahvalna sam Matici {to mi je dala {ansu za sudjelovanjem na seminaru i usavr{avanju ste~enog znanja. Svoje sam znanje obogatila 100%.

Kako u Argentini nema puno materijala, skupljala sam svaki papir, knjigu, CD, kako bih mogla poslati u Buenos Aires tamo{njem folklornom dru{tvu »Veselo dru{tvo«, ~ija sam voditeljica, kao i tambura{kom orkestru »Bosna«, gdje sam svirala bra~«, veli Magdi koja ima samo rije~i pohvale za voditelje [kole i voditeljicu projekta Srebrenku [eravi}, koja se, kako veli, uvijek na{la pri ruci.

Budu}i je u Zagrebu kratko vrijeme, Magdi jo{ nije prona{la dru{tvo, no nije zanemarila ni svoju vezu s franjevcima, te ide na vjeronauk i mise u `upu Sv. Franje. »Kako je moja obitelj neraskidivo vezana uz franjevce i ja se okupljam oko njihove `upe, jer oni su bili baza za upoznavanje Hrvatske. Hrvatska je prelijepa, toliko bogatstvo i raznolikost krajolika, folklora, no{nji, ne postoji nigdje. Obo`avam Hrvatsku i daj Bo`e da na|em ovdje posao. Mislim da bih tada otvorila vrata za povratak i mojoj obitelji«, isti~e Magdi.

37

ZNANSTVENI KOLOKVIJ »DOMOVINSKI RAT 1991.-1995.«

SVOJU POVIJEST TREBAJU PISATI NOVI NARA[TAJI

»Povjesni~ari Domovinskog rata moraju na objektivan i profesionalno odgovoran na~in dati odgovore na nedavne doga|aje.«, rekao je dr. sc. Milan Kruhek, ravnatelj Hrvatskoga instituta za povijest Napisao [imun Penava

D

eset godina nakon po~etka rata u Hrvatskoj Vlada Republike Hrvatske donosi 9. o`ujka 2001. odluku o pokretanju znanstvenih istra`ivanja Domovinskog rata. Za nositelja projekta Vlada odre|uje Hrvatski institut za povijest koji osniva posebni odjel i prijavljuje istra`iva~ki projekt »Stvaranje Republike Hrvatske i Domovinski rat 1991.-1995.-1998.« Na projektu od 2002. do 2005. radi pet znanstvenih novaka, asistenata, vi{ih asistenata i dva znanstvena suradnika, a projekt vodi dr. sc. Zdenko Radeli}.

Objavljeno je vi{e knjiga i brojni znanstveni radovi, a jedan broj ^asopisa za suvremenu povijest ima temu »Haa{ki sud za biv{u Jugoslaviju i povjesni~ari«. Na temama Domovinskog rata vi{e je povjesni~ara magistriralo i doktoriralo.

Da bi i javnost znala {to se sve istra`ilo o Domovinskom ratu i kakao dalje, Hrvatski institut za povijest organizirao je 12. prosinca 2005. znanstveni kolokvij »Domovinski rat 1991.-1995. problemi i rezultati istra`ivanja«. Na kolokviju su bili i znanstvenici iz drugih institucija koji se bave problematikom Domovinskog rata: Hrvatski dr`avni arhiv, Memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Institut »Ivo Pilar«.

U uvodnom i pozdravnom govoru dr. sc. Milan Kruhek, ravnatelj Instituta predstavio je projekt »Stvaranje Republike Hrvatske i Domovinski rat«. Naglasio je kako se povjesni~ar danas nalazi u te{koj situaciji jer istodobno je te{ko biti jasan analiti~ar dnevnih zbivanja i promatra~ stalnih procesa u kojima je te{ko razlikovati istinu od fikcija. »Ljudi su danas izbezumljeni i bezgrani~nim cinizmom suvremene pravde koja nikad nije bila dalje od jednake jednakosti za sve ljude svijeta.« Povjesni~ari Domovinskog rata moraju na objektivan i profesionalno odgovoran na~in dati odgovore na nedavne doga|aje.

Dr. sc. Zdenko Radeli} govorio je na temu Hrvatske u Jugoslaviji 1945.-1991. i istaknuo kako se malo povjesni~ara bavilo ovom te38

mom, a me|u radovima objavljenim 80-ih i 90-ih godina malo je onih koji se mogu nazvati historiografskim. O nastanku i raspadu Jugoslavije iznosi samo nekoliko teza.

Jako malo gra|e o Domovinskom ratu ima Hrvatski dr`avni arhiv, istaknuo je Milan Poji}, prof. i zatra`io da se dokumentacija {to prije prikupi i otkupi iz privatnih zbirki.

O radu Centra za dokumentaciju o Domovinskom ratu i suradnji s istra`iteljima Haa{kog suda govorio je [imun Penava, prof. stru~ni istra`iva~ iz podru`nice Hrvatskoga instituta za povijest u Slavonskom Brodu.

Centar je radio unutar Hrvatskog informativnog centra i prikupljao dokumentaciju o ratnim zlo~inima. Prikupljala su se svjedo~enja, obra|ivala i izdavala u tjednim izvje{}ima, prevodila i slala na vi{e relevantnih adresa u svijetu. Od 1994. do 1998. Centar je sura|ivao i bio na usluzi istra`iteljima Haa{kog suda, na njihovo tra`enje. Opskrbljivalo ih se pisanim i videomaterijalima.

Vlada je pro{le godine osnovala Memorijalni centar Domovinskog rata koji bi trebao prikupljati i obra|ivati svu dokumentaciju vezanu za Domovinski rat, a o tomu kako }e raditi govorio je voditelj Memorijalnog centra mr. sc. Ante Nazor.

Zoran Kantoli}, prof. govorio je, o literaturi i izvorima, i o Slomu jugoslavenskog komunisti~kog monopola, uvo|enju vi{estrana~kog sustava i utemeljenju RH. O hrvatskom rati{tu 1990.-1995. govorio je mr. sc. Davor Marijan, stru~njak za ratovodstvo i ratne postrojbe i autor najozbiljnije znanstvene analize Bitke za Vukovar. Naglasio je nerazdjeljivost hrvatskog i bosanskohercegova~kog rati{ta, problemima s nedostatkom dokumentacije pa }e istra`ivanje rati{ta i bitaka biti neiscrpna tema idu}ih desetlje}a.

Najmla|i hrvatski doktor povijesnih znanosti dr. sc. Nikica Bari} govorio je o svojoj doktorskoj disertaciji koja je kao knjiga iza{la nedavno pod nazivom »Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990-1995.«. Iscrpno je obradio politi~ki i dru{tveni `ivot u okupiranim dijelovima

Hrvatske koriste}i se dokumentacijom koja je izlazila na tom podru~ju.

O vanjskoj politici Republike Hrvatske 1991.1998. govorio je dr. sc. Albert Bing.

Marljivi mladi povjesni~ar mr. sc. Jak{a Ragu`, autor iscrpne dokumentarne knjige »Hrvatsko podneretvlje u Domovinskom ratu«, magistrirao je na temi »Poku{aj utemeljenja Republike Dubrovnik 1991.-1992.« JNA i velikosrpska pomama za komadanjem Hrvatske sustavno je jo{ od osamdesetih godina poku{avala izdvojiti Dubrovnik i okolicu iz Hrvatske, jer kad nema Srba u Dubrovniku da bi tra`ili autonomiju izmi{lja se posebna republika.

O problemima istra`ivanja ljudskih gubitaka u Domovinskom ratu govorio je dr. sc. Igor Graovac.

Mario Kevo, prof. mla|i znanstvenik iz brodske podru`nice HIP-a, pokazao je na primjeru Brodsko-posavske `upanije kako se mogu dobro istra`iti ljudska stradanja samo treba istra`ivati dokumente i baze podataka koje imaju odre|ene institucije.

O demografskim gubicima i posljedicama Domovinskog rata govorio je dr. sc. Dra`en @ivi}, demograf iz Instituta »Ivo Pilar«. Poslije svakog rata smanji se broj stanovnika jer najvi{e strada mladih ljudi koji su u najboljim godinama da stvaraju nove `ivote.

Znanstveni kolokvij »Domovinski rat 1991.1995.« iznio je rezultate i probleme dosada{njih istra`ivanja, upozorio na hitno prikupljanje arhivske gra|e na jedno mjesto, spa{avanje video i sli~nih zapisa i presnimavanje na nove tehnologije. Povjesni~ari trebaju objektivno istra`ivati, neoptere}eni dnevnom politikom i malim vremenskim odmakom, kako su ve} po~eli mladi povjesni~ari, koji su magistrirali i doktorirali na ovim temama. Njihovi rezultati neka budu putokaz novim nara{tajima koji kona~no trebaju pisati svoju povijest.

Nadamo se da }e sve re~eno na kolokviju biti objavljeno u zborniku.

KNJIGA MIROSLAVA TU\MANA »ISTINA O BOSNI I HERCEGOVINI« DOKUMENTI 1991.-1995.

IMPRESIVNA ZBIRKA DOKUMENATA

»Vjerujem da su knjigom obuhva}eni svi dokumenti vezani uz tu problematiku osim, mo`da, tajnih sporazuma za koje se ne zna, pa bez njih nije mogu}e pravilno interpretirati politi~ke i vojne akcije i rje{enja u BiH od 91. do 95. Knjiga je neophodan priru~nik za sve koji se `ele baviti tom tematikom«, naglasio je Tu|man Napisala i snimila Ivana Rora

K

njiga Miroslava Tu|mana »Istina o Bosni i Hercegovini« dokumenti 1991. do 1995. koja donosi, uz opse`niji autorov uvod i planove, sporazume i izjave o ustavnom ustrojstvu BiH te zemljovide, predstavljena je 21. prosinca u velikoj dvorani Novinarskog doma u Zagrebu. O knjizi su govorili Davor Domazet Lo{o, dr. Josip Jur~evi}, Maja Freundlich i sam autor, dr. Miroslav Tu|man.

Vjerujem da su knjigom obuhva}eni svi dokumenti vezani uz tu problematiku osim, mo`da, tajnih sporazuma za koje se ne zna, pa bez njih nije mogu}e pravilno S promocije u Novinarskom domu: Maja Freundlich, Davor Domazet Lo{o, autor prof. dr. Miroslav Tu|man i dr. Josip Jur~evi}

Predstavljanje knjige prof. dr. Miroslava Tu|mana izazvalo je veliki interes javnosti

interpretirati politi~ke i vojne akcije i rje{enja u BiH od 91. do 95. Knjiga je neophodan priru~nik za sve koji se `ele baviti tom tematikom, naglasio je Tu|man.

Dokumenti su objavljeni u izvornom obliku, a neki u skra}enom zbog svoje opse`nosti, primjerice Daytonski i Washingtonski sporazum, a rezolucije Vije}a sigurnosti UN-a nisu obuhva}ene, jer su ve} objavljene u drugim publikacijama rekao je Tu|man. Dodao je da je u predgovoru nastojao interpretirati ~injenicu da dokumenti pokazuju jedno stanje stvari dok je medijski prikaz druga~iji. Me|unarodna zajednica amnestira se od posljedica ne-

gativnih poteza, a pozitivnih nema, {to se pre{u}uje kazao je Tu|man napominju}i kako je stoga smatrao potrebnim progovoriti o njezinoj ulozi.

Na pitanje novinara kako ocjenjuje hrvatsku politiku prema BiH Tu|man je rekao kako dvostruke politike nije bilo, no da je svaki prijedlog za federalizacijom ili konfederalizacijom BiH smatran poku{ajem njezine podjele. Postojao je koncept da vi{enacionalna BiH ne mo`e funkcionirati kao unitarna dr`ava, nego federacija triju entiteta. U tom kontekstu Tu|man je tako|er rekao kako podaci o prisutnosti Hrvatske vojske pokazuju da nije imala vojnog zapovjedni{tva u BiH i da su njezine snage brojale izme|u 500 i 1800 vojnika, a s ta-

kvim se snagama ne ide u agresiju, ve} su one imale vi{e psiholo{ki karakter.

Urednica knjige Maja Freundlich rekla je da se radi o opse`nom materijalu na 760 stranica u izdanju nakladnika »Slovo M« koji donosi ~etverogodi{nji tijek me|unarodnih politi~kih pregovora, sporazum i zaklju~aka o BiH u kontekstu njezina ustavnog ustrojstva. Oni, rekla je Freundlich pred prepunom dvoranom Novinarskog doma, imaju i danas goleme reperkusije u raspravama o BiH koja }e vjerojatno jo{ dugo biti veliko politi~ko pitanje. Knjiga Miroslava Tu|mana mo`e se podijeliti na tri jezgrovite cjeline. Prvi dio knjige ~ine uvod autora pod naslovom » Proizvodnja pam}enja: izme|u povijesnog zaborava i pristanka na politi~ku manipulaciju. Drugi dio donosi impresivnu zbirku dokumenta, koji se po prvi put objavljuju na istom mjestu a slo`eni su kronolo{kim redom, dok je tre}i dio obilje`en zemljovidima ustavnog ure|enja Bosne i Hercegovine.

Tih impresivnih trideset i ne{to zemljovida u boji nema potrebu komentirati. Oni vjerodostojno govore sami za sebe, zaklju~io je Josip Jur~evi}.

39

DOPRINOS UPOZNAVANJU FRANCUSKE POLITIKE PREMA HRVATSKOJ

POPUNJENA VA@NA HISTORIOGRAFSKA PRAZNINA

Ova studija podsje}a nas kako je Francuska kroz nao~ale slu`bene politike nekada gledala na hrvatski polo`aj, simpatiziraju}i ona rje{enja (prosrpska ili protalijanska) koja nisu realno bila povoljna za Hrvate, ali nam isto tako skre}e pozornost na ~injenicu da se nacionalni interesi velikih dr`ava mijenjaju i prilago|avaju novim okolnostima, odnosno da povijesni procesi poznaju razli~ite percepcije jednoga problema Miro Kova~, Francuska i hrvatsko pitanje 1914.-1929., Dom i svijet, Zagreb 2005.

Napisao Stjepan Matkovi}

O

dnos pojedinih velesila prema Hrvatima tijekom prve polovice pro{loga stolje}a nedovoljno je obra|en u historiografiji. Tek na rubnim mjestima mogle su se prona}i obavijesti o tome kako su sredi{ta velesila stvarala i primjenjivala svoju vanjsku politiku prema jednome malom narodu. Izvori na{ih spoznaja redovito su bili probrani dokumenti stranih ministarstava vanjskih poslova ili interpretacije inozemnih povjesni~ara u kojima ~esto puta Hrvatska objektivno nije bila u prvome planu istra`ivanja. Istaknimo jo{ jednu ~injenicu. Do 1990-ih hrvatski povjesni~ari nisu razvili disciplinu sustavnog prou~avanja suvremene diplomatske povijesti.

Tek od tada osjetili su se novi vjetrovi i kod nas. Skupini povjesnika koji su se usmjerili prema ispunjenju jedne historiografske praznine pripada mladi povjesni~ar Miro Kova~, koji je sredinom 1999. obranio doktorski rad pod naslovom La France, la création du royaume »yougoslave« et la question croate na Sveu~ili{tu Sorbonne Nouvelle (Paris III). Nakon dvije godine taj je doktorat objavljen na francuskom jeziku u [vicarskoj, a sada je kona~no preveden i objavljen na hrvatskom jeziku.

U pomno razra|enoj studiji dr. Kova~a vrlo je vje{to analiziran odnos Francuske prema Hrvatima ~ime je uklonjen navedeni 40

nedostatak u poznavanju jednog dijela me|unarodnih odnosa. Kova~eva monografija utemeljena je na odli~nom poznavanju dokumenata iz francuskih arhiva (posebice Diplomatskog arhiva francuskog ministarstva vanjskih poslova te vojnog arhiva), diplomatske korespondencije i relevantne literature, uglavnom napisane na francuskom jeziku, ali isto tako i na drugim jezicima (engleski, talijanski, njema~ki), koji su autoru poslu`ili da jo{ potpunije obrazlo`i razli~ite oblike me|unarodne politike, osobito s aspekta Prvoga svjetskog rata i pora}a. Ve}ina objavljenih podataka posve su nepoznati hrvatskim povjesni~arima i svima koje zanima predmet

autorova istra`ivanja. Time se omogu}uje jo{ potpunije sagledavanje nekih povijesnih problema o kojima se ve} pisalo u hrvatskoj historiografiji, primjerice, pitanju za{to zapadne sile nisu htjele krajem 1918. priznati Narodno vije}e SHS ili za{to su bile ravnodu{ne prema represivnoj strani vladaju}eg re`ima u Kraljevini SHS koja je od po~etka nagovje{tavala slabosti, turobnu neizvjesnost i agoniju te novotvorevine na europskoj karti.

Knjiga je podijeljena u tri dijela, a svaki je sastavljen od nekoliko zaokru`enih poglavlja. U prvome dijelu ove monografije, pod naslovom »Polo`aj Hrvatske prije Prvog svjetskog rata« (str. 11-53), donosi se pregled hrvatske politi~ke povijesti u sklopu Austro-Ugarske, koji uvodi ~itatelja u osnovne probleme nacionalnog i dr`avnopravnog polo`aja Hrvatske unutar dualisti~ki ure|ene Habsbur{ke Monarhije te ga time upu}uje u sr` problema »hrvatskog pitanja«. S obzirom da je taj polo`aj bio u odre|enoj mjeri nepovoljan zbog ograni~ene dr`avne autonomije i upravne nepovezanosti hrvatskih zemalja, Kova~ je istaknuo primjere upoznavanja pojedinih hrvatskih s francuskim politi~arima i publicistima radi poku{aja obostranog djelovanja na promjene odnosa. U skladu s tim pojavama Kova~ obja{njava odnos Pariza prema Austro-Ugarskoj, koji je obilje`en mijenama, ali se ipak mo`e pouzdano svesti na ideju poticanja protugermanskog bloka u srednjoj i jugoisto~noj Europi, premda ne i s otvorenom koncepcijom zagovaranja raspada dvojne monarhije koja se pojavljuje nakon aneksije Bosne i Her-

cegovine. Do aneksije prevladalo je mi{ljenje o te{koj provedivosti spajanja dvaju kulturolo{kih krugova, Istoka i Zapada, tako da je oblik Habsbur{ke Monarhije kao imperije koja je zadu`ena za odr`avanje reda u`ivao simpatije i me|u njezinim budu}im ru{iteljima poput Georgesa Clemanceua. Podsjetimo da su jo{ prije uvo|enja na~ela francuskog uzvrata njema~koj strani, pojedini hrvatski politi~ari, me|u kojima je svakako najpoznatiji primjer Eugena Kvaternika, poku{avali francuskim vladarima razlo`iti »hrvatsko pitanje« jer su vjerovali da je upravo s te strane mogu}e dobiti neizbje`nog patrona spremnog na podr`avanje nacionalnog na~ela u korist naroda koji nisu imali svoju nezavisnost. I s francuske strane bilo je zanimanja za ovim prostorima. Prije izbijanja Prvoga svjetskog rata ovdje dolaze pojedinci, kao {to su grof Begouen i Charles Loiseau, koji su htjeli na licu mjesta upoznati situaciju i promovirati uzajamne gospodarsko-kulturne projekte, uzimaju}i u obzir i francuske politi~ke interese. Kona~no, autor je posebnu pozornost posvetio uvijek intrigantnim utjecajima masona, zaklju~uju}i da su slobodni zidari iz Grande Loge de France bili skloni »jugoslavenskoj« ideji i da su aktivno utjecali na politi~ka kretanja, a neki od njih poput ministra vanjskih poslova Stephana Pichona bili su nakon osnivanja Kraljevine SHS izrazito blagonakloni prema srbijanskim politi~arima, vidjev{i u njima motor francusko-jugoslavenske suradnje i pomaga~a u zadobivanju utjecaja na Jadranskom moru i Balkanu.

Drugi dio knjige »Prvi svjetski rat i ra|anje Kraljevine SHS (1914.-1918.)« (str. 53162) sustavno tuma~i kako se odvijala francuska vanjska politika za vrijeme Velikog rata, tijekom kojega je Francuska izgubila vi{e od milijun `ivota, i kako je slu`bena francuska politika sazrijevala u odluci da podr`i raspad Austro-Ugarske, odnosno stvaranje novih dr`ava na njezinim razvalinama, ~ime je otvoren novi spor, koji mo`emo kolokvijalno nazvati okr{ajima za nove granice. U ovome je dijelu autor dodatno ra{~lanio osjetljiv odnos izme|u Italije i Francuske, koji je imao utjecaje i na hrvatski polo`aj zbog francuske potrebe za pridobivanjem Talijana na svoju stranu u ratu, ali i zbog talijanskih aspiracija na isto~nojadransku obalu.

Glavna je teza autora da se Francuska postupno prometnula u zagovaratelja stvaranja jugoslavenske dr`ave pod vodstvom Srbije. Kova~ je istaknuo da je Quai d Or-

say od prosinca 1917. aktivnije poradio na podupiranju protivnika Austro-Ugarske.

Ovo poglavlje usmjerava i na postupke hrvatske politi~ke emigracije koja se organizirala u Jugoslavenskom odboru, a osobito je istaknut problem odnosa prema politici predsjednika srbijanske vlade Nikole Pa{i}a, koju su, kao ratnu saveznicu i va`nu regionalnu suradnicu, blagonaklono podr`avale ~lanice Antante. Autor potvr|uje da su hrvatski emigranti odlu~ili zagovarati rje{enje isklju~ivo u savezu sa Srbijom, {to im je omogu}ilo povoljniji polo`aj za djelovanje u zemljama Antante prigodom rasprava o novom me|unarodnom poretku i talijanskim presizanjima na Dalmaciju, ali i brojne probleme prigodom definiranja odnosa o budu}oj zajednici sa Srbijom.

Drugim rije~ima, autor vrlo dobro razumije strategiju emigranata i njihovih domovinskih istomi{ljenika, ali je podvrgava opravdanoj kritici, utemeljenoj na poznavanju {irokog spektra okolnosti. Brojni dokumenti pokazuju da se tada nije zagovaralo hrvatsko, nego jugoslavensko nazivlje tako da se hrvatsko ime nalazilo tek u sjeni razli~itih rasprava, dodu{e u ratnim trenucima kada se ~inilo da su otvorena mnoga rje{enja. S druge strane, dr. Kova~ je donio bilje{ku jednog francuskog diplomatskog slu`benika jo{ iz 1915. koja pokazuje da je srpska vlada zatra`ila da »primi formalno obe}anje savezni~kih snaga da }e se Hrvatska s Rijekom udru`iti sa Srbijom, da }e slovenski krajevi biti oslobo|eni i dobiti pravo slobodnog odlu~ivanja o svojoj sudbini«. To je u stvarnosti zna~ilo da je Srbija imala jasniju viziju kad je htjela iskoristiti rat da ujedini sve Srbe u jednu dr`avu sa sredi{tem u Beogradu.

U tre}em dijelu »Odnos Francuske Kraljevine SHS prema hrvatskom pitanju (1918.1929.)« (str. 163-312), autor tuma~i probleme razvoja unutarnjih i vanjskih odnosa novoustrojene Kraljevine SHS u kojoj je Srbija uspjela nametnuti svoje interese centralizacijom dr`ave. Kova~ je uvjerljivo pokazao je da je francusko stajali{te i dalje bilo sklono srpskoj, za razliku od hrvatske strane, kojoj je sugerirano da prona|e neku vrstu skromnog zadovoljavanja vlastitih interesa unutar centralisti~ki ure|ene jugoslavenske zajednice. Posebnu je pozornost autor posvetio Stjepanu Radi}u, nekada{njem pari{kom studentu a poslije 1918. vode}em hrvatskom politi~aru, koji nije uspio pridobiti pomo} slu`bene Francuske u svojim politi~kim nastojanjima tra`enja vanjske potpore za stjecanje ve}ih

ustavnih prava Hrvata ili barem obranu dr`avnopravnih tekovina koje je u`ivala u prija{njoj zajednici naroda. To ipak nije Radi}a obeshrabrilo i on je poku{ao, ponovo bezuspje{no, potra`iti saveznike u drugim zemljama. Uz podrobnu analizu klju~nih trenutaka u politi~kom razvoju, u ovome su dijelu studije opisani na temelju izvornih dokumenata boravak francuske vojske u nekim dijelovima Hrvatske (1918.-1919.), rad konzularne slu`be u Zagrebu i francuska izvje{}a o pregovorima izme|u Radi}a i srpskih stranaka, o ~emu hrvatska historiografija do sada nije ostavila tragove.

Ovaj dio je zaokru`en prikazom benevolentnog odnosa francuskih vlasti prema uvo|enju diktature Aleksandra Kara|or|evi}a i beogradskim vojno-politi~kim krugovima uprave, {to je bilo suprotno od o~ekivanja potpori na~elima demokracije.

Monografija dr. Mire Kova~a je odli~no djelo koje donosi cjelovitu obradu odnosa slu`bene francuske politike prema hrvatskom pitanju do 1929. godine. Studiju odlikuje vrlo `iv i pitak stil pisanja, {to je u ovoj prigodi vrlo va`no jer je predmet ista`ivanja ~esto puta suhoparna diplomatska povijest. Autor ima visoko razvijeni osje}aj za do~aravanje ozra~ja diplomatskih borbi i suvereno pronalazi odgovore na pitanja za{to su neki doga|aji ili neke odluke bili ostvareni na odre|eni na~in. Izvrsno je rekonstruirao mre`u francuske vanjske politike koja se bavila hrvatskim i jugoslavenskim pitanjem. Bez toga ne bismo mogli saznati tko je i na koji na~in donosio klju~ne odluke koje su se ticale podru~ja srednje i jugoisto~ne Europe, bez toga ne bismo mogli izvu}i nu`ne pouke i shvatiti povijesnu lekciju.

Na kraju bih istaknuo da rad ukazuje i na ocjenu da se suvremena francuska vanjska politika zamjetno odmaknula od prakse u prvoj tre}ini 20. stolje}a, kada je bila izrazito sklona prosrpskoj naravi jugoslavenske kraljevine. Ova studija podsje}a nas kako je Francuska kroz nao~ale slu`bene politike nekada gledala na hrvatski polo`aj, simpatiziraju}i ona rje{enja (prosrpska ili protalijanska) koja nisu realno bila povoljna za Hrvate, ali nam isto tako skre}e pozornost na ~injenicu da se nacionalni interesi velikih dr`ava mijenjaju i prilago|avaju novim okolnostima, odnosno da povijesni procesi poznaju razli~ite percepcije jednoga problema.

41

REPORTA@A

BRELJANI @ELE OSVOJITI I

»Nagrada im je utoliko dra`a«, prokomentirao je izvr{ni direktor AEFP-a za Hrvatsku Vojko Ple{tina, ~estitaju}i Breljanima na velikom uspjehu, »{to su ju dobili u konkurenciji 5800 kandidata iz 11 europskih zemalja, a ve} je 30-ak godina dodjeljuje Europska asocijacija za cvije}e i okoli{« Napisao i snimio Nedjeljko Musulin

^

iste i nadaleko poznate {ljun~ane i ~iste pla`e, uz bistro more s obiljem sunca, bile su (pre)pune kupa~a gotovo cijele turisti~ke sezone, vi{e nego ijedne od prethodnih godina. Prema podacima breljanske TZ i ocjeni njezina direktora Ante Filipovi}a, i broj turisti~kih no}enja nadma{io je sva predvi|anja. Turisti~ka posezona je u toj op}ini na Makarskoj rivijeri bila najbolja 2005. U odnosu na kapacitete u hotelskom, u privatnom smje{taju, upozorava Filipovi}, manjak prijavljenih gostiju ipak je izme|u 20 i 28 %, a ima i oko 8 % nekategoriziranih ugostiteljskih objekata. Ka`e kako je stvar inspekcije da ih privoli ili primora sankcijama, kako bi se i oni mogli kategorizirati i legalno se baviti turizmom. Predsjednik TZ Brela je pro{le godine dvojici inozemnih gostiju iz Detalj s breljanske pla`e Stara napu{tena ku}a u Podbiokovlju

Be~a u hotelu »Maestral« prigodno uru~io zlatne medalje za 50 godina dolaska i boravka u tom podbiokovskom modernom turisti~kom mjestu.

Ante Filipovi}, ba{ kao i njegovi Breljani, odu{evljen je {to je njihova op}ina pro{le godine u utrci za presti`nu me|unarodnu nagradu »Zlatni cvijet Europe« (Entente Florale 42

Europa 2005), u konkurenciji 27 tisu}a mjesta i gradova, dobila bron~anu medalju, odnosno Bron~ani cvijet Europe. To je visoko priznanje izaslanstvu breljanske op}ine, koje je predvodio njezin na~elnik Ivica Carevi}, sve~ano uru~eno na zavr{nici natjecanja pod nazivom »Cvije}em u zajedni~ku Europu«, odr`anoga 9. rujna 2005. u ma|arskom gradu Gyoru. Osvojenim tre}im mjestom i dobivenom medaljom di~e se svi njezini stanovnici, posebice turisti~ki djelatnici, hotelijeri i komunalci. Usto, nagrada Op}ine Brela (i nagrada grada Raba) ujedno je bila i izvrsna turisti~ko-kulturolo{ka prezentacija, naglasio je Ple{tina, koja }e i te kako pridonijeti realizaciji projekta Hrvatske u ~lanstvu AEFP-a »Cvije}em u zajedni~ku Europu«. Zanimljivo je i to {to je Hrvatska bila jedina zemlja koja nije ~lanica Europske unije.

»^isto}a okoli{a i kvaliteta `ivljenja, bio je jedan je od temeljnih uvjeta da na{a op}ina dobije tako visoko me|unarodno priznanje, odnosno bron~anu medalju. Tada je Hrvatska zasjala punim sjajem u Gyoru, a ispred Brela i Raba odnosno Hrvatske bila je samo Njema~ka (zlato) i Republika Irska (srebro).

Na{a nagrada je rezultat zajedni~kog rada svih mje{tana Brela; turisti~kih, hotelskih i komunalnih djelatnika, te gostiju koji su nam u svemu i te kako pomogli, kao kruna zajedni~kog uspjeha«, ustvrdio je na~elnik Op}ine Brela, Ivica Carevi}. Dodao je kako ih nagrada jo{ vi{e obvezuje ne samo da bi zadr`ali taj doseg nego i radi kvalitetnijeg pona{anja prema prirodi. Direktor KP »Greben« u Brelima, Jure Toma{, podsjetio je kako su komunalni djelatnici, koji se brinu o ~isto}i cijele op}ine, ipak pri`eljkivali nagradu. Isti~e kako im je to priznanje i izazov da bi se Breljani u idu}em razdoblju od 5 godina jo{ bolje mogli pripremiti za novo natjecanje. »Jer, na{ je cilj osvojiti barem srebrnu medalju«, zaklju~io je Jure Toma{.

»ZLATNI CVIJET EUROPE« VOJKO PLE[TINA PREDVODIO HRVATSKO IZASLANSTVO Izvr{ni direktor AEFP/EFE za Hrvatsku i ~lan Sredi{njeg odbora AEFP, Vojko Ple{tina predvodio je hrvatsko izaslanstvo u Gyoru, gdje je 9. rujna 2005. god. u poznatom turisti~kom gradu, u prepunom Narodnom kazali{tu, AEFP-Europska asocijacija za cvije}e i krajobraz iz Brussela/Bruxellesa, po trideseti put, uz potporu Europske unije odr`ala zavr{nu ceremonijalnu sve~anost dodjele nagrada Entente Florale Europe« Zlatni cvijet Europa«). »Ako me pitate kako je Hrvatska uop}e postala ~lanicom ugledne europske asocijacije za cvije}e i krajobraz u Bruxellesu, to je krenulo jo{ 2001. godine. Inicijativa je krenula iz sredi{njice Svjetske turisti~ke asocijacije u Be~u, ~iji je Festival turisti~kog filma i ekologije u Splitu stalna ~lanica. Upravo je s tog festivala pokrenuta inicijativa da Hrvatska zatra`i mogu}nost uklju~ivanja u uglednu Europsku asocijaciju u Bruxelle-

Ina~e, Punta Rata je biser u nizu breljanskih pla`a u sjeni stoljetnih borova koje, i rasko{nom ljepotom, mame turiste, ba{ kao i cijelo podru~je Brela svojom mediteranskom klimom, {portskim terenima, valama i lu~icama, ure|enim {etnicama i planinskim stazama, ekolo{kim okru`enjem, relaksiraju}im mirom, vrhunskim uslugama u hotelima i privatnom smje{taju, posebno restoranima i kafi}ima, dakako i bogatom kulturno-povijesnom ba{tinom. »Na{e je mjesto pod suncem i uz bistro more, puno cvije}a i zelenila nadaleko ~uveno. Njegov okoli{, u kojemu je lijepo i ugodno `ivjeti, i dalje moramo sa~uvati za na{e potomke, ba{ kako smo to naslijedili od na{ih djedova i baka. Treba jo{ mnogo u~iti i u~initi da bismo uklonili nedostatke te se za 5 godina ponovo natjecati i uzeti prvo mjesto, i zlatnu medalju odnosno »Zlatni cvijet Europe«. Do tada }emo unaprijediti hortikulturu, vi{e }emo paziti na ~isto}u okoli{a, izgraditi infrastrukturu, kanalizacijski sustav...

Prioritete }emo odrediti prema prostornom i urbanisti~kom planu koji smo nedavno usvojili. Rije~ je o opse`nom programu s kojim smo se dobrano uhvatili uko{tac. Postoje}u kvalitetu turizma `elimo di}i na vi{u razinu, jer to ho}emo i mo`emo i za to imamo i sve uvjete«, isti~e breljanski na~elnik Ivica Carevi}.

Ka`e kako }e se u Brelima zaustaviti divlja izgradnja, pobolj{ati kanalizacijski sustav na pla`i Punta Rata. Prioritet }e se, ipak, dati izgradnji jednosmjerne ceste zbog lak{eg pristupa hotelima i pla`ama, a do idu}e turisti~ke sezone rije{it }e se i problem zbrinjavanja sme}a i otpada. Pred Breljanima je i izgradnja parkirali{nog prostora, a morat }e stvoriti mogu}nost i br`eg priklju~enja na autocestu u Zabiokovlju. Tu su i jo{ drugi va`ni projekti koje je aktualna op}inska vlast najavila, i koji bi se trebali realizirati u idu}ih pet godina. Ali, to sve sama ne}e mo}i ostvariti bez ve}e `upanijske i dr`avne potpore.

Me|utim, i u tim prostorima Makarske rivijere vidljivi su reprezentativni primjeri pu~kog graditeljstva, jo{ dobro u{~uvana stoljetna zdanja sagra|ena u toplom, zdravom kamenu i drvu, bez imalo betona i plastike, gotovo s antologijskim graditeljskim osobinama i ambijentalnim smje{tajem, ba{ kao i iznimno zna~ajne cjeline ruralne arhitekture s izuzetnim spomeni~kim vrijednostima. Rije~ je, naime, o starim ku}ama debelih i ~vrstih zidova u prisojima, ali ponegdje i uru{enih krovova, zatvorenih i otvorenih prozora u biokovskom krajoliku, kamo jaki jugo donosi svje`inu mora. To je sve gotovo nemogu}e obujmiti pogledom i snimiti kamerom., dotaknuti,

su. Na tome se radilo gotovo 2,5 godine, da bi krajem 2002. u Nizozemskoj bio prihva}en slu`beni prijedlog da Hrvatska postane ~lanicom Europske asocijacije za cvije}e i okoli{. Zatim je na{a zemlja 4. o`ujka 2003. postala ~lanicom te ugledne udruge, kao njezina jedanaesta ~lanica«, isti~e Vojko Ple{tina koji je odu{evljen i zato {to su Brela dobila Bron~ani cvijet Europe za 2005. godinu.

Budu}i Europska asocijacija za cvije}e i krajobraz djeluje pod pokroviteljstvom Europske unije, Ple{tina ocjenjuje kako }e i to, bar djelomi~no, pridonijeti br`em ulasku Hrvatske u tu zajednicu. Preporu~io je Breljanima da zadr`e postignutu razinu te da i dalje djeluju na pobolj{anju svog okoli{a, dakako i kvalitete `ivota, kako bi se za idu}ih 5 godina opet mogli natjecati za »Zlatni cvijet Europe« te izboriti prvu nagradu.

Detalj stare pu~ke arhitekture u Podbiokovlju

osjetiti, do`ivjeti, opisati. Na padinama i u podno`ju Biokova su zaseoci kamenih ku}a podignutih u mediteranskom stilu sa solarima, svodovima i voltima, pokrivenih kamenim plo~ama na dvije vode, te premazanih vapnenim mlijekom koji izgledaju poput jata galebova. No, kao da je i u tim primorskim zaseocima, podno same biokovske ljute kose, vrijeme stalo, a prastare ku}e su tek ~uvari tradicije pu~kog graditeljstva svjedoci minulih stolje}a na tom hrvatskom prostoru. Svemu tome ~ude se i mladi Breljani prisje}aju}i se kako su njihovi o~evi i djedovi jo{ 1965. godine, kad je u Podbiokovlju dovr{ena gradnja Jadranske magistrale, po~eli napu{tati pradjedovska kamena zdanja, spu{taju}i se bli`e moru.

43

TAX SYSTEM IN CROATIA

CROATIA YOUR CHOICE FOR BUSINESS (Reprinted from Croatia in Focus Magazine, with special thanks to Croatian Chamber of Commerce)

E

ntrepreneurial freedom and free market are the foundations of the Croatian economy. The Republic of Croatia guarantees the same legal position in the market to all entrepreneurs, both domestic and foreign.

The Republic of Croatia also guarantees to foreign investors that they may take the profits and invested capital out of the country at any time. The Croatian tax system is comparable to the tax systems of EU member countries and is based on a number of direct and indirect taxes.

Croatia honours all double taxation agreements made between former Yugoslavia and other countries and has her self concluded numerous agreements on the avoidance of double taxation.

The current Croatian tax system includes the following taxes: corporate income tax (profits tax) personal income tax; value-added tax; special taxes (excise duties) on certain products (oil and refined petroleum products, tobacco products, alcoholic beverages, non-alcoholic beverages, beer, coffee, automobiles and other motor vehicles, vessels and aircraft, luxury products), tax on automobile liability and comprehensive road vehicle insurance premiums; real estate transfer tax; levies on the organisation of games of chance; county, municipal and town/city taxes as part of regional and local self-governments revenues.

Corporate income tax: Subject to corporate income tax are companies or other legal entities that carry out some economic activity independently, lastingly and in order to 44

earn profit, income or gain other economically quantifiable benefits.

The tax payers are also any domestic business unit of a foreign entrepreneur and natural persons that earn income from a craft or a craft-identical activity, provided one of the specified legal conditions is satisfied (total receipts exceeding HRK 2,000,000, in come higher than HRK 400,000 or having more than 15 employees).

The tax base is profit established according to accounting principles as the difference between revenue and expenditure before the calculation of corporate income tax, in creased and reduced in line with legal provisions. The corporate income tax rate is 20%.

It is paid on the established tax base.

Withholding tax: Withholding tax is a tax on profits earned by a non-resident in the Republic of Croatia. The payer is subject to this tax. The tax base is the gross amount of the money paid by the inland payer to a nonresident foreign recipient who is not a natural person. Withholding tax is paid on interest, royalties and other intellectual property rights, on market research services, tax and business advising, and auditing services.

The withholding tax rate is 15%.

Tax exemptions, tax reliefs and tax incentives: Tax exemptions, reliefs and incentives exist for: tax payers in the areas of special state concern; tax payers in the area of the town of Vukovar; tax payers in mountain and hill regions; tax payers in free zones; tax payers registered for and carrying out only research and development; the encouragement of investment; registered shipping companies; tax payers established for the purpose of occupational rehabilitation and for the employment of handicapped persons.

Tax payers carrying out a business activity in the areas included in the first special state concern group do not pay corporate income tax, whereas those that conduct business activities in the areas from the second and third groups pay corporate income tax at privileged (lower) rates (5% and 15% respectively) over a period of 10 years.

The tax payers that do business in the Town of Vukovar area and have more than 5 permanent employees, of whom more than 50% must be resident or temporarily resident in the Vukovar area or a hill/mountain region or an area of special state concern, are exempt-

ed from corporate income tax over a period of ten years.

The tax payers doing business in a hill/mountain region and permanently employing more than 5 persons, of whom more than 50% must be resident or temporarily resident in a hill/mountain region or an area of special state concern, are subject to corporate income tax at a rate of 15%.

Free zone users pay corporate income tax at a rate of 10%. Upon actually making the investment, a free zone user that builds or participates in the construction of a building in a free zone by investing more than HRK 1,000,000 is exempted from corporate income tax up to a maximum equal to the amount of investment.

This tax exemption applies to the year of investment and the subsequent five years.

The tax payers engaging only in research and development are not subject to corporate income tax. Corporate in come stemming from a minimum investment of HRK 4 million is taxed at lower rates (from 0 to 10%) over a ten-year period from the be ginning of investment, depending on the amount invested and on the number of new employees.

The total tax relief an investor is entitled to over the tax relief period may not exceed the amount of investment it self. Companies registered for and engaging in shipping do not pay corporate income tax on profits earned from the use of ships in international navigation. A tax payer established under special regulations for the purpose of occupational rehabilitation and for the employment of handicapped persons pays corporate income tax at a rate of 5%.

Personal income tax: The tax payer is a natural person (resident or non-resident in Croatia) who earns taxable income.

By source, personal income includes: income from employment; income from self-employment (also called »personal independent activities«); income from property and property rights; income from capital; income from insurance; other income.

The tax base for the personal income of a resident is the total amount of income earned both in Croatia and abroad, reduced by the amount of personal allowance, by compulsory pension insurance contributions paid in Croatia up to the legal limit for compulsory contributions and by domestic donations in cash or in kind up to the legal limit and for specifically defined purposes.

Compulsory contributions are paid from and on income coming from employment, self-

employment and other income, whereas income from capital, insurance, property and property rights is not subject to the calculation and payment of compulsory contributions. Compulsory insurance contributions are paid in line with the Compulsory Insurance Contributions Act, and they include: 1. Pension insurance contribution; 2. Health insurance contribution; 3. Special health insurance contributions against occupational injuries or occupational diseases, and 4. Job creation contribution.

The pension insurance contribution is calculated from salary at a rate of 20% when the insured person is insured only via the pension insurance system based on generational solidarity.

For a person insured also under the so-cal led second pension insurance pillar, which is based on individual capitalised savings, pension insurance contribution is paid from salary and is calculated as follows: 15% for pension insurance based on generational solidarity; 5% for pension insurance based on individual capitalised savings.

Health insurance contribution is calculated on salary at rates: 15% for basic health insurance; 0.5% for occupational injuries and occupational diseases.

Job creation contribution is paid on the salary of an employed person, at the following rates: 1.70% if the employer is not under the obligation to hire handicapped persons; 1.60% if the employer pays a special contribution for the encouragement of employment of handicapped persons.

Four tax rates apply for the calculation of personal income tax (15, 25, 35 and 45%), and they are calculated on the following tax base: 15% (up to HRK 3,200 per month, or HRK 38,400 per year); 25% (from HRK 3,200 to 8,000 per month, or HRK 38,400 to 96,000 per year); 35% (from HRK 8,000 to 22,400 per month, or HRK 96,000 to 268,800 per year); 45% (from HRK 22,400 per month, or HRK 268,800 per year).

The tax base for income from employment may also be reduced by the amount of insurance premiums paid (based on life insurance, supplementary health insurance and voluntary pension insurance), but to a maximum of HRK 1,000 per month.

(To be continued in the next issue) 45

TRADICIONALNA PROSLAVA SVETOGA VLAHA

Crkva Sv. Vlaha — rasko{ no}noga osvjetljenja

SVE^ANA FESTA U GRADU GOSPARA

Napisala i snimila Tereza Buconi} Govi}

N

ekada{nji njegovi stanovnici nisu mogli znati da }e jedna sredovje~na legenda uroditi najve}om festom na jugu Republike Hrvatske, u gradu pod Sr|em, u republici koja je odavno zamijenjena metaforom — Grad gospara. Naravno, radi se o Dubrovniku, o~uvanom kamenom gradu koji je svojim vrijednostima odavno prekora~io europske granice i postao svojina Svijeta.

Legenda se sretno spojila s navikama i `ivotom starinskog ~ovjeka. Ovaj je grad nekada imao brojne neprijatelje i stoga ga pri~a iz 972. zati~e na po~etku velja~e, od 2. do 3. istog mjeseca uz mno`inu venecijanskih brodova. Doplovili su do Gru`a i ukotvili se pored Lokruma. U Dubrovniku su se gradski oci raspitali o naravi tog stranog putovanja i povjerovav{i da }e se venecijanska flota, ~im se odmori i obnovi zalihe, uputiti dalje, pa nisu poja~avali stra`e po zidinama.

46

Te je no}i `upnik Stojko, plovan crkve Sv. Stjepana u Pustijerni po mrklom mraku po{ao do svoje crkve. Iznenadio se gdje ju je na{ao obasjanu, otvorenu i punu vojske!

Pred svima se nalazio starac, obu~en u biskupsko odijelo, sa svim oznakama svoga visokog ranga. Obratio se iznena|enom sve}eniku rije~ima da je on mu~enik Vlaho, da ve} dvije no}i s nebeskom vojskom brani Dubrovnik od tu|inaca koji ve} sutra namjeravaju prodrijeti preko zidina u grad. Obratio se molbom da se poruka prenese gradskim ocima i da se ujutro grad oboru`a, postave stra`e i zatvore morska vrata.

Dubrova~ke kronike bilje`e da su se po uputama svetoga Vlaha Dubrov~ani obranili od neprijatelja i tog se istog dana dogovorili da se u Dubrovniku zapo~ne s gradnjom Vlahove crkve. Do tada su se za{titnicima Grada smatrali sveti Sr| i Bakh, ~ija se crkva nalazila na uzvi{enju po kojemu je brdo Sr| i dobilo ime. Njihovo je mjesto potom pripalo svetom Blasiusu, mu~eniku Vlahu, skromnom i

gorljivom sve}eniku koji je, ~uvaju}i svoju vjeru, njezinu ~isto}u i vjerodostojnost, na po~etku kr{}anstva bio mu~en i ubijen.

Idu}a su stolje}a njegovala kult svetog Vlaha, smatraju}i ga za{titnikom Dubrova~ke Republike. Njemu su u spomen podigli brojne kipove na upravnim zgradama, na kulama, ulazima i crkvama. Umno`avali su ga u kovnici pa mu se lik svijetlio sa srebrnih perpera i svakodnevno se utiskivao sa slu`benih pe~ata Republike. Njegovu su bandijeru nosili svi dubrova~ki brodovi i pod njom plovili po morima, smatraju}i da ih njegova ruka, ali i ste~eni ugled Dubrovnika dovoljno {tite.

Vremenom su pomorci i trgovci uspjeli Gradu donijeti sve~eve mo}i. Od njih su se radom zlatara oblikovali vrijedni filigranski predmeti; bizantske krune, ruke i noge svetog Vlaha. Me|u dragocjenostima katedrale Marijina Uznesenja ovi su predmeti me|u najvrjednijima zbog bogate izrade i velikog zna~aja koji cijeni dubrova~ki narod.

Iako nitko ne mo`e potvrditi kako je izgledao Dubrovnik 10. st., zna~ajno je pratiti kako se procesija o sve~evom blagdanu za~inje od bo~nog ulaza crkve Sv. Vlaha, prolazi Ulicom od pu~a, zami~e pored Onofrijeve fontane i u sve~anom mimohodu pokazuje svoju izuzetnu rasko{ prolaze}i Stradunom, tom opjevanom placom koja se smatra jednom od najluksuznijih i najdojmljivijih ulica povijesnog grada. Povjesni~ari }e zbog pravca procesije rado tvrditi da je njegov putokaz ujedno i rekonstrukcija nekada{njeg Dubrovnika koji se nalazio na omanjem poluotoku,

Sve~ana no{nja Dubrova~koga primorja

D

stije{njen u uske ulice, bez sjeverne strane Prijekoga koja se kasnijih stolje}a pripaja kamenoj hridi Rausa.

Za ovu se sve~anost, koja na otvorenom prostoru okupi ve}inu dubrova~kih `itelja, ~esto Dubrov~ani spremaju i ~itave godine! Prije se po ~itavu no} pje{a~ilo iz udaljenih primorskih i konavoskih mjesta ili brodicama doplovljavalo s Lastova i ostalih otoka. Bilo je va`no pronijeti barjak svoje `upe, pokloniti se svome parcu, pokazati se na Stradunu, ~uti biskupov glas na sve~anoj misi, vidjeti kako se Grad pripremio i tko se u mno{tvu prolaznika sve i kako uredio!

Nekad je knez, zaogrnut crvenom togom, izlazio iz Dvora i nazo~io sve~anoj misi, promatrao ples trznica i upu}ivao vlasteline neka se postave na ~elo procesije. Danas nema kneza, trznice su se promijenile u nove, mlade i lijepe djevojke koje svojim zna-

^ESTITKE

rage Dubrovkinje i Dubrov~ani, svima vama, koji `ivite i radite daleko od svog voljenog rodnog grada, s osobitim veseljem upu}ujem iskrene i tople ~estitke u prigodi proslave blagdana sv. Vlaha, na{eg parca.

Kao i uvijek u ovo doba godine, dok se bri`ljivo pripremamo ugostiti rodbinu, prijatelje i poslovne ljude iz domovine i svijeta, koji s nama dolaze proslaviti »dan koji nam dohodi jednom na godi{te«, srce nam je preplavljeno ljubavlju i po{tovanjem prema dobrome starcu, na{em nebeskom za{titniku.

Iako se va{i uvjeti `ivota uvelike razlikuju od onih u Dubrovniku, a razlikuju se i jezik i kultura op}enito, u svojim domovina, kao i u klubovima Dubrov~ana, njegujete uspomenu na svoj grad. Obi~aje i tradiciju koji su vas otpratili u svijet sa~uvali ste od zaborava za generacije koje dolaze iza vas. Neka se i oni ponose svojim podrijetlom.

Kao {to svoj grad na bijeloj hridi uvijek miluje topli pogled voljenog parca, svetog Vlaha, neka prati i {titi vas i va{e obitelji. Neka u va{im srcima zauvijek sa~uva posebno

mjesto za grad, koji Vas, pogleda uprtog u more, uvijek s rado{}u o~ekuje. U mislima s vama, Dubravka [uica, prof. gradona~elnica Dubrovnika

P

o{tovani {tovatelji sv. Vlaha Dohodi nam dan kojeg `eljno o~ekujemo, Dan sv. Vlaha, za{titnika Dubrovnika, a i na{e `upe Stona.

Ovdje ga ve} slavimo 673. put. Istina ne mo`emo ga ni ove godine proslaviti u njegovoj crkvi koja jo{ stoji neobnovljena od potresa 1996. godine.

Nadamo se uz pomo} dr`ave, `upanije, op}ine, doma}eg `ivlja, a i vas diljem svijeta kojima sv. Vlaho le`i na srcu da }emo ga ubrzo slaviti u njegovoj crkvi.

Vama diljem svijeta, doma}ima i svim {tovateljima sv. Vlaha `elimo njegov zagovor i za{titu kod Gospodina.

Festanjuli: don Vojislav Vla{i} gosp. Niko Krile, `upnik `upe Sv. Vlaha gosp. Stijepo Radeti}, Ston

Detalj sve~ane procesije pogled sa zidina

~ajem predstavljaju sve ono lijepo {to Dubrovnik nudi: vino, ulje, vo}e, kruh, bogate darove mediteranske prirode. Od nekada{njih se sve~anih no{nji, pa odora bogatih plemkinja zadr`alo ono {to predstavlja kolorit okolnih mjesta. Jedna }e uz drugu Stradunom {etati mlada Konavoka i sve~ano obu~ena @upka, Primorka i `utopas njegovih stanovnika, a zlatni }e se nakit, blistava svila i bijeli hondilji konavoskih no{nji izmije{ati u dojmljivu ljepotu kojoj se podjednako dive i strani i doma}i posjetitelji.

Svake se godine u mno{tvo dubrova~kog puka umije{aju vjernici iz drugih hrvatskih krajeva. Ako je nekada davno mu~enik iz Sebaste pohodio Dubrovnik, preska~u}i vremena i prostore, nije ~udno {to mu se u kamenim zidinama znaju pridru`iti katoli~ki vjernici iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, kako je to bilo i ove godine. U {arenom su se mno{tvu vidjele i odore rimskih vojnika i s kopljima stra`a iz Vodica.

Kako se sveti Vlaho smatrao lije~nikom za bolesti grla, ~udotvorcem koji lije~i dodirom, dan prije proslave, na Gospu Kandeloru, sve~eva je crkva otvorena od ranog jutra. U nju ulaze kolone vjernika i »grli~aju se« tako {to im sve}enik pribli`i dvije prekri`ene svije}e, postavi ih pod njihovo grlo, a potom im prinese Vlahovu monstrancu, jedan skupocjeni mo}nik u kojemu se nalazi dio sve~evih mo}i. Vrijedno je bar rukom dotaknuti sve~evu glavu u bizantskoj kruni, njegovu ruku ili nogu, ali i ~ekati onaj sve~ani trenutak u kojemu dubrova~ki biskup izlazi iz crkve i pred okupljenim mno{tvom iz ko{are pu{ta u zrak par bijelih golubica. One su simbol dubrova~ke slobode, ali i radosne poruke koja se pro{iruje na sve strane.

Nju je ove godine, provode}i 1034. pontifikalno euharistijsko slavlje izrekao bra~ko hvarsko vi{ki biskup Slobodan [tambuk, obra}aju}i se okupljenim Dubrov~anima ovim rije~ima: »Ma, je li se vi Dubrov~ani me|usobno volite? Ne znam koliko sve strana47

bur`oaskog i protunarodnog elementa. Od 1970. god. do danas taj se ~asni i plemeniti dio Feste svetog Vlaha obna{a bez prekida.

Odora je festanjula izuzetno elegantna: sastoji se od crnog odijela, crnog klobuka i bijelih rukavica.

Ovogodi{nji su festanjuli Marko Mati}, obrtnik iz ^ilipa u Konavlima i Davor Bo`inovi}, kapetan duge plovidbe.

Dubrova~ki trombunjeri: Nema Feste sv.

Vlaha bez povorke dubrova~kih trombunjera. Oni preko ramena nose trombune, pu{ke kratkih i {irokih cijevi. Pucaju po redoslijedu, gromoviti su i bu~ni, a svojim salvama svjedo~e daleku pro{lost Grada u kojemu su se ove pu{ke-pla{ljivci koristile za zastra{ivanje neprijatelja.

U 16. je stolje}u sjedi{te bombardijera-topnika imalo svoju crkvu za{titnicu u Svetom Sebastijanu pored Dominikanskog samostana.

Festanjuli u pripremi pred procesiju

ka imate! Ali, ako je ljubav prava, zna opra{tati i to je pravi dobitak!« Tako|er je poru~io da se, poput svetog Vlaha, hrvatski narod treba uzdati u svoje mi{ljenje, u svoju pamet i vrijednosti.

Ovim se rije~ima potvrdilo staro pravilo Dubrov~ana da se o »svetim Vla{i}ima«, dakle o danima koji se smatraju ozra~jem proslave, svaki protjerani, zava|eni ili nepo`eljni me|u njima mo`e slobodno obratiti svome za{titniku, pokloniti mu se, zavjetovati, iskazati mu po{tovanje, slobodno u}i u Grad i iz njega iza}i, odu`iti dugove materijalne i duhovne.

Dubrov~ani su svoga za{titnika oduvijek smatrali duhovnim ocem, savjetnikom u svakoj nevolji, najboljim sudrugom u velikoj radosti. Stoga je i dalje ostao stari pozdrav kojim se o festi prijatelji imenuju. Jednostavan je i znakovit pa se po Stradunu, na Pilama i Plo~ama ~uju iste, vjekovne rije~i: »@ivio sveti na{ Vlaho!«

ZANIMLJIVOSTI

Povijanje barjaka: Od starih je vremena ostao obi~aj donijeti barjak svoje `upe, postaviti ga pred crkvena vrata i njime pozdraviti par~ev kip. Uvijek se povijanje barjaka do~ekivalo poput priredbe na otvorenom. Ni{ta neobi~no, jer je onaj koji bi se pred gledateljima nakanio povijati barjak morao biti izuzetno vje{t. Te{ko bi se i dugo koplje vje{to zanjihalo, njime bi se polukru`nim pokretima uspostavio ritam koji je ~itavu konstrukciju lepr{ave tkanine trebao razastrijeti da okupljeno mno{tvo mo`e pro~itati natpis na dnu. Usput se nije smjelo ni rubom tkanine dotaknuti kamenu plo~u pred crkvom. Ukoliko bi povijanje uspjelo, pa se barjak razvio poput jedra, njime se opisao krug, smirilo mu se platno, lagano se zaustavilo i potom njime klecnulo prema sv. Vlahu u dostojan48

stveni pozdrav, barjaktar bi dobio pohvale i pljesak okupljenih.

Festanjuli: Festanjuli su ceremonijal majstori i predvodnici dubrova~ke procesije. Po nekada{njim su se pravilima birali iz redova plemi}a, po dvojica najzaslu`nijih, paze}i pritom neka jedan od njih zastupa pomorce, drugi gradske obrtnike.

Nakon pada Republike 1808. godine jo{ }e se decenijama po starom obi~aju birati festanjuli iz roda dubrova~kog plemstva. Prvi festanjuli neplemi}i izabrani su 1874. godine.

Bili su to Jozo Re{etar i Antun Vu~eti}.

Ratni }e doga|aji 1817./18., 1943./44., 1949.-1969.« ukinuti« festanjule kao oznaku

Mladi `upe Kli{evo

Postojao je i oltar lumbardijera sv. Vlaha, posve}en pokroviteljici svetoj Barbari. Iako nema to~nih arhivskih podataka, Dubrova~ki trombunjeri isti~u godinu 1417. kao vrijeme svoga osnutka. Premda je njihova nazo~nost o dubrova~kim festama prekidana za vrijeme 1. svjetskog rata i u doba vladavine AustroUgarske Monarhije, vratili su se od 1970. godine, nose}i u rukama vrijedne stare primjerke nekada{njih trombuna. Ne bi li dali prilog slobodi Dubrovnika, u proslavi su sve~evog blagdana 1992. nastupili u sve~anoj povorci s maslinovom gran~icom u cijevima svojih pu{aka.

NACIONALNI PARKOVI: MLJET

DVA »MODRA OKA« ZELENOGA OTOKA »Ovdje je ljupkost prirode sve stvorila bolje od svakog ljudskog umije}a« (Ignjat \ur|evi}, hrvatski pjesnik iz 17. stolje}a) Napisao Mirko Brazda

O

tok Mljet priroda je obdarila ljepotama i posebnostima koje se posjetiteljima ~esto pri~injaju gotovo nestvarnim.

Jo{ koncem 19. stolje}a hrvatski ga prirodoslovci spominju kao«... ~udesan dar prirode«, a ugledni austrijski ~asopis prirodoznanstva spominje ga kao »osmo ~udo svijeta«. U prilog tome spomenimo da je otok Mljet naj{umovitiji jadranski otok, {to mu daje poseban ~ar.

Mljet je najju`nije polo`en veliki jadranski otok, osmi po redu me|u najve}ima. Povr{ina mu iznosi oko 100 kvadratnih kilometara, duljina, izme|u dva najudaljenija rta, dosi`e 37 kilometara, prosje~ne je {irine oko 3 kilometara, a najvi{e do 5 kilometara. Okru`en nizom oto~i}a i {kolja, a izrazito razvedena obala (du`ine 132 kilometra) »krije« dva prekrasna jezera Veliko i Malo jezero. Ovaj je-

labora« (Moli i radi) ostavili su dubokih tragova u cjelokupnom `ivotu Hrvatske, posebno u njenom obalnom i oto~nom dijelu. Tijekom dugih stolje}a, to~nije, od po~etaka 13. do 17. stolje}a, samostan je postao istaknuto kulturno `ari{te u kojem borave mnogi poznati i zna~ajni pjesnici, knji`evnici, povjesni~ari i znanstvenici, koji su obilje`ili svoje vrijeme. To povijesno i kulturno zdanje, crkvu Sv. Marije i uop}e otok Mljet, benediktinci su odavno napustili. Samostan je ~ak neko vrijeme bio pretvoren u hotel, a danas »strpljivo« ~eka kona~no rje{enje u nedore~enoj budu}nosti Mljeta. Te povijesne posebnosti, rasko{na ljepota krajolika, blagost mediteranskog podneblja, s poznatom svje`inom ljetnog maestrala, razlozi su da se Mljet ~esto spominje kao »jedan od deset najljep{ih otoka na svijetu«. Sve su to razlozi odakle su

bom«, a kao »otok nestvarne ljepote« postaje omiljeno odmori{te rimskih patricija. Veli~anstveni svjedok »zlatnog razdoblja rimske vlasti ru{evne su zidine »palatiuma«, rimske pala~e, po kojoj je luka, u kojoj se nalazi, dobila svoje i dana{nje ime Pola~a. Ovo rimsko, kasnoanti~ko zdanje iz 2. stolje}a, ubraja se u najveli~anstvenije rimske gra|evine na na{oj obali, a kona~no, nakon Dioklecijanove pala~e u Splitu, to je najve}a anti~ka gra|evina na Jadranu. Hrvatski naziv otoka Mljet vjerojatno potje~e iz 9. stolje}a, kada se bilje`e prvi dolasci Hrvata na otok, a kasnije i naseljavanje hrvatskih plemena Neretljana.

Zbog bogatih i o~uvanih {umskih zajednica za Mljet se opravdano ka`e da je naj{umovitiji, »najzeleniji« otok na Jadranu. Naime, gotovo 80 posto ukupne povr{ine otoka prekri-

Benediktinski samostan na oto~i}u Sv. Marije u Velikome jezeru

potekle legende i pri~e (uz neka povijesna uvjeravanja) da je upravo na Mljetu, u svojim lutanjima, boravio i gr~ki junak, Homerov Odisej, koji dolazi na za~arani otok Ogigiju.

Sve brojniji turisti koji dolaze na Mljet, a neki dolaze samo iz tog »povijesnog razloga«, obvezno posje}uju Odisejevu {pilju, a tu je i Odisejeva staza, Odisejeva vala, hotel »Odisej«...

O dugoj povijesti Mljeta svjedo~e kamene utvrde, »gradine« koje nose tragove prisustva Ilira. Uz ostalo, »zlatooka ilirska kraljica Teuta« bila je zaljubljena u ~arobni otok Melita, te na njemu ~esto boravi s kraljem Argonom provode}i dane u ljubavi, odmoru i kraljevskoj dokolici. Spomenuti anti~ki naziv Melita, Melitus, izvedenica je iz gr~kog »melisssa«, a {to je zna~ilo p~ela. To potvr|uje da su ve} Grci prepoznali da je to otok p~ela, p~elinjaka i dobrog meda. (Oto~ani i danas s ponosom ponavljaju pri~u kako na na{oj obali nema boljeg meda od mljetskog). Rimljani preuzimaju gr~ki naziv Melita, a otok postaje bogat »{umom, medom i ri-

veno je {umama. Od biljnih zajednica prevladavaju {ume primorskog, alepskog bora, hrasta crnike ili ~esmine, a zna~ajni su ~empres, agava, oleander, stoljetne masline ili grmoliki lovor. U tom bogatom {umskom pokriva~u mo`e se nai}i i na jedinstvene primjere borova orija{a, koje, da bi ga se obuhvatilo rukama, treba bar troje pa i ~etvero ljudi. Danas se to {umsko bogatstvo ljubomorno ~uva. Osmatra~nice na mljetskim vrhuncima neprekidno motre {umu i tako je ~uvaju za budu}nost.

U toj biolo{koj raznolikosti posebnu zanimljivost predstavlja ~injenica da je Mljet otok na kome nema zmija otrovnica, ili kako narod ka`e zmija ljutica. U svemu tome najzanimljivije je spomenuti da je otok Mljet bio poznat po zmijama otrovnicama, onim najopasnijim kao {to su ri|ovka ili poskok, odnosno bio je poznat kao otok »gusara i gusarskih zmija«. Naime, bilo je poznato da su mljetski gusari u svojim prepadima na druge brodice ili gradove napadali i zmijama otrovnicama.

Uzgajali su ih u pogodnim {piljama, a u po-

dinstveni dar prirode razlog je da se Mljet, posebno u turisti~kim vodi~ima, spominje, kao »zeleni otok s dva modra oka«. Kona~no, uz ova {tura zemljopisna obilje`ja Mljeta, bar spomenimo da se uzdu` otoka izdu`io prili~no visok i vjetrovima ogoljeli visoki gorski lanac, s Velim vrhom, najvi{om to~kom otoka na 514 mnv. Zanimljivo je da se upravo pod tim strminama, u uskoj dolini pod tim vrhom nalazi i najve}e, staro oto~no naselje Babino polje. Rije~ je zapravo o nizu ku}a, »vojni~ki poredanih«, uz cestu, pa je Babino polje, kao i sam otok, usko i duga~ko.

Na Velikom jezeru nalazi se povijesni oto~i} Sv. Marije. Na tom oto~i}u, o~arani prirodnom rasko{i i dahom toplog Mediterana, benediktinci godine 1154. podi`u samostan i crkvu Sv. Marije. Samostan podignut u nesigurnom vremenu sagra|en je u obliku tvr|ave, o~uvan do dana{njih dana. U~eni benediktinci, pod svojim poznatim geslom »Ora et 50

~etku napada gusari su zmije, iz velikih pra}ki, prebacivali na napadnute brodove ili preko zidina na gradske ulice. Takvi napadi izazivali su op}u paniku kod napadnutih, donose}i gusarima brzu, laku i sigurnu pobjedu.

U dugim razdobljima, stolje}ima poslije nestanka gusara, ostale su otrovnice i opasno ugro`avale cjelokupan `ivot. Kona~no, godine 1910. Mljet je postao »otok mungosa«. Na Mljet je, naime, te godine naseljen indijski mungos, `ivotinjica poznata kao `estoki neprijatelj i tamanitelj zmija. U kratkom vremenu, za svega jedno desetlje}e, mungosi su odli~no odradili povjereni im zadatak. Mljet je postao otok bez zmija. Me|utim time po~inje i druga nevolja. Uni{tenjem zmija otrovnica naru{ena je osjetljiva prirodna ravnote`a, pa su se izgladnjeli mungosi okomili na ptice, posebno one koje se gnijezde na tlu, poput

pod nazivom »morski ~ovik«, ali jednostavno je nestao iz mljetskih {pilja, ali i du` Jadrana uop}e.

Najstarija mljetska naselja, spomenute ilirske gradine ili gradaca, gotovo isklju~ivo se nalaze na obali ili u zaklonjenoj uvali blizu obale.

Ve} smo spomenuli veli~anstveno rimsko zdanje palatium, danas luku Pola~e. Pola~e je i danas, kao i u rimskom dobu, najva`nija luka na Mljetu. Duboko uvu~ena u sigurnost prostrane vale, Pola~e predstavlja omiljeno i sigurno sidri{te raznih plovila. Osim Pola~e, koja je na obali, sva ostala zna~ajnija sela i naselja, npr. Babino polje, Korita, Govedari, Kozarica i dr. nalaze se u unutra{njosti otoka. Taj iznena|uju}i razmje{taj naselja ima vi{estrukih razloga. Obalna su naselja u nesigurnom srednjem vijeku bila ~esto cilj napada raznih plja~ka{a, naj~e{}e

javu »~ovjeku na dohvat ruke« ve} u davno doba uo~ili su, a zatim i koristili, benediktinski fratri. Smatra se da je ve} koncem 15. stolje}a na tom kanalu sagra|en mlin kojeg je pokretalo strujanje vode u plimi i oseki. @alosno je, prisjetiti se da je taj mlin, rijetkost na Sredozemlju uop}e, u bezumlju 20. stolje}a sru{en.

Da bi se za{titile prirodne ljepote, posebnosti Mljeta, kao jedinstvene i o~uvane biozajednice Sredozemlja, godine 1960. otok Mljet, to~nije, njegov sjeverozapadni dio, povr{ine oko 33 km2, a to zna~i oko jedne tre}ine otoka, progla{eno je nacionalnim parkom. Dakle, iz tog zaklju~imo Mljet je prvi oto~ni nacionalni park u Hrvatskoj. (Kornati su progla{eni nacionalnim parkom 1980., a Brijuni 1983. godine). Te iste 1960. godine samostan s crkvom, na oto~i}u Sv. Marije,

Panorama Mljeta s Velikim i Malim jezerom

gusara, pa je unutra{njost pru`ala ve}u sigurnost i mogu}nost obrane. Taj strah od `ivota na obali uvelike se pove}ao u razdoblju provala Mongola u 13. stolje}u, ili u razdobljima osvaja~kih pohoda i provala okrutnih Osmanlija. U tom povijesnom razdoblju, uz druge obrambene gradnje, kamenim zidom i kulama za{ti}ena je crkva i samostan na oto~i}u Sv. Marije.

Veliku turisti~ku privla~nost predstavljaju, sada ve} na{iroko poznata Mljetska jezera.

Veliko jezero, veli~ine 1,45 km2, ne samo da je veliko, nego se isti~e i znatnom dubinom od 46 metara. Malo jezero, osim {to je veli~inom svega 0,25 km2, manje je i dubine, najve}e 29 metara. Posebnost jezerske vode, osim {to se isti~e bistrinom i velikom providno{}u, manje je slanosti, {to ima za posljedicu vrlo bogat podvodni biosvijet velike raznolikosti od algi, {koljka{a do ribljih vrsti, pa i onih najrje|ih. Posebnost jezera je jako strujanje vode. Naime, na kanalu izme|u Velikog jezera i zaljeva Soline, javlja se jaka struja uzrokovana plimom i osekom. Tu po-

Pola~a na Mljetu

fazana, prepelice ili tr~ke, ali ni doma}a perad nije vi{e sigurna.

Uz spomenute posebnosti Mljeta, jo{ je niz turisti~kih privla~nosti, neke tek i nedavno »otkrivene«. Na dobro razvedenoj obali, posebno na mjestima, strmcima, gdje se neposredno sudaraju more i tvrda vapnena~ka stijena nalazi se niz {pilja. Uz ve} spomenutu i naj~e{}e posje}ivanu Odisejevu, sve ve}u radoznalost pobu|uje {pilja znakovita imena Rikavica. Prohladna unutra{njost te {pilje ti{inom uzbu|uje, a mistika {piljske tame neodoljivo privla~i. U labirintima {piljskih kanala valovi, za jakih vjetrova, zbijaju zrak, a zrak tako sabit, sti{njen, stje{njen, tra`i odu{ka pritisku, cvili, tutnji, fiju~e, ri~e...

To su razlozi da se takve {pilje nazivaju »rikavice«, »puhalice«, zujalice ili sl. Nekoliko mljetskih {pilja bile su skloni{te, a do nedavno i posljednje uto~i{te sredozemne ili morske medvjedice. Taj tuljan toplih mora i na{eg Jadrana kod na{ih je ribara bio poznat i

preure|en je i otvoren kao hotel znakovita imena Melita. Me|utim, to znamenito zdanje samostana kao i dijelovi te povijesne sakralne gra|evine ~ekaju kona~no rje{enje i odre|enu namjenu. ^injenica je da turisti~ka ponuda jedinstvenog Mljeta dostupna tek manjem broju turisti~kih znati`eljnika i ljubitelja o~uvane iskonske ljepote.

Jedinstvena privla~nost otoka prisutna je u starijim ali i u sada{njim zapisima ili turisti~kim vodi~ima. Mljet, uz sve svoje posebnosti, jedan je od na{ih otoka s nemjerljivim mogu}nostima ljetnog odmora na osamljenim pla`ama, ali i u {etnjama idili~nim {umama, koje mjestimi~no poprimaju »pra{umska obilje`ja na Mediteru«. Jednostavno i najkra}e posjetiti Mljet, za one iz Argentine i Kanade, Kalifornije i Novog Zelanda, zna~i ponovno se na}i na tlu »stare domovine«, za one druge, posjetiti Mljet do`ivljaj je koji se ne zaboravlja, to je pam}enje za cijeli `ivot.

51

NACIONALNI DAN AUSTRALIJE PROSLAVLJEN U ZAGREBU

ZAGREP^ANE ZADIVILA AUSTRALIJA

Napisao Nenad Zakarija

U

prekrasnoj dvorani nedavno obnovljenog hotela Esplanade u Zagrebu u ~etvrtak, 26. sije~nja Australsko veleposlanstvo priredilo je sve~ani domjenak povodom australskog nacionalnog dana »Australia Day«, vezanog za naseljavanje prvih bijelaca na taj kontinent 1788. godine. Nazo~ili su mnogi ~lanovi Diplomatskog zbora u Hrvatskoj, predstavnici dr`avnih ustanova, medija, sindikata i poslovnih ljudi. Me|u njima i mnogi povratnici iz Australije. Osim ovog ve} tradicionalnog primanja u ~ast nacionalnog dana Australije, ove godine po prvi put se taj blagdan obilje`io dan kasnije programom na temu Australije.

Autori i voditelji projekta, Ivana i Ksandro Kova~i}, u organizaciji zagreba~kog Studentskog centra i pod pokroviteljstvom australskog veleposlanstva i Zagreba~kog foto-kino Panorama luke u Sydneyju jedna od izlo`enih fotografija autorice Ivane Kova~i} Veleposlanica Australije u RH g|a. Anna George i autorica projekta g|a. Ivana Kova~i}

saveza pripremili su vrlo bogat kulturno-zabavni program za gra|anstvo.

U predvorju Centra do~ekao nas je niz {tandova kao i izlo`ba fotografija o Australiji ~iji su autori Ivana (uglavnom) i Ksandro Kova~i}. Na {tandovima su predstavljene australske, odnosno aborid`inske rukotvorine, tradicionalni i najstariji instrument na svijetu didgeridoo, bogati izbor knjiga o Australiji, australska vina, kao i tradicionalni australski {portovi kriket i footy (australska varijanta 52

nogometa) koji imaju klubove i ovdje u Zagrebu. Predstavlja~i su bili Dubravko Lapaine i Sa{a (didgeridoo), prof. dr. Janja Ciglar@ani} i mr. Iva Polak s asistentima (Filozofski fakultet, Katedra australistike), Veleposlanstvo Australije (promo-{tand), Kolja Kora~ak (footy), Jasen Butkovi} (kriket), te Ivan Srpek (vina).

U velikoj kino dvorani Centra koja je bila skoro popunjena, a mo`e primiti 1000 gledatelja, u 18.00 h po~eo je program. Najprije je

veleposlanica g|a. Anna George pozdravila nazo~ne, govore}i o zna~aju Dana Australije, kao i ovog ve~era{njeg doga|anja. Nakon kra}eg glazbenog intermezza u kojem smo ~uli, a i kasnije u nekoliko navrata, odli~ne izvedbe Dubravka Lapaine i Sa{e na didgeridoou, slijedilo je vrlo zanimljivo i izuzetno kvalitetno predavanje Ksandra Kova~i}a, pra}eno projekcijama o Australiji. Kao osoba koja je `ivjela u toj zemlji 33 godine, mogu slobodno re}i da boljeg prikaza nisam do sada vidio niti ~uo. Iako je trajalo podu`e, niti jednog trenutka nije bilo dosadno. Jednostavnost, objektivnost i prakti~nost izlaganja omogu}ili su posjetiteljima, pogotovo onima mla|ima kojih je bilo u velikom broju, da u tako malo vremena tako puno saznaju o tom za mnoge jo{ uvijek tajanstvenom kontinentu. A i ja sam, moram priznati, puno toga nau~io.

Nakon jo{ jednog glazbenog predaha uz didgeridoo, na pozornicu je iza{ao povratnik iz Australije (Adelaide) simpati~ni Jure Tur~inov, koji je na engleskom jeziku na zaista originalan i neposredan na~in pri~ao o svome `ivotu; djetinjstvu, obitelji, okru`enju.

Iako su zbog neznanja engleskog neki ostali uskra}eni, smatram da bi prevo|enje, pa i simultano na{tetilo kvaliteti nastupa. Mo`da je ipak pri~u trebao ispri~ati na hrvatskom, bez obzira na jezi~ne te{ko}e. Vjerujem da bi publika to bila primila sa simpatijama.

Na koncu programa prikazano je nekoliko australskih filmova s aborid`inskom tematikom. Najprije kratki isje~ak o Bangarra Dance Theatru pod nazivom »Urban Clan«, a zatim je prikazan kratki aborid`inski film »My bed, your bed»redateljice Erice Clint. Dodajmo da je sve ovo bilo tijekom cijelog programa pra}eno zidnim projekcijama panorame Australije. Program je vodio Sini{a Petkovi}, a prevoditeljica veleposlanici bila je Tatjana Tur~inov.

Australska ve~er zavr{ila je s »Fosters party« u kafi}u Centra. Osoblje i hostese u Fosters majicama i {e{irima, kafi} ukra{en Fosters znakovljem, obilje Fosters piva (10 kuna bo~ica), australska vina, poneki Akubra {e{ir i naravno glazba uz nazo~nost mnogih mladih Ozzie povratnika dali su i pravi zavr{ni {tih ovoj zaista uspje{noj ve~eri Austalije.

Kako, kao {to uvijek volimo re}i, na mladima svijet ostaje, to smo svjedo~ili upravo ove ve~eri koju su organizirali mladi Hrvati povratnici. I to bez neke pompe, bez velikih »faca«, bez finacijskih »konstrukcija»-~isti volontarizam iz kojeg se is~itava ljubav prema Australiji.

Zamolio sam autoricu projekta Ivanu Kova~i} (Muhovec), ro|enu Zagrep~anku, da mi najprije objasni otkud tolika volja i upornost za ovakve projekte: »Pa mo`da bih po~ela sa svojom bakom koja je `ivjela u Australiji 45 godina i lani se vratila u Zagreb. Ja sam prvi put s roditeljima bila u posjetu Australiji 1982. da bi zatim samostalno i{la ponovo 1996. kao studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu, odsjek za anglistiku. Jako mi se svidjelo, pa sam ponovo oti{la 1997., ostala 6 mjeseci i radila, putovala. I eto me opet 98., ali ovaj put ciljano.

Naime zajedno s Jurom Tur~inovim, povratnikom iz Adelaide predlo`ili smo HTV-u dokumentarac o Coober Pedyju, rudniku opala u australskoj pustinji gdje `ive i rade mnogi Hrvati. Urednik Dokumentarnog programa g.

Mikuljan je to rado prihvatio, a onda smo se obratili Hrvatskom informativnom centru (HIC-u) i g. Belji, pa je taj projekt postao zajedni~ki. HTV-a i HIC-a koji je finacirao tro{kove unutar Australije. Put sam sama platila.

Snimili smo tri nastavka dokumentarca »Hrvati pod zemljom« i to je prikazano 2000. na HTV-u. Dvije epizode u Coober Pedyju i jedna u rudniku Mintabi.

Po povratku sam dosta pisala o Australiji u raznim uglednim ~asopisima i revijama, diplomirala na temu aborid`inske knji`evnosti i udala se. Zajedno sa suprugom Ksandrom 2003. ponovo odlazim u Australiju na bra~no putovanje koje traje mjesec dana. Proputovali smo skoro cijeli kontinent, a kao pasionirani fotograf snimila sam mno{tvo fotografija, koje su mi po povratku bile objavljene u raznim uglednim revijama poput Elle, National Geographica itd. Tada smo do{li na ideju da bi bilo zgodno sve te materijale prikazati na nekoj izlo`bi. I otud je krenulo. Kontaktirala sam Zagreba~ki foto-kino savez i u~lanila se u jednu mladu foto udrugu »Trenutak vremena«. Nakon na{e izlo`be u Velikoj Gorici s temom Velebita, jer oboje volimo planinariti, voditeljica tribine Pu~kog otvorenog u~ili{ta g|a. Vesna \urkovi} ponudila nam je da odr`imo izlo`bu o Australiji. I to je bila prva izlo`ba. No onda je g|a. \urkovi} zamolila da bude i tribina. Posjet je bio izuzetno dobar, a projekt vrlo uspje{an.

Onda sam do{la u dodir ovdje u Zagrebu sa skupinom mladi}a koji njeguju tradiciju didgeridooa. Skupina se zove Didgiland, nikad nisu bili u Australiji, ali obo`avaju taj instrument. Imaju svoju web stranicu, orgnaiziraju raidonice, vrlo su aktivni. Sami izra|uju instrumente od doma}eg hrvatskog drva. Naskon uspjeha u Velikoj Gorici svi su nas nagovarali da to ponovimo u Zagrebu. Dubravko Lapaine, svira~ didgeridooa, koji je ina~e ~lan Vije}a Studentskog centra dogovorio je ovaj nastup. Ja sam povezala sve sudionike, uklju~ila i Fosters zastupnika za Hrvatsku, Studio G3, pro{irila sa novim sadr`ajima...

Obratila sam se i Australskom veleposlanstvu i oni su prihvatili sponzorstvo i iza{li ususret {to se ti~e tiskanja promotivnih materijala, a donirali su i dvanaestak boca australskih vina. [to se ostalih sponzora ti~e, nismo ih zapravo niti imali, osim {to je Studentski centar besplatno ustupio prostor. » O~ito ste zaljubljenica u Australiju, pa sam siguran da ovo nije kraj pri~e? »Imamo poziv g. Tudorovi}a, tako|er povratnika iz Adelaide, ina}e uglednog poslov-

[tand Filozofskog fakulteta Odjela za australistiku s bogatim izborom knjiga s australskom tematikom privukla je brojne posjetitelje

nog ~ovjeka, da u njegovom prostoru, zadarskom Arsenalu, napravimo istu stvar, ili ne{to sli~no. No ja sam trenutno u petom mjesecu trudno}e, pa se nadam da }u mo}i ostvariti taj projekt. A ovog ljeta imamo dogovoreno na Kor~uli s gradona~enikom otvorenje ove iste izlo`be 27. srpnja. Ako ja ne budem mogla i}i, obavit }e to suprug.

I na koncu, posebno bih se ponovo zahvalila svim izlaga~ima na {tandovimaa, a posebno prof. dr. Janji Ciglar-@ani} koja se stra{no potrudila sa svjim asistentima, a i ovim {porta{ima. Zna~i, Kolji Kora~aku za footy klub koji je u osnivanju i Jasenu Butkovi}u s kriket klubom koji je ve} niz godina vrlo aktivan na hrvatskoj i me|unarodnoj sceni.

Aborid`inske rukotvorine su uglavnom na{e vlasni{tvo a doprinijela je i Maja Balenovi} koja je provela nekoliko mjeseci na projektu Unprofora u Blue Mountains, dosta s Aborid`inima.« Kako je projekt medijski popra}en?

Pa, bilo je dosta toga na radiju: Sljemenu, Radiju 101, Hrvatskom radiju-Prvi program, Velikoj Gorici. Na HTV-u u programu »Dobro jutro Hrvatska«, a snimala je i TV postaja Z1......

Ali, ipak vas nije bilo u ve}im meidjima, poput dnevnih novina, ja~ih TV ku}a itd...

A sada, kakve su bile reakcije sudionika i publike?

Izvrsne. Puno je bilo zainteresiranih, isprobavali su didgeridoo, raspitivali se o {portskim klubovima, studiju... I naravno, bili su odu{evljeni s Fosters Party, gdje su se dijelile i nagrade; majice, {e{iri itd. »Bilo je super«, ka`u svi sa kojima sam kontaktirala.

Ve} sada mi govore da bi to trebalo postati tradicija.

Ivana, i ja se sla`em da je bilo odli~no i iskreno se nadam da ne}ete posustati, ni Vi a niti Va{ vrijedni suprug, kojemu pretpostavljam nije lako uz sav ovaj Va{ silni entuzijazam, no koji je eto uz Vas nadam se ipak zavolio i onu na{u daleku, lijepu Australiju.

53

SUSRET S POVIJE[]U: DANILO (Gornje polje kod [ibenika)

SADIT ]E SE NOVA LOZA I GRADITI PODRUMI

Teren je ve} tijekom 2003. georadarski sniman, kako bi se pouzdanije analiziralo naselje neolitskoga ~ovjeka, koje datira negdje izme|u 3500. i 2500. godine prije Krista. Kako je ve} od 1953. krenulo s istra`ivanjem toga prostora, u kojemu falusoidna obredna posuda nazvana rython svjedo~i o snazi oplodnog naboja me|u tada{njim stanovni{tvom, valjalo je sa sigurno{}u utvrditi kako je i od ~ega `ivio onda{nji ~ovjek Napisao i snimio Zvonko Maduni}

N

a magistralnom putu prema Splitu uobi~ajeno ulijevanje goriva na Ininoj postaji u {ibenskim Ra`inama.

Na trenutak povratak u vrijeme prije Domovinskog rata kada ovdje gotovo ni~ega nije bilo, osim ovih onda »ofucanih« benzinskih postaja i velike `i~ane ograde, s rupama za radnike u njima, oko Tvornice lakih metala.

A danas, grandiozna robna ku}a »J&B«, s uredno pod{i{anom travom, velikim parkirali{tem, reklamnim stupom i uredno oivi~enim plo~nikom uz cestu. I upravo kad vas taj sjaj gotovo »oslijepi«, osvrnete se natrag, a gore, ispod Ra`inskog mosta, razgoropadila se jo{ ve}a povr{ina gra|evine u izgradnji, trgova~kog lanca »Konzum«.

Riditi: Po~etno pribiranje od megalomanskih utisaka i onda pitanje: gdje je ~ovjek u svemu tome? Jesu li ove gra|evine ovdje da bi svakodnevni maleni jeda~i »jeftinim« ponudama punili svoju materijalnu opstojnost ili su one jednosmjerni ulazak stranih proizvoda koji }e se, kada za to do|e pogodno umrtvljenje, rugati doma}em kupcu svojom genetski isforsiranom obmanom?

Zaprepa{ten zlogukim proro~anstvom vlastite ideje, stadoh tra`iti odmak u povijesnim spoznajama i sjetih se kako se godine 1622. {ibenski knez Vettor Morosini `ali Senatu u Veneciji da urodom `ita mo`e prehrani podru~je [ibenika za ne{to vi{e od mjesec dana, »a«, nastavlja knez, »Gornje polje (danas Danilo) je toliko plodno da 54

bi, kada bi se potpuno obra|ivalo, davalo dovoljno hrane za cijelu godinu.« Morosini navodi kako treba rije{iti odnose izme|u zemljoposjednika i kolona, a ne da ovi posljednji idu na turski teritorij, jer su tamo bolji uvjeti rada i proizvodnje.

I...

Danilo je cilj. To je potencijal koji uo~i i mleta~ki knez.

Nakon nedugog traganja, u sredi{tu je prof. Ivo Pedi{i}, arheolog savjetnik iz Muzeja grada [ibenika, »~eprka« po poznatom nalazi{tu.

Kratak razgovor o povodu dolaska i prvo pitanje: [to bi to Danilo poru~ilo dana{njim Hrvatima?

Danilo: Bitinj otkri}e temelja nastambe

Rad, rad i samo rad `ustro sko~i {ezdesetogodi{njak. A njegov kontinuitet se mo`e pro~itati ovdje na svakom koraku tapka prstima po pravilno tesanom kamenju zida vile rustike. Na ovom podru~ju bila je jedna zajednica plemena Delmata koji su se zvali Riditi. A Delmati su se u prvom redu bavili ov~arstvom. Ali su Delmati, trguju}i s Grcima, upoznali vinovu lozu pa je ovdje morala biti i nekakva divlja loza ~iji su sok mije{ali s medom i ~inili medovinu. Kako su susjedi Delmata bili Liburni, koji se u to vrijeme `eljezno doba bave pomorstvom i osnivaju trgova~ke faktorije u Italiji i Gr~koj, oni su upoznali Delmate s vinovom lozom, tako se ona vje-

chester Institute of Technology, SAD; Drago Margu{ biolog N. P. »Krka« [ibenik; Tony Legge arheozoolog i Susan Colledge arheobotani~ar, oboje s University of London; Robert Giengengack geolog Univerziti of Pensylvania i Jennifer Smith geolog Washington University), nakon rada tijekom ljeta 2004. i 2005., najnovijom metodom flotacije (ispiranje teku}om vodom kroz sita razli~itih profila), utvr|uje kako su razli~iti geometrijski motivi na na|enoj keramici doista plod ma{te danilskog neolitskog ~ovjeka koji je samo tako apstraktno mogao prikazati uzroke rasta dviju vrsta p{enice, je~ma, konoplje i drugog bilja, kojima su se hranila tada{nja goveda, ovce, koze, svinje i divlja~ (zec, jelen...) na Danilu, ~ije su ostatke otkrili navedeni stru~njaci. rojatno i prije Rimljana sadila na ovim prostorima.

Me|utim, dolaskom Rimljana ovdje nastaje jedno mje{ovito ilirsko rimsko naselje. U I. st. to naselje dobiva municipalni status i tada se stanovnici s gradine spu{taju u dolinu gdje se po rimskim urbanim shemama gradi novi grad Riditarum, tj. grad Ridita. Tako se, s naseljavanjem Ridita u grad, oni, uz sto~arstvo, po~inju baviti i agrikulturnom djelatno{}u. O tome svjedo~i prona|eni spomenik Silvanu, gdje je prikazan taj bog pastira, s psom i jarcem, ali u gornjem dijelu prikaza je i srp i on je u literaturi zapisan kao Silvan messor (`etelac). Tako su Delmati po~eli proizvoditi `ito, vino i ulje kao bazi~ne proizvode rimske trgovine.

Ta nova djelatnost je i likovno prikazana na jednom cipussu (nadgrobnom spomeniku) gradskom prvaku, koji je bio rimski vije}nik, ali u isto vrijeme i plemenski starje{ina Ridita. Na bo~noj strani spomenika vidi se vinova loza oko koje su bera~i gro`|a. Gro`|e je na lozi i oni nose ko{are, a na gran~icama se nalaze ~vorci koji jedu bobice zavr{ava dio svoje pri~e.

Nakon pri~e nije te{ko zamisliti privilegirane Rimljane kako,«usa|ene« ljevice u le`ajeve za izvo|enje bakanalija, razvla~e vino i med po, danas mrtvim ostacima rimskih termi ili vile rustike na Danilu, jedinih ostataka nekada{njeg grada od oko pet tisu}a stanovnika.

Ostaci Ridera Iskopavanje na Bitinju

Danilska kultura: U odnosu na prija{nja vremena, pri~a Ive Vuk{i}, koga smo zatekao u rezidbi vinograda kada je moj otac imao duplo vi{e loza od mene i brata, a njegov otac ~etiri puta vi{e od njega, dana{nja je situacija zabrinjavaju}a. Ipak, sve je vi{e onih koji bi se vratili na Danilo. Obitelj Junakovi}a i danas ima dva vagona vina, a i Bedrice, s nekada{njih tri do ~etiri, na dana{njih vagon do dva, daju nadu po~etnom startu.

Ali veselije }e neki su ve} podigli velike podrume vjeruju}i kako }e Danilo, uz daljnje iskopavanje Ridera i prostora na koji je vezana danilska kultura, biti jedna od uzdanica {ibenskog seoskog turizma.

Ma{ta se ve} razigrala, uz spoznaju da je zadnjih nekoliko godina Danilo bilo u sredi{tu zanimanja svjetske arheolo{ke javnosti. Teren je ve} tijekom 2003. georadarski sniman, kako bi se pouzdanije analiziralo naselje neolitskog ~ovjeka, koje datira negdje izme|u 3500. i 2500. godine prije Krista. Kako je ve} od 1953. krenulo s istra`ivanjem toga prostora, u kojemu falusoidna obredna posuda nazvana rython svjedo~i o snazi oplodnog naboja me|u tada{njim stanovni{tvom, valjalo je sa sigurno{}u utvrditi kako je i od ~ega `ivio onda{nji ~ovjek.

Me|unarodna ekipa stru~njaka razli~itih profila (Marko Men|u{i}, Ivo Pedi{i} i Emil Podrug arheolozi iz Gradskog muzeja [ibenik; Andrew M. T. Moore arheolog i Barbara Moore preparator oboje iz Ro-

Danilska istra`ivanja donijela su i nekoliko kru`nih poluzemunica te nadzemne kvadratne ku}e, s donjim dijelovima od kamena i gornjim od pru}a i lijepâ ku}ne izrade.

Istra`ivanja su, uz ona iz 1953, otkrila dva nova ukopa dje~aka od tri i sedam godina, zgr~enih i polo`enih na desni bok. Oni nas, bez velikog razmi{ljanja, upu}uju na rython i njegovu simboliku. Ali, daljnja neolitska istra`ivanja na navedenoj i sli~nim lokacijama otvoriti }e pitanja te veze.

Ali mirno okru`enje neolitskog ratara i sto~ara iz srca Gornjeg polja (Danila) uskoro }e biti prekinuto. Osvaja~i }e biti neumoljivi. Danilska kultura odlazi pod sloj zemlje a novi doseljenici, posljednji poznati Riditi (ilirsko pleme) utvrdit }e svoju kulturu na obli`njoj Gradini, s koje }e si}i kad rimljanka rimskih legija pobjedonosno pokori zemlju Ilira.

Tako }e povijest, stalna u~iteljica `ivota, nama koji sada ovdje jesmo, poku{ati pokazati put u sutra. A mi, s jo{ jednim pogledom prema megalomanskim robnim ku}ama, odmahnimo joj rukom ili...

55

BLAGDANI I TRADICIJA

VINCEKOVO, VINCE[KA, VINCECA... KULEN NA VINSKOME TRSU Koliko na Vinkovo popije{ kapljica vina, toliko dobije{ kapljica krvi.

Ako na svetog Vinka sunce pe~e, obilno vino u ba~ve pote~e.

Lipo vedro na dan svetoga Vinca, dostat }emo `ita, vinca.

Patron vinara i vinograda je »mu{ki svetac« zabrane

Napisao \uro Frankovi}

H

rvati, kako u staroj domovini, tako i u novim krajevima gdje su se na{li, plemenitu vinovu lozu uzgajali su, dabome i cijenili njezin rod. Vino je osiguravalo solidnu materijalnu dobit i egzistenciju. Nije puka slu~ajnost {to se i mno{tvo svetaca, u ulozi vinskih patrona, vezuje uz nju. U blagdanskom kalendaru neosporno sv. Vinko (22. sije~nja) je prvi za{titnik vinara i njihovih vinograda, njega slijedi u Boki sv. Tripun (1. velja~e), ledeni sveci Pankracije (12. svibnja), Servacije (13. svibnja), Bonifacije (14. svibnja), sv. Urban (25. svibnja), sv. Ilija (20. srpnja), sv. Donat (7. kolovoza), sv. Bartul (24. kolovoza) i sv. Ivan (27. prosinca).

Me|u svecima Katoli~ke crkve nekoliko ih nosi ime Vinko (lat. Vincentius). Jedan od njih, ~iji blagdan Crkva obilje`ava 22. sije~nja, bio je |akon u hispanskom gradu Cezaraugusti (dana{njoj Saragozi). Za vladavine cara Dioklecijana uhi}en je i mu~en u Valenciji, gdje je i pokopan. Sveti Vinko je za{titnik vinogradara, vinograda i vina.

Zaladski Hrvati sveca nazivaju sveti Vincenc.

U pe~u{kih Hrvata bio je poznat pod nazivom Vincencio. Sveti Vinceta je poznat u {oka~kih Hrvata u Vr{endi. U popularnom molitveniku Vrata nebeska o. Marijana Jai}a, ime sveca navodi se Vincencij. U gradi{}anskih Hrvata zove se sveti Vince, odnosno sveti Vinko.

Kad je rije~ o blagdanu svetog Vinka, |akona i mu~enika, naj~e{}e se rabe izvedena 56

Dubravka Babi}, »Podrta hi`a«

blagdanska imena. Bo{nja~ki Hrvati u Baranji imendan sveca nazivaju Vinceca, odnosno na Vincecu, [okci Vinceta, ili na Vincetu, Pomurci na Vincovo, dokle Podravci, Vincet.

U Hrvatskoj baranjski vinogradari toga dana slave Vince{ku, u Po`e{koj kotlini Vincelovo, u cerni~koj `upi Vincekovo, u Cerniku Vincetovo, a u Moslavini i dalje na zapad, sve do ple{iva~kog Prigorja i Podravine, Vincekovo.

Ime sveca je i danas popularno me|u hrvatskim `ivljem u Ma|arskoj, te se svetac naziva Vinko, Vince. U Podravini pored toga i Vinkena, Vin~ika. U Bunjevaca poznato je prezime: Vinkovi}. U podravskom Lukovi{}u poznati su Vinkovi}ini, ustvari, rije~ je o nadim-

ku izvedenog od ime Vinko. U podravskih Hrvata supruga Vinka naziva se Vinkovica.

Legenda o svetom Vinku donosi: odrastao je u kr{}anskom nauku te ga je biskup Valerije posvetio za sve}enika. Rimski carevi Maksimilijan i Dioklecijan 303. godine nemilosrdno su progonili kr{}ane. Sve}enik Vinko je ba~en u tamnicu. Krvnici su ga stra{no mu~ili.

Tijelo su mu rastrgali da su mu se vidjele kosti i crijeva. Bo`ji se sluga Vinko hrabro dr`ao za vrijeme mu~enja, obra}aju}i se u molitvi Bogu. Stra{no izmu~enog Vinka u tamnici su posjetili an|eli, te su s njim skupa pjevali pjesme. Rimski namjesnik Dacije, koji je naredio mu~enje, posjetio je sve}enika Vinka u ta-

mnici te je vidio da je mu~enik obasjan svjetlo{}u. Namjesnik je zbog toga ~uda primio kr{}anstvo. Potom je Dacije dopustio da vjernici u tamnici posje}uju Vinka. Kr{}ani su mu ljubili rane, a krv hvatali u maramu i nosili ku}i, da bi ih krv mu~enika branila od svakog zla. Sveti Vinko je preminuo 304. godine, vjerojatno 22. sije~nja.

Osna`enju njegova {tovanja uvelike je doprinijelo njegovo plemi}ko podrijetlo. U srednjoj Europi mu se u XI. stolje}u razvio sna`an kult.

Mu~enje svetoga Vinka, mrcvarenje njegova tijela, curenje i hvatanje krvi, poistovje}uje se s branjem, lomljenjem gro`|a i hvatanjem mo{ta. Stoga on postaje za{titnikom vinograda i vinogradara.

Slavljenje svetoga Vinka dovodi se u vezu s vinskim anti~kim bogom Dionizom, ~ije se slavljenje u anti~koj Gr~koj odr`avalo u periodu od 11. do 13. antesteriona, {to bi uz odre|ene pomake u pojedinim godinama odgovaralo na{em mjesecu velja~i. Prvoga dana te svetkovine otvorene su ba~ve s novim vinom koje se tada moralo obvezno ku{ati.

Sveti Vinko, kao i Dioniz, nazna~uje ra|anje i bu|enje prirode i dolazak prolje}a, a uz njih se vezuje i po~etak nove vegetacijske godine.

I samo ime sveca podsje}a na latinski naziv vina (vinum), te zbog toga na njegov imendan vinogradari diljem svijeta, pa tako i Hrvati, iz vremenskih prilika poga|aju kakav }e biti urod gro`|a. Hrvatsko ime Vinko izjedna~uje se s ma|arskim nazivom vinkó (u zna~enju lo{e vino). Naziv Vince u Ma|ara i Gradi{}anskih Hrvata, jednako tako i u kajkavskim krajevima, izjedna~uje se s vinom te slu`i za naziv vina, odnosno vinca, vin~eka.

Na dan mu~enika Vinka ni u dana{nje se vrijeme ne radi, ve} se slavi blagdan, ovisno o kraju gdje se odr`avaju takove svetkovine, npr. u Pe~uhu, u Moha~u te u {oka~kim i bo{nja~kim (hrvatskim) selima u Baranji. [oka~ki (hrvatski) vinogradari u Vr{endi sastaju se i razgovaraju u svojim vinogradima u Ora{ju. Mu{karci i u dana{nje vrijeme na blagdan sveca poslijepodne idu od podruma do podruma i slave. Odre`u vinovu lozu i stave u vodu, te na isti na~in, kao na Lucu, iz pupoljaka predvi|aju kakav }e biti urod gro`|a. Obi~aj je bio objesiti kulen na kolac, da budu toliki grozdovi kao kulen.

Vinogradari Hrvati u Pe~uhu su na Vincekovo jo{ i po~etkom 20. stolje}a u svojim podrumima posje}ivali jedan drugoga. U \uki}u (Gyükés), gdje su hrvatski vinogradari podigli kapelu svetomu Bartolu, toga se dana neko} odr`avala sveta misa na hrvatskom je-

Dubravka Babi}, »Bakho«

ziku. Ta je tradicija, nakon demokratskih promjena, u na{e dane ponovno obnovljena.

Me|utim, Bo`ja slu`ba obavlja se na ma|arskom. Vinogradari su poslije svete mise na kolje (ereke) ili na loze svezali kulen, krvavicu, {varglu da bi rod bio bogat, tj. imali grozdove kao {to je kulen, {vargla. U svojim su vinogradima posje}ivali jedan drugoga pa su se skupa veselili.

U Moha~u tog dana, tj. na Vincecu, i u dana{nje vrijeme tambura{i prate gazde uz svirku, idu}i od podruma do podruma, a neko} ih je pratio gajda{. Vinogradari u vinograde ponesu sa sobom na dan svetoga Ivana blagoslovljeno vino i svetu vodu posve}enu na Vodokr{}e. Doma}ini, obilaze}i vinograd, svetom vodom posvete ~etiri strane vinograda, a ~etiri ugla vinograda pak posve}enim vinom. I tu je obi~aj nataknuti na kolac kulen te ga pojesti.

Nakon {to vinogradari sve`u kulen na ~okot, ponovo se vra}aju u podrum i nakon kra}ega vremena iza|u s bukarom vina i kleknu pred ~okot pa se mole Bogu za bogat urod.

Obilaze cijeli vinograd i posvete ga vinom te se vra}aju u podrum gdje na~inju kulen koji se pojede u slast, a uz nj pije se dobra kaplji-

ca. U predve~erje vinogradari i njihovi gosti skupa krenu svojim ku}ama. Naime, nema takvoga vinogradara koji se na taj dan ne bi na{ao u svom podrumu. [okci u Semartinu na »Vincetu i{li su u planinu. Tamo su kulenje nosili pa bi povje{ali po vinogradu da budu toliki grozdovi koliki su kuleni. Onda bi krali jedan od drugog. Ljudi su samo i{li, a `ene nisu. U podrumima se je kuhalo, jelo i pilo. Dan je slu`io i za vremensku prognozu: ako je bilo lijepo vrijeme smatralo se je da }e godina biti beri}etna. A kakve su pod strehom visjele ledene svije}e, smatralo se je da }e takav biti veliki klip kukuruza i grozd gro`|a.

Bo{nja~ki Hrvati u Baranji u vinograd ponesu sa sobom kruh i kulen, a u podrum se ide skupno, poslije doru~ka. Vinogradari na blagdan vinove loze, gro`|a i vina pozovu svoje prijatelje. Nalo`i se vatra te vlasnik sve`e kulen za trs pa se vra}a u podrum. Doma}in u bukaru nato~i vina i vra}a se ~okotu na kojemu je oka~en kulen. Ondje klekne i moli se Bogu za bogat rod trsja. Kada zavr{i s molitvom obilazi svoj vinograd pa ga na uglovima zalije vinom. Vrati se kulenu i na~ne ga i jede od njega, ostalo odnese svojim 57

prijateljima koji ga ~ekaju pored vatre ili u podrumu. Smatra se dobrim znakom ako s krova podruma kaplje voda (otapa se snijeg ili pada ki{a) jer se vjeruje da }e gro`|e dobro uroditi i bit }e puno vina. Vinogradari se u svojim klijetima posje}uju pa se zajedno vesele uz svirku tambura{a, a neko} gajda{a.

U predve~erje skupa krenu ku}i.

U Kukinju, nadomak Pe~uha, po starim navadama vjeruje se, ako je na Vincekovo lijepo vrijeme i voda kaplje s krova ku}a i podruma, gro`|a i vina bit }e u izobilju. Slavi se Vincekovo i u na{e dane. Pri tome ne nedostaje dobrog vina i bogat stol. Izlazi se u vinograde, loza se polijeva vinom, a na trs se vje{a kulen i slanina. Neka urod bude veli~ine kulena, bogat i ukusan. Vr{i se simboli~no rezanje trsova, po kojima se procjenjuje kakva }e biti godina. ^uveni vinogradari i uzgajiva~i vo}aka, poglavito tre{anja, Dalmatini (Hrvati) u Sentandriji kazuju: »Na Vince na{i stari i{li (su) u jedan vinograd, susedi i{li napole, rezali (vinovu lozu), {pricali vino na ~okoti da mlogo rodi. Nosili (su) jesti, drugi piti, i pili su. Veselo (je) bilo. Bilo vino, kad bilo sve gotovo i{li (su) doma. @e onda kazali na ma|arskom: »Vince, folyik a pince!« (»Vince, pote~e u podrumu /vino/«).

Sveti se Vinko u Hrvatskoj smatra »mu{kim svecem«, pa je `enama, po nepisanom pravilu, zabranjeno toga dana odlaziti u vinograde. Dr`e, ako `ena prekr{i ovu zabranu, lozu potu~e led ili ju zahvate razne bolesti. Kr{enjem tradicionalnih zabrana, kako vjeruju vinogradari, pove}ava se opasnost od mraza oko tzv. »ledenih svetaca«. U okolici Iloka, Nove Kapele, Slavonskoga Broda, slave sv.

Vinka. U podravskom Kalinovcu na Vinceko58

vo svi vinogradari odlaze u vinograd, odre`u nekoliko loza, ponesu ih ku}i i stave u vodu.

Ako loza dobro »protjera«, to je znak da }e godina biti vinorodna... Okupe se me|a{i u klijetima zavijanim snijegom, zapale vatricu i pritope »srabljivku«, pa se slavlje uz pjesmu otegne do mrkle no}i.

Pri slavljenju toga vinskoga patrona, zna~ajno mjesto zauzima obilno konzumiranje vina. Stanovnici cerni~ke i pleterni~ke `upe u Hrvatskoj vjeruju da se ispito vino na Vinkovo pretvara u krv, pa znaju kazivati: Koliko na Vinkovo popije{ kapljica vina, toliko dobije{ kapljica krvi. Zbog toga vjerovanja i danas daju bolesnicima i djeci da na Vinkovo ispiju koju ~a{u. Uz opisane radnje, koje toga dana valja obaviti, neizostavan dio ~ini i pjesma kojom se proslavlja taj vinski patron.

Za razliku od mu{karaca, `ene toga dana u Hrvatskoj kod ku}e obavljaju razne poslove koji su po nepisanom pravilu vezani za Vinkovo. Tu ponajprije spada pripravljanje obilnoga masnoga objeda, kojega }e svi uku}ani konzumirati nave~er. Za ve~eru se spremao kuhani kiseli kupus s mesnom kobasicom, prodimljeni zavratak ili kajzer {unka, prosu{ena svinjska rebra, grahova salata i koko{ja juha s doma}im rezancima. Pripremani su i kola~i, i to ve}inom krafne sa {ljivovim pekmezom i »{}ipotke« na masti. Da bi sv. Vinka potakle, udovoljile mu i ukazale na potrebu bogatoga uroda, `ene su kod ku}e provodile dobar dio popodneva pri{ivaju}i velike zakrpe na vre}e i robu, kako bi grozdovi bili veliki kao zakrpe.

Osim poslova vezanih uz magijsku put poticanja boljega i obilnijega uroda gro`|a, uz taj dan nalazimo i poslove uz koje su vezane

stroge zabrane. Da se ne bi potaknulo opadanje zrelih boba, na Vinkovo je u Hrvatskoj zabranjeno: sijati bra{no, runiti kukuruz, ~ihati perje, mljeti, presti i obavljati sve druge poslove pri kojima se ne{to runi i otpada.

U Podravini se smatra, ako kaplje streha, tj. tope se sve}e od leda, bit }e u obilju vina.

Odnosno, kad je Vincet, ako je ki{a padala onda su kazali: »No, sad bude vino!« Ako nije bilo, ako je su{a bila: »No, ka`e, ne bu vino!« Ako se snijeg otaplje, za o~ekivati je puno vina, smatraju totski Hrvati u Bud`aku, nastanjeni ispod Balatina.

U Vr{endi se kazuje: Ako kaplje voda sa strehe, onda }e bit mlogo vina. Kukinjski bo{nja~ki Hrvati kazuju: Ako na svetog Vinka sunce pe~e, obilno vino u ba~ve pote~e. U Pe~uhu hrvatski vinogradari toga su dana odrezali vinovu lozu te ju stavili u posudu napunjenu vodom. A kada loza prozeleni i donosi cvijet (za~etak grozda), gata se kakav }e biti urod gro`|a.

Na Vincovo u Pomurju kazuju: Ako je lijepo vrijeme i voda kaplje sa strehe, onda }e biti bogat urod, bit }e puno vina.

Da je vinogradarstvo neodvojivo od na{ih Hrvata, mogu posvjedo~iti i poslovice rabljene za slikovito izra`avanje. U Gradi{}u se kazuje: Lipo vedro na dan svetoga Vinca, dostat }emo `ita, vinca, kao i ovo ^e za Vinka sunce pe~e, v lagve vino te~e. [oka~ki Hrvati u baranjskom Olasu zapa`aju: Ako na dan Vinceta ima vode u kolosijeku barem toliko da se vrabac okupati mo`e, bit }e dobar rod vinograda. [okci u ba}vanskom Santovu kazuju: Kad na Vincu pada ki{a, onda ka`u bit }e mnogo vina. U Hrvatskoj, u Sibinju, kod Slavonskoga Broda, tako|er se pazilo na vremenske prilike te se kazuje: Ako se vrabac na Vinka okupa na putu, rodit }e vinograd. I u drugim krajevima prema vremenskim prilikama prognoziraju jesenji urod, pa u Opatovcu i cerni~koj [agovini znaju kazati: Ako na Vinka nema vode, vino nam ode, a u Pleternici: Ako na Vinka kapa voda s krova, bit }e vina, dok u Koprivni~kim Bregima vjeruju da }e jesenji urod gro`|a biti dobar ako se na putu u kolote~ini zadr`i toliko vode da se mo`e vrabac okupati.

Hrvati (Raci) u Ba}inu na ma|arskom jeziku konstatiraju: Ha csordul a Vince, / Megtelik a pince (»Ako na Vinkovo curi / Podrum }e se napuniti«).

Ime sveca Vinko, Vince zna~i pobjednik. Zapravo, on pobje|uje tamne sile zime te priprema put za dolazak prolje}a.

»MAJKA USELJENIKA« JOSIPA TURKALJA U MUZEJU HBZ-a

VRIJEDAN DOPRINOS MUZEJSKOJ ZBIRCI

Rije~ je o prekrasnom opisu emocija stotine imigranata koji su, bez sumnje, imali iste takve osje}aje dok su napu{tali svoje domove u Hrvatskoj kako bi zapo~eli nove `ivote u Sjedinjenim Dr`avama, Kanadi i {irom svijeta Pripremio @or`i Paro

U

utorak, 24. sije~nja u kulturnom muzeju HBZ-a u Pittsburghu postavljena je skulptura Majka useljenika, rad Josipa Turkalja, poznatog kipara ro|enog u Hrvatskoj koji ve} dugi niz godina `ivi i radi u Clevelandu. Nakon prostora Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu, gdje je ~uvan i kalup ovog poznatog djela, te Buenos Airesa, ovo je tre}e mjesto gdje je postavljena ova {est

J

osip Turkalj ro|en je 1924. godine u Hrvatskoj. Kad je imao {est godina, vidio je poprsje lokalnog heroja koje je bilo smje{teno na gradskom trgu rodnog mjesta.

Taj naoko bezna~ajan doga|aj, potaknuo je zanimanje malog dje~aka, {to }e se kasnije pretvoriti u `ivotnu strast. [kolovao se na Umjetni~koj akademiji u Zagrebu, a kasnije i na Umjetni~koj akademiji u Rimu. Godine 1957., svjetski poznati hrvatski kipar Ivan Me{trovi}, ponudio mu je mjesto asistenta na Sveu~ili{tu Notre Dame. Nakon Me{trovi}eve smrti, 1962. godine, Turkalj je zauzeo njegovo u~iteljsko mjesto gdje je podu~avao kiparstvo sljede}e dvije godine. Turkalj se zatim 1965. godine preselio u Cleveland, OH gdje trenutno `ivi sa suprugom Julie. Prihvatio je u~iteljsko mjesto na Gilmore akademiji i uz dodatak svojoj u~iteljskoj karijeri, nastavio biti plodonosan kipar. Nekoliko njegovih najzna~ajnijih i najimpresivnijih djela uklju~uju: Mojsije, 18 stopa visoki bron~ani kip u studentskom domu Sveu~ili{ta Notre Dame, George Washington, 9 stopa bron~ani kip izvan zgrade Okru`nog suda u Buffalu, NY, te Gospa od mira i Gospa Bistri~ka, dva 7 stopa visoka mramorna kipa u nacionalnom sveti{tu u Washingtonu, DC. Turkalj je za svoj kiparski rad primio brojne nagrade, uklju~uju}i posebno priznanje 1999. godine odlikovanje za promicanje hrvatske kulture hrvatske Vlade. Oti{ao je u mirovinu i sad cjelokupno svoje vrijeme posve}uje kiparstvu.

Predsjednik HBZ-a Bernard Luketich i autor skulpture Josip Turkalj

stopa visoka skulptura koja predstavlja majku koja dr`i svoje novoro|en~e i upu}uje svoju mladu k}erku dok odlaze prema svom odredi{tu u novoj zemlji.

Josip Turkalj motiv majke s djetetom zasigurno je prona{ao u nadahnu}ima glasovitog kipara i svoga u~itelja Ivana Me{trovi}a, ~iji je poznati kip Imigrantska majka otkriven u listopadu 1960. na trgu ispred katedrale u Milwaukeeju. Na postavljanju kipa u prostorima HBZ-a nazo~ni su, uz predsjednika HBZ-a Bernarda M. Luketicha, bili i autor Josip Turkalj, te njegov sin Thomas, upravitelj umjetni~ke galerije Turkaly. Skulptura je trenutno izlo`ena na drugom katu Glavnog ureda HBZ-a. Uz dodatak »radu koji se mijenja«, HBZ je na jedan na~in i »radni muzej«, gdje su i na prvom i drugom katu, uz muzej na tre}em katu, izlo`ena mnoga prekrasna umjetni~ka djela na{ih poznatih hrvatskih slikara i kipara.

Iz Glavnog ureda HBZ-a stoga pozivaju posjetitelje da do|u i vide njihov posljednju umjetni~ku akviziciju koja ostaje svjedokom izuzetnih vje{tina i talenta kipara Josipa Turkalja.

Pro~itajte i {to je povodom postavljanja Majke useljenika u muzeju HBZ-a, na stranicama

Zajedni~ara napisao Bernard M. Luketich, glavni predsjednik HBZ-a Amerike: »Svaki put kad do~ekujemo posjetitelje u Glavnom uredu Hrvatske bratske zajednice, uvijek im namjeravamo objasniti da je kulturni muzej HBZ-a i njegova postava u njemu, »rad koji se stalno mijenja«. To ka`em zbog toga jer neprekidno nastojimo omogu}iti {irok prikaz na{e hrvatske kulture i najbolje, dostupne radove na{ih pro{lih i sada{njih hrvatskih umjetnika.

Pro{log smo tjedna pak dosegli novu razinu u ponudi na{e umjetni~ke kolekcije HBZ-a, oboga}uju}i na{u ponudu skulptura s prekrasnim djelom zvanim Majka useljenika, rad vrsnog kipara Josipa Turkalja. Naime, {est stopa visoka bron~ana skulptura predstavlja majku koja dr`i svoje novoro|en~e i upu}uje svoju mladu k}erku prema novom `ivotu dok odlaze prema svom odredi{tu u novoj zemlji.

Majka zaklanja lice djeteta od pogleda unatrag, znaju}i da njezino dijete tuguje za prijateljima i udobno{}u koju ostavlja za sobom.

K}erka pak ~vrsto dr`i svoju malu vre}u s osobnim dragocjenostima, dok je majka vodi prema novom odredi{tu. Rije~ je o prekrasnom opisu emocija stotine imigranata koji su bez sumnje, imali iste takve osje}aje dok su napu{tali svoje domove u Hrvatskoj kako bi zapo~eli nove `ivote u Sjedinjenim Dr`avama, Kanadi i {irom svijeta. Majka useljenika je naru~ena u vapnencu u kanadskom Torontu, a bron~ani primjerci su isto tako izlo`eni i u Buenos Airesu u Argentini, te u Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu. To umjetni~koj kolekciji HBZ-a daje novu dimenziju skulpturnog stila uz ve} presti`nu postavku Me{trovi}evih djela kao i onih kreiranih od brojnih hrvatskih naivnih umjetnika.

Izuzetno smo ponosni {to mo`emo pozdraviti dolazak umjetni~kog rada Josipa Turkalja u Hrvatsku bratsku zajednicu, skromno nagla{avaju}i njegove hrvatske korijene i njegovu `ivotnu predanost u dijeljenju svoje vizije sa svima drugima.« 59

ZBORNIK O KAJKAVCIMA ME\U GRADI[]ANSKIM HRVATIMA

NA[A STARA DIJASPORA (ETNI^KO RASU]E) U MA\ARSKOJ Zbornik regionalne konferencije »Kajkavci med gradi{}anskimi Hrvati« odr`ane u Koljnofu/Kópháza, 2.-3. studenoga 2001. Izdava~: Dru{tvo gradi{}anskih Hrvatov u Ugarskoj.

Naklada: Croatica, Budimpe{ta, 2004.

Napisao \uro Vidmarovi}

E

tni~ki arhipelag nekada{njih zapadnougarskih Hrvata, nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije i stvaranja novih dr`ava na njenom teritoriju, bio je razbijen izme|u Austrije, Ma|arske, i tada{nje ^ehoslova~ke. To je imalo pogubne posljedice na njihov narodnosni preporod zapo~et 1903. god. djelatno{}u velikog knji`evnika, matemati~ara, filozofa, sve}enika i narodnog u~itelja Mate Mer{i}a Miloradi}a. Umjesto jedinstvenog duhovnog prostora stvorena su tri, svaki s druga~ijim pravnim situiranjem manjina i odnosom prema problemu asimilacije.

Najve}i dio arhipelaga na{ao se u Austriji i danas ih poznajemo kao Gradi{}anske Hrvate. Manji dio na{ao se u Ma|arskoj i danas ih poznajemo kao gradi{}anske Hrvate u Ma|arskoj, a zatim slijede mali ogranci u Slova~koj i ^e{koj. U {iroj javnosti, kada je rije~ o subetni~kom imenu Gradi{}anski Hrvati, naj~e{}e se misli na austrijski dio etni~kog arhipelaga. Ostali su dijelovi pomalo u sjeni, premda su sa~uvali svoj etni~ki identitet u vrlo nepovoljnim uvjetima, odnosno u uvjetima stalnih asimilacijskih pritisaka, pa i negiranja postojanja kao manjine.

Gradi{}anski Hrvati govore sva tri hrvatska narje~ja, a svako je narje~je razu|eno na mnogo lokalnih subdijalekata, {to odra`ava jezi~nu situaciju u Hrvatskoj iz vremena kada su je njihovi preci morali napustiti.

Najmanje je zastupljen kajkavski dijalekt.

60

Jo{ se njime slu`e stariji mje{tani u dva sela, Vede{inu (ma| Hidegség) i Umoku (ma|. Fertöhómok), koja pripadaju ma|arskom ogranku.

U Koljnofu (ma|. Kópháza), najve}em gradi{}anskohrvatskom selu u Ma|arskoj, smje{tenom nedaleko grada [oprona (uz granicu s Austrijom), odr`an je znanstveni skup posve}en upravo »Kajkavcima me|u Gradi{}anskih Hrvatima«. Skup je organiziralo Dru{tvo Gradi{}anskih Hrvata u Ugarskoj, kao manjinska udruga koja okuplja ovu hrvatsku etni~ku skupinu (ima ih vi{e) Hrvata u Ma|arskoj. Pisac ovih redaka savjetovao je prije nekoliko godina g.

Gézi Völgyiu iz Vede{ina, predsjedniku Hrvatske narodnosne samouprave u Koljnofu, da organizira znanstveni skup o kajkavcima me|u Gradi{}anskim Hrvatima. Zapravo, budu}i se bavim povije{}u migracije hrvatskog pu~anstva iz zapadne Slavonije u zapadnu Ugarsku trideset godina, s prekidima, bila mi je davna `elja da se odr`i znanstveni okrugli stol posve}en ovoj migraciji, jedinim gradi{}anskohrvatskim naseljima koja govore kajkavskim dijalektom i za koje se sa ve}om sigurno{}u, nego {to je to slu~aj s ostalim tamo{njim hrvatskim naseljima, mo`e odrediti to~na lokacija doselidbe. Nakana mi je bila da stru~njaci raznih profila obrade ovu migraciju, te da se doka`e, ili opovrgne teza (koju sam, pored mnogih i ja zastupao) da su preci Vede{inaca i Umo~ana doselili iz velikih hrvatskih srednjovjekovnih vlastelinstava Velika Kraljeva i Me|uri} 1528. godine. Tada su se navedena vlastelinstva nalazila u posjedu hrvatskog bana i ma|arskog velika{a Tome Nada`dija.

Skup u Koljnofu imao je me|udr`avni karakter, jer su u radu sudjelovali znanstvenici iz vi{e zemalja: Ma|arske, Austrije, Hrvatske i Nizozemske. Isto tako bio je, to posebno treba podcrtati, i multidisciplinaran, {to je od velike va`nosti prilikom istra`ivanja ovakvih migracija.

Navodimo imena sudionika skupa i nazive njihovih izlaganja, prema redoslijedu koji je donesen u Zborniku.

Prof. dr. István Nyomárkay (Budimpe{ta): Gradi{}anskohrvatske isprave iz XVII. stolje}a.

Dr. Peter Houtzageres (Nizozemska): O razvitku govora Hede{ina i Homoka.

Mr. @eljko Holjevac (Hrvatska): Prilike u Vede{inu i Umoku od sredine 18. do sredine 19. stolje}a.

Dr. An|elka Fran~i} (Hrvatska): Prezimena u Vede{inu i Umoku 1728.-1848.

Dr. Sanja Vuli} (Hrvatska): Imeni~ke tvorenice u umo~kom i vede{inskom govoru.

Dr. Robert Hajszan (Austrija): Prezimena na vlastelinstvima Me|uri} i Kraljeva Velika.

Dr. Mijo Lon~ari} (Hrvatska): Porijeklo Kajkavaca u Vede{inu i Umoku.

Prof. Miroslav Vuk (Hrvatska): Sve}enik Pavao Horvat pjesnik iz naroda i za narod.

Dr. Nikola Ben~i} (Austrija): Kajkavski slijedi u kulturi i jeziku Gradi{}anskih Hrvatov.

Pisac ovog ~lanka pro~itao je rad pod naslovom: »Kada je hrvatski ban Toma Nada`di svoje podlo`nike iz vlastelinstva Velike i Me|uri} dana{nja zapadna Slavonija preselio u zapadnu Ugarsku. Prof.

Nyimárkay je izvr{io analizu nekoliko isprava, uglavnom oporuka, koje su nastale u Vede{inu i Umoku u XVII. st. Osim va`nih lingvisti~kih podataka, ove isprave otkrivaju oblik jezika kojim se u to vrijeme slu`ilo pu~anstvo navedenih naselja.

Nizozemski znanstvenik Peter Houtzagers bio je najzanimljivija li~nost na skupu. Taj mladi znanstvenik toliko je u{ao u problematiku materinskog govora `itelja Vede{ina i Umoka, da je nau~io njihov jezik. Bilo je vrlo neobi~no, gotovo romanti~no, slu{ati tog stranca iz udaljene zemlje kako razgovara na arhai~nom kajkavskom dijalektu kojim vi{e nitko ne govori, osim desetak starijih `itelja Vede{ina i Umoka. Njegov je referat napisan izuzetno stru~no, na osnovu terenskog istra`ivanja. Kolega Peter jedini je relativizirao tezu o doselidbi iz Velike Kraljeve i Me|uri}a, ~ime je, na stru~noj razini, polemizirao s mojim tvrdnjama. Premda sam mi{ljenja da njegov stav ne mo`e podnijeti historiografske prigovore, priznajem da odgovornijeg sugovornika nisam imao.

Mladi histori~ar iz Zagreba, @eljko Holjevac, dao si je truda i nau~io ma|arski jezik, kako bi mogao istra`ivati povijesnu gra|u koja se nalazi u Ma|arskom dr`avnom arhivu. Njegov se rad ticao gospodarskih i socijalnih odnosa u Vede{inu i Umoku XVIII. i XIX. st. O toj temi on je progovorio prvi.

Dr. An|ela Fran~i}, lingvistica, zajedno s kolegom iz Austrije Robertom Hajszanom (Gradi{}anskim Hrvatom) prou~ila je prezimena u Vede{inu i Umoku, a kolega Robert u tada{njoj Velikoj i Me|uri}u. Dr`im

ova dva rada vrlo zna~ajnima, jer otkrivaju transmigracije pu~anstva. Zajedno s radom dr. Lon~ari}a, do{lo se do zaklju~ka da dana{nji `itelji Vede{ina i Umoka nisu direktni potomci izbjeglih Hrvata iz 16. st.

U me|uvremenu je dolazilo do suseljavanja i useljavanja drugih struja, pa i etni~kih grupa, {to je sve utjecalo na stabilnost govora i promjenu patronimijske gra|e.

Dr. Sanja Vuli}, lingvistica iz Zagreba, izvr{ila je vrlo dobru analizu nekih dijelova tamo{njeg dijalekta, dok je dr. Nikola Ben~i}, najistaknutiji knji`evni povjesni~ar i leksikograf Gradi{}anskih Hrvata u svome prilogu upozorio na povijesne osobe koje su dale doprinos kajkavskom dijelu gradi{}anskohrvatske kulturne ba{tine.

Kolega Miroslav Vuk, etnomuzikolog iz Zagreba, (u me|uvremenu umro), predstavio je vl~. Pavu Horvata, jedinog gradi{}ansko-hrvatskog pjesnika koji pi{e na vede{inskom, odnosno dijalektu svoga rodnog sela.

Pisac ovih redaka poku{ao je analizom originalnog pisma bana Tome Nada`dija iz 1538. god., u kojem govori o preseljavanju svojih podlo`nika iz Velike u Ma|arsku, dokazati postojanje dviju seoba: prve 1537. g. koja je bila izvedena na temelju feudalnog prava, i druge izvedene 1538., s ljudima ustra{enima zbog turske najezde, a koji nisu bili banovi podlo`nici. Obje su seobe, odnosno preseljenja, bila ilegalna i suprotna odluci Sabora Kraljevine Hrvatske koji je izri~ito zabranio velika{ima da preseljavaju pu~anstvo izvan dr`avnih granica.

Vede{in i Umok su ostaci ve}eg broja naselja u koja je Nada`di smjestio svoje hrvatske podlo`nike. Sva su potpuno poma|arena, dok u Vede{inu i Umoku materinski dijalekt govori tek starija populacija.

Ohrabruje ~injenica {to se nakon demokratskih promjena u Ma|arskoj u oba sela formirala tzv. hrvatska narodnosna samouprava. Dakako, o nekoj rekroatizaciji te{ko je i govoriti.

Zbornik su uredili dr. Nikola Ben~i} i Géza Völgyi. Na naslovnici prikazane su crkve u Vede{inu i Umoku, te farof u Vede{inu zdanja koja svjedo~e o tragi~noj povijesti na{eg naroda.

Zbornik nam otkriva ne samo manje poznate sekvence iz na{e lokalne (ali i nacionalne) povijesti, ve} nas upozorava kako treba pristupati istra`ivanju nepoznatih dijelova te povijesti.

HRVATI U SVIJETU ^ILE: HRVATI UGLEDNI PRIVREDNICI

G

ospodin Pedro Marinov Martini}, po~asni konzul Republike Hrvatske u Antofagasti (^ile) izvijestio nas je reporta`i o uglednim ^ileancima hrvatskog podrijetla u »El Mercurio de Antofagasta«. Naime, u spomenutom tamo{njem dnevniku iza{la je reporta`a o predsjednicima Udruge industrijalaca (Asociación de Industriales de Antofagasta A. I. A.) u tom dijelu ^ilea, gdje ve} dugi niz godina dominiraju ^ileanci hrvatskog podrijetla: Neven Ili} Vladislavi} 1975/1977., Radoslav Razmili} Vlahovi} 1977/1987., Patricio Grani} Giraldo 1991/1993., Ivan [imunovi} Petricio 1993/2002.

BRAZIL: DRU[TVO PRIJATELJA DALMACIJE ORGANIZIRALO PROSLAVU SV. NIKOLE

U

z pomo} profesora Josipa Barleka iz Etnografskog muzeja u Zagrebu i Veleposlanstva RH u Braziliji, pribavljen je i preveden materijal o hrvatskim bo`i}nim obi~ajima i proslavi Sv. Nikole. Po prvi put je Dru{tvo prijatelja Dalmacije uspje{no organiziralo za djecu na{ih iseljenika proslavu Sv. Nikole. ^lanovi Dru{tva prijatelja Dalmacije iz Sao Paula uvijek su slavili Bo`i}, ali ove godine odlu~ili su ga proslaviti s vi{e detalja hrvatske kulturne ba{tine i obi~aja.

Ova proslava bila je veselje starih na{ih Hrvata koji su se sjetili obi~aja iz domovine, kao i mladih koji su u`ivali u darovima i hrvatskim kola~ima i slatki{ima.

Me|utim, veselje i radost nisu samo bila za one koji su mogli prisustvovati ovom kulturnom popodnevu u Sao Paulu nego i za djecu siroti{ta »Lar Redencao« koji su dobili donaciju cipelica koje su sva na{a djeca donijela taj dan.

U ve~ernjem dnevniku SBT prikazana je kratka reporta`a o proslavi Svetoj Nikole u Dru{tvu prijatelja Dalmacije. To je bila prigoda da brazilska publika bude pribli`no upoznata s djelom hrvatskih obi~aja u povodu proslave Sv. Nikole i Bo`i}a.

61

IZJAVA HRVATA BOSNE I HERCEGOVINE IZ DIJASPORE

B

BOSNA I HERCEGOVINA DANAS I SUTRA

udu}i da je Daytonski sporazum (1995) nagradio agresiju i genocid, name}u}i nezakonitu i nepravednu podjelu me|unarodno priznate dr`ave Bosne i Hercegovine u dva »entiteta«: Bo{nja~ko-Hrvatsku Federaciju i Republiku Srpsku, plus autonomno Okru`je Br~ko, Budu}i da je Daytonski sporazum nametnuo zemlji nefunkcionalan sustav od 14 ustava, 14 vlada i 180 ministara, Budu}i da je Daytonska Bosna i Hercegovina postala protektorat, kojim vlada Visoki predstavnik me|unarodne zajednice uz pomo} ogromne i dobro pla}ene birokracije, Budu}i da Srbi imaju apsolutnu kontrolu u Republici Srpskoj, Bo{njaci dominiraju u Federaciji, a Hrvatima u Bosni i Hercegovini je uskra}ena puna nacionalna ravnopravnost i istinska zakonska sigurnost, Budu}i da ~ak nakon deset godina poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma i nakon pet milijardi dolara me|unarodne pomo}i, Bosna i Hercegovina ni politi~ki ni ekonomski ne napreduje nego ostaje izvor nestabilnosti u regiji, Budu}i da dana{nja nastojanja ameri~kog Dr`avnog Ureda (State Department-a) i njegovih prijatelja »popraviti« Daytonski sustav nije ni{ta manje nego prisiljavanje Bo{njaka i Hrvata da legaliziraju ilegalni i nepravedni Daytonski sporazum pod izlikom »pregovaranja«, ali s kona~nim ishodom da se sa~uva status quo i osigura trajan opstanak Republike Srpske, premda je ona izrasla i priznata na genocidu, Dakle, mi Hrvati iz Bosne i Hercegovine koji `ivimo izvan njezinih granica, pozivamo sve hrvatske, a i bo{nja~ke, politi~ke ~elnike da u~ine slijede}e: 1. Odbiju sve bezsadr`ajne i kozmeti~ke promjene Daytonskog sporazuma.

62

2. Odbiju reafirmaciju Republike Srpske i zahtjevaju njeno ukidanje, dakle i kraj Federacije.

3. Poni{te ilegalno nametnut i nepravedan postoje}i sustav.

4. Pregovaraju jedino pod uvjetom da se ukinu oba »entiteta« i Okru`je Br~ko.

5. Prona|u pravedan i funkcionalan ustavni poredak koji }e, prema priznatim demokratskim standardima, osigurati slobodu i jednakopravnost, zagarantiranim pravednim zakonima, svakom pojedincu i narodu (Bo{njacima, Srbima i Hrvatima) u Bosni i Hercegovini.

17. sije~nja 2006.

Dr. Ante ^uvalo, Chicago Predsjednik, Savez Hrvata Bosne i Herzegovine Rev. Marko Pulji} O. F. M., Chicago Kustos, Hrvatska franjeva~ka kustodija za Ameriku i Kanadu Bernard M. Luketich, Pittsburgh Nacionalni Predsjednik, Hrvatska Bratska Zajednica u Americi Melkior Ma{ina, Hobart, IN Nacionalni Predsjednik, Hrvatska Katoli~ka Zajednica u SAD Dr. Ana Mi{eti}, Chicago Dopredsjednica, Udruga Ameri~kih Hrvata Steve Bubalo, Los Angeles Dopredsjednik, Savez Hrvata Bosne i Herzegovine Vedran J. Nazor, New York Predsjednik, Hrvatska Akademija Amerike Vinko Ku`ina, New York Predsjednik, Hrvatski Radio Klub, New York Dr. @ivko Strika, New York Po~asni Predsjednik, Kulturni Klub »[ibenik«, New York Josip Kne`evi}, New York Predsjednik, HKD Napredak, New York

Stipe Gali}, New York Predsjednik, Hrvatska Bratska Zajednica, Odsjek 789, New York Ivan Jureta, Chicago Predsjednik, HKD Napredak, Chicago Kre{imir Mi{eti}, Chicago Tajnik, Savez Hrvata Bosne i Herzegovine Miroslav Kom{i}, Detroit Savez Hrvata Bosne i Herzegovine Mirko Kova~, Detroit Savez Hrvata Bosne i Herzegovine Franjo Perkovi}, New York Savez Hrvata Bosne i Herzegovine

Imena onih koji budu dalje potpisivali ovu izjavu biti }e na: http://new.petitiononline.com/mod_perl/signed.cgi?bih (Engleski prijevod u slijede}em broju)

IZ TISKA

KNJIGA HRVOJA KA^I]A »U SLU@BI DOMOVINE«

R

atna stradanja Hrvatske, akcija Oluja i haa{ka su|enja tema su knjige Hrvoja Ka~i}a »U slu`bi domovine«, predstavljene 25. sije~nja 2006. u prostorijama Matice hrvatske.

Iako smo prije pune dvije godine tiskali ovu knjigu koja govori o Hrvatskoj u najtragi~nijim danima, danas, kad se sudi hrvatskim generalima u Haagu, knjiga je aktualnija nego u trenutku kad je objavljena rekao je Igor Zidi}, predsjednik Matice hrvatske. Hrvoje Ka~i} je Dubrov~anin, veliki stru~njak za podru~je pomorskoga prava, a u svojoj knjizi analizira povijesne dokumente i zbivanja vezana uz agresiju na Hrvatsku 1991. i 1992. godine. (VE^ERNJI LIST, 26. 1. 2006.)

HRVATSKI SVJETSKI KONGRES O SPOMEN OBILJE@JU BLEIBURG

PRIJEDLOZI ZA USPJE[NIJE UPRAVLJANJE I URE\ENJE

D

ragi prijatelji, Nadaju}i se da je Vama i svima oko Vas na dobro i na bolje krenula 2006. godina, od srca Vas sve pozdravljamo i dolazimo Vam u ime Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) s prijedlozima za uspje{nije upravljanje i daljnje ure|enje Spomen-obilje`ja Bleiburg (u daljnjem tekstu SOB).

1) Kako SOB postaje svojim zna~enjem i vrijedno{}u nezaobilazno mjesto i simbol hrvatskog narodnog stradanja trajnog spomena i opomene, krajnje je vrijeme da se na nacionalnoj osnovi ustanovi stalni Upravni odbor SOB-a koji bi predvodio sve njegove poslove. ^lanovi Po~asnog bleibur{kog voda ~asno su vodili brigu o SOBu kroz mu~no vrijeme, vi{e od pola stolje}a, i zaslu`uju nezaboravnu hvalu na tome. Ali, tamo gdje oni svojim ljudskim vijekom stanu, valja dalje nastaviti. Stoga, predla`emo da se osnuje Upravni odbor SOB-a koji bi ~inili predstavnici sljede}ih ustanova: Hrvatskog sabora (Odbora za useljeni{tvo), Vije}a Hrvatske biskupske konferencije (HBK) i Biskupske konferencije BiH za hrvatsku inozemnu pastvu, Po~a-

snog bleibur{kog voda (netko od `ivu}ih svjedoka, dok ih jo{ ima), Ministarstva oru`anih snaga RH, Vojnog ordinarijata u RH, Hrvatske matice iseljenika i Hrvatskog svjetskog kongresa. Predla`emo da prvi radni sastanak predstavnika na ovu temu zajedno sazovu spomenute ustanove, i to u Hrvatskom saboru u Zagrebu, u sazivu predsjednice saborskog Odbora za useljeni{tvo g|e Zdenke Babi} Petri~evi}.

2) Tako|er predla`emo da tako osnovani Upravni odbor SOB-a odmah posveti posebnu pa`nju a) izradi dugoro~nog plana izgradnje SOB-a koji bi uklju~ivao i prigodni memorijalni centar, spomen-crkvu, ako su Muslimani zainteresirani i spomen-d`amiju, te b) da organizira dostojne komemoracije i posjete SOB-u.

3) HSK ne odustaje od objavljivanja popularne stru~ne publikacije o »Hrvatskom kri`nom putu i Bleiburgu« na vi{e jezika.

Sada smo u procesu anga`iranja drugog autora koji }e napraviti tekst istinito i u skladu s na{im aktualnim potrebama.

4) HSK poti~e da se tako ustanovljeni Odbor ja~e anga`ira na skupljanju sredstava za SOB, a mi sa svoje strane gdje god mo`emo poti~emo isto. Primjerice, upravo ovih dana je u tu svrhu predsjednik HSK-a

dr. ]ori} poslao na ra~un Po~asnog bleibur{kog voda u Austriji 10.000 (deset tisu}a) {vicarskih franaka u ime HKM u CH, a pripremaju se i druge doznake na vi{e strana.

5) HSK osje}a i dalje izgradnju SOB-a jednom od svojih glavnih obveza, jer je u tu svrhu, podsje}amo, HSK prvi pokrenuo inicijativu za obnovu i dogradnju SOB-a, anga`irao autora projekta vode}eg akademskog kipara Kuzmu Kova~i}a kao i mre`u drugih povjerenika, me|u njima i svog me|unarodnog povjerenika Pavu Gagru (Australija) koji je sa svojim vezama i prijateljima skupio dosad najvi{e novca za SOB. HSK je javno i slu`beno na sastanku na najvi{oj razini upozorio i potakao Vladu RH da je, uz velike prinose za Jasenovac, du`na brinuti se i odvojiti sredstva i za SOB, itd.

Rado o~ekuju}i Va{ odgovor i jo{ bolje prijedloge od ovih u ovom predmetu, kako od Vas, tako i od sviju do kojih do|u ovi prijedlozi, prijateljski Vas pozdravljamo!

Va{i, Dr. fra [imun [ito ]ori}, predsjednik HSKa Josip Ante Sovulj, gl. tajnik HSK-a Solothurn/New York, 27. sije~nja 2006.

63

OBLJETNICA SVETI[TA SVETA MATI SLOBODE

»AKO GOSPODIN KU]E NE GRADI, UZALUD SE MU^E GRADITELJI«

Sveti{te Sveta Mati Slobode na zagreba~kom Jarunu, 13. studenoga, proslavilo je svoj jubilej, desetu obljetnicu od polaganja kamena temeljca i petu obljetnicu posvete Crkve. Koncelebriranu svetu misu povodom jubileja predvodio je zagreba~ki pomo}ni biskup Valentin Pozai} s provincijalom Hrvatske salezijanske provincije, don Ambrozijem Matu{i}em, provincijalom Franjeva~ke provincije sv. Jeronima u Zadru, potom fra Bernardinom [kuncom, don Petrom [imi}em, kao i desetak sve}enika. Prigodom sve~anosti biskup Pozai} je blagoslovio novi reljef Proslave na glavnom oltaru, ~iji je autor akademski kipar Kuzma Kova~i} Napisala @eljka Le{i} Foto iz dokumentacijskog materijala crkve

S

veti{te Sveta Mati Slobode smje{teno na zagreba~kom Jarunu svake godine, drugu nedjelju u studenome, svetkuje povodom polaganja kamena temeljca, koji je 11. studenog 1995. godine blagoslovio blagopokojni kardinal Kuhari}, i posvetu Sveti{ta, koje je 2000. posvetio kardinal Bozani}.

Tako je bilo i ove godine, pa je 13. studenoga tim povodom uprili~en mali jubilej, deseta obljetnica polaganja kamena temeljca i peta obljetnica posvete Crkve. Koncelebriranu svetu misu predvodio je zagreba~ki pomo}ni biskup Valentin Pozai} s provincijalom Hrvatske salezijanske provinscije, don Ambrozijem Matu{i}em, provincijalom Franjeva~ke provincije sv. Jeronima u Zadru, fra Bernardinom [kuncom, potom don Petrom [imi}em, kao i desetak sve}enika. Prigodom sve~anosti biskup Pozai} je blagoslovio novi reljef Proslave na glavnom oltaru, ~iji je autor akademski slikar Kuzma Kova~i}. Prigodno pozdravno slovo nazo~nima, na po~etku misnog slavlja, uputio je upravitelj Sveti{ta don Petar [imi}, posebno pozdravljaju}i pomo}nika ministrice obitelji, branitelja i me|ugeneracijske solidarnosti, Dinka Mikuli}a i predsjednicu Skup{tine grada Zagreba, Tatjanu Holjevac.

U svojoj je propovijedi biskup Pozai} napomenuo kako ne mo`emo ne misliti na one koji su na oltar prinijeti `rtvu vlastitoga `ivota 64

i tako postali mu~enici. »Moramo nau~iti {tovati svete uspomene i `ivjeti od njih, nau~iti ljubiti i ~uvati svoje korijene i obitelj, jer ni obitelj nema alternative«, istaknuo je biskup Pozai}. O umjetni~kom djelu, odnosno reljefu, kao i o uklopljenosti svih svetih predmeta i mjesta u sveti{tu, okupljenim vjernicima na kraju slavlja, govorio je fra Branimir [kunca. »Novim oltarnim reljefom ovo sveti{te postalo je sredi{te u arhitektonskom, ali i u teolo{kom, sadr`ajnom i duhovnom smislu. Reljef zato nije samo sredi{te ovoga sveti{ta, nego i sredi{te domovine Hrvatske, na neki na~in »duhovno domovinsko sredi{te«, u ~ast na{im mu~enicima«, istaknuo je fra [kunca. Na

reljefu je zlatnim slovima ispisana posveta »Mu~enicima za domovinu Hrvatsku koji }e u Kristu uskrsnuti«. Napomenimo kako je umjetni~ko djelo napravljeno u ljevaonici umjetnina Ujevi} u Zagrebu. Pozdravno slovo i zahvalu Gospodinu, Majci i hrvatskim braniteljima, kao i svima onima »koji su se `rtvovali predragocjenim darom `ivota za na{u slobodu i na{u domovinu«, izrekao je kipar Kova~i}.

Pozdravljaju}i nazo~ne i ~estitaju}i na jubileju, fra Serafin Sabol iz sveti{ta Gospe Trsatske, darovao je don Petru [imi}u maketu toga sveti{ta, jer je jarunska crkva dobila ime prema trsatskim litanijama u kojima se zaziva »sveta mati slobode«.

SAKRALNA UMJETNOST

^UDESAN RELJEF KUZME KOVA^I]A

Kova~i}evo djelo zauzelo je mjesto koje mu i pripada s obzirom na raspored svega u tom hramu gdje }e dolaziti Hrvati sa svih kontinenata pomoliti se za svoje mu~enike, koji su tijekom stolje}a prinijeli `ivote za slobodu na oltar Domovine Napisao i snimio Ante Mati}

K

rajem pro{le godine sve~ano je otvoren reljef Kuzme Kova~i}a u zagreba~koj zavjetnoj crkvi Sveta Mati Slobode.

Reljef je posve}en hrvatskim mu~enicima za slobodu domovine.

Prigodom sve~anosti otvaranja u prepunoj crkvi o reljefu je govorio provincijal zadarske franjeva~ke provincije fra Bernardin [kunca i predsjednik Matice hrvatske Igor Zidi}. [kunca je govorio o zna~aju reljefa, koji se savr{eno uklopio u crkveno zdanje, a Zidi} o umjetni~kom dometu Kova~i}eva djela. Golemi polukru`ni reljef iza oltara ne{to je novo, nikad prije vi|eno, neponovljivo i posve originalno u modernom sakralnom stvarala{tvu u nas i u svijetu. Po svemu {to predstavlja i {to se na njemu vidi, kao da vam pred o~ima otvara knjigu na{e slave i na{eg jada, vjere i nevjere, pobjeda i poraza, nade i bezna|a, dobra i zla u dugoj i krvavoj borbi hrvatskog naroda za slobodu u vremenu i prostoru. Poznato je da su stari hrvatski majstori dlijeta ostavili potomcima reljefe uglavnom u kamenu, odnosno mramoru, (poput renesansnog majstora Ivana Duknovi}a), dok Kova~i}ev reljef nije u kamenu uklesan. Te{ko je re}i koliko je kipar uspio slijediti stare majstore reljefa i koliko }e to u budu}nosti cijeniti vjernici.

Reljef na prvi pogled podsje}a na gornju polovicu globusa na koji je iz visine pala golema kap u kojoj se nazire lice Bogorodice i glava njezina sina Isusa s ra{irenim rukama, bez kri`a. Oko njih u plavetnilu lebde an|eli, a ispod njih, kao u nekoj plavoj pusto{i ili golemoj vodi plutaju bijeli kri`evi i kosti. Ne vidi se nigdje ~ovjek, drvo, `ivotinja, ptica, riba, cvijet... Bogomajka, Isus, an|eli, kri`evi i kosti. Istina, Isus se vidi od glave do pojasa, a Gospa tek licem i dlanovima ra{irenih ruku kao da izlazi iz dubina vremena i velikih voda, koje su se povukle kao iza potopa, pa

Gospina haljina kao da je prekrivena pra{inom s dna usahla jezera. Pred tom slikom valja se pomoliti. Na polukru`nom bridu golemog reljefa pi{e na latinskom da je crkva posve}ena hrvatskim mu~enicima za domovinu. Pi{e »pro Patria«, a ne pro Croatia! Univerzalna i drevna poruka, zar ne!?

U lijevom kutu reljefa je Vukovar, u desnom Dubrovnik. Za{to sam ova dva grada? pitanje je koje se spontano u ~ovjeku budi i pomalo buni.

Tijekom krvavih stolje}a branili smo se i borili za slobodu protiv Huna, Avara, Tatara, Mle~ana, Francuza, Turaka, Srba... Stoga sam silno za`elio na reljefu vidjeti Grobnik, Krbavsko polje, Siget, Klis, Moha~, Sisak, Stubicu, Bleiburg, Maribor, Zagreb, Split, Sinj, Osijek, Solin, Jajce, Mostar... pa neka se onda vide Vukovar i Dubrovnik.

Nad svime kao da ma{u Isusove raskriljene ruke, valovito i maglovito, kao da dirigent smiruje razjarene svira~e u orkestru. Pred Kova~i}evim reljefom nije lako moliti. Ni{ta s

Reljef Kuzme Kova~i}a u crkvi Sveta Mati Slobode

reljefa ne smiruje ~ovjeka. Naprotiv! Kao da je probudio u zemlji, kamenu i glini svu strahotu i tragiku ratovanja Hrvata kroz dugi niz krvavih stolje}a.

Kova~i}ev reljef je jedan zauvijek zaustavljeni i skamenjeni detalj iz hrvatske novije povijesti.

Ako je preko Vukovara i Dubrovnika umjetnik htio izraziti Liku i Krbavu, Siget i Klis..., onda je zaista uspio. Me|utim to se na reljefu ne vidi, nego tek sluti i u mislima roji i doziva u pam}enje. Kova~i}evo djelo zauzelo je mjesto koje mu i pripada po ~itavom kompleksu ovog crkvenog zdanja s obzirom na raspored svega u tom hramu gdje }e dolaziti Hrvati sa svih kontinenata da se pomole za svoje mu~enike, koji su tijekom stolje}a prinijeli `ivote za slobodu na oltar Domovine.

Zapravo, Kova~i}ev reljef je neka vrsta modernog `rtvenika kraj oltara Domovine.

65

TROPLET U HRVATA

NAJSTARIJI HRVATSKI SIMBOL

Troplet u svom dekorativnom obliku ozna~ava i simbol za{tite, lanac obrane, obrambeni simbol.

Nije, dakle, nikakvo ~udo {to ga danas vidimo i na odorama hrvatske vojske Napisao Branko Han`

Z

animanje za prapovijest Hrvata, za njihovo podrijetlo, za njihovu etnogenezu, jesu li Hrvati Slaveni ili to nisu, jesu li ili nisu mje{avina slavenskog i nekog neslavenskog plemena koja je nastala u turbulentnim vremenima velike selidbe naroda i u kojoj je ve}inski slavenski element prevladao pitanja su o kojima se i danas vode rasprave, ponekad i `u~ljive, i pi{u knjige, ponekad optere}ene ideolo{kom pozadinom od koje trpi objektivni, znanstveni pristup slo`enoj problematici podrijetla Hrvata.

Postoje razli~ite teze o podrijetlu Hrvata zasnovane na povijesnim, arheolo{kim, genetskim, etnokulturolo{kim, religijskim, filolo{kim, astrognozijskim itd. prou~avanjima a u posljednje vrijeme i na biogenetskom prou~avanju toga problema prema kojem Hrvati prete`ito ne pripadaju slaKrstionica kneza Vi{eslava s tropletom na kri`u, oko 800. godine

venskom genotipu. Ne bismo se upu{tali u podrobnija razmatranja pojedinih teorija i teza jer bi za to trebalo mnogo prostora, a jo{ manje u njihovo ocjenjivanje (to ~ine i jo{ }e ~initi pozvaniji od autora ovoga teksta), ali bismo ipak spomenuli da se u posljednje vrijeme sve vi{e pa`nje pridaje biogeneti~kim istra`ivanjima prema kojima 70 posto Hrvata potje~e iz prostora dana{nje sredi{nje i jugozapadne Azije (Ivan Biondi}, Ivan Jur~i} i dr.) {to bi zna~ilo da u Hrvata slavenski genotip ne bi bio dominantan nego da su u znatnoj mjeri zastupljeni i drugi, neslavenski genotipi, odnosno haplotipi (EU 7, EU 18, EU 19).

U istra`ivanje starije povijesti Hrvata, i u neku ruku njihove prapovijesti, upustio se i 66

jedan na{ iseljenik koji `ivi u Australiji i o kojem je ve} bilo rije~i na stranicama »Matice« (55/2005, br. 3, str. 24-25) u prikazu njegove knjige »Kockasti grb« (Melbourne, 1999.) u kojoj je iznio svoje spoznaje o hrvatskom grbu i pentagramu na reljefu starohrvatske krstionice koju je kralj Petar Kre{imir IV. (1058.-1075.) darovao Splitskoj nadbiskupiji. Analizom ukrasnih elemenata na pentagramu i tuma~enjima njihova zna~enja, posebno kockastih ukrasa na krilima orlova u gornjem dijelu pentagrama te dovode}i ih u vezu sa sli~nim ili jednakim ukrasima na sa~uvanim arhelo{kim spomenicima drevnih civilizacija u krajevima oko Azovskoga i Crnoga mora, dolazi do zaklju~ka da su Hrvati prebivali u tim krajevima gdje su, u bliskim doticajima s drugim narodima, preuzeli od njih te

ukrasne elemente, konkretno kockasti element, koji je kasnije, u XI. I XII. stolje}u, postao hrvatski grb, simbol Hrvatske i njezine dr`avnosti.

Na sli~an na~in @itomirac Mlinski analizira i drugi tipi~ni ukras na spomenicima starohrvatske ornamentike, ovaj put pleter, odnosno troplet, kao ukrasni element s odre|enom simbolikom te ga uspore|uje s tro-

omfal koji se zajedno mogu na}i jedino na omfalima starih civilizacija (Sumerani, Babilonci, Asirci, Grci i Perzijanci). Na kamenoj plo~i nalazi se i polo`eni troplet, a cijeli pentagram okru`uje spiralni troplet koji {titi ptice, solarne simbole i trokut.« Pleter, odnosno troplet, nalazimo i na kamenoj plo~i iz 11. st. koja prikazuje kralja Zvonimira (1075.-1089.), a @itomirac ga tuma~i kao simbol vje~nosti, tj. neograni~enosti Zvonimirove vladavine.

Troplet se kao ukrasni element starohrvatske ornamentike mo`e na}i i na arheolo{kim iskopinama, kao na primjer na iskopinama u selu Kljake blizu [ibenika. Osim sa~uvanih hrvatskih povijesnih, arheolo{kih i drugih spomenika koje je @itomirac Mlinski naveo u svojoj zanimljivoj knji`ici postoje i mnogi drugi na kojima se pojavljuje troplet kao ukrasni element, ali ih on ne spominje, dr`e}i da oni najstariji koje

Troplet kao za{titni simbol na pentagramu sa splitske krstionice Natpis kneza Trpimira iz Ri`inica, mjesta izme|u Solina i Klisa

pletom na sa~uvanim spomenicima starih civilizacija u Sindu (zapadna Indija), Iranu, Iraku (Mezopotanija), isto~noj Maloj Aziji te na Bliskom istoku i Egiptu, u svojoj novoj knjizi »Troplet najstariji hrvatski simbol.« Melbourne: vlastito izdanje, 2004. (5!)

36 str. @itomirac nabraja i opisuje nekoliko najstarijih sa~uvanih hrvatskih spomenika na kojima se pojavljuje troplet kao ukras i obja{njava njegovu dekorativnu i, {to je va`nije, simboli~ku funkciju. Pleterni (tropletni) ukras resi Vi{eslavovu krstionicu u crkvi Svetoga Kri`a u Ninu (Vi{eslav, oko 800. g.), ukra{ava Trpimirovu povelju, darovnicu zemlje Splitskoj nadbiskupiji (knez Trpimir, 845.-864.), nalazimo ga na kamenom ulomku s naslovom kneza Branimira (879.-892.), zatim na ve} spomenutom pentagramu na krstionici koju je Petar Kre{imir IV. (1058.-1075.) darovao Splitskoj nadbiskupiji. »Kamena plo~a pentagrama sadr`i pet simbola: ptice, kockasti grb, drvo `ivota, vrpcu i geodetski kamen ili

on predstavlja u svojoj knjizi dovoljno govore o vezama Hrvata s drugim narodima drevnih civilizacija na temelju kojih se mogu donijeti odre|eni zaklju~ci. Danas se troplet kle{e ili urezuje na crkvene kri`eve, kako u domovini tako i u iseljeni{tvu, te se tako odr`ava kontinuitet u njegovoj milenijskoj opstojnosti. Pojavu pletera, odnosno tropleta, u anti~ko doba @itomirac tuma~i i kao simbol u zodijaku u kojem se pojavljuje u obliku spirale ozna~avaju}i beskona~nost, neograni~enost. U tom ga smislu nalazimo i na spomenicama staro-

Kameni ulomak s tropletom i vladarskim naslovom kneza Branimira

hrvatske kulture ma kojima su prikazani likovi hrvatskih vladara ili se spominju njihova imena, a troplet, osim {to ima funkciju ukrasnog elementa, ozna~ava vladarovu neograni~enu vlast. @itomirac dodaje da troplet u svom dekorativnom obliku ozna~ava i simbol za{tite, lanac obrane, obrambeni simbol. Nije, dakle, nikakvo ~udo {to ga danas vidimo i na odorama hrvatske vojske. @itomirac Mlinski navodi imena nekih hrvatskih i stranih povjesni~ara koji su prihvatili iransku teoriju o podrijetlu Hrvata ali se sam ne izja{njava kao pristalica te teorije ma da bi ga se po njegovoj analizi starih hrvatskih ukrasa s funkcijama simbola te zaklju~cima do kojih je do{ao nakon te analize moglo pribrojiti toj skupini. Prema @itomircu Mlinskom, troplet kao i grb su hrvatsko naslije|e koje su Hrvati preuzeli od svojih predaka koji su `ivjeli na prostorima Tanaisa iznad Azovskoga mora. Jo{ i danas navodi @itomirac na sjeveru Afganistana `ivi narodna skupina koja se zove Hurvati ali »jo{ }e trebati istra`iti jesu li oni potomci Harahvaita iz Irana« upozorava @itomirac.

U svakom slu~aju zaklju~uje @itomirac »do{lo se do spoznaje, {to je istaknuto u mom ranijem djelu »Kockasti grb«, da grb a tako|er i troplet u Hrvata potje~e od starih civilizacija.« Po toj spoznaji moglo bi se zaklju~iti da su i Hrvati dio starih civilizacija. Rezultati do kojih se do{lo na temelju najnovijih prirodoznanstvenih istra`ivanja svakako }e doprinijeti odgovoru na to pitanje kojim se bave generacije doma}ih i stranih znanstvenika. Ivan @itomirac Mlinski dao je svoj obol u odgovoru na to pitanje: on je na{ao »genome« za etnogenezu Hrvata u ukrasnim simbolima starih civilizacija koje su Hrvati preuzeli u neposrednom dodiru s njima ili kao pripadnici tih civilizacija. U svakom slu~aju istra`iva~ki rad Ivana @itomirca Mlinskoga za svaku je pohvalu: odva`iti se na takav posao bez dovoljno literature i potpore veliki je podvig.

67

IZA[AO, PRVI PUT NA HRVATSKOME, PREPJEV PLATONOVA PARMENIDA

TAJNA RAZUMA

»Na prepjevu sam radio puna dva desetlje}a s jednim i jedinim ciljem: posti}i zavidnu misaonu i umjetni~ku razinu. Nije rije~ o prijevodu, nego o prepjevu, o filozofiji u stihovima, o poeziji pojmova.

Rije~ je o mojem prepjevu Platonova remek-djela »Parmenid«: prvi put na hrvatskome jeziku« Razgovarao Mladen Jurkovi}

U

nakladi »Kr{}anske sada{njosti« nedavno se pojavio prepjev Platonova dijaloga »Parmenides« na hrvatski jezik. Prepjevatelj je Mladenko Spahija, a recenzent akademik Radoslav Kati~i}. Potporu za izdavanje toga 25 stolje}a starog spisa daje i Ministarstvo kulture RH. O smislu ~itavog podhvata razgovaramo s autorom prepjeva, profesorom filozofije Mladenkom Spahijom.

Profesore Spahija, objasnite uzrok i svrhu spomenutog nakladni~kog podhvata?

Vrlo rado, jer doista je rije~ o nakladni~kom podhvatu, o doga|aju bez presedana za na{u kulturu. Kao {to recenzent Kati~i} re~e: »...bit }e taj prepjev ozbiljan dobitak za hrvatsku kulturnu sredinu«. Pitali ste za uzrok i svrhu?! Uzrok je u insuficijenciji dobrih filozofijskih prijevoda na materinski jezik, a o pojavku kakva doma}eg prepjeva nema ni zbora. Svrha je u nutarnjem, metafizi~kom do`ivljaju puno}e misaone i jezi~ne zbilje.

Objasnite kada je i kako ro|en Va{ prepjev. Potom povucite paralelu sa sli~nim pjesni~kim pothvatima u hrvatskoj knji`evnosti.

Na prepjevu sam radio puna dva desetlje}a s jednim i jedinim ciljem: posti}i zavidnu misaonu i umjetni~ku razinu. Nije rije~ o prijevodu, nego o prepjevu, o filozofiji u stihovima, o poeziji pojmova. Rije~ je o mojem prepjevu Platonova remek-djela »Parmenid«: prvi put na hrvatskome jeziku.

Je li u njemu dosegnut sam vrh i lirski zenit materinskog jezika!? Stoji li uz bok hrvatskih »vje~nih prepjeva«: Kombolova Dantea, Bogdanovi}eva Shakespearea, Ivani{evi}eva Lorce, Ku{anova Trakla, Mrkonji}eva Holderlina, Alfirevi}eva Leopardija, Paveli}evih Crkvenih himana, Dudina Novog zavjeta i jo{ nekih?! O svemu tome 68

neka sude znalci, hrvatski filozofi i pjesnici, dakako, i sami ~itatelji.

Za{to ste odabrali Platona i posebice ovo njegovo, u metafizi~kom smislu, najzagonetnije djelo, za koje ka`u kako dopire do vrha umnog neba?

Vi ste u pravu. Doista, Platon je u »Parmenidu« postigao maksimalni uspjeh svojega jedinstvenog i od drugih filozofa nedosanjanog dijalekti~kog umije}a: tkana od krajnje apstraktnih pojedinosti koje, djelomice, nezamjetno zalaze u svijet fikcija. No, du`an sam najprije odgovoriti na dio pitanja: za{to sam uop}e odabrao Platona? To stoga {to smatrah da je gr~ki filozof Platon vje~no `iv u svojim besmrtnim dijalozima! Platon je u razdoblju od pola stolje}a neumornog rada napisao mno{tvo spisa, od kojih svaki tvori problemat-

sku cjelinu za sebe, a opet se svi me|usobno dopunjavaju. Oni pokazuju Platonov duhovni razvoj, pa se obi~no i dijele na mladena~ka djela, napisana izravno pod Sokratovim utjecajem, prijelazna djela, djela zrelog mu`evnog `ivota i djela starosti.

Sto`erom je njegove filozofije nauk o idejama. Njim te`i dosegnuti pouzdanost znanja o pojedinim bi}ima u njihovu bitku, koje bi vrijedilo za sva bi}a. Nutarnji poticaj za taj nauk jest eti~ka potreba pravu krjepost zadobiti pravim znanjem. Kao i Sokrat, bio je uvjeren da za stjecanje znanja nije dovoljna obi~na krjepost, neobrazlo`ena i prepu{tena valovlju svjetskih prilika i varavosti ljudskih mnijenja. Dokazuje sofistima, kako njihov nauk o ugodi podilazi svjetini te ne mo`e biti osnovom kreposti, jer ne mari za pravo znanje. Kako se do njega dolazi obrazla`e Platonov Sokrat: rije~ je o znanju do kojeg dolazimo putem pojmova, a metodiku oblikovanja (kiparenje) pojmova naziva Platon dijalektikom.

To bi bio, po{tovani Jurkovi}u, lapidaran odgovor na prvi dio Va{eg pitanja za{to se bavih Platonom. [to se ti~e drugog dijela postavljenog pitanja: za{to sam za prepjevavanje odabrao ba{ ovaj njegov dijalog »Parmenides«, odgovoriti bi mogao samo dvjema rije~ima: tajna razuma! I dodati: potresna snaga ~istih misaonih uvida. I zaklju~iti: u dijalogu »Parmenid«, poznom Platonovu djelu bez premca u povijesti ljudske mudrosti, na vidjelo dolazi upravo velebnost ljudskog mi{ljenja; gdje ono, koriste}i se vlastitim uvidima, prolazi labirint svih umnih mogu}nosti!

Profesore Spahija, predla`em da ovom prigodom ~itatelje »Matice« obavijestite o tehni~kim podacima knjige, o njezinoj javnoj prezentaciji i da odaberete karakteristi~an ulomak iz kojeg izbija ta, kako rekoste, »potresna snaga ~istih misaonih uvida i krepkost vje~ne dijalektike!«

Po|imo redom. Knjiga je maloga formata 11,5x2O,5, talijanskog uveza, u nakladi od 1000 primjeraka. ^vrsto ukori~ena. Njezina je promocija predvi|ena za mjesec sije~anj 2006. na [alati u prigodi odr`avanja tradicionalnog Sve}eni~kog tjedna.

Kao karakteristi~an dio spisa, neka poslu`i ulomak pod naslovom: Vje`banje u dijalektici »A kakav je«, upita ga, »na~in tog vje`banja?« »Isti onakav, Sokrate«, odgovori mu Parmenid, »kojeg si upravo ~uo od Zenona. Ti, me|utim, mene uzradova kad mu re~e kako nisi suglasan da bi nam istra`ivanje bludjelo jedino me|u vidljive predmete i unaokolo, ve} bismo ga trebali zavesti i k predmetima koje poglavito umom poimamo, te ih s pravom mo`emo nazvati idejama.« »^ini se«, re~e Sokrat, »da ne bi bilo te{ko dokazati kako su prvospomenuti predmeti i sli~ni i nesli~ni, te da im je bi}e i zbog svake od inih suprotica podvojeno.« »Sla`emo se«, kaza Parmenid. »Ali bi trebalo krenuti i korak dalje od prethodnog. Ni u kom slu~aju, naime, ne bi nam bivalo dostatnim pretpostaviti postojanje predmeta i istra`ivati {to bi iz te pretpostavke slijedilo.

Jednako bismo tako trebali pretpostaviti kao taj isti predmet ne postoji, ukoliko boljem vje`banju te`imo.« »[to `eli{ re}i?«, upita ga Sokrat. »Ako ba{ ho}e{», objasni Parmenid, »dr`imo se one iste pretpostavke koju je razlagao Zenon: ako postoji mno{tvo, istra`ujmo {to bi iz toga slijedilo o samome mno{tvu, o onome {to se na nj odnosi i o njegovu odnosu spram Jednoga: a tako isto o Jednome, o onome {to njemu pridajemo i odnosu mu naspram mno{tva, a s druge strane, ako ne postoji mno{tvo, valja ispitati {to iz toga izlazi o Jednome, i Mnogome, glede njih samih, glede njihova uzajamnog odnosa. Nadalje, ako pretpostavimo da sli~nost postoji ili da je nema, ispitajmo {to bi se iz svake od ovih dviju pretpostavki porodili, u odnosu na same te predmete i na ostale, bilo da ih se promatra zasebice ili u uzajamnoj svezi. Isti je na~in na snazi i za nesli~no, i za kretanje i mirovanje, za postajanje i nestajanje, ~ak i za samo bi}e i nebi}e. Jednom rije~ju, za svaki bismo predmet o kojemu pretpostavimo da jest ili ga nema ili je ope~a}en makar kakvim odre|enjem, trebali istra`ivati kakve posljedice izlaze iz tih pretpostavki i za nj i za druge predmete to ponajprije gledom na jedan koji sam izabere{, potom za vi{e njih, napokon za sve: a put je isti. Ti }e{ tako|er i

o ostalim predmetima istra`ivati ono {to se na njih odnosi i na predmet koji sam odabere{: i u predmnjevi kako ne~ega ima i u predmnjevi to da ne postoji. Tako se uvje`bavaj, ako `eli{ do kraja upu}en to~no spoznati istinu.« Po{tovani profesore, na kraju na{eg razgovora, recite rije~ dvije o svojim korijenima i `ivotnome putu, navedite nekoliko autobiografskih podataka.

Ro|en sam 23. listopada, ratne 1942. godine u Dalmatinskoj zagori u Perkovi}u raskri`ju vlakova u op}ini [ibenik.

Studij psihologije i ~iste filozofije zavr{io

Mladenko Spahija, autor prepjeva Platonova dijaloga »Parmenides«

sam u Zagrebu. Otac sam ~etvoro djece i djed sedmoro unu~adi. Za ~itatelje »Matice« iz dijaspore, mo`da je zanimljivo napomenuti kako moj nastariji sin Berislav s petero~lanom obitelji boravi i radi u Americi u gradu Pitzburgu, kao neurolog. Borave}i jedne zime kod njega, tamo sam u miru obiteljskog ozra~ja dovr{io glavninu-dvije tre}ine-ovog svojeg prepjeva.

U zasebnim knjigama dosad sam objavio: SUTON JUTARNJI (pjesni~ki prvijenac), 1975., VJE@BANJE U DIJALEKTICI, PO VI\ENJU PLATONOVU: rije~ je o fragmentu sada objavljena cjelovita prepjeva, iz godine 1982. u izdanju »Kr{}anske sada{njosti«, s ljupkim predgovorom blagopokojnoga profesora Vjekoslava Bajsi}a.

KR[]ANSKI HAIKU, 1991., ANTOLOGIJA HRVATSKOG HAIKU PJESNI[TVA/uvr{ten), 1996., VJE^NOST KOJA SE SMIJE (metafizi~ka poezija), 1996.

VIJESTI IZ ISELJENI[TVA POTOMCI ISELJENIKA TRA@E DJEDOVINU

D

avno iseljeni Vi{ani ili potomci onih koji su prije mnogo desetlje}a napustili otok i u tu|ini umrli, u posljednje vrijeme u sve ve}em broju tra`e svoju djedovinu na starom {koju. Razlog je jednostavan: vi{ke nekretnine dobile su na cijeni.

Potra`nja za kupnjom nekretnina na Visu posljednje tri do ~etiri godine, a s njom i drasti~no pove}anje cijena, dostigla je neslu}ene visine. Tako su mnogi, od gotovo potpuno bezvrijedne zemlje ili starih ku}a u polustoljetno vrijeme dominacije i militarizacije jugovojske u biv{oj dr`avi, gotovo preko no}i postali imu}ni gra|ani.

Put bez povratka: Zemlja se na ovom pu~inskom {koju sada cijeni gotovo kao suho zlato, a po kazivanju agenata za nekretnine, nije jo{ ostalo mnogo slobodnih prostora za prodaju, ako se izuzmu oni u vrtlogu nerije{enih imovinsko-pravnih odnosa.

Novonastala situacija, dakako, nije mogla ostaviti ravnodu{nim ni brojne iseljene Vi{ane koji su svojedobno bje`ali sa {koja u svijet neizvjesnosti uglavnom zbog toga {to u biv{oj dr`avi, zbog nerazumne politike prema ovom otoku, nekretnine nisu imale gotovo nikakvu vrijednost, tako da su se cijeli posjedi darivali kako bi vlasnici mogli do}i do simboli~nog iznosa dje~jeg doplatka.

Sada se stanje potpuno okrenulo. Naime, brojni na{i »bjelosvjetski {kojori«, Vi{ani iseljeni na razne strane svijeta, u posljednje vrijeme »kopaju« po izgubljenom vlasni{tvu tra`e}i u njemu »obe}anu zemlju« kao {to su to nekada bile, kada su s otoka odlazili na put bez povratka, Amerika Australija, Kanada...

Sada im, kazali su nam neki u razgovoru, rodni ku}ni prag izgleda kao drugi `ivotni san, premda }e se malobrojni, zbog (ne)milosti sudbine u tu|ini, vratiti na {koj.

Te{ki uvjeti Suda: Kako bilo da bilo, vi{ki je Zemlji{nik jednostavno zatrpan upitima, zahtjevima, podnescima... iseljenih Vi{ana. Neki se, osobito iz drugog ili tre}eg kolina, tek sada prvi put susre}u s ostavinom predaka. Drugi, pak, poku{avaju razmrsiti obiteljski imovinsko-pravni ~vor nailaze}i nerijetko na neugodna iznena|enja kao posljedice polustljetnoga nenormalnog stanja. Oni u Zemlji{niku poku{avaju otkriti {to im od starine pripada, kako bi u dana{nje vrijeme unosne prodaje vi{kih posjeda, i oni od nasljedstva ne{to zaradili. Od nasljedstva koje je do ju~er bilo zaboravljano i zanemareno! (SLOBODNA DALMACIJA, 1. 2. 2006.)

69

PRVAKINJA ZAGREBA^KOGA HNK ALMA PRICA GOSTOVALA U KALIFORNIJI

HRVATSKI NA ENGLESKOME U KALIFORNIJI

»Ona je prva strankinja koju anga`iramo u jednom sveu~ili{nom projektu nadarena, nesebi~na i tako suptilna, a pritom i govori engleski bila je prirodan izbor za Ljubov u ^ehovijevu »Vi{njiku«, izjavio je Steven Kent Napisala Klara Kova~i} »^udesno iskustvo. Da nema dokumenata, vidljivih tragova, jedan dan bih se, zapravo, upitala: jesam li ja bila tamo?« Alma Prica, prvakinja drame Hrvatskog narodnog kazali{ta u Zagrebu, vratila se je svojoj publici nakon, zasigurno, najzanimljivijeg gostovanja u karijeri. Govori o savladanim strahovima i posve novim iskustvima.

Ameri~ki redatelj Steven Kent pozvao ju je u Kaliforniju, u Los Angeles, na Sveu~ili{te La Verne. »Ona je prva strankinja koju anga`iramo u jednom sveu~ili{nom projektu nadarena, nesebi~na i tako suptilna, a pritom i govori engleski bila je prirodan izbor za Ljubov u ^ehovijevu. »Vi{njiku« ka`e rije~kom »Novom listu« ovaj zaljubljenik u Hrvatsku. Sa zagreba~kim Hrvatskim narodnim kazali{tem povremeno sura|uje. Posljednjih desetak godina Alma Prica bila je njegova Blanche u »Tramvaju zvanom `udnja« T. Wiliamsa, Linda u »Smrti trgova~kog putnika« A. Millera, Rosalinda u »Kako vam se svi|a« W. Shakespeara. »Sada je sve po~elo telefonskim pozivom Stevena Kenta, a ja se bojim aviona, bojim se promjena, velikih, bojim se i engleskog jezika, tri sata ^ehova na engleskom jeziku. Nikad nisam birala uloge ni znala {to bih igrala. Jedina uloga koju sam ikad po`eljela bila je Ljubov Andrejevna Ranjevska, »Vi{njik«, A. P. ^ehov. Dr`ala sam {tovanog i najdra`eg dramskog pisca neostvarivim snom. Ostvariti ga u Americi?

Pustolovina je bila neodoljiva. Kasnije, u tijeku proba, Steven mi je rekao: »Ako ti se dogodi ne{to s tekstom, ka`i to na hrvatskom.« Ali, ja tekst na hrvatskom ne znam.

Znam ga na engleskom, mislim ga na hrvatskom. Paralelno ga prevodim u misli70

ma., vidim i titlove ispod, do`ivljavam to kao razmjenu energije, u slikama. Kasnije, slike i titlovi su nestali, ostao je samo engleski jezik. Steven mi je u tome najvi{e pomogao. Moram priznati, izuzetno je zanimljivo glumiti na stranom jeziku. Koliko bi se ~ini da si ograni~en, toliko stje~e{ i neku novu slobodu. Jer, vlastiti jezik te jako obvezuje. Prema njemu ima{ respekt.

Engleski dopu{ta i nove intonacije. S tim tonom, s tom uzlaznom re~enicom probala sam to, za {alu, malo i odglumiti bilo bi na hrvatskom posve neprirodno.

Kao da pjevam. Zanimljivo iskustvo, osloba|a straha od vlastitog jezika.« Almu Pricu do~ekala je izuzetno gostoljubiva sredina, i izuzetno talentirana generacija studenata za koju redatelj Kent tvrdi kako je, kona~no, dorasla »Vi{njiku«. Premijera, predstave, sve je savr{eno uspjelo, duga i kva-

Samantha Chung, Chris Smith, Alma Prica i Rhiannon Cuddy

litetna tradicija teatra prema europskim uzorima potvrdila je La Verne kao jako sredi{te ameri~ke kazali{ne umjetnosti. Teatarsku tradiciju The University of La Verne stvaraju Steven Kent ali i scenograf i pro~elnik Kazali{nog odsjeka David Flaten, Jane Dibell, Beth Pietrzak, ljudi {to vole predstave na{eg glumi{ta, Renea Medve{eka i njegov »Hamper«, na primjer. Hrvatsko ameri~ka tradicija zapo~ela je kada je hrvatski redatelj Georgij Paro, tada{nji intendant HNK, pozvao Kenta i Flatena u Zagreb, {to su oni do`ivjeli kao izazov i atraktivnu priliku koja se ne propu{ta. »Nekoliko glumaca sprema se do}i na Splitsko ljeto, na Dubrova~ke igre, gledati na{e predstave, upoznati na{u {kolu, sresti na{e glumce, vidjeti zemlju. A {to je naj-

ljep{e, oni su po~eli u~iti hrvatski. Ve} sam dobila i njihova pisma s nekoliko re~enica na hrvatskom. Osim toga, tamo je i redatelj Ivica Boj~i}, asistent redatelja na »Vi{njiku«. On im, sada, jednom tjedno, predaje, u~i ih hrvatski, dragovoljno. A i Steven Kent sustavno u~i hrvatski.« Redatelj Georgij Paro, gostuju}i na tom sveu~ili{tu, ostavio je, ~ini se, dubok trag, glumica Alma Prica, sa svojim »Vi{njikom«, posebnu bliskost. »Stanovala sam kod Jale Dibell sa studenticom Samanthom Chung koja igra Varju. Ona je diplomirala i vratila se u Tacomu, ve} {tedi za ljeto u Hrvatskoj, tra`i satove hrvatskog, u~itelja u svojoj Tacomi.« »I svi oni, kao i ja, o Hrvatskoj pri~aju samo lijepo, samo lijepe i duhovite pojedinosti, kriti~nost se u meni pojavi ~im ovdje do|em, istoga ~asa sam uznemirena zbog nekih stvari« otkriva Alma. »Tamo sam, nakon dugog vremena, sanjala Zagreb. egzistencijalna neizvjesnost je prisutna, ali ne smije{ zaboraviti radost bivanja na sceni, radost glume, jer si, ina~e, gotov! Tko se jednom u to zaljubi, ne mo`e se, niti se `eli odljubiti. Kazali{te je, zapravo, razmjena energije, a ja sam imala sre}u igrati neka lica, neke `ivote, neke sudbine koje su mi to omogu}ile.« A {to re}i o samoj ulozi u »Vi{njiku«, o Ranjevskoj koja je i ^ehovu bila izuzetno draga, o `eni ~iju je Bez neke fabule, ~ak i bez sebe same.

Prolazila kroz predivan grad okupan ~udesnim svjetlom. U stvarnosti ga do`ivljavam druga~ije, konkretno, kao mjesto ljubavi, sukoba, sudbine. Sanjala sam Zagreb kakav bih htjela, moj homesick, moju ljubav Zagreba iz daljine.« Toliko joj se ovo umjetni~ko i ljudsko iskustvo dopalo da je po`eljela da se vi{e nikad ni{ta sli~no ne dogodi, »da ne bih pokvarila« ka`e izuzetno emotivno, razdragana dolaskom i rado{}u povratka. Uozbiljena promi{ljanjem stvarnosti. Ove, na{e, zagreba~ke. »Mi smo u prednosti. Tamo je neizvjesnost gluma~ke egzistencije velika. Oni su anga`irani na audicijama, od projekta do projekta, u me|uvremenu rade neki drugi posao. Tako stalno. I mene su pitali {to }u raditi kada se vratim. Kakav posao da bih mogla biti glumica, da bih mogla glumiti. Neizvjesnost je u njih velika, ali i vrlo nagla{en think positive, neuni{tivi optimizam. Na tako velikom prostoru to je sasvim druga~ije. Ovdje, na na{em malom prostoru, strah i neizvjesnost se nemaju gdje raspr{iti. Mi jesmo u tranziciji i za nas ne vrijede ni pro{li ni sada{nji mnogi zakoni i pravila,

sudbinu sanjala u Hrvatskoj i, neo~ekivano, ostvarila u Americi? »^itaju}i tri engleska prijevoda ^ehova otkrila sam pojedinosti koje nisam toliko uo~ila ~itaju}i ga na hrvatskom, {to je tako|er prekrasno iskustvo. Ranjevska je glumica, ro|ena glumica, nevjerojatnog egoizma kojemu nitko ne mo`e odoljeti. Kobno grije{i, izgovara i krive re~enice, ali ne{to ima, ne{to ~ime sve pridobije, sve ih kupi. Neku iskrenost, neku slabost. Ona je toga svjesna, ima i predivan monolog... svi moji grijesi... ima nevjerojatnu slabost, ljudsku i `ensku slabost. Instinktivna je a glavni pokreta~ njezinog karaktera je ljubav. To sva lica osje}a-

Chris Smith, James Darah i Alma Prica

ju. Steven Kent je rekao glumcima: »Alma je taktilna glumica, a i Ranjevska je taktilna, ona voli dodirnuti, grliti, nemojte se bojati tog fizi~kog kontakta.« A David Flaten je poticao u njima tu slavensku otvorenost ako je smijeh neka bude glasan, poja~an, ali prirodan, uvjerljiv.« O ovom kazali{nom projektu koji nije ispit ve} kazali{na produkcija mimo nastave, razmi{lja i kao o svojevrsnom izazovu filmu koji tamo dominira, pa to je Los Angeles i Hollywood. »Ponijela me energija, entuzijazam tih mladih ljudi. Neki od njih su prvi put nosili stilski kostim, nisu spavali od sre}e, niz pojedinosti me je uvjeravalo da sam me|u ljudima koji izuzetno duboko do`ivljavaju teatar, fascinaciju teatrom, a i ja, tijekom svih ovih godina glume, ne `elim to izgubiti. @elim zadr`ati onaj osje}aj iz djetinjstva, uzbu|enje kad se dizao zastor, ti{inu pred po~etak, razvoj predstave, ne `elim izgubiti taj osje}aj niti ga zamijeniti rutinom,« Steven Kent }e opet do}i u Zagreb, mo`da i njegov workshop na na{u Akademiju, intendantica HNK Ana Lederer, ravnatelj Drame Dragan Despot i dramaturginja Lada Ka{telan otvoreni su za suradnju. »Svi smo isti, imamo iste snove, shvati{ to kada se vrati{. Iskustvo samo poma`e u privikavanju na promjene. Ovo je divno iskustvo. Kao da me je dodirnuta zlatna pra{ina« zaklju~uje svoj uspje{ni iskorak u drugu kulturu velika hrvatska glumica Alma Prica.

71

HSK INVITES YOU

JULY 2006 IN ZADAR: CROATIAN WORLD GAMES Are you a Croatian aficionado? Have you ever wanted to meet Croatians from all over the world in one place? Are you found of sports?

Spread the word the first Croatian World Games are awaiting you from July 15 July 22, 2006 in Zadar, Croatia!

Napisao Jure Strika

P

articipants from the U. S., Canada, Australia, Argentina, Germany, Sweden, Austria, Switzerland and other countries have started to apply and will be competing in 15 disciplines, such as Athletics, Swimming, Tennis, Basketball, Volleyball, Table Tennis, Soccer, etc.

Imagine the Olympics with only Croatian players competing!

The goal of this event is to bring Croatians from Croatia and Croatians from all over the Globe closer together! Don t worry if you are not a pro in any of these disciplines; join the crowd and compete for your own fun and pleasure. If you feel that 72

you are a pro, go and prove it to the world!

You might be discovered as a talent and accepted into one of the Croatian national sport teams!

For the price of EUR 285, you get a seven day accomodation with two meals a day in a bangalow at the popular tourist district of Zaton, a chance to participate in the athletic part of the Games, to enjoy free

S

NAJNOVIJE

lavni hrvatski nogometa{i, bra}a Niko i Robert Kova~ postali su ambasadori I. hrvatskih svjetskih {portskih igara u Zadru. Hvala im!

Slavni hrvatski vaterpolist i reprezentativac Dubravko [imenc

entrance to all Games sites and an entertainment program, to use the recreation facilities in the sports village and transportation within the sports village, as well as the unlimited access to the IT center.

Visit www.zadar2006.com and find out more about this first global Croatian sports event.

Sign up today and be part of this unique Croatian event! Howevre, if you already have other plans for the Summer 2006, send this article to all of your friends, relatives and acquaintances. Give everybody you know a chance to participate in this truly unique opportunity!

HMI-PODRU@NICA SPLIT U ARGENTINI

KULTURA I NOGOMET ZA ARGENTINSKE HRVATE Ova turneja otvorila je mnoga vrata budu}e suradnje s iseljenicima u Argentini, a pokazala je i to da {port i kultura mogu zajedno

Napisala Branka Bezi}-Filipovi}

H

rvatska matica iseljenika je organizirala kulturno {portsku turneju po Argentini u trajanju od ne{to manje od dva tjedna (16.-29. 11. 2005). Sudionici su bili veterani Hajduka, kipar Stanislav Bav~evi}, Muzej grada Splita s izlo`bom »Split u doba Maruli}a« i Hrvatska matica iseljenika, podru`nica Split s izlo`bom »Gra|evine od bra~kog kamena u Splitu i svitu«, Branke Bezi} Filipovi}.

Prvi grad koji smo posjetili bila je Cordoba.

Tamo su nas srda~no do~ekali Hrvati, ~lanovi dru{tva »Hogar Croata«, na ~elu s pokreta~em cijele turneje Damianom Cikli}em i po~asnim konzulom RH u Cordobi, Nikolom Naki}em. Smjestili su nas u hotel »Meson de la Montana«, u vlasni{tvu Tonija Deli}a. Kako nam ni{ta ne bi nedostajalo brinuli su se Silvana i Ivo [prljan i brojni drugi Hrvati s podru~ja Cordobe, gdje ih ima s potomcima oko 20.000, a starih obitelji stotinjak. Tu je Hajduk odigrao svoju prvu utakmicu s tamo{njim veteranima i pobijedio 1:0, pogotkom Zlatka Vujovi}a. Idu}eg dana je odigra-

na utakmica s potomcima Hrvata, koja je zavr{ila rezultatom 2:2, ali i ozljedama, jer su protivnici Hajduka bili znatno mla|i. Hajdukove pogotke su postigli Romeo Vulas i Zlatko Vujovi}.

U »Hogar Croata« su uprili~ene izlo`be, skulptura Stanislava Bav~evi}a, koji im je darovao jedan svoj rad i »Gra|evine od bra~kog kamena u Splitu i svitu« uz prigodno predavanje. Obje izlo`be su izazvale veliko zanimanje prisutnih.

Doma}ini su goste iz Splita po~astili hrvatskim plesovima, za {to su se potrudili mladi ~lanovi dru{tva.

Nakon Cordobe izaslanstvo iz Splita uputilo se dalje na put u San Miguel de Tucuman, gdje podno Anda i preko 1000 kilometara daleko od Buenos Airesa `ivi dvjestotinjak izravnih potomaka Hrvata. Tamo su nas srda~no do~ekali po~asna konzulica RH Catalina Lonac i Ljudevit Tu{ek, kojeg je senat u Buenos Airesu proglasio po~asnim gra|aninom Argentine. Istog dana u hotelu »Catalinas Park«, u vlasni{tvu gospo|e Lonac, postavili smo obje izlo`be. Posjetili smo {kolu »Republika Hrvatska«, gdje smo do~ekani

Pred utakmicu San Miguel de Tucuman

hrvatskom himnom i splitskim plesom, te dogovorili bratimljenje s jednom splitskom {kolom.

Hajduk u Tucumanu nije dobro pro{ao, jer mu protivnici nisu bili veterani, ve} mladi}i od 20-ak godina, {to je rezultiralo porazom od 6:0 i ozljedama. Ipak, utakmica je bila vrlo dobro posje}ena i medijski popra}ena, a Hajduku je darovan pehar za sje}anje, jer rezultat nije ono najva`nije, ve} dru`enje s Hrvatima, koji su nam rekli da smo im donijeli »zrak za disanje«.

Sljede}i grad argentinske turneje bio je Rosario, grad veli~ine Zagreba, na ~ijem podru~ju `ivi 50.000 Hrvata i njihovih potomaka. Po~asna konzulica RH Lucia @i`i} i njene suradnice i suradnici, me|u kojima i Eda Simich, dopredsjednica Hrvatskog kulturnog centra, potrudile su se da dobro osmi{ljen kratki posjet njihovom gradu prote~e u najboljem redu. U Po~asnom konzulatu RH su otvorene obje izlo`be, uz predavanje i dru`enje s Hrvatima. Stanislav Bav~evi} je svojom izlo`bom izazvao veliko zanimanje i pozvan je da sudjeluje na Me|unarodnoj koloniji li73

VIJESTI IZ ISELJENI[TVA NJEMA^KA: [KORO I IVKO[I] ZAPALILI STUTTGART

P Veterani Hajduka i ostali ~lanovi splitskog izaslanstva u posjeti {koli »Instituto Republica de Croacia«, San Miguel de Tucuman

resti`na koncertna dvorana Liederhalle u Stuttgartu ugostila je preksino} vi{e od dvije tisu}e iseljenih Hrvata i njihovih gostiju. Kruna iznimno bogatog programa u tradicionalnoj proslavi blagdana bla`enog Alojzija Stepinca i organizaciji Hrvatske katoli~ke misije iz Stuttgarta bio je nastup Miroslava [kore. Eufori~no mno{tvo mladih s hrvatskim obilje`jima zastavama, kapama, {alovima do~ekalo je svog omiljenog pjeva~a s uzvicima »[koro, [koro...«. On im je pak uzvratio vatrometom hitova poput »Milo moje«, »Lijepa li si« i »Svetinja«, a Klapa sv.

Juraja HRM-a iz Splita tako|er je odu{evila publiku izvedbom domoljubnih hitova.

Cjelokupan prihod proslave pod medijskim pokroviteljstvom Ve~ernjeg lista u ~ije se ime publici pred [korin nastup kratkim, ali nadahnutim govorom obratio Ve~ernjakov komentator Milan Ivko{i} i tako|er zaradio ovacije namijenjen je izgradnji franjeva~kog doma u Splitu. (VE^ERNJI LIST, 6. 2. 2006.)

SAD: PRLJAVCI BANDI]A PROGLASILI »HEROJEM ULICE«

J Otvorenje izlo`be »Gra|evine od bra~kog kamena u Splitu i svitu« u hotelu »Catalinas Park« u San Miguel de Tucuman. Slijeva: Catalina Lonac, po~asna konzulica RH, Branka Bezi} Filipovi} i Ljudevit Tu{ek, po~asni gra|anin Argentine

kovnih umjetnika idu}e godine. Organiziran je susret i u Poglavarstvu Rosaria, koje je uputilo zahtjev Poglavarstvu grada Splita za bratimljenjem.

Na Humanisti~kim studijima u Rosariju, na jedinom mjestu u Argentini, otvorena je katedra hrvatskog jezika, kojeg sedamdesetorici polaznika predaje Maria Galian Nikolic. Postoji `elja za povezivanjem sa Splitskim sveu~ili{tem.

Hajduk je odigrao odli~nu utakmicu s veteranima Rosarija, iako je izgubio s rezultatom 2:1. Na stadionu Newells Old Boys, na kojemu je igrao i Maradona, za bijele je zgoditak postigao Stipe Andrija{evi}.

Na izlo`be i utakmicu su do{li i Hrvati iz drugih mjesta, kao {to su Santo Tome, San Jeronimo del Sauce i Villa Mugueta. Svima je obe}ano da }e, kada to budu `eljeli, dobiti izlo`bu »Split u doba Maruli}a« za predstavljanje u svojim gradovima, koja je, po dolasku u Argentinu, ostavljena u Buenos Airesu na dar Hrvatima, da upoznaju Split iz vremena oca hrvatske knji`evnosti, kojemu je »Studia Croatica« posvetila cijeli jedan broj.

Na kraju putovanja je bio Buenos Aires. Za organizaciju gostovanja u argentinskoj prije74

stolnici nesebi~no se potrudio Spli}anin Arsen Petro{i}, a na pokroviteljstvu posebno treba zahvaliti Ivi Ra{i}u, jednom od najve}ih izvoznika piletine u Europu.

Hajduk je igrao u Ezeizi, na `alost, ponovo s mladim igra~ima. Iako umorni od puta, veterani Hajduka su dali sve od sebe i utakmica je zavr{ila rezultatom 2:2, pogocima Romea Vulasa i Stipe Andrija{evi}a, te na kraju, ugodnim dru`enjem i pjesmom.

Izlo`be su bile prikazane u Centro Juvenil Croata, zahvaljuju}i fra Josipu Perani}u iz Hrvatskog vjerskog sredi{ta sv. Nikole Taveli}a. Bile su dobro posje}ene, a na zahtjev nove veleposlanice RH, Mire Martinec, izlo`ba »Gra|evine od bra~kog kamena u Splitu i svitu« ostavljena je na neko vrijeme u Argentini, da bi mogla biti prikazana i na drugim mjestima, kao turisti~ka i kulturna promid`ba Hrvatske.

Ova turneja je otvorila mnoga vrata budu}e suradnje s iseljenicima u Argentini koje zanima hrvatska kultura, jezik, posjet domovini svojih predaka i dobivanje hrvatskog dr`avljanstva, a pokazala je i to da {port i kultura mogu zajedno.

e li fratar Ivica Majstorovi} najbolji organizator koncerata u hrvatskoj dijaspori ili su njegovi `upljani u New Yorku najve}i rockeri SAD-a te{ko je odgonetnuti, ali dvorana Hrvatskog katoli~kog centra bila je premala da primi sve posjetitelje koji su `eljeli u`ivo ~uti stare i nove hitove Prljavog kazali{ta. U srcu Manhattana okupilo se oko tisu}u mladih, od kojih dobar dio uop}e ne govori hrvatski no to im nije nimalo smetalo da potpuno otkva~e i luduju kao da su na sceni Bruce Springsteen, U2 ili Rolling Stonesi... »Prljavci« su u New Yorku proveli tri dana, a Jajo se za to vrijeme u Hard Rock Caffeu na Times Squareu sastao sa starim prijateljem i velikim svjetskim grafi~kim dizajnerom Mirkom Ili}em, koji je autor nekoliko naslovnica plo~a i za{titnog znaka Prljavaca, izrezanog »stones« jezika. Sje}anje na Zve~ku i Kavkaz, raspitivanje o prijateljima i poznatima, s mrvicom politike, a sve znakovito ispod slika Erica Claptona i Boba Dylana, pro{lo je u trenu. Na~eta je i tema budu}e suradnje na novom vizualnom identitetu skupine.

Nakon iznimnog New Yorka uslijedio je Toronto. Vi{e od dvije tisu}e posjetitelja iz razli~itih kanadskih gradova znalo je ~ak i nove pjesme, a »Prljavci« su im se odu`ili ponajboljom svirkom na turneji. Najve}e iznena|enje na koncertu bila je najava!

Na scenu je izi{ao zagreba~ki gradona~elnik Milan Bandi} i pozdravio okupljene u ime Zagreba i Hrvatske, te najavio svoj najdra`i bend, a Houra mu je uzvratio pjesmom »Heroj ulice«! (VE^ERNJI LIST, 7. 2. 2006.)

CVJETANKA BO@ANI], AUTORICA PRVOGA HRVATSKO-[PANJOLSKOGA RJE^NIKA

»[PANJOLSKI OSJE]AM U SRCU...« Rje~nik sadr`i 17 000 natuknica, isto toliko fraza, te ~etiri puta vi{e prijevoda

Napisala @eljka Le{i} Snimio @or`i Paro

N

akon ~etverogodi{njeg predanog rada na prikupljenoj gra|e, nedavno je svjetlo dana ugledao hrvatsko-{panjolski rje~nik autorice prof. Cvjetanke Bo`ani}. »Potreba za izradom hrvatsko-{panjolskog rje~nika javila se kad sam po~ela predavati, te je namijenjen upravo u~enicima i studentima kao i ostalima koji `ele u~iti {panjolski.

Imaju}i na umu brojne hrvatske iseljenike i njihove potomke, rje~nik je sastavljen tako da je namijenjen i njima, jer detaljno opisuje hrvatske natuknice i koliko mo`e u ovom formatu daje hrvatsku frazeologiji i izraze modernog hrvatskoga knji`evnog i pisanog jezika«, istaknula je autorica rje~nika, prof. Cvjetanka Bo`ani}, napomenuv{i kako rje~nik sadr`i 17 000 gramati~ki obra|enih natuknica, isto toliko fraza, te ~etiri puta vi{e prijevoda. Naime, sadr`i naj~e{}e frazeme iz svakodnevna govora i pisane komunikacije, popis zemljopisnih imena i ktetika, popis brojeva. Klasi~nog je tvrdog uveza, dimenzija 11x16 centimetara, i na op}e zadovoljstvo svih njegovih korisnika, rje~nik je nedavno iza{ao u izdanju [kolske knjige i mo`e se nabaviti u zagreba~kim knji`arama. Promoviran je na Interliberu na {tandu [kolske knjige, a na njegovoj promociji, uz u~enike profesorice Bo`ani}, obitelj i prijatelje, nazo~io je i doajen hrvatskog pjesni{tva, stoljetni Dragutin Tadijanovi}.

Kada sam Rje~nik bio gotov i kada sam ga vidjela u obliku knjige, bilo mi je neobi~no.

Bila sam ponosna na svoj uradak, ba{ kao i moja mama koja mi je bila velika potpora i koja je naglasila kako joj je drago {to sam uspjela tako {to napraviti unato~ svim mnogobrojnim obavezama, i {to je bitno, ne na »u{trb« obitelji. Jer, puno je tu utkano truda i rada tijekom slobodnog vremena, godi{njih odmora, blagdana. Dok su moji u obitelji spavali, ja sam radila. Gu{t mi je bio stvarati.

Sada je moj mukotrpni rad ukori~en u prakti~ni rje~nik koji }e mnogima biti koristan, pri-

Profesorica Bo`ani} za posjeta Matici

je svega mojim u~enicima kojima sam ga, prije svega, i namijenila. U~enici su bili jako zadovoljni i ponosni {to su bili na promociji Rje~nika i {to je njegova autorica njihova profesorica. Od srca sam se nasmijala jednom u~eniku koji me upitao:«Jeste li to sve sami napisali? U{li ste u povijest!«, rekla je Cvjetanka Bo`ani}, napominju}i kako je i

njoj bilo drago {to je u~enicima stalo do njezinog uspjeha. U razgovoru nam je napomenula kako njen posao u vezi rje~nika nije stao. Naime, u pripremi je rad na obje verzije rje~nika, hrvatsko-{panjolskoj i {panjolsko hrvatskoj, ujedinjene u jedan rje~nik, za koji vjeruje kako bi svjetlo dana mogao ugledati za dvije godine. Tako }e se i ovaj rje~nik na}i me|u njezinim velikim hobijima, rje~nicima i kuharicama kojih ima sedamdesetak.

No otkuda tolika ljubav prema {panjolskom jeziku, koji, kako ka`ete, nosite u srcu i {to Vas je potaknula na njegovo studiranje?

Za sve je »kriv« maturalac u [panjolskoj.

Odu{evio me Madrid i mentalitet [panjolaca.

Odmah sam tada rekla:«Ovo je moj narod!« Govorili su glasno kao i ja, i to puno, i odmah sam osjetila njihov senzibilitet kao svoj. Za desetodnevnog boravka na ekskurziji ~ak sam tamo i progovorila koliko sam mogla »sku`iti« {panjolski. Odu{evljena [panjolskom i [panjolcima, ve} tada sam donijela odluku kako }u studirati taj jezik prisje}a se profesorica Bo`ani}. I doista, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ova ro|ena Stonjanka upisala je engleski i {panjolski jezik, koji je diplomirala 1975. godine. Diplomski rad kod profesora @eljka Bujasa bio je iz leksikografije-engleski jezik. Nakon studija zapo{ljava se u Zagrebu, gdje ve} 24 godine radi kao profesorica, od ~ega 12 godina radi u X. gimnaziji gdje predaje engleski i {panjolski jezik. Zaokupljena navedenim jezicima, ne za~u|uje kako i tema njezina magistarskog rada obra|uje temu vezanu uz engleski i {panjolski jezik. Obra|ivala je kod profesora Rudolfa Filipovi}a »Utjecaj engleskog jezika na {panjolski na fonolo{kom i morfolo{kom nivou«.

U `ivotopis na{e simpati~ne i vrijedne profesorice svakako treba upisati i njezino djelovanje unutar Hrvatske udruge profesora {panjolskog jezika. Od osnutka Udruge 2001. godine obna{a funkciju predsjednice. Udruga se brine za stru~no usavr{avanje profesora {panjolskog jezika, kao i promicanje u~enja {panjolskog jezika.

75

IZ POVIJESTI HRVATA U ZAPADNOJ KANADI

NO] KADA SE POLA BRDA ODRONILO U MORE U manje od pet minuta, 30 metara {iroka i 12 metara duboka lavina vode, snijega, teku}eg blata, drve}a, kamenja, i ljudskih tijela, nemilosrdno se survala preko oba naselja u more

Napisao @elimir B. Juri~i}, profesor emeritus, University of Victoria

O

ko ~etrdesetak kilometara sjeverno od pacifi~ke metropole Vancouvera, na autoputu Sea to Sky Highway/Od Mora do Neba, smjestilo se slikovito mjesta{ce Britannia Beach. Poznato je diljem zemlje po svojim neopisivim prirodnim ljepotama. Zimi, kao magnet, obli`nji tereni privla~e sportske entuzijaste iz cijelog svijeta na jedan od najboljih skija{kih terena na sjevernoameri~kom kontinentu.

Nije slu~ajno da je obli`nji Whistler izabran za zimske Olimpijske igare, 2010. U ljetnim mjesecima, igra~i golfa i planinari preplavljuju izmanikirane golf terene i profesionalno ure|ene i ozna~ene planinarske staze. A Howe Sound, tjesnac s lancem otoka, oto~i}a i fjordova, prava je meka za ribi~e. Po mi{ljenju jednog biv{eg stanovnika: Britannia Beach je bez sumnje pravi raj na zemlji. Ali ima i onih za koje nije.

Samo spomen tog mjesta{ca vla`i im o~i i rasplamsava u njima duboko usa|enu tugu i bol. Nevelika grupa, potomci onih koji su prije oko 90 godina u tom malom slikovitom seocu izgubili o~eve, majke, bra}u i sestre, u jednoj od najve}ih katastrofa u povijesti rudarstva u Britanskoj Kolumbiji. Bila je to no} kada se pola brda odronilo u more.

U Muzeju rudarstva u Britannia Beachu, krcatom slikama, plakatima, alatnicama, radni~kim odijelima, i rudama, vidljivo je prikazana povijest ovog biv{eg rudarskog naselja. Nekad je tu bio rudnik bakra, Britannia Beach Copper Mine (kasnije Britannia Mining and Smelting Co.), svojevremeno jedan od najve}ih u Commonwealthu / bri76

tanskoj zajednici naroda. U 70 godina rada (1904.-1974.), u njemu je bilo zaposleno preko 60,000 radnika, koji su iskopali oko 57 milijuna tona visoko kvalitetne bakrene rude s velikim postotkom zlata, srebra i cinka u vrijednosti od 400 milijuna kanadskih dolara. U ukupnom broju zaposlenog osoblja, ve}inom stranaca iz preko 50 zemalja, na{lo se i nekoliko stotina Hrvata.

Vo|eni su u kompanijskim radni~kim karton~i}ima kao Croatian, Slav, Slavic-American, Austrian, Austrian-Canadian, pa ~ak i Hungarian i Hungarian-Canadian. Bilo je podosta samaca, a neki i sa `enama i djecom. Kvalificiranih rudara nije bilo mnogo.

Ve}ina ih je radila kao muckeri , nekvalificirana radna snaga; mladi ljudi sa sela, jakih mi{i}a, podosta nepismenih i sa slabim znanjem engleskog jezika. Oni su pijucima kopali rupe za dinamit, iskopavali rudu i lopatama punili vagon~i}e i izvozili ih iz rudnika. Bio je to te`ak, opasan i monoton posao. U~ilo se na radu i pogrje{kama. Na-

Britannia Beach prije katastrofe

primjer, u nepuna tri mjeseca, 1914, u rudniku je zabilje`eno vi{e od 15 nesretnih slu~ajeva, jedan smrtni. Hrvat Ante Kretonovi} poginuo je od nenadane eksplozije pripremaju}i dinamit. Neposredno pred sam Bo`i}, hrvatski mucker Vinko Drivi} izgubio je vid jednog oka, kad ga je udario kamen pri radu. U godini prije Prvog svjetskog rata naglo je porasla potra`nja za `utocrvenim metalom. Da bi zadovoljila tr`i{te, Britannija udvostru~uje i utrostru~uje proizvodnju. Radi se dan i no}. Ula`e se veliki kapital za modernizaciju rudnika i pro{irenje stambenih naselja. Staromodne ru~ne bu{ilice zamjenjuju moderne, ali te{ke preko 50 kg Rand bu{ilice. A konjsku spregu, uskotra~na `eljeznica sa trotonskom Westinghouse lokomotivom i {est vagon~i}a, svaki kapaciteta preko 2,000 kg. Za nove radnike, u`urbano se pro{iruju stare i grade nove nastambe. Ka-

pacitet starog Beach camp/ kampa, ili doljnjeg naselja , uklije{tenog izme|u podno`ja Britannia Mountain/brda i mora, pro{iruje se novim spartanski ure|enim monta`nim ku}icama. Ni~u bolnica, hotel, trgovine namirnicama, {portsko igrali{te i veliki otvoreni bazen. Tu se smjestilo oko 600-700 radnika, koji su radili na dubinskom rudarenju, odlaze}i na posao 300 metara uz brdo i duboko u njedra rudnika novom uskotra~nom `eljeznicom. Na isto~noj strani Britannia Mountain, na nadmorskoj visini od preko 600 metara, u`urbano se gradi novo naselje, Jane camp, ili gornji kamp . U stotinjak monta`nih ku}ica, skromnom hotel~i}u i nekoliko vi{ekatnih domova za samce, neplanirano razbacanih po obroncima brda, `ivjelo je oko 300 radnika. Ve}ina ih je radila na povr{inskom rudarenju, s te{kim Rand bu{ilicama. Podosta Hrvata. Pri u`urbanoj gradnji Jane kampa, i bespravnoje sje~i, prorijedili su guste {ume i poremetili buji~ni tokovi, koji su ovdje bili brojni i ~esti, a nekontrolirano dinamitiranje po obroncima brda uveliko je pridonijele ogoljenosti na cijeloj isto~noj strani. Rane 1915. do{lo je na sjeverozapadnom Pacifiku do jednog neobi~nog sklopa klimatskih okolnosti, koje }e, uz povr{ne hidrogra|evinske radove i osaka}en eko-sistem, prouzro~iti u Britanniji jednu od najve}ih rudarskih nesre}a u povijesti rudarstva u Britanskoj Kolumbiji.

U o`ujku te godine palo je u Britanniji neobi~no mnogo snijega. Obustavljeni su svi vanjski radovi. Sredinom mjeseca kao da se otvorilo nebo , po~ele su padati guste ki{e. Ki{ilo je neprestano, punih {est dana.

U nedjelju, 21. o`ujka, negdje iza pola no}i, po~eo je puhati jak Chinook, topao, suhi vjetar s Pacifika, prouzro~iv{i naglu promjenu barometarskog pritiska. Po sje}anju jednog o~evica: Vjetar je bio tako jak, da je izgledalo kao da je nado{la ciklona. Onda smo ~uli veliki prasak, poput groma. Mislili smo da je eksplodiralo na{e skladi{ta dinamita. Ali, ne. Dogodilo se, o Bo`e, gore od toga. Jedan u`as. Visoko iznad Jane kampa pukla je velika brana od Mountain Lake/jezera koje nas je snabdijevalo vodom. U manje od pet minuta, 30 metara {iroka i 12 metara duboka lavina vode, snijega, teku}eg blata, drve}a, kamenja, i ljudskih tijela, nemilosrdno se survala preko oba naselja u more . Izgledalo je kao da se pola brda odronilo u more. Nisam ni u snu mislio da u roku od nekoliko

minuta priroda mo`e prouzrokovati toliku ljudsku i materijalnu {tetu. Bujica je progutala vi{e od 60 ku}a. Blagovaona u Jane kampu, zajedno s desetak kuhara, konobara i pomo}nog osoblja, kao i skupna spavaonica br. 1 s podosta usnutih radnika i{~upane su iz temelja, smrvljene i odnijete u more s ostalim nanosom. U doljnjem naselju potpuna devastacija. Idili~an Beach kamp je izgledao kao neko mjestance na dalekoj kanadskoj preriji naRudari na povr{inskom kopu s Rand bu{ilicama

nika neprijateljskih zemalja s kojima je Kanada stupila u rat Njemci, Austrijanci, Bugari, Slovaci, ^esi, Poljaci, Hrvati, i ostali progla{eni su enemy aliens / podanici neprijateljskih zemalja , otpu{teni su i stavljeni u detention camps/zato~eni~ke Radnici prije odlaska na posao

kon {to je kroz nj pro{ao ciklon. Prema slu`benom izvje{taju, u katastrofi je poginulo 56 rudara. (Ostaci mnogih nisu nikad na|eni.) Me|u njima pet Hrvata: J. Paveli}, E. Smiljani}, J. [ulenti}, M. [ulek, i G. Sobol. A na spisku od preko dvadesetak ozlije|enih, zabilje`ena su tri Hrvata: John Bori}, ro|en u Hrvatskoj, Austrija, 30 godina star, rudar. U Kanadi boravi 3 godine i 2 mjeseca. U Britannia Beach rudniku radi 2 godine i 3 mjeseca. Te{ko je ozlije|en u nedavnoj nesre}i. Ima `enu i dijete u Hrvatskoj. Prijavljen je kod vlasti.

Matt (Matija) Katalini}, ro|en u Hrvatskoj, Austrija, 27 godina star. Brusa~ alata. @ivi 6 godina u Americi i 4 godine u Kanadi.

Radi u Britannia Beach rudniku 2 godine.

U nesre}i izgubio vid lijevog oka. Prijavljen je kod vlasti.

Ivan Deva}, ro|en u Hrvatskoj, Austrija, 27 godina star. Ima ameri~ko dr`avljanstvo.

Radi u Britannia Beach rudniku 2 godine.

Po struci rudar. Ozlije|en je u nesre}i.

Neo`enjen. Prijavljen je kod vlasti.

Sva trojica su brodom Britannia prevezeni u General Hospital/bolnicu u Vancouver, gdje im je pru`ena hitna pomo}. Me|utim, njihov kratak boravak u bolnici bio je tek po~etak njihove tragedije Nedugo po izbijanju Prvog svjetskog rata, boje}i se petokolona{kih aktivnosti u zemlji, kanadska je vlada donijela parlamentarnu uredbu (Order-in-Council, No. 301) o boravku stranaca u Kanadi. Ve}ina pripad-

Rudnik Britannia Beach danas je muzej (u pozadini se vidi dio nekadasnjeg rudnika)

logore , od Halifaxa na istoku do otoka Vancouver na zapadu. Osaka}eni i besposleni, Katalini} i Bori}, stavljeni su iza bodljikave `ice u logor Mill Bay, nedaleko Britannia Beacha. Budu}i je ameri~ki dr`avljanin, Ivanu Deva}u je bilo dozvoljeno da se legalno vrati u Ameriku. Besposleni, diskriminirani i o`igosani kao neprijatelji mnogo se kanadskih Hrvata odlu~ilo vratiti u »old country«. »Nema tu za mene budu}nosti«, izjavio je jedan povratnik. »Do{ao sam u ovu zemlju da izbjegnem ekonomsku i politi~ku eksploataciju doma.

Do{ao sam da steknem bolji `ivot i pridonesem izgradnji ove zemlje. A {to se dogodilo? Prakti~ki preko no}i, bez moje krivice, i bez ikakvih razloga, po~eli su me mrziti, diskriminirati, sumnji~iti, i {to je najgore, bez ikakvog suda, stavili me u logor kao da sam kriminalac. [ta sam napravio da sam to zaslu`io? Idem doma, pa kud puklo da puklo.« 77

ZEMLJI[NE KNJIGE: www.katastar.hr

KATASTAR ON-LINE

Prema podacima Ministarstva pravosu|a preglednik omogu}ava uvid u 2.536.268 posjedovnih listova, te uvid u podatke o 16.950.534 ~estica zemlji{ta. U posjedovnim listovima evidentirano je ukupno 14.343.821 katastarskih ~estica i 2.379.619 osoba Napisala Nikolina [utalo Petan

S

re|ivanje stanja u zemlji{nim knjigama postavljen je kao jedan od prioritetnih zadataka Ministarstva pravosu|a do kraja 2007. godine. Jo{ krajem 2004. godine pokrenut je cijeli niz mjera kojima se po~elo mijenjati stanje u gruntovnicama. Kako je to dio u koji nijedan ministar pravosu|a, prije sada{nje ministrice Vesna [kare O`bolt, nije zagazio nogom , situacija u hrvatskim gruntovnicama bila je katastrofalno lo{a. S obzirom da su upravo gruntovnice, kako je jednom prilikom istaknula ministrica [kare O`bolt, klju~ za investicije, poticaj poslovnog `ivota, bilo da je rije~ o fizi~kim ili pravnim osobama, tako je u njima svih tih godina bila zakopana i velika koli~ina novca . Zato je upravo Ministarstvo pravosu|a odlu~io dati prioritet sre|ivanju stanja u zemlji{nim knjigama, {to nije samo politi~ki prioritet, uvjet za ulazak Hrvatske u EU, nego i mjere koje }e popraviti na~in `ivota i razvoja u Hrvatskoj.

Zbog lo{eg stanja, 19 najkriti~nijih gruntovnica u Hrvatskoj, poseban naglasak stavljen je na zagreba~ku gruntovnicu budu}i je u njoj 40-50 % svih problema u Hrvatskoj. Primjerice, tijekom nadzora rada zagreba~ke gruntovnice prona|eno je 300.000 rije{enih, a nikad poslanih predmeta u proteklih devet godina! Stoga je Ministarstvo pravosu|a postavilo rokove za sre|ivanje pojedinih gruntovnica, a kraj 2007. godine je ozna~en kao kraj sre|ivanje zemlji{nih knjiga. [to to zna~i? To zna~i stanje podataka iz katastra i stanje iz zemlji{nih knjiga objediniti u jedinstvenu bazu podataka, tako da svatko mo`e pretra`ivati svoje podatke na jednom mjestu.

Jedan od najzna~ajnijih koraka u tom projektu predstavljen je javnosti po~etkom studenoga pro{le godine, a to je usluga e-katastar, ~etvrta po redu usluga Vladinog projekta Hitro. hr, na internetskoj stranici www.katastar.hr i(li) http://e-izvadak.pravosudje.hr.

Naime, upravo preko ove internetske stranice svi vlasnici zemlji{ta (i fizi~ke i pravne oso78

be) u Hrvatskoj mogu na jednom mjestu provjeriti katastarske podatke, odnosno vi{e od 16,5 milijuna ~estica zemlji{ta koje obuhva}aju cijeli prostor Republike Hrvatske, a do sada je na toj je stranici zabilje`eno vi{e od milijun upita.

Cilj ovog projekta je ubrzati upis nekretnina kako u katastarskom, tako i u sustavu uknji`be nekretnina, racionalizirati oba sustava, uskladiti njihove podatke i zajam~iti da se poklapaju sa stvarnim stanjem, kao i pobolj{ati odnose s korisnicima i pru`anje usluga.

Uz potporu Vlade predvi|a se cjelovito sre|ivanje sustava katastra i zemlji{nih knjiga, kojim }e se obuhvatiti ~itava zemlja, u fazama tijekom razdoblja od petnaest godina. U prvih pet godina prioritet se daje odabranim gradskim i seoskim podru~jima. Projektom }e se poduprijeti bolja povezanost katastra i zemlji{noknji`nog sustava, {to }e se kasnije primijeniti na ostale dijelove zemlje, poglavito podupiranjem pristupa kao {to su: sporadi~ni upis (na temelju transakcija u tijeku), posebice u gradskim podru~jima, i sustavni upis nekretnina (tj. cjeloviti upis geografskih zemlji{nih podru~ja, selo po selo, op}ina za op}inom).

Prema podacima Ministarstva pravosu|a preglednik omogu}ava uvid u 2.536.268 posjedovnih listova, te uvid u podatke o 16.950.534 ~estica zemlji{ta. U posjedovnim listovima evidentirano je ukupno 14.343.821 katastarskih ~estica i 2.379.619 osoba.

Posjetitelji stranica mogu na jednom mjestu saznati sve podatke o Dr`avnoj geodetskoj upravi, o zakonima, pravilnicima, formularima i cjenicima, o projektu sre|ivanja zemlji{nih knjiga i katastra te o ovla{tenim geodetskim izvoditeljima. Da bi se korisnicima olak{alo pretra`ivanje na stranici se nalazi i rje~nik pojmova, naj~e{}a pitanja i odgovori te

upute za kori{tenje preglednika, kao i primjedbe i sugestije od strane korisnika.

Pretra`ivanje je omogu}eno po razli~itim kriterijima. Dovoljno je poznavati neke od osnovnih podataka o katastarskoj ~estici, adresi ili posjedovnom listu. Informacije koje su dostupne, dio su cjelokupne evidencije koja se vodi u Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove, za koje je ocijenjeno da su najzanimljivije gra|anima i da obuhva}aju naj~e{}a pitanja. Za sada baza podataka nije cjelovita i uklju~uje: podatke iz zemlji{nih knjiga ~iji je sadr`aj uskla|en s katastrom zemlji{ta (osnivanje, obnova, dopuna i sl.), podatke iz zemlji{nih knjiga ~iji je sadr`aj djelomi~no ili u cijelosti prepisan iz ru~no vo|ene u EOP-zemlji{nu knjigu, a od 1. rujna u ovaj je preglednik uklju~ena i knjiga polo`enih ugovora Op}inskog suda. Mogu}e je pretra`ivati samo podatke onih op}inskih sudova koji su povezani sa Sredi{njom bazom EOPzemlji{ne knjige. Osim toga, ispis ZK ulo`aka i ostalih podataka ima informativni karakter i ne mo`e slu`iti kao slu`beni izvadak.

Sve promjene podataka prebacuju se svaka 24 sata iz lokalnih baza podataka op}inskih sudova, a datum aktualizacije podataka izabranog op}inskog suda posebno je istaknut u zaglavlju.

Do sada su pokazani veliki uspjesi u pojedinim gruntovnicama, primjerice, onoj u Slavonskom Brodu, Po`egi, ^akovcu, pa ~ak i u Zagrebu. Istra je ve} odavno kompjutorizirana, a najve}i problemi se javljaju na otocima, u dolini Neretve i nekim drugim podru~jima. S obzirom na uspje{nost sre|ivanja gruntovnica, ali i odlu~nost Ministarstva pravosu|a i hrvatske Vlade, vrlo je vjerojatno da }e krajnji rok za sveukupno sre|ivanje zemlji{nih knjiga u Hrvatskoj biti ispunjen. A tome svjedo~i i pohvala Europske unije upravo za projekt sre|ivanja zemlji{nih knjiga u Hrvatskoj.

ZAKONODAVSTVO

DIJASPORA BEZ DR@AVLJANSTVA

Europska konvencija o dr`avljanstvu iz 2000. u hitnom je postupku i bit }e na dnevnom redu idu}e sjednice Sabora. Prihvate li ju zastupnici, etni~ki }e Hrvati te`e do hrvatske putovnice

P

rema podacima MUP-a, 12 do 15 tisu}a Hrvata godi{nje tra`i, i u pravilu dobiva, hrvatsko dr`avljanstvo. Etni~ki Hrvati prema vrijede}em Zakonu o dr`avljanstvu, hrvatski dr`avljani mogu postati neovisno o tome prebivaju li u Hrvatskoj, za razliku od ostalih, koji na hrvatskom teritoriju moraju prebivati pet godina.

Ta je odredba sada upitna, budu}i da EU konvencija izrijekom zabranjuje diskriminaciju na osnovi spola, vjere, rase, boje ko`e te nacionalnog ili etni~kog podrijetla, pi{e Ve~ernji list.

Primjedbe je izreklo i Vije}e Europe, te se smatra da je izvjesna izmjena tog ~lanka hrvatskog zakona.

Pomo}nik ministra unutarnjih poslova @arko Kati} ka`e, me|utim, da gotovo sve europske zemlje pripadnicima mati~nih naroda propisuju lak{e uvjete za stjecanje dr`avljanstva.

»Budu}i da Konvencija preporu~uje da se, uz odre|ene iznimke, kao uvjet za stjecanje dr`avljanstva propi{e neprekidni boravak u dr`avi 5 i 10 godina, valja o~ekivati

da }e nova zakonska rje{enja biti na tome tragu«, rekao je Ve~ernjaku Kati}.

No, isti~e, za pripadnike mati~nog naroda mogu}e je propisati i kra}i rok. Hrvati iz BiH koji imaju hrvatsko dr`avljanstvo i ina~e strahuju da }e, zbog raznih politi~kih igara, jednom izgubiti ste~eno hrvatsko dr`avljanstvo. Taj je strah, me|utim, nepotreban.

Institut dr`avljanstva EU (1992.) potvr|uje da sve dr`ave ~lanice same odlu~uju tko su njihovi dr`avljani. Mjerodavnost nacionalnog zakonodavstva potvr|uje i Deklaracija broj 2, {to propisuje da je dr`avljanstvo isklju~ivi posao nacionalnog zakonodavstva. Isto na~elo vrijedi i kada osobe imaju dvojno dr`avljanstvo.

EU zakonodavstvo, dakle, samo propisuje da dr`ave ~lanice EU ne smiju ni na koji na~in ograni~iti prava dr`avljanima drugih dr`ava ~lanica koja proistje~u iz dr`avljanstva. (The Croatian Chronicle)

VIJESTI

\API]: ^LANOVIMA BUGOJANSKE SKUPINE DODIJELITI STATUS HRVATSKIH BRANITELJA

P

redsjednik HSP-a i gradona~elnik Osijeka Anto \api} najavio je ju~er kako }e u Saboru predlo`iti da se ~lanovima bugojanske skupine, koji su 1972. godine poku{ali podi}i ustanak protiv komunisti~ke vlasti, prizna status hrvatskih branitelja.

Oni su prvi koji su se nakon 1945. godine oru`jem borili za Hrvatsku. Ta skupina je bila svjetlo u tami komunisti~kog terora i dr`im da ti mladi}i, koji su dali `ivot za Hrvatsku, zaslu`uju status hrvatskih branitelja.

Stoga ve} radim prijedlog izmjena Zakona o pravima hrvatskih branitelja. Ne znam ho}e li se zbog toga zao{triti moji odnosi s premijerom Sanaderom, ali znam {to mi je du`nost u~initi rekao je \api} na prijemu za predstavnike osje~ko-baranjske podru`nice Hrvatskog dru{tva politi~kih zatvorenika. Oni su tom prigodom \api}u uru~ili zahvalnicu u znak priznanja za potporu koju je dru{tvu do sada iskazivao u Hrvatskom saboru. Dopredsjednik podru`nice Tomislav Luka~evi} rekao je da dru{tvo ima velikih problema s financiranjem, jer potporu dobiva samo od lokalnih vlasti, ali ne i od dr`ave. (JUTARNJI LIST, 8. 2. 2006.)

GLAS AMERKE BEZ HRVATSKOGA

G

las Amerike, radijski i televizijski program, koji financira ameri~ka vlada, zbog smanjenog prora~una namjerava u 2007. ukinuti emitiranje na hrvatskom i nekim drugim jezicima. Emitiranje radiotelevizijskog programa na hrvatskom, turskom, tajlandskom, gr~kom i gruzijskom jeziku bilo bi potpuno ukinuto u novoj programskoj shemi, koja je upu}ena na razmatranje u Kongres, objavio je Odbor guvernera koji upravlja me|unarodnim radio i televizijskim postajama koje financira ameri~ka vlada uklju~uju}i Glas Amerike (VOA). (HINA) 79

PROMOVIRANO »SJE]ANJA NA KUKUJEVCE«

SELO U KOJEMU DANAS VI[E NI[TA NIJE HRVATSKO Hrvate iz sela Kukujevaca srpske vlasti, 13. kolovoza 1995., protjeruju iz ku}a i u roku »pet minuta« selo ostaje bez Kukujev~ana

Napisao [imun Penava

K

njiga »Sje}anje na Kukujevce« koju je pripremila Cecilija Markovi}, ro|ena Litri}, a izdala Matica hrvatska u Osijeku predstavljena je, poslije Osijeka, u Zagrebu 17. sije~nja 2006. O knjizi je govorio Josip [orgi}, ulomke iz knjige je ~itala Jelena Dodig, a pjesme o Srijemu, Kukujevcima, nostalgiji za zavi~ajem i progonstvu pjevao je i svirao na gitari dr. Milan Bi}ani}. Ve}ini je suze izmamila pjesma »Kukujevci, selo moje«.

Kukujevci su selo u Srijemu blizu [ida, danas u Republici Srbiji, iz kojeg su u kolovozu 1995. srpske vlasti istjerale sve Hrvate. Bilo je to bogato selo s marljivim i veselim Hrvatima koji su iako su »`ivjeli pod raznim re`imima i vlastima uspjeli sa~uvati i odr`ati sve svoje stare hrvatske obi~aje i hrvatske blagdane«, ka`e u predgovoru Ivan Litri}, ro|en 1914. u Kukujevcima, biv{i {ef Mjesne kancelarije i mati~ar. Njegova k}i Cecilija Markovi} pripremila je obilje podataka o selu i ljudima: kako je nastalo ime Kukujevci, prvi spomen imena, povijest mjesta i `upe, gradnja crkve s po~etka 18. stolje}a, op{irni podaci o `upnicima kronolo{ki poredani pa i o crkvenim obredima. Posebno poglavlje je opis blagdana u koje je autorica unijela svoje djetinjstvo i mladost. Zanimljivo je da su Kukujev~ani imali rije~ kru{njak za stolnjak, a obja{enja za stotinjak posebnih rije~i koje su se govorile u selu dala je na kraju knjige. ^itaju}u o {koli, po{ti, hrvatskom domu i kulturno prosvjetnom dru{tvu »Vatroslav Lisinski«, uz obilje fotografija i dokumenata, saznaje se o neprestanoj borbi `ilavog hrvatskog seljaka za o~uvanje imena i doma. Zanimljive su stranice o ulicama, i one imaju svoju povijest, a ovdje je o kukujeva~kim ulicama napisano ba{ sve: kako su se zvale prije 1941., a kako poslije 1995., du`ine ulica u metrima, broj ku}a, narodnosni sastav po ku}ama, pa i popis kolonista doseljenih poslije 1945. godine. Dugogodi{nji mati~ar Ivan Litri} sastavio je popis svih mje{tana na dan 31. 12. 1977., po ulicama, na punih 48 stranica. Kako se danas zovu ulice ne zna »a i ne zanima nas, jer u Kukujevcima vi{e 80

nema Kukujev~ana Hrvata.« Nogomet je u Kukujevce do{ao 1926. godine, a o osnutku nogometnog kluba »Sloga«, kasnije »Fru{kogorac« dani su podaci o svakoj utakmici i igra~u. Popis od 246 ~lanova govori da je nogomet bio najpopularniji u selu.

Iscrpan je opis obi~aja, no{nji s mno{tvom fotografija za koje je {teta {to nisu u boji. Najzanimljivije protjeranim Kukujev~anima bit }e zanimljivosti u selu: kako je tko dobio nadimak, koje su nadimke nosile pojedine obitelji. Marljiva autorica napisala je i {to su jeli, kakvu su vodu pili, koje su dje~je igre igrali...

Popis ubijenih u I. svjetskom ratu sadr`i ove podatke: datum ro|enja, ime roditelja i bra~no stanje, pripadnost vojsci, kada, kako i gdje je vojnik poginuo i gdje je sahranjen. Sedamnaest Kukujev~ana ostavilo je svoje kosti na rati{tima u Rusiji, Srbiji i Italiji. Jo{ iscrpniji popis na~injen je za poginule i nestale u Drugom svjetskom ratu. ^ak 146 mje{tana Kukujevaca je ubijeno, a jednu `enu su partizani 1943. vezali za zapre`na kola i rastrgali. Iz Kukujevaca su komunisti~ke vlasti 1945. protjerale oko 400 `itelja njema~ke narodnosti, a u njihove ku}e doselili srpske koloniste. Troje Kukujev~ana pogiba u obrani Vukovara 1991. godine, a u selu srpska vojska od 1992. do 1995. ubija sedmero civila. U kolovozu 1995. protjeruju sve Hrvate (oko 1500), a prema popisu 1981.

bilo ih je 1759. Sve ove podatke sastavio je neumorni mati~ar Ivan Litri}. Ova knjiga je i `rtvoslov Kukujev~ana, a dodatkom dokumenata, fotografija i iskaza mogao bi se tiskati kao posebna knjiga.

Na kraju knjige je popis raseljenih u 74 mjesta u Hrvatskoj s poimeni~nim podacima iz koje je ulice i ku}nog broja u Kukujevcima protjeran.

Hrvati u Srijemu, pa i Kukujev~ani su raseljeni {irom Hrvatske. Danas »ure|uju svoje nove ku}e (zamijenjene), siju i sade, bostan (lubenice) i lozu, grade katoli~ke crkve u mjestima kao {to su Ivanovo, Budimci, Poganovci, Kula i drugi pa }e novosagra|ene crkve nositi ime Presvetog Trojstva, kao i nekad kukujeva~ka crkva.. I dalje {koluju svoju djecu, zapo{ljavaju se, otvaraju privatna poduze}a, ali nikako ne mogu zaboraviti svoj Srijem i svoje Kukujevce«, nostalgi~no zaklju~uje Cecilija Markovi}.

Ovo je enciklopedija jednog sela, hrvatskog sela Kukujevaca u kojem »vi{e ni{ta nije hrvatsko«. Nadamo se da }e ova monografija jo{ vi{e okupiti raseljene Hrvate iz Srijema, a da }e u drugom izdanju imati obilje fotografija, jasnijih karata i dokumenata, da }e boja do~arati ljepotu srijemske ravnice i tvrdo ukori~ena stajati uz uzglavlje svakog iseljenog Kukujev~anina. Hrvatska matica iseljenika bi trebala pomo}i ovakva izdanja i razmisliti o okupljanju protjeranih hrvatskih kulturno umjetni~kih dru{tava.

U SPOMEN DRAGI BRITVI]U

»NA[A SUZA BIT ]E ^ISTA, K O DA JE RADOST PLAKALA«

Napisala Ksenija Erceg

U

poslijepodnevnim satima, na Bo`i} 2005. u Zagrebu je umro Drago Britvi}. ^ovjek koji je pisao bo`i}no, `ivio bo`i}no i na Bo`i} oti{ao k Bogu. Veliki hrvatski pjesnik ~iju su poeziju ogrnutu glazbom ponajboljih doma}ih skladatelja pjevali pjeva~i i grupe, govorili je glumci, izvodile je dalmatinske klape i tambura{ki sastavi, koja je pratila filmske pri~e i kazali{ne predstave za djecu i odrasle, a note za nju pisali su i Jakov Gotovac i Boris Papandopulo.

Oti{ao (nam) je ba{ na Bo`i} onaj koji je ranih devedesetih godina pro{loga stolje}a, na skladbu \anija Mar{ana, napisao pjesmu Bo`e, ~uvaj Hrvatsku, zazivaju}i Boga u danima kad nam je Njegova pomo} trebala kao zrak, voda i kruh. I tako je gromki zaziv blagih rije~i protiv ratnog zloduha postao, i ostao, druga hrvatska himna, zajedni~ki nazivnik za sve na{e »molitve u jedan glas«, ba{ kako je u pjesmi i zapisao.

Bo`e, ~uvaj Hrvatsku (bila) je na neki na~in, stjecajem okolnosti, najmirisniji cvijetak u njegovu »Pu{leku domovine«. U rukoveti kojoj je na one otprije poznate i uglazbljene stihove (Razgovara zemlja stara, Zvona moga grada, No}as }emo zemlji k o materi re}i, Tvoja zemlja, Oko jene hi`e navek ti~i lete, Pu{lek domovine...) tih mjeseci i godina pridodao Kad zazvone dubrova~ka zvona, Bo`i} na pragu doma, Kad bih mogla, i osobito potresnu Ne bum ti do{el na ro|endan (Listek od tam). Potonja je pjesma (objavljena, ~ini mi se, u Ve~ernjaku) umno`avana i raspa~avana na rati{tima, na prvim crtama boji{nice, u rovovima, tamo gdje je, uostalom, i bila adresirana me|u zagreba~ke de~ke koji su u rat oti{li u tenisicama i traper jaknama i vi{e se nisu vratili. Pa je Britvi}, u njihovo ime, na njihov na~in, Zagrebu za njegov 900. ro|endan napisao Listek od tam. U trajni spomen, i kao znak ponizne zahvalnosti.

I upravo su te dvije rije~i poniznost i zahvalnost, o ~emu god pisao, Dragi Britvi}u bile osnova na kojoj je gradio svoj (a tako na{!) pjesni~ki svijet. I domoljubni, i socijalni i ljubavni, i stihovi kajkavski, ~akavski, {tokavski, i oni festivalski, hitmejkerski, svakod-

nevni, i oni drugi ostavljeni za velike prigode i(li) sitne sate u no}nim radijskim programima. I oni za koje mnogi misle da su, u stvari, narodno pjesni{tvo (Mirno teku rijeke, Maslina je neobrana, Golubovi, Svirci moji), i oni nigdje objavljeni koje su u prvom govorenju ~uli samo najbli`i prijatelji...

Taj mo}ni plimni val rimarija dug ~etrdesetak godina i velik sedamstotinjak naslova, no{en ritmom glazbe doplovio je ve}im dijelom i do onih sasvim nevi~nih pisanoj rije~i, nesklonih ~itanju, kojima knjiga nije mogla, ili jednostavno nije stigla postati najbolji prijatelj. Ni Drago se nije osobito trudio oko ukori~avanja: za `ivota mu je tiskana tek jedna knjiga odabranih pjesama (Bo`e, ~uvaj Hrvatsku), tijekom ratnih godina jedna zajedni~ka grafi~ko-pjesni~ka mapa s Lackovi}evim crte`ima i Britvi}evim stihovima (Pu{lek domovine), i jo{ jedna s Brankom Bahunekom (Za falu kaj smo bili skup). A jednu je {apirografiranu i zaklamanu pjesmaricu (Ku}e mojih ljudi) dijelio prijateljima uz kavu; i to je sve. Ni na kakav na~in nije mu bilo stalo do samopromocije, do prvih redova i TV-kamera, nije odlazio ni po festivalske nagrade, fu}kalo mu se za tzv. sve~ane prilike.

Samozatajnost i skromnost, potreba za osamom i ti{inom, za gledanjem svijeta »na kraju perspektive«, za predgra|em i periferijom u vremenu galame i buke, i gotovo svakodnevnog podastiranja nutrine pred kamere i mikrofone, Dragu Britvi}a je i izvan poezije ~inila apsolutno zasebnom pojavom. Imao je tako o~it dar znati`elje i ~u|enja, osobine koje ima skoro svako dijete, a tek poneko odraslo ~eljade. I dar poniznog, gotovo franjeva~kog divljenja za svijet obi~nih malih ljudi, za njegovu zavi~ajnu, podravsku bok~iju i za trpna lica rasuta hrvatskom svakodnevicom.

Da je umjesto u Pitoma~i ro|en u Neullyju sur- Seine, blizu Pariza, ve} bi odavno bio na{ Jacques Prevert. Uglazbljeni ili ne, njegovi su stihovi antologija dobrote i topline, mo`da staromodne i naivne, mo`da bajkovite, ali bez koje prije ili poslije odemo kvragu.

Mo`da se i zato Drago sve ove godine usu|ivao na glas izgovarati nje`nost i meko}u; branio je na{e snove kad mi to nismo mogli, znali, htjeli, poru~uju}i kao i onomad Tin Ne

boj se, nisi sam...

Ako je on mogao sanjati za nas, mo`emo li sad mi njega smjestiti u {kolske ~itanke? Poradi emocionalno-misaone higijene. I kao glas otpora halabuci, nepismenosti, neukusu i sveop}oj merkantilizaciji.

Usput re~eno, premda to nikako nije usputna kategorija, Drago Britvi} pisao je bez poze, bez fraze, bez fige u d`epu i ruke na nov~aniku. Njemu je Hrvatska bila, kako stoji i u pjesmi, »dragi dom«, ku}a, domovina, nikad politikantstvo, sinekura, {minkeraj, lovoljubno kameleonstvo. S Draginim smo stihovima i sami postajali plemenitiji, srda~niji, bolji ljudi. I zato je ovaj spomen(ak) naslovljen stihom iz njegove pjesme Bo`i} na ku}nom pragu: »na{a suza bit }e ~ista k o da je radost plakala«. I zato je Drago Britvi} veliki pjesnik i domovine veliki sin. Ma koliko manji od njega o tome {utjeli.

81

TRAGOM HRVATSKIH PRVOTISAKA U IZBJEGLI[TVU

PRVE KNJIGE NAKON BLEIBURGA IZDANE U ITALIJI

Malo poznate knjige: »Mali kalendar za godinu 1945« i »Martyrium Croatiae (izdana po~etkom 1946.) koje se gotovo ne spominju u pregledima hrvatskoga tiska u iseljeni{tvu a ni u domovini

Napisao Branko Han`

N

avr{ava se {ezdeset godina od objavljivanja prvih publikacija {to ih je izdala mala skupina Hrvata koji su se zatekli u Rimu po svr{etku Drugog svjetskog rata. Objavljene su s namjerom da upozore svijet na te{ku i burnu pro{lost Hrvata i na njihov nimalo lak{i polo`aj u sada{njosti te da, s druge strane, vrate vjeru i nadu u du{e stradalnika koji su uspjeli izbje}i bleibur{ku tragediju, ali ne i bolima i patnjama izbjegli~kog `ivota. To su malo poznate knjige: »Mali kalendar za godinu 1945« i »Martyrium Croatiae (izdana po~etkom 1946.) koje se gotovo ne spominju u pregledima hrvatskoga tiska u iseljeni{tvu a ni u domovini. Za{to je tome tako ima vi{e razloga. Razlog tome nije, dakako, bio u namjeri da se one pre{ute nego naprosto u tome {to se za njih malo ili se uop}e nije znalo. A nije se znalo stoga {to su ih njihovi autori pisali u najve}oj tajnosti, neprestano u strahu da ih ne otkriju jugoslavenski i drugi agenti {to bi za njih imalo kobne posljedice (uhi}enja, deportacije u Jugoslaviju itd.). Jedan razlog bio je u maloj nakladi. Knjiga »Martyrium Croatiae« tiskana je na latinskom jeziku za odre|eni skup ljudi, dakle, u nakladi koja je odgovarala broju ljudi na tom skupu {to zna~i ne za {iru javnost. Hrvatski prijevod, umno`en {apirografskom tehnikom, u manjem broju primjeraka, raspa~avao se me|u povjerljivim osobama u krugu hrvatskih izbjeglica u Rimu, dakle, tako|er me|u manjim brojem ljudi. Opasno je bilo ~uvati te knjige skromna izgleda u nesigurnim boravi{tima pa je to glavni razlog da se od njih sa~uvao tek po koji primjerak.

Danas su one rijetkost.

82

Jedan primjerak knjige »Martyrium Croatiae«, i to na hrvatskom jeziku, darovao je Nacionalnoj i sveu~ili{noj knji`nici dr. Jere Jareb, renomirani hrvatski povjesni~ar, s napomenom da je to njemu jedini poznati primjerak te knjige, a drugi, malo defektan i nepotpun primjerak na latinskom jeziku, kojim je pisan originalni tekst, Knji`nici je darovao dr. Franjo Dujmovi}. Po mi{ljenju dr. Jareba knjiga je, kao svojevrsni memorandum, prvotno tiskana na latinskom i uru~ena svim kardinalima, nadbiskupima i biskupima koji su se okupili na prvom poslijeratnom konzistoriju u Vatikanu u velja~i 1946. {to ga je papa Pio XII. sazvao radi imenovanja novih kardinala. U `elji da sazna tko je bio autor, odnosno tko su bili autori knjige »Martyrium Croatiae« i »Malog kalendara« pisac ovih redaka obratio se dr. Jarebu za odgovor na to pitanje na {to

ga je ovaj uputio na Pavla Tijana u Madridu za kojega misli da je bio jedan od sastavlja~a tih knjiga. P. Tijan, svestrano obrazovani hrvatski intelektualac, svojevremeno je radio u uredni{tvu Hrvatske enciklopedije, ure|ivao hrvatske misije na {panjolskom Dr`avnom radiju, a urednik je i izdava~ Enciklopedije {panjolske kulture.

Jednakim pitanjem, i jo{ nekim drugim pitanjima, obratio sam se zatim P. Tijanu, koji se, iako te{ko bolestan, odazvao mojoj molbi op{irnim pismom od 26. 1. 1995. koje je kasnije preradio u ~lanak, objaviv{i ga u »Hrvatskoj reviji« (46/1996, sv. 3-4. str. 440-449). ^ini se da ga je na objavljivanje ~lanaka potaklo moje pismo, tj. moje raspitivanje o autorstvu toga prvotiska za koji je on napisao najve}i dio, kako to izla`e u svojem pismu. Osim toga, isti~e on, »Dr`im da sam sada (1995. g. op. B., H.) jedina osoba koja Vam mo`e pru`iti autenti~ne informacije o toj publikaciji budu}i da sam zadnji `ivi njezin suradnik i koautor.« Po Tijanovu uvjerenju »Martyrium Croatiae« bila bi prva publikacija {to ju je izdala nova hrvatska emigracija od g. 1945. Izdava~ je bio dr. Krunoslav Draganovi} koji je zajedno s Petrom Barezom bio njezin urednik. Draganovi} je tada raspolagao sredstvima koja su mogla omogu}iti ostvarenje toga pothvata, tj. tiskanje knjige. Knjiga je prema Tijanovu navodu tiskana u Vatikanskoj tiskari, no u impressumu na naslovnoj stranici stoji »Typis Staderini Romae«. »Mala rimska tiskara dala je svoje ime« ka`e Tijan. Pedantan kakav je bio on zacijelo ne bi spomenuo Vatikansku tiskaru kad ne bi bio siguran da je knjiga doista proizvod te ugledne tiskare. Ako je Tijan u pravu onda je o~ito postojao razlog zbog kojega se na naslovnoj stranici

pojavilo ime druge tiskare a ne one za koju Tijan ka`e da je tiskala knjigu, ali u te se spekulacije on ne upu{ta. Kako je ve} istaknuto, tiskana je povodom konzistorija koji je odr`an u velja~i 1946. Skupina Hrvata u Rimu, na ~elu s K. Draganovi}em, `eljela je iskoristiti tu priliku i obavijestiti kardinale o te{kom stanju hrvatskoga naroda pod komunisti~kim re`imom. I Vinko Nikoli}, koji knjigu »Martyrium Croatiae« spominje usput u razgovoru {to ga je vidio Stjepan [e{elj, navodi je kao primjer »da se vidi da smo mi, odmah u po~etku, imali jasnu sliku, da imamo jednu od najva`nijih du`nosti, da veliki svijet upoznamo s tragedijom Hrvatske...« (Hrvatska revija, 43(1993), sv.

4, str. 131).

Knjiga sadr`i 11 poglavlja: 1) Najnovije mu~eni~tvo; 2) Bolj{evizam i pravoslavlje; 3) Bo`ja dr`ava 4) Grobni~ko polje; 5) Predzi|e kr{}anstva; 6) Do{ljaci; 7) Hrvatska i jedinstvo Crkava; 8) Jugoslavija; 9) Nezavisna Dr`ava Hrvatska; 10) Pastirsko pismo hrvatskih biskupa; 11) K vama do|oh. (Naslovi poglavlja navedeni prema hrvatskom prijevodu op. B. H.) Tom knjigom koju su izdali hrvatski intelektualci u Rimu, otvara se {iroka staza nastojanja Hrvata u iseljenoj Hrvatskoj da pisanom rije~i upoznaju svijet sa svojom burnom i te{kom pro{lo{}u, sa svojom stoljetnom borbom za odr`anjem, za o~uvanjem nacionalnog i kulturnog identiteta, posebno u kraljevskoj i komunisti~koj Jugoslaviji za kojih su pale mnoge `rtve njihovih represivnih re`ima, pa tako i za Drugog svjetskog rata kad je pobijeno, me|u ostalim stradalnicima, i mnogo sve}enika i fratara ~ija se imena navode u poglavlju »Martyrium novissimum« (Najnovije mu~eni~tvo). Popis nije ni to~an ni potpun napominje Tijan {to je i razumljivo jer se obavijesti o smrti svakog pojedinca nisu mogle provjeravati, ali su kasnija istra`ivanja pokazala da je malo onih koji su navedeni kao pobijeni a u stvari nisu bili pobijeni, i da je, naprotiv, mnogo ve}i broj onih koji jesu pogubljeni a nisu navedeni u popisu. Popis je sastavio Draganovi} na osnovi podataka {to su tada stigli u Rim, a tada se mnogo toga nije znalo ni u domovini.

Prema Tijanovu uvjerenju autor drugoga poglavlja o bolj{evizmu i pravoslavlju i sedmoga poglavlja o nastojanjima Hrvata o sjedinjenju Isto~ne i Zapadne crkve bio je Ivan Tomas, sve}enik Mostarsko-trebinjske biskupije. Autori sredi{njega teksta bili su I. Tomas i P. Tijan. Zadnje poglavlje na-

pisali su kako misli Tijan zajedni~ki Draganovi} i Petar Bareza u kojem upu}uju apel kr{}anskom Zapadu da ne dopusti da hrvatski narod nestane u moru bolj{evizma koji ve} zapljuskuje ~itavu Evropu.

Knjiga je pisana u oskudici literature iz koje bi autori pojedinih poglavlja mogli crpsti relevantne podatke. Tijan navodi da se osobno poslu`io zbornikom »Croazia Sacra« (s podnaslovom: Jedan narod se bori za svoje ideale na granici Istoka i Zapada) koji je objavljen 1943. u Rimu a za koji su priloge napisali poznati sve}enici a uredio ga je K. Draganovi}. Ostale podatke unosio je u svoja poglavlja po sje}anju. »Svi poslovi oko ovoga izdanja« navodi Tijan »objavljeni su u strogoj diskreciji...

Oprez je bio potreban, jer smo ve}ina nas bili tada izbjeglice, bez pravne sigurnosti, na koje su vrebali jugokomunisti~ki agenti, a osim toga mogao se na{ naum i na neki drugi na~in osujetiti sa strane savezni~kih i talijanskih vlasti, a mo`da i crkvenih autoriteta«. [to se pak ti~e vlastite suradnje navodi dalje Tijan, »...trebao bih napisati ~itavu malu studiju. Morao sam naime raditi po odre|enoj shemi, u velikoj `urbi, bez potrebnih pomagala i u te{kom du{evnom stanju prognanika i besku}nika, svaki ~as izlo`ena policijskim kontrolama i opasnostima izru~enja. Stoga moji prilozi nisu nikakav originalan rad ni rezultat povijesnih istra`ivanja, nego u prvom redu sje}anje i znanje, {to sam ga sa sobom ponio, i zatim vi{e-manje kompilacija sastavaka u zborniku »Croazia Sacra« te jednog eseja Antuna Bonifa~i}a (za peto i {esto poglav-

lje). U svom arhivu jo{ ~uvam originalne kopije mojih priloga.« U bilje{ci u ~lanku {to ga je objavio u »Hrvatskoj reviji« Tijan napominje da se nedugo poslije izlaska rimskog »Martyriuma« u Klagenfurtu pojavio anonimni hrvatski prijevod pod istim latinskim naslovom koji se na drugoj stranici u uvodnoj bilje{ci prevodi s »Mu~eni~tvo Hrvatske«, ali da taj prijevod nije potpun. Tijan navodi {to je sve izostavljeno.

U istom ~lanku Tijan napominje da se pripremalo i njema~ko izdanje »Martyriuma« ali da do njegova izdanja nije nikada do{lo. Prema napomeni dr. Berislava Jandri}a postoji i engleski prijevod, izdan, navodno u SAD-u, ali taj podatak nisam uspio provjeriti.

Me|u pretiscima u hrvatskoj emigraciji treba svakako istaknuti jednu malu neuglednu knji`icu »Mali kalendar za godinu 1945«. Taj kalendar~i} je zapravo prva publikacija objavljena u Italiji nakon Bleiburga. Tu malu knji`icu formata 85 x 135 mm na 196 str. izdao je Draganovi} namijeniv{i je Hrvatima u tu|ini, ponajprije emigrantima smje{tenima u logorima u Italiji i Austriji. Draganovi} je izdao i »Mali kalendar za godinu 1946« (96 str.) sli~nog rodoljubnog sadr`aja, a svrha im je bila da podignu moral izbjeglih i napa}enih Hrvata, rasutih po Europi nakon sloma NDH, za koje se, kao i za izbjeglice drugih naroda nakon svr{etka rata, ubrzo na{lo ime displaced persons. »Zada}a je ovog Kalendara« napominje Draganovi} u uvodnoj rije~i (Mjesto uvoda, str. 29) da podsjeti raseljene Hrvate na domovinu, na njezinu te{ku ali ~asnu pro{lost, na njezine velike sinove, na njezina sela i gradove, na njezine tragove u Vje~nom gradu i na njezinu djecu s ove i one strane mora«. Sadr`ajem je, dakle, »Kalendar« koncipiran kao poticajno rodoljubno {tivo, kao utje{na rije~ koja je trebala u obezglavljenima i zastra{enim ljudima sa~uvati nacionalnu svijest i probuditi nadu u bolju budu}nost te ih, jednom rije~i, bar donekle izvu}i iz tjeskobe i apatije od koje su trpjeli kao besku}nici.

Ista je zada}a bila namijenjena i knjizi »Martyrium Croatiae« te je stoga i prevedena s latinskoga na hrvatski jezik kako bi je mogli ~itati i oni koji nisu znali latinski, a takvih je bila ve}ina.

83

HRVATI U BERLINU

»BEZ FOTOGRAFIRANJA, MOLIM!«

»Mene nije strah za sebe, ali za djecu jest, jer svi te{ko dolaze do {kole, a jo{ te`e do posla. Sve se vi{e uo~avaju razlike izme|u doma}ih i stranaca, a pri zapo{ljavanju osje}aju se prepreke: primjerice, nakon 300 molbi nema posla« Napisao Zvonko Maduni}

U

sredi{tu Berlina, grada s oko 4,5 milijuna stanovnika, prostrtog na najve}oj povr{ini u Europi, posjetitelj iz Hrvatske osjeti se nekako malen u toj masi svijeta u kojoj dominira njema~ki, razaznaje se engleski, potkrade se tu i tamo poneka ruska rije~, dok Turci, u bjesomu~noj jurnjavi automobila, razgoli}eni do pojasa, svojom, za taj dio svijeta, nekarakteristi~nom tamnom puti, remete sklad Berlin~ana koji su u dane vikenda izi{li na ulicu. I dok se pripadnik jednog malenog naroda, u takvom okru`enju, sve vi{e uvla~i u svoju malenkost, na liniji pogleda natpis...

Ujak Stefan: Langenscheidtov univerzalni rje~nik je u rukama. Rije~ je bez ikakvih dilema hrvatska i valja u}i u restoran kako bi ~ovjek, barem u nutrini u toj, nazovimo je tako, hrvatskoj eksteritorijalnosti prona{ao ugodu za vlastito uho hrvatski jezik.

Kontakt je brzo uspostavljen s tridesetogodi{njakom, odjevenim u tamnocrvene hla~e i prsluk, preko bijele ko{ulje. A kad je saznao za namjeru da pi{em o Hrvatima u Berlinu, opustio se i prvotnu uko~enost prebacio na lijevu nogu. On je Mario ]osi} iz Nove Gradi{ke a ovdje se na{ao nakon {to je otpo~eo vezu s k}erkom Stjepana, vlasnika lokala po kojemu je ovaj i dobio ime.

Restoran je star oko 36 godina i ima vrlo visoku reputaciju re}i }e kroz stalni smije{ak Mario. Gosti su uglavnom Nijemci, a jela su na{a doma}a hrvatska kuhinja. I vina su ve}inom na{a veselo dome}e Plavac, @ilavka, Blatina, Ka{telet, Pro{ek i druga.

Na pitanje kako je op}a recesija utjecala na prilike u njegovu restoranu odgovorio je da 84

je ponuda ostala ista, ali oni gosti koji vi{e ne dolaze vi{e nisu nadoknadivi.

Mladi su zbog nedostataka novca pre{li na brzu hranu u McDonald s, njih ne privla~i tradicionalna kuhinja. U takvim okolnostima posao je pao od 30 do 40 %. Uz to gospodarska situacija je sve te`a. Posla je sve manje. Iako imam uglavnom starije goste sa sigurnom mirovinom, prije su izlazili jednom do dva puta tjedno, a sada dva do tri puta mjese~no Prije bi se seansa ispijanja znala protegnuti na nekoliko tura pi}a, a od dolaska eura boravak se sveo na jelo, turu pi}a i brzi odlazak. I jo{ ne{to turobnim }e tonom uz financijske pote{ko}e nestalo je njema~kog osmijeha koji se pretvorio u prora~unatost do zadnjeg centa. Onda je povratak u domovinu blizu?, pitamo Ovdje su prilike ipak bolje nego u Hrvatskoj, ali povratak }e sigurno do}i. Samo, hrvatska bi dr`ava morala otvoriti vrata dijaspori da ravnopravno, bez mita i korupcije, u|e u utrku s onima koji su na nelegalan na~in stekli imovinu. U takvim okolnostima moje blizanke Ivana i Stefani (2001.) prije nego

Hrvatska ku}a u Berlinu

krenu u {kolu, uz prethodnu prodaju restorana »Ujak Stefan«, zapo~ele bi {kolu u Hrvatskoj. www.kroatienberlin.de: Klik na mi{a i ve} smo, iz »Ujaka Stefana«, na internet stranici.

U moru sli~nih, naoko mo`da neva`na pojava, ali vlasnik ove je Milan Lugari}, iz Klime, op}ina Zlatar, koji se od 1972. na{ao u Berlinu. Zavr{eni RTV-mehani~ar lako je na{ao posao u Boschu, proizvodnja radio stanica za komercijalne svrhe. Tvrtka je 1997. prodana, a on se, kao rukovoditelj otpu{tene radne grupe na{ao na »ledu«. Ipak, po~etna nesigurnost brzo je otklonjena i od 1998. do danas samostalno proizvodi i distribuira kemijska sredstava.

Naru~im tenzide, alkoholne i biljne razrje|iva~e te prema recepturama pripremam gotov proizvod. Svi oni, kao i tvrtka »DFP Handesagentur«, imaju ime i odgovaraju zakonskim normativima.

Uz to pojavila se potreba za hobijem nastavlja. To je navedena internet stranica

putem koje reklamiram hrvatsko ugostiteljstvo, kulturnu, {port i knji`im godi{nje odmore za Hrvatsku. Stranice su na njema~kom, a reklame o stranici objavljuje u »BZ-u« berlinskim dnevnim novinama, koja prate svakodnevna zbivanja u gradu. Dva puta tjedno vodim anketu na osnovu koje imam oko 5000 posjetitelja mjese~no na stranici, ove godine 8% iz Hrvatske.

Lugari} je napomenuo kako materijalnog interesa na stranici nema, postoji samo zadovoljstvo selektiranja i kreiranja hrvatske ponude njema~kom korisniku.

A povratak!?, slijedilo je uobi~ajeno pitanje.

Jo{ 10 godina i mirovina u Pomeri, selu izme|u Medulina i Pule, ako budem `iv, me ~eka. Taj kraj, koji sam prije 20 godina slu~ajno odabrao, sa zelenilom, crvenom zemljom,, vinogradima i rakijom, dosta sli~i na moje Zagorje, a zimi, kad dolje postane dosadno, moja unu~ad (k}erka mu o~ekuje prvoro|en~e), uz Bo`ju pomo}, uveseljavat }e djeda.

Knjiga o Zajednici: »Mi zapravo poznajemo ~itavi svijet!«, stara je uzre~ica. »Ja tebe, ti njega a Lugari} Ivicu Vrdoljaka i evo nas ve} sjedimo kod Sinjanina koji je 1970. do{ao u Berlin i od tada radi u Mercedes-Benzu, kao vje{tak za najve}e i najskuplje motore, tipa maybach 8 do 12 cilindara.

Moje radno mjesto je vje{tak proizvoda (product auditor), tj. ocjena kvalitete stotinjak novih motora godi{nje. Prilikom pronalazaka grje{aka zada}a je otklanjanje istih..

Kako to da je Vama dan takav posao?

Nijemcima nije va`no tko ste i {to ste nego samo stru~nost, a o sposobnostima na{ih ljudi govori ~injenica da je u tvrtci nekada bilo i do 300 Hrvata. Ja sam po~eo u struci kao gloda~ i auto mehani~ar. Po stru~nosti, tako se {u{kalo, gotovo bez konkurencije, ~ak ni me|u Nijemcima. Ali za ovu poziciju trebalo je puno do{kolovanja, koje je potenciralo i samo poduze}e.

A dana{nja recesija u Njema~koj?

Mene nije strah za sebe, ali za djecu jest, jer svi te{ko dolaze do {kole, a jo{ te`e do posla. Sve se vi{e uo~avaju razlike izme|u doma}ih i stranaca, a pri zapo{ljavanju osje}aju se prepreke: Primjerice, nakon 300 molbi nema posla. Zato je Dragan od 1993. u SAD-u, k}i je pedagog, a Danijel se nedavno zaposlio u Mercedesu kao monter motora. ^ujemo kako je vojna obveza prema domovini velika prepreka za mlade Hrvate u inozemstvu?

Njema~ka ne poznaje dvojno dr`avljanstvo i tu je problem. Kako Danijel o~ekuje po-

ziv od Hrvatske vojske, posao mu dolazi u pitanje. Zato slije`e ramenima rje{enje je u njema~kom dr`avljanstvu.

Ivica je vrlo aktivan ~ovjek: godinama je igrao stolni tenis u njema~kim ligama; deset godina je ~lan hrvatske zajednice u Berlinu, od ~ega osam godina u upravi. I tu se, primje}ujemo, upustio u ne{to vi{e u rad na knjizi o 20 godina djelovanja Zajednice, koja bi tijekom godine trebala biti objavljena uz stru~nu pomo} dr. Sre}ka Lipov~ana, znanstvenog suradnika Instituta Ivo Pavlar, koji je nekada i sam bio ~lan Zajednice.

A mirovina?

Jo{ pet godina i {ibenska Rogoznica rezolutno }e.

A djeca?

Oni biraju nehajno odgovori.

Zbogom Re{etarima, Blagaju, Po`egi i...: Mile Volf (1939.), {irokog ugla|enog lica, nekako najsuptilniji sugovornik, ve} je odabrao: Sve je teklo glatko i onda ta 1991. godina. Te{ki sr~ani udar i... zastaje, s pogledom u daljini. U bolnici od 30. VII. do 7.

IX. Jedva sam se izvukao, zaboraviv{i puno stvari. Da nisam bio u Berlinu, ne bi bio spa{en!

Hrvatska zajednica u Berlinu

On }e od Nove Gradi{ke, kao vulkanizer, zapo~eti svoj radni put, nastaviv{i potom u Po`egi, Kutjevu, da bi se od 1970. sa suprugom »skrasio« u Njema~koj. Po~eo je raditi u tvornici zvu~nika, istovremeno kao elektri~ar i bravar. Onda daje otkaz da bi doveo dijete iz Hrvatske. Sljede}ih 20 godina radi u poduze}u koje proizvodi automate za zabavne igre.

Nakon infarkta prodao sam ku}u i teren u Re{etarima, prodat }u i onu u Po`egi, a u Hrvatskom Blagaju, odakle mi je otac 1942., zbog ~etni~kog pokolja, oti{ao u Novu Gradi{ku, ionako ni{ta nemam. Sada mi osmjehne se uz veliku brigu ovda{njih zdravstvenih ustanova za ~ovjeka, ostaju unuk Nik (1990.) i unuka Nina (1999.)

Time bi pisano portretiranje ~etvorice Hrvata iz Berlina bilo pri kraju. Valja jo{ samo naglasiti kako su svi oni na poku{aj fotografiranja podigli ruke prema glavi ne `ele}i susret s foto objektivom. I ne samo to, peti I. R., koji nije ni ime htio odati, govorio je o tzv. »Leih« zapo{ljavanju, tj. iznajmljivanju radne snage, o radu za jedan euro po satu, o radnom danu od dva do tri sata i puno toga od ~ega `elite {to prije pobje}i.

Gdje?, pitam petoricu.

U Hrvatsku odgovaraju ~etvorica.

Samo...

85

DVADESET GODINA »DUBROVA^KIH KAVALJERA«

»UVIJEK TI SE VRA]AM« Napisao Josip ^eni}

D

ubrova~ki kavaljeri su pro{le godine, tre}ega prosinca, uz svoje goste i prijatelje, obilje`ili dvadeset godina rada i djelovanja u prepunom crkvenom domu Sv. Antuna u Be~u.

Koncert i zabavu organizirali su: HrvatskoGradi{}ansko kulturno dru{tvo Be~, Poglavarstvo grada Dubrovnika, Matica iseljenika Dubrovnik i Kavaljeri.

Iako okrnjeni (bez Martine Mazanik-flauta i vokal, koja zbog bolesti nije mogla nastupiti) izveli su vi{eglasno niz autorskih pjesama, od kojih je najpoznatija »Jedna je Hrvatska« obi{la cijeli svijet.

Meri Cetini}, koja je do{la neposredno sa Zagreba~koga festivala, svojom je interpretacijom potvrdila da je prva dama hrvatske glazbe. Za Kavaljere je vezuju zajedni~ki nastupi, kao i snimanje duhovne pjesme »Kada su zaspale rose« autorice sestre Marije od presv. Srca (Anke Petri~evi}).

Marko Novosel, koji svoju mirovinu provodi u Mariboru, je poput staroga vina: sto je stariji to je sve bolji. Izveo je nekoliko svojih nezaboravnih hitova. Vrijedno spomena je da je Markec dvadeset i jednu godinu `ivio i djelovao u Be~u.

Miran Glinac (poznatiji kao Miran Kriglbojs-Zagreb) je svojim nastupom razveselio i nasmijao publiku. Miran je vrstan gitarist, studijski glazbenik, kompozitor i nekada{nji ~lan Kavaljera (Karneval fest).

Milo Hrni} je razgalio i podigao publiku na noge i napravio pravi {timung. Iako se malo pojavljuje u javnosti za Kavaljere ga ve`u vi{egodi{nji nastupi i suradnja u studiju.

86

Program je vodila Gradi{}anka GabrielaKarall Novak, koja je znatno pomogla i u realizaciji projekta.

Nakon koncerta je uslijedila lutrija s vrijednim nagradama: slikama trojice autora koji rade i `ive u Be~u i to dr. Tonija Nadja (dugogodi{njeg restauratora katedrale Sv. Stjepana), Antuna Kolendi}a (vlasnik novootvorene galerije Prima), te Vlade Perkovi}a (biv{eg predsjednika Hrvatskog kongresa u Be~u) ~ija je slika oti{la u Amsterdam.

Glavnu nagradu je darovao Croatia Airlines (let za dvije osobe, Be~-DubrovnikBe~) a vikend u Dubrovniku sponzorirao hotel »Maestral-Dubrovnik«.

Za dobar ton pobrinuo se Aleksandar Sa{a Luki}, a nije nedostajalo ni pr{uta ni vina.

Desetoga sije~nja se skoro sve ponovilo u rodnome Dubrovniku, na tvr|avi Revelin.

Bez obzira na jako jugo Revelin je bio pun: prijatelja, suradnika (Paola Drazic-Zekic autorica tekstova: Maska, Mala sala karnevala...), ~lanova Hrvatskog-austrijskog dru{tva (Branka Martinovi}-Vukovi}) poznatih, rodbine...

Nazo~na je bila i TV Dubrovnik te sve zabilje`ila tonom i slikom. U autorskim pjesmama Kavaljera osjetila se ljubav i ~e`nja za

rodnim krajem, sto je vjerna publika nagradila burnim aplauzima i pokojom suzom.

Program je profesionalno vodila Lejdi Oreb, poznatija po »Hrvatskoj pri~i«. Marko Novosel nije nastupio zbog gripe a Meri, Milo i Miran su se pokazali u najboljem svjetlu.

Kruna nastupa je bila »Tiha no}« na hrvatskom, engleskom, talijanskom i njema~kom kojom su Kavaljeri zavr{ili program.

Gradski vije}nici se na`alost nisu pojavili (namjerno ili slu~ajno)!? Veliki obol u organizaciji dala je Matica iseljenika s neumornom Majom Mozarom, te Milo Hrni}.

Uz Poglavarstvo Grada, Matice iseljenika, Hrvatsko-Gradi{}anskog kulturnog dru{tva Be~ pomogli su i Hotel Lero, Hotel Petka, X. kotarski be~ki ured, obitelj Palatin (Maria & Willi) te mnogi drugi...

Prohujalo je dvadeset godina, a kroz Kavaljere je pro{lo puno ~lanova. Veliki su broj nastupa odr`ali za domovinu i u dobrotvorne svrhe.

Kavaljeri (Marko, Josip, Tina, Bo`o, Sini{a i Dragan) su morali na put, ~ekao ih je nastup za Caritas, snimanje za bo`i}ni TV program (ORF), pa je i {etnja voljenim Stradunom bila kao i mnogo puta do sada prekratka.

IZ TISKA

UKIDA SE VOJNI ROK

M

inistarstvo obrane pred ukidanjem je obveznog slu`enja vojnoga roka. Ro~ni sastav postupno }e se ukinuti, ali }e se zadr`ati mogu}nost dragovoljnog odlaska u vojsku.

Trend znatnog pove}anja zahtjeva za civilno slu`enje vojnoga roka i uo~eni problemi s provedbom obuke pri~uvnog sastava upu}uju na potrebu za preispitivanjem sustava vojne obveze rekao je minsitar obrane Berislav Ron~evi} podnose}i u ~etvrtak na sjednici Vlade godi{nje izvje{}e o spremnosti obrambenog sustava, provo|enju kadrovske politike i ukupnom stanju u Oru`anim snagama.

Unato~ tome {to je cjelovita analiza postoje}eg stanja u OSRH pokazala odre|ene probleme, uglavnom u vidu zastarjelosti borbene tehnike, hrvatski obrambeni sustav, prema rije~ima ministra Ron~evi}a, sposoban je za{tititi suverenost, teritorijalnu cjelovitost Hrvatske i sigurnost njenih gra|ana.

Ove godine u planu je pokretanje novih projekata opremanja i modernizacije.

Me|u ostalim planira se nabava ~etiri nova {kolska aviona, novih transportnih helikoptera na ra~un klirin{kog duga biv{eg SSSR-a, a prioritet je i nabava dvaju novih zrakoplova za transport na srednjim daljinama.

Borbeni helikopteri su izvan upotrebe: Prema ministrovim rije~ima, stanje borbene tehnike takvo je da je prosje~na starost tenkova 35 godina, borbenih oklopnih vozila 20 godina, a in`enjerijske tehnike 25 do 30 godina. I HRZ je suo~en sa sve zastarjelijom tehnikom. U uporabi je 10 do 12 MIG-ova 21, a borbeni helikopteri potpuno su izvan uporabe. (SLOBODNA DALMACIJA, 13. 1.

2006.)

BAL GRADI[]ANSKIH HRVATA

T

radicionalni bal Gradi{}anskih Hrvata odr`an je u subotu nave~er (21. sije~nja 2006.) u hotelu Scho-

enbrunnu u organizaciji Hrvatskoga gradi{}anskog kulturnog dru{tva u Be~u (HGKD). Otvaraju}i bal, predsjednik HGKD-a Stefan Pauer naglasio je da su gradi{}anski Hrvati posebno ponosni na tu 59. priredbu, te da u posebnom ozra~ju nudi mogu}nost sklapanja i produbljavanja prijateljstava, veza i suradnje jer okuplja Hrvate iz Be~a, Gradi{}a, Hrvatske, Ma|arske i Slova~ke.

Zna~enje bala je u okupljanju Hrvata iz razli~itih dr`ava, Gradi{}anskih Hrvata izjavio je pomo}nik ministrice vanjskih poslova i europskih integracija za manjine, useljeni{tvo i iseljeni{tvo Slavko Leban. (HINA)

POZIV VELOLU^ANIMA NA GOSTOVANJE U SAD-u

N

a poziv ameri~koga grada Anacortesa i dviju iseljeni~kih udruga u ameri~koj dr`avi Washington gostovat }e velolu~ko folklorno dru{tvo »Kumpanija« i klapa »Vela Luka«. U SADu }e boraviti od 28. rujna do 15. listopada i zajedno s folklornom sekcijom »Mafrina« odr`ati po nekoliko nastupa u pet ameri~kih gradova. Susrest }e se i s hrvatskim iseljeni~kim udrugama dr`ave Washington u kojoj `ivi velik broj Velolu~ana. Za nastupe Velolu~ana ve} su osigurane i dvorane, kao i smje{taj za 32 gosta iz Vele Luke kod na{ih iseljenika.

Odlazak i boravak u Ameriku financirat }e velolu~ka op}ina, Turisti~ka zajednica Vele Luke, Dubrova~ko-neretvanska `upanija i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske te brojni sponzori. Ovo gostovanje dio je programa obilje`avanja pete obljetnice FD »Kumpanija«, re~eno je to na zajedni~kom radnom sastanku ~lanova »Kumpanije« i klape »Vela luka«, sazvanog u povodu organizacije odlaska u ameri~ku dr`avu Washington. (SLOBODNA DALMACIJA, 23. 1. 2006.)

[ANTI]U NOVA KONCESIJA ZA TUNE NA 20 GODINA

ZADAR Kaljski ribar Dinko Lukin, vlasnik ribarske tvornice i flote u Australiji, prvi je zapo~eo s uzgojem tuna za susjedne Japance, a u Hrvatskoj je dvaput odustajao od tog posla. No, Kaljani iz Australije ipak su bili prvi koji su taj visokoprofitabilni dio marikulture prenijeli na Mediteran i kaljski ribari jo{ dr`e primat na Jadranu. Bio je to Dragan Vidov, koji je zajedno s Lastovcem u Australiji, Tonijem [anti}em koji ondje, uz farme tuna, ima i ergele rasnih konja (i vi{estruki je osvaja~ Melbourne Cupa), a na kla|enjima je zaradio 5 milijuna dolara, osnovao Kali tunu. Deset godina nakon osnivanja Kali tune, ju~er je dobio od @upanijskog poglavarstva koncesiju na 20 godina za novu lokaciju, na kojoj }e uzgajati 1240 tona tuna u 12 kaveza.

Kavezni uzgoj tuna s kojim se u Zadarskoj `upaniji pionirski po~elo prije deset godina ju~er je pove}an jo{ jednim uzgajiva~em tvrtkom Adriatic-tuna, koju su osnovali tako|er Kaljani, ribar sa svjetskim iskustvom Milivoj Blaslov i kaljski mesar Mate Lukin. Oni }e uzgajati samo 230 tona u tri kaveza, ali tu visokokvalitetnu tunu planiraju prodavati na japansko tr`i{te.

U{li Japanci i [panjolci: Kaljski ribari prisutni su i u poduze}u Jadran tuna, koje uz novu koncesiju na podru~u akvatorija Pako{tana planira uzgoj 800 tona tune. Uz kaljske ribare koji imaju 60 posto, suvlasnici tog poduze}a su s po 20 posto Mi{o Mandi} i jedna japanska tvrtka. Japanski Mitsubishi, ina~e najve}i otkupljiva~ tune, ima vlasni~ki udio u Drvenik tuni, koja je ove godine najve}i uzgajiva~ na Jadranu, a uz Mladena Milakovi}a vlasnik joj je i [panjolac Ricardo Funtes.

Preostala dva hrvatska uzgajiva~a osnovala su ve} postoje}a poduze}a: Tankerkomerc je vlasnik Mari tune, a tvornica Sardina, u kojoj je direktor i suvlasnik Miro Ku~i}, ima Bra~ tunu, u ~ije je vlasni{tvo u{la i obitelj biv{eg vaterpolista Jo{ka Bezmalinovi}a.

87

IZ TISKA Uzgoj tune u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina zaustavio se u okvirima {est postoje}ih ribogojili{ta, {to }e se ove godine pove}ati za jo{ dva manja. Ovih je dana zavr{io izlov tune i procjene su da }e se u Japan izvesti 5500 tona tune, ali cijene su ostale na razini pro{logodi{njih.

VIJESTI IZ ISELJENI[TVA

OBILJE@AVANJE 50 GODINA MIGRACIJE U NJEMA^KOJ

Petina izvoza: Otkrili smo da je jedna od ve}ih tvrtki u 2004. godini ostvarila dobit od 10 milijuna kuna. U Zadarskoj `upaniji izvoz tune ~ini vi{e od petine cjelokupnog izvoza, a tuna{i su ponosni {to su pridonijeli procvatu ribarstva, zaposlili doma}e stanovni{tvo i pomirili se sa za{titom okoli{a. (JUTARNJI LIST, 26. 1.

2006.)

IZLO@BA UDRUGE »HRVATSKI SAN« IZ SALZBURGA U DUBROVNIKU

U

organizaciji podru~nog ureda Hrvatske matice iseljenika Dubrovnik, pod pokroviteljstvom Grada Dubrovnika, u pala~i Ranjina uprili~ena je izlo`ba pod nazivom »San o Bo`i}u, ne{to staro-ne{to novo«.

Naime, kulturno umjetni~ka udruga »Hrvatski san« iz Salzburga predstavila se ovom izlo`bom dubrova~koj publici krajem prosinca 2005. godine. Izlo`ba se sastojala od tri dijela koji su uronjeni u hrvatsko-austrijski san o Bo`i}u.

Prvi su dio izlo`be djela likovne i primijenjene umjetnosti. Ovaj dio izlo`be promovirao je djela glasovitih hrvatskih i austrijskih umjetnika s jedne strane, a s druge strane dje~je radove {ti}enika Udruge »Krijesnica« za pomo} djeci i obiteljima suo~enim s malignim bolestima iz Zagreba.

U drugom dijelu je izlo`ba predstavljala tradicijsko obilje`avanje hrvatskih bo`i}nih obi~aja u Slavoniji, Ba~koj, Dalmaciji, Dubrovniku, Bosanskoj Posavini, srednjoj Bosni, a predstavljena je i bogata austrijska kultura. Austrija je na izlo`bi predstavljena kako s tradicijskim nakitom za bo`i}no drvce, jaslicama iz Salzburga, starim fotografijama na kojima je prikazano slavljenje Bo`i}a tako i s digitalnom prezentacijom koja je nastala u 88

»50 godina migracije u Njema~koj« obilje`ili su Mannheim i Ludwigshafen, odnosno Matica hrvatska Ludwigshafen i Hrvatska kulturna zajednica Mannheim.

Imali su u svojim mjestima izlo`be. U Luwdigshafenu su nazvali na{ dan »50 godina Hrvata u Ludwigshafenu«.

Matica hrvatska Ludwigshafen organizirala je folklorni nastup, a |aci iz dopunske {kole ~itali su hrvatske i njema~ke pjesme. Ovoj sve~anosti nazo-

~io je gosp. Konjevod iz Hrvatskog konzulata u Frankfurtu, kao i zastupnici migranata iz Ureda gradona~elnika Mannheima i Ludwigshafena. Organizatori su bili gosp. Preißler i g|a Jalonen koji su nas podr`avali savjetodavno i nov~ano, stavili nam na raspolaganje prostorije besplatno, i jo{ mnogo toga...

(Ankica Horvat, predsjednica ogranka MH Ludwigshafen)

VIJESTI suradnji s pokrajinskim Institutom za narodne obi~aje iz Salzburga.

Tre}i dio izlo`be predstavljao je tradicijske radove i rukotvorine s bo`i}nim motivima koji su uvijek nepresu{na inspiracija hrvatskim djevojkama i `enama u oblikovanju radova. Spretne ruke Hrvatica iz Hrvatske, te Hrvatica iz Austrije izradile su bijeli vez, zlatovez, pletivo, tkanja, oslikavale svilu... te tako pridonijele vjernom prikazu hrvatskog bo`i}nog ugo|aja.

Sva tri dijela izlo`be svjedo~e da se blagdan Kristova ro|enja duboko utkao u tradiciju i kulturu austrijskog i hrvatskog naroda.

U organizaciji Udruge dosad su postavljene samostalne izlo`be u austrijskim gradovima Salzburgu, Oberwartu, Halleinu, Linzu, te na Hrvatskom balu u Be~u, a izlo`bom u Dubrovniku predstavlja se prvi put u Hrvatskoj.

Na izlo`bi su govorili Maja Mozara, voditeljica ureda HMI u Dubrovniku, Ante Papi}, ~lan udruge »Hrvatski san« iz Salzburga te Karmen Gagro, ~lanica Poglavarstva grada Dubrovnika zadu`ena za kulturu koja je otvorila izlo`bu. Ina~e, otvorenju je nazo~ila i Vera Papi}, predsjednica kulturno-umjetni~ke udruge »Hrvatski san » iz Salzburga.

Uz brojne brzojave i ~estitke, me|u ostalimm, pro~itan je i onaj koji je pristigao iz Ureda predsjednika Mesi}a.

skoj crkvi prigodnu propovijed je odr`ao njegov dominikanski subrat fra Frano Prcela.

Kardinalu Georgeu ovo je bio ujedno drugi pastirski pohod ove, uz druge dvije `upe na jugu Chicaga, jedine isklju~ivo hrvatske `upe. Naime, iste godine (1998.) kad je Alojzije Stepinac progla{en bla`enim upravo je kardinal George sve~anim ~inom stavio ovu najmla|u hrvatsku misiju u Chicagu pod za{titu novog hrvatskog bla`enika. Dotada{nju misiju An|ela ^uvara na sjeveru Chicaga osnovali su i vode je hrvatski dominikanci uz pastoralnu suradnju hrvatskih sestara dominikanki.

U svome obra}anju nakon sve~ane svete mise kardinal je zahvalio fra Nikoli na odanom i anga`iranom 40 godi{njem sve}eni~kom slu`enju i ujedno ~estitao na 25. obljetnici `upni~ke slu`be u misiji Bla`enog Alojzija Stepinca. Kardinal je istodobno naglasio zna~enje hrvatskih katolika u `ivotu ~ika{ke nadbiskupije i njihov kulturni doprinos u dinami~nom i tolerantnom `ivotu ove srednjozapadne ameri~ke metropole.

Nakon euharistijskog slavlja, za vrijeme kojega su u znak zahvalnosti predstavnici pojedinih `upskih skupina slavljeniku uru~ili prigodne darove, sve~anost se nastavila u obli`njem Hrvatskom kultur-

nom centru. Tom prilikom se sabranoj zajednici prepunog Centra obratio pomo}ni biskup Francis, koji je ujedno i vikar za ovaj dio nadbiskupije, i blagoslovio bogato pripremljen slavljeni~ki stol po`eljev{i daljnji plodan `ivot ove hrvatske katoli~ke zajednice. Provincijal Mascari je uputiv{i prigodnu rije~ istodobno podsjetio na gotovo stoljetno djelovanje hrvatskih dominikanaca u Chicagu, a kustos fra Marko Pulji} je istaknuo dobru suradnju franjevaca i dominikanaca.

U bogatom programu posebnu pa`nju je izazvao prigodni film iz `ivota i o `ivotu slavljenika, kojeg su modelirali aktualne svjetski poznate novinarske zvijezde CNN-a. Fra Nikola je zaklju~no zahvalio svima nazo~nima i podsjetio na poslanje, ne samo sve}enika, nego i svakog ~ovjeka a pogotovu vjernika da uzajamno nosimo teret i radost `ivota. (Pripremio Frano Prcela O. P)

[VEDSKA NAZO^NOST U HRVATSKOJ METROPOLI

U

Zagrebu ve} godinama djeluje Hrvatsko-{vedsko dru{tvo, koje tijekom godine organizira niz za-

AMERIKA: NADBISKUP CHICAGA S HRVATIMA U VRIJEME DO[A[]A

U

nedjelju, 27. studenoga Hrvatsku katoli~ku misiju Bla`enog Alojzija Stepinca u Chicagu posjetio je kardinal Francis George. Vrijeme Do{a{}a nadbiskup Chicaga je zapo~eo s Hrvatima povodom proslave 45. obljetnice redovni{tva i 40. godi{njice sve}eni{tva dominikanca fra Nikole Dugand`i}a. Euharistijsko slavlje je predvodio sam slavljenik, a na sve~anosti je prisustvovao tako|er i pomo}ni biskup Francis Kane, provincijal dominikanaca, provincije Sv. Alberta Velikog, fra Michael Mascari te dvadesetak sve}enika. U prepunoj misij89

VIJESTI

AUSTRIJA: AKTIVNOSTI DRU[TAVA SPLIT I BE^

V

e} je postala dugogodi{nja tradicija ~lanova Hrvatsko-austrijskog dru{tva Split da do~ekuju Novu godinu negdje u Austriji. Ove godine su izabrali Be~ kao destinaciju za do~ekivanje ne samo Nove godine nego i po~etka Mozartove godine u kojoj se slavi 250. obljetnica Mozartova ro|enja.

Programa ~lanova dru{tva, njih 70-ak, je bio kulturne kao i politi~ke prirode. Na programu je bilo obila`enje Schönbrunna, Hofburga, Klosterneuburga i muzeja. ^lanovi dru{tva bili su primljeni i kod hrvatskog veleposlanika prof. dr. Zorana Ja{i}a u Hrvatskom veleposlanstvu u Be~u. Potom je slijedio i kurtoazni susret njihovih predsjednika s po~asnim gra|aninom grada Splita, biv{im vicekancelarom i ministrom vanjskih poslova dr. Alois Mockom i njegovom suprugom dr. Edith Mock.

Susret je obavljen u poznatom konditoraju tj. slasti~arnici Demel. Uz predsjednika Hrvatsko-austrijskog dru{tva dipl. iur. Milivoja Roju, na susretu s dr. Mockom bio je i osniva~ Austrijsko-hrvatskog dru{tva dr. Marijan Brajinovi}.

Hrvatsko-austrijsko dru{tvo Split i Austrijsko-hrvatsko dru{tvo Be~ mogu s ponosom ista}i da su kao rijetko koje drugo dru{tvo radili intenzivno na produbljivanju prijateljskih veza izme|u Austrije i Hrvatske.

Tako je na inicijativu obadviju dru{tava imenovan vicekancelar i ministar vanjskih poslova dr. Alois Mock po~asnim gra|aninom grada Splita. Ministar dr. Mock spada, uz dr. Hansa Dietricha Gentschera sada biv{eg njema~kog ministra vanjskih poslova kao i blagopokojnog papu Ivana Pavla

II., u red najzaslu`nijih osoba izvan Hrvatske za priznanje Hrvatske kao samostalne dr`ave. Zbog toga je Austrijsko-hrvatsko dru{tvo u Be~u kao i Hrvatsko-austrijsko dru{tvo u Splitu odlu~ilo odr`avati prisne veze s velikim politi~arom i ~ovjekom koji je i u samoj Austriji legenda i koga u Austriji tituliraju mister Europa, jer je on najzaslu`nija osoba za primanje Austrije u Europsku zajednicu. U tom smislu su dva spomenuta dru{tva nadalje inicirala i postavljanje poprsja ministru Mocku na otoku Bra~u u op}ini Selca, uz ve} postavljeno poprsje ministru dr. Gentscheru i spomenik Sv. Ocu. Nadalje je na inicijativu Hrvatsko-austrijskog dru{tva Split po ministru Mocku nazvana jedna o glavnih ulica u Vrlici, rodnom mjestu velikog hrvatskog knji`evnika Milana Begovi}a. Vrli~ani su upoznali ministra Mocka prilikom otkrivanja spomen-plo~e njihovim mje{taninu u Be~u 1997, kada je na poziv Austrijsko-hrvatskog dru{tva Be~ otkrio spomen-plo~u Milanu Begovi}u na ku}i u Florianigasse 51. Vrjednuju}i njegove zasluge za priznanje Hrvatske, kao i velike simpatije za Milana Begovi}a, odlu~ili su nazvati ulicu po ministru dr. Aloisu Mocku.

Prigodom susreta s ministrom Mockom, 2.

01. 2006., sa ~u|enjem smo ustanovili s kojim se interesom isti jo{ uvijek zanima za goru}e probleme u Hrvatskoj. Dva spomenuta dru{tva su prije par godina postavili i spomen-plo~u Francu von Supp u (18191895), ocu austrijske operete koji se rodio u Splitu. Osim toga, dru{tva su organizirala i izlo`bu »Tragovima Hrvata u Austriji« u Splitu.

Slijeva: dipl. iur. Milivoj Roje, vicekancelar dr. Alois Mock i dr. Marijan Brajinovi} 90

nimljivih akcija. Prisjetimo se da su polovicom pro{le godine, to~nije u lipnju predstavili »Turisti~ki vodi~ kroz Hrvatsku-Hrvatska-fantazija i ~injenice« na {vedskom jeziku. Autori su novinarka Monica Brundin Danielsson, a fotograf je Lars Brundin, dok je voditeljica ovog projekta Elizabeta Glasnovi} Ragu` bila tuma~ i predava~ na predstavljanju u Gradskoj knji`nici Zagreb.. Nekoliko dana kasnije sve~ano je predstavljen i prvi broj glasila Dru{tva, koji na`alost jo{ nisam imao prigodu vidjeti. U prosincu pro{le godine, Dru{tvo i njegovi ugledni ~lanovi organizirali su nekoliko doga|anja. Zajedno sa Hrvatskom paneuropskom unijom biv{i ministar i veleposlanik RH mr. sc. Branko Salaj odr`ao je 1. prosinca predavanje na tribini posve}enoj {vedskom politi~kom analiti~aru, osniva~u Paneuropskog pokreta u [vedskoj i velikom prijatelju Hrvatske Arvidu Fredborgu povodom 90. obljetnice ro|enja i 10. obljetnice smrti.

2. prosinca H. [. Dru{tvo Zagreb i zavi~ajno dru{tvo »Me|imurje« priredili su prvu samostalnu izlo`bu fotografije Vlatke Glasnovi}: »[vedska bajka ili jednostavna pri~a sa sjevera« u prostorijama dru{tva »Me|imurje« u Ilici.

Otvorenje je bilo popra}eno kratkim glazbenim programom u kojem je sudjelovala klapa »Janjevo«, Vlatka Glasnovi} na flauti te predsjednik [vedskog dru{tva Mirko Hrupelj na glasoviru. O izlo`bi je govorila profesorica Mirjana Saka~.

I na koncu ovog bogatog »{vedskog« prosinca u Zagrebu, Nacionalna i sveu~ili{na knji`nica ugostila je putuju}u izlo`bu »Mir u Du{i« u ~ast 100. obljetnice ro|enja svjetski poznatog diplomate i mirotvorca, Daga Hammaeskjolda (1905-2005) glavnog tajnika UN-a od 1953. do 1961. kada je poginuo u zrakoplovnoj nesre}i u Zambiji. Izlo`bu je organizirala Zaklada koja nosi njegovo ime, [vedski institut iz Stockholma i {vedsko ministarstvo vanjskih poslova, a od po~etka ove godine obi{la je gotovo ~itav svijet i okon~ala svoj put u Zagrebu. (N. Zakarija)

PISMA UREDNI[TVU/

HRVATSKIM DOBROTVORIMA Zamolba za ure|enje ponutrice Napretkova konvikta

C

ijenjeni dobro~initelji!

Vjerojatno Vam je poznato kako su hercegova~ki franjevci, da bi odgajali na{u mlade` i stvarali hrvatsku inteligenciju prije gotovo 104 godine to~nije 7. sije~nja 1902. godine u Franjeva~kom provincijalatu u Mostaru utemeljili Dru{tvo koje je kasnije dobilo ime Hrvatsko kulturno dru{tvo Napredak.

Da bi {to vi{e uspjeli Napretkovci su sagradili konvikt Kralj Petar Sva~i} u Mostaru i u njemu smje{tali |ake ukupno preko 950 u~enika. Na taj su na~in osiguravali budu}nost, olak{avali brige, otirali suze brojnim generacijama hrvatske mlade`i i pomogli joj da zavr{i {kolovanje te odva`no vodi svoj narod u sretniju budu}nost, koji je stenjao pod raznim okupacijama.

Napretkov konvikt u Liska ulici br. 2 izvana je obnovljen pro{le godine, a sada o~ekuje unutra{nje ure|enje i namje{taj.

Molimo Vas da nam pomognete i zamolite Hrvate na tim stranama da nam pomognu dovr{iti ponutricu Konvikta i popuniti ga namjenskim namje{tajem i tehni~kim pomagalima (ra~unalima 15+15, aparatima za u~enje stranih jezika, stala`ama za knji`nicu i arhiv, stolovima i stolicama, razglas za veliku i malu dvoranu...) i, prema svojim mogu}nostima, nov~ano pomognu kako bi ovo predivno stoljetno zdanje primalo u svoja njedra u~e}u mlade` i ljude `elje znanja i dru`enja. Ovdje `elimo otvoriti Institut za hrvatske studije, pokrenuti serijska izdanja iz povijesti HercegBosne i Radove.

Svoj prilog mo`ete uplatiti na broj `iro ra~una HKD NAPREDAK MOSTAR 7100-48-06-17093-8 SWIFT: ZABA BA 22.

Identifikacijski broj 4227038540008.

Reg. kod nadle`nog Ministarstva br. R135/99.

Napretkovu Bo`i}nicu u velikoj dvorani odr`ali smo nakon 56 godina 22. prosinca 2005. godine u prostorijama Napretkova doma program i ugodan razgovor trajao je preko 3 sata. Uz izraze zahvalnosti na Va{em daru srda~no Vas pozdravlja Prof. dr. fra Andrija Niki}, predsjednik HKD Napredak Mostar

C

ijenjeni uredni~e! [aljem Vam ~ek od 350 AUD za pretplatu »Matice« za 6 godina, odnosno 2005.-2010. Usput tu sam uklju~io svoj skromni doprinos od 20 AUD za Fond Matice. S obzirom da sam du`e vremena u mirovini ja posje}ujem ~e{}e Domovinu te se zadr`im na odmoru po nekoliko mjeseci. Glavno pristani{te je Makarska rivijera.

Rodom sam tu iza Biokova, selo @upa, pa mi ta »Napoleonova Zagora« od Turije do Neretve, najvi{e godi.

Moji utisci s tih putovanja su {aroliki: sva sela i zaseoci u Dalmatinskoj zagori dobi{e struju, vodu, telefon, po{te, asfaltirane putove i ostalu infrastrukturu. Turisti se vra}aju masovno, autoput, kralj Tomislav Dalmatina Split Zagreb san Hrvatskog prolje}a ostvaren je. Aerodromi puni letjelica, marine pune luksuznih jahti, a luke pune trajekti i ostalih plovidba. Splitska riva sve tamo put Banovine do Me{trovi}a galerije i »Radmanovog instituta«, puna je palmi, raznovrsnog cvije}a i zelenih travnjaka na kojima se turisti sun~aju.

Kud se god okrene{, kafi}i puni, ~uje se hrvatska pjesma, vijore se trobojnice prava milina. Nema vi{e zloglasne UDBE da vas prati. Tu i tamo vidi{ ponekog vojnika, oficira i policajca u uniformi ali s hrvatskim simbolima i znakovljem. Bo`e mili, tko to mo`e sve platiti? Platili su to oni koji su pro{li Goli otok, Bleiburg i na{i heroji u Domovinskom ratu. [to se ti~e Makarske rivijere to je dar Bo`iji s kojim se svi mo`emo podi~iti. Bio sam ja i na razvikanoj francuskoj rivijeri (Santropez) pola puta izme|u Nice i Monaka. Ta pla`a je prava gomila sme}a: smrad od morske trave, kanalizacija koja se tu izlijeva, {porki pijesak i ostali otpaci koje niko ne kupi. Jedino {to me je impresioniralo bile su to mnogobrojne jahte bogata{a vrijedne milijune eura.

Po na{im pla`ama du` Jadrana, kafi}ima i du}anima sreo sam mnogo na{ih sunarodnjaka koji su pristigli iz Amerike, Australije i Europe. S njima je lak{e komunicirati, dok sa doma}ima ne ide ba{ tako glatko.

Mo`da je u na{im genama da se, umjesto zasukanim rukava, volimo nadmudrivati.

Ali jedna od na{ih vrlina jest da smo bili najja~i kad nam je bilo najte`e. Na{a emigracija u svim svojim slojevima ima tako|er i olo{a. U rubrici »pisma uredni{tvu« povremeno nai|em na emigrantski tekst pun licemjerja. Tu se daju lekcije i savjeti,

prori~e propast i katastrofa. Me|utim, ti mudraci, kada je grmilo, pucalo i gorilo, nisu stavili ruku u svoj d`ep a mogli su!

Njima i ova dana{nja dr`ava ne odgovara jer nije po njihovom kalupu i oni nemaju kormilo u svojim rukama. »Grijeh struktura« ima svoje korijene i kod pojedinih »petrovaca«. Neki od njih, zaboravi{e na svoju misiju, postali su pravi grabe`ljivci. Uz blagoslov svojih nadle`nih to im postade i profesija u ovom na{em Divljem zapadu. Bilo kako bilo: s vjerom u Boga `ivjet }e ovaj na{ napa}eni narod.

Pozdrav svima u Matici (posebno na{em biv{em lu~ono{i na S. B. S. krugovalu radiju Melbourne u vrijeme Domovinskog rata).

Grgo Rogli} W. Australia

P

o{tovani urednik, Evo opet ho}u da Vam ~estitam na izvanredan sadr`aj ~asopisa Matice.

Svake godine je bolji i bolji. Teme su jako interesantne i daju nam znanje o stvarima o ~emu mi u inozemstvu mo`da nikad nebi znali o na{oj domovini. Iako sam Amerikanac ro|en ovdje smatram Hrvatsku tako|er mojom domovinom. Odu{evljen sam o zrelosti i visokoj kvaliteti Hrvatske knji`evnosti, kulturom, pametnih ljudi i osobito sportskim uspjehom. Ali, {to me najvi{e veseli o Hrvatskom narodu, da su, uza svih povijesnih zapreka, uspjeli sa~uvati na{u folklornu ba{tinu ili tradiciju. To je najva`niji znak da Hrvati ne}e izgubiti svoj identitet, barem ne, za mnogo godina. Jer, kad u|ete u EU, bit }e veliki pritisak da stavite nacionalizam u pozadinu. Neki ka`u, da su Hrvati previ{e nacionalisti. Moja obrana je, poslije 800 godina tla~enja pod raznim diktatorima i da napokon dobijemo svoju neovisnost ili nezavisnost, i demokratsku i slobodnu dr`avu, vijanja na{e zastave i ponos u svoje na svom je jednostavno ogromno duhovno odu{evljenje da smo slobodni. Pred mojom ku}om vijem ameri~ku zastavu svaki dan i nitko mi ne ka`e da sam ameri~ki nacionalista. Kad Amerikanci postignu neku pobjedu u Olimpijskim igrama oni uvijek viju ameri~ku zastavu da cijeli svijet vidi njihov ponos i dr`avljanstvo.

Zamislite, tko je od nas pred 20 godina mislio da }e Hrvatska biti neovisna, slobodna i demokratska dr`ava?

91

PISMA UREDNI[TVU Oprostite {to ovo pismo nije potpuno knji`evno.

Uklju~ujem moju pretplatu za Maticu kao i pretplatu za dvoje drugih u Hrvatskoj, kao i za Doru dje~ji dom.

Uz mnogo zahvale i pozdrava Va{ ~itatelj Joseph Bassett Barrington, USA

P

o{tovani gospodine uredni~e, Budu}i se na stranicama »Matice« raspravlja o ulozi, ciljevima i smislu postojanja HMI `elio bih Upravu HMI i ~itateljstvo uputiti na sli~nu dansku i povijesno prvu instituciju takve vrste u svijetu za koju sam doznao igrom slu~aja. Razgledavaju}i ovih jesenskih {kolskih praznika danski grad Aalborg `elio sam pogledati i jednu od srednjovjekovnih crkava. Tra`e}i otklju~ana crkvena vrata nai{ao sam pored crkve na zidanicu pred kojom je stajo natpis: »Det danske Udvandrerarkiv / The Danish Emigration Archives«. Pomislio sam da bi to mogla biti »danska matica iseljenika«, pa sam nakon povratka s odmora internetovim pretra`iva~em prona{ao ovu instituciju, a na njenim web-stranicama zanimljive podatke. Povijest i rad institucije opisao je njen upravitelj Henning Bender u biltenu danskog Ministarstva kulture, Kulturkontakten, br. 8, 1999. Danski iseljeni~ki arhiv osnovan je ve} 1932. godine, a budu}i su druge europske zemlje sli~ne institucije osnovale kasnije, arhiv je prema pisanju njegovog upravitelja, sa~uvao do danas svoju vode}u ulogu i zna~aj. Zbog toga se od 1972. godine iz Aalborga koordinira rad dvadeset i dviju (prema sada dostupnim podacima 24 m. o.) europskih iseljeni~kih institucija udru`enih u »The Association of European Migration Institutions«.

Iz adresara se vidi da je ~lan te udruge i Institut za migracije i narodnosti iz Zagreba, koji s HMI dijeli krov nad glavom na Radi}evu trgu br. 3.

Danski iseljeni~ki arhiv otvoren je 3. srpnja 1932. g. s ciljem da prikuplja danska kulturna dostignu}a ostvarena izvan danskih granica tijekom povijesti. Ideja o prvom iseljeni~kom arhivu u svijetu potekla je od Maxa Heniusa (1859.-1935.), ~iji se otac kao `idovski emigrant doselio iz Poljske.

M. Henius je 1882. oti{ao iz Danske u SAD te je tamo kao poduzetnik unaprijedio proizvodnju piva, a me|u pola milijuna danskih iseljenika slovio je kao »neokrunjeni 92

vo|a« i neumorni pokreta~ mnogih akcija.

On je smatrao da ~ovjek »do{av{i u novu kulturnu sredinu ne smije zaboraviti svoje korijene i staro porijeklo«. U ~lanku nadalje pi{e da je Danski iseljeni~ki arhiv bio »dugi niz godina osamljena lasta« suo~en s »te{kim uvjetima«. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Nijemci su zaplijenili arhiv, pa je nakon rata arhivska zbirka bila smje{tena u Kopenhagenu. Godine 1956. dokumenti su ponovno vra}eni u Aalborg, te od 1989.

Danski iseljeni~ki arhiv djeluje kao odjel Aalborskog dr`avnog arhiva.

U arhivskoj zbirci pohranjene su knjige i novine koje su na danskom tiskane u inozemstvu. Upravitelj Arhiva smatra da »nijedna druga zemlja ne raspola`e tako velikim i kompletnim fondom tiskovina, koje su izdavane u inozemstvu na materinskom jeziku iseljenika, kao Danska«. Gra|a Danskog iseljeni~kog arhiva velikim dijelom dostupna je na Internetu, pa potomci danskih iseljenika diljem svijeta mogu uz ime svojih predaka doznati njihova zvanja, kraj porijekla i cilj selidbe. Od 2000. g. u bazu podataka uklju~eni su i dokumenti iz privatnih ostav{tina. Arhivsku banku podataka koristilo je od 1997. g 11,5 milijuna ljudi. Na web-stranicama korisnik se upu}uje na sli~ne inozemne institucije. Mislim i na danske iseljeni~ke organizacije diljem svijeta. Arhiv organizira izlo`be u prekomorskim zemljama, a sura|uje i sa sli~nim institucijama iz drugih skandinavskih zemalja.

Iskustvo i poslovne ideje ove danske institucije dobro bi do{le i HMI, a na{i traga~i hrvatskih korijena morali bi pretra`ivati i u~initi nam dostupnim pismohrane u Be~u, Budimpe{ti i Beogradu, za ona vremenska razdoblja kada se u tim gradovima odlu~ivalo smiju li se i kamo }e se Hrvati raseliti. Bio bi to doprinos hrvatskoj povijesti i razvitku svijesti o neminovnosti hrvatske nacionalne dr`ave i njenoj svrsi.

Svjestan, da se hrvatske `elje i snovi jo{ uvijek te{ko ostvaruju, predla`em prijateljima i korisnicima HMI da si njenu budu}nost do~araju virtualnim svijetom danskih institucija na sljede}im web-stranicama: www. emiarch. dk; www. kum. dkA; www. dankultur. dk.

Uz srda~an pozdrav, Valentin Puri}, Düsseldorf, Njema~ka

Braniteljska Kada je trebalo, nisam razmi{ljal, Sâm sam se javil i pu{ku sam zel.

Mislil sam naivno, svi budu tako, Zemlju sam svoju braniti htel.

Sad spavati nemrem, jer kad za`mirim, Vidim si brata kak leti u zrak.

Njegov se mozak cijedi po meni, A ja polako tonem u mrak.

Kad pomo} molim od dr`ave svoje, Ka`u mi: Radi! Dosta si jak!

Nemremo svakom penziju dati, A spavati nemre{ jer si bedak.

I neka se lije~im, nek ne simuliram, Nek ne izmi{ljam nekakav stres.

A posla nema za mene takvog, Nemam za jesti i `ivim kak pes.

I mo`da je bolje da brat mi je mrtav, Barem ne vidi kak danas se `ivi.

Oni kaj zemlju su braniti hteli, Njima se sudi, oni su krivi.

Na bombu bum legnul i iglu bum zvlekel.

Tak bude bolje, nek uzme me mrak.

Makar zbog toga u paklu se pekel, Jer vi{e nemrem `iveti tak.

I nije mi `ao mladosti moje, Ni brata kaj Hrvatskoj `ivot je dal, Nego kad z borca delaju norca, Kad nam se smiju... e to mi je `al.

Kre{imir Polo{ki

HUMANOST NA DJELU

POMOZIMO IVI BRN^I] DA SAMOSTALNO HODA

Napisala i snimila Ivana Rora

H

rvatsku maticu iseljenika i redakciju ~asopisa Matica posjetila je Iva Brn~i} u pratnji majke Jadranke.

Iako suo~ena s te{kom bole{}u od samog ro|enja, Iva je vesela i optimisti~na djevojka koja vjeruje u bolje sutra. A za Ivu je to: hodati samostalno. U lije~ni~kom programu kojem Iva i njezina majka beskrajno vjeruju, i koji je do sada pokazao dobre rezultate, Iva se za desetak dana sprema na put u Kinu. Zato se i obratila nama, jer svaka je financijska potpora dobrodo{la. Ivin otac umro je prije 19 godina i Iva ima samo njegovu mirovinu od 1500 kuna. Majka Jadranka koja se s neizmjernom snagom i beskrajno velikom maj~inskom ljubavlju brine za Ivu ostala je bez zaposlenja nakon 23 godine radnog sta`a.

Zato pomozimo Ivi u njezinoj `ivotnoj borbi za sigurniju budu}nost!

IVA BRN^I] Zagreb, La{}inski borovec 16 b tel: +385 1 2347-411 Mob: +385 091/503-6026 e-mail: nibrncic(globalnet. hr VA[A RUKA MOJ NOVI KORAK: Ime mi je Iva Brn~i}. Uskoro navr{avam 25 godina. U kolovozu 2004. godine prvi put u `ivotu sam prohodala. Od ro|enja bolujem od cerebralne paralize, ~ije su posljedice nemogu}nost kontroliranja ekstremiteta, ote`an govor i epilepsija.

Do prije tri godine bila sam stopostotni invalid, potpuno ovisna o pomo}i drugih ljudi. Nakon niza terapija, lijekova i mukotrpnih treninga, u lipnju 2002., susre}em se s programom Phenomena Academy i njihovom metodom relaksacije, fizikalne terapije i posebnog na~ina pre-

hrane. Iako s nepovjerenjem ali uz ogromnu podr{ku obitelji, zapo~injem svakodnevni trening, mijenjam stare `ivotne navike i ve} nakon nekoliko tjedana osje}am se bolje. Rezultati se ni`u iz dana u dan, i prije godinu dana po prvi sam put bez i~ije pomo}i napravila nekoliko koraka.

Tih nekoliko koraka, o kojima zdravi ljudi gotovo ne razmi{ljaju, meni su otvorili jedan potpuno novi svijet, dotad nezamisliv osje}aj slobode. Danas, nakon gotovo tri godine svakodnevnog treninga, svjesno i voljno hodam, mukotrpno ali samostalno, dr`e}i se za ogradu.

Ako uz mene nije ograda onda je tu ruka mojih najbli`ih. Moram Vam se pohvaliti mogu napraviti tri do ~etiri koraka bez i~ije pomo}i! Ako ste dovoljno strpljivi, i moj govor bit }e Vam razumljiv. Napadi epilepsije? Za mene su pro{lost a vjerujte nije lako! @ivim samo s jednom `e-

U posjetu HMI i redakciji ~asopisa »Matica«: Iva Brn~i} i majka Jadranka u razgovoru s Nenadom Zakarijom, gl. urednikom ~asopisa »Matica«

ljom osamostaliti se! Vjerujem da mogu pa molim za Va{u pomo} jer tro{kovi rehabilitacije prili~no su veliki. Stoga molim za dar u obliku donacije. I na kraju, `ivot je sa~injen od malih stvari, hvala Vam i na osmijehu!

Va{a Iva Za va{u donaciju u Erste & Steiermarkische bank Hrvatska otvoren je ra~un za mene: POSLOVNI RA^UN BANKE: 2402006-1031262160 MATI^NI BROJ: 3337367 SWIFT: ESBCHR22 DEVIZNI RA^UN: 7701100959 93

NAJUSPJE[NIJI [PORTA[I 2005. U IZBORU SPORTSKIH NOVOSTI

Napisao Fredi Kramer

JANICA OPET ME\U NAJBOLJIMA

N

a{ ugledni {portski dnevnik krajem pro{le godine proslavio je {ezdesetu obljetnicu postojanja i pedeset i ~etvrti izbor {porta{a godine. U {est desetlje}a, ~itatelji Sportskih novosti mogli su pro~itati stotine i tisu}e zanimljivih pri~a iz pera vrsnih komentatora, kolumnista i izvjestitelja kakvi su bili briljantni pisci Zvone Mornar, Boris Jankovi}, Vilko Luncer, Roman Garber pa do dana{njih novinara oboga}uju stranice na{eg jedinog {portskog dnevnika. U tome svakako danas prednja~e Neven Berti~evi} i Branko Stipkovi}. Od prvoga dana kada su ugledale svijetlo dana, kao IFN (ilustrirane fiskulturne novine) 9. kolovoza 1945. godine pa do danas pove}avao se broj ~itatelja, tira`e i sve ~e{}eg izla`enja od jednotjednog, pa dvaput, triput... pa do svakodnevnog izla`enja u ve}em broju izdanja, kako bi na tr`i{te stizali {to informativniji.

Sedamnaest godina i 1.670 tiskanih brojeva nosilo je naziv Narodni sport, a od prvog o`ujka 1962. godine uz izla`enje pet puta tjedno i prelazak u NI[P Vjesnik, novine imaju dana{nji naziv Sportske novosti.

Put uspona bio je vrlo te`ak. No SN su iz godine u godinu bile sve informiranije i sve zastupljenije u Europi i svijetu, tako da se mo`e ustvrditi kako se ve} godinama cijene kao jedan od vrlo kvalitetnih {portskih dnevnika, gotovo uz bok svim najrenomiranijim srodnim listovima u svijetu talijanska Gazetta dello Sport, {panjolska Marca ili francuski L Equipe. Danas se SN tiskaju na najmoderniji na~in i distribuiraju vrlo brzo. Minulih desetlje}a bilje`ili su se i veliki rekordi: kao 302674 otisnuta primjerka, 14. studenoga 1977 nakon kvalifikacijske utakmice za nogometno Svjetsko prvenstvo Rumunjska Jugoslavija 4:6 u Bukure{tu, te ~ak 305.599 na dan 10. kolovoza 1981. godine poslije nogometnog derbija Dinamo Hajduk 0:0 u Zagrebu. Mo`da }e se jednoga dana nad94

ma{iti ti rekordi. No ako i ne bude tako, Narodni sport i Sportske novosti uvijek su nastojali biti objektivni i svuda prisutni prvenstveno na dobrobit {porta, zbog kojega su i pokrenuti, pa s velikim uspjehom postoje {est desetlje}a.

Na{ ugledni {portski list je dosad vodilo sedam glavnih urednika Miroslav Habunek (1945.- 62), Vladimir Ore{kovi} (1962.- 72), Zvone Mornar (1972.- 84), Vilko Luncer (1984.- 91), Darko Tironi (1991.- 99), Janko Gole{ (1999.-2001.) i Branko Tu|en (od 2001).

U 54. izboru najboljih {porta{a Hrvatske za 2005. godinu sudjelovala su 404 novinara iz 63 redakcije.

Za najbolju {porta{icu izabrana je skija{ica Janica Kosteli} s 382 glasa ispred stolnotenisa~ice Tamare Boro{ koja je dobila 11 glasova.

Najbolji {porta{ je tenisa~ Ivan Ljubi~i} s 366 glasova ispred pliva~a Duje Draganje koji je dobio 23 glasa.

Najbolja ekipa je stolnoteniska reprezentacija Hrvatske s 227 glasova ispred reprezentacije hrvatske u samostrelu s 89 glasova.

Za najbolju mom~ad novinari su izabrali na{u Davis cup reprezentaciju s 360 ispred hrvatske nogometne reprezentacije kojoj su novinari dali 25 glasova.

Dobitnik trofeja fair-play za 2005. godinu je hrvatski nogometni reprezentativac Dado Pr{o.

Uo~i utakmice sa [vedskom, koja je odlu~ivala o izravnom plasmanu Hrvatske na Svjetsko prvenstvo u Njema~koj, Dado Pr{o se cijeli tjedan doslovce mu~io sa ozljedom koljena, koje je bilo puno vode {to se tih dana uo~i presudnog dvoboja skrivalo od javnosti.

No, Pr{o je ne mare}i za mogu}e posljedice

hrabro nastupio i dao standardno velik doprinos klju~noj pobjedi Hrvatske.

Nakon sve~ane podijele trofeja u Studiju 10 HRT-a na Prisavlju u ime najboljih stolnotenisa~ica zahvalila se Tamara Boro{: @elim da nam ovo ne bude posljednji put.

Izbornik Davis Cup reprezentacije Hrvatske Nikola Pili}: Po~eli smo prije tri godine u tre}oj ligi i stigli smo do vrha. Ponosan sam na svoje igra~e, u`ivao sam raditi s njima. Tri put sam osvojio Davis Cup s Njema~kom, ali sa svojim ljudima to je poseban osje}aj.

Janica Kosteli}: A ni{, hvala vam svima.

Vjerujem da }u i sljede}e godine osvojiti ovo u trajno vlasni{tvo. Torino? Jo{ je daleko, jo{ su utrke Svjetskog kupa pred nama.

Ivan Ljubi~i}: Zahvaljujem svima, sezona je bila odli~na. No ne bih pri~ao o rekordima, va`no je da smo uspjeli. Dogodine }e pritisak biti ve}i, ali ne treba razbijati glavu Federerom. treba iskoristiti prilike koje }e on pru`iti i pribli`iti se vrhu.

Ovogodi{nji dobitnici nagrade »Sportskih novosti«

U SMS anketi HTV-a i SN o najve}em {portskom doga|aju u neovisnoj Hrvatskoj pobijedili su rukometa{i olimpijski pobjednici iz Atene. Nagradu je primio Vlado [ola, koji je rekao: Zahvaljujem svima, jako smo ponosni na ovaj naslov. Vidimo se u [vicarskoj.

Uvijek birani najbolji: Me|u dosada{njim pobjednicima nalaze se najzvu~nija imena hrvatskog {porta. Pa i onda kada se, uz hrvatskog, do 1991. godine birao i najbolji jugoslavenski {porta{, uglavnom su to bili na{i {porta{i kao na primjer: stolnotenisa~ @arko Dolinar 1954., tenisa~ Nikola Pili} 1964., stolnotenisa~ Dragutin [urbek 1968.; 1969.; 1979.; 1981. i 1983., boksa~ Mate Parlov tri godine za redom 1971.; 1972. i 1973., atleti~ar Lu~ano Su{anj 1974., stolnotenisa~ Anton Stipan~i} 1975., kajaka{ Matija Ljubek 1976. i 1982., ko{arka{ Dra`en Petrovi}

1985. i 1986., tri godine za redom naslov najboljeg {porta{a osvajao je ko{arka{ Toni Kuko~ 1989.; 1990. i 1991.

Kod `ena atleti~arka Milka Babovi} bila je superiorna tri puta 1952.; 1953. i 1955., atleti~arka Olga [ikovec Luncer je trijumfirala 1962., rukometa{ica Nada Vu~kovi} 1964., atleti~arka Liljana Petnjari} 1965. i 1966., europska prvakinja u stolnom tenisu Mirjana Resler 1967., pliva~ica \ur|ica Bjedov 1968., atleti~arka Jelica Pavli~i} 1977., kliza~ica Sanda Dubrav~i} 1979., stolnotenisa~ica Branka Batini} 1984., Biserka Pervan u samostrelu 1985. i ko{arka{ica Danira Naki} 1991.

Od osamostaljenja Hrvatske vrlo je impozantna lista, od 1992., godine na kojoj su velika imena tenisa~a Goran Ivani{evi}a koji je ~ak pet puta bio najbolji {porta{ 1992., 1993., 1994., 1996. i 2001., boksa~ @eljko Mavrovi}

okitio se laskavim naslovom 1997., nogometa{ Davor [uker 1998., pliva~ Gordan Ko`ulj 1999., skija{ Ivica Kosteli} 2002. i 2003., pliva~ Duje Draganja 2004. i tenisa~ Ivan Ljubi~i} 2005.

U konkurenciji hrvatskih {porta{ica tenisa~ica Iva Majoli je svoje zlatno razdoblje pobjednice Roland Garrosa i WTA turnira okrunila naslovom najbolje hrvatske {porta{ice ~etiri puta zaredom 1994., 1995., 1996. i 1997. Od nje je primat u hrvatskom `enskom {portu preuzela fenomenalna, jedinstvena Janica Kosteli} koja je dosad skupila sedam naziva prve hrvatske {porta{ice u izboru novinara 1998., 1999., 2000., 2001., 2002., 2003. i 2005. Njen fantasti~ni niz prekinula je samo atleti~arka Blanka Vla{i} 2004.

U proteklih petnaest izbora osam {porta{a bili su slavodobitnici Goran Ivani{evi} (5), Toni Kuko~ (2), Ivica Kosteli} (2), @eljko Mavrovi} (1), Davor [uker (1), Gordan Ko`ulj (1), Duje Draganja (1) i Ivan Ljubi~i} (1), a kod `ena su bile najbolje Janica Kosteli} (7), Iva Majoli (4), Biserka Pervan (1), Suzana Skoko (1) i Blanka Vla{i} (1).

U bogatom popisu {porta{a Hrvatske nalaze se jugoslavenska, hrvatska i svjetska rekorderka Vera Nikoli} (1971. i 1972.) te Bugarin Nikolaj Pe{alov koji je 2000. kao olimpijski pobjednik u dizanju utega bio progla{en za najuspje{nijeg hrvatskog {porta{a.

Veliku {portsku 2005. godinu zaklju~io je na sve~anom progla{enju najboljih hrvatskih {porta{a, predsjednik Republike Stjepan Mesi} pokrovitelj proslave 60. obljetnice Sportskih novosti ovim rije~ima: Ovakve novine ima malo koja dr`ava na svijetu, pa smo ponosni {to ih ima mala, ali {porta{ima bogata Hrvatska. ^estitam Sportskim novostima, a {porta{ima `elim mnogo uspjeha u 2006. godini.

95

U ZAGREBU OTVORENA IZLO@BA IVE PERVANA AIDS ISPOD POVR[INE

ONI NA@ALOST NIKADA NE]E ODRASTI

»Ni{ta ne mo`e promijeniti onu drugu, daleko stra{niju istinu da oni nikad ne}e odrasti, i}i u {kolu, {etati, zaljubiti se, fotografirati... I mi sve to znamo i ni{ta ne mo`emo u~initi, jedino ih mo`emo, zajedno s Ivom Pervanom, pamtiti u svoj dramati~nosti njihove ljupkosti i nevinosti«, istaknula je povjesni~arka umjetnosti Edda Dubravec Napisala @eljka Le{i} Snimio Damir Le{i}

U

organizaciji Veleposlanstva RH u Pretoriji, Centra za kulturu Novi Zagreb i CROARTPHOTO Cluba, Gajeva 25, u Zagrebu, 15. prosinca otvorena je izlo`ba Ive Pervana, AIDS ISPOD POVR[INE. U nazo~nosti velikog broja {tovatelja fotografije Ive Pervana, o ovom posebnom kulturnom doga|aju govorili su Edda Dubravec, povjesni~arka umjetnosti koja je tom prigodom dala likovni osvrt izlo`be, Pavle Kalini}, pro~elnik Ureda za obrazovanje, kulturu i {port grada Zagreba, koji je izlo`bu i otvorio, te Antun Mahni}, donedavni savjetnik za kulturu Veleposlanstva Republike Hrvatske u Pretoriji, koji je u ime biv{eg veleposlanika RH u Ju`Prizor s otvaranja izlo`be Ravnatelj HMI Nikola Jelin~i} pokraj fotografije na kojoj je snimljen s fra Ivicom Str~i}em, voditeljem HKM u Johannesburgu

noj Africi, Matka @upani}a, govorio o problemima AIDS-a. Uz uglednike grada Zagreba, izlo`bi je nazo~io i ravnatelj Hrvatske matice iseljenika, Nikola Jelin~i}, koji je prije dvije godine boravio u JAR-u na »Tjednu hrvatske kulture«, kao i povratnici iz te lijepe zemlje.

Nau~ili smo vjerovati da Pervana mo`emo prepoznati, da se mo`emo prepustiti njegovom oku u traganju za atmosferama, bojama, okusima i mirisima. Ali, pred nama je druga~iji, nepoznati, zbunjuju}i Pervan i s njim spoznaja da stara istina da fotografija govori vi{e od rije~i zahtijeva malu dopunu napomenula je Edda Dobrovec, isti~u}i kako su pred nama fotografije snimljene u Ju`noafri~koj Republici nastale tijekom dvogodi{njeg Pervanovog rada (2003-2004), kada je posjetio vi{e centara za zbrinjavanje djece oboljele od AIDS-a. No, neke od fotografija ovog priznatog umjetnika fotografije nastale su spontano, na cesti i drugdje gdje su dogovoreni susreti 96

sa starateljima ove nesretne djece oboljele od AIDS-a.

Izlo`bom nas Pervan upoznaje s u`asom i nesre}om nedu`nih malih bi}a koji nakon bolesti ne do`ive ni {estu godinu. Sva ta nevina lica dje~ice otrgnuta su iz »obiteljskog albuma«. »Ali, ni{ta ne mo`e promijeniti onu drugu, daleko stra{niju istinu da oni nikad ne}e odrasti, i}i u {kolu, {etati, zaljubljivati se, fotografirati... I mi sve to znamo i ni{ta ne mo`emo u~initi, jedino ih mo`emo, zajedno s Ivom Pervanom pamtiti u svoj dramati~nosti njihove ljupkosti i nevinosti«, kazala je povjesni~arka umjetnosti Dubravec.

Nazo~nima se tom prigodom obratio i Antun Mahni}, koji je kao donedavni savjetnik za kulturu Veleposlanstva RH u Pretoriji, imao prigodu upoznati se sa problemima AIDS-a u Africi, te zajedno s ostalim djelatnicima Veleposlanstva skrbio o bolesnoj djeci. »Pokazali smo na{e hrvatsko humano lice, kao i uvijek kada se doga|aju nevolje«, veli Mahni}, koji je tom prigodom zahvalio pokroviteljima ove izlo`be, te Hrvatskoj matici iseljenika koja se kao suorganizator projekta »Hrvatska pri~a«, iznimno uspje{no predstavila u Johannesburgu i Pretoriji.

MJESE^NI PREGLED [PORTA SIJE^ANJ/VELJA^A 2006.

NASTAVLJA SE SJAJNI NIZ HRVATSKOGA [PORTA

Napisala Nikolina [utalo Petan

SNJE@NA KRALJICA UVJERLJIVO U SVJETSKOM KUPU

J

anica Kosteli} je, nakon {to je osvojila sve {to postoji u skija{kom svijetu, jo{ jednom dokazala da je jedna od najboljih svjetskih skija{ica u povijesti. Janica je 21. prosinca do~ekala i svoju prvu pobjedu u veleslalomu u Svjetskom kupu (premda je olimpijska pobjednica u toj disciplini, Janica nikad nije bila prva u Svjetskom kupu) i time postala tre}a skija{ica u povijesti ovog {porta koja je ostvarila pobjede u svim disciplinama. No, ako tome dodamo da je slavila i u novoj disciplini superkombinaciji (koja se sastoji od spusta i samo jedne utrke slaloma) Janica je time postala prva u povijesti skijanja koja je pobijedila u {est razli~itih disciplina.

Kolika je njezina superiornost zorno pokazuje i ~injenica da je Janica, prije nastupa na Olimpijskim igrama u Torinu, uvjerljivo vode}a u ukupnom poretku Svjetskog kupa, da je prva u poretku slaloma i u kombinaciji, tre}a u veleslalomu, te ~etvrta u spustu i super veleslalomu. Jo{ je fascinantniji na~in na koji Janica pokorava snje`ne padine. Tako je svijet s divljenjem gledao kako Janica na svoj 24. ro|endan, pred 25. 000 freneti~nih navija~a na Sljemenu vozi drugu vo`nju slaloma bez {tapa i rukavice i uspijeva dohvatiti pobjedni~ko postolje. To nikada i nikome nije po{lo za rukom samo Janici jest.

Iako je nebrojeno puta dokazala da mo`e pobje|ivati ~ak i ako je bolesna, Janica je prvi put ove sezone pokazala da je i ona samo ~ovjek u njema~kom Ofterschwangu, kada je zbog bolesti u veleslalomu bila 14. a u drugom veleslalomu po prvi put u sezoni nije u{la u drugu vo`nju neke utrke.

No zato je samo dan kasnije ponovno zaprepastila svijet i pod temperaturom doski-

jala do svoje prve ovosezonske pobjede u slalomu. I to kakve pobjede drugoplasiranu je ostavila iza sebe za 1, 33 sekunde.

Tako je Janica postala druga skija{ica u povijesti (pored Petre Krongberger) koja je u jednoj sezoni ostvarila pobjede u svim disciplinama.

Pri~a o Jani~inom skija{kom grand slamu po~ela je 21. prosinca u [pindleruvu Mlynu, kada je slavila u veleslalomu. Zatim je sredinom sije~nja u Bad Kleinkirchheimu u dva dana upisala pobjede u spustu i super-G. Tjedan dana kasnije u St. Moritzu je trijumfirala u kombinaciji, a pri~a je zaokru`ena ovom slalomskom pobjedom u Ofterschwangu.

Ako Janica na Olimpijskim igrama osvoji jo{ jednu zlatnu medalju na Olimpijskim igrama, definitivno bi dokazala da je najbolja skija{ica svih vremena, jer to nikada i nikome nije po{lo za rukom. Mi smo uvjereni da }e Janica osvojiti i znatno vi{e od toga.

Stoga nimalo ne ~udi da je upravo Janica, u nizu priznanja, ove godine dobila i priznanje Francuske akademije za {port kao najbolja {porta{ica u 2005. godine, te da je u anketi televizijske postaje Eurosport progla{ena sportskom osobom godine, uvjerljivo (72 posto glasova) stav{i ispred nogometnog ma|ioni~ara Rolandinha. Najuglednija svjetska TV ku}a, CNN, Janici je posvetila posebnu 30-minutnu emisiju, a me|u inim pohvalama, autor emisije je Janicu pohvalio kao najbolju i najve}u svjetsku {porta{icu, koja je unato~ svjetskoj slavi ostala iznimno draga i jednostavna djevojka .

RUKOMETA[I 4. U EUROPI, IVANO BALI] NAJBOLJI RUKOMETA[

N

akon olimpijskog naslova, te svjetskog zlata hrvatski rukometa{i su na Europskom prvenstvu u [vicarskoj odlu~ili osvojiti jo{ jedinu zlatnu medalju koju nemaju. Naime, generacija hrvatskih 97

USPJESI HRVATSKIH TENISA^A

N

rukometa{a koja je nastupila na prvom EPu 1994. godine osvojila je bron~anu medalju i to je do sada jedino hrvatsko odli~je na europskim smotrama, iako je Hrvatska, uz Francusku, [panjolsku, Rusiju i Njema~ku, jedina reprezentacija koja je sudjelovala na dosada{njih {est EP-a. Na`alost, to im nije po{lo za rukom, jer su stigav{i do polufinala izgubili od Francuske, a potom u utakmici za tre}e mjesto od reprezentacije Danske. Zanimljivo, od Danaca smo izgubili i na pro{lom EP u Sloveniji. S obzirom da su sami igra~i nazna~ili kako im je jedini cilj zlatna medalja, ~etvrto mjesto se mo`e smatrati neuspjehom, a tome su uvelike kumovale ozljede na{ih najboljih igra~a (Metli~i}, Lackovi}) jo{ prije po~etka EP-a te izostanak s dijela priprema.

Kako je turnir odmicao tako su na{i igra~i po~eli pokazivati nedostatak snage, a s obzirom da ve} du`e vrijeme ne mo`emo prona}i adekvatne zamjene za na{e najbolje vanjske igra~e, ~etvrto mjesto se pokazalo kao realnost u ovom trenutku. Genijalnost i lucidnost kojom igra Ivano Bali}, na{ organizator igre, dobila je jo{ jedno priznanje. Nakon {to je prije dvije godine progla{en najboljim igra~em svijeta, Ivano je progla{en i najboljim rukometa{em EP-a.

HRVATSKA PROTIV BRAZILA NA SVJETSKOM PRVENSTVU

H

rvatska nogometna reprezentacija igrat }e na Svjetskom prvenstvu u Njema~koj u skupini F, i to s aktualnim svjetskim prvacima Brazilom, Japanom i Australijom. Tako se nisu ostvarile `elje ve}ine hrvatskih iseljenika iz Australije, da barem u prvom krugu natjecanja ne 98

igraju zajedno Hrvatska i Australija. S obzirom da u mom~adi Australije igra sedam Hrvata s pravom mo`emo re}i kako na SP nastupaju dvije reprezentacije Hrvatske.

Istodobno, Hrvatska je saznala i protivnike u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2008. godine. Na{i najbolji nogometa{i u skupini E }e za protivnike imati Englesku, Rusiju, Izrael, Estoniju, Makedoniju i Andoru. Plasman na zavr{nicu Europskog prvenstva, {to }e se odr`ati u [vicarskoj i Austriji od 7. do 29. lipnja 2008. godine, izborit }e dvije mom~adi. Kvalifikacije po~inju u rujnu ove godine do studenog 2007. i ne}e biti dodatnih kvalifikacija. U na{em su taboru stoga vrlo oprezni, s obzirom da je Engleska veliki favorit skupine, a za drugu poziciju bi se trebale boriti Hrvatska i vrlo jaka mom~ad Rusije.

I mlada nogometna reprezentacija Hrvatske, igra~i do 21 godine, dobila je protivnike u L kvalifikacijskoj skupini za plasman na Europsko prvenstvo, koje }e se 2007. igrati u Nizozemskoj. To su reprezentacije Ukrajine i Bugarske. U skupinama }e se igrati samo po jedna utakmica, bez uzvratnih susreta, a samo pobjednici skupina idu u dodatne kvalifikacije iz kojih }e sedam mom~adi oti}i na EP. U pripremnoj fazi za Svjetsko prvenstvo, na{i reprezentativci sudjelovali su na Carlsberg Cupu u Hong Kongu gdje su osvojili tre}e mjesto, pobijediv{i selekciju Hong Konga sa 4:0. Nakon izostanka brojnih igra~a iz prve mom~adi, u Hong Kong je otputovala reprezentacija koja nikad nije igrala zajedno pa su mnogi ovaj put shvatili kao izlet, no s posljedicom naru{avanja ugleda reprezentacije.

akon povijesnog osvajanja Davis kupa, na{i su tenisa~i s uspjehom startali u novu tenisku sezonu. Prije nastupa na prvom Grand Slam turniru godine, Australian Openu u Melbourneu, na{i su tenisa~i nastupili na razli~itim turnirima, a najuspje{niji su bili Ivan Ljubi~i} koji je uvjerljivo osvojio indijski Chennai, dok je Mario An~i} izgubio finale turnira u novozelandskom Aucklandu. Ljubo je tako najavio veliki pohod na Australian Open, posebno stoga {to do sada nikad nije pro{ao dalje od drugog kola na nekom Grand Slamu. Ivan je zaredao niz velikih pobjeda, sve do osmine finala i dvoboja protiv Cipranina Baghdatisa koji je slavio u petom setu. Bez obzira na poraz, Ljubi~i} je nakon Melbournea ostvario ranking sezone i trenutno je peti tenisa~ svijeta. Mario An~i} je bio slabije sre}e, pa je ispao ve} u tre}em kolu, neo~ekivano izgubiv{i od [panjolca Ferrera. U istom je kolu ispala i Jelena Kostani} koja je slabo odigrala protiv 4. nositeljice [arapove. Iako je izgubila u drugom kolu od Amerikanke Davenport, Karolina [prem je najavila svoj povratak u dobru formu, pru`iv{i izvrsnu partiju protiv 1. nositeljice.

PRVI ZAGREB INDOORS PRIPAO IVANU LJUBI^I]U

P

objednik prvog ATP turnira Zagreb Indoors je najbolji hrvatski tenisa~ Ivan Ljubi~i}. On je uvjerljivo svladao sve svoje protivnike i time do{ao do drugog turnira ove sezone.

Turnir je obilje`io i 17-godi{nji Marin ^ili}, prvi junior svijeta, plasirav{i se u 2. kolo. ^ili} je u svom premijernom ATP nastupu u 1. kolu sa 6-3, 1-6, 6-3 svladao sedmoga nositelja, 25. igra~a svijeta Rusa Igora Andrejeva i tako najavio da hrvatski tenis ima nasljednika Gorana Ivani{evi}a i Ivana Ljubi~i}a.

Na turniru su nastupili i drugi na{i najbolji tenisa~i, An~i} i Karlovi}, koji su se sudarili ve} u osmini natjecanja, a bolji je ovaj put bio div sa [alate , izjedna~iv{i njihov ATP skor na 1:1. Na`alost, Karlovi} je ve} u sljede}em kolu neo~ekivano izgubio od Austrijanca Koubeka.

VELIKI USPJEH TAMARE BORO[

N

ajbolja hrvatska stolnotenisa~ica Tamara Boro{ ve} je godinama najbolja nekosooka igra~ica svijeta, a to je dokazala i po~etkom velja~e, uvjerljivo osvojiv{i turnir Top 12 , na kojem je nastu-

kmice igraju se 29. o`ujka u Splitu i Vara`dinu, a uzvrati 5. travnja u Rijeci i Velikoj.

Zimsku stanku u prvenstvo mom~adi su iskoristile za nove pripreme i prijelazne rokove, a najzanimljiviji transfer dogodio se u NK Rijeci. Naime, za rije~kog prvoliga{a potpisao je jedan od najpoznatijih njema~kih reprezentativaca, Fredi Bobic. Me|u brojnim Bobicevim uspjesima izdvajaju se osvajanje Europskog prvenstva 1996., pobjeda u njema~kom kupu 1997., sudjelovanje u finalu Kupa UEFA 1998. i titula najboljeg strijelca Bundeslige 1995./96. U njema~koj ligi nastupio je u 285 utakmica i dao 109 golova, a za njema~ku reprezentaciju je nastupio 37 puta.

pilo 12 ponajboljih stolnotenisa~ica svijeta, me|u kojima je ve}ina naturaliziranih Kineskinja. To se smatra ravnim tituli prvakinje Europe.

BLANKA VLA[I] PRESKO^ILA DVA METRA

N

akon godinu dana pauziranja zbog operacije {titnja~e, najbolja hrvatska atleti~arka Blanka Vla{i} na fantasti~an se na~in vratila mitinzima. Ona je prvo na mitingu u Moskvi slavila u skoku uvis s presko~enih 2 metra te tako postavila najbolji rezultat karijere u dvorani. Time je hrvatski i osobni rekord nadma{ila za jedan centimetar, a da bi, nepunih tjedan dana kasnije, na mitingu u njema~kom Arnstadtu sko~ila za jo{ jedan centimetar vi{e. Ima li bolje uvertire uo~i Svjetskog dvoranskog prvenstva u o`ujku u Moskvi?

NOGOMETA[IMA ZAGREBA DVORANSKO PRVENSTVO HRVATSKE

Z

imsku pauzu do nastavka nogometne sezone na{i su prvoliga{i iskoristili za prvo dvoransko prvenstvo u Hrvatskoj. Nastupile su sve mom~adi Prve HNL lige, a najuspje{nijima su se pokazali nogometa{i Zagreba. Oni su u pet utakmica finalnog turnira osvojili 10 bodova, isto kao i nogometa{i Intera iz Zapre{i}a, no slavili su zbog bolje gol razlike. Tre}e mjesto pripalo je nogometa{ima Dinama, a zanimljivo je da sav nagradni fond pojedinih mom~adi namijenjen razvoju i radu omladinskih {kola klubova.

Tijekom turnira izvu~eni su i polufinalni parovi Hrvatskog nogometnog kupa, a sastaju se Hajduk Rijeka (pro{logodi{nji finalisti) te Varteks Kamen Ingrad. Prve uta-

JUGA[I PREMA ZAVR[NICI LIGE PRVAKA

V

aterpolisti dubrova~kog Jug Osiguranja u susretu ~etvrtog kola B skupine vaterpolske Eurolige pobijedili su ma|arski Vasas 13: 9. Ovom pobjedom protiv najve}eg suparnika, Juga{i su se izjedna~ili sa Ma|arima u poretku skupine i s velikim nadama o~ekuju nastup u zavr{nici Lige prvaka. Manje uspje{ni bili su vaterpolisti zagreba~ke Mladosti koji su u zagrebu ugostili vaterpoliste europskog prvaka Posillipa iz Napulja. Talijani su uvjerljivo bili bolji i slavili sa 7: 2 te time Zagrep~ane prakti~ki eliminirali iz borbe za dva prva mjesta u skupini koja vode u ~etvrtzavr{nicu.

Najbolja hrvatska kliza~ica Idora Hegel nastupila je na Europskom prvenstvu u umjetni~kom klizanju i osvojila 11. mjesto.

Odbojka{i zagreba~ke Mladosti osvaja~i su hrvatskog Kupa, dok su u konkurenciji `ena slavile odbojka{ice Rijeke.

Najjednostavniji i najpouzdaniji na~in da redovito osigurate Va{ primjerak MATICE jest pretplata. To je ujedno i najisplativiji oblik kupnje, jer platite deset, a dobijete svih dvanaest brojeva tijekom godine dana.

A pretplatiti se vrlo je jednostavno: popunite prilo`enu narud`benicu i uplatite odgovaraju}i iznos na navedeni ra~un HMI u Privrednoj banci Zagreb. MATICA }e potom uredno stizati na Va{u adresu! ^itajte MATICU, pretplatite se i preporu~ite Va{ omiljeni ~asopis ~lanovima Va{e obitelji i Va{im prijateljima kako biste aktivno sudjelovali u ostvarivanju njezine misije: da bude stalan i ~vrst most izme|u domovine i pripadnika hrvatske etni~ko-kulturne zajednice diljem svijeta.

Ime i prezime / Name and surname _________________________________________________________ Adresa / Adress __________________________________________________________________________ Grad / City ____________________________ Dr`ava / State _____________________________________ Po{t. Broj / Zip Code _____________ Tel.____________________ Fax. ____________________________ E-mail adress______________________________ Datum / Date __________________________________

Godi{nja pretplata / Yearly subscription rate: USA 40 USD, Canada 55 CAD, Australia 55 AUD, New Zealand 40 USD, South Africa 40 USD, South America 40 USD, Europe 25 EUR, RH 100 HRK

MATICA VA[ PROZOR U REPUBLIKU HRVATSKU, VA[ DOMOLJUBNI SPOMENAR!

Izdava~ / Publisher: Hrvatska matica iseljenika / Croatian Heritage Foundation, 10000 ZAGREB / Republic of Croatia, Trg Stjepana Radi}a 3, tel: ++385 1 61 15 116, fax: 61 10 933, e-mail: matica(matis.hr, website: www.matis.hr 99

Dubrova~ki trombunjeri