ŠKOLA HODANJA Strip-fanzin studenata Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu
BRNIN ČIŽMEŠIJA HAMER MERĆEP MIŠE RATZ RIBIĆ SKOK STEĆUK ŠIPEK ŠIMIČIĆ ŠTEFINŠČAK
2016./17.
Sadržaj 4 IVANA STEĆUK: Halloween 6 DEAN HAMER: Šuma 9 NIKOLA ČIŽMEŠIJA: Ideš! 14 DEAN HAMER: 24-satno
crtanje stripa na Jabukovcu
15 BARBARA MIŠE: I had a
really strange dream
18 DEAN HAMER: Analiza stripa
“Kafka za početnike”, esej
19 KARLA SKOK: Frizeraj 20 NOEMI RIBIĆ: Glad 21 KARLA SKOK: We exist
(prema tekstu pjesme grupe Arcade Fire) 22 TARA BEATA RACZ: Tigrovi (prema poeziji Tatjane Gromače Vadanjel) 23 MAJA ŠIPEK: Bicikl 24 KARLA SKOK: Ptice
40 MARKO MERĆEP: Gostovanja
profesionalnih stripcrtača na kolegiju Strip
42 NOEMI RIBIĆ: Breakfast
(prema poeziji Jacquesa Preverta) 44 BARBARA MIŠE: Božić
46 MATEJA ŠTEFINŠČAK: Glad 47 BARBARA MIŠE: Glad 48 NOEMI RIBIĆ: Otrovna kob 53 BRANIMIR BRNIN: Colour
of the Earth (prema tekstu pjesme P. J. Harvey) 54 TARA BEATA RACZ: I like America, and America likes me (po performansu Josepha Beuysa) 56 TARA BEATA RACZ: Plesanje tamnom stranom mjeseca 57 NOEMI RIBIĆ:
26 NOEMI RIBIĆ: Žurba
Huehueteotlovo javno očitovanje 58 KARLA SKOK: Kako preživjeti stres
27 TARA BEATA RACZ: Jam
59 NOEMI RIBIĆ: Analiza
25 MATEJA ŠTEFINŠČAK:
Krug (The Ring)
session s profesionalnim strip-crtačima
28 MARKO MERĆEP: Zima 30 NOEMI RIBIĆ: Što smo
naučili na kolegiju Strip
32 NIKOLA ČIŽMEŠIJA:
Trula jabuka
34 MATEJA ŠTEFINŠČAK: Božić 39 DEAN HAMER: Colour of
the Earth (prema tekstu pjesme P. J. Harvey)
stripa “Gipi: S.”, esej
60 KARLA SKOK: Glad 61 LARA ŠIMIČIĆ: Glad 62 DEAN HAMER: Glad 66 MATEJA ŠTEFINŠČAK:
Halloween
68 LARA ŠIMIČIĆ: Halloween
Stripovi su realizirani prema zadacima: GLAD HALLOWEEN BOŽIĆ ADAPTACIJA FILMA U STRIP STRIP PO TUÐEM SCENARIJU STRIP ZA TINEJDŽERE STRIP PREMA POEZIJI STRIP PREMA TEKSTU PJESME SUVREMENOG GLAZBENIKA AUTOBIOGRAFSKI STRIP EDUKATIVNI STRIP STRIP SA ZADANIM AMBIJENTOM ŽELJEZNIČKOG KOLODVORA
Branimir Brnin – P Slikarstvo 3 Nikola Čižmešija – D Likovna kultura 1 Dean Hamer – P AFNM 2 Marko Merćep – D Likovna kultura 2 Barbara Miše – P AFNM 3 Tara Beata Racz – P Slikarstvo 3 Noemi Ribić — AFNM 3 Karla Skok – P AFNM 2 Ivana Stećuk – P Grafika 1 Lara Šimičić – P AFNM 2 Maja Šipek – I OKIRU 1 Mateja Štefinščak – P AFNM 3
ŠKOLA HODANJA
2016./17. NAKLADNIK
Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu ZA NAKLADNIKA
izv. prof. art. Tomislav Buntak UREDNIŠTVO
Irena Jukić Pranjić, Ines Krasić, Marko Merćep TEKSTOVI
Irena Jukić Pranjić, Marko Merćep, Dean Hamer, Noemi Ribić, Tara Beata Racz LEKTURA
Marko Merćep, Anđelka Dobrijević Turina GRAFIČKO OBLIKOVANJE
Melina Mikulić
AUTOR ILUSTRACIJE NA NASLOVNICI
Dean Hamer T I S A K Novi val, d.o.o. N A K L A D A 100 kom Zagreb, 2018. I S S N 2623-8195
uvodnik Izborni kolegij Strip pokrenut je 110 godina nakon osnivanja Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Nastavničkom odsjeku na Jabukovcu 10, na istoj adresi na kojoj se dugi niz godina kontinuirano održava i manifestacija 24-satno crtanje stripa.
P
redavanja na kolegiju počela su u akademskoj godini 2016./17., a održali su ih akademski slikar docent Dubravko Mataković i profesorica likovne kulture Irena Jukić Pranjić, oboje autori s podužim stažom u području stripa, oboje bivši studenti zagrebačke Akademije. Novoj generaciji studenata prenijeli su svoja znanja o morfologiji stripa – zakonitostima kadriranja i montaže, vizualne naracije i komuniciranja putem niza prizora. Uz profesore, studentima su predavanja držali i gosti, profesionalni strip-crtači čija su raznovrsna iskustva otvarala jasan uvid u to kako se živi sa stripom, za strip i od stripa. Uz crtačku praksu studentima je pružen i uvid u povijest hrvatskoga stripa u obliku predavanja, nakon kojih su imali zadatak izvesti strip inspiriran iskustvima velikih majstora u područjima korištenja karikaturalnih, animacijskih, filmskih i žanrovskih segmenata stripa. Tako je pronađen način da veliku tradiciju koju smo primili u nasljeđe iskoristimo kao poticaj za stvaralaštvo novih generacija. Dio radova studenata koji su pohađali kolegij Strip objavljujemo u ovom fanzinskom zborniku radova koji smo nazvali Škola hodanja, prema istoimenom filmu gosta našega kolegija, kultnog animatora i strip-crtača Borivoja Dovnikovića. Ime fanzina skriva zrno nade da će prvi koraci u stripu koji su studenti napravili na kolegiju biti poticaj za njihov hod na duge staze. I R E N A J U K I Ć P R A N J I Ć , p rof.
NA FOTOGRAFIJAMA ODOZGO PREMA DOLJE: Borivoj Dovniković, počasni gost kolegija Strip; studentice kolegija proučavaju skice Frane Petruše; katalog izložbe stripova predstavljenih na završnoj izložbi na Akademiji likovnih umjetnosti 2017. 3 : ŠKOLA HODANJA
IVANA STEĆUK / HALLOWEEN
ŠKOLA HODANJA : 4
DEAN HAMER / ŠUMA
5 : ŠKOLA HODANJA
ŠKOLA HODANJA : 6
7 : ŠKOLA HODANJA
ŠKOLA HODANJA : 8
NIKOLA ČIŽMEŠIJA / IDEŠ
9 : ŠKOLA HODANJA
ŠKOLA HODANJA : 10
11 : ŠKOLA HODANJA
ŠKOLA HODANJA : 12
13 : ŠKOLA HODANJA
24-SATNO CRTANJE STRIPA NA JABUKOVCU
Prvi koraci koji su prethodili stvaranju kolegija o stripu vezani su uz projekt 24-satnog crtanja stripa. Okupljanje kreativnih crtača svih generacija na Jabukovcu prvi je put organizirano 2010. godine, i od tada se kontinuirano održava svake godine.
N
a toj manifestaciji sudionik mora u 24 sata na zadanu temu osmisliti i napisati priču te nacrtati i završiti strip koji bi se trebao sastojati od 24 stranice. Tehnika, stil i način na koji će priča biti ispričana ovise o samom crtaču. Izazov više proizlazi iz ograničenosti vremenom, te ovisi o autorovoj izdržljivosti, dosjetljivosti i radu pod pritiskom, što se inače lako zanemari pri samostalnom radu na vlastitim projektima. Vježba je, usto, jednako korisna profesionalcima kao i početnicima ili potpunim amaterima, pa ne treba čuditi što su je kroz godine prihvatile i prošle tisuće crtača, neki i više puta. Premda je 24-satno crtanje stripa vježba koju svatko može i sam provesti kod kuće, crtači su brzo otkrili da je crtanje u društvu zabavnije i stimulativnije. Poseban dio cijele priče je činjenica da crtači ovdje dijele posebnu vrstu energije koja se dogodi kada se puno kreativnih umova skupi na jednom mjestu kako bi zajedno crtali. 24-satno crtanje stripa je pokrenuo Scott McCloud 1990. godine kao kreativnu vježbu za sebe i svoga kolegu Stephena R. Bissettea. Početkom 2004. ideja je popularizirana zahvaljujući Natu Gertleru koji je uveo Dan 24 sata stripa (uglavnom se održava u listopadu), što se rasprostranilo izvan SAD-a na mnoge druge države, uključujući i Hrvatsku. Na taj se dan po različitim lokacijama diljem svijeta – od dućana specijaliziranih za stripove do predavaonica u umjetničkih školama – crtači željni kušnje okupljaju u podne, kada se objavljuje koja je tema zadana za središnju os stripa, te rade kroz dan i noć do sljedećega podneva. Prvo 24-satno crtanje stripa organizirali su Ines Krasić, Darko Macan i Vladimir Šagadin 2010. godine - održano je na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u prostorima Nastavničkog odsjeka na Jabukovcu 10. Sljedećih godina pridružili su se i kolege s Umjetničke akademije u Splitu i crtači u Osijeku i Puli. Teme dosadašnjih 24-satnih crtanja stripa održanih u Hrvatskoj bile su Prva ljubav (2010.), Divlji Zapad (2011.), Bajka (2012.), Dan i noć (2013.), Invazija (2014.), Opstanak (2015.), Teška odluka (2016.) i Gost (2017.). Nacrtani se stripovi odmah po dovršetku skeniraju i postavljaju na web-stranicu manifestacije, tako da su odmah dostupni publici. DEAN HAMER ŠKOLA HODANJA : 14
BARBARA MIŠE / I HAD A REALLY STRANGE DREAM
15 : ŠKOLA HODANJA
ŠKOLA HODANJA : 16
17 : ŠKOLA HODANJA
Jedan od zadataka u sklopu izbornog kolegija Strip bio je kroz esej analizirati svoj najdraži strip.
Dean Hamer
ANALIZA STRIPA
KAFKA ZA POČETNIKE Robert Crumb, američki crtač koji već desetljećima njeguje svoj ekspresivan, pomalo bizaran pristup stripu, jedan je od autora koji je imao sreću ili bolje rečeno nesreću doživjeti ironičnu preobrazbu svojih underground djela u mainstream ili klasičnu, obaveznu literaturu za svakog stripaša.
Z
nam da se u njegova važna djela ubrajaju Fritz the Cat, The Book of Genesis, Mr Natural i Legends of the Blues. No, ja sam se ipak odlučio za Introducing Kafka, koji je na hrvatski preveden kao Kafka za početnike. Razlog je činjenica da je utjecao na moje stvaralaštvo više nego svi ostali navedeni naslovi, čak do te granice da sam radio studije nekih njegovih kadrova. Primijetio sam da se kod Kafke ističu dokumentirani tekstovi i podaci o samom piscu, zahvaljujući Davidu Mairowitzu koji je vrlo fluentno napisao sav tekst stripa. Analizirajući i ilustrirajući njegovo podrijetlo, kulturu i povijest židovske četvrti Praga, djetinjstvo, odnos s ocem, te impresije Kafkinih suvremenika, dokumentarni elementi nadodaju stripu uvjerljivost i trodimenzionalnost. Strip se sastoji i od ulomaka iz Kafkinih djela. Strukture kadrova u tablama su poprilično slobodne i ukomponirane na razne kreativne načine, tako da se ne remeti tečnost čitanja. Primjer 1: Dvije ilustracije koje jasno objašnjavaju Kafkin karakter i prikazuju portret njegova oca. Jasno i jednostavno. Osobito me se dojmilo kako u prvoj gornjoj ilustraciji figure imaju svoju sjenu, što ih ipak stavlja u neki prostor. Za prikaz Kafkina karaktera bila je dovoljna aureola, kao simbol „dobrice“. Primjer 2: Nastavlja se kratki opis odnosa Kafke i njegova oca, na koji se nadovezuje kratki strip od četiri kadra. Možda različitosti 1. primjera (ilustracije) i 2. primjera (kratki strip) djeluju kao čudna kombinacija, ali u stvari je sve potpuno fluentno. Možda je to zbog teksta koji se samo nastavlja ili se zaista ta dva različita, no slična jezika uvijek lako nadovezuju. Primjer 3: Tabla se sastoji od ulomka iz Preobrazbe, tako da kadrovi opisuju radnju. Jedini pomak koji se dogodio je pad Gregora Samse sa stropa na pod, prikazan kroz dva kadra, što je uz jasan tekst sasvim dovoljno. U nekim segmentima crteži nisu ni trebali biti previše detaljni pošto ih baš taj opis čini potpuno jasnima i razumljivima. To je dobar primjer zašto je strip kao medij odličan ili čak bolji od samih slika i knjiga – zato što sadrži vrline obaju medija. Primjer 4: Strip je prepričan klasično. Istaknute su gestikulacije radi jasnoće likovnih emocija i namjena. Primjer 5: Interesantan način prikaza određenih likova spomenutih u tekstu, s jednom istaknutom osobom u krugu sa strane. Prikaz je opet bliži ilustraciji nego stripu, no način na koji je cijela slika stavljena preko obje stranice daje čitavoj knjižici pauzu od monotonog načina naracije raspoređene stranu po stranu. Zaključak: Zbog njegove različitosti, vizualne kvalitete i jednostavnosti, preporučujem Kafku za početnike svakome tko voli strip. Meni je osobno puno pomogao u shvaćanju stripa kao medija, kao i načina na koje se nešto može prepričati a da ne bude monotono i prije nego što sam se dokopao Scott McCloudovih stripova o razumijevanju samoga medija.
ŠKOLA HODANJA : 18
KARLA SKOK / FRIZERAJ
19 : ŠKOLA HODANJA
NOEMI RIBIĆ / GLAD
ŠKOLA HODANJA : 20
KARLA SKOK / WE EXIST
21 : ŠKOLA HODANJA
TARA BEATA RACZ / TIGROVI
ŠKOLA HODANJA : 22
MAJA ŠIPEK / BICIKL
23 : ŠKOLA HODANJA
KARLA SKOK / PTICE
ŠKOLA HODANJA : 24
MATEJA ŠTEFINŠČAK / KRUG
25 : ŠKOLA HODANJA
NOEMI RIBIĆ / ŽURBA
ŠKOLA HODANJA : 26
Jam Session s profesionalnim strip-crtačima Bio je to 28.4. 2017., petak navečer, dan prije Maratona crtanja - na inicijativu Irene Jukić Pranjić i Ines Krasić organiziran je prvi stripovski jam-session na Jabukvcu. Ideja je bila da se okupe studenti kolegija Strip i profesionalni strip crtači, te da u ugodnoj i neformalnoj atmosferi zajedno crtamo stripove, razmjenjujemo ideje i razgovaramo o stripovima koje smo pročitali.
P
rofesionalni strip-crtači koji su se odazvali pozivu su Jurica Starešinčić, Helena Janečić, Stipan Tadić, Josip Sršen, Lea Kralj Jager, Ana Horvat i Matija Pisačić. Profesorice su se osobno pobrinule za ukusnu hranu i piće kako nas glad i umor ne bi spriječili u crtanju. Zatim smo krenuli sa sessionom: zadatak je bio da zajedničkim snagama kroz večer napravimo nekoliko kratkih stripova. Svaki autor je dobio jedan prazan papir i zatim je trebao po vlastitom nahođenju nacrtati jedan kadar te ga potom proslijediti osobi pored sebe. Nije bilo prethodnog dogovaranja oko toga što ćemo crtati, već je scenarij spontano nastajao i razvijao se u krug redoslijedom kojim smo sjedili. Istovremeno je kružilo desetak papira i spontano su nastajali razni narativi. Ono što im je bilo zajedničko je humor i neočekivani obrati u radnji. Bilo je tu svakakvih verbalnih i vizualnih dosjetki, a svaki autor je tome doprinosio na sebi svojstven način - svojim crtačkim stilom, preferencijama i osobinama ličnosti. Meni je to bilo jako zabavno, ali i poučno iskustvo. Naime, crtanje stripa se transformiralo u igru, a fokus je prebačen sa završnoj proizvoda (table stripa) na kreativni proces zaslužan za nastanak nekog stripa. Uz to, bilo mi je drago što sam imala priliku upoznati naše goste, vidjeti kako rade i kako s lakoćom u trenutku smišljaju duhovite crteže i priče. TA R A B E ATA R AC Z ODOZGO PREMA DOLJE, S LIJEVA NA DESNO: Helena Janečić, Josip Sršen, Mihaela Erceg, Irena Jukić Pranjić, Jurica Starešinčić, Stipan Tadić, Sara Stojanac, Ana Horvat, Lea Kralj Jager. 27 : ŠKOLA HODANJA
MARKO MERĆEP / ZIMA
ŠKOLA HODANJA : 28
29 : ŠKOLA HODANJA
Noemi Ribić
Što smo naučili na kolegiju Strip Mnogi od studenata dočekali su novoosnovani kolegij o stripu s nestrpljenjem, moglo bi se reći skoro i s olakšanjem. Zahvaljujući angažmanu profesorice Krasić, priče koje su potiho kolale među studentima i nagovještavale mogućnost studiranja stripa na likovnoj akademiji, potvrdile su se kao istinite i mi smo se s osmijehom uputili k cijenjenom gospodinu Mladenu na upis kolegija.
V
eselje bi kasnije na trenutke splasnulo dok su se oni slabije kondicije penjali na Jabukovac, no oporavak je uslijedio čim bismo se našli u domaćoj atmosferi i dobrom društvu u prostorima Nastavničkog odsjeka. Kolegij je okupio studente različitih profila, odsjeka i godina, dugogodišnje zaljubljenike u strip i one koji su se stripom tek počeli baviti, i kroz cijelu godinu omogućio nam da se kontinuirano bavimo razvojem vlastitih stripova.
U zimskom semestru profesor Mataković držao je predavanja i uveo studente u formalne elemente stripa. Počeli smo s osnovnom jedinicom - kadrom, koji se slaže u pasice ili table. Bavili smo se dizajnom likova i vježbom ekspresija, kadriranjem dijaloga te prikazivanjem pokreta, pri čemu smo se služili konvencijama svojstvenima stripu. Te konvencije - npr. oblačići za govor i misli, švungovi koji naznačuju kretanje itd. - čine bazu od koje se kasnije možemo odmaknuti, ali ključno je da ih kao autori razumijemo te da kroz njih promišljamo o načinu na koji čitatelj gleda i čita strip. Osvrnuli smo se i na prostorne i vremenske komponente stripa, odnosno načine na koji se kroz te dimenzije putuje, kako se vrijeme usporava ili ubrzava. Ove smo elemente uvježbali kroz rad na vlastitim stripovima sa zadanom tematikom. Tako smo pisali scenarije i radili stripove na temu Noći vještica, Božića, gladi... Između ostaloga, jedan od zadataka bio je izrada stripa prema zadanome scenariju, čime smo stekli bolji uvid u pisanje scenarija za strip te smo ujedno morali smišljati kako se originalno izraziti unutar zadanih parametara. Možda najzabavniji zadatak bio je adaptacija filma po izboru ali u okviru jedne table, što je značilo da se moramo usredotočiti na svođenje radnje filma na osnovne elemente. Također, slike kojima smo se koristili morali smo organizirati u jasnu cjelinu koja će biti razumljiva čitatelju, iako se nalazi na jednoj stranici. S ovim smo formalnim znanjima krenuli u ljetni semestar u kojem smo s profesoricom Jukić Pranjić obradili povijest hrvatskog stripa od 1925. do današnjih dana. Iz bogate baštine domaćeg stripa učili smo slijedeći primjere najvećih majstora, pa smo tako iz najranijeg perioda, nakon analize ŠKOLA HODANJA : 30
autora poput Sergeja Mironovića Golovčenka, crtali strip blizak karikaturi; Walter Neugebauer potaknuo nas je da stvorimo strip blizak animiranom filmu, u kojem smo koristili stilizaciju i geste tipične za animaciju, a Andrija Maurović da kreiramo strip blizak filmu i filmskom kadriranju. Nakon što smo se upoznali sa strip-produkcijom 50-ih 60-ih i 70-ih godina, inspirirani naročito autorima poput Žarka Bekera i Ivice Bednjanca, sljedeći je zadatak bio stvoriti strip namijenjen tinejdžerskoj publici koja bi se mogla poistovjetiti s likovima koji se hvataju u koštac s problemima i bave se temama bliskim današnjoj mladeži. Upoznavši značaj grupe Novi kvadrat koja je djelovala krajem 70-ih, stvarali smo stripove insprirane tekstovima koji se mogu naći u novijoj glazbi, koristeći se između ostalog stihovima P. J. Harvey i Arcade Fire. Također, surađivali smo i sa studentima scenaristike Akademije dramskih umjetnosti. U vremenskom periodu od jednog predavanja, kolege sa scenaristike smislili su u dijalogu s nama scenarij kroz koji se provlačila scenografija željezničkog kolodvora. Pri razvoju ideja pomagao nam je Miljenko Horvatić, koji je prethodno govorio o procesu kreiranja scenarija. Ova se suradnja nadovezala na predavanje o najznačajnijim scenaristima hrvatskoga stripa, od Krešimira Kovačića i Franje Fuisa, preko Zvonimira Furtingera, pa sve do Darka Macana i Miljenka Horvatića. O stripu od 90-ih na dalje govorili su naši gosti, urednici fanzina - Tihomir Tikulin, Matija Pisačić i Jurica Starešinčić, čije nam je iskustvo pomoglo u stvaranju ovog izdanja. Isti su autori uz Stipana Tadića, Josipa Sršena, Helenu Janečić, Anu Horvat i Leu Kralj Jager gostovali na zajedničkom crtanju, jam sessionu organiziranom nakon predavanja, na kojem smo dijeleći proces nastajanja stripova mogli upiti neke tajne zanata i neformalno popričati o svemu vezanom uz strip.
31 : ŠKOLA HODANJA
Jedan od posljednjih zadataka bio je strip kao metodičko sredstvo, odnosno kao tumač raznovrsnih znanja i vještina strip može, iz sličice u sličicu, vrlo precizno i jasno objasniti razne postupke - od kuhanja i sastavljanja namještaja do kemijskih eksperimenata, ali učiniti privlačnim i gradivo iz kemije, povijesti, umjetnosti ili informatike. Znanja koja smo stekli na predavanjima upotpunili su savjeti i priče strip autora koji su gostovali na kolegiju svaki drugi tjedan. To su bile prilike da s njima popričamo u neformalnom tonu i opuštenom okružju te iz prve ruke saznamo više o njihovim počecima u stripu, dobijemo savjet ili razmijenimo iskustva. Svaki je autor na svoj jedinstven način utjecao na studente, bilo doslovno - potičući nas da u trenutku predavanja skiciramo svoje ideje ili neizravno inspirirajući nas svojim radovima i životnim pričama. Naš kontinuirani rad na vlastitim stripovima kroz čitavu godinu bio je potkovan novim znanjima koja smo stjecali kroz različite pristupe i konkretnim primjerima iz domaće tradicije. Smatram da je upoznavanje konteksta hrvatske produkcije stripa i izlaganje utjecajima domaćih autora korak prema suverenijem stvaralaštvu nas mladih autora. Znanje o formalnim elementima stripa, kao i o povijesti domaćeg stripa, nužan je dio baze na kojoj možemo dalje razvijati autentičan izričaj. Dopunili smo ga i analizirajući omiljene stripove u eseju, te smo tako osvijestili konkretne elemente koji nas osobno privlače k određenom stripu i s tim znanjem dalje razvijali svoj stil i interese. Također, pripremajući izlaganja o različitim autorima, učili smo razmišljati i govoriti o stripu. Istovremeno smo razvijali kompetencije crtanja, kadriranja, pisanja scenarija i komponiranja cjeline table radeći na formalnim elementima stripa. Sa stripovima u kojima smo primijenili naučeno pristupili smo završnom ispitu. Raznolikost stilova i preokupacija studenata pokazuje slobodu koju smo imali radeći svoje stripove: svatko sa svojim senzibilitetom donosi drukčiji pogled na medij stripa i sadržaj kojim se može baviti.
NIKOLA ČIŽMEŠIJA / TRULA JABUKA
ŠKOLA HODANJA : 32
33 : ŠKOLA HODANJA
MATEJA ŠTEFINŠČAK / BOŽIĆ
ŠKOLA HODANJA : 34
35 : ŠKOLA HODANJA
ŠKOLA HODANJA : 36
37 : ŠKOLA HODANJA
ŠKOLA HODANJA : 38
DEAN HAMER / COLOUR OF THE EARTH
39 : ŠKOLA HODANJA
Gostovanja profesionalnih strip-crtača na kolegiju Strip Često ponavljana metafora za ljudski napredak kaže da možemo vidjeti dalje jer stojimo na ramenima divova. Ta je misao vodilja izrodila ideju o gostovanjima etabliranih autora na nastavi stripa – njihova iskustva bitna su zato što su njima utabali staze i otvorili vrata onima koji dolaze nakon njih.
G
osti su na Akademiju dolazili nadopuniti teorijsku nastavu primjerima iz prakse: svaki od gostiju koji je pred studentima predstavio svoje stvaralaštvo donio je i specifičan pogled na strip te iskustvo proživljeno na vlastitoj koži. Iako su po svome senzibilitetu, stavovima i životnim pričama bitno različiti, goste redom povezuje ljubav prema ovome mediju, stoga su nam njihovi dolasci bili zaista dragocjeni. Darko Kreč, profesor klasične animacije na OZAFIN ALU pričao je o odrastanju u vremenu kada su strip-časopisi doživljavali svoje zlatno doba, te o razlikama i sličnostima stripa i animacije. Upoznao nas je s vlastitim stripovskim ostvarenjima, a dotakao se također i odnosa stripa s umjetničkim svijetom kroz povijest Akademije likovnih umjetnosti. Dušan Gačić je studentima demonstrirao do kojih je sve krajnosti strip sposoban povesti autora. Njegovo eksperimentiranje s formom stripa bilo je toliko zaigrano da je strip preobuklo u sasvim novo ruho, ali je zadržalo temeljne prepoznatljivosti tipične za strip. Krešimir Zimonić je, kao član već gotovo mitskog Novog kvadrata, pripovijedao o svojim iskustvima u crtanju i promoviranju stripa, u čemu je bio aktivan sudionik uređujući kultni časopis Patak i djelujući kroz Salon stripa u Vinkovcima. Predstavio je i svoja razmišljanja iz perpektive promatrača scene, te dao vrijedan uvid u razvoj stripa kroz vrijeme. Dalibor Talajić, Goran Sudžuka i Robert Solanović u zajedničkom su predavanju pričali o vlastitim životnim putovima, radnim navikama i daljnjim planovima. Raspravljali su o radu za domaće i strana tržišta, promjenjivim trendovima te svetom gralu stripa u očima mnogih hrvatskih crtača – “crtanju za Amere”. Frano Petruša je pričao o svojoj ljubavi prema sportskom stripu i probijanju na francusko tržište, te odgovarao na mnoga pitanja o vlastitom stilu. Kao jedan od troje autora
Borivoj Dovniković – Bordo Posebna nam je čast što je jedan od gostiju kolegija bio velikan hrvatskoga stripa i animacije Borivoj Dovniković – Bordo. Dobitnik nebrojenih nagrada na području animiranog filma i stripa koji neumorno crta više od pedeset godina, Bordo je na svojem gostovanju na Akademiji ponudio golemi povijesni pregled domaćeg i međunarodnog stripa. U znak zahvalnosti ovom doajenu stripovske kulture, fanzin koji čitate nazvan je po jednom od njegovih animiranih filmova – Škola hodanja.
ŠKOLA HODANJA : 40
čiji su stripovi dobili potporu Ministarstva kulture za poticanje književnog stvaralaštva 2017. godine, dotaknuo se i moguće budućnosti stripa u Hrvatskoj. Pokazao je i mnogo svojih originalnih tabli i skica, koje su studenti pregledali s velikim interesom. Gostovanje Miljenka Horvatića bilo je znatno drukčije – kao iskusan strip-scenarist vodio je radionicu pisanja scenarija, u kojoj su uz studente likovne akademije ovog puta sudjelovali i studenti Akademije dramskih umjetnosti. Neke od kolaboracija između dviju akademija možete naći i u izdanju koje trenutačno čitate. Helena Janečić i Marko Dješka su pričali iz perspektive mladih autora nedavno stasalih na Akademiji likovnih umjetnosti, čime su svoje iskustvo učinili naročito bliskim sadašnjim studentima. Govorili su o svojim dosadašnjim projektima i budućim planovima te u kojoj se mjeri uspjevaju profesionalno baviti stripom.
Studenti i gosti – Miljenko Horvatić, Marko Dješka, Borivoj Dovniković i Frano Petruša.
Na zajedničkoj su tribini Matija Pisačić, Jurica Starešinčić i Tihomir Tikulin studentima prenijeli svoja iskustva kao urednika fanzina Variete radikale i Endem, te web-zina mojstrip.com. Njihovi su savjeti uvelike oblikovali časopis koji upravo držite u rukama. Bitnu perspektivu ponudili su u zajedničkom gostovanju i Milena Zajović, Bojan Krištofić i Matko Vladanović. Kao strastveni čitatelji i profesionalni kritičari stripa dali su do znanja koje stripove smatraju nezaobilaznim štivom i što bi rado vidjeli u produkciji mladih autora. Zahvaljujemo gostima što su nam posvetili svoje vrijeme i svojim nam iskustvom omogućili da s njihovih ramena vidimo dalje, u budućnost stripa koju će nastaviti pisati i netko od nas. M A R KO M E R Ć E P
41 : ŠKOLA HODANJA
NOEMI RIBIĆ / BREAKFAST
ŠKOLA HODANJA : 42
43 : ŠKOLA HODANJA
BARBARA MIŠE / BOŽIĆ
ŠKOLA HODANJA : 44
45 : ŠKOLA HODANJA
MATEJA ŠTEFINŠČAK / GLAD
ŠKOLA HODANJA : 46
BARBARA MIŠE / GLAD
47 : ŠKOLA HODANJA
NOEMI RIBIĆ / OTROVNA KOB
ŠKOLA HODANJA : 48
49 : ŠKOLA HODANJA
ŠKOLA HODANJA : 50
51 : ŠKOLA HODANJA
ŠKOLA HODANJA : 52
BRANIMIR BRNIN / COLOUR OF THE EARTH
53 : ŠKOLA HODANJA
TARA BEATA RACZ / I LIKE AMERICA, AND AMERICA LIKES ME
ŠKOLA HODANJA : 54
55 : ŠKOLA HODANJA
TARA BEATA RACZ / PLESANJE TAMNOM STRANOM MJESECA
ŠKOLA HODANJA : 56
NOEMI RIBIĆ / HUEHUETEOTLOVO JAVNO OČITOVANJE
57 : ŠKOLA HODANJA
KARLA SKOK / KAKO PREŽIVJETI STRES
ŠKOLA HODANJA : 58
Jedan od zadataka u sklopu izbornog kolegija Strip bio je kroz esej analizirati svoj najdraži strip.
Noemi Ribić
ANALIZA STRIPA GIPI: S. Na fakultetu sam prvi put na savjet kolegice pročitala strip iz Fibrine naklade i to je bio Gipijev S. Gipi je pseudonim talijanskog autora Giannija Pacinottija. Odlučila sam pisati o ovome stripu pošto stoji na početku moga upoznavanja sa suvremenim stripom. Analizirat ću strukturu narativa i navesti neke prepoznatljive elemente Gipijeve likovnosti i pisanja.
S.
je priča o odnosu oca i sina ispričana iz autorove perspektive i sazdana od njegovih sjećanja, sjećanja njegova oca, te anegdota koje se ne nižu kronološki, već asocijativno. S. nastaje kao autorova reakcija na očevu (Sergio - S.) smrt i kao takav nosi energiju i iskrenu emociju koju Gipi precizno hvata.
Strip je podijeljen u četiri poglavlja. Kroz ta se četiri dijela provlače sjećanja koja u konačnici upotpunjuju sliku autorova oca. Strip započinje događajem iz Drugog svjetskog rata kada Amerikanci bombardiraju željezničko-industrijsku zonu Pisa -Toscana u Italiji. Tadašnja S.-ova djevojka, autorova majka, u tom je bombardiranju izgubila dio obitelji i kuću. Autor o svojoj majci kroz čitavo djelo govori kao o ‘’S.-ovoj djevojci’’, međutim, to nije nekakav pokušaj neodređenosti u svrhu zadržavanja čitateljeve pažnje, već jedna od mnogih nijansi koje ovaj strip čine toplim i na nevjerojatan način približavaju čitatelju ljude koje autor crta. Na kraju stipa imamo osjećaj kao da ih osobno poznajemo. Naglašeni su samo poneki detalji i anegdote koje odzvanjaju kao najjasnija autorova sjećanja i stavljeni su u kontrast s događajima koji su im prethodili ili koji slijede. Na primjer, nakon kremacije, autor uspoređuje vjedro s ostacima svog oca iznad kojega grije ruke sa sjećanjem iz djetinjstva, kada bi mu otac grijao stopala trljajući ih svojim rukama. Treće poglavlje, Counter Strike, započinje crtežom igrice i jednostavnim uvodom: ‘’One noći u kojoj S. umire ja igram Counter Strike. U pičku materinu.’’ To sjećanje postaje pomalo jeka stvarnih ratnih zbivanja kroz koja su prošli njegovi roditelji (Counter Strike je ‘’pucačina’’) i potpuno prirodno dotiče srž emocija koje autor nosi u sebi. Povremeno se autor zapitkuje jesu li ta sjećanja koja prepričava njegova vlastita te preispituje perspektivu iz koje ih prepričava. Ovoj složenoj naraciji komplementarna je tehnika akvarela, kojom se Gipi služi bez poteškoća. Smatram da je komplementarna po svojoj jednostavnosti. U svega nekoliko linija i boja autor dočarava pejzaže koji, iako stilizirani, nose sa sobom izrazito opipljivu atmosferu. Tehnika akvarela omogućuje i igru sa svjetlom i sjenama te ujedno daje veoma efektan izgled vodenih površina, koje su jedan od ponavljajućih motiva u stripu. 59 : ŠKOLA HODANJA
Od strukture naracije, preko tehnike akvarela, dolazim do trećeg elementa koji čini ovaj strip jednim od meni najdražih, a to je autorov humor. Zbog elementa iskrenosti i ljudskosti u akcijama protagonista, imamo dojam da smo njihova sjećanja i mi proživjeli, kao da su njihove šale ujedno i naše. Ta mi je neposrednost jedan od najdražih elemenata ovoga stripa. Za kraj, citirat ću autora koji u svojem stvaralaštvu veliku važnost polaže na to da njegova djela budu iskrena i dolaze iz dubine, da mu se ne dogode ponavljanja: ‘’Mislim da je važno mučiti se. Moja se mama ne slaže. Govoriti si da si glup, podcjenjivati se, meni se čini važnim za nekoga tko se želi baviti ovim poslom. Hoću reći: posvuda su klopke, dovoljna je sekunda da se uzmeš ozbiljno, da pomisliš da si dobio inspiraciju, a ona zapravo pripada drugima. Ili dosjetke, genijalne ideje; majko moja. Po meni, treba bježati od ovih stvari. Barem meni dođe da bježim. Da se razumijemo, taj je bijeg pun efikasnih neuspjeha.“
KARLA SKOK / GLAD
ŠKOLA HODANJA : 60
LARA ŠIMIČIĆ / GLAD1
61 : ŠKOLA HODANJA
DEAN HAMER / GLAD
ŠKOLA HODANJA : 62
63 : ŠKOLA HODANJA
ŠKOLA HODANJA : 64
65 : ŠKOLA HODANJA
MATEJA ŠTEFINŠČAK / HALLOWEEN
ŠKOLA HODANJA : 66
67 : ŠKOLA HODANJA
LARA ŠIMIČIĆ / HALLOWEEN