BILJNI IMUNOMODULATORI U ovom tekstu fokusirat ćemo se na ehinaceju i kurkumu koje su među najistraživanijim biljakama u području poticanja imunosnog odgovora organizma AUTORICA ČLANKA:
Katarina Fehir Šola, mag.pharm., univ.mag. fitofarmacije i dijetoterapije
Z
nanstvena istraživanja fitoterapeutika i aktivnih komponenti biljaka uvijek su bila važan izvor informacija za budući razvoj biljnih preparata. Posebno su interesantna istraživanja u pod ručju liječenja i prevencije zaraznih infektivnih bolesti te o poticanju imunosnog odgovora organizma. U narodnoj medicini za prevenciju i liječenje infektivnih bolesti koriste se ehinaceja i kurkuma, ali i mnoge druge ljekovite biljke kao npr. zeleni čaj, aronija, alga spirulina, aloa, noni, crni kim, đumbir, češnjak i bazga.
Ehinaceja Echinacea je ime roda biljaka porijeklom iz Sjeverne Amerike. To je jedna od rijetkih biljaka s kojom je rađen niz kliničkih studija koje dokazuju njezinu primjenu kao imunomodulatora. Postoji devet različitih vrsta ehinaceje, a najčešće su: Echinacea purpurea, E. angustifolia i E. pallida. E. purpurea ili purpurna rudbekija prema ESCOP-u je oficinalna vrsta. Ta vrsta ehinaceje je najrasprostranjenija i uzgaja se posvuda. U ljekovite svrhe koriste se zelen i korijen biljke, koji se razlikuju po svom sastavu aktivnih komponenti. Zelen E. purpurea sadrži alkilamide, derivate kavene kiseline (cikorična kisleina), polisaharide, glikoproteine, flavonoide i eterično ulje (0,08-0,32%), a njen korijen sadrži cikoričnu kiselinu, alkilamide, poliacetilene, polisaharide. Korijen E. angustifolia sadrži alkilamide, poliacetilene, derivate kavene kiseline, polisaharide tipa inulina, eterično ulje (manje od 0,1%), a korijen E. pallida sadrži ketoalkene i ketoalkine, poliacetilene, derivate kavene kiseline (oko 1%), ehinakozid (bez cinarina za razliku od E. angustifolie), glikoproteine - alkilamida nema, za razliku od prethodne dvije vrste - te eterično ulje (0,2-2%). U ehinaceji je identificiran širok spektar bioaktivnih komponenata što upućuje na njen visok medicinski potencijal. Velik broj studija potvrdio je njeno djelovanje kao imunomodulatora. Studije koje su istraživale mehanizme djelovanje provođene su s različi-
22
www.inpharma.hr
tim biljnim ekstraktima (vodeni, alkoholni ili uljni ekstrakt biljke) te su koristile različite dijelove biljke (zelen, korijen, cijela biljka) tako da rezultate ne možemo uspoređivati. Prema istraživanjima, najbolje djelovanje na imunitet i virusne infekcije ima pripravak proiz veden iz cijele biljke koja je svježe ekstrahirana, te je na taj način sačuvala visok sadržaj aktivnih komponenti. Za imunomodulacijsko djelovanje ehinaceje odgovorno je sinergističko djelovanje aktivnih komponenti, a najnovija istraživanja otkrila su mehanizme djelovanja alkilamida na pojedine dijelove imunološkog sustava.1 Imunostimulatorno djelovanje biljke ili njenih preparata ima tri me hanizma: aktivaciju fagocitoze, stimulaciju fibroblasta i pojačavanje respiratorne aktivnosti što rezultira povećanjem pokretljivosti leukocita.2 Imunomodulatorno djelovanje ehinaceje pokazuje djelovanje protiv patogena putem aktivacije neutrofila, makrofaga i NK stanica. Zbog toga je ta biljka pogodna za prevenciju raznih zaraznih bolesti kao što su infekcije gornjih i donjih dišnih putova.3 Djelovanje na makrofage - Makrofagi, stanice nespecifičnog imuniteta, zadužene su za uništavanje bakterija i virusa koji prođu tjelesne barijere te endogene oštećene ili apoptotičke stanice. Uništavanje mikroorganizama i oštećenih stanica odvija se putem fagocitoze. Uz predočavanje antigena i fagocitozu, makrofazi izlučuju i različite tvari u okoliš, među kojima su najvažniji protuupalni citokini (faktor nekroze tumora - TNF alfa i interleukini), kemokini, lipidni metaboliti iz skupine upalnih posrednika (prostaglandini i leukotrieni), koagulacijski čimbenici (protrombin), enzimi (lizozim, elastaze, kolagenaze), reaktivni intermedijatori kisika (H2O2, OH, O2-) i dušika (NO, NO2-).4 Istraživanja su ispitivala utjecaj ekstrakata Echinacee, izoliranih alkilamida i fenola na aktivnost makrofaga. Dokazano je da sve komponente etanolnog ekstrakta Echinacee, osim monoenskog alkilamida, (AA1) smanjuju koncentraciju NFκB. Rezultati tog istraživanja pokazuju na značajnu ulogu ehinaceje kao modulatora aktivnosti makrofaga.5,6 Djelovanje na T-limfocite - Limfociti su najvažnije stanice imunološkog sustava, jer su nosioci svih vrsta specifične imunosti. Tlimfociti i prirodne stanice ubojice - NK stanice nositelji su stanične imunosti.4 Matthias i suradnici istraživali su utjecaj alkilamida iz E. purpuree i E. angustifolie na T-limfocite. Promatrana je razina ekspresije NFκB na Jurkatove stanice (humana linija T-limfocita). Na nestimulirane T-limfocite, ehinaceja i 16 komponenti izoliranih iz nje nisu pokazali nikakav učinak. U prisutnosti endotoksina (lipopolisaharida) ekspresija NFκB se smanjila, a njena razina je ponovno podignuta dodatkom cikorijske kiseline, ekstrakta korijena E. purpuree i E. angustifolie te alkilamidnom frakcijom obje vrste. Ekstrakt i alkilamidna frakcija ehinaceje nisu pokazali učinak na tako aktivirane stanice. Pošto su dva oblika alkilamida pokazala suprotan učinak, možemo zaključiti kako je izuzetno važno znati sastav i količinu pojedinog alkilamida u biljnom farmaceutskom preparatu da bismo mogli predvidjeti i usmjeriti djelovanje biljnog lije ka prema željenom učinku.7 Zbog svog varijabilnog i kompleksnog sastava, potrebno je biljne ekstrakte standardizirati. Djelovanje na citokine - Citokini su niskomolekularni glikoproteini koji posreduju međustaničnu komunikaciju - potiču aktivaciju, proliferaciju i diferencijaciju stanica, posreduju ili reguliraju imunoreakcije i upalne procese, a mogu djelovati i citotoksično. Djelovanje na ciljne stanice nastupa vezanjem na specifični receptor.4 Ekstrakti ehinaceje pokazali su povoljan učinak na citokine. Oprez - Preporuka prema ESCOP-u je da se proizvodi ehinaceje ne koriste duže od 8 tjedana. Nije dozvoljena upotreba tih pre-
