Irena Jukić Pranjić O RADIONICI

O radionici

Strip-radionica „Migracije – hommage Dragutinu Trumbetašu“ je najzanimljivija radionica stripa koju sam do sada vodila. Bit ću iskrena i priznati da sam na poziv Antonije Vodanović, voditeljice Galerije Galženica prvo pomislila kako nikako neću moći naći vremena za radionicu jer sam bila u velikoj gužvi i jer sam do sada puno puta vodila stripradionice koje su uvijek bile orijentirane samo na početnike i na proces učenja. No kada sam prosurfala Dragutina Trumbetaša, dogodilo se da su me njegovi crteži u trenu osvojili i naveli da razmišljam kako bi se ogromni potencijal njegovog inspirativnog umjetničkog stila mogao iskoristiti da se dobije više od uobičajeno skromne produkcije tipične za radionice stripa. I tako je počela ova avantura u kojoj ni uz najveći optimizam nisam mogla predvidjeti da će biti tako uzbudljiva i uspješna. Grafike iz ciklusa Gastarbeiter Dragutina Trumbetaša koje su bile polazišna točka radionice na mnoge su se načine idealno uklopile u svijet stripa jer, iako prikazuju samo jedan zaustavljeni trenutak neke radnje, pripovijedaju kroz brojne stripovske narativne tehnike – precizno koncipiran design likova, jasan govor tijela, detaljno opisane ambijente koji dodatno profiliraju glavne junake crteža. Prizori koje je Trumbetaš stvorio ispunjeni su pažljivo iscrtanim slovima logotipa koje vidimo na svjetlećim reklamama ulica, ambalaži unutar interijera ili kao upozorenja i slogane u radnom prostoru, zbog čega neobično podsjeća na velikog strip-autora Chrisa Warea. Ovakvi Trumbetaševi tekstovi često su i duhovit komentar na situaciju u kojoj se nalaze protagonisti crteža, a nazivi grafika također često obogaćuju njihov prizor novim slojevima značenja, tako da su tekst i slika u aktivnom odnosu. Vrijeme u kojemu je otisnuta grafička mapa Gastarbeiter (1975.) prethodilo je trendu da se u strip umjesto snagatora za glavne likove postavljaju obični, „mali“ ljudi – Maus (1980.) Arta Spegelmana kasnio je za Trumbetašem pet godina, a Persepolis (2000.) Marjane Satrapi dvadeset i pet godina. Nakon što su oba ova naslova doživjela svjetski uspjeh, na sceni stripa sve se više pojavljuju stripovske priče o običnim ljudima u neobičnim vremenima, baš takvi kakvi su bili i ljudi na Trumbetaševim grafikama. U tom je kontekstu dragocjen Trumbetašev opus koji se kao „hommage svim auslenderima bez obzira na nacionalnost, rasu, spol, etničko podrijetlo“1 nudio kao idealna polazišna točka razgovora o migracijama. Sve ove odlike Trumbetaševa djela navele su nas da smislimo što bolju strategiju – odlučile smo se na radionicu namijenjenu miješanoj grupi – uz javni poziv zainteresiranim građanima uputili smo poziv i profesionalnim crtačima koji već od ranije dobro poznaju proces nastajanja stripa i bivšim studentima Stripa Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu koji su ranije prošli edukaciju na kolegiju Stripa. Zaključili smo da bi takvo okruženje bilo izuzetno poticajno za početnike, jer crtanje u društvu iskusnih autora silno motivira i stvara psihološki efekt koji se u svijetu trkača zove „trčanje za zecom“, a jednako je učinkovit i u međusobnoj interakciji profesionalnih crtača. Jednako tako, odlučile smo da radionica započne svoj rad u analognom susretu a nakon toga se nastavi u online obliku kako bi se osiguralo dovoljno vremena da se osmisle, razrade i dovrše svi stripovi. Na promatranje i čitanje ponudili smo grafike i poeziju Dragutina Trumbetaša. Njegovo djelo mogli su

1 Valentina Radoš, Umjetnost Dragutina Trumbetaša – ljepota različitosti i surove istine, u: Dragutin Trumbetaš: kroničar marginaliziranih glasova, katalog izložbe, ur. Antonia Vodanović, Galerija Galženica, Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, Velika Gorica, 2021., str. 4.

interpretirati na razne načine – kolažirati njegove crteže ili reinterpretirati neki od njegovih likova i smjestiti ga u vlastitu priču. Mogli su ispričati gastarbajtersku priču iz svoje obitelji, priču o izbjeglištvu tijekom Domovinskog rata ili priču o suvremenim migracijama – iseljavanju mladih u Irsku i Njemačku, o vlastitim iskustvima, a mogli su govoriti i o suvremenim migracijama s Bliskog istoka i iz Afrike. Bilo nam je bitno da je tema postavljena široko kako bi dozvolila puno kreativne slobode, a s tim u skladu ostavili smo slobodan izbor likovnih tehnika, broja stranica te odabir žanrova i stilova. Analogna radionica održala se 9. listopada 2021. u prostoru Galerije Galženica u kojoj je istovremeno bila postavljena izložba Trumbetaševih radova. U idealnom ambijentu, okruženi svijetom Trumbetaševih grafika i pjesama sudionici su se upoznali jedni s drugima i kroz razgovor o tome što sve podrazumijeva termin migracije nacrtali su prve skice za svoje stripove. Nakon toga je slijedio glavni dio posla koji se odvijao online. Odlučili smo se za komunikaciju putem grupnih mailova kako bi njihov sadržaj mogao pratiti svaki od sudionika u skladu sa svojim dnevnim aktivnostima. U zajedničkoj prepisci sam slala potrebne podatke: upute, crteže, fontove za upis teksta, riječi ohrabrenja pa čak i playliste idealne za savršenu radnu atmosferu pri crtanju. Autori su unutar zajedničkih mailova razmjenjivali ideje, davali komentare i nadahnjivali se međusobno. Prvi koji je dovršio strip bio je Mihael Bađun, talentirani mladi autor koji je sa svojim stripom Abadon ove godine diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Za ovu radionicu je nacrtao strip Schaf Borna. Imali smo sreće da je upravo on prvi objavio svoj strip u grupi jer je vrlo visoko dignuo prečku i potaknuo ostale autore (mene osobito) da iz sebe izvuku maksimum. Mihaelov strip govori o njegovom prijatelju Borni koji se zaposlio u Njemačkoj, a likovno je oblikovan na žutoj podlozi u kombinaciji s čistim linijama, točno onako kako je to radio i sam Trumbetaš. Hommage Trumbetašu dao je i koristeći prizor grafike Tonček piše ženi pismo i smještajući u identičan ambijent svog prijatelja Bornu. Odmah nakon toga stigao je i kratki strip Nikše Jankovića Servus Slavis, a iza njega uradak Anamarije Kvas, mlade autorice koja se i sama trenutno nalazi u inozemstvu, točnije u Pragu na Erasmus+ studiju, gdje je i nacrtala svoj strip GastARTbajteri. Strip opisuje njeno iskustvo boravka van domovine koje je ispunjeno studiranjem i radom u restoranu kojeg je prikazala koristeći Trumbetaševu grafiku Tellewascherin Štefa. Anamarija je isti kadar, kao i cijeli strip, nacrtala u svom specifičnom likovnom stilu razigrane linije i jednostavne, ali efektne palete boja. Prepiska u grupi postala je sve uzbudljivija – svaki novi mail značio je novi nalet veselja i adrenalina, kakav je izazvala i Lea Krmpotić. Lea je dovršila strip koji je započela na analognoj radionici za čiji je scenarij uzela Trumbetaševu pjesmu Bogat i imućan. U stripu je riječ o ženi gastarbajtera koja odlučuje zauzdati svog supruga tako da mu dozvoljava da si kupi novi automobil koji će ga okupirati i odvući od ideje da ganja druge žene. Nakon toga stigao je i strip Lune Strmotić koja je, kao i Lea, studentica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Luna je za polaznu točku uzela Trumbetaševu grafiku Turska familija je došla, čije je protagoniste smjestila u čamac pun migranata koji putuje Mediteranom. U čamcu se nalazi djevojčica koja promatra ptice što migriraju zračnom linijom iznad čamca, pa i sama raširi krila i poleti s njima. Mlada strip-autorica Korina Hunjak u svome stripu jednako kao i Luna koristi motiv gumenih čamaca nasred olujnog mora punih migranata. U svom stripu koji je nazvala

Dragutin Trumbetaš, Tonček piše ženi pismo, grafička mapa Gastarbeiter, 1975., sitotisak na papiru, 60 x 44 cm, inv. br. L-100/8, imatelj/ vlasnik: Muzej Turopolja

Dragutin Trumbetaš, Tellerwascherin Štefa, grafička mapa Gastarbeiter, 1977., offset na papiru, 29,7 x 42 cm, inv. br. L-194/4, imatelj/vlasnik: Muzej Turopolja Gremo na jedan veli, veli brod stvara dojam da se njena priča odnosi na migrante iz Afrike i tek na kraju otkriva da je tekst koji koristi u stripu zapravo zapis povjesničara Ervina Dubrovića koji se odnosi na svjedočanstva migranata koji su iz Hrvatske putovali u Ameriku početkom 20. stoljeća. Izuzetno dirljiv i efektan kraj traži nas da preispitamo svoje stavove i senzibilira nas za probleme migranata. Ivana Krnjak svoj je strip Onaj o juhi bazirala na humoru koji je uvijek ljekovito sredstvo i pomaže prevladati teške životne situacije, kakve su one koje se odnose na život u tuđini i bijedi, a jednak je začin koji je koristio i njen kolega, student Zdenko Mikša donoseći u stripu istinitu priču svog prijatelja koji se otisnuo trbuhom za kruhom u Irsku. Njegov je prijatelj prošao težak put, ali ga prihvaća realno i interpretira duhovito, što mu daje realističan pečat. Iskustva svog prijatelja predstavio je i strip-autor Domagoj Rapčak kroz strip Mzungu Luka čiju skraćenu verziju donosimo u ovom izdanju. Ovo je jedini strip koji nije nastao na radionici već nekoliko godina prije nje, ali naprosto sjajno zaokružuje sve ove priče o migracijama. U stripu je Domagoj prikazao dogodovštine Luke koji se odlučio nekoliko mjeseci raditi u tanzanijskom sirotištu i na taj način upoznati i tu daleku afričku zemlju, migrirajući u smjeru koji je suprotan od uobičajenog, sa sjevera na jug. Strip-autorica Ivana Geček u stripu Migracije prikazuje svoj razgovor s pticom, a kroz razgovor iznosi svoje stavove i iskustva o raznim aspektima migracija – o tome kako se ona osjećala kada je bila stranac na tuđem terenu i o tome kako strance doživljavaju u njenoj vlastitoj okolini. Animatorica i autorica stripova Lucia Borjas koja je i sama migrantica jer je u Hrvatsku doselila iz rodne Venezuele u svome se stripu Migrant na poetičan, metaforičan i nježan način bavi temom građenja novog života u novome svijetu. Njena priča puna je optimizma i topline i iskreno se nadamo da će u stvarnosti dobiti sretan kraj, kakav Lucia zaslužuje. Strip-autor Jan Škrinjar istom temom bavi iz sasvim drugog ugla, naglašavajući osamljenost svojih likova. U kratkom, ali vrlo efektnom razgovoru njegovih likova do izražaja dolazi nemogućnost uspostavljanja kontakta i riječ „stranac“ dobiva puni smisao. Nakon dolaska Janovog stripa već nam je postalo jasno da je radionica pružila puno više nego što smo očekivali i u pitanju kvalitete i kvantitete, plus, svaki je autor svojim pristupom doprinio raznolikosti pripovjedačkih rakursa i širini kojoj se o temi migracija može govoriti. Kada smo pomislili da ne može biti bolje, stigao je i

fantastični uradak strip-autora Filipa Kelave koji nas je iznenadio svojom likovnom i narativnom tehnikom, stvarajući kolaž od osobnih dokumenata svog djeda koji je cijeli život proveo na radu u Njemačkoj. Ova priča unijela je novu notu osobnog iskustva i fantastično zaokružila temu migracija. Priču iz vlastite obiteljske povijesti ispričala je i studentica Akademije likovnih umjetnosti Ivana Šoljić koja je u stripu uprizorila traumatičan trenutak u kojemu je njena majka poslana u izbjeglištvo tijekom rata 90-ih godina. U nizu brzih i kratkih kadrova sažela je silinu emocija koje prate neočekivan rastanak s roditeljima i odlazak u neizvjesnost. Ni ja osobno nisam odoljela želji da i sama napravim strip pa sam ga kreirala kombinirajući četiri Trumbetaševe grafike – Liebe machen, bitte, Gastarbajtersko potkrovlje, Gdje si, moj sine? te karikature Europa i gastarbajteri u šaljivu priču nazvanu Gospodar prstenova. U stripu je riječ o nesporazumima koji nastaju kada dvoje ljudi koji ne poznaju jezik jedno drugog, stupe u interakciju, a sve to obogaćeno je glazbenim hitovima koji su žarili i palili u vrijeme kada su i Trumbetaševi junaci hodali ulicama Frankfurta. Jednako tako glazbeni hitovi odzvanjaju kadrovima koje je stvorio virtuozni crtač, animator i strip-autor Matija Pisačić koji nam donosi duhovitu priču o svom dalekom rođaku koji je po njemačkim terasama svirao sintisajzer. Matijinog rođaka proganjaju duhovi prošlosti pa se na kraju vraća u svoj rodni kraj i pronalazi svoju sreću u mirisu prašine i plijesni koji preplavljuje ruševine njegove rodne kuće. Šećer koji je stigao na kraju i označio kraj naše radionice bio je strip uspješne mlade animatorice i bivše studentice Akademije likovnih umjetnosti Noemi Ribić koja trenutno boravi na privremenom radu u Estoniji. Njen strip govori o badantama, ženama koje iz Istre odlaze u Italiju njegovati starije osobe. Radnja se odvija u autobusu koji ih upravo vozi u Italiju i u kojem razgovaraju o svom poslu, časteći se međusobno domaćim kolačima. Ovim se stripom progovorilo i o specifičnoj vrsti gastarbajta i on se, kao i svi ostali stripovi s ove radionice, nadovezuje na Trumbetašev prijateljski, topao i dobronamjeran pogled na migrante. Uz sve ove sjajne stripove okorjelih profesionalaca i dojučerašnjih studenata koji su se u međuvremenu počeli profesionalno baviti stripom donosimo i dva kratka stripa koja su nacrtale studentice koje upravo sada pohađaju kolegij Stripa na Akademiji likovnih umjetnosti – Bruna Ercegovac koja se u stripu poigrala Trumbetaševom grafikom Tellewascherin Štefa te Maja Perak koja je strip nacrtala prema Trumbetaševoj pjesmi Saobraćajni prekršaj kopirajući vjerno njegov likovni izraz. U konačnici smo stvorili 83 stranice stripa što je zaista impresivan rezultat – usudila bih se reći da je ovo jedina radionica koja je iznjedrila ovako puno stripova zrelih za objavljivanje, jednako kao što je ovo izdanje kojeg držite u svojim rukama jedino stripovsko izdanje koje je hommage domaćem likovnom umjetniku. U njemu su stripovi koji čine dijalog što ga je potaknuo Dragutin Trumbetaš o temi koja je u našim krajevima aktualna od druge polovice 19. stoljeća sve do danas – u cijelom tom periodu, prema nekim procjenama skoro 4 milijuna Hrvata iselilo se u Sjevernu i Južnu Ameriku, Australiju, Novi Zeland, Južnoafričku Republiku i zemlje zapadne Europe od kojih su najčešće Švicarska, Austrija i Njemačka.

Dragutin Trumbetaš, Turska familija je došla, grafička mapa Gastarbeiter, 1975., sitotisak na papiru, 60 x 44 cm, inv. br. L-100/3, imatelj/vlasnik: Muzej Turopolja