Staništa Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba Ivana Vojnić Rogić, dipl.ing.biologije
Staništa
Grad Zagreb ima staništa, te floru i faunu tipičnu za južni dio srednje Europe koja je izložena utjecajima Alpa, Dinarida, Mediterana i Panonske nizine.
Očuvana prirodna i poluprirodna staništa koja su posebno značajna i vrijedna na europskoj razini preporučuju se za zaštitu na temelju Direktive o staništima, Bernske konvencije i Sporazuma o zaštiti šišmiša u Europi (EUROBATS).
Karta staništa RH – izvadak za Grad Zagreb
Osnovni tipovi staništa u Gradu Zagrebu Stanišni tip
ha
% površine Grada
Urbano područje i infrastrukturne površine
18995
29,61
Poljoprivredne površine bez travnjaka
14859
23,17
Šume i šikare
20620
32,15
Poluprirodni travnjaci (pašnjaci i livade) Gradski parkovi Druge javne i privatne zelene površine Površinske vode
4442
6,9
733,3
1,14
3947,7
6,15
532
0,82
P R I R O D N A S T A N I Š T A
Naziv staništa
Poplavne šume vrba i topola Opis Prije regulacije toka rijeke Save na njenim obalama i uz rukavce bile su razvijene kontinentalne listopadne šikare i galerijske šume bijele vrbe (Salix alba), te bijele i crne topole (Populus alba i P. nigra)
Nalazi se na popisu ugroženih stanišnih tipova Rezolucije 4 Bernske konvencije (Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa)
Poplavno područje nizvodno od Zagreba (foto N.Tvrtković)
Naziv staništa
Poplavne šume vrba i topola
Danas su u Gradu prisutni samo ostaci ovog tipa staništa i vrlo su značajni za očuvanje nekih vrsta ptica i šišmiša.
Poplavna šuma na Savici (foto N. Tvrtković)
Naziv staništa
Poplavne šume crne johe (Alnus glutinosa) i poljskog jasena (Fraxinus excelsior) Opis Poplavne šume crne johe (Alnus glutinosa) i poljskog jasena (Fraxinus excelsior) razvijaju se u mikrodepresijama u kojima se voda zadržava gotovo cijele godine, a podzemna voda uzrokuje početak stvaranja močvare. Pripadaju različitim šumskim zajednicama i vrlo su ugrožene zbog promjena vodnog režima.
Nalazi se na Dodatku I. Direktive o staništima i u Priručniku za inventarizaciju i praćenje stanja u kojem su opisana najugroženija staništa u Republici Hrvatskoj
Poplavna šuma poljskog jasena s drijemovcem (foto J. Topić)
Naziv staništa
Poplavne šume crne johe (Alnus glutinosa) i poljskog jasena (Fraxinus excelsior)
Ovaj stanišni tip važan je za nekoliko vrsta vodozemaca:
žutog i crvenog mukača (Bombina variegata i B. bombina) šumsku smeđu žabu (Rana dalmatina) velikog vodenjaka (Triturus carnifex) i barsku kornjaču (Emys orbicularis) Žuti mukač (foto M. Vuković)
Barska kornjača (foto N. Tvrtković)
Naziv staništa
Poplavne mješovite šume hrasta lužnjaka (Quercus robur) uz tokove većih rijeka Opis Tipične šume hrasta lužnjaka aluvijalnih ravnica zapadnog dijela Panonske nizine vrlo su bogate vodozemcima (12 vrsta) i sisavcima (35 vrsta). U području Grada ove šume su većinom iskrčene, a preostali su samo mali dijelovi južno od rijeke Save u predjelu prema Vukomeričkim goricama.
Nalazi se na Dodatku I. Direktive o staništima.
Šuma hrasta lužnjaka (foto J. Topić)
Naziv staništa
Acidofilne šume pitomog kestena i bukve Opis Zajednice bukovih šuma koje se razvijaju na dubljim, ispranim tlima te na silikatima kojima obiluje pretplaninski pojas Medvednice. Ovaj stanišni tip siromašan je biljnim i životinjskim vrstama ali se odlikuju brojnim vrstama mahovina i gljiva.
Tipična biljke su bekica (Luzula ssp.) i bujad (Pteridium aquilinum). U jesen su ove šume vrlo posjećene jer brojni građani skupljaju kestene i gljive. Nalazi se na Dodatku I. Direktive o staništima.
Južni obronci Medvednice – mozaik različitih šumskih zajednica s procvjetalim kestenovim šumama na kiselim tlima (foto M. Vuković)
Naziv staništa
Ilirske mješovite hrastovo – grabove šume (Erythronio-Carpinion) Opis Klimazonalna srednjeeuropska šumska zajednica s brojnim reliktnim ilirsko-balkanskim vrstama, tipična za zapadni dio kontinentalne Hrvatske
Uz hrast kitnjak (Quercus petraea) i obični grab (Carpinus betulus), tipična vrsta za ovaj tip šume je crveni pasji zub (Erythronium dens-canis)
Zbog pogodnih ekoloških uvjeta i značajki tla uglavnom je iskrčena i pretvorena u poljoprivredna zemljišta ili urbanizirana
Crveni pasji zub (foto J. Topić)
Naziv staništa
Ilirske mješovite hrastovo – grabove šume (Erythronio-Carpinion) Opis Zajednica se razvija na brežuljkastim terenima, a odlikuje se velikim bogatstvom biljaka i nekim ugroženim životinjama poput Grundovog šumskog bijelca (Leptidea morsei) koji je jako ugrožen na području Grada
Nalazi se na Dodatku I. Direktive o staništima
Ilirske mješovite hrastovo grabove šume (dokumentacija Zavoda za prostorno uređenje)
Naziv staništa
Brdske bukove šume (Lamio orvalae – Fagetum) i mješovite bukovo - jelove šume (Abieti – Fagetum) Opis Od 400 m nadmorske visine do vrha planine razvijaju se šume listača s bukvom (Fagus sylvatica) kao dominantnom vrstom, kojoj se pri vrhu pridružuje i jela (Abies alba)
Značajni elementi ove zajednice su tipične europske vrste kao npr. europska zdravčica (Sanicula europaea), te ilirske biljke poput šumskog volujskog oka (Hacquetia epipactis) Gorski javor (Acer pseudoplatanus) i bijeli jasen (Fraxinus excelsior) tipični su za vlažnije dijelove
Karakteristične životinje su: alpska strizibuba (Rosalia alpina), širokouhi mračnjak (Barbastella barbastellus), u potočnim dolinama mala muharica (Ficedula parva), a u višim dijelovima zimovka (Pyrrhula pyrrhula)
Zimi snijeg, a ljeti svježiji zrak čine ovaj stanišni tip jako privlačnim građanima
Naziv staništa
Termofilne šume hrasta i crnog graba Opis Najsuši dijelovi Medvednice, pretežno obronci zapadne ekspozicije na karbonatnim i dolomitnim podlogama, prekriveni su termofilnim šumama crnog graba (Ostrya carpinifolia) i hrasta medunca (Quercus pubescens)
Ove šume vrlo su lijepe u rano proljeće kada cvijeta drijen (Cornus mas)
Također su vrlo bogate prizemnim raslinjem i orhidejama
U kasno proljeće se pojavljuje leptir žednjakov plavac (Scolitantides orion), a u rano ljeto bijeli šumski vratar (Brintesia circe)
Tipična ptica je pjegava grmuša (Sylvia nisoria)
Naziv staništa
Potoci Opis Od velike mreže gorskih i nizinskih potoka u prirodnom su se stanju održali jedino oni u Parku prirode Medvednica
Za potoke su karakteristične sljedeće vrste: vodena rovka (Neomys fodiens), vodenkos (Cinclus cinclus), vretence planinski potočar (Cordulegaster heros), potočni rak (Austropotamobius torrentium), vitki zagrebački rakušac (Niphargus elegans zagrebensis)
Potočni rak (foto N. Tvrtković)
Naziv staništa
Podzemna, intersticijska vodena staništa Opis Podzemna, intersticijska vodena staništa su staništa u međuprostorima šljunka ili pijeska koja se nalaze u aluvijalnim nanosima. Nekoliko vrsta rakušaca roda Niphargus i drugi beskralješnjaci koji žive u intersticiju zaslužni su za pročišćavanje podzemnih voda
Crpilišta i vodozaštitne zone štite se od mogućih onečišćenja županijskom odlukom, pa su time zaštićena i neka podzemna područja s ovim tipom staništa
Subtermalna podzemna intersticijska vodena staništa poseban su tip ovog staništa, a nalazimo ih na samo nekoliko lokaliteta u Gradu
Najpoznatiji je lokalitet uz potok Dolje s jedinstvenim intersticijskim rakom, malom toplovodnom vodenbaburom (Protelsonia hungarica thermalis)
Nažalost, prirodni subtermalni izvori blizu Dolja su završili pod cestom, a sam potok je danas kanaliziran
Naziv staništa
Močvare (tršćaci, itd.) i vodena vegetacija Opis Močvarna vegetacija i tipično vodena vegetacija razvijaju se uz jezera (Bundek, Jarun, Rakitje, maksimirska jezera), kanal Lomnicu i ostale vodene površine U preostalim tršćacima gnijezdi se čapljica voljak Tršćaci su općenito vrlo bogati beskralješnjacima i predstavljaju hranilište i sklonište pticama u seobi i na zimovanju Vodena vegetacija vrlo je važna jer se u njoj mrijesti nekoliko ribljih vrsta i hrani barska kornjača (Emys orbicularis) Savica (foto Z.Zrnčević)
Naziv staništa
Špilje (koje nisu otvorene za javnost) s porodiljnim kolonijama šišmiša Opis Na istočnim i zapadnim padinama Medvednice nalazimo oaze na karbonatnim i dolomitnim podlogama.
Uz površinske fenomene krša poznate su i brojne manje i jedna veća špilja, stanište endemičnih špiljskih životinja i skrovište šišmiša
Špilje se nalaze na Dodatku I. Direktive o staništima, u Sporazumu o zaštiti šišmiša u Europi (EUROBATS), te u Priručniku za inventarizaciju i praćenje stanja
Naziv staništa
Špilje (koje nisu otvorene za javnost) s porodiljnim kolonijama šišmiša
Veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum), južni potkovnjak (Rhinolophus euryale) i dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersi) imaju svoje ljetne porodiljne kolonije u špiljama na zagrebačkom području
Špilje su također važne za zimovanje nekoliko vrsta šišmiša
Južni potkovnjak (foto N. Tvrtković)
POLUPRIRODNA STANIŠTA
Naziv staništa
Šikare sviba i kaline (Corno-Ligustretum) Opis Na području Grada Zagreba šikare su nastale zbog zapuštanja travnjaka i obradivih površina
Sastoje se od nekoliko grmolikih vrsta kao npr. svibovina, krkavina, obična kalina, pasja ruža i nižeg drveća poput poljskog javora
Šikare pružaju sklonište nekim široko rasprostranjenim vrstama poput kosa i nekim gmazovima i vodozemcima kao npr. zelembaću i smeđoj krastači
Zelembać (foto M. Vuković)
Naziv staništa
Šikare sviba i kaline (Corno-Ligustretum)
Ovo stanište je hranilište gusjenica nekih vrsta leptira kao npr. običnog žućka i nekih gotovo ugroženih vrsta poput puha lješnikara
Strane, invazivne grmolike vrste i penjačice predstavljaju prijetnju ovom tipu staništa jer mijenjaju njegove karakteristike i smanjuju količinu hrane autohtonim vrstama
Naziv staništa
Poluprirodni suhi travnjaci na karbonatnoj podlozi (Festuco-Brometea) s nalazištima orhideja Opis Suhi travnjaci i njihovi sukcesijski stadiji prema termofilnim šumama hrasta medunca i crnog graba, koji se pojavljuju na obroncima izloženim jugu i zapadu, pribježišta su kako široko rasprostranjenim mediteranskim vrstama kao npr. kraškom plavcu i žutom leptirku, tako i vrstama karakterističnim za suhi, istočni dio Panonske nizine poput žutog i kosmatog lana
Nalaze se na Dodatku I. Direktive o staništima i u Priručniku za inventarizaciju i praćenje stanja
Suhi travnjak u Podsusedu (foto N. Tvrtković)
Naziv staništa
Poluprirodni suhi travnjaci na karbonatnoj podlozi (Festuco-Brometea) s nalazištima orhideja
Stanište su velikog broja biljaka među kojima se ističu orhideje, i ugroženih vrsta kukaca. U tipičnoj poluprirodnoj zajednici dominira autohtona sjetvena grahorka.
Tradicionalno se ovi travnjaci kose jednom, rjeđe dvaput godišnje. Suhi travnjak u Čučerju (foto N. Tvrtković)
Naziv staništa
Poluprirodne livade rane pahovke (Arrhenatheretum elatioris) Opis U prošlosti su ove livade bile široko rasprostranjene, ali su danas vrlo rijetke na području Grada Zagreba zbog urbanizacije. Postoje ostaci ovog stanišnog tipa u južnom dijelu Grada.
Tradicionalno se ove livade kose dva ili tri puta godišnje. Nažalost, preostale se livade često previše gnoje čime gube na raznolikosti. Nedostaju biljke koje su važne za neke leptire i druge beskralješnjake. Na taj način šarene livade postale su ''samo'' zelene.
Naziv staništa
Vlažne livade busike (Deschampsietum cespitosae) Opis Vlažne livade koje se razvijaju na slabo propusnim tlima koja su karakteristična za srednju Posavinu.
Za livade ovog tipa karakteristične su posebne tvorevine koje nazivamo džombama.
U proljeće prvo cvjetaju bobovnjak i proljetni drijemovac, a zatim žabnjak ljutić i puzavi žabnjak, močvarni maslačak, a u kasno proljeće se pojavljuje drijemnina.
Vlažna livada u kasno proljeće (foto N. Tvrtković)
Naziv staništa
Vlažne livade busike (Deschampsietum cespitosae)
Održavaju se ispašom i košnjom jednom godišnje. Ove livade stanište su ugrožene ptice kosca i nekih leptira.
Neki lokaliteti s ovim tipom staništa su urbanizirani ili su isušeni i gnoje se kako bi se poboljšala kakvoća sijena što neizbježno dovodi do promjena u zajednici. Neki su lokaliteti napušteni i prepušteni vegetacijskoj sukcesiji.
Nalaze se u Priručniku za inventarizaciju i praćenje stanja.
Vlažna livada u jesen (foto N. Tvrtković)
Naziv staništa
Lokve/bare Opis Broj prirodnih lokvi/bara u potočnim dolinama i umjetnih bara smanjio se u prošlom stoljeću zbog promjena u tradicionalnom načinu korištenju prostora
Preostale bare su vrlo važne jer se u njima mrijeste vodozemci: veliki vodenjak (Triturus carnifex), gatalinka (Hyla arborea), žuti mukač (Bombina variegata), šumska smeđa žaba (Rana dalmatina) i neke ugrožene vrste vretenaca Šumska smeđa žaba (foto M. Vuković)
Naziv staništa
Parkovi i druge javne zelene površine Opis Parkovi i druge javne zelene površine sa stablima, grmljem, livadama u urbanom dijelu grada potencijalna su skloništa i hranilišta za šišmiše, ptice, leptire i druge beskralješnjake
Također predstavljaju područja važna za planiranje budućih zelenih koridora, a imaju i potencijalno edukativno značenje Park Maksimir (foto Studio Hrg)
Naziv staništa
Vrtovi Opis Vrtovi sa živicom, male bare, livade i različito drveće često se nalaze u starom urbanom dijelu i podsljemenskoj zoni
Oni su, zajedno s javnim zelenim površinama, vrlo važni za očuvanje biološke raznolikosti u gradu jer predstavljaju potencijalna skloništa i koridore za široko rasprostranjene vrste (ježa, kosa, krastaču, zidnu guštericu) i neke ugrožene vrste
Naziv staništa
''Gorice'' (voćnjaci i vinogradi s klijetima) Opis Očuvani voćnjaci i vinogradi sa šumarcima, travnjacima i tradicionalnim klijetima su vrlo značajna poluprirodna i umjetna staništa za nekoliko vrsta: malog potkovnjaka (Rhinolophus hipposideros), rusog svračka (Lanius collurio), zelembaća (Lacerta viridis), zidnu guštericu (Podarcis muralis), zelenu krastaču (Bufo viridis), velikog vodenjaka (Triturus carnifex) Vinograd/voćnjak u Gračanima (foto I.Vojnić Rogić)
Naziv staništa
Obradive površine Opis Obradive površine stanište su kozmopolitskih vrsta
Korištenje nebioloških mjera poput pesticida u upravljanju takvim površinama ima veliki utjecaj na obližnja poluprirodna i prirodna staništa
Naziv staništa
Rijeke sa šljunčanim obalama Opis Nakon gubitka šljunčanih otoka, šljunčane obale su postale jako bitne za gnijezdeću populaciju male prutke (Actitis hypoleuca)
Zbog onečišćenja, kanaliziranja i gubitka rukavaca od nekad jako bogate faune riba preostale su: gavčica, tankorepa krkuša, nosara, manjić, veliki vijun, i velike populacije unesene babuške
Naziv staništa
Umjetna jezera Opis Zagreb ima nekoliko umjetnih jezera i to: Jarun, Bundek, Savica i maksimirska jezera. Ona su pribježišta nekadašnje faune rijeke Save i to: bolena, barske kornjače, zmije ribarice i riječnog raka, te staništa invazivnih vrsta poput nutrije i crvenouhe kornjače
Jezera su također odmorišta za ptice u seobi i na zimovanju Jarun
Naziv staništa
Drenažni kanali Opis Ovisno o stupnju onečišćenosti, drenažni kanali u nizinskom dijelu Grada zamjena su nekadašnjim potocima
Oni su staništa nekih močvarnih biljnih zajednica, ali su općenito siromašne životinjskim vrstama
Naziv staništa
Rudnici, tuneli, podrumi Opis Ova tipična umjetna staništa važna su za zimovanje šišmiša širokouhog mračnjaka i velikouhog šišmiša, nekoliko vrsta leptira poput običnog žućka, danjeg paunča, malog koprivara te nekoliko vrsta noćnih leptira
Nalaze se u Sporazumu o zaštiti šišmiša u Europi (EUROBATS)
Naziv staništa
Potkrovlja zgrada, crkveni zvonici, fasade i krovovi Opis Zgrade s otvorenim potkrovljima, crkveni zvonici, krovovi i druga skloništa vrlo su važna za gradsku biološku raznolikost
Potkrovlja su potencijalna skloništa za porodiljne kolonije šišmiša: velikog potkovnjaka malog potkovnjaka bjelorubog šišmiša riđeg šišmiša ranog večernjaka reliktnog dugoušana
U potkrovljima se gnijezdi kukuvija drijemavica
Bijela roda se gnijezdi na krovovima, piljci i lastavice grade gnijezda na fasadama
Prilikom gradnje preporučuju se materijali koji su prihvatljivi ugroženim vrstama
Potkrovlja zgrada nalaze se u Sporazumu o zaštiti šišmiša u Europi (EUROBATS)