ULOGA LJEKARNIČKOG TIMA
U SAMOLIJEČENJU ŽELUČANIH TEGOBA AUTORICA ČLANKA:
Darija Herak, mag.pharm.
B
ol u želucu, žgaravica, regurgitacija, osjećaj punoće ili grčevi, učestale su poteškoće čak i kod inače zdravih pojedinca te ih često potaknu na odlazak liječniku ili na dolazak u ljekarnu i razgovor s ljekarnikom o mogućnostima samoliječenja. Razni svakodnevni izazovi, stres, lijekovi, nezdrave prehrambene navike, konzumacija alkohola, kave ili nikotina, mogu značajno utjecati na pojavnost takvih simptoma, pa ne čudi da su želučane tegobe jedan od najčešćih razloga uzimanja receptnih i bezreceptnih lijekova u razvijenim zemljama svijeta. Tegobe mogu varirati od blagih i povremenih do kompliciranijih i kroničnih. Različite bolesti mogu se manifestirati preklapanjem nekoliko nespecifičnih simptoma, pa je stoga postavljanje pouzdane dijagnoze često otežano. U ljekarni najčešće imamo priliku savjetovati pacijente s problemima poput žgaravice i dispepsije, ali i u slučaju potvrđenih dijagnoza gastroezofagealne refluksne bolesti, gastritisa i ulkusne bolesti. Naši pacijenti nerijetko zanemaruju simptome, smatraju ih normalnom pojavom nakon obilnijih ili masnih obroka te su se često spremni “žrtvovati“ za privatne i poslovne prigode u kojima se pojede neka od delicija ili popije koja čaša alkoholnog pića više. Osvještavanje o pravilnim prehrambenim i općenito životnim navikama, također je vrlo važan dio prevencije u sprječavanju i liječenju želučanih tegoba. Razni lijekovi za poremećaje kiselosti uobičajeni su sadržaj kućne ljekarne, a pacijenti ih najčešće koriste kod želučanih tegoba koje povremeno zahvaćaju veći dio populacije, poput žgaravice i dispepsije. Većina tih lijekova lako je dostupna s obzirom na bezreceptni režim izdavanja, no da bi oni učinkovito rješavali tegobe i pritom bili sigurni za pacijenta, potrebno ih je uzimati na ispravan način, u ispravnim dozama i u kraćem razdoblju, da ne bi došlo do pogoršanja tegoba ili maskiranja simptoma ozbiljnije bolesti. Zbog bezreceptnog režima izdavanja, laici ponekad nekritički pristupaju lijekovima za samoliječenje te ih doživljavaju bezazlenima i “slabijima“ u odnosu na lijekove koje je propisao liječnik, iako se ponekad radi o potpuno istom lijeku. U slučajevima kad imaju propisan i neki od receptnih lijekova za hiperaciditet, potencijalno može doći i do “dupliranja“ terapije zbog nepoznavanja djelatnih tvari. Pacijente s raznim drugim zdravstvenim poteškoćama posebno je važno osvijestiti da čak i lijekovi koji se koriste u samoliječenju mogu ulaziti u interakcije s drugim lijekovima te negativno utjecati na njihovu učinkovitost ili povećati potencijal za izazivanje neželjenih učinaka. Sve navedeno upućuje na nezamjenjivu savjetodavnu ulogu ljekarnika pri odabiru pravovremene, učinkovite i sigurne metode samoliječenja. Da bismo bili stručna pomoć pacijentu na njegovom putu u samoliječenju, korisno je poznavati najčešće tegobe i nas tojati ih diferencirati. Otegotna okolnost pritom je učestalo preklapanje simptoma, pa pacijenti često istovremeno imaju i žgaravicu i dispepsiju. U komunikaciji s pacijentom trebalo bi pokušati razumjeti što pacijent osjeća kao simptom te osvijestiti gdje su simp-
tomi lokalizirani. Ukoliko se javlja bol, pokušati opisati karakter i intenzitet boli. S obzirom na različit kontekst svakog pacijenta, dob, osjetljivost na neugodni podražaj, mogućnost razumijevanja i varijabilnu pažnju, to je ponekad izazovno. Doživljaj boli i ostalih tegoba je subjektivan, a pri ispitivanju potreba pacijenta, svakako valja uzeti u obzir i brojne faktore psihološkog stresa i utjecaj tegoba na kvalitetu njihova života. Uzrok želučanih tegoba može biti i anksioznost, te će razne relaksacijske tehnike u tom slučaju dodatno pridonijeti smanjenju ili eliminaciji tegoba.
Žgaravica Tegoba na koju se pacijenti u ljekarni često požale je žgaravica, odnosno osjećaj žarenja iza prsne kosti, koji se iz područja žličice ili donjeg prsišta širi prema vratu ili grlu. Taj neugodni simptom javlja se obično 1-2 sata nakon obroka zbog želučanog sadržaja koji se vraća u ždrijelo, a pacijenti se ponekad požale i na kiseo ili gorak okus u ustima. U slučaju saginjanja ili zauzimanja ležećeg položaja tijela, žgaravica se može dodatno pogoršati. Neki od faktora koji mogu utjecati na pojavnost i intenzitet žgaravice su porast intraabdominalnog tlaka, opuštanje donjeg sfinktera jednjaka, pojačano lučenje želučane kiseline, određene namirnice te živote navike (Tablica 1). Sama žgaravica zapravo je simptom određenog poremećaja ili bolesti u probavnom sustavu, ili neodgovarajućeg načina života i prehrane, a nije dijagnoza. Zbog toga je važno pacijente upitati o učestalosti pojavljivanja i trajanju žgaravice. Učestala pojava i trajanje simptoma dulje od 3 mjeseca može upućivati na gastroezofagealnu refluksnu bolest (GERB) te predstavljati rizik za dodatne komplikacije zbog oštećenja sluznice jednjaka, ždrijela, grkljana i pluća. Informacije koje također mogu pomoći u procjeni mogućnosti samoliječenja su one o dobu dana kad se tegoba javlja i u kojoj je mjeri povezana s uzimanjem hrane. Ukoliko se žgaravica javlja tijekom noći, predstavlja veći rizik za nastanak promjena sluznice jednjaka i komplikacija izvan probavnog sus tava. Iako u većini slučajeva ne upućuje na ozbiljan zdravstveni prob TABLICA 1
Faktori koji utječu na pojavnost i intenzitet žgaravice
porast intraabdominalnog tlaka
• prekomjerna tjelesna težina • trudnoća • uska odjeća, remen
pojačano lučenje kiseline
• stres • pušenje
hrana i piće
• ljuta, jako začinjena ili masna hrana, • čokolada, citrusi, češnjak, umak od rajčice • gazirana pića, jaki čajevi, kava i alkohol
navike
• obilni obroci • neredoviti obroci www.inpharma.hr
37
