KAMERALiST 4

KAMERALiST4 2009 Broj:

Stambolija Milenko

ÄŒasopis Udruge studenata javne uprave

Dani orijentacije brucoĹĄa Nastava na studiju javne uprave Studenske menze Grada Zagreba Ispit kao zmaj

Vijesti faks/uprava

5 8 9 11 13 14

«Nova» Vlada Ministarstvo uprave Pravo na roditeljstvo Nastava na studiju javne uprave Studenski zbor DVZ-a Diplomski rad

Udruga info

16 BRUCOŠIJADA Iz kutka 2. godine 18 Dani orijentacije brucoša 20 Dekanski rok 2009 22 Sjednica Društvenog veleučilišta- 16. lipnja 2009.

23 Izborna skupština 14. srpnja 2009 24 Intervju sa osnivačem Udruge 26 Razglednica iz Kutine 28 Moj naj projekt Udruge: «Team building» na Kupi

Studenski život

29 32 34 35 37 38 40 42 44 45

Studenske menze Grada Zagreba KVIZ: Državna uprava Kolumna: Regica na študijima u Zagrebu Kolumna: Ljubav ne poznaje godine Kako učiti?!

Ispit kao zmaj Koncert: U2 u Zagrebu Putovanje u Irsku i Škotsku Recenzija knjige: «Pravi se da ovo nisi vidio» Recepti po mjeri studenata: Tjestenina

Foto: Martina Malinić

Meditativni kutak

46 47 49 50 51 52

Kada on voli drugu Predstavljanje pjesama Ivane Brlić Predispitni dance Misao iskustva Ohrabrenje poslije nesreće Zadnji šah mat

Riječ glavne urednice

Iznimno mi je drago što smo vam nakon dužeg vremena iščekivanja uspjeli pokloniti novi, četvrti broj Kameralista, časopisa Udruge studenata javne uprave.

Zahvaljujem asistentu Katedre za upravnu znanost, Teu Giljeviću što je našao vremena kako bi studentima iz drugog kuta objasnio važnost korištenja svih oblika Nastave na studiju javne uprave.

U ovom broju željeli smo vam približiti stajališta vaših kolega, što sadašnjih, što bivših, u područjima koja bude interes javnosti, kao što su pogled na Novu Vladu i Pravo na roditeljstvo.

Predstavili smo vam i novoosnovano Ministarstvo uprave, koje sigurno budi naše interese, Studenski zbor, kao i zadnju stepenicu svakog uspješnog studija, Diplomski rad.

Popratili smo i rad Udruge koja je organizirala Orijentaciju brucoša, promijenila vodstvo na Izbornoj skupštini, prisustvovala Sjednici Društvenog veleučilišta, te u suradnji sa studenskim zborom, organizirala peticiju za Dekanski rok. Počastila nas je i odlično organiziranom Brucošijadom u Saloonu.

Donosimo vam i intervju sa osnivačem Udruge, kao i uvijek rado čitane najdraže projekte predstavljene sa simpatičnim doživljajima članova, od kojih smo u ovom broju izdvojili, Razglednicu iz Kutine, kao i Team building na Kupi.

U rubrici Studenski život možete naći tekst o Studenskim menzama sa točnim lokacijama, Kviz iz državne uprave, da malo provjerite svoje znanje, nastavak kolumne: Regica na študijima. Ninek nam se izjasnila što misli o razlici u godinama, a Luka nam pomaže da nađemo svoj način učenja. Tu je još i recenzija knjige, izvještaj sa Koncerta U2, doživljaja sa putovanja u Irsku i Škotsku. Ne zaboravite pročitati istinitu priču pod naslovom Ispit kao zmaj, kao i skuhati tjesteninu na brzinske načine naše Marbele.

U medititivnom kutku opustite se uz par pjesama kolegica Ivane Brlić i Irene Pušnik, poticajnu misao, a sigurno ćete se naći i u tekstu Kada on voli drugu i postići Zadnji šah mat.

Zahvaljujem svojem uredništvu koji je odradio nevjerojatan posao, uz ispite, predavanja, upise i nezaboravno ljeto. Posebnu zahvalu pripisujem grafičkom uredniku Milenku Stamboliji koji je i usprkos upali uha i gužvi na poslu uspio naći vremena da i ovom broju da svoj prepoznatljivi pečat.

Na kraju velika hvala svim novinarima, suradnicima, kolumnistima, fotografima što su nas počastili svojim sjajnim radovima, bez kojih ovaj časopis nikada ne bi uspio.

Nadam se da ćemo surađivati i ubuduće.

Srdačan pozdrav, Vidoša Ivana Glavna urednica

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Vijesti faks/uprava

«Nova» Vlada

Autor: Danijel Hačko

„Moj posao je obavljen, moje političko djelovanje je završilo.“ - rekao je dr. Ivo Sanader, objavljujući 1. srpnja 2009. godine svoje povlačenje sa svih političkih funkcija. „U životu postoje trenuci za nove početke, ja sam zaključio da je ovo taj trenutak. Ja sam svoju dionicu odradio.“ - rekao je Ivo Sanader i potvrdio da će njegovu funkciju u Vladi i stranci preuzeti Jadranka Kosor.

Odluka Ive Sanadera da se povuče sa mjesta predsjednika Vlade i HDZ-a izazvala je šok i nevjericu u Hrvatskoj. Osobito stoga jer je, po općem uvjerenju, javnost ostala uskraćena za razloge ostavke.

Zašto odlazi i zašto baš sada? U tom pitanju, na koje su svi tražili odgovor, jer obrazloženje Ive

Neki smatraju kako je u pozadini ipak zdravlje jer u Hrvatskoj nitko ne podnosi ostavke zbog neuspjeha u radu. Drugi drže da se radi o frakcijskim obračunima u vladajućoj stranci.“Ekonomska situacija nije blistava. Na drugoj strani ulaz u Europsku uniju nam je zaustavljen. Prema tome, najvjerojatnije je previranje u stranci. No, vidljivo je da nije samo u pitanju ostavka premijera Sanadera, nego su na dnevnom redu i brojna kadrovska pomicanja unutar vrha Hrvatske demokratske zajednice“.

Način na koji je Sanader dao ostavku, a pogotovo obrazloženje koje je dao, u potpunom je nesuglasju sa samim činom ostavke. Dok je njegova odluka da napusti politiku onda kada to sam želi i osjeća

Sanadera nije zadovoljavalo, sadržani su i uzroci ljutnje i bijesa gađana zbog njegova odlaska, kao i zahtjeva opozicije za prijevremenim izborima. No, to je otvorilo i prostor za nagađanja povlači li se Sanader zbog zdravlja, neuspjeha u vođenju zemlje ili pritiska u HDZ-u.

potrebnim potpuno legitimna, moralna i njegovo ljudsko pravo, obrazloženje koje je dao nije na toj (moralnoj) razini i otvara prostor špekulacijama.

Iznenađuju i diskusije koje su se vodile o legitimitetu nove Vlade i Jadranke Kosor kao njene predsjednice. Potpuno nepotrebne diskusije jer svaki politički početnik bi trebao znati da u hrvatskom

Vijesti faks/uprava

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

(i ne samo hrvatskom) parlamentarnom sustavu parlamentarna većina odlučuje o tome tko će biti na vlasti, a parlamentarna većina se nije nimalo promijenila. Ona ima puni legalitet i legitimitet do kraja mandata i odlučuje tko će biti novi predsjednik Vlade. Tako da su zahtjevi oporbe za prijevremenim izborima neutemeljeni.

U europskim je zemljama bilo sličnih događaja gdje su premijeri davali ostavke usred mandata, a da to nije bio razlog za nove parlamentarne izbore.

U Velikoj Britaniji Mragaret Thatcher je također otišla usred mandata. John Major ju je naslijedio do kraja mandata, da bi na slijedećim izborima i sam pobijedio. U tijeku kampanje koju je vodila Mragaret Thatcher za John Majora je malo tko bio čuo, ali svejedno nitko nije dovodio u pitanje legitimitet njegova izbora za premijera.

Jedna od najspektakularnijih promjena vlasti usred parlamentarnog mandata u poslijeratnoj Europi dogodio se u Njemačkoj kada se je Willy Brandt povukao sa mjesta kancelara nakon afere Guillaume, a na njegovo mjesto došao Helmut Schmidt iz iste

stranke – SPD-a. Na slijedećim je izborima SPD sa FDP-om ostao na vlasti, a Schmidt je i dalje bio kancelar. Smijenjen je 1982.g. kada je na istoj sjednici parlamenta Schmidtu uskraćeno povjerenje, a Helmut Kohl (CDU/CSU) uz podršku FDP-a je bio izabran za novog kancelara do kraja parlamentarnog mandata.

Vijest da će najvjerojatnija nova mandatarka za sastav Vlade biti Jadranka Kosor, Sanaderovu je zamjenicu dočekala na njezin 56. rođendan. Cijelo vrijeme Jadranka Kosor bila je bliska suradnica Ive Sanadera. Njeno mjesto u 10. Vladi nikada nije u javnosti bilo dovođeno u pitanje, dok se o opstanku drugih ministara znalo spekulirati. Izbor za premijerku bio je tek puka formalnost nakon što je Ivo Sanader svoj prijedlog potkrijepio sa 83 potpisa podrške.

Potvrdom nove Vlade s Jadrankom Kosor na čelu, u Saboru 6. srpnja 2009., Hrvatska je dobila prvu ženu predsjednicu Vlade od osamostaljenja. Kosor je tada izjavila da je njezina prva zadaća kao predsjednice stranke i nove premijerke učvršćivanje au-

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

toriteta i u Vladi i u stranci. Kazala je kako je to važno i zato što je ona ipak prva žena na čelu najjače stranke u Hrvatskoj i prva premijerka."Svjesna sam da sam preuzela pretežak teret i obvezu da bih dopustila da na bilo koji način netko manipulira sa mnom. Radit ću u skladu sa svojim uvjerenjima i s onim što mislim da je najbolje za Hrvatsku", rekla je Kosor.

Jadranka Kosor se suočila sa žestokim kritikama i omalovažavanjima svojih političkih protivnika koji su sumnjali u njenu sposobnost da preuzme vodstvo nove Vlade u jednom od najtežih razdoblja novije hrvatske povijesti. Na pitanje je li ju strah, nekoliko je puta ponovila da nije. Pitam se bi li isto pitanje postavili muškarcu?

Nakon izglasavanja povjerenja u Hrvatskom saboru nova je premijerka odmah započela s poslom, prije svega s rješavanjem posljedica gospodarske i financijske krize, kao i s glavnim vanjskopolitičkim problemom – slovenskom blokadom hrvatskih pregovora s EU. U kratkom razdoblju od svega mjesec dana, Jadranka Kosor je na oba područja postigla uspjehe.

Vlada je izradila čak dva rebalansa državnog proračuna kojima su proračunski prihodi i rashodi usklađeni s krizom zbog koje se proračun ne puni kako je bilo planirano. Uz rebalanse, Vlada je donijela i popratne mjere koje nisu naišle na odobravanje javnosti, ali koje su u ovim kriznim uvjetima bile nužne kako bi se osigurala stabilnost državnih financija i kako ne bi u pitanje došlo funkcioniranje javnih službi te isplata plaća i mirovina.

Uz trošarine na usluge mobilne telefonije i na luksuz, najnepopularniji potez svakako je uvođenje kriznog poreza kojim se od 1. kolovoza oporezuju sve plaće, mirovine, dividende i ostala primanja iznad 3000 odnosno 6000 kuna po stopi od dva, odnosno četiri posto.

Vlada je smanjila i dužnosničke mirovine i pooštrila uvjete za njihovo stjecanje, a uvedena je i drastična štednja u državnim uredima gdje su srezani troškovi za reprezentaciju, ograničeno korištenje službenih

Vijesti faks/uprava

kartica te zabranjeno kupovanje novih automobila i novo zapošljavanje.

Unatoč brojnim rezovima na rashodovnoj strani, Vlada nije u pitanje dovela rodiljne naknade i dječje doplatke na koje otpada četiri milijarde kuna u proračunu.

Odlučnost i hrabrost da povuku bolne i teške poteze Jadranka Kosor i njena Vlada pokazali su time što su taknuli u neka do sada nedodirljiva područja, pa su najavili da je moguće očekivati smanjenje broja općina jer velik broj općina nije sposoban za samostalno financiranje. Za taj je potez potreban konsenzus svih stranaka jer svaka od njih ima neku korist od velikog broja lokalnih jedinica, zbog čega se nijedna vlada do sada nije usudila ukinuti neku općinu, već su sve zbog političkih razloga osnivale nove ili postojećima davale status gradova.

Vlada je takla u osjetljivo mjesto i predlaganjem zakona koji bi plaće u lokalnoj samoupravi uskladio s onima u državnoj upravi, budući da su lokalni službenici ponegdje daleko bolje plaćeni od kolega kojima je poslodavac država. Red se počeo uvoditi u javnim poduzećima gdje vodeći kadrovi primaju velike plaće čak i ako im je tvrtka gubitaš, a radi ušteda i suzbijanja korupcije Vlada je odlučila centralizirati sustav javnih nabava.

Teško se sjetiti da je neki od premijera na dužnost došao popraćen tolikim negativnim nabojem kao Jadranka Kosor. Suprotno oporbenim nadanjima da će nova Vlada uskoro pasti i da će doći do izvanrednih izbora, vladajuća koalicija dolaskom Jadranke Kosor zapravo je postala još čvršća.

Novi stil i pravila igre koje je Jadranka Kosor uvela u politiku očito još kod mnogih izazivaju šok, pozitivan ili negativan, no nastavi li premijerka hrabro i ustrajno kročiti putem kojim je krenula, trag koji će ostaviti iza sebe bit će dublji i značajniji nego se njeni kritičari usude i zamisliti.

Nadajmo se da će njezina čvrsta ženska ruka, kojom je najavila vladati, izvesti zemlju iz krize u kojoj se trenutno nalazi te da će uspjeti riješiti sporove oko ulaska Hrvatske u Europsku uniju.

Vijesti faks/uprava

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Ministarstvo uprave Autor: Ivana Vidoša

H

rvatski sabor usvojio je 2. srpnja 2009. godine po hitnom postupku Zakon o izmjenama i dopunama zakona o ustrojstvu i djelokrugu središnjih tijela državne uprave kojim je ustrojeno Ministarstvo uprave, a stupnjem na snagu tog Zakona sa radom je prestao Središnji državni ured za upravu.

Ovaj potez Vlade rezultat je sveprisutne reforme državne uprave kao i procesa europeizacije koju prolazi javna uprava zbog prilagodbe europskim pravnim i upravnim standardima.

Zanimljivo je da je ovo šesti puta da se mijenja krovna institucija državne uprave, makar je ovo pomak naprijed, čini se da ni sama Vlada ne zna kamo bi smjestila samu upravu.

Prvotno je dijelila Ministarstvo sa pravosuđem, nakon toga se odvojila u samostalno Ministarstvo, da bi 1999.g. bila smještena u Državno ravnateljstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, a samo godinu dana poslije joj je opet dodijeljeno Ministarstvo sa pravosuđem. 2004.g. osnovan je Središnji državni ured za upravu.

Vodstvo Ministarstva dodijeljeno je dipl. iur.

Davorinu Mlakaru (bivši tajnik Vlade i ministar uprave, veleposlanik RH u Japanu, izvršni potpredsjednik koncerna Agrokor za pravne, opće i kadrovske poslove). Aktualni je voditelj projekta i konzultant greenfield investicije Rockwool Adriatic te projekta osposobljavanja državnih službenika Executive Club. Član je i osnivač Instituta za javnu upravu i Hrvatskog diplomatskog kluba, a član je i Instituta za ljudska prava.

Ministarstvo je locirano u Maksimirskoj 63, u Zagrebu, a preuzelo je poslove, opremu, pismohranu i drugu dokumentaciju, sredstva za rad, financijska

sredstva te prava i obveze Središnjeg državnog ureda za upravu, kao i državne službenike i namještenike zatečene na preuzetim poslovima.

Ministarstvo uprave obavlja upravne i stručne poslove koji se odnose na sustav i ustrojstvo državne uprave i lokalne i područne (regionalne) samouprave, politički i izborni sustav, osobna stanja građana, registraciju političkih stranaka, zaklada, fundacija i drugih evidencija utvrđenih posebnim zakonima; planiranje i nadzor zapošljavanja u državnoj upravi; stručno osposobljavanje i usavršavanje te radnopravni položaj zaposlenih u državnoj upravi i lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi; poticanje znanstvenog i stručnog razvitka državne uprave; poslove upravnog i inspekcijskog nadzora u svim tijelima državne uprave i lokalne i područne (regionalne) samouprave; upravljanje sredstvima za unapređenje upravne sposobnosti kroz razvoj uslužne kulture u upravi; usmjeravanje reforme i procesa modernizacije u čitavoj upravi; primjenu etičkih načela; praćenje načina korištenja sredstava rada te primjenu suvremenih metoda rada u državnoj upravi, posebno primjenu računalnih i komunikacijskih sustava u radu te uvođenje novih tehnologija u radu ureda državne uprave u županijama; obavljanje poslova za međunarodnu komisiju za građanska stanja (CIEC), ostvarivanje međunarodne suradnje u pitanjima upravnog prava, državne uprave i lokalne samouprave; obavlja i druge poslove opće uprave.

Nadam se da će ovaj oblik organizacije državne uprave zadržati što duže te da će državna uprava postati pitanje od prvoklasne važnosti za sadašnju, ali i buduće Vlade.

Prilikom preuzimanja ministarstva, ministar Mlakar najavio je dinamičnu aktivnost na području reforme državne uprave i uključivanje socijalnih partnera u taj proces.

Svi zaposlenici javne uprave mogli bi uskoro dobiti i Zakon o plaćama u javnim službama jer je upravo Ministar Mlakar vodio projekt izrade Nacrta zakona o plaćama u javnim službama.

Nadamo se da će se omogućiti vertikalno prohodan i cjelovit sustav kvalitetnog upravnog obrazovanja, kao i da će se osigurati nova radna mjesta za prvostupnike javne uprave.

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Vijesti faks/uprava

Pravo na roditeljstvo Autor: Milenko Stambolija

J

edna od najprirodnijih ljudskih prava je pravo na roditeljstvo. Svatko od nas ima pravo prije ili kasnije izabrati (ili ne izabrati) ulogu roditelja i to mu pravo nitko ne bi smio oduzeti ili ograničiti. Društva u kojima su slabije jedinke sustavno izopćavane ili eliminirane daleko su iza nas (nekako ljepše zvuči kad kažem daleko), pamti ih samo povijest. Sparta koja je radila selekciju svojih građana odmah nakon rođenja tako što je ostavljala na životu samo najzdraviju novorođenčad ne smije biti uzor nikome.

Suvremena društva bi trebala svima pružiti podjednake šanse da u tom istom društvu egzistiraju i ost-

ruku u Saboru, koji su spremni dignuti ruku za sve što se nađe na dnevnom redu kako bi zadržali svoje fotelje. Pa tako ako pitate kojeg od tih «dizača ruku» netom poslije glasovanja, za koji je to zakon digao ruku, nemojte se čuditi ako samo slegne remenima, jer nekima je podizanje ruke i najveća kompetencija. Kažete mu: «Danas je lijep dan».

On digne ruku. «Znate li koliko iznosi potrošačka košarica?». On digne ruku. «Srljamo li u propast?».

On digne ruku. «Da li se smatrate preplaćenim?»

On digne ruku. Ništa, na kraju čovjeku pružite ruku i čestitate (naravno ako njegova ruka nije podignu-

vare svoja temeljna prava bez obzira na sposobnost i kapacitete same jedinke. Tako govori teorija, ali ipak svi znamo da je to malo drugačije u praksi.

Intencija zakonodavca bi trebala biti uvijek usmjerena k najvećim ljudskim vrednotama, koja bi se zahvaljujući državnom aparatu i samosvjesnosti društva trebala primjenjivati u najvećoj mogućoj mjeri. Današnja vlast u Hrvatskoj, možemo slobodno reći takvo što ne poznaje. Nepostojanje sluha za javnost, brzopletost, isključivanje struke kod pisanja zakona, socijalna neosjetljivost, samo su neke «odlike» današnje vlasti u Hrvatskoj. Kažem namjerno vlasti (i tu mislim na onu despotsku), jer imamo Vladu i njene vjerne poslušnike i dizače

ta), jer vidite da savršeno obavlja posao. «Društvo znanja», «Društvo jednakosti i ravnopravnosti» , «Društvo mogućnosti», samo su neke od fraza koje su se prosipale pred običan puk. Ove godine donesen je Zakon o medicinskoj oplodnji, koji je trebao pokazati da idemo galopirajućim trkom naprijed u ostvarivanju prava ljudi koji imaju problem začeća.

Trebao je uzeti u obzir sve čimbenike, kao što su napredak medicine i tehnologije, duži životni vijek ljudi, modernizacija stajališta naspram obiteljske zajednice. Naravno da se nije desilo ništa od toga.

Zakon koji je donesen bio je samo još jedan u nizu zakona koji su doneseni ad hoc, koji će svoje prvo

Vijesti faks/uprava

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

čitanje doživjeti tek pred javnim mnijenjem, pa će se sporne odredbe mijenjati u hodu, ali tek onda kad nastupe nepopravljive negativne posljedice takvih nakaradnih zakona. Naravno, mijenjaju se samo one odredbe koji su najveći trn u oku običnog puka. Pa tako imamo čitav niz zakona koji su mijenjani pod pritiskom javnosti, a najsvježiji primjeri su «Zakon o neradnoj nedjelji» (Zakon o trgovini i njegove odredbe o zabrani rada nedjeljom), «Zakon o zabrani pušenja u ugostiteljskim objektima» (Zakon o ograničavanju uporabe duhanski proizvoda).

I Zakon o medicinskoj oplodnji, na koji se čekalo 30 godina, donosi niz kontroverzi. Iako je izvanbračna zajednica Obiteljskim zakonom izjednačena sa bračnom zajednicom, to nije slučaj i s ovim zakonom. Je li Vlada prilikom pisanja ovog zakona imala suflera s Kaptola, ostaje samo da se nagađa (ne, nećemo sad spominjati zabranu rada nedjeljom). Također nećemo spominjati niti licemjernost ministra koji je podigao ruku za ovakav restriktivan zakon, a sam se okoristio starim i njegovim pogodnostima. Ovakav zakon koji zabranjuje čuvanje i zamrzavanje zametaka opet nas dovodi na one top liste na kojima se svaka uređena država ne želi nalaziti. Izgovor za ovakvu odredbu koja zabranjuje čuvanje i zamrzavanje zametka su malverzacije koje su se dešavale sa takvim materijalom. Naravno da je lakše zabraniti nego oformiti nekakav

centralni zavod za skladištenje takvog materijala, sa sustavom evidencije i postupanja, tako da se malverzacijama jednostavno ne ostavlja mjesta.

Naravno da će i ovaj zakon pod pritiskom javnosti promijeniti one odredbe koje će najviše bosti u oči, ali postavlja se logično pitanje: zar nije moglo i bez toga? Je li je moguće donijeti zakon koji je plod sustavnog rada, uz podršku struke, u skladu sa svjetskim trendovima (pravnim, tehnološkim i inim), koji je senzibiliran s društvom u kojem će se, na kraju krajeva, i primjenjivati. Moglo bi se još štošta napisati: npr. zemlja smo koja vodi pronatalitetnu politiku, a uvodimo zakon koji u mnogočemu otežava početak roditeljstva. Zemlja smo kontroverzi i apsurda. Činjenica je da je društvo upalo u apatiju, pa se na učestalo kršenje i rezanje prava gleda sa ravnodušnošću, pogotovo ako se to njih samih direktno ne tiče. Pa tako, ako je određeni segment društva pogođen nekakvom nakaradnom odredbom zakona, vrlo često će izostati podrška ostalih dijelova da se takvo što ukine. Tako je bilo i sa parovima koji imaju problem začeća, koje je Zakon o medicinskoj oplodnji dotukao. Izostala je masovna podrška, imali su tek podršku udruga. Društvo treba biti svjesno važnosti svakog pojedinca (i mogućnosti da taj pojedinac ostvari svoja prava) jer samo zbroj sretnih i zadovoljnih pojedinaca će dati jedno zdravo društvo u globalu.

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Vijesti faks/uprava

Nastava na studiju javne uprave Autor: Teo Giljević, asistent

P

ravilnikom o stručnom studiju jasno su određena prava i dužnosti studenata Stručnog studija javne uprave Društvenog veleučilišta u Zagrebu. Za sve one koji su zainteresirani, a ne znaju gdje ga mogu pronaći, Pravilnik je dostupan na oglasnoj ploči Društvenog veleučilišta kao i na web stranici Fakulteta, www.pravo.hr/veleučilište/studij. Svima bih sugerirao da u slučaju bilo kakvih dilemu u vezi načina na koji se izvodi nastava, polaganja ispita, izrade diplomskih radova i sl. pročitaju Pravilnik radije nego da se upoznaju s vlastitim pravima i obvezama preko neformalnih, često i netočnih kanala. Uostalom, jedino ako smo pravilno informirani, možemo valjano i pravovremeno ispunjavati studenske obveze te konzumirati svoja prava.

Na Stručnom studiju javne uprave nastava se izvodi u obliku predavanja, seminara i vježbi, individualnih i grupnih konzultacija te mentorskog rada.

Nije zgorega napomenuti kako su studenti dužni pohađati nastavu. Svaki od pojedinih oblika nastave ima drugačiju temeljnu svrhu, iako su svi oni samo instrumenti za ostvarenje jedinstvenog cilja, stjecanja znanja. Svrha predavanja je upoznavanje s osnovnim sadržajem pojedinog predmeta, teorijskim spoznajama i praktičkim rješenjima hrvatskog sustava javne uprave, pravnog i političkog sustava, kao i s usporednim europskim i drugim sustavima.

Vježbe se sastoje u obrađivanju slučajeva iz prakse sa ciljem neposrednog upoznavanja studenata sa svakodnevnim djelovanjem odgovarajućih upravnih i političkih institucija.

Svrha konzultacija je studentima omogućiti razjašnjavanje pojedinih, prvenstveno kompliciranijih dijelova gradiva. Sama riječ konzultacije, potječe od latinske riječi consultare - promisliti, promozgati, vijećati, označava dobiti savjet speci-

Vijesti faks/uprava

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

jalista odnosno stručne osobe o nekom pitanju.

Termini održavanja predavanja, vježbi i konzultacija dostupni su na oglasnoj ploči Društvenog veleučilišta, Vodiču kroz studij Stručnog studija javne uprave kao i na gore spomenutoj web stranici Fakulteta.

Studenti, kao što sam ranije istaknuo, dužni su redovito pohađati predavanja. Međutim, većina studenata uopće ne prisustvuje odnosno neredovito prisustvuje predavanjima. To dovodi do nerazumijevanja predmetne literature koja je vrlo zahtjevna, posebno u slučaju ako se prolazi samostalno bez odslušanih predavanja na kojima se tumače osnovni pojmovi i pruža uvid u predmet te na kojima nam se mogu odmah protumačiti određene nejasnoće.

Učenje kod kuće, koje bi prvenstveno moralo biti samo proširenje gradiva naučenog na predavanjima, na taj se način pretvara u ozbiljan problem koji iziskuje puno više našeg vremena od onog kojeg bismo utrošili na predavanjima, a i prolaznost na ispitu je znatno niža zbog nerazumijevanja određenih pojmova. U tom slučaju konzultacije mogu pomoći, no one će samo sanirati već nastalu štetu jer je iluzorno očekivati da ćemo u nekoliko desetaka minuta nadoknaditi sate i sate propuštenih predavanja.

Kao student, odslušao sam većinu predavanja. Na taj način stekao sam brojne komparativne prednosti pred većinom ostalih kolega koji to nisu činili.

Značajno sam si skratio vrijeme potrebno za spremanje ispita budući da sam već unaprijed bio up-

oznat s gradivom, a suvišno je uopće isticati koliko je samo lakše i zanimljivije učiti, kao uostalom i bilo što u životu raditi, ako već imamo neko prethodno znanje, nego u slučaju kada počinjemo od nule. Također sam stalno bio u tijeku sa informacijama, i to pouzdanim informacija iz prve ruke, što je vrlo važno za studenta. Primjerice, nije mi se moglo dogoditi da nisam upoznat s promjenama u ispitnoj literaturi, što je kod većine mojih kolega, nažalost, bio vrlo čest slučaj, znao sam lučiti bitno od nebitnoga i sl. Prisustvovanje na predavanjima omogućilo mi je i svojevrsnu psihološku pripremu za ispit, osobno sam upoznao profesore, spoznao na što stavljaju težište. Nisam o njima samo slušao kojekakve priče ili čitao na forumima. Na kraju, iako ne manje važno, na predavanjima sam upoznao i mnogo kolega s kojima sam proveo dane i dane spremajući ispite, međusobno smo se poticali i ohrabrivali u teškim trenucima i konačno postali i dobri prijatelji do današnjih dana. Na konzultacije nisam prečesto odlazio jer naprosto nisam imao potrebe. Gradivo mi je, nakon što bih ga pročitao nekoliko puta, bilo potpuno jasno, naravno, nakon odslušanih predavanja. Jedino mi je preostalo naučiti, a ne samo razumjeti te sam stoga konzultacije uistinu pohodio vrlo rijetko.

Na kraju bih samo apelirao na studente da iskoriste sve mogućnosti što ih studij pruža, da pohađaju predavanja, budu pro aktivni, da daju sve od sebe, da jednako tako očekuju i od nas, kako bismo zajedno radili na istinskom društvu znanja

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Vijesti faks/uprava

Studentski zbor DVZ-a Autor: Martina Malinić

U

prvom broju studentskog časopisa Kameralist objavljen je članak koji je čitatelje ukratko upoznao sa pojmom i glavnim zadaćama Studentskog zbora.

Zbog čega ponovno pisati o ovoj temi – pitate se.

Razlog leži u tome što su se u ožujku 2009. godine održali novi izbori za studentske predstavnike i njihove zamjenike, a po prvi puta sudjelovali su i studenti Poreznog odjela DVZ-a.

Raspisivanjem izbora od strane dekana DVZ-a počeo je teći rok u kojemu su se studenti mogli kandidirati za studentske predstavnike. Deset dana prije održavanja izbora bilo je zaprimljeno ukupno 15 kandidatura, što za Upravni, što za Porezni odjel.

Sami izbori protekli su u napetom tonu, ponajviše glede prve godine studija javne uprave, gdje se za studentskog predstavnika borilo čak petero studenata.

Rezultati izbora, već dobro poznati, objavljeni su na oglasnoj ploči Veleučilišta te na Portalu studenata: www.drustveno-veleuciliste.net Upravni odjel: -predstavnica prve godine: Ivana Branilović -zamjenik: Stanko Jerković -predstavnica druge godine: Marinela Tomorad -zamjenik: Ivica Šnajdar -predstavnica treće godine: Martina Malinić -zamjenica: Ivana Vidoša Porezni odjel: -predstavica prve godine: Petra Berta -zamjenica: Ana Tadić -predstavnica druge godine: Bojana Srimšek -zamjenica: Sanja Zbačnik S obzirom da je jedan od zadataka predstavnika studenata da se brinu o pravima i uvjetima studiranja svojih kolega, tako formirani Studentski zbor DVZ-a odlučio je izboriti se za studente koji su upisali studij javne uprave po starom programu.

Točnije, željeli smo im omogućiti polaganje ispita treće godine sa jednim ne položenim ispitom sa druge godine. Molba Studentskog zbora usvojena

je na sjednici Stručnog vijeća Upravnog odjela u lipnju 2009., pa „nebolonjci“ od prvog ispitnog roka u akademskoj godini 2009./2010. mogu koristiti ovu mogućnost.

Osim toga, suradnja sa Udrugom studenata javne uprave urodila je plodom. Nakon predanog rada studenata Upravnog i Poreznog studija na peticiji za odobravanje dekanskog roka 2008./2009., u pet dana prikupljeno je ukupno 988 potpisa. I ove godine studenti DVZ-a dobili su mogućnost polaganja ispita na izvanrednom roku u listopadu, kako bi eventualno stekli uvjet za upis više godine studija ili, pak, parcijale više godine.

Trenutno Studentski zbor DVZ-a radi na uključivanju u Hrvatski studentski zbor, kako bi razmjenom iskustava te uključivanjem u zajedničke projekte još više pridonijeli razvoju uvjeta studiranja na našem Veleučilištu.

Vijesti faks/uprava

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Diplomski rad Autor: Darko Tukač

Z

adnja stepenica u završetku svakog uspješnog visokoškolskog obrazovanja je izrada diplomskog rada. Tako i u Statutu Društvenog veleučilišta u Zagrebu stoji da stručni studij završava polaganjem svih ispita, izradom završnog rada ili polaganjem završnog ispita u skladu sa studijskim programom

(čl. 99. Statuta). Izradom završnog rada student treba pokazati i dokazati da može primijeniti znanja koja je stekao tijekom studija.

Student može prijaviti diplomski rad s najmanje tri ne položena ispita treće godine studija, a mora ga prijaviti odmah nakon što položi sve ispite, najkasnije 30 dana prije obrane.

Prvi problem s kojim se susreće student koji kreće u izradu diplomskog rada je izbor teme i mentora.

Dakle, prije prijave diplomskog rada student se

treba obratiti nastavniku kojega želi za mentora kako bi dogovorio temu rada. Ovdje treba uzeti u obzir činjenicu da tijekom akademske godine nastavnik može imati 20-ak tema za izradu diplomskog rada, pa stoga treba požuriti sa dogovorom.

U pravilu se nove teme za izradu diplomskih radova otvaraju početkom akademske godine. Mentor može biti svaki profesor koji ima najmanje magisterij. Odabir teme diplomskog rada trebao bi biti individualni odabir svakoga studenta s obzirom na područje za koje je stekao interes tijekom studija.

Pojedini profesori imaju liste tema koje predlažu studentima, no i pored toga student može odabrati temu koja se njemu čini kao najinteresantnija za obraditi. Diplomski rad se ne može pisati iz: stranih jezika, izbornih predmeta, te predmeta iz kojih se ne polaže ispit.

Dakle, kada student odabere temu i mentora te zadovolji gore navedene pretpostavke, slijedi prijava diplomskog rada. Diplomski rad se prijavljuje na propisanom obrascu koji se kupuje u knjižari Pravnog fakulteta. Tu prijavu student nosi mentoru na potpis, a zatim u referadu zajedno sa indeksom.

Izvanredni studenti u ovom trenutku trebaju donijeti potvrdu o obavljenoj praksi ili potvrdu o radnom odnosu, s opisom poslova koje obavljaju. U indeks studenta stavlja se žig kojim se potvrđuje da je prijavio diplomski rad, a obrazac ostaje u referadi do obrane.

No, vratimo se u ovom trenutku na samo sastavljanje diplomskog rada. Dakle, student je odabrao temu i mentora. Slijedeći logičan korak je prikupljanje literature. Pri prikupljanju literature od studenta se najčešće traži određeni stupanj samostalnosti, no smatram da je mentor uvijek spreman pomoći po ovom pitanju. Prilikom prikupljanja literature bilo bi dobro konzultirati mentora kako bi student znao ide li u dobrom pravcu. Knjižnica kojom raspolaže Pravni fakultet u Zagrebu, a koja je smještena u glavnoj zgradi TMT 14, dobro je opremljena i većinu literature moguće je pronaći baš na ovome mjestu. Na TMT 3 smještena je knjižnica časopisa,

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

gdje student može pročitati ili kopirati članak koji mu je potreban pri izradi diplomskog rada. Obje knjižnice imaju on-line kataloge koji su dostupni na službenim stranicama Pravnog fakulteta, gdje student može pretraživati knjižnu građu po tematskim poglavljima. Ako niti to nije dovoljno, student može literaturu za svoj diplomski rad potražiti u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, koja također posjeduje on-line katalog.

Nakon prikupljanja potrebne literature slijedi njeno proučavanje i pisanje bilješki koje će poslužiti u izradi rada. Iako će svaki student za sebe odrediti na koji će način pristupiti pisanju rada. Mudro bi bilo najprije napraviti okvirni sadržaj te se konzultirati sa mentorom oko njega kako bi se utvrdilo da li će izrada rada ići u dobrom smjeru.

Preporuka je da se najprije krene sa pisanjem glavnoga dijela rada, a uvod i zaključak ostave za kraj, no opet naglašavam stil određuje svaki student osobno. Pri sastavljanju diplomskog rada izrazito je bitna obrada teksta. U pravilu bi margine trebale biti udaljene po 2,5 cm sa svake strane, prored 1,5, a vrsta slova Times New Roman, uz font 12 u glavnom tekstu, te font 14 za naslov. No, ovdje treba naglasiti kako su ovo opće preporuke koje u dogovoru sa mentorom i ne moraju izgledati tako.

Prva verzija teksta koju sastavi student šalje se na pregled mentoru. Način na koji će student to učiniti ovisi o njegovom dogovoru sa mentorom. Postoji mogućnost da student na konzultacije donese svoj tekst koji u tom slučaju ne treba biti uvezen, no vrlo često će mentor dozvoliti studentu da svoj primjerak diplomskog rada pošalje e-mailom iz praktičnih razloga, odnosno jednostavnije i brže komunikacije. Ne postoji univerzalno pravilo o tome koliko puta mentor može vratiti tekst na ispravak, već će to ovisiti o samoj kvaliteti napisanog rada i željama mentora da se udovolji njegovim kriterijima.

Kada mentor bude zadovoljan sadržajem rada, uslijediti će dogovor o terminu obrane istog. Student je dužan najmanje jedan dan prije dogovorene obrane diplomskog rada donijeti u referadu indeks i jedan primjerak diplomskog rada. Indeks se zadržava u studenskoj referadi, najčešće jedan dan, radi provjere i usklađivanja položenih ispita sa

Vijesti faks/uprava

službenom evidencijom te radi pripreme obrazaca za obranu, provjere uplate i ostalih formalnosti.

Nakon toga student dobiva obrazac kojim je prijavio diplomski rad u referadi i nosi ga na obranu zajedno sa indeksom, gdje će mu mentor upisati ocjenu. Student, dakle, mora svoj diplomski rad obraniti i usmeno pred tročlanom komisijom. Ne postoje formalni kriteriji kojima se uređuje usmena obrana, no najčešće se studentu daje nekoliko minuta da izloži svoj rad, a nakon toga mu članovi komisije mogu postavljati i pitanja vezana uz temu rada. Ako je student pozitivno ocijenjen, tada mu se na temelju ocjene iz usmene obrane rada i na temelju ocjene pisanog djela diplomskog rada daje zbirna ocjena koja, naravno, ulazi u sveukupni prosjek ocjena na studiju.

Dakle, možemo zaključiti da je izrada i uspješna obrana diplomskog rada kompleksan proces kojemu treba pristupiti sa ozbiljnošću. No, taj proces uopće ne mora predstavljati nelagodu studentu.

Bitno je da svaki student odabere temu rada koja je njemu najzanimljivija i koju će on sa zanimanjem i zadovoljstvom obraditi. Ovdje treba naglasiti

i veliku ulogu mentora, koji bi trebao biti osoba kojoj se student u svakom trenutku može obratiti za savjet i pomoć kako bi diplomski rad bio uspješno sastavljen. Uspješno savladavanje diplomskog rada predstavlja kraj trogodišnjeg stručnog obrazovanja studenata Studija javne uprave, a nadam se da će i ovaj tekst tome pridonijeti.

BRUCOŠIJADA Iz kutka 2. godine

B

rucošijada se povezuje sa pojmom brucoši; friška, većinom 18-godišnja, mladež došla iz srednje škole na svoj prvi party na fakultetu.

Lokacija : Saloon, vrijeme radnje: 11. studeni 2009; 22:00 sata Bend: Crank

Za sve one koji su ovaj događaj propustili, budite bez brige jer sljedeće godine kada će biti nova brucošijada, bit će vam kao nama na vašoj: nezaboravno!

Hodajući na svojim potpeticama nespretnim zagrebačkim ulicama, cure i ja uspješno smo se dogegale do mjesta radnje u svoj prilici - krcatim. Bend je već odavno počeo sa svirkom , podij prepun brucoša (TVZ,DVZ i učiteljski fakultet), a začudo, i onima koji su se osjećali kao brucoši, ma da su takav status odavno izgubili (da, mislim i na profesore i na asistente).

Po prvi put ekipa iz dvorane broj 4 nije sjedila u njoj, nego čagala izvan prostorija Gundulićeve 10, kao što i sam naslov kaže: iz kutka druge godine….bio je savršen osjećaj provesti večer s tim istim ljudima koji su godinu prije dijelili s tobom svaku muku pisanja ispita, kolokvija, neodoljivog iščekivanja rezultata…

Neopisiv osjećaj provesti noć u čagi na nijansama alternativne glazbe, bez kapi narodnjaka, i tko kaže da se ne može bez njih ludo provesti? A tek dečki… uleti su prštali sa svih strana da ti pamet stane na njihove izjave! Doduše, bilo je i onih koji su i imali nešto za reći ali jedini problem u svemu tome – cure su bile zauzete, no dečkima to nije smetalo pa je izjava bila: „Pa šta, imam i ja bicikl pa ga ne vozam!“ A neki su bili toliko gnjusni sa izjavom: „Ako mi daš, dobra si!“ Aha, dat ću ti štiklom po glavi! Manje-više takvi biseri su rijetki ali, nažalost, ima ih! Uzmimo za primjer naše kolege. Ma milina za gledat ih, ali i za saslušati,

da ne pišem o bontonu. Stvarno, takvi se rijetko nalaze, simpatični, komunikativni, druželjubivi, s njima nikad dosadno (nemojte se umisliti!!). Istina da bi mogli ići češće na predavanja, ali preča je teretanica, a i kavica u njihovim fakultetskim danima nego upijanje informacija na predavanjima.

E sad slijedi onaj najbitniji dio, tko je zaslužan za ovaj „happening“? Iza svakih kulisa ovog događaja kao što su: nabava i prodaja karata, plakati, razne obavijesti po forumu i našim prostorijama na fakultetu stoje ljudi učlanjeni u našu Udrugu studenata javne uprave čiji se sastanci (usput rečeno) održavaju utorkom u 17:45 u dvorani 2 ili 3 (ovisno koja je slobodna), pa tko je zainteresiran uvijek se može priključiti malim mravima za naše bolje studentske dane!

Ekipa je ostala do ranojutarnjih sati, a oni koji su bili svjesni što ih sutra čeka, odavno su krenuli putem toploga doma. Čekalo ih je predavanje, a neke i dva. Samo je to negativno u cijeloj ovoj priči…brucošijada srijedom nije baš loša ideja ako četvrtkom ne ideš nikamo!

Udruga info

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Dani orijentacije brucoša Autor: Ivana Vidoša

U

druga studenata studija javne uprave, u suradnji sa Upravom Veleučilišta i njegovim administrativnim kadrom, ove se godine upustila u drugačiji oblik orijentacije brucoša. Željeli smo ih, iz prve ruke, uputiti u čari studiranja te im u startu dati prednost sa korisnim savjetima.

Studenti su bili raspoređeni po grupama, koje su vodili studenti sa stažem na Velučilištu, a samim

time i prave osobe za taj posao.

Ivana Hren, Stanko Jerković, Luka Tovornik i moja malenkost bili smo zaduženi za redovne studente, dok su Ivana Branilović, Marina Vasilić i Erika Stančić Vidrac bili zaduženi za izvanredne studente.

Nakon što smo se predstavili, pozvali smo ih da nam se pridruže na sastancima Udruge utorkom u 09:00h u dvorani , u Gundulićevoj 10 i na taj način dožive drugu, aktivniju stranu studiranja.

Sada ću vam pokušati navesti sve informacije koje su bile rečene, vjerujem, svakoj grupi.

Studentska godina zove se akademska godina i počinje u desetom mjesecu (01.10.2009.), a završava krajem devetog mjeseca (30.09.2010.).

Sastoji se od zimskog i ljetnog semestra.

Zimski semestar traje od desetog do kraja prvog mjeseca, a ljetni semestar od trećeg do sredine šestog mjeseca.

Predavanja za redovne studente su organizirana u dvije grupe. Prva grupa je od A do K, a druga od L do Ž. Predavanja za redovne studente se uglavnom održavaju u dvorani IV. Istima mogu prisustvovati i izvanredni studenti, ukoliko im to odgovara. Izvanrednim studentima predavanja počinju 19.10. sa prvom grupom predmeta.

Savjetujemo vam da prisustvujete predavanjima jer je to najlakši oblik savladavanja gradiva, a prije svakog predavanja ponovite gradivo koje ste obradili na prošlom predavanju tako da možete pratiti profesora. Na kraju semestra dijele se potpisi kao potvrda uredno odslušanih predavanja. Potpisi se dijele u posljednja dva tjedana u semestru.

Na prvom predavanju iz svakog predmeta profesor će vas obavijestiti o tome imate li iz dotičnog predmeta kolokvij.

Kolokvij je mogućnost da ispit položite dio po dio, tj. u više manjih dijelova, a to je ujedno i najlakši oblik prolaska ispita. Kolokvij se ne treba prijavljivati. l. godina kolokvij Osnove sociologije Osnove politologije Uvod u državu i pravo Osnove informatike Engleski jezik Izlazak na ispit mora se prijaviti. Prijavljuje se prijavnicom koja se kupuje u Knjižari pravnog fakulteta i cijena joj je 5 kn.

U Vodiču se nalaze datumi prijava i samih rokova.

Uglavnom se ispit prijavljuje tijekom dva dana, otprilike deset dana prije samog roka.

Prijavnica se predaje u referadi u sobi 10, osobno ili preko kolege.

Prvi ispiti za redovne studente upisane ove godine su u drugom mjesecu, kada su predviđena dva roka.

Možete prijaviti i više ispita. Trenutno se ispiti ne

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

odjavljuju, što znači da ukoliko ne izađete na ispit, a prijavili ste ga, ne računa vam se izlazak.

Popis studenata koji su prijavili ispit biti će objavljen na oglasnoj ploči. Na toj listi je označen datum, sat i mjesto ispita, kao i ispitivač.

Ukoliko tri puta padnete isti ispit, slijedeći puta ga polažete pred komisijom od tri profesora, a ta-

Udruga info

kav ispit morate prijaviti sa posebnim obrascem za komisijski ispit. Ukoliko padnete ispit i na komisiji, dobivate zabranu izlaska na dotični ispit slijedeća tri mjeseca nakon pada. U tom periodu možete polagati druge ispite.

Svaka studentska godina vrijedi 60 ECTS bodova, a tako i svaki ispit ima svoju ECTS vrijednost.

l. Godina Zimski semestar Uvod u državu i pravo Nauka o javnoj upravi Osnove sociologije Osnove politologije Strani jezik (E/Nj) Ukupno

ECTS 7 7 7 7 2 30

Ljetni semestar Ustavno pravo RH Nauka o javnoj upravi Osnove informatike Financiranje javne uprave Strani jezik (E/Nj) Ukupno

ECTS 9 7 5 7 2 30

a žig se dobiva od Dr. Željka Buriga (01/334-065), Trg žrtava fašizma 10.

Redovnim studentima upis vrijedi jednu akademsku godinu, a izvanrednima dvije akademske godine.

Ukoliko smo zaboravili spomenuti još nešto što vas zanima, možete nam pisati na mail Udruge: upravni. student@gmail.com te nam postavljati pitanja na koja ćete uvijek dobiti provjerene odgovore iz prve ruke.

Tijekom zimskog semestra na oglasnoj ploči biti će objavljen popis studenata prve godine koji moraju obaviti sistematski pregled. Svi studenti prve godine dužni su ga obaviti prije kraja akademske godine.

Sistematski pregled obavlja se u Domu zdravlja Medveščak, Laginjina 16/1, Dr. Jasna Vidović.

Ukoliko ste spriječeni obaviti sistematski pregled po rasporedu na oglasnoj ploči, možete doći u drugu grupu ili ga obaviti u redovno radno vrijeme Dr. Vidović, odnosno, najaviti se na broj telefona: Želim vam uspješnu akademsku godinu, puno sretnih trenutaka i da vam indeks uskoro vrvi žigićima.

01/4556-367.

Odlazak zubaru će isto biti organiziran po grupama,

Udruga info

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

DEKANSKI ROK 2009 Autori: Stanko Jerković u suradnji s Marinelom Tomorad

‘N

e, neće ga biti!’. Tako je to izgledalo na početku ove akademske godine. Kad sam god nekoga pitao za tu mogućnost, svi su bili skeptični i sa sigurnošću naglašavali kako nema dekanskog roka. Na kraju je, kao što svi znate, odobren. Naravno, trebalo je dosta truda da bi se taj cilj, koji je izgledao nemoguć, uspio ostvariti na sveopće zadovoljstvo studenata. To je ujedno i dokaz da se cilj uvijek može ostvariti, samo je potrebna volja, a još više vjera u to da je uspjeh moguć.

Sve je krenulo početkom ovoga ljeta. Poučeni iskustvom o malom broju potpisa prikupljenih prošlogodišnjom peticijom i misleći da ga profesori neće podržati, stariji studenti baš i nisu vjerovali u mogućnost odobravanja dekanskog roka. Inicijativa je krenula od vrlo ambiciozne predsjednice Studenskog zbora koja je očigledno najviše vjerovala u to da treba pokušati. Tako je pokrenut proces prikupljanja potpisa studenata, odnosno peticija za dekanski rok.

Bio sam jedan od studenata koji je već sredinom sedmog mjeseca sakupljao potpise. Mislim da sam u vrijeme najveće ispitne gužve proveo tri dana na fakultetu i u to vrijeme prikupio oko 150 potpisa.

U početku sam mislio kako će to sporo napredovati, tako da nisam vjerovao da ću prikupiti puno

potpisa. Ipak, gore navedena brojka na kraju i nije izgledala loše. Mnogi su studenti jedva čekali da potpišu peticiju jer su već tada znali da bi im taj rok mogao biti od velike važnosti, što mi je uistinu olakšalo cijeli posao. Nažalost, bilo je i studenata koji su odbili potpisati peticiju. Kad sam došao do njih i rekao im da sakupljam potpise za dekanski rok toliko su se prestrašili, kao da su vidjeli nekog opakog i ljutog policajca koji ih tereti za teška kaznena djela, onako iznenada, usred bijela dana.

Naravno, osim mene, potpise je prikupljala i već spomenuta predsjednica Studenskog zbora te kolegica Petra Berta s Poreznog studija. I one su bile poprilično uspješne u svom zadatku. Prije ljetnih praznika imali smo već oko 400 potpisa, što je bio prvi nagovještaj uspjeha, budući da je prošle godine sakupljeno oko 500 potpisa sveukupno.

Dakako, već se u ljeto znalo da će se organizirano potpisi sakupljati u devetom mjesecu. Svima je bilo jasno da samo veliki broj potpisa može dovesti do dekanskog roka. Na prvom sastanku Studenskog zbora nakon ljetnih praznika odredili smo tri datuma za sakupljanje potpisa. Bili su to 1., 10. i 11. rujna, u razdoblju od 9 do 13 sati. Odlučili smo se za te datume iz jednog bitnog razloga - tada su se polagali ispiti i bilo je jasno da će biti dosta studenata na fakultetu. To je bila idealna prilika za još više potpisa. Nakon prvog dana prikupljanja, održan je sastanak Udruge studenata Javne uprave na kojem je predsjednica Udruge Ivana Hren predložila da se potpisi prikupljaju još dodatna dva dana. Kasnije se potvrdilo da je to bio odličan, možda i presudan potez. Važno je spomenuti da su se članovima Udruge studenata Javne uprave i članovima Studenskog zbora pridružili i neki drugi studenti koji su pomogli prikupljati potpise i na taj način olakšali posao.

Prvi dan su, već spomenuta Predsjednica Studenskoga zbora, Marinela Tomorad , član naše Udruge Marina Vasilić, te kolegica sa Poreznog studija Petra Berta, koja je ujedno i članica Studenskog zbora, prikupile oko 150 potpisa. Drugi dan su potpise sakupljali predsjednica Udruge Ivana Hren i kolega

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Ivica Perica sa Poreznog studija. Njih dvoje su taj dan prikupili gotovo 200 potpisa, što je stvarno za svaku pohvalu. Treći dan sam ja skupio oko 80 potpisa. Naravno, očekivao sam više, ali ni to nije bilo loše. Nakon toga, došao je red na dva posljednja dana prikupljanja potpisa. Taj slijedeći, četvrti dan, potpise je sakupljao kolega Domagoj Bilić kojem sam pomogao da mu olakšam posao. Sakupljeno je oko 70 potpisa ili možda nešto više od toga.

Baš toga dana, 14. rujna, gđa. Sanja iz referade, rekla je kako se moramo požuriti jer će se sjednica Upravnog, a i Poreznog odjela održati vrlo brzo.

Zbog toga se cijela stvar morala ubrzati. Odmah sutradan, pristupili smo posljednjem danu sakupljanja. Taj dan su potpise sakupljali kolegica Tea Teić i kolega Antun Štelma, a s njima smo bili i Predsjednica Studenskog zbora i ja. Prikupljeno je oko 200 potpisa. Trebalo je kopirati sve potpisane peticije i izbrojiti sve potpise posebno za Porezni i Upravni odjel. Sveukupno je prikupljeno čak 1114 potpisa zajedno sa Upravnim i Poreznim odjelom što je stvarno veliki uspjeh i dokaz da se sve može ostvariti uz dobar rad i trud. Za Upravni odjel je prikupljeno 460 potpisa sa prve godine, 252 sa druge i 150 potpisa sa treće godine. Što se Poreznog studija tiče, prikupljeno je 88 potpisa sa prve, a 38 sa druge godine.

Nakon prebrojavanja svih potpisa, odnio sam ih u referadu kako bi se dekanski rok uvrstio u dnevni red sjednice. Moram napomenuti da je upravo u to vrijeme određeno da će se sjednica Upravnog odbora održati 21.rujna u 11 sati, dok je sjednica Poreznog odbora imala biti održana odmah nakon toga. Odlučeno je da će na sjednicu ići Predsjednica SZ-a, koja je ujedno i predstavnica studenata druge godine, i ja, kao zamjenik predstavnice studenata prve godine. Iako sam od početka vjerovao u uspjeh, moram istaknuti kako mi se na početku rasprave činilo da od realizacije dekanskoga roka ipak neće biti ništa. Predsjednica SZ-a, Marinela Tomorad, iznijela je argumente koje smo smatrali važnima napomenuti. Neki od glavnih argumenata bili su složenost i teškoća ispita, malen broj kolokvija i rokova, te nesistematiziranost i nepovezanost gradiva. Na kraju smo uspjeli dobiti dekanski rok zahvaljujući profesorima koji su ga odobrili, što me oduševilo. Bili smo jako zadovoljni uspje-

Udruga info

hom. Nakon nas, sjednicu je imao i Porezni odjel na kojem su bile predstavnice prve i druge godine, Petra Berta i Bojana Srimšek. Naravno, i njima je bio odobren dekanski rok.

Kao što vidite, dekanski rok je odobren na kraju jedne duge priče ispunjene radom i trudom, a ponajviše vjerom u uspjeh. Nadam se da ga je većina studenata uspjela iskoristiti na najbolji mogući način. U ime Udruge studenata Javne up-

rave i Studenskog zbora, te u svoje osobno ime, zahvaljujem svim profesorima na odluci da odobre dekanski rok. Također se zahvaljujem gđi. Sanji, referentici, na ljubaznosti i suradnji. Naravno, zahvale upućujem i svim kolegama koji su na bilo koji način pomogli da se dekanski rok odobri. Za kraj, treba zahvaliti i svima koji su potpisali peticiju jer su njihovi potpisi bili ono ključno na čemu se temeljio ovaj uspjeh.

Udruga info

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Sjednica Društvenog veleučilišta- 16.lipnja 2009 Autor: Ivana Branilović

D

ana 16. lipnja 2009. godine održana je sjednica Društvenog veleučilišta na kojoj je, između ostalog, ovjeren zapisnik sa prethodne sjednice.

Ono najvažnije za nas studente zasigurno je rasprava o molbi predstavnika studenata treće godine upravnog studija za polaganje ispita treće godine studija s jednim ne položenim ispitom druge godine studija. Studenti koji studiraju po tzv. starom programu mogu polagati ispite treće godine sa ne položenim jednim ispitom druge godine od početka akademske godine 2009./10.

Isto tako, raspravljalo se u uvođenju ISVU sustava za studente javne uprave – studomatu. Postupak uvođenja istog je pokrenut sa tehničke strane.

Nadalje, stručno povjerenstvo za davanje mišljenja u postupku izbora jednog zaposlenika u nastavnom zvanju višeg predavača u znanstvenom području društvenih znanosti, znanstveno polje pravo,

znanstvena grana upravno pravo i uprava, za nastavni predmet Komunalno upravno pravo (naslovno zvanje) iznijelo je izvješće.

Vijeće je jednoglasno zaključilo da se raspiše natječaj za izbor jednog zaposlenika u nastavnom zvanju predavača ili višeg predavača u znanstvenom području društvenih znanosti za nastavni predmet Lokalna samouprava te jednog zaposlenika u nastavnom zvanju predavača ili višeg predavača za nastavni predmet Državna uprava.

Jednoglasno je prihvaćen prijedlog za davanje suglasnosti Kseniji Grubišić za izvođenje nastave i ispitivanje iz nastavnog predmeta Sociologija.

Jednoglasno je prihvaćena molba za davanje suglasnosti vanjskim suradnicima Ani Burazin i Agnes Milovan Solter za izvođenje nastave i ispitivanje iz nastavnog predmeta Strani jezici u akademskoj godini 2008/09.

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Udruga info

Izborna skupština Udruge 14. srpnja 2009.

Autor: Ivana Hren

K

ao i svaki sastanak do sada i ovaj je započeo pozivom na sudjelovanje ili da zapravo kažem, obveznom sudjelovanju, budući da se malo razlikovao od prijašnjih. Razlika je bila u tome što se morala okupiti većina udrugara da bi odlučili o bitnim stvarima za budućnost Udruge.

Na dnevnom redu bilo je financijsko stanje Udruge, nova članstva u Udruzi i u Upravnom odboru, te prihvaćanje izmjena statuta Udruge.

Započelo se sa provjeravanjem statuta, čitanjem svake izmjene i komentarima vezanima uz spomenute izmjene. Radilo se o preinakama koje bi omogućile njegovo lakše i efikasnije primjenjivanje. Isto tako, promjene su bile potrebne jer je osnivački statut donesen u prijelaznom razdoblju za Veleučilište, a i bilo je potrebno prilagoditi same ciljeve Udruge sadašnjim potrebama studenata. Na ovoj točki dnevnog reda strasti su se malo razbuktale jer su na skupštini sudjelovali i sami osnivači Udruge, a samim time i autori statuta. Žestoko su branili svoje odredbe i zahtijevali solidne argumente za izmjene. Međutim, sve u svrhu što kvalitetnijeg statuta.

Kad je dogovor bio postignut i ušmikavanje statuta riješeno, krenulo se na biranje novih članova u Upravnom odboru. Prijedlog tadašnje predsjednice Udruge, Ivane Vidoše, za novu predsjednicu prihvaćen je (više-manje) jednoglasno. Kako sam ja, Ivana Hren, bila proglašena novom predsjednicom, očekivalo se da održim kratki govor. Moram priznati da nisam željela održati predugačak i preambiciozan govor te previše zadirati u budućnost jer tko zna što nam ona donosi, tako da sam u kratkim crtama rekla što očekujem i tražim od članova.

U Upravni odbor jednoglasno su izabrani potpredsjednici Udruge, Stanko Jerković i Luka Tovornik.

Bit će teško u početku, svjesna sam toga, ali drago mi je da su kraj mene kolege i prijatelji koji su voljni pružiti ruku i pomoći. To je ono što smatram da je bitno i što je temelj same Udruge, solidarnost i volja da se pomogne te da se nešto promijeni. Novih

članova nikad dosta, tako da je ovo ujedno i poziv ostalim studentima da se uključe u rad Udruge i učine svoj studentski život bogatijim. Primijetila sam da je opće rašireno mišljenje da su u takvim studentskim organizacijama geekovi, čudaci ili osobe koje ne znaju ispuniti svoje vrijeme sami. To, naravno, uopće nije istina. Ovakve organizacije stvaraju iskustva za život i dugotrajna prijateljstva, a usput napravite i nešto korisno. Očekuje nas mnogo toga u ovoj godini i nadam se da ćemo sve to i postići.

Zadnja točka dnevnog reda, pod razno, kolektivnom odlukom odlučila se proslaviti u kafiću pored faksa, pa da konačno i to ljeto započne... :)

Udruga info

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Intervju sa osnivačem Udruge Autor: Marina Vasilić

D

ragi naši čitatelji, u ovom intervjuu imate priliku upoznati osnivača Udruge studenata javne uprave – Danijela Pešta. Saznajte kako, uz čiju pomoć i s kakvim idejama je krenuo, kako bi pod jednim nazivom okupio ljude koji su od onda pa do danas

valja u svijetu i svemiru, RH i Zagrebu i na našem faksu. Onda smo odlučili nešto poduzeti. Ideja za osnivanjem Udruge javila se iz želje za promjenom. Zvonila nam je u glavi izreka prof. Koprića da je organizacija snaga.

Da li si iz početka bio skeptičan?

Ne, kada smo krenuli bili smo sigurni i s jasnim ciljevima.

Jesi li imao potporu Veleučilišta?

Imali smo punu podršku Veleučilišta, točnije našeg Odjela. Jedva su dočekali organiziranje studenata.

Jer do tada nije bilo studentske organizacije na faksu.

Jesi li imao podršku kolega?

Kada smo se nas četvorica ohrabrili, podijelili smo naše umotvorine frendovima (frendicama) i to onima za koje smo znali da će ih ideja interesirati.

Među prvima Tihani Krajačić (drugoj predsjednici udruge), Ivani Anokić, itd... Tada su kolegice Ivana Boršćak i Bjanka Barišić počele sakupljati peticiju za nastavka studija (skupile su oko 1000 potpisa, ako me memorija ne vara.)

Skupilo nas se tako desetak, pa smo u bivšem Soulu bistrili Statut i neke druge stvari.

Kada smo sve izbistrili, registrirali smo Udrugu.

Koji su onda bili glavni razlozi radi kojih si odlučio osnovati Udrugu?

Naravno, nastavak studija, a onda i želja za bavljenjem strukom i obrađivanje stručnih tema.

zastupali interese studenata našeg Veleučilišta.

Kako si došao na ideju osnivanja Udruge?

Stvar je počela vrlo jednostavno, bilo mi je dosta kritizirati sve ono što ne valja i odlučio sam poduzeti “nešto”.

Od početka nisam bio jedni nego nas je bilo četvero: Mladen Milčić, Marko Kovač, Josip Novak i ja.

Znali smo se okupljati po raznoraznim i bogu nemilim mjestima i raspravljati o tome što sve ne

Kako su tekle stvari na početku?

Glatko, bili su to veseli dani. Nitko nam nije bio ravan.

Koji je bio prvi problem koji je riješen zahvaljujući djelovanju Udruge?

Iskreno, više se ne sjećam, morali bi otvoriti zaseban topic na Forumu o tome... Čini se da su to bili izbori za studentske predstavnike u tijelima

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Veleučilišta. E, to je bilo zabavno! Bili smo na faksu od 7 ujutro do 7 navečer. Po tadašnjem zakonu birališta su morala biti otvorena 12 sati, a čini mi se da je ukupno moralo biti 15 ljudi u različitim povjerenstvima. Bilo je lucidnih trenutaka...

Koliko je Udruga na početku imala članova i kako ste privlačili nove?

Nakon registracije Udruge krenulo je regrutiranje novih članova. Organizirali smo predstavljanje Udruge studentima, oblijepili smo faks plakatima (kako je dolazilo proljeće nešto na temu proljeća i promjena). Na tom sastanku pridružili su nam se najvjerniji članovi kako će se kasnije pokazati, Marko Glamočak, Damir Mikolji, Vesna Rajić i Mihajlo Krajić u prvim redovima. Osvojio sam njihove umove i srca na prvoj rečenici tako da me se niti danas ne mogu riješiti.

Neću zaboraviti, do mene je došao glas da ima jedna kolegica koja se angažirala u Pravniku, pa sam otišao na predavanje njene godine i zamolio prof.

Marčetić da reknem koju o potrebi studentskog organiziranja. Tada je Udruga dobila Jelenu Jukić.

Koliko su studenti, kad su saznali za postojanje Udruge, sudjelovali?

Pa, bile su dvije vrste studenta koji su sudjelovali, prvi koji su dolazili na sastanke, radili i podržavali nas, te drugi koji su bili naši frendovi, pa su nas samo podržavali. Kasnije je ispalo da je bolje kladiti se na ove prve...

Sve skupa bilo nas je oko 30 do 35.

Koji ti je projekt najviše značio?

Najviše mi je značio projekt 10. obljetnice prihvaćanja Povelje o lokalnoj samoupravi. Ne znam zašto. On je bio realiziran par godina nakon mog mandata.

Udruga info

Jesi li nakon proteka nekog vremena bio zadovoljan radom Udruge, a samim time i svojom idejom?

Jesam. Kada se sve zbroji i oduzme i više nego zadovoljan. Rekao bi pjesnik 'ostao mi je život pun sjećanja'. A još kada se čovjek sjeti svega što je bilo, ne bi stalo ni u dva Kameralista.

Jesi li zadovoljan sa radom Udruge danas?

Generalno jesam. Na moju žalost nisam više puno na faksu, što bi se trebalo uskoro promijeniti, tako da sam izvan priče. U Udruzi su neki novi klinci, čujem da se spremate orijentirati brucoše... lijepo.

Da li si mislio da će se sve tako odviti?

Nisam previše razbijao glavu što će biti, no svejedno ispalo je i više nego dobro.

Kao zaposlen čovjek, možeš li prijašnji rad u Udruzi primijeniti i sada na "pravom"poslu?

Mogu, naravno. U Udruzi sam naučio timski rad (to je bilo teško), na donošenje odluka i odgovornost za njih. Zapravo, izgradio me i dao mi znanja koja na drugi način ne bi imao prilike razviti - prije svega organizacijske i komunikacijske vještine.

Dvije, tri riječi dodatka: Prvo: Pozdravio bi sve dobre ljude koje sam spomenuo u tekstu, a nismo se dugo vidjeli.

Drugo: Sve one koje nisam spomenuo, a zaslužili su, dugujem piće.

Treće: Veliko hvala svima s kojima još uvijek surađujem, prvenstveno Sekcionašima.

Udruga info

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Razglednica iz Kutine Autor: Biljana Žganec

D

ok sam žurnim korakom, pomalo prosklizujući po uglačanom kamenu, prelazila predvorje Glavnog kolodvora pomislih kako je jutro iznenađujuće hladno. Tog 24. listopada 2008. godine održavala se Smotra visokih učilišta u Kutini te je Udruga

prihvatila poziv Društvenog veleučilišta u Zagrebu (dalje u tekstu: DVZ) da nazoči Smotri i maturantima Kutine prezentira informacije vezene uz isti.

Tadašnja Predsjednica Udruge, Ivy ili Prezidenta kako sam je od milja zvala pozvala je Martinu, tj.

Martie i mene da se pridružimo događanju. Imale smo, dakle, dogovoren sastanak vrlo rano. Prezidenta ništa ne prepušta slučaju, a moj mailbox je

sadržavao minimalno 2 maila pristigla tih dana s naznakom da se kašnjenje neće tolerirati. Kako to obično biva, Martie se pojavila ubrzo po mom dolasku, a od Prezidente ni P. Njezin je vlak zapeo negdje gdje već vlakovi zapnu, a nama ostavio prostora za ono slatko prijateljsko zadirkivanje o tome kako se kašnjenje neće tolerirati. Martie i ja smo cupkale po peronu čekajući Prezidentin dolazak, oštreći se na jedan od onih „coffee to go“ kioska i malo dragocjene topline u tekućem obliku. Po Presidentinom dolasku kupljene su karte i kava (jer da, cure sve vole raditi zajedno) te smo krenuli put vlaka. U vlaku standardna gužva pa je potraga za mjestima završila u kupeu kraj srednjovječnog para. Naš entuzijazam oko zadatka, veselo brbljanje i preispitivanje info koje namjeravamo prezentirati gospodin je, namignuvši, veselo komentirao riječima: „Kladim se da nije samo kava u toj čaši.“ Do Kutine smo nastavili čavrljajući ugodno s našim suputnicima. I onda Grad. Malo je reći da nas se dojmilo viđeno, posebno srednja škola „Tin Ujević“ u kojoj se Smotra održavala. Lijepo smo dočekani, dodijeljena nam je osoba koja nas je provela kroz objekt.

Materijalima koje smo ponijeli sa sobom (plakate i prospekte) počeli smo uređivati dodijeljeni štand u sportskoj dvorani. Stigli smo zaista rano te je dvorana bila samo naša. Osoba zadužena za ozvučenje pustila nam je glazbu i pravila se da ne vidi/ čuje naše izvedbe pjesama pred mikrofonom praćene koreografijom. Ooo, kad se sjetim – kako smo se smijale. Snimku Prezidentine izvedbe Minee imam negdje kao podsjetnik na poseban štimung. Dvorana se postepeno punila dolaskom drugih sudionika Smotre, a više o službenom djelu događanja u Kameralistu 2 – naslov: Smotra visokih učilišta u Kutini; ovo je girly girly verzija priče. Nakon završetka službenog djela uslijedilo je druženje s sudionicima Smotre. Prezidenta i Martie su u živom razgovoru sa studentskim predstavnicima Zdravstvenog i Tehničkog veleučilišta okvirno dogovarale zajedničku Brucošijadu (koja se nedugo zatim uspješno održala). Kad se društvo na zabavi počelo osipavati, Prezidenta, Martie i moa

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

smo krenule put Puba i tamo zaružile onako kak samo curke znaju. Uz ness. Rekla bih taman toliko vruć da ga spočetka moraš srknut, ali eto nije bio.

Mi smo tri nezavisne curke jakih osobnosti pa smo svoje viđenje događanja, planove Udruge i planove za fakultativnu godinu dugo, dugo komentale upadajući jedna drugoj u riječ, ali i završavajući jedna drugoj rečenice. Ipak smo frendice. Razgovor prosječnog ženskog društva, može biti i intelektualni kružok, ali će nepobitno završiti pričom o (našim) dečecima. I tako je bilo. Tek ovlaš pogled na sat i shvatimo da je noć, da smo u gradu koji se zove Kutina, ne Zagreb, da je vlak na kojim smo planirali povratak već otišao i da imamo minimalno vremena za uhvatiti slijedeći. Trčimo kao bez duše ulicama Grada, smijući se pritom, hvatajući dah.

Stižemo u zadnji tren i vlak kreće, a naša avantura kao da dolazi svom kraju. No, u Ivanić Gradu, zbog prometne nesreće, vlak staje. Prva je obavijest dok se ne napravi uviđaj – kasnit ćemo 40 min u dolasku. Prezidenta nakon obavijesti i konzultacija izlazi van vlaka u potrazi za hranom. Vraća se s vrućim i masnim hamburgerima iz obližnje pečenjare. Ha, ha – da bi riječ rekla. U Zagreb se, na kraju, vraćamo autobusom organiziranim od strane Hrvatskih željeznica. I tu je avantura završila. Ili možda nije?

Ispričano nije bilo lako napisati. Ima nešto intim-

Udruga info

no u pričama, događajima do kojih držimo, kojih se rado sjećamo te ih poput dragocjenosti pomno čuvamo, ne pričamo baš svakom o njima. No, ova je razglednica u službi pozivnice. Pozivnica čitatelju da se uključi u rad Udruge. Kraj mog studiranja sve je bliže, a iskustvo istog ne bi bilo potpuno bez angažmana u Udruzi. Zapravo ne postoji projekt koji mi je više ili manje drag, od Smotre, Dana karijera, do Glavne urednice Kamere 2 i 3 – svi su mi važni.

Intelektualna snaga studenta ne leži samo u mogućnosti da pročita određen broj knjiga, stručne literature, već da svojim djelovanjem nešto promjeni ili bar pokuša. Izazov i dinamika rada u grupi, organizacija i prezentacija projekata, etc. traže vaše slobodno vrijeme, traže vaš angažman besplatno, no ono što dobijete je neprocjenjivo. Iskustvo, poboljšanje komunikacijskih vještina, sigurnost u javnom nastupu, uvid u način lobiranja za realizaciju svojih ideja... prijateljstva za život.

Prije nego završi moja studentska priča želim pohvaliti kolege u Udruzi. Uz napomenu čitatelju, ovo je tek jedna u nizu priča i dogodovština o Udruzi koje mogu ispričati.

Udruga info

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Moj naj projekt Udruge: ‘’TEAM BUILDING’’ NA KUPI Autor: Ana Jukić

U

trenutku kada sam pristala napisati ovaj članak, nisam imala baš nikakvu predodžbu o čemu bih mogla napisati redak-dva… Tada sam pomislila kako bi bilo lijepo Udrugu predstaviti na neki drugačiji, ''neformalniji'' način. Uz mnoge, reći ću ozbiljne projekte, koje Udruga priređuje za studente, pronađe se tu vremena i za druženja izvan prostorija fakulteta, s manjom dozom ozbiljnosti.

Slijedi jedna priča koje se uvijek rado sjetim. Vežite pojaseve, krećemo!

Bio je to početak ljeta 2007., šesti mjesec, vrijeme ljetnih rokova. Svi pomalo u ispitima, sakupljanju potpisa, a već su se polako prebrojavali i ETCS bodovi potrebni za jesen. Ali članovi Udruge imali su drugačije planove. Dogovorili smo odlazak na rijeku Kupu. Zamišljeno kao druženje u kojem bi spojili ugodno s korisnim. Napunili bi baterije, ''odradili'' neka pitanja na svježem zraku. Uz neka sitna kašnjenja, svi smo se skupili, ispili jutarnju kavicu i krenuli put Kupe.

Samim dolaskom raspakirali smo ''sva blaga'' koja smo sa sobom ponijeli iz Zagreba. Baš kako i priliči i kakva je praksa kroz cijelu godinu, poslovi su automatski podijeljeni. Ženski članovi uglavnom oko čišćenja i ''luftanja'' mjesta u kojem ćemo provesti slijedećih 48 sati, pranje voća i povrća te hlađenje promila pohranjenih u bočicama. Muški dio pripremao je finu klopu i usput raspravljao o svakojakim temama (uglavnom usko vezanima uz ispite).

Bio je to vrlo lijep dan. Neki su čak uskočili u vodu, što namjerno, a što nesretnim slučajem. Vožnja rijekom u kajaku, borba protiv riječnih struja koju su neki izgubili tako što su na kraju stupili na zemlju kompletno mokri… Svi smo se dobro nasmijali!

Pjesma, igranje stolnog tenisa, ali i davanje uputa i savjeta kako što lakše i kvalitetnije proći ispit.

Tako je prošao dan i pala je noć. Zbog nesnosnih komaraca, ali i prohladne rano-ljetne noći, povukli smo se u naše odaje, u kojima je svatko našao neku temu za razgovor. Grijala nas je peć na drva, koja nam je podarila poseban osjećaj! Baš kao u davna vremena kada su naši stari zajedno sjedili okupljeni oko stare peći i razmjenjivali dojmove proteklog dana. Neki su već napola spavali, nekolicina je

pjevala, neki su inzistirali na ponoćnom kupanju u hladnoj Kupi. Već smo duboko ''zaglibili '' u noć i kuća je utihnula. Uz povremeno hodanje kolega koji mjesečare, ili u snu kuhaju kavu :), kućom su počeli harati milozvučni tonovi hrkanja. Neka onda spava 'ko može! Buran dan, burna je i noć! Kada je osvanulo jutro i dok smo se svi izmigoljili iz kreveta, bilo je zanimljivo promatrati kolege i njihove jutarnje rituale. Jesu li odmah ''spremni za akciju'' ili, pak, besciljno teturaju neko vrijeme. Doručak te još nekoliko ''lakogutljivih'' tema za jutro i bilo je vrijeme za povratak u zbilju koja nas je neumoljivo čekala. Svatko se vratio obogaćen nekakvim novim iskustvom! Još su se dugo prepričavali doživljaji.

U svakom slučaju bila su to dva lijepo provedena dana tokom kojih smo ''napunili baterije''. Kolegice i kolege dobivaju potpuno drugačiji smisao kada se provede vrijeme (pa makar i ovako kratko) pod okolnostima i u okruženju u kojem ih dotada nisam poznavala.

Tko zna, možda još koji put odemo, u istom ili izmijenjenom sastavu!

Ne bi li bilo lijepo zamijeniti predavaonicu prirodom te o prijedlozima i traženjima rješenja raspravljati u divnom krajoliku rijeke Kupe ili u šumi na Sljemenu!? Naravno, moram se vratiti u zbilju, ali moram priznati prekrasno je ovako odlutati tijelom, ili ako ne tijelom, barem mislima negdje daleko… na neki novi team building Udruge.

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Studenski život

Studenske menze Grada Zagreba Autor: Stanko Jerković

J

edna od najvećih privilegija svakog studenta je menza. Tamo se svaki student može jako dobro najesti i napuniti baterije za malo novca. Jedini uvjet za to je status redovitog studenta. Ako ga nemate, jedino što vam preostaje je ponekad žicati kolegu tu iksicu koja svim studošima život znači.

Obzirom da su menze svim studentima jako drage, u daljnjem tekstu se navode sve ili barem većina zagrebačkih menzi s raznim pripadajućim informacijama. Krećemo abecednim redom.

Restoran Alu nalazi se na Akademiji likovnih umjetnosti i radi pet dana u tjednu. Ponuda se sastoji od menu obroka, jela po izboru i drugih proizvoda.

Radno vrijeme restorana je od 8 do 15 h. Subotom i nedjeljom ne radi.

Sljedeći restoran se zove Ekonomija i nalazi se na Ekonomskom fakultetu. Restoran posjeduje dva konzumna prostora, jedan sa linijom samoposluživanja, a drugi sa konobarskim posluživanjem. Restoran radi u jednoj smjeni.

Ponuda na liniji sa samoposluživanjem se sastoji od menu izbora, jela po izboru i drugih proizvoda, dok se na liniji sa konobarskim posluživanjem ponuda sastoji od raznih prehrambenih proizvoda.

Linija samoposluživanja radi od 11 do 15 h, a linija sa konobarskim posluživanjem od 11:30 do 15h.

Restoran radi pet dana u tjednu.

Na gornjoj etaži objekta nalazi se restoran Kefa.

Ponuda se sastoji od proizvoda brze hrane. Radno vrijeme restorana je od 7:30 do 20h, a subotom i nedjeljom restoran ne radi.

Idući restoran se nalazi na Fakultetu strojarstva i brodogradnje i zove se FSB. Restoran radi pet dana u tjednu u jednoj smjeni, a vikendom je zatvoren.

Radno vrijeme je od 8 do 15 h. Ponuda se sastoji od jela po izboru i drugih proizvoda. Govoreći o ovom restoranu, moram dodati kako sam baš u njemu često peglao svoju voljenu iksicu i da je jako dobar.

Na Prometnom fakultetu se nalazi restoran Mali

Kennedy. Restoran radi pet dana u tjednu u jednoj smjeni, osim subote i nedjelje. Ponuda se sastoji od prehrambenih proizvoda brze hrane. Radno vrijeme restorana je od 8 do 15 h.

Sljedeći od brojnih restorana je vjerujem svima poznati restoran Savska na Savskoj cesti. U restoranu postoje lijeva i desna linija. Kod desne je ručak od 10 do 16 h, a večera od 17:30 do 20:30 h. Desna linija subotom radi od 10 do 15 h. Linija desno radi za ručak od 11 do 16 h. Sama ponuda se sastoji od menu obroka, jela po izboru i drugih prehrambenih proizvoda.

U sklopu restorana Savska postoji i restoran Express čija se ponuda sastoji od jela po izboru i drugih prehrambenih proizvoda. U sustavu restorana nalazi se i odvojeni prostor slastičarnice. Radno vrijeme Express restorana je od 9 do 15 h, te od 16 do 21 h, a subotom od 14 do 21 h.

U sklopu studenskog doma Cvjetno naselje nalazi se istoimeni restoran. Ponuda se sastoji od menu obroka, jela po izboru i drugih proizvoda. U sastavu restorana postoji i odvojeni prostor slastičarnice.

Restoran radi u dvije smjene sve dane u tjednu osim ponedjeljkom za ručak. Vrijeme rada linije broj 1 za ručak je od 11 do 16 h, a za večeru od 17:30 h do 21 h. Linija 2 radi za zajutrak od 7 do 10 h (subotom od 8 do 10 h), ručak je od 12 do 15 h, a večera od 17:30 do 20 h. Slastičarnica radi od 7:30 do 21:30 h. Pauze su od 10:30 do 11 h i od 17 do 17:30 h. Nedjeljom slastičarnica ne radi.

U sklopu studenskog doma Laščina nalazi se i restoran pod istim imenom. Ponuda se sastoji od menu obroka, jela po izboru i drugih prehrambenih proizvoda. Radno vrijeme restorana je za doručak od 8 do 9:30 h, za ručak od 11 do 15:30 h, te za večeru od 17:30 do 20:30 h. Nedjeljom restoran ne radi.

U sklopu studenskog doma Stjepan Radić se nalazi restoran istog imena. U restoranu prva ponuda se

Studenski život

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

sastoji od menu obroka, jela po izboru i drugih prehrambenih proizvoda. Radno vrijeme za zajutrak je od 7 do 9:30 h, a subotom od 8 do 10 h. Ručak je od 11:30 do 16h, a večera od 17:30 do 21h. Restoran radi svaki dan u tjednu u dvije smjene, osim svaki drugi petak za ručak. Kod restorana druga ponuda se sastoji od menu obroka, jela po izboru i drugih prehrambenih proizvoda. Restoran radi u dvije smjene sve dane u tjednu, osim svakog drugog petka za ručak. Radno vrijeme za ručak je od 12 do 16:30 h, te za večeru od 18 do 21:30 h. Restoran se sastoji i od pizzerie u kojoj je ponuda proizvoda s naglaskom na program brze hrane. Radno vrijeme pizzerie je od 10:30 do 21 h, pauza je od 16 do 17 h. Nedjeljom pizzeria ne radi.

Na Veterinarskom fakultetu nalazi se restoran Veterina. Ponuda se sastoji od menu obroka, jela po izboru i drugih prehrambenih proizvoda. Restoran radi pet dana u tjednu u jednoj smjeni. Radno vrijeme je od 8 do 15 h, a subotom i nedjeljom ne radi.

Na Šumarskom fakultetu nalazi se istoimeni

restoran. Ponuda se sastoji od menu obroka, jela po izboru i drugih prehrambenih proizvoda. Restoran radi pet dana u tjednu u jednoj smjeni. Radno vrijeme je 8 do 15 h. Restoran subotom i nedjeljom ne radi.

Htio bih spomenuti i menzu na Fakultetu elektrotehnike i računarstva koja je jako dobra, možda čak i najbolja. Cijene su nešto više jer je, po mojim saznanjima, ova menza u privatnom vlasništvu.

Svi od vas ste sigurno čuli i za kamp Borongaj, tamo također postoji menza. Ondje sam jednom jeo i moram reći da sam bio jako zadovoljan, tako da, ako imate slobodnog vremena, otiđite i uvjerite se i sami.

Nadam se da sam vam svim ovim informacijama pomogao kako biste odabrali što bolju menzu za sebe. Ukoliko vam uz sve ostale studentske obveze ostane dovoljno vremena za istraživanje, svakako otiđite do nje ma gdje god ona bila. Uživajte u svojim povlasticama jer vam mnogi zavide.

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Matična ustanova Akademija likovnih umjetnosti Ekonomski fakultet

Naziv restorana

Adresa

ALU

Ilica 85

Ekonomija

Trg J. F. Kennedyja 6

Kefa

Trg J. F. Kennedyja 6

FSB

Ivana Lučića 5

Mali Kennedy

Vukelićeva 4

Studenski centar

Savska cesta 25

Studenski centar

Express

Savska cesta 25

Studenski dom Cvjetno naselje

Cvjetno naselje

Odranska 8

Studenski dom Cvjetno naselje

Slastičarna

Odranska 8

Studenski dom Lašćina

Lašćina

Lašćinska 32

Studenski dom Stjepan Radić

Stjepan Radić

Jarunska 2

Studenski dom Stjepan Radić

Pizzeria

Jarunska 2

Veterinarski fakultet

Veterina

Heinzelova 55

Šumarski fakultet

Šumarski restoran

Svetošimunska 25

Ekonomski fakultet Fakultet strojarstva i brodogradnje Prometni fakultet

Studenski centar

Studenski život Radno vrijeme Radnim danom 08:00 – 15:00 Radnim danom 11:00 – 15:00 Radnim danom 07:30 – 20:00 Radnim danom 08:00 – 15:00 Radnim danom 08:00 – 15:00 Radnim danom 10:00 – 16:00 17:30 – 20:30 Subotom 10:00 – 15:00 Radnim danom 09:00 – 15:00 16:00 – 21:00 Subotom 14:00 – 21:00 Svaki dan 07:00 – 10:00 11:00 – 16:00 17:30 – 21:00 Subotom doručak počinje u 08:00 h Ponedjeljak – Subota 07:30 – 10:30 11:00 – 17:00 17:30 – 21:30 Ponedjeljak – Subota 08:00 -09:30 11:00 – 15:30 17:30 – 20:30 Svaki dan 07:00 – 09:30 11:00 – 16:30 17:30 – 21:30 Subotom doručak traje 08:00 – 10:00 Ponedjeljak – Subota 10:30 – 16:00 17:00 – 21:00 Radnim danom 08:00 – 15:00 Radnim danom 08:00 – 15:00

Studenski život

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Kviz: Državna uprava Autor: Domagoj Bilić

D

ragi studenti i studentice druge godine Stručnog studija javne uprave, slijedi 10 pitanja za ovaj kviz kako bi mogli testirati svoje znanje.

Imate po 3 ili 4 ponuđena odgovora od kojih je samo 1 točan, pa krenimo.

1.Kako se povijesno afirmiralo načelo pogrešivosti uprave? a) kao politička odgovornost b) kao materijalna odgovornost c) pravo na žalbu, pravo na sudsku zaštitu protiv uprave 2.. Kako se povijesno razvijalo načelo odgovornosti uprave? a) kao politička odgovornost uprave, materijalna, kazneno disciplinska, b) kao politička, kazneno-disciplinska, materijalna, c) materijalna, kazneno-disciplinska, politička

3. Nastojanje da se što većem broju građana pruži uvid u organizaciju i da se upravnim organizacijama osigura veća obaviještenost o potrebama, mišljenjima i stavovima građana prema radu uprave je: a) javnost funkcioniranja, b) javnost uprave, c) javni odnosi, d) sredstva javne komunikacije.

4. Ministarstva, središnji državni uredi Vlade RH, državne upravne organizacije, uredi u županijama su: a) poslovi Vlade RH, b) poslovi Državne uprave, c) poslovi upravne organizacije, d) tijela državne uprave.

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

5. Razni aspekti povećanja društvene gustoće, razvitak znanja, revolucija na području komunikacija te neposredne implikacije tog društvenog procesa su: a) značajke globalizacije, b) odnosi globalizacije, c) uzroci globalizacije, d) procesi globalizacije.

6. Doktrina obilježena orijentacijom prema ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti da se državnu upravu i čitav javni sektor podvrgne tržišnim načelima te poduzetničkom ponašanju je: a) doktrina dobre uprave b) doktrina nove javne uprave c) doktrina novog javnog menadžmenta d) doktrina javne uprave

Studenski život

10. Prenošenje nadležnosti s državnog organa ili organa šire zajednice na niži upravni organ ili organ uže lokalne jedinice. a) delegacija b) supstitucija c) rekvizicija d) dupliranje Popis literature: - Grupa autora (2006.) Javna uprava: nastavni materijali, Zagreb, Društveno veleučilište i Pravni fakultet, str.: 25-33, 161-168, 347-391.

- Pusić, E.(1999.) Država i državna uprava, Zagreb, Pravni fakultet, str.: 264-274, 330-451.

- Propisi: www.pravo.hr – katedra za upravnu znanost.

7. Reforme koje idu za primjenom dubljih mjera kao što su proračuni orijentirani na rezultate, koje su inspirirane doktrinom novog javnog menadžmenta te u novije vrijeme doktrinom dobre uprave, su: a) tradicionalne reforme b) minimizirajuće reforme c) modernizacijske reforme d) tržišne reforme 8. Nadzor nad zakonitošću rada ustanove i općih akata obavlja: a) upravno vijeće b) ravnatelj ustanove c) Vlada RH d) nadležno ministarstvo

Točni odgovori: 1. c) 2. b) 3. b) 4. d) 5. c) 6. c) 7. c) 8. d) 9. d) 10. a)

9. Ustanovu može osnovati: a) Republika Hrvatska b) druga fizička i pravna osoba ako je to zakonom izrijekom dopušteno c) jedinica područne (regionalne) lokalne samouprave i fizička i pravna osoba, ako je to zakonom izrijekom dopušteno d) domaća i strana fizička i pravna osoba, ako za bavljenje određene djelatnosti nije zakonom drugačije određeno.

Studenski život

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Regica na študijima u Zagrebu Autor: Anonimka

Nastavak kolumne iz trećeg broja Kameralista. „Vode, molim“- uspijem iskašljati riječi iz sebe.

U roku odmah spasonosna bočica vode je bila u mojim rukama, a ja sam pila nikada ukusniju vodicu. Još sam par puta zakašljala, ali iritacija se smirila, napokon sam normalno disala. Imala sam osjećaj da svi zure u mene, a sigurno svi i jesu jer je profesorica zaustavila svoje izlaganje dok ja ne dođem k sebi. Uljudno sam se ispričala na smetnji i ona je nastavila. Drobila je tako još dugo, a ja sam se pokušala što je više moguće uvući u sebe. Kolegica pored mene je nešto našvrljala na komadić papira i tutnula ga pred mene. Pisalo je: „Bok! Ideš kasnije na kavu? Izgledaš kao da bi ti dobro došla.

Helena :)“ , Ja sam joj se osmjehnula, uzvratila smajlićem i prihvatila poziv. Dvoranom se i dalje čulo samo pričanje profesorice i muk. Tu i tamo je netko pročistio grlo. Atmosfera je bila nestvarna, takva se nije mogla doživjeti kod mene u srednjoj školi, gdje profesor nije mogao doći do riječi.

Misli su mi lutale i uopće se nisam mogla usredotočiti na njezinu priču, kad odjednom nastupi graja i svi se uzvrpolje. Nisam ni primijetila da je profesorica završila sa izlaganjem i izašla iz dvorane. Helena me je povukla za sobom i za taj čas smo se našle u bircu za stolom koji je bio premali za sve narudžbe žednih studenata. Bio je tu Darijo, Dora, Elizabeta, Mateja i još dvoje kojima nisam uspjela zapamtiti ime. Svi su pričali u isti čas. Spominjao se sistematski, neki bodovi, prijevoz, zdravstveno, imena nekih profesora koji su na lošem glasu… A sam u bunilu slušala i mislila kako sam samo uspjela tako puno propustiti, a tek smo prvi dan na faksu.

Zaključak kave je bio slijedeći: za sistematski se ne moramo odmah brinuti jer će na oglasnoj ploči biti objavljene grupe kada ćemo po rasporedu morati to obaviti, čak me tu Helena trknula i rekla da ćemo mi ići zajedno jer je čula da se grupa i ne moramo previše pridržavati.

Prijevoz imamo svi besplatan. Dora se ponudila da nam sutra na predavanje donese zahtjeve ZET-a pa da ih svi skupno ispunimo i predamo u referadi na ovjeru. Posebno je naglasila da se ulickamo prije predavanja jer se moramo slikati za pokaz pa da se

kasnije ne sramimo izvaditi isti. Na to su se svi nasmijali, ali ona je ostala ozbiljan i rekla: “Nemojte da vas sada tražim osobne pa da vidimo tko će je odmah pokazati! A i ovaj pokaz je poseban jer traje više godina pa se uozbiljite.“ Za zdravstveno moramo kupiti potvrde u „Skriptarnici“ i to potvrđujemo u sobi 3a. Uvijek se kupuje par potvrda jer jedna uvijek ostaje njima u evidenciji ili što god.

Sutra ćemo, također po Dorinom naređenju, podići i x-ice u sobi broj 8, tako da možemo poslije predavanja ići nešto pojesti jer nam treba snaga za učenje. Taman kada je završila pričicu o x-ici pitam ja nju pa kako je ona upućena u sve to?

Kad se ona nasmiješi i kaže: „Draga moja, organizacija je pola posla. Raspitala sam se prije, a i sestra mi studira pa sam uz nju ulovila par dobrih savjeta, ali ono najbolje od svega je to što sam većinu stvari saznala na forumu naših studenata. Moraš se uključiti jer tamo imaš hrpu informacija, a i skripta i pitanja sa ispita“. E na to su svi graknuli da im kaže koji joj nick, a ona je odmahnula glavom. Ispalo je da su svi već registrirani na forum. Sada sam već počela razmišljati o tome da li u mojoj sobi ima neki priključak za Internet ili ne. Nadala sam se pozitivnom odgovoru, ali nekako sam imala predosjećaj da to ipak neće ići tako lako. I imala sam pravo. Moja draga gazdarica nije imala pojma o nikakvom Internetu.

U tišini svoje sobe gledala sam u raspored predavanja prepisan na korice bilježnice. Zaključak je bio da su nam lijepo rasporedili dane i da čak imam petak slobodan. Sa sjajem u očima sam počela razmišljati o domu i produženim vikendima, ali onda sam se vratila u realnost i shvatila da moram obaviti još puno toga prije nego što se mogu počastiti povratkom kući.

Nakon burnog dana iz kofera sam izvukla najbolju kombinaciju i pripremila je za sutra, jer ipak je sutra slikanje za pokaz, te se strovalila na krevet i taj čas zaspala.

Nastavak čitajte u idućem broju

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Studenski život

Ljubav ne poznaje godine Autor: Ninek

Lj

ubav je slijepa. Često će vam reći oni koji iz nekog razloga smatraju, da je njihova veza osuđena na društvenu kritiku.

U zadnje vrijeme se to događa po pitanju razlike u godinama. Svima je opće poznata trakavica vezana uz Dolores Lambašu.

Al' ajde da ipak krenemo ispočetka.

Ljubav je pokretač svega. Jednom kad nađete nekoga koga ćete beskompromisno voljet, sve vam se čini lakšim, pogotovo kad nađete sposobnog i neovisnog muškarca starijeg recimo 5 godina, pa to jednostavno obara s nogu.

To je pristojna razlika, zar ne? Ili da proširimo malo krug, probajmo biti otvorenog uma. Muškarca rođenog u istom stoljeću kao i vi.

Osobno sam dosta zatvorena po tom pitanju. Stariji muškarac, bljak. Naravno mislim na tipove starije 20-ak godina od mene.

Uvijek pomislim kako to ima veze sa nekim traumama iz djetinjstva.

Tata je otišao ili je bio sveprisutan, pa je kćerkina fascinacija njime potaknula da se zaljubljuje u muškarce tatine generacije.

No, možda i nije to u pitanju. Možda je samo imućan, utjecajan, posjeduje nekretnine i pokretnine u svim dijelovima svijeta pa joj to imponira.

Voli se pokazivat i voli da je se financijski razmazi sa skupim krpicama i precijenjenim nakitom, koji kad bolje pogledate od tolikog bling-blinga liči na nakinđurenu bižuteriju.

Možda nije ni to, možda jednostavno voli svaki dan gledati smežurano lice, obješen trbuh, potpuno sijedu i proćelavu glavu, zube u čašici i uživa u njegovom društvu dok kod doktora opće prakse čeka novi recept za Viagru.

Možemo to prikazat i kroz par primjera pa sami procijenite dal' vam to diže želudac. Meni da.

Slavica i Bernie Ecclestone - mlada, zgodna, svjetski poznata manekenka koja je radila čak i za Armani upoznaje Bernia dok je radila kao hostesa na utrci Formule 1. Daje mu lažan broj mobitela, ali on ne odustaje, nego ju uspijeva zavesti bez obzira na razliku u godinama, nepoznavanju jezika i više nego očitoj razlici u vi-

sini.

Hm...Pitam se što je presudilo, možda bankovni račun?! Ili činjenica da je bio neopisivo privlačan, baš nalik jednom od njenih plišanih medvjedića uz koje se voljela stiskat u krevetu kad je vani padala kiša. Ne vjeruje te, jel' da? Ni meni to ne zvuči uvjerljivo.

Melania i Donald Trump - još jedna prekrasna žena koja se našla na naslovnicama mnogih svjetskih časopisa ludo zaljubljena u 24 godine starijeg

muškarca koji svojom prepoznatljivom frizurom (skupljao sam ženine dlake iz odvoda i od toga napravio tupe) jednostavno zaustavlja dah svih žena svijeta. Ili je u pitanju Trump carstvo koje je izgradio tokom godina.

Hugh Heffner i Playboyeve zečice mahom sve mlađe od njega 50 godina - pa tko normalan ne bi htio živjeti u Playboyevoj vili?! Žene su kompleksna bića, teška i komplicirana, vole se osjećati zaštićeno, imponira im utjecajnost i moć, uživaju u iskustvu muškarca s kojim su odlučile dijelit život, teže sigurnosti, posebno financijskoj, ali ujedno i pažljivo izabiru osobu koju će gledat svako jutro ostatak života.

A mislim da ove gore navedene kao i još mnoštvo nenavedenih, nisu gledale dalje od bankovnog računa. Da, doista mislim da su gold diggerice.

I to mi se gadi.

Mislim da žena od 25 godina ne može bit sretna sa

Studenski život

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

65-godišnjakom. Mislim da tu mora bit neki viši cilj. Kao recimo naša Dolores, žena je odlučila da će upisat glumačku akademiju. Pa joj to iz 5 pokušaja nije uspjelo, te si je našla sirotog Ivu Gregurevića da sa svojim utjecajem u glumačkim vodama učini nešto po tom pitanju. Tako je i bilo, pa je vidio Italiju (to je ono kad ljepšim izrazom kažete da je dobio cipelom u guzicu). Zatim je tugovala tjedan dana za njihovom neuspjelom vezom i preboljela ga sa Franom Lasićem. Čovjekom koji je pozvan na sve događaje u zemlji i šire, čovjekom koji poznaje utjecajne ljude koji otvaraju sva vrata. Eto, upoznala se naša Dolores sa svim velikim mangama na hrvatskoj estradi, a između ostalog i neopisivo seksipilnim Dikanom Radeljakom. To što joj je životni cilj doći do Hollywooda, a njegova najbolja prijateljica je baš slučajno neka fensi menadžerica koja ju tamo može ugurat nije imalo apsolutno nikakve veze jer je to jedna od onih ljubavi koja se

događa samo jednom u životu. Ljepotica i zvijer.

Kako romantično.

I tako će naša ljepotica dogurati do Hollywooda, zaboraviti ove sirote hrvatske metuzaleme koje je iskoristila i udati se bogato za zgodnog mladog poduzetnika tamo preko bare.

I dalje mislite da je to sve čista, iskrena ljubav, da godine nisu problem. Ja ne. Moram priznati da ne mogu navest ni jedan primjer starijeg muškarca koji nema za kiflu, a za ruku ga drži njegova prekrasna, sad sišla s modnih pista, žena. Takvi ne postoje.

Takvi imaju skromne gospođe svojih godina koje se brinu za kućanstvo i odgajaju djecu.

I to je ok. Ja želim takav život. Sa muškarcem svojih godina, s kojim ću imati uspone i padove, s kojim ću graditi svoje carstvo i jednom kad dobijemo na lotu i kad mi kupi bisernu ogrlicu da joj se mogu iz srca radovati.

Dobro razmislite da li je novac vrijedan toga da se mrzite zbog buđenja u njegovom krevetu jer vas kupuje skupim krpicama i torbama koje u Hrvatskoj još nisu na tržištu, da u skupim torbicama nosite skupe mobitele na koje se ne javljate kad vidite njegov broj jer upravo pijete martini s ljubavnikom.

I da ga na kraju ostavite zbog tog mladog ljubavnika jer shvatite da ljubav poznaje godine. I da ste najbolje potratili na nekoga tko vas je zadovoljavao samo u apetitu za shopping. Tužno. A mogli ste počet sa happy beginingom i sami stvorit happy end.

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Studenski život

Kako učiti?!

Autor: Luka Tovornik Lux

K

ako učite? Sjedeći za stolom u kuhinji ili sobi, možda ležeći na kauču, krevetu ili pak na podu, na terasi? Ili ste možda jedan od onih tipova koji ne mogu učiti doma, pa učite u NSB-u, lokalnoj knjižnici, kod frenda ili na kavi.

Trebate li mir i tišinu dok učite? Ili možete učiti bilo gdje jer se možete skoncentrirati i ne doživljavati svijet oko sebe? Učite li po danu, noći, ujutro, navečer ili vam ne smeta doba dana i noći za učenje? To su pitanja koja svi studenti kad-tad postave jedan drugom. A zašto?

Mnogi su nesigurni sami u sebe, pa pitaju osobe koje su položile ispite kako oni uče, pa ih pokušaju tako reći „kopirat“ u nadi da će i oni položiti ispite ako će učiti kao i oni, da će im nekim čudom to pomoći da lakše prođu taj ispit. Rijetki su ti, koji tek na fakultetu uspiju pronaći svoj način učenja, jer ako nisi dosad uspio, neće ti biti lako. Fakultet nije srednja škola, to svi znamo i ponavljamo brucošima svaki put, mi koji smo već prošli to „vatreno krštenje“, shvaćanje razlike između fakulteta i srednje škole. Pravimo se mudrima, pa im ponosno govorimo da moraju učiti minimalno osam sati dnevno da bi položili ispite, a i sami se tih savjeta ne pridržavamo. Ah kakvo licemjerstvo, zar ne? Ali budimo realni, svi smo takvi. I vi ćete kad budete stariji i iskusniji i shvatite da na faksu nema šale kao u srednjoj. Tu nema ne pisanja zadaći (ima zadaća na faksu dragi moji, da da) bolje je za Vas da ju napravite, jer ćete profesoru narasti u očima

i možda dobiti kakvu privilegiju, npr. izlaz na predrok. I vi ćete mlađim generacijama isto tako licemjerno govoriti da moraju minimalno osam sati dnevno učiti, jer to se sve vrti u krug. I ja sam se kao brucoš smijao starijim kolegama na rečenicu učiti osam sati dnevno? Da ziher! Ali s vremenom shvatite, da to nije samo otrcana fraza, već da je istina, jer rijetki od nas su toliko pametni, da jednom pročitaju i sve znaju. Fotografsko pamćenje ima samo 15% ljudi na svijetu! Stoga priče poput, položio sam ispit, a pročitao sam jedanput, su laži. Može se dogoditi sreća, da ti nisi puno učio/ la i da te profesor pitao samo ono što si naučio/la.

Ali opet, takve stvari su rijetkost i sumnjam da će vam se dogoditi više puta, a ako imaš toliko sreće da vam se svaki put dogodi onda igraj radije loto, barem ćeš više novaca zaraditi.

Ljudi su jedinstveni. I nema dvije iste osobe na svijetu, samo osobe sa sličnim osobinama, bilo fizički bilo mentalnih, ali dvije iste osobe ne. Stoga nemojte gledati druge kako uče i truditi se kopirati ih. Ako niste pronašli način učenja koji vam paše, probajte svaki od predloženih, možda jedan uspije, a ako ne, nađite svoj. Nemojte gledati druge kako uče, već učite, trudite se, jer što god ljudi govorili, svi znamo da se čovjeka s diplomom drugačije gleda od onog bez nje. Pomažite jedni drugima i olakšajte si tu muku učenja, jer što ste prije gotovi s faksom, to ćete manje učiti iz knjiga, a više iz života.

Studenski život

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Ispit kao zmaj

Autor: Irena Pušnik

S

rela sam djevojku od 34 godine koja je još na upravi i guli zadnji ispit. Sjedila sam tamo pred katedrom engleskog, u očekivanju svoga reda na odgovaranje i kako se red smanjivao, bivala sve nervoznija. Ona je upravo pala postupovno i sjela na klupu ispred kabineta katedre za jezike u Gundulićevoj. Vadila je iz torbe bočicu s vodom, pecivo i ruž za usne. Da je nisam primijetila zbog njene izrazite ljepote primijetila bih je zbog uskog prostora i količine nemira od koje je isti bio još skučeniji.

Kao da se znamo oduvijek, rekla je: - Pala sam postupovno.

- Ništa neobično, kažem joj. Ja čekam engleski za odgovarati.

Samo jednom mi se u životu dogodilo da se obratim kolegici s faksa, a da me je ona blijedo pogledala i rekla uvrijeđeno: Znamo li se?! U smislu kako se usuđujem razgovarati s njom, a da se prethodno nismo nikad vidjele. Puls mi je skočio na tisuću.

Za mene je to bila tolika glupost. A mora se priznati i ego je radio svoje. Da nisam bila ljuta, pitala bih da mi navede samo jedan razlog: Zašto ne?!

Zašto se ne bih mogla obratiti nekom na hodniku u

Gundulićevoj? No, dobro, ionako nisam namjeravala pričati o toj iznimci. U pravilu sasvim se ugodno može razgovarati s kolegama s faksa ako je sve što vas povezuje u trenutku susreta studij uprave.

- Hoću li se ikad riješiti te uprave? Nastavila je razgovor moja sugovornica ispred kabineta katedre za strane jezike.

- Naravno da hoćeš. Pogledaj mene. Ja sam završila upravu i još sam živa i zdrava.

- Ma nemoj! Gledala me u nevjerici. Studiram već deset godina. Dala sam otkaz na poslu da to privedem kraju.

- Bit će sve u redu. Već sam prihvatila ulogu tješiteljice.

- A moja sestra. Na učiteljskoj je. I odavno je već diplomirala. U isto vrijeme smo počele studirati. Starci mi već misle da sam glupa. A za što?

Kao da će mi se sve ove godine isplatiti. Pa to je cijela mladost...

- Sve će doći na svoje. Nastavila sam. Ne može te razumjeti nitko osim onih koji su u ovom programu. Vjeruj mi. Isplatit će ti se. Sad si već na kraju i kad završiš i pogledaš iza sebe bit ćeš zadovoljna.

- A za što?! A za što? Neki nisu ni čuli za ovaj

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

faks. Ja ljudima moram objašnjavati što je to. Ponavljala je i mazala usne crvenim ružem.

I sama sam tijekom studija imala faze kad sam mislila da studij uprave zbilja ne vrijedi. Prvo, neke predmete sam toliko teško položila da sam se već počela pitati što je s mojom inteligencijom. Kako je

Studenski život

život. Dan mora proći, makar ti svaki nije po volji.

Vidjela sam da je pri kraju snage i bez elana da se uhvati posla s tim zadnjim ispitom. Nekako bezizlazno. Nekako bezvoljno. Bila je tako draga. To što mi je ispričala svoju priču razvezalo mi je jezik. A ponešto i trema koju obično razbijam baš razgovorom sa kolegama koji isto čekaju ispit. Rekla sam: - Ne samo da sam završila upravu nego sam počela i s pravom. Evo me, još jedan ispit i dat ću uvjet za upis druge.

- Tebe su sami anđeli poslali, uzdahnula je. Nitko me ne razumije. Svi misle da je to lako završit ovaj faks.

Ovo s anđelima stvarno je laskalo, ali i zbog toga što je svakako pretjeran izraz dalo je do znanja u koju te agonije može baciti faks. Ne moram govoriti da sam bila opremljena dozama empatije. Ja znam kako je biti u toj koži. Pa na dva ispita sam sjedila ispred komisije. I neprospavanih noći i pokušaja danonoćnog učenja da se stigne na rok... i onda neka mi se nađe netko tko nije čuo za upravu.

Gdje je taj, dajte mi ga za doručak.

vrijeme prolazilo, shvatila sam da me jednostavno nisu zanimali. Iz tog razloga sam ih prolazila teško dok sam primjerice engleski i radno pravo prošla odmah. S druge strane obiteljsko me bacalo u očaj (toliko pretpostavki za brak, pa za posvojenje, pa upisi u matice bla, bla....).

Tek sad kad sam se zahvaljujući baš studiju uprave uspjela zaposliti, počinjem shvaćati vrijednost uloženog truda, vremena i učenja. Faks je kao i

- Ne, ne... Ne smiješ si to raditi. Ne očajavaj.

Položi taj zadnji ispit, diplomiraj i promjeni pogled na faks. Ako ćeš ti misliti da ne vrijedi, tko će misliti da vrijedi.

- Da, da... Imaš pravo, a sami su te anđeli poslali (ponavljala je opet pretjeravajući).

- Vidjet ćeš. Dokaz ti je tu. Zaposlila sam se.

I ti ćeš.

Otvorila su se vrata katedre. Ušla sam i odgovarala.

Prošla. Ipak je to jezik, a jezike učim s više zanimanja (čitaj: prolazim već na prvom izlasku...eeee, da je bar s naukom o upravi bilo tako). Pogledam na klupu. Nje nije bilo. Otišla je suočiti se sa ispitom zmajem. Može ona to. Znam da može. Ako sam ja.

I ona će.

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

U2 u Zagrebu

Autor: Luka Tovornik Lux

S

jećam se, bio je početak šestog mjeseca kada sam saznao da će Zagreb biti na popisu 14 gradova koje će U2 posjetit na svojoj turneji. Bio sam sretan kao malo dijete. Bend koji slušam od malena, čije pjesme pjevušim svako-malo napokon dolazi u Zagreb!

Sestra i ja, odmah smo složili plan za kupnju karata, kako to izvesti da se izbjegne gužva i mogućnost neuspjeha. Kao i mnogi, visili smo na internetskoj stranici te večeri kada su karte izašle u prodaju i kao mnogi izvisili. Ujutro smo se čak i planirali dići ranije da stignemo koliko-toliko prije drugih i kupimo karte u prodavaonicama diljem Zagreba, ali kada te ne ide onda te ne ide. Prvo smo zaspali, zatim je naš dragi ZET zahvaljujući jutarnjoj gužvi kasnio, bankomat na kojem smo htjeli dići novce je bio ispražnjen. Jednostavno nam nije bilo suđeno da kupimo karte. Brzina kojom su karte bile rasprodane, zaprepastio je čak i sami irski bend, koji je u dogovoru sa agentom, odlučio održati još jedan koncert! Ostao sam paf! Ovaj puta ne smijemo izgubiti. Na kraju i nismo. Poznanik je uspio kupiti karte za oba koncerta, te radi posla odlučio meni prodati karte za prvi koncert, a ići na drugi. No kako je ispalo, prvi koncert, koji je bio najavljen za 10. kolovoz bio je zapravo pravi. Dodatni koncert

su ugurali dan prije 9. kolovoza, u nedjelju, koji je po kritičarima i fanovima, zapravo bio samo “zagrijavanje” za pravi koncert 10.-tog.

Mjesec dana sam izbjegavao gledanje you tube snimki iz raznih gradova, a najviše sam se morao paziti poslije prvog koncerta u Barcelone, koji se odvijao na poznatom stadionu Nou Camp (bar nama dečkima po nogometnom klubu Barcelona), gdje je započela turneja ovog velikog benda 30. lipnja 2009. Čitao sam o 50 metarskoj pozornici, ali opet, izbjegavao gledati slike, da mi ne pokvare doživljaj i iznenađenje. A onda je došao taj ponedjeljak.

Vedro jutro zatamnile su vijesti o mogućoj kiši u predvečerje. Promrmljao sam si u bradu, to će uništiti sve! Ali nebo nam je bilo naklonjeno i zadržalo kišu da ne padne. Večere se bližila, ekipa se skupila stanicu prije stadiona, kako bi mogli zajedno ići jer smo znali da se nećemo moći naći u onakvoj gužvi pred stadionom. I bili smo u pravu.

Tisuće ljudi se tiskalo oko stadiona, uzbuđenje se moglo rezati nožem, sve je bilo nabijeno emocijama, usporedivo jedino (ako se koncert takvih velikana glazbe može s ičime uspoređivat) s utakmicama Vatrenih.

Sa stadiona je već dopirala glazba predgrupa, bri-

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Studenski život

tanske indie grupe The Hours i alternativnih rockera Snow Patrol. Sam ulazak u stadion je prošao vrlo brzo i bez ikakvih gužvi. Standardni pregledi, te pitanje redara, nosimo li mali laser na ključevima.

Zbunjeno sam mu predao ključeve i pitao ga, zašto laser? Čovjek je samo uzdahnu, predao mi ključeve nazad i rekao da su budale jučer gađale U2 s laserima. Idiotizam i maloumnost takvih ljudi zbilja je neshvatljiva, no nazad priči. Popeli smo se na Sjevernu tribinu, dolje. Zauzeli svoja mjesta. Po-

bloody Sunday” , “Vertigo”, “Stuck in a moment”, “Beautiful day””, neizbježni “With or without you”. Posebno dirljiva bila je pjesma “Walk On” posvećena zatočenoj burmanskoj oporbenoj čelnici Aung San Suu Kyi, kojoj je u čast pozornicom prošetalo pedeset dobrovoljaca s njezinom maskom.

Edge je tijekom tog dvosatnog ludila promijenio 8 gitara (da brojao sam), a čak je i zaplesala na pozornici jedna hrvatica, koju je Bono pozvao iz publike.

zornica je oduzimala dah, bila je fenomenalno dizajnirana da podsjeća na pauka i kako je padao mrak, tako je pozornica sve više otkrivala svoje čari.

Repertoar pjesama je bio isti za svaki koncert njihove turneje kojom se promovira njihov posljednji dvanaesti studijski album "No Line on the Horizon", objavljen u ožujku ove godine.

Sastojao se od 5 pjesama s novog albuma, i 19 starih dobrih hitova, koje svi znaju. od “Sunday,

Mislim da je suvišno kazat da su ta dva sata prošla prebrzo, te da je bilo jednostavno neopisivo. Napustili smo stadion, opet jako brzo, jer je regulacija ulazaka-izlazaka bila za svaku pohvalu. Kako sam se udaljavao od stadiona, jedući burek od mesa, sa sjetom sam promatrao pozornicu koja je provirivala između zapadne i južne tribine. Znao sam da će mi zauvijek ostati u sjećanju, ali i na mobitelu!

Studenski život

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Putovanje u Irsku i Škotsku Autor: Kristina Damjanović

N

as jedanaest odlučilo se na veliku avanturu u slobodnom aranžmanu..

Kupili smo avionske karte još u ožujku kako bi prošli što jeftinije pa su nas tako povratne karte u srpnju Zadar-Dublin-Glasgow- i Edinburgh-Zadar izašle 200 eura po osobi. Dobar posao, zar ne? Tri ugodna sata putovanja. Čim smo sletjeli zapljusnuo nas je val hladnoće koji smo objeručke prihvatili i bilo je to pravo osvježenje budući da je tih dana kod nas bilo najmanje 30 stupnjeva. Pomaknuli smo kazaljke na satovima sat unatrag, onako filmski ih uskladili međusobno. Sjeli smo na bus koji smo platili 7 eura do Shining hostela (ne preporučamo).

Dvije noći u hostelu smo platili 25 eura što i nije puno budući da smo bili u centru grada. Prvi dan smo otišli DART-om, njihovom prigradskom željeznicom izvan Dublina, u grad Dalkey, vidjeli ambasade, tuljane, prekrasne kućice, kao iz najromantičnijih filmova za koje misliš da su ih uredili samo za TV-ekrane i da u stvarnosti ne postoje. Kasno poslijepodne smo razgledavali Dublin.

Prodaje alkohola poslije 22 sata nema, kao ni pijenja na ulicama. Grad je vrvio ljudima jer je bio dan prije koncerta U2. Glavno mjesto odvijanja

Foto: Kristina Damjanović

noćnog života je Temple Bar. Ujutro piju pivo, piju ga poslije posla, u 19 sati već nemaš gdje sjesti, a u 22 sata nigdje ni ući. Svi su srdačni, veseli, dragi, pristupačni, strpljivi i voljni pomoći kako god znaju i umiju. Drugi dan smo razgledavali muzeje, od kojih su nacionalni besplatni, a imaju ih četiri, a kako se u Dublinu se nalazi i najveći park Phonex u Europi, jednostavno smo morali i razgledati parkove. Otišli smo i do St. Patrick’s church, gdje se ulaz plaća 5 eura. Zapravo, oni naplaćuju sve što se može naplatiti.

Odlično je što tamo pada mrak oko 22 sata pa su nam dani duže trajali.

Poslijepodne smo otišli na aerodrom prema Glasgowu. Prekrasan let koji je trajao 45 minuta, toliko zelenila nisam vidjela u životu. Glasgow je industrijski grad, jako velik, vrlo star i prepun studenata. Došli smo do Blue sky hostela malo dalje od centra, četiri noći za 45 funti, a vrata nam je otvorio debeljuškasti mladić simpatičnog izraza lica s kojim smo se sprijateljili i koji nas je vodio u obilazak Glasgowa, sve do Celticovog stadiona i do River festivala koji se tih dana održavao pa su i busevi do grada i natrag bili besplatni. Drugi dan je

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

padala kiša stoga smo odlučili još jednom razgledati Glasgow iz druge perspektive, Hop on hop off busom koji vozi do svih znamenitosti. Navečer nismo išli van jer smo željeli iskoristiti sobu za druženje u koju su svi koji su se tamo nalazili dolazili na skupna druženja. Igrali smo razne društvene igre, jednostavno pričali te na taj način upoznali Ameri-

Studenski život

smo vrlo malo spavali jer sam željeli iskoristiti sve što grad nudi. A kako biti u Škotskoj i ne posjetiti Loch Ness? Put je bio krajnje iscrpljujući. Do tamo i natrag 10 sati, cijena 25 funti, ali usput smo mogli stati gdje god smo htjeli pa smo naišli na vinariju, brdo krava i ovaca te dvorac u ruševinama, koji je svejedno atrakcija. Ispred gospodin u škotskoj suknjici, a gajde ispred njega. Očekivali smo mnogo više od Loch Nessa, u najmanju ruku da iskoči Nessie pred nas.

Nismo propustili ni shopping pa smo na aerodromu s bojazni vagali kovčege. Što se tiče suvenira, njih ima zaista mnogo, a mogu se naći od 2 funte pa nadalje.

U Edinburghu smo otkrili nešto poput lounch bara gdje smo se gušili u tortillama za samo 4,85 funti.

Na aerodromu u Edinburghu nas je oduševio automat s knjigama.

Let do Zadra je trajao čitavu vječnost, a sva ljepota Irske i Škotske nestala je samo na kratko kad smo ugledali otoke okružene modrim morem i zvijezdama na kopnu.

Foto: Kristina Damjanović

kance, Meksikance, Portugalce, Španjolce.

Posljednji dan otišli smo u Science centar gdje smo vidjeli kako ćemo izgledati za trideset godina, no ono što nas je oduševilo je Planetarium.

Sljedeća postaja bio je Edinburgh u koji smo otišli vlakom, a vožnja je trajala 40 minuta. Došli smo u City center hostel pred kojim su nas dočekali vlasnici, bili su izrazito ljubazni što je graničilo s našim čuđenjem, a pet noći smo platili 55 funti.

Obožavala sam doručkovati ležeći u travi koja je svugdje iste visine, iste nijanse i brzo se suši poslije kiše, fascinantno. Prvi dan smo posjetili edinburški dvorac, u koji su neki ušli, a neki ne, naime, za kupnju ulaznice čeka se sat vremena, a cijena je 13 eura. Naš mladi vodič, Grant, mladić sa rozom kapom, crvenom majicom, bež hlačama i nalakiranim noktima u bojama škotske zastave, pokazivao je znamenitosti Edinburgha u skupini od dvadesetak ljudi svih dobi i nacionalnosti s kojima smo se i sprijateljili tijekom trosatnog razgledavanja.

Noćni život postoji bez obzira na dan u tjednu, pa Foto: Kristina Damjanović

Studenski život

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Recenzija knjige: „Pravi se da ovo nisi vidio“ Autor: Katarina Margetić

H

rvoje Šalković rođen je 1973. godine u Zagrebu. Diplomirao je novinarstvo na fakultetu političkih znanosti te je neko vrijeme radio kao sportski novinar. Završio je poslijediplomski studij u Londonu gdje je napisao i svoje prve priče koje je objavio nakon povratka u Zagreb. Radio je raznovrsne poslove sve dok nije preuzeo očevu tvrtku i postao direktor ljevaonice željeza. Cijeli život mu je obilježen putovanjima na kojima je stekao razna iskustva poput trčanja s bikovima u Pamploni, ronjenja s dupinima u Meksiku i slično.

Od tuda je i proizašla ideja za ovaj putopisno avanturistički roman tako da je većina događaja u ovoj knjizi autentična kao i likovi koji su inspirirani stvarnim osobama iz njegova života.

Glavni lik ovog romana je taksist Domagoj Krugman, Hrvat koji je prije petnaest godina s roditeljima emigrirao u Australiju, točnije u Melbourne.

Svaki dan provodi na isti način - razvozi ljude po gradu te nakon posla odlazi doma u krevet. Nagli preokret u njegov život kao i totalnu pozitivu i smi-

jeh u ovaj roman donosi pustolov Charlie koji kao iz vedra neba uskače u Domagojev taksi i pomrsi mu sve planove, razbija monotoniju njegova života te ga izbavlja iz dosadne svakodnevnice. Njih dvoje kreću na putovanje prema Zapadu bez ikakvih priprema, sredstava i cilja. Jedini orijentir im je bijeg od dosade. Obilaze razne destinacije poput Tajlanda, Londona, New Yorka, pa navraćaju čak i u njegov rodni Zagreb gdje se zadržavaju dosta kratko, a opet dovoljno dugo da uspiju popiti kavu s predsjednikom i doživjeti još niz avantura. Stalno susreću ljude koji su dovoljno „ludi“ i poletni da s njima nastave put, a s kojima se besplatno opijaju, švercaju po vlakovima i drugim prijevoznim sredstvima. Zabavljaju se na sve moguće načine i proživljavaju sve ono što je nama običnim „smrtnicima“ nezamislivo i nerealno. Ono što ih stalno tjera dalje je traganje za nečim nepoznatim kao i želja za ostvarenjem nekih nedostižnih snova.

To sve uspijevaju ostvariti zahvaljujući svojoj snalažljivosti, sposobnosti uvjeravanja i bujnoj mašti. Roman se čita sa velikom lakoćom i mislim da ćete jedva čekati da otvorite sljedeću stranicu i otkrijete u kojoj državi ili na kojem kontinentu ova dva lika tulumare i prodaju svoju viziju o nekoj izmišljenoj turističkoj agenciji koja bi se bavila putovanjima u nepoznato.

Roman sigurno neće nikoga ostaviti ravnodušnim, jer kao što je sam Šalković napisao: „Natjerat će svakog čitatelja da se zapita spava li u njemu neki Charlie koji samo čeka da nas probudi i prodrma nas do temelja? Koliko nas ga prepozna kada se probudi? I na kraju, ako ga i prepozna, tko od nas ima dovoljno srčanosti da se prepusti svemu onome što nas čeka tu, možda već iza ugla? Pitaš li se ikada bi li ga ti prepoznao ili bi možda okrenuo glavu na drugu stranu i pomislio: Čovječe, igraj na sigurno, pravi se da ovo nisi vidio.“.

Nakon pročitane knjige često razmišljam o tome da li i u meni čući jedan takav skriveni Charlie, a ja se pravim da ga ne vidim. Pitam se da li ću se jednoga dana odvažiti na susret s njim oči u oči te mu dopustiti da me povede na jedno takvo putovanje.

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Studenski život

Tjestenina, tjestenina i opet tjestenina Autor: Marbela

T

jestenina na tri jednostavna, brza i jeftina načina, baš kako to ja radim. Za one koji nemaju vremena, živaca niti inspiracije zamarati se kuhanjem, a žele pojesti nešto drugo osim paštete i kruha.

Prethodno kulinarsko iskustvo nije potrebno.

Kuhalo, jedan lonac i 15 min vremena bit će sasvim dovoljni.

TJESTENINA SA TUNOM 1 konzerva tune 2-3 žlice ulja 1/2 crvenog luka vegeta, papar, mješavina mediteranskih začina (ili samo origano) 1 vrhnje za kuhanje 2,5 dcl 200 g tjestenine Na ulju popržiti luk i tunu, dodati vrhnje, a kad se malo prokuha začiniti po želji.

Tjesteninu skuhati u slanoj vodi s malo soli.

TJESTENINA S TIKVICAMA 1 tikvica srednje veličine 1/2 crvenog luka 2-3 žlice ulja vegeta, sol, papar, timijan

1 vrhnje za kuhanje 2,5 dcl 200 g tjestenine Na ulju popržiti luk, dodati tikvicu narezanu na kockice, politi sa 1 dcl vode i dinstati dok ne omekša oko 10 min. Zatim dodati vrhnje za kuhanje i kad malo prokuha sve začiniti po želji. Tjesteninu skuhati u vodi s malo soli.

TJESTENINA S RAJČICOM I MOZARELLOM 1/2 pakovanja mozzarelle 2-3 rajčice srednje veličine ili 1 konzerva pelata (300g) 1/2 crvenog luka 2-3 žlice ulja vegeta twist mediteran, papar, bosiljak 200 g tjestenine Na ulju popržiti luk i dodati rajčicu narezanu na kockice. Kuhati dok se ne dobije jednoličan umak, a zatim dodati začine. Tjesteninu skuhati u vodi s malo soli. Sir narezati na kockice i dodati na preljev od rajčice.

Recepti su za dvije osobe ili jednu jako gladnu.

Dobar tek!

Meditativni kutak

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Kada on voli drugu Autor: Mimi

G

ore od nesretne ljubavi je nesretna neuzvraćena ljubav. Svaki sat, minutu, sekundu, goriš od želje za njim, nadaš se da će se dogoditi čudo, da će on shvatiti kako ste stvoreni jedno za drugo, ali na kraju samo ostaje činjenica da je nada žena sumnjiva morala. U sebi stalno ponavljaš: „Zašto? Što to ona ima, a ja ne?”.

Kada si zaljubljen teško je ostati objektivan, makar ti je suparnica sasvim pristojna djeva. U svojoj glavi ti si baš ono što on treba, bolja si od nje, bolje izgledaš, možeš mu dati puno više, voljeti ga na način na koji on treba, ma kako samo može biti toliko slijep da to ne shvaća? Samo često u svemu zaboravljamo da mi ne možemo znati što druga osoba točno treba i da je istina da smo prava osoba za njega, da bi bio s nama, a ne sa njom.

Ona ga možda gazi, manipulira sa njim, radi budalu od njega pred njegovim prijateljima, prava je kraljica kad treba napraviti scenu, uz to izgleda kao model (gora solucija je da je ona gabor i izvana i iznutra) s tim glupim dugim nogama, velikim očima, sjajnom kosom i blistavim zubima. Pored nje on je još samo jedan mali psić koji trči na svaki njen hir i spreman je podnijeti još, za tako pravu ljubav, za majku svoje djece. Ti gledaš iz prikrajka, dođe ti da odalamiš i nju i njega, ubija te ta njegova poniznost, sve bi dala da možeš obratiti voljenog čovjeka koji je jadan upao u ruke nekoj oštrokondži. U mašti vidiš kako ga spašavaš, kako on, nakon što ga je ponizila po tko zna koji put, napokon shvaća kako

si ti letva s njegovog plota, njegova Bonnie, Julija, Fata ili što god već. Ali sudba kleta, ta promjenjiva fortuna, taj razroki Kupid odaslao je strelicu u krivom smjeru. Možeš se na glavu popeti, treptati okicama dok ne dobiješ upalu mišića, izaći u najkraćoj minici na svijetu, gorjeti pored njega, ali ništa. On pripada njoj, sad i u budućnosti. Ti si tu, tko stoji postrani, samo neka mala koja bulji i treperi svaki puta kada se nađe u njegovoj blizini. Ti si rob neuzvraćene ljubavi i za tebe ne postoji nitko drugi pa makar ti ovaj tren i sam Cristiano Ronaldo pokucao na prozor.

Sve bi bilo dobro da od silne ljubavi možeš zadržati zdrav razum. Onda bi ti došlo do glave da ti ustvari ne treba netko tko dopušta da se gazi po njemu, da ne trebaš osobu koja ne zna reći „ne” nečijem izgledu i lošoj naravi, da ne trebaš mazohista. Shvatila bi da ti nisi ono što on treba i da ako želi i dalje ostati sa njom neka mu i bude jer ti ne želiš gledati svu ovu paradu, želiš voljeti i biti voljena onako kako treba. Ne želiš potratiti godine na nekog tko te nije vrijedan i tko te ne primjećuje jer ti nisi zaslužuješ najbolje.

Pametni se tu osvijeste i krenu dalje. Oni manje pametni i dalje pate za nekim nedostižnim, često sa nekom svojom imaginarnom slikom o toj osobi i onome kako bi to izgledalo da ste skupa, što je često vrlo daleko od prave istine. Manje pametni u toj svojoj ljubavi ne vide da i njih možda promatraju nečije zaljubljene oči, srce koje bi za njih kucalo onako kako treba. Manje pametni odluče patiti godinama, što onda polako prelazi u borbu sa vlastitim egom, manje pametni si tako uništavaju svaku šansu za sreću.

Gore od nesretne ljubavi, je nesretna neuzvraćena ljubav, ali još gore od ovoga je kad najmanje voliš sebe, kad svoju ljubav i vrijeme tratiš na krive stvari i osobe. Nitko nije vrijedan da se zbog njega osjećaš jadno, prevareno, nesretno. Ljubav bi trebala usrećivati ljude, ne obrnuto, ne bi trebala poznavati patnju, bol i nemir. Da bi te drugi voljeli, moraš naučiti voljeti sebe, jer ljudi će se prema tebi ponašati onako kako im ti to dopustiš. Sve ostalo su samo loše isprike.

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Meditativni kutak

Čaroban Susret Sa Jutrom Autor: Ivana Brlić

U ovom broju Kameralista predstavljamo nekoliko pjesama naše kolegice Ivane Brlić, koja se bavi poezijom već duže vrijeme. Detaljnije pročitajte u sljedećem broju Kameralista.

Tišina je i muk, ali nije kasna večer, niti ponoć, rano je jutro i Sunce na izlazu.

Miris svježeg, ranog i vedrog jutra širi se vlažnim livadama, neopisivom snagom prodire u mene i razbuđuje me, na klupama u nizu, tisuće je rosinih bisera, klize i... nestaju!

Omela me tek pokoja ptica ranoranilica, proletjela je skoro nečujno, kroz još uvijek zelene krošnje; i uz svoj otmjeni let izustila je čarobnu notu svoga ptičjega pjeva!

Shvatih to kao: "Dobro Ti jutro!"

Jezero je bilo mirno kao more u ranu zoru, samo prelijepi, bijeli labudovi svojim raskošnim krilima krase ga Tako su čarobni i neopisivo lijepi, tako raskošnog izgleda i zavidnog držanja!

Sunce na izlazu; svježa i još vlažna livada, miris lišća i jeseni koja se lijeno približava i dolazi u naš grad, čarobni zvuci ptičjega pjeva, raskošno plavetnilo neba nada mnom, tisuće rosnih bisera i dva savršena labuda plove mirnim jezerom i obilježavaju savršenu sliku moga susreta sa ranim jutrom!

Nije li idiličan prizor tog ranog jutra!?

Zagreb, park Maksimir, 10. rujan 2007.

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Sl u š a l a s a m k i š u . . .

A u t o r : I va n a B r l i ć Slušala sam kišu.

Pr i ča l a m i j e n a j l j e p š u p r i č u .

Pa d a l a j e p o m e n i i k u pa l a m i l i c e , a k o s a m i j e b i l a m o k ra .

Slušala sam kišu.

Go vo r i l a m i j e o Te b i .

Pr i ča l a m i j e s vo j o m „t i š i n o m ” .

D a s i b i o o vd j e p o s ve s a m , sam sa Njom…

Z a g re b, 1 . t ra va n j 2 0 0 9 .

Kada zaklopim zamišljene oči...

Autor : Ivana Brlić Kada zaklopim zamišljene oči, vidim nemir ; poput pijeska što ga vjetar raznosi raspršen je mojim zamišljenim poljem u daleka bespuća.

Sve što dotičem, neke je druge dimenzije i nekog drugačijeg, nepoznatog osjeta pod mojim prstima.

Sve što gledam, drugačije vidim.

Sve što slušam, drugačije čujem.

Zagreb, 6. Srpanj 2009

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Meditativni kutak

Predispitni dance Autor: Irena Pušnik

Svi su ljudi karikature kad se na moje lice sruči umor.

I Hamurabi, carica Irena Kejt od Rusije i Henrik II na prazan želudac.

Vidim povećane Alise, noseva ko pruge kojima tutnji lokomotiva.

A nosevi ko pruge, a oči ko pomućene razlivene duge kolutaju umorni predispitni dance.

Masna lica na prazan želudac.

Vidim redaju se ko na traci za klanje Mehmeda el Fatiha.

Prćasti, široki, nosevi ko pruge.

Odnekud me neka spodoba pita: Grgur VII, jel Grgur VII napisao ono...kako se zove...?

I čujem sebe kako nekom kažem Da, da, Grgur VII, osobno, Hildebrant.

Pruga Karlovac-Zagreb, 29. 4. 2009

“Ako u meni postoji žudnja koju ni jedno iskustvo na ovome svijetu, ne može zadovoljiti, najvjerojatnije objašnjenje je da sam stvoren za drugi svijet.”

C.S. Lewis Autor: Tihana Krajačić Kada sam pročitala ovu misao, u mislima su mi zaorili stihovi dobro poznate pjesme: „Postoje neki drugi svjetovi, za nas bi bili rajski cvjetovi, o da si samo znala voljeti... sada samo stini zube, ne plači...”

Glavom su mi se letjela pitanja je li ovaj svijet, ovo mjesto na kojem živim, pravo mjesto za mene, za ovu malu dušu, koju ponekad nitko ne razumije.

Razmišljam i tada shvatim da treba stisnuti zube i živjeti upravo kao da je ovaj svijet stvoren baš za mene, za svakog od nas pojedinca. Žudnja za nečim višim, uvijek mora prevladati od zadovoljstva sa ovim sada, treba biti zvijezda vodilja za naprijed, a ovo sad uvijek trebamo prihvatiti kao da se nalazimo na livadi okruženi cvijećem koje nam oduzima dah, a sa druge strane puni naše baterije.

Možda sada i ovdje ne možemo zadovoljiti tu neku žudnju koja titra duboko u nama, ali trebamo se truditi i nastojati svijet prilagoditi sebi, kako bi on postao naš, a ne kako bi mi postali dio ovog svijeta.

Ne trebamo razmišljati o drugom svijetu, već ovaj trebamo pretvoriti u naš san i u okruženje u kojem želimo živjeti. Uz borbu i upornost sve je moguće.

Mi smo ti koji sami sebi činimo idealni svijet za život i mi smo ti koji biramo kako, kada i gdje je naš raj, naš mir i ugodna oaza snova. To sve upotpunjava i ispunjava onu žudnju, žudnju koja postaje naša sada i uvijek, gubi svoju jačinu, ali dobiva na važnosti.

Naš svijet postaje naš smisao, ako stvarno živimo da bismo se nadali i nadamo se da bismo živjeli.

KAMERALiST prosinac / 2009 Broj 4

Ohrabrenje poslije nesreće Autor: nepoznat “Nesreće mogu donijeti rast i prosvjetljenje”, reče učitelj.

To je obrazložio ovako: Svaki bi dan ptica nalazila sklonište u suhim granama drveta koje je stajalo usred velike nenapučene ravnice.

Jednog je dana orkanski vjetar iščupao drvo i prisilio sirotu pticu da leti stotine kilometara u potrazi za skloništem - dok napokon nije doletjela do šume bogate plodnim drvećem.

I zaključio bi: “Da je osušeno drvo ostalo, ništa ne bi navelo pticu da ostavi svoju sigurnost i da leti dalje.”

Dodatak by Tiny: Takvi su i ljudi. Tek kada nas nešto strovali u pustinju živog pijeska, u bunar bez izlaza, mi nalazimo način kako da se uzdignemo ili kako da ostanemo mirni i sabrani, da ne tonemo dublje.

Tek tada kada smo duboko na dnu, imamo najveću snagu za dalje, za uspjeh.

Tada vidimo svjetlo i znamo što trebamo činiti kako bi bili uistinu sretni, bez svih prepreka koje nam se ispriječe na putu i unatoč vjetrovima koji pušu ne gledajući što nama treba.

Tek tada kada smo sami sudionici stvarnog izazova života, znamo taj život cijeniti i voljeti kao dar.

Meditativni kutak

Zadnji šah mat Autor: Krathos Neki put u samoći me obuzmu sjećanja, kao što se pojavljuje mlađak obasjavajući moju sobu, tako i ona dolaze tiho u noći, kada je tišina najsnažnija.

Uvijek uspoređujem sada i nekad, razmišljajući o licima koje sam posjećivao u galeriji likova svojeg života.

Mnogo ih je napustilo moj katalog, našli su se na listi izgubljenih, bez imena, broja telefona i adrese kao neki nezanimljivi plakat na kojeg samo bacim pogled u prolazu.

Da li volim samoću? Da, jer mi daje uvid u stvarnost mojih odluka. Ponovno ocjenjujem svoje poteze, kao da se spremam za još jednu partiju šaha na podu moje sobe.

Na kraju uvijek dođem do istog zaključka, matirao sam uz previše krivih poteza, ali na kraju matirao sam.

Glavna urednica Ivana Vidoša Uredništvo Martina Malinić Ivana Hren Luka Tovornik Tihana Krajačić Grafički urednik: Milenko Stambolija Autori tekstova redom: Danijel Hačko Ivana Vidoša Milenko Stambolija Teo Giljević, asistent Martina Malinić Darko Tukač Stanko Jerković Marinela Tomorad Ivana Branilović Ivana Hren Marina Vasilić Biljana Žganec Ana Jukić Domagoj Bilić Anonimka Ninek Luka Tovornik Lux Irena Pušnik Kristina Damjanović Katarina Margetić Marbela Mimi Ivana Brlić Tihana Krajačić Krathos Želite se pridružiti našem timu?

Kontaktirajte nas na kameralist@gamil.com