Starenje kože

Starenje je neodgodiv proces i sastavni dio života. Koža, kao najveći i najuočljiviji organ, prva pokazuje znakove prolaznosti vremena, što ostavlja trag na društvenim, medicinskim i psihološkim aspektima života svakog čovjeka. Prirodnim procesom starenja koža kod ljudi postaje tanja, suši se, gubi svoj elasticitet i sjaj, te postaje ljuskava i naborana.

AUTORICA ČLANKA: Aisa Zanki Zelić, mag.pharm., univ mag. dermatofarmacije i kozmetologije

Koža čini barijeru koja ima ulogu spriječiti gubitak vode, elektrolita i drugih važnih tvari iz organizma, a ujedno brani ulazak mikroorganizmima i drugim nepoželjnim tvarima iz okoliša. Kao posrednik s vanjskim svijetom, ona obiluje živčanim vlaknima, živčanim završecima i osjetnim tjelešcima, štiti tijelo od toplinskih, kemijskih i mehaničkih oštećenja, održava stalnu tjelesnu temperaturu i tako sudjeluje u termoregulaciji, te provodi izmjenu vode i minerala.

Mladu kožu karakteriziraju glatkoća, velika elastičnost, visok postotak hidratacije te općenito velika otpornost na različite vanjske utjecaje poput hladnoće, vjetra i sunčevog zračenja. To se ne odnosi na dječju kožu, naročito u najranijoj životnoj dobi kada je ona najosjetljivija na sunčevo UV zračenje. Površinski i dublji slojevi mlade kože sadrže velik postotak masnog tkiva koje je jednoliko raspodijeljeno, a prisutne su i značajne količine kolagena, elastina te glikozaminoglikana u dermisu (Slika 1).

Na starenje kože na različite načine mogu utjecati genetski, hormonski i vanjski čimbenici. Endogeni ili intrinzični faktori poput genetike, staničnog metabolizma, hormona i ostalih metaboličkih procesa uzrokuju intrinzično starenje, dok su egzogeni ili ekstrinzični faktori kao što su kronično izlaganje sunčevom zračenju, zagađenje okoliša, ionizirajuće zračenje, kemikalije i toksini, podloga za tzv. ekstrinzično starenje.

Intrinzično ili kronološko starenje predstavlja kontinuirani proces koji normalno započinje u srednjim dvadesetima, teče neprimjetno sporo te se različito manifestira među različitim populacijama, pripadnicima istog etničkog podrijetla, ali i na različitim dijelovima iste osobe. Unutar kože produkcija kolagena se usporava, a elastin sadrži manje elastičnih opruga. Obnavljanje mrtvih stanica kože novima više nije tako brzo kao u mladosti. Tipični znako-

SLIKA 1. Karakteristike mlade i ostarjele kože (preuzeto iz Amaied E., Vargiolu R., Bergheau J. M., Zahouani H. Aging effect on tactile perception: Experimental and modelling studies, Wear, 2015, 332-333, 715-724.) vi intrinzičnog starenja poput izraženih bora, tanke i providne kože, gubitka masnog tkiva, opuštenosti i suhoće kože te nemogućnosti znojenja u svrhu hlađenja tijela, vidljivi su tek u značajno starijoj životnoj dobi. Smanjuje se postotak masnog tkiva te se ono preraspodjeljuje s područja lica na dijelove tijela kao što su grudi, ruke i to naročito nadlaktični dio, struk i abdominalni dio, bedra i gluteus.

Oštećenje mitohondrijske DNK i povećana produkcija reaktivnih kisikovih spojeva (ROS) također igraju veliku ulogu u procesu intrinzičnog starenja, a rezultiraju akumulacijom starih stanica koje više nisu sposobne za proliferaciju. Poznato je da starenjem dolazi do progresivnog smanjenja sinteze hormona u organizmu, što uzrokuje različite metaboličke i fiziološke promjene. Smanjuje se razina hormona rasta (GH), inzulinu sličnog faktora rasta-1 (IGF-1), melatonina, TSH, T3, dehidroepiandrosterona (DHEA), estrogena i progesterona, što sve dovodi do smanjenja ekspresije glikozaminoglikana i proteoglikana u intrinzički ostarjeloj koži (Slika 2).

Starenje se primarno pogoršava utjecajem okoliša no, srećom, nedavna otkrića vezana uz molekularne mehanizme koji se pritom odvijaju pokazala su da se djelovanje tih čimbenika lako može prevenirati. Ekstrinzično ili preuranjeno starenje je, za razliku od intrinzičnog starenja, uzrokovano vanjskim, okolišnim čimbenicima kao što su gravitacija, pretjerano izlaganje sunčevom zračenju, zagađivači okoliša (ozon, smog), neki lijekovi, pušenje, konzumacija alkohola, ponavljane facijalne ekspresije, isti položaj spavanja, dijete i drugi slični čimbenici.

Smanjenjem elastičnosti kože u srednjoj životnoj dobi, učinci gravitacije značajno dolaze do izražaja. Ponavljanjem istih izraza lica tijekom godina dolazi do stvaranja bora, i to tako što se upotrebom mišića lica stvaraju utori u koži, koji se starenjem i gubitkom elastičnosti ne vraćaju u prvobitno stanje nego ostaju trajno urezani. Također, dugogodišnje spavanje s držanjem lica u istom položaju potencira stvaranje bora koje nakon određene dobi više ne nestaju. Ozon (O3) jedan od najtoksičnijih zagađivača okoliša, koji nastaje interakcijom dušikovih oksida (NOX) i hlapljivih organskih spojeva (npr. policikličkih aromatskih ugljikovodika) sa sunčevim zračenjem, u reakciji s nezasićenim lipidima s površine kože proizvodi reaktivne kisikove spojeve i tako dovodi do kaskade staničnih stres reakcija u dubljim slojevima kože, a time do upalnih procesa i ubrzanog starenja.

Pušenje smanjuje opskrbu kožnog tkiva hranjivim tvarima te dovodi do smanjenja vlakana elastina i kolagena u dermisu i plućima.

Glavnim uzročnikom ubrzanog, ekstrinzičnog starenja smatra se dugotrajna nezaštićena izloženost sunčevom zračenju, koja se naziva i fotostarenje. Ono primarno ovisi o stupnju izloženosti sunčevom zračenju i pigmentu kože te će osobe čiji životni stil uključuje dugotrajni boravak na otvorenom, koje žive u sunčanim klimatskim područjima i koje su slabije pigmentirane, biti najviše pogođene. Tipične značajke fotostarenja snažno su povezane s tipovima kože te se izgled foto-oštećene kože razlikuje kod tipova kože I-II (crvena kosa, pjegice, lako izgore) i tipova kože III-IV (tamnija koža, lakše potamne). Tipovi I-II prvo pokazuju atrofične promjene s manje bora i fokalnu depigmentaciju te displastične promjene poput aktinične keratoze i epidermalnih malignih bolesti, dok tipovi III-IV razvijaju hipertrofične reakcije uz pojavu dubokih bora,

grubosti kože i lentiga. Izlaganje sunčevom zračenju najviše pogađa područje lica, vrata i šaka, a u nešto manjoj mjeri noge i ruke.

Oksidativni stres, odnosno, fotooksidativna oštećenja na staničnim i izvanstaničnim razinama, koja inducira sunčevo zračenje, smatraju se osnovnim mehanizmom fotostarenja. Pritom nastaju reaktivni kisikovi spojevi, tj. slobodni radikali, atomi ili molekule s nesparenim elektronom kao što su superoksidni anion, peroksil radikal i hidroksil radikal. Oni oštećuju enzimatski (glutationperoksidaza, glutationreduktaza, katalaza, ekstracelularna superoksid dismutaza) i neenzimatski antioksidativni obrambeni sustav kože, modificiraju proteine i lipide, a ujedno aktiviraju različite signalne puteve unutar stanica koji su povezani s rastom, diferencijacijom i degeneracijom vezivnog tkiva kože. Promjene na molekularnoj i staničnoj razini uzrokovane fotostarenjem okidač su brze i dinamične pojave kožnih poremećaja, za razliku od intrinzičnog starenja kod kojeg se sve odvija vrlo sporo.

Kod izrazito foto-ostarjele kože, osim vlaknastog kolagena I (koji proizvode fibroblasti) i kolagena III unutar dermisa, gube se također i usidrena vlakna kolagena VII u epidermokutanoj vezi. Nadalje, količina glikozaminoglikana dermisa, konkretno hijaluronske kiseline i kondroitin sulfata, povećava se i preraspodjeljuje te udružuje s elastičnom mrežom vlakana, koja je kod slabe i akutno foto-ostarjele kože drugačije preoblikovana. Tom preraspodjelom oni postaju nedostupni kao izvor hidratacije kože. Te promjene u epidermisu i dermisu uzrokuju različite karakteristike foto-ostarjele kože kao što su: hrapave bore, gruba tekstura kože, bljedilo s išaranom pigmentacijom, gubitak elastičnosti i izrazita suhoća kože.

Što se može poduzeti

Produljenjem životnog vijeka, sve izraženija postala je i želja za mladenačkim izgledom. Trend zadržavanja mladenačkog izgleda je sveprisutan u svim industrijama, pa tako i na području zdravlja i ljepote. Potreba za njegom i održavanjem mladolikosti kod pojedinaca ponekad doseže problematične razine, pa je na svima nama odgovornost zadržavanja razboritosti i sagledavanje realnih mogućnosti usporavanja starenja kože, ali i organizma općenito.

Sve što se čini u borbi protiv starenja kože u cilju je postizanja zdrave, glatke, transparentne i elastične kože bez nedostataka. Programi strategija za prevenciju i liječenje starenja kože predloženi su 2006. godine (Tablica 1).

To su: 1. Prva strategija uključuje prevenciju fotostarenja kože uz upotrebu proizvoda za sunčanje sa širokim spektrom kemijskih i fizikalnih filtera, ali i razvijanje svijesti pacijenata o štetnosti sunčevog zračenja prilikom izlaganja bez adekvatne zaštite. 2. Druga strategija podrazumijeva primjenu formulacija s aktivnim tvarima poput retinoida, hidroksilnih kiselina, antioksidansa, estrogena, faktora rasta i drugih, s ciljem odgode ili eventualnog smanjivanja već prisutnih znakova starenja. 3. Treća strategija je primjenjiva kada je već prisutan ozbiljniji stadij starenja kože, koji zahtijeva invazivnije postupke kao što su kemijski pilinzi s većim udjelom kiselina, laserski tretmani, injektiranje filera, Botoxa i slično.

Topikalni ili kozmetički proizvodi za lokalnu upotrebu zauzimaju apsolutno prvo mjesto među proizvodima za uklanjanje znakova starenja. Učinkovitost topikalnih preparata ovisit će o: 1. sposobnosti oslobađanja aktivne tvari iz nosača; 2. sposobnosti vezivanja pojedinih djelatnih tvari na specifične strukture kože; 3. apsorpciji u različitim slojevima kože; 4. prodiranju kroz kožu; 5. resorpciji; 6. dobi (manja permeabilnost kod starijih); 7. debljini kože i gustoći folikula dlake; 8. vlažnosti i temperaturi; 9. cirkulaciji.

Glavni cilj lokalne terapije je očuvati sposobnost regeneracije kože, oporavak već oštećene kože, nadomjestiti aktivne sastojke koji nedostaju, ili su prisutni u znatno manjoj koncentraciji kod starije kože. Uz lokalne tretmane protiv starenja moguće je poboljšati sjaj kože, ukloniti fine bore, smanjiti nepravilnu pigmentaciju i crvenilo, te poboljšati konture lica.

Primarnu prevenciju najbolje je započeti u mladosti, što uključuje fotozaštitu, ujednačenu i niskokaloričnu prehranu, korištenje topikalnih proizvoda s antioksidativnim djelovanjem kao što su vitamini, minerali i neki flavonoidi, te reguliranje tjelesne aktivnosti. Sekundarnu prevenciju treba započeti nakon pojave prvih znakova starenja, a najbolji rezultati postižu se korištenjem više različitih metoda i proizvoda protiv starenja.

Da bi se spriječili istaknutiji znakovi starenja kože, potrebno je koristiti dovoljno aktivnih sastojaka s hidratantnim učincima kao što su npr. ceramidi, hijaluronska i masne kiseline, trigliceridi, linolna kiselina, glicerin i razni drugi agensi. Važno je ograničiti daljnje izlaganje suncu, te svakodnevno nanositi preparate s visokim zaštitnim faktorom tijekom cijele godine. Aktivne tvari koje se obično koriste u pripravcima protiv starenja su alfa i beta hidroksi kiseline, vitamini A, C, E, B5, beta-glukan, hijaluronska kiselina, CoQ10, alfa lipoična kiselina, Aloe vera, jojoba, alantoin, eterična ulja, transretinoin (retin A), estrogen, hormon rasta i melatonin. Neke od kom-

Nova APIVITA QUEEN BEE linija

vrhunska njega protiv starenja

Linija je formulirana najsuvremenijom tehnologijom i ima 2 globalna patenta koji osiguravaju dublje prodiranje, kontrolirano oslobađanje i apsorpciju dragocjenih aktivnih tvari - propolisa i 4x više grčke matične mliječi, za vidljivo epigenetsko pomlađivanje i maksimalnu učinkovitost protiv svih znakova starenja.

Kliničke studije pokazuju da već za 8 dana koža pokazuje manje vidljive bore, manju opuštenost, više volumena, nahranjenija je i blistavija.

QUEEN BEE linija sastoji se od dnevne kreme lagane i bogate teksture, noćne kreme, okoloočne kreme i seruma za lice.

TABLICA 1 Strategije za prevenciju i liječenje starenja kože

Kozmetička njega Dnevna njega kože Zaštita od sunca Neinvazivni estetski tretmani Topikalni agensi Antioksidansi Stanični regulatori Invazivni tretmani Kemijski pilinzi Invazivna pulsna svjetlost (IPL) Lasersko foto-pomlađivanje Radiofrekvencija (RF) Injektiranje dermalnih filera Prevencija i korekcija bora Sistemski agensi Hormonska nadomjesna terapija (HNT) Antioksidansi

Izbjegavanje egzogenih faktora starenja, napuštanje loših životnih navika Stjecanje zdravih i boljih životnih navika Pušenje Zagađenje Sunčevo UV-zračenje Stres Zdrava prehrana, suplementacija dodacima prehrani Tjelesna aktivnost

ponenti namijenjene su samo za profesionalnu uporabu, a većina je dostupna i u preparatima za svakodnevnu njegu.

Hidratacija

Hidratantni preparati su ključna komponenta osnovne njege kože, osobito kada postoji promjena epidermalne barijere i smanjen sadržaj vode u epidermi. Ti preparati koriste se za obnavljanje barijerne funkcije epiderme, prekrivanje sitnih pukotina na koži, pružaju umirujući zaštitni film i povećavaju sadržaj vode u epidermi. Stoga mogu usporiti isparavanje vode kroz kožu, čime se održava hidratacija te poboljšavaju izgled i svojstva suhe i ostarjele kože. Za postizanje blagotvornih učinaka sadrže razne kombinacije emolijensa, okluzivnih sredstava i humektanata.

Zaštita od sunčevog zračenja

Promjene izazvane sunčevom svjetlošću glavni su čimbenik koji uzrokuje promjene na koži koje dovode do njenog starenja. Kreme za sunčanje i sredstva za zaštitu od sunca mogu spriječiti ili usporiti te promjene. Preparati u pravilu sadrže fizikalne i kemijske filtere. Kemijski filteri apsorbiraju različite valne duljine sunčeve svjetlosti i dopuštaju samo ograničenoj količini svjetlosti ulaz u tkivo. Fizikalni filteri sadrže male čestice koje se raspršuju, reflektiraju ili apsorbiraju u UV i vidljivom spektru. Preparati moraju sadržavati filtere koji učinkovito pokrivaju i UVA i UVB zračenja, a noviji preparati pokrivaju i HEVL ili plavo svjetlo i IR spektar.

Alfa i beta hidroksi kiseline

Alfa hidroksi kiseline (αHA) predstavljaju skupinu tvari dobivenih iz prirodnih proizvoda kao što je voće (limunska kiselina), mlijeko (mliječna kiselina), šećerna trska (glikolna kiselina), jabuke (jabučna kiselina) i vino (vinska kiselina). Točan mehanizam njihova djelovanja nije poznat. Djeluju eksfolirajuće, uklanjaju gornji sloj stare, mrtve kože i potiču rast glatke, ravnomjerno pigmentirane nove kože. Izloženost kiselinama može izazvati blagi edem koji dovodi do napuhavanja (popunjavanja) kože, smanjenja finih linija i bora. Ti proizvodi su vrlo učinkoviti na tankoj, suhoj i foto-oštećenoj koži u koncentracijama 5-8% uz pH 3-4.

Najpoznatija i najkorištenija beta hidroksi kiselina (βHA) je salicilna kiselina. Dobiva se iz kore vrbe, zimzelenog lišća i slatke breze. Kao keratolitik djeluje na kožu prerano ostarjelu uslijed prekomjernog izlaganja sunčevom zračenju. βHA uzrokuju omekšavanje rožnatog sloja i dovode do deskvamacije (pojačanog ljuštenja

kože). Prodiru u otvore folikula dlake napunjene sebumom, pa se vrlo često koriste i kod akni. Najbolji rezultati postižu se korištenjem βHA u koncentracijama od 2-6% uz pH 3-4.

Glavna razlika između αHA i βHA je njihova topljivost, pri čemu su αHA topljive samo u vodi, a βHA u mastima. βHA prodiru u pore ispunjene sebumom, te kod masne kože ljušte mrtve stanice (komedolitički učinak). Obje vrste kiselina povećavaju osjetljivost na sunčevo zračenje, βHA čak i do 50%. Kožu tretiranu tim kiselinama uvijek je potrebno zaštititi od sunčevog zračenja.

Antioksidansi

Život u okruženju bogatom kisikom evolucijski je zahtijevao učinkovitu staničnu strategiju za otkrivanje i detoksikaciju reaktivnih kisikovih spojeva (ROS). Sve je više dokaza da upravo ROS igraju ključnu ulogu u procesu starenja. Koža kao vanjska barijera tijela izložena je raznim egzogenim izvorima oksidativnog stresa za koje se vjeruje da dovode do ekstrinzičnog starenja. Čini se razumnim pokušati povećati razinu zaštitnih antioksidansa niske molekularne težine prehranom bogatom voćem i povrćem, ili izravnom lokalnom primjenom.

Različite in vitro studije i studije na životinjama pokazale su da antioksidansi niske molekularne težine, posebno vitamini C i E, askorbat i tokoferol kao i lipoična kiselina djeluju zaštitno na oksidativni stres. Zbog toga mnogi preparati za zaštitu kože od vanjskih oštećenja i protiv starenja uključuju i antioksidanse. Vitamini se apsorbiraju kroz kožu i djeluju protiv učinaka slobodnih radikala. Stvaraju manje štetne molekule ili prekidaju lančanu reakciju uzrokovanu slobodnim radikalima.

Poznato je da prekomjerno stvaranje slobodnih radikala (oksidativni stres) dovodi do oksidativnog oštećenja, što rezultira odumiranjem stanica i tkiva, a podloga je za brojne kožne bolesti poput atopijskog dermatitisa i psorijaze. Tijekom tog procesa hijaluronska kiselina postaje depolimerizirana, a kolagen oksidiran, što potiče fotoosjetljivost i prijevremeno starenje.

Najčešće korišteni antioksidansi u lokalnim preparatima su vitamini A, C i E, selen i cink, karotenoidi, tj. beta-karoten, likopen, lutein, astaksantin, koenzim Q10, polifenoli, Ginkgo biloba, silimarin, glutation, L-cistein, L-karnitin, hormon melatonin, kojična kiselina i piknogenol. U većini preparata te su tvari nestabilne i ne mogu prodrijeti u kožu. Glavna uloga tih proizvoda je vlaženje kože, stimulacija sinteze novih stanica, a neki od njih imaju i učinak izbjeljivanja, poboljšavaju cirkulaciju te potiču proizvodnju kolagena.

Jedan od najčešće korištenih sastojaka za njegu kože je vitamin C. On ima potencijal pomoći koži u sintezi kolagena, a kao antioksidans smanjuje oštećenja kože od zagađenja, sunca i drugih slobodnih radikala. Izazov je pravilno isporučiti vitamin C u stanice kože, jer je vrlo nestabilan.

Vitamin E djeluje kao zaštita od sunčevog zračenja, ubrzava proces ozdravljenja i djeluje sinergijski s vitaminom C, CoQ10 i selenom.

Kao proizvod protiv starenja, kolagenske kreme su praktički beskorisne. Protein kolagena neophodan je za održavanje čvrstoće, elastičnosti i tonusa kože. Njegov gubitak dovodi do stvaranja bora i finih linija. Međutim, lokalno nanošenje kolagena ni s najskupljom kolagenskom kremom neće napraviti razliku. Samo kolagen koji koža prirodno proizvodi učinkovit je u smanjenju znakova starenja. Naime, molekule kolagena su prevelike da bi se upile u kožu. Nisu učinkoviti čak ni “bio-dostupni“ oblici kolagena. Samo proizvod koji potiče prirodnu proizvodnju kolagena u koži može biti učinkovit.

Najnovije otkriće u svijetu ljepote su peptidi, kratki lanci aminokiselina, od kojih su neki poznati po sposobnosti ponovnog pokretanja proizvodnje kolagena. Među najučinkovitijim, koji se upotrebljavaju i u proizvodima za njegu kože, su peptidi iz graška i tripeptidi. Peptid iz graška prirodnog je podrijetla. Ojačava kolagen i elastin, potiče njihovo daljnje stvaranje u koži te stabilizira poveznicu između derme i epiderme kako bi koža postala čvršća. Tripeptidi su snažan sastojak koji povećava sintezu kolagena i lumikana, te održava stabilnost vezivnog tkiva kako bi se ojačale struktura i čvrstoća kože. Čine kožu debljom i pružaju joj svježiji izgled.

Koenzim Q10 je vitaminu slična tvar antioksidativnog djelovanja. Sastavni je dio svih stanica i sudjeluje u stvaranju adenozintrifosfata (ATP). Proizvodnja CoQ10 opada s godinama. Kad govorimo o utjecaju na smanjenje bora, postavlja se pitanje u kojoj mjeri može biti apsorbiran iz lokalno primijenjenih pripravaka.

Polifenoli su flavonoidi koji regeneriraju kožu i sluznice. Tako primjerice resveratrol koji sadrži katehin i smanjuje oštećenje DNK uzrokovano štetnim utjecajem UV zraka, suzbija tumorski rast i ima imunosupresivno djelovanje. Koža je ciljni organ za razne hormone, a spolni hormoni imaju dubok utjecaj na proces starenja. Kod pada razine spolnih hormona dolazi do oštećenja funkcija kože koje su pod njihovom kontrolom. Tako su pod utjecajem hormona keratinociti, Langerhansove stanice, melanociti, žlijezde lojnice, sadržaj kolagena i sinteza hijaluronske kiseline. Lokalna primjena estrogena ima pozitivan učinak na parametre starenja kože, ali oni se smiju propisivati i primjenjivati isključivo uz liječnički nadzor. Kao alternativni tretman mogu se koristiti fitohormoni strukturalno slični 17β-estradiolu, iako je njihova učinkovitost inferiorna biološkoj moći sintetičkih estrogena. Premda je velik broj publikacija dokumentirao učinke spolnih hormona na proces starenja, svakako treba naglasiti da se hormonska nadomjesna terapija zbog širokog raspona sistemskih nuspojava ne smije primjenjivati kao samostalan tretman protiv starenja kože.

Melatonin je hormon poznat kao “hormon tame i sna“. Sintetizira se u epifizi iz aminokiseline triptofana. Sintezu prekida svjetlo i njegova proizvodnja opada s godinama. Pokazalo se da ima učinak u procesu zacjeljivanja rana, u smanjenju eritema kada je nanijet na kožu nakon izlaganja suncu, a ima i ulogu u zaštiti od štetnog sunčevog zračenja. Učinak melatonina i vitamina C često se kombinira u preparatima za lokalnu primjenu.

SLIKA 2

Učinak starenja

Retinoidi

Retinaldehid je središnja molekula u metabolizmu prirodnih retinoida s aktivnošću kao čista retinoična kiselina, ali bez sistemskih učinaka, kožnih iritacija ili fototoksičnih reakcija. Lokalno primijenjen snažno djeluje na kožu oštećenu sunčevim zračenjem smanjenjem bora i pigmentacije, povećava elastičnost kože, poboljšava tonus kože te joj daje sjaj. Dulji niz godina znanstvene studije

potkrepljuju učinkovitost i sigurnost retinaldehida u lokalnoj primjeni.

Tretinoin je oblik vitamina A (trans retinoična kiselina). Danas je najbolje testirani retinoid s učinkom na kožu oštećenu sunčevim zračenjem. Sastojak je brojnih proizvoda za usporavanje procesa starenja kože i dokazano djeluje na stimuliranje proizvodnje kolagena. Terapija je najuspješnija kada se koristi u količini od 0,1% svakodnevno, a treba naglasiti da se te količine koriste pod nadzorom liječnika. Tretinoin u topikalnoj primjeni ima dobar sigurnosni profil, a lokalna iritacija kože, svrbež, eritem i hipervitaminoza vitamina A su jedine i relativno rijetke nuspojave.

Preporuka je nanositi ga preko noći tijekom godine dana, a zatim svaka 3-4 dana kontinuirano, u kombinaciji s hidratantnim preparatima. Tijekom dana treba nanositi preparate koji štite od sunčevog zračenja. U razdoblju korištenja ubrzava se mitotička aktivnost keratinocita u epidermisu. Stratum corneum koji je kod starije kože prije uporabe tretinoina olabavljen, postaje kompaktniji s povećanim taloženjem mucinoznih tvari (glikozaminoglikana, hijaluronske kiseline) koje vežu veliku količinu vode. Atipične stanice i mikroskopska aktinična keratoza eliminiraju se, dok se ukupna debljina epiderme povećava na račun stratum granulosum. U papilarnom dermisu dolazi do taloženja novog kolagena, a dokazano je i formiranje novih krvnih žila, što kožu čini zdravo ružičastom.

Moguće nuspojave

Kao i kod svih drugih lokalnih terapija i kod terapija za sprječavanje preranog starenja kože moguće su nuspojave. Neki proizvodi mogu izazvati iritaciju kože, osip, peckanje, crvenilo ili ožiljke. Nuspojave krema protiv bora uključuju alergijske reakcije i začepljenost pora. Industrija koja se bavi razvojem preparata za sprječavanje i usporavanje starenja kože neumorno radi na razvoju i pronalaženju novih i sigurnijih molekula.

Acne cosmetica nisu alergijska reakcija, ali su posljedica korištenja komedogenih tvari (npr. natrijev lauril sulfat, izopropil izostearat, izopropil miristat, butil stearat, heksadecil alkohol, lauril alkohol, oleinska kiselina, lanolin i kakao maslac) koji se mogu nalaziti u mnogim kozmetičkim proizvodima.

Zaključak

Kod korištenja proizvoda protiv starenja kože potreban je oprez. Mnogi proizvodi dostupni na tržištu ne dovode do željenih rezultata. Preparati s određenim sastojcima mogu biti popularni, ali su neučinkoviti, jer se ne mogu pravilno upiti u kožu. Preporuka je uvijek birati provjerene i sigurne preparate dermokozmetičkih proizvođača, koji sadrže ispitane i kvalitetne komponente u učinkovitim dozama.

Literatura:

Pepić I. Štetni učinci sunčevog ultraljubičastog zračenja. Farm Glas, 2003, 59, 6; 235-247. Pepić I. Sinovčić T., Filipović-Grčić J. Hormonsko starenje kože. Farm Glas, 2011, 67, 1; 11-26. Sjerobabski-Masnec I., Šitum M. Skin aging. Acta ClinCroat, 2010, 49, 515-519. Delalle-Lozica N., Local therapy as basic anti-aging prevention. Acta ClinCroat, 2010, 49, 525-539. Zadravec A. Kozmetički proizvodi protiv starenja kože. Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zagreb, 2018 Barel A. O., PayeM., Maibach H. I. Handbook of cosmetic science and technology, Informa healthcare, New York, 2009 Amaied E., Vargiolu R., Bergheau J. M., Zahouani H. Aging effect on tactile perception: Experimental and modelling studies, Wear, 2015, 332-333, 715-724. https://www.vichy.hr/le-vichy-mag/peptidi-upoznajte-revolucionarni-sastojakprotiv-starenja/vmag77784.aspx, pristupljeno 6.3.2022. https://newatlas.com/science/ageing-blood-protein-changes-age-34-60-78/, pristupljeno 6.3.2022.