Uloga ljekarničkog tima u samoliječenju želučanih tegoba

ULOGA LJEKARNIČKOG TIMA U SAMOLIJEČENJU ŽELUČANIH TEGOBA

AUTORICA ČLANKA: Darija Herak, mag.pharm.

Bol u želucu, žgaravica, regurgitacija, osjećaj punoće ili grčevi, učestale su poteškoće čak i kod inače zdravih pojedinca te ih često potaknu na odlazak liječniku ili na dolazak u ljekarnu i razgovor s ljekarnikom o mogućnostima samoliječenja. Razni svakodnevni izazovi, stres, lijekovi, nezdrave prehrambene navike, konzumacija alkohola, kave ili nikotina, mogu značajno utjecati na pojavnost takvih simptoma, pa ne čudi da su želučane tegobe jedan od najčešćih razloga uzimanja receptnih i bezreceptnih lijekova u razvijenim zemljama svijeta.

Tegobe mogu varirati od blagih i povremenih do kompliciranijih i kroničnih. Različite bolesti mogu se manifestirati preklapanjem nekoliko nespecifičnih simptoma, pa je stoga postavljanje pouzdane dijagnoze često otežano. U ljekarni najčešće imamo priliku savjetovati pacijente s problemima poput žgaravice i dispepsije, ali i u slučaju potvrđenih dijagnoza gastroezofagealne refluksne bolesti, gastritisa i ulkusne bolesti.

Naši pacijenti nerijetko zanemaruju simptome, smatraju ih normalnom pojavom nakon obilnijih ili masnih obroka te su se često spremni “žrtvovati“ za privatne i poslovne prigode u kojima se pojede neka od delicija ili popije koja čaša alkoholnog pića više.

Osvještavanje o pravilnim prehrambenim i općenito životnim navikama, također je vrlo važan dio prevencije u sprječavanju i liječenju želučanih tegoba.

Razni lijekovi za poremećaje kiselosti uobičajeni su sadržaj kućne ljekarne, a pacijenti ih najčešće koriste kod želučanih tegoba koje povremeno zahvaćaju veći dio populacije, poput žgaravice i dispepsije. Većina tih lijekova lako je dostupna s obzirom na bezreceptni režim izdavanja, no da bi oni učinkovito rješavali tegobe i pritom bili sigurni za pacijenta, potrebno ih je uzimati na ispravan način, u ispravnim dozama i u kraćem razdoblju, da ne bi došlo do pogoršanja tegoba ili maskiranja simptoma ozbiljnije bolesti.

Zbog bezreceptnog režima izdavanja, laici ponekad nekritički pristupaju lijekovima za samoliječenje te ih doživljavaju bezazlenima i “slabijima“ u odnosu na lijekove koje je propisao liječnik, iako se ponekad radi o potpuno istom lijeku. U slučajevima kad imaju propisan i neki od receptnih lijekova za hiperaciditet, potencijalno može doći i do “dupliranja“ terapije zbog nepoznavanja djelatnih tvari. Pacijente s raznim drugim zdravstvenim poteškoćama posebno je važno osvijestiti da čak i lijekovi koji se koriste u samoliječenju mogu ulaziti u interakcije s drugim lijekovima te negativno utjecati na njihovu učinkovitost ili povećati potencijal za izazivanje neželjenih učinaka.

Sve navedeno upućuje na nezamjenjivu savjetodavnu ulogu ljekarnika pri odabiru pravovremene, učinkovite i sigurne metode samoliječenja. Da bismo bili stručna pomoć pacijentu na njegovom putu u samoliječenju, korisno je poznavati najčešće tegobe i nastojati ih diferencirati. Otegotna okolnost pritom je učestalo preklapanje simptoma, pa pacijenti često istovremeno imaju i žgaravicu i dispepsiju. U komunikaciji s pacijentom trebalo bi pokušati razumjeti što pacijent osjeća kao simptom te osvijestiti gdje su simptomi lokalizirani. Ukoliko se javlja bol, pokušati opisati karakter i intenzitet boli. S obzirom na različit kontekst svakog pacijenta, dob, osjetljivost na neugodni podražaj, mogućnost razumijevanja i varijabilnu pažnju, to je ponekad izazovno. Doživljaj boli i ostalih tegoba je subjektivan, a pri ispitivanju potreba pacijenta, svakako valja uzeti u obzir i brojne faktore psihološkog stresa i utjecaj tegoba na kvalitetu njihova života. Uzrok želučanih tegoba može biti i anksioznost, te će razne relaksacijske tehnike u tom slučaju dodatno pridonijeti smanjenju ili eliminaciji tegoba.

Žgaravica

Tegoba na koju se pacijenti u ljekarni često požale je žgaravica, odnosno osjećaj žarenja iza prsne kosti, koji se iz područja žličice ili donjeg prsišta širi prema vratu ili grlu. Taj neugodni simptom javlja se obično 1-2 sata nakon obroka zbog želučanog sadržaja koji se vraća u ždrijelo, a pacijenti se ponekad požale i na kiseo ili gorak okus u ustima. U slučaju saginjanja ili zauzimanja ležećeg položaja tijela, žgaravica se može dodatno pogoršati.

Neki od faktora koji mogu utjecati na pojavnost i intenzitet žgaravice su porast intraabdominalnog tlaka, opuštanje donjeg sfinktera jednjaka, pojačano lučenje želučane kiseline, određene namirnice te živote navike (Tablica 1).

Sama žgaravica zapravo je simptom određenog poremećaja ili bolesti u probavnom sustavu, ili neodgovarajućeg načina života i prehrane, a nije dijagnoza. Zbog toga je važno pacijente upitati o učestalosti pojavljivanja i trajanju žgaravice.

Učestala pojava i trajanje simptoma dulje od 3 mjeseca može upućivati na gastroezofagealnu refluksnu bolest (GERB) te predstavljati rizik za dodatne komplikacije zbog oštećenja sluznice jednjaka, ždrijela, grkljana i pluća. Informacije koje također mogu pomoći u procjeni mogućnosti samoliječenja su one o dobu dana kad se tegoba javlja i u kojoj je mjeri povezana s uzimanjem hrane. Ukoliko se žgaravica javlja tijekom noći, predstavlja veći rizik za nastanak promjena sluznice jednjaka i komplikacija izvan probavnog sustava.

Iako u većini slučajeva ne upućuje na ozbiljan zdravstveni prob-

TABLICA 1 Faktori koji utječu na pojavnost i intenzitet žgaravice porast intraabdominalnog tlaka • prekomjerna tjelesna težina • trudnoća • uska odjeća, remen pojačano lučenje kiseline • stres • pušenje hrana i piće • ljuta, jako začinjena ili masna hrana, • čokolada, citrusi, češnjak, umak od rajčice • gazirana pića, jaki čajevi, kava i alkohol

lem i ne zahtijeva dodatnu dijagnostičku obradu, žgaravica može narušavati kvalitetu života pacijenata i umanjiti njihovu radnu sposobnost. Dakle, nije nužno svakog pacijenta upućivati na invazivne gastroenterološke pretrage, no valja obratiti pažnju na situacije i simptome u kojima samoliječenje nije preporučeno. Da bi se navedene komplikacije izbjegle, žgaravicu bi bilo optimalno liječiti do prestanka simptoma.

Ovisno o pojavnosti, žgaravicu možemo promatrati kao spontanu i učestalu. Spontane žgaravice su obično rijetke, blaže i kratko traju, a nastaju nakon konzumacije većih obroka ili pića te nakon fizičke aktivnosti. Učestale žgaravice su one koje traju 2 ili više dana tjedno.

Dispepsija

Osjećaj nelagode ili boli uglavnom locirane u području gornjeg abdomena (žličice) drugi je česti razlog posjeta ljekarni, povezan s probavnim sustavom. Pacijenti s dispepsijom vjerojatno će se žaliti na nadutost, podrigivanje, mučninu, ranu sitost ili manjak apetita. Za razliku od žgaravice, dispepsija neće nužno biti povezana s konzumacijom hrane.

Simptomi dispepsije mogu biti uzrokovani brojim čimbenicima, a često se, u čak do 60% slučajeva, ne nalazi jasni biokemijski ili organski uzrok (funkcijska dispepsija). Neki od čestih uzroka prikazani su u tablici 2.

U slučaju žgaravice i dispepsije treba obratiti pažnju na ozbiljnije simptome, jer oni isključuju mogućnost samoliječenja i zahtijevaju detaljniju liječničku obradu: • simptomi učestale žgaravice koji traju dulje od 3 mjeseca • simptomi se nisu povukli nakon 14 dana samoliječenja inhibitorima protonske pumpe • otežano ili bolno gutanje • anemija nepoznatog uzroka • neželjeni značajni gubitak tjelesne težine • povraćanje krvi • krv u stolici • obiteljska anamneza karcinoma želuca.

U slučajevima ozbiljnijih želučanih tegoba ljekarnik ima značajnu savjetodavnu ulogu pri uvođenju farmakoterapije, s naglaskom na otklanjanje eventualnih strahova i nedoumica oko uzimanja lijeka, razumijevanje upute o načinu uzimanja, osiguravanje ispravne primjene propisanih lijekova te poticanje i održavanje adherencije. Čak i prilikom propisivanja djelotvorne farmakoterapije, još uvijek mora proći neko vrijeme da bi ona pokazala puni učinak, a za to vrijeme pacijenti će potražiti dodatnu pomoć u preparatima za samoliječenje. Ljekarnički savjet ispravno će ih usmjeriti kako ne bi došlo do interakcija s novo uvedenim ili već postojećim lijekovima.

Lijekovi za samoliječenje hiperaciditeta i povezanih simptoma uglavnom su dugo na tržištu, periodički se reklamiraju kroz razne medije i u pravilu su vrlo dobro poznati i pacijentima i ljekarnicima. Upravo je to razlog što ih se uzima “zdravo za gotovo“ te se pri izdavanju tih lijekova podrazumijeva da pacijent zna pravilno uzimati lijek. To često može biti pogrešan zaključak, što predstavlja rizik za nekontrolirano samoliječenje, maskiranje ozbiljnijih bolesti, neoprezno kombiniranje s drugim lijekovima te potencijalni utjecaj na ishod farmakoterapije kroničnih bolesti ili primjerice antibiotske terapije.

Da bismo izbjegli eventualne zamke podrazumijevanja, korisno je podsjetiti se na značajnije karakteristike bezreceptnih lijekova koji se koriste u samoliječenju želučanih tegoba.

TABLICA 2 Česti uzroci dispepsije organski uzroci peptička ulkusna bolest, GERB i rak želuca

funkcijska dispepsija

fiziološki čimbenici poput otežanog pražnjenja želuca, promijenjene visceralne senzitivnosti i prisutnosti Helicobacter pylori infekcije, psihosomatski čimbenici lijekovi • akarboza • antibiotici, posebice makrolidi i metronidazol acetilsalicilna kiselina (ASK) • nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL) • glukokortikoidi • glikozidi digitalisa • estrogeni, oralni kontraceptivi • gemfibrozil • sildenafil • teofilin • preparati željeza

komorbiditeti u drugim organskim sustavima dijabetes, bolesti štitnjače, kongestivna bolest srca

Antacidi

Antacidi djeluju na ublažavanje simptoma bolesti kod kojih je nužna neutralizacija želučane kiseline poput dispepsije, GERB-a te ulkusne bolesti želuca i duodenuma. Djeluju lokalno neutralizirajući želučanu kiselinu i povisujući pH u želucu te inhibirajući peptičku aktivnost.

Korisni su za kratkotrajno i povremeno uzimanje, uglavnom kod blažih simptoma. Dugotrajnija terapija najčešće nije praktična zbog velikog broja tableta koje bi pacijent trebao koristiti. Koriste se nekoliko puta na dan, nakon obroka ili prije spavanja, a samoliječenje je indicirano u trajanju do 14 dana. Ukoliko simptomi i dalje perzistiraju ili se često ponavljaju, nije preporučljivo nastaviti s uzimanjem antacida da ne bi prikrili simptome ozbiljnijih želučanih bolesti.

Antacidi ulaze u interakcije s brojnim lijekovima i utječu na njihovu apsorpciju. Preporuka je da se drugi lijekovi ne uzimaju istodobno s njima ili bi se trebali uzeti najmanje 1 sat prije ili 2 sata nakon uzimanja antacida. Neki antacidi također mogu utjecati na brzinu izlučivanja lijekova, te tako hidrotalacit može dovesti do snižavanja razine salicilata ili povišenja razina kinidina.

Neki od lijekova kojima istovremena primjena antacida smanjuje apsorpciju, a time i učinkovitost, su glikozidi digitalisa, antibiotici (tetraciklini, kinoloni - ciprofloksacin, norfloksacin, ofloksacin), blokatori H2 receptora i kumarinski derivati.

U primjeni antacida potreban je oprez kod pacijenata s oštećenom bubrežnom funkcijom, kod pacijenata koji imaju potrebu za restrikcijom natrija, hipofosfatemijom i hiperkalcemijom kao i kod dijabetičara, s obzirom na to da neki lijekovi sadrže šećere.

Pacijenti ih vrlo dobro poznaju i preferiraju zbog brzog nastupa učinka. U pravilu su dobro podnošljivi, no mogu sadržavati visoke koncentracije natrija, ili zbog svog sastava utjecati na ravnotežu elektrolita te su kontraindicirani u slučajevima teške bubrežne insuficijencije.

Na našem su tržištu dostupni u obliku tableta za žvakanje u OTC režimu, a sastavom su uglavnom soli magnezija, kalcija i aluminija. Da bi osigurali pravilnu primjenu, važno je naglasiti da je tabletu potrebno polako otopiti u ustima, a ne progutati.

U tablici 3 navedene su značajnije karakteristike antacida.

Alginati

Alginati su polimeri prirodnih polisaharida koji se dobivaju iz smeđih algi. Zbog svojih specifičnih karakteristika koriste se za smanjenje simptoma gastroezofagealnog refluksa u obliku oralne suspenzije ili tablete za žvakanje.

U kontaktu sa želučanom kiselinom alginati stvaraju viskozni gel neutralnog pH. U dostupnim oblicima postoje u kombinaciji s karbonatima koji pri formiranju alginatnog gela oslobađaju CO2. Time mu smanjuju gustoću i omogućavaju plutanje na želučanom sadržaju, stvarajući fizičku barijeru koja sprječava refluks želučanog sadržaja u jednjak. U težim slučajevima, kada nakon primjene ipak dođe do refluksa, u jednjak prvo dospijeva pH neutralni gel te ublažava simptome. Učinak nastupa vrlo brzo nakon primjene, a

TABLICA 3 Značajnije karakteristike antacida aluminijev hidroksidmagnezijev karbonat gel / magnezijev hidroksid • za starije od 12 godina • trajanje liječenja do 6 dana • djelovanje nastupa odmah nakon uporabe, a traje oko 2 sata ukoliko se uzme nakon jela • u slučaju uzimanja na tašte djelovanje traje kraće • ne uzrokuje naknadnu hipersekreciju • inhibiraju djelovanje pepsina i žučnih kiselina • velike doze mogu potaknuti ili pogoršati intestinalnu opstrukciju i ileus kod rizičnih bolesnika (oštećenje funkcije bubrega, starije osobe) • pojačava djelovanje metoprolola i levodope • umanjuje djelovanje tetraciklinskih antibiotika, kinolona, rifampicina, klorokina, klorpromazina, acetilsalicilatne kiseline, izoniazida, H2 antagonista, levotiroksina, rosuvastatina, ketokonazola, naproksena, vitamina, bifosfonata, fluorida, pripravaka željeza i glikozida digitalisa (npr. digoksin) hidrotalacit • za starije od 12 godina • samoliječenje je indicirano do 14 dana • ne smije se uzimati istodobno s pićima koja sadrže kiseline zbog povećane intestinalne apsorpcije aluminijevog hidroksida, npr. preparati u obliku šumećih tableta, vino, voćni sokovi i dr. • visoke doze i dugotrajna upotreba ne preporučuju se bolesnicima s Alzheimerovom bolešću ili drugim oblicima demencije • primjena u trudnoći mora biti kratkog trajanja da bi se smanjio rizik mogućeg nakupljanja aluminija u tkivima fetusa • spojevi aluminija izlučuju se u majčino mlijeko, vjerojatnost rizika za novorođenče gotovo ne postoji, jer se apsorbiraju samo izrazito male količine lijekovi • za starije od 12 godina • samoliječenje je indicirano do 14 dana • kalcij stimulira lučenje želučane kiseline te može doći do naknadne sekrecije i hiperaciditeta, neutralizira se kombinacijom s magnezijevim solima • ne smije se uzimati s velikim količinama mlijeka ili mliječnih proizvoda • produljeno uzimanje lijeka može povećati rizik od nastanka bubrežnih kamenaca • kalcijeve i magnezijeve soli mogu smanjiti apsorpciju fosfata, fluorida i proizvoda koji sadrže željezo • tiazidni diuretici smanjuju izlučivanje kalcija putem mokraće, povećan je rizik od hiperkalcemije • može se uzimati tijekom trudnoće ako se uzima u skladu s informacijama o lijeku

natrijev hidrogenkarbonat • brzo i značajno povisuje želučani pH • pri neutralizaciji želučane kiseline oslobađa se ugljikov dioksid što uzrokuje podrigivanje i sekundarnu sekreciju želučane kiseline • velike doze i česta primjena mogu zbog apsorpcije u crijevu uzrokovati alkalozu

traje do nekoliko sati.

Osim brzog djelovanja, karakterizira ih i vrlo povoljan sigurnosni profil. Mogu se koristiti kod trudnica i dojilja, te ne utječu negativno na bioraspoloživost IPP pri istovremenoj primjeni. Na tržištu su registrirani kao OTC lijekovi i medicinski proizvodi klase IIa, a ima ih u obliku tableta za žvakanje i oralne suspenzije.

Mogu se preporučiti osobama starijima od 12 godina, a samoliječenje ne bi trebalo trajati duže od 7 dana. Zbog sadržaja natrija potreban je oprez kod bolesnika kojima je preporučena stroga dijeta s ograničenim unosom soli. Ukoliko se primjenjuju istovremeno s drugim lijekovima, preporučeno je napraviti razmak od 2 sata.

Inhibitori protonske crpke (IPP)

Ta skupina lijekova nalazi se među najpropisivanijim terapijskim skupinama u svijetu. Koriste za ubrzanje cijeljenja želučanih i duodenalnih ulkusa, za liječenje GERB-a, ali i za sekundarnu prevenciju ulkusa uzrokovanih primjenom nesteroidnih antireumatika kod rizičnih bolesnika, te kao dio eradikacijske terapije infekcije H. pylori.

Mehanizam djelovanja IPP-a temelji se na ireverzibilnoj inhibiciji enzimskog sustava vodik-kalij-ATP-aze u membrani parijetalnih stanica želučane sluznice, što dovodi do značajno smanjene sekrecije želučane kiseline. Nakon prestanka primjene IPP-a, njihov se učinak gubi postupno, ovisno o brzini obnavljanja zaliha protonske pumpe. Aktivni oblik lijeka nastaje tek pri vrlo niskom pH na ciljanom mjestu djelovanja. IPP su vrlo selektivni i dobro se podnose te imaju mali broj opisanih nuspojava (najčešće glavobolja, dijareja, konstipacija). Zbog nedostatka kliničkih iskustava ne preporučuje se primjena kod djece, trudnica i dojilja. Kod pacijenata s oštećenom jetrenom funkcijom potrebna je prilagodba doze.

IPP se ubrajaju u vrlo sigurne lijekove, no ipak mogu uzrokovati interakcije s drugim lijekovima, jer utječu na promjenu želučanog aciditeta i zbog toga jer se eliminiraju putem mikrosomalnog sustava jetrenih enzima. Mogu smanjiti bioraspoloživost HIV proteaza, ketokonazola, itrakonazola, pripravaka željeza i B12, a povećati mogu koncentracije varfarina, fenprokumona, ciklosporina i diazepama.

Iako za samoliječenje pacijentima preporučamo pantoprazol koji među IPP-ima ima najmanji potencijal interakcija, u razgovoru s pacijentom važno je saznati informacije o ostalim korištenim lijekovima. Pantoprazol ne pokazuje klinički značajne interakcije s karbamazepinom, kofeinom, diazepamom, diklofenakom, digoksinom, etanolom, glibenklamidom, metoprololom, naproksenom, nifedipinom, fenitoinom, piroksikamom, teofilinom i oralnim kontraceptivom koji sadrži levonorgestrel i etinilestradiol, no ne mogu se isključiti eventualne interakcije s drugim lijekovima koji se metaboliziraju istim putem. Nisu zabilježene interakcije uz istovremeno uzi-

TABLICA 4 Oblici alginata na tržištu OTC lijek, oralna suspenzija, tablete za žvakanje natrijev alginat, natrijev hidrogenkarbonat, kalcijev karbonat

medicinski proizvod klase IIa, oralna suspenzija natrijev alginat, natrijev bikarbonat, natrijev karbonat, kalcijev karbonat

medicinski proizvod klase IIa, tablete za žvakanje natrijev alginat, alginatna kiselina, natrijev bikarbonat, kalcijev karbonat

manje antacida.

Pacijentima je za samoliječenje u bezreceptnom režimu dostupan pantoprazol za kratkotrajno liječenje simptoma refluksa, žgaravice i regurgitacije, koji se javljaju učestalo (češće od dva puta tjedno). Pri savjetovanju je važno naglasiti ispravan način upotrebe. Lijek treba uzeti jednom na dan, ujutro prije doručka, a tabletu se ne preporuča žvakati ili lomiti.

Pacijenti će često očekivati trenutno djelovanje, pa im treba naglasiti da IPP neće imati trenutni učinak već ga treba redovito uzimati nekoliko dana za redom, sve do prestanka simptoma. Lijek će dugotrajnije djelovati na želučane tegobe u odnosu na antacide. Iako se po preporuci liječnika mogu koristiti i tijekom dužeg razdoblja, samoliječenje ne bi trebalo trajati dulje od 14 dana. Ukoliko u tom razdoblju nije došlo do poboljšanja, postoji mogućnost da se radi o ozbiljnijim tegobama i pacijenta je potrebno uputiti liječniku. Kod većine pacijenata simptomi nestaju unutar 7 dana. Lijek ne bi trebalo uzimati profilaktički.

Biljni lijekovi

Mješavine biljnih ekstrakata mogu se koristiti za potporno liječenje gastritisa ili za simptomatsko liječenje funkcionalne dispepsije. Mogu pomoći kod simptoma poput boli u želucu, osjećaja punoće, nadutosti, mučnine i žgaravice.

Radi se o tekućim oblicima za oralnu primjenu. Kontraindikacije se odnose na preosjetljivost na pojedine biljke ili porodice biljaka iz sastava proizvoda. Prilikom preporuke treba obratiti pažnju na sadržaj alkohola, jer takav lijek neće biti prikladan za djecu, trudnice i dojilje, alkoholičare ili osobe liječene od alkoholizma te kod pacijenata sa želučanim ili intestinalnim ulkusom.

Uz biljne lijekove na tržištu nalazimo i veliki broj dodataka prehrani, čajeva, probavnih enzima i njihovih kombinacija koje mogu biti pomoć u ublažavanju želučanih tegoba.

Zaključak

Ljekarna će uglavnom biti prvo mjesto na koje će se pacijenti obratiti za pomoć pri želučanim tegobama, a ljekarnici im pritom mogu pomoći tako da što bolje prepoznaju problem s kojim pacijent dolazi, ili eventualno preveniraju nastajanje tegoba u budućnosti. To se može dogoditi primjerice kod neispravnog uzimanja lijeka.

Pacijenta u svakom slučaju treba uputiti u pravilne prehrambene i životne navike koje su neizostavne u prevenciji, a u samoliječenju imamo na raspolaganju cijeli niz sigurnih i učinkovitih lijekova za ublažavanje tegoba. Razumijevanje uputa za primjenu lijeka pacijentu je važno osigurati jasnom i jednostavnom komunikacijom.

Samoliječenje ne bi trebalo trajati dulje od dva tjedna, a pacijente kod kojih nije postignut odgovarajući terapijski učinak u ublažavanju ili eliminaciji simptoma, potrebno je savjetovati da se obrate liječniku.

Literatura:

https://www.halmed.hr/Lijekovi/Baza-lijekova/, pristupljeno 15.3.2022. Priručnik za smoliječenje, CASI, 2018. Francetić i sur., Farmakoterapijski priručnik 7. izdanje, Medicinska naklada, Zagreb, 2015. Rang, H.P., Dale M.M., Ritter, J.M., Moore, P.K., Farmakologija, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2006. Iveković H. Žgaravica i dispepsija: vodič za primjenu bezreceptnih lijekova. Dostupno na URL adresi http://www.plivamed.net/aktualno/clanak/12042/ Zgaravica-i-dispepsija-vodic-za-primjenu-bezreceptnih-lijekova.html pristup 13.3.2022. Falamić S. Samoliječenje žgaravice i dispepsije. Dostupno na URL adresi http:// www.plivamed.net/aktualno/clanak/14141/Samolijecenje-zgaravice-i-dispepsije.html pristup 13.3.2022 Bielen, L., Inhibitori protonske pumpe - osnove farmakologije, dostupno na https://www.plivamed.net/aktualno/clanak/4121/Inhibitori-protonske-pumpeosnove-farmakologije.html pristup 13.3.2022. Melanija Ražov Radas, dr.sc. Simptomi i dijagnoza GERB-a. 2019. Dostupno na URL adresi https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/32156/Simptomi-idijagnoza-GERB-a.html pristup 13.3.2022.