KAMERALiST 5

KAMERALiST 5 2010

Časopis Udruge studenata javne uprave

Vladine mjere suočavanja s krizom – smrdi li riba još uvijek od glave?

Apsolventsko putovanje Kviz iz kolegija “Lokalna samouprava” Seminar studenta

SADRŽAJ: VIJESTI UPRAVA / DVZ Intervju – Doc. dr. sc. Slaven Ravlić Vladine mjere suočavanja s krizom – smrdi li riba još uvijek od glave?

Sjednica stručnog vijeća Upravnog odjela DVZ-a Državna matura Seminar studenta OSTALE VIJESTI Ne damo Varšavsku!

“Sezona” potresa

UDRUGA INFO Peticija za osnivanje Specijalističkog studija javne uprave 14. smotra Sveučilišta – “s druge strane pulta” Pet godina od osnutka Udruge studenata javne uprave Apsolventsko putovanje Posjet Saboru

STUDENTSKI ŽIVOT Kontrola X-ica u studentskim menzama Kviz iz kolegija “Lokalna samouprava” Groznica zvana fejs Regica na študijima u Zagrebu London Teatar EXIT – Kauboji Noć muzeja 2010.

Spektakularni Depeche Mode za Valentinovo osvojili srca Zagrepčana

MEDITATIVNI KUTAK Dobra Volja, Tuga, Znanje, Ljubav…

Neka Moramo prihvatiti konačno razočaranje…

Nepokolebljiva ustrajnost Intervju – Ivana Brlić Biće sa Srcem Ispred Mene Ljetni Motivi Pjesma Narančaste djevojke Fotogalerija

Riječ urednice

D

ragi čitatelji, čast mi je predstaviti vam novi broj studentskog časopisa Kameralist!

Posebno bih zahvalila prof. doc. dr. Slavenu Ravliću na iskazanom povjerenju i suradnji na petom broju našeg časopisa, kao i prof. mr. sc. Vedranu Đulabiću na izdvojenom vremenu za pisanje komentara Programa gospodarskog oporavka Vlade Republike Hrvatske.

U rubrici Vijesti uprava /DVZ, nadalje, možete pročitati kratak osvrt na sjednice stručnog vijeća Upravnog odjela održane u prosincu 2009. i travnju ove godine te informacije o državnoj maturi u pogledu upisa na Društveno veleučilište.

Novina u Kameralistu je „Seminar studenta“, gdje bismo vam željeli prikazati kako naši kolege pišu seminare. Nadam se da će, s vremenom, ova „rubrika“ zaživjeti pružajući uvid u način pisanja semnarskih radova, što će, na kraju, biti od važnosti i za izradu diplomskog rada.

Osim uspješno provedene peticije za osnivanje specijalističkog studija javne uprave, Udruga studenata javne uprave nedavno je organizirala posjet Hrvatskom saboru, a članovi

(i nečlanovi) su i ove godine sudjelovali na Smotri Sveučilišta u Zagrebu. Po prvi se put organizira apsloventsko putovanje, i to u Tunis. Ove je godine proslavljeno pet godina od osnutka Udruge te smo i taj važan događaj popratili člankom unutar rubrike Udruga INFO. U rubrici Studentski život možete provjeriti svoje znanje i riješiti kviz iz Lokalne samouprave. Ukoliko uskoro planirate pogledati popularni mjuzikl Kauboji, kao i naša kolegica, nećete izaći razočarani iz Teatra Exit.

Između ostalog, pročitajte doživljaje s putovanja u London te nove dogodovštine naše Anonimke na študijima u Zagrebu.

Meditativni kutak priredio nam je opuštanje uz obilje poezije, nešto proze, mudrih i ljubavnih riječi, razmišljanja naših studenata te sve popratio intervjuom s mladom pjesnikinjom.

Ovim putem zahvaljujem svima koji su do sada sudjelovali na ovom projektu jer su svojim radom omogućili da danas objavljujemo peti broj! Želim vam ugodno čitanje.

Martina Malinić glavna urednica

VIJESTI UPRAVA / DVZ

Intervju – Doc. dr. sc.Slaven Ravlić Autori pitanja: studenti DVZ-a 1. Što bi profesor Ravlić rekao o profesoru Ravliću?

Rekao bih osnovne činjenice, koje vjerujem da znate. Zato je bolje da odgovor na ovo pitanje prepustim vama.

2. Kojeg od sociologa i/ili politologa najviše cijenite?

Razlikovao bih ovdje one koje iznimno cijenim od onih koje rado čitam, jer se te dvije kategorije ne poklapaju sasvim. Cijenim mnoge stare i moderne klasike socijalne misli, ne samo politologe i sociologe, od Platona i Aristotela, Hobbesa, Lockea i Rousseaua do velikana 19. i početka 20. stoljeća – Tocquevillea, Marxa, Durkheima i Webera, i modernih klasika kao što su Merton, Lipset, Wright Mills, Adorno, Macpherson, Hannah Arendt, Levi-Strauss, Bourdieu, Foucault, Rawls, Giddens, Habermas i dr. Djela nekih od njih često i rado čitam (npr. Tocquevillea, H. Arendt, Habermasa, Giddensa), a neke druge baš i ne uzimam često u ruke. Kad bih pak morao izabrati među onima čije knjige često uzimam u ruku, rekao bih da od klasika političke misli

najradije i danas čitam Milla, a od suvremenih politologa i sociologa Dahla.

3. Jeste li zadovoljni zvanjem sveučilišnog profesora? Što biste radili da se ne bavite time?

Jako sam zadovoljan svojim nastavničkim poslom. No ja imam i drugu profesiju – leksikografiju, koju iznimno volim. Prije ovog posla bavio sam se, uglavnom, njome, a sada se bavim i jednom i drugom. Volio bih da mogu tako nastaviti.

4. Možete li nam prepričati neku anegdotu sa studentima?

Evo jednog događaja iz sredine siječnja 2006, sa samog početka mojega rada na Studiju javne uprave, kada sam prvi i jedini put dosad jako kasnio na predavanje. Toga jutra padao je gusti snijeg i izazvao uobičajeni prometni kaos, a negdje kod Plive desio se manji sudar pa je promet potpuno stao. Nazvao sam studentsku referadu da mi odgode početak predavanja za 9 sati. Kada sam nešto iza pola devet stigao pred zgradu, mučio me strah da

VIJESTI UPRAVA / DVZ

će biti toliko malo studenata da predavanje neće imati smisla. U predvorju se muvalo dvoje troje studenata, što nije bilo ohrabrujuće.

Zavirio sam ipak u dvoranu, a tamo sve krcato studentima, toliko da neki nisu imali gdje sjesti. Promucao sam: „Pričekajte, odmah dolazim.“ Ostavio sam jaknu, uzeo papire za predavanje i uletio u dvoranu. Ispričao sam se za kašnjenje, zahvalio što su došli u toliko velikom broju i krenuo s predavanjem.

Javio se jedan student iz prvog reda: „Profesore, prošli put ste rekli da ćete od danas davati potpise.“ Sinulo mi je! „Dakako“, rekao sam, „oprostite, prvo ćemo dati potpise, pa oni koji su došli samo zbog toga mogu otići, a predavanje će početi u 9“. Nakon svega, umjesto moje fascinantne brojke, ostao je uobičajeni broj studenata za predavanje i pouka da u ovom poslu velikih iznenađenja zapravo nema. A koliko sam samo emocionalnih stanja promijenio toga jutra?

5. Kako je bilo raditi na velikom projektu kao što je pisanje prve hrvatske opće enciklopedije?

Iznimno sam ponosan na činjenicu što sam kao autor i urednik od prvoga dana bio uključen u projekt Hrvatske enciklopedije, a dakako i na to što sam od 4. sveska bio zamjenik glavnog urednika, a od 8. sveska i glavni urednik. Zato što je opća enciklopedija zamašan i složen kolektivni intelektualni pothvat, koji zahtijeva vrhunski školovane osobe – leksikografe, ali i relativno visoku opću znanstvenu razinu zemlje te povezanost i integriranost leksikografa u znanstvenu zajednicu, pa tradiciju izrade takvih enciklopedija imaju velike europske zemlje i tek neke srednje i manje, a među njima je i Hrvatska. U našoj se enciklopediji donosi sažeto i sistematizirano ukupno ljudsko znanje, prikazuju se bitne činjenice iz svih ljudskih djelatnosti, iz svih znanosti i umjetnosti, pri čemu se posebno obrađuje hrvatska problematika. I tu je jedna od vrijednosti Hrvatske enciklopedije. Ni jedna druga opća enciklopedija ne daje činjenice o našoj zemlji, o njezinu naslijeđu i postignućima u takvoj širini i potpunosti kao što ih daje ova enciklopedija. Rad na enciklopediji bio je vrlo zahtijevan i intenzivan, jer smo svake godine

trebali objaviti jednu knjigu. Prva knjiga enciklopedije objavljena je 1999, a zadnja, jedanaesta objavljena je u jesen 2009. godine.

Tih jedanaest knjiga ima ukupno 9272 stranice velikoga enciklopedijskog formata, s više od 67 000 članaka, 17 000 crno-bijelih priloga i 504 stranice priloga u boji. To je otprilike sto prosječno velikih knjiga. U radu na enciklopediji dosad je surađivalo više od 1100 znanstvenika i stručnjaka. Naš rad s ovih jedanaest knjiga nije završen. Pred nama je stalno dopunjavanje enciklopedije te njezino izdavanje u multimedijskom i internetskom obliku. Vjerujem da će ona tada biti još dostupnija korisnicima.

6. Je li politologija etablirana kod nas?

U Hrvatskoj je politologija relativno mlada disciplina i profesija, ali se u zadnjih dvadeset godina uspjela posve etablirati u akademskoj zajednici i u društvu. Fakultet političkih znanosti u Zagrebu osnovan je 1962. i sa svoja dva temeljna studija – politologijom i novinarstvom, postao je vrlo popularan među srednjoškolcima, a diplomirani studenti imaju širok raspon mogućnosti zapošljavanja: od obrazovanja i novinarstva do državne uprave. U 1990-im godinama znanstveno su profilirane sve bitne politološke discipline i područja. Politologija se potvrdila kao istraživačka, analitička i teorijska disciplina i struka na svim bitnim područjima. Razvija se teorija demokracije i političkih institucija te elaborira model demokratske ustavne države kao spoj demokratskih i liberalnih načela i vrijednosti. Istražuju se neki elementi političke kulture, kao što je pitanje političke tolerancije nepopularnih skupina, žena u politici i odnosa stranaka prema njima. Razvija se teorija demokratske tranzicije i analizira specifičnost demokratske tranzicije u Hrvatskoj, te problemi izgradnje hrvatskih političkih institucija. Istražuju se politički procesi i ponašanje političkih aktera, njihove vrijednosne i ideološke orijentacije te njihove povijesne uvjetovanosti. Analiziraju se procesi ekonomske i političke integracije i globalizacije te njihove posljedice za Hrvatsku, njezin položaj i njezinu vanjsku politiku. S obzirom na temu našeg razgovora, posebno

VIJESTI UPRAVA / DVZ

bih istaknuo područje javnih politika i javnog menadžmenta, kao jedno od najdinamičnijih u novije doba. Afirmaciju politologije kao struke potvrđuje uspješno djelovanje politologa kao stručnjaka, analitičara i savjetnika u političkim institucijama, državnoj upravi, diplomaciji i medijima. Profesionalni ugled politologa kao stručnjaka potvrđuje se i sudjelovanjem vrhunskih politologa u pripremi zakona koji se odnose na bitne teme politološkog interesa. Ukratko, politologija je danas postala znanost s profiliranom metodologijom, razvijenim pojmovnim aparatom, bogatom istraživačkom i analitičkom djelatnošću te praktičnom provjerljivošću i primjenjivošću svojih rezultata.

7. Što mislite o političkoj kulturi u Republici Hrvatskoj?

Političku kulturu u Hrvatskoj presudno su odredili njezin podređen i nesamostalan položaj te nedemokratski režimi i akteri u 19. i 20. stoljeću, posebno iskustvo autoritarnih i totalitarnih režima u 20. stoljeću. Oni su nam donijeli kulturu političke netolerancije, podaničkog mentaliteta, nepovjerenja prema institucijama, kulturu u kojoj postoji snažna sklonost prema korupciji, koja se dijelom već oblikovala u poseban kulturni obrazac (pa se već govori o kulturi korupcije). Istraživanja pokazuju da u nas postoji veliko nepovjerenje u političke i pravosudne institucije, te da se važne društvene službe percipiraju kao vrlo korumpirane. Te su dvije stvari povezane. Na primjer sudstvo, koje bi u nas trebalo biti neovisno, dugo je bilo izložene snažnom utjecaju izvršne vlasti, te je podložnost vlastodršcima dio profesionalne kulture naših sudaca, a uz to je socijalni status sudačke profesije, koja se drži korumpiranom i nekompetentnom, relativno nizak, pa nije slučajno što građani iskazuju vrlo nisku razinu povjerenja u tu profesiju. Kako neovisnost sudaca nije osigurana njihovim visokim profesionalizmom, kompetentnošću i moralnim vrlinama, iz čega bi slijedilo povjerenje u njih, kao što je to u zemljama u kojima su suci izrasli u kulturi vladavine prava, nego se štiti zakonskim odredbama, ona se pretvara u javnu nedodirljivost, što dodatno potkopava

povjerenje u sudstvo i vladavinu prava kao ustavnu vrijednost. Ipak, nije sve negativno.

Zapravo, negativni dio naše političke kulture više je vezan za kulturu političke elite negoli za mišljenja, stavove i opredjeljenja hrvatskih građana. Radi se o jazu između realne nedemokratske kulture naše elite i demokratskih stavova i vrijednosti što ih slijedi znatan dio građanstva. Ne treba zanemariti da znatan dio hrvatskoga građanstva prihvaća ustavne vrijednosti i sklon je demokratskoj političkoj kulturi, da posjeduje odgovarajuća politička znanja, da ima svijest o važnosti politike i da je voljan sudjelovati u njoj, da je nesklon političkom radikalizmu i populizmu, te da pokazuje viši stupanj političke tolerancije.

Vjerojatno je i to otvorilo mogućnost da na nedavnim predsjedničkim izborima pobijedi jedan sveučilišni profesor prava i skladatelj klasične glazbe koji nema posebnu karizmu i nije prakticirao populistički stil.

8. Može li internet pridonijeti razvoju demokracije u svijetu?

Apsolutno, ali ne toliko koliko to vjeruju zagovornici modela izravne demokracije koji u njemu vide modernu zamjenu za antičku atensku narodnu skupštinu, zapravo suvremenu atensku skupštinu u kojoj svi mogu sudjelovati. Takve su ideje prilično utopističke, ali ne treba podcjenjivati njihov oslobodilački potencijal, jer nas potiču da se ne zadovoljavamo s neslobodom i pasivnošću, navode nas da tražimo ono bolje u ljudskom svijetu. Ako dakle u njemu ne tražimo magični instrument koji će preobraziti svijet, ostaje nam dovoljno toga čime internet može pridonijeti demokratizaciji našeg svijeta. Prije svega internet može omogućiti puno raznolikije i učinkovitije demokratsko djelovanje.

On pruža golemu mogućnost mobiliziranja potpore za neku akciju – npr. nezadovoljni studenti mogu preko neke društvene mreže (Facebook, Twitter) lako doći do sebi sličnih i pozvati ih na zajedničko djelovanje (u nas se to npr. pokazalo prije nekog vremena u prosvjedima srednjoškolaca protiv naglog i nepripremljenog uvođenja državne mature).

Uz to, internet povećava otvorenost politike jer sve čini dostupnim i provjerljivim, nijedna

VIJESTI UPRAVA / DVZ

pogreška, prijevara i skandal ne mogu se sakriti. Nije slučajno da autoritarne države vidi u njemu toliku opasnost te ga nastoje kontrolirati i cenzurirati (slučaj Googlea u Kini). Moderna računalna tehnologija potiče demokratske nehijerarhijske odnose u političkoj komunikaciji, što može voditi poštovanju osobe i međusobnom uvažavanju. Takve ishode može imati komunikacija profesora i studenata posredovanjem e-maila. Međutim, internet povećava i mogućnosti manipulacije, ugrožavanja intimnog života pojedinaca, masovnog širenja laži pred čim osoba postaje nemoćna. Nikada nismo bili toliko nezaštićeni, toliko nemoćni pred ulaženjem drugih u naše živote i njihova pretvaranja u nešto što nismo mi, ali što drugi mogu prihvatiti i prihvaćaju da jesmo.

Pred tom mogućnosti pojedinac postaje slab i ustrašen. Neki govore o „puzajućem totalitarizmu“, „unutarnjem totalitarizmu“ i sličnom.

9. Kako gledate na uzroke sadašnje ekonomske krize? Imaju li one korijene u društvenopolitičkom sustavu?

Sadašnja svjetska ekonomska kriza uglavnom je posljedica potpune prevlasti neoliberalne ekonomske strategije i neokonzervativnih politika koje su dovele do nepovjerenja u državu i slabljenja njezinih regulacijskih i upravljačkih kapaciteta. U prvom nastupnom govoru u Kongresu Ronald Reagan je poručio Amerikancima: „Država nije rješenje za naše probleme, država je problem.“ Država je proglašena izvorom svega zla, a tržište izvorom dobra. Sve javno je postalo loše, sve privatno dobro. Izvršena je preraspodjela bogatstva u korist bogatih, kao da je djelovao „obrnuti Robin Hood“ koji je pljačkao siromašne i dijelio bogatima (slično Superhiku iz stripa o Alanu Fordu). Došlo je do drastičnog reduciranja socijalnih prava ostvarenih u razdoblju uspona socijalne države, visoke nezaposlenosti. Dobili smo neodgovornu političku elitu, jer samoregulirajuće tržište rješava sve probleme, pa za politiku, osim medijske prezentacije uspjeha i prikrivanja neuspjeha, ne preostaje puno prostora. Dakle primarno izvorište krize je u politici, a ona

se iskazala u ekonomiji i drugim područjima.

To nije samo moje mišljenje, ni mišljenje znatnog dijela mojih kolega politologa i sociologa, to je i mišljenje nekih od najvećih ekonomista. Tako nobelovac Paul Krugman u brojnim člancima i u knjizi Savjest liberala pokazuje da je uzrok američke krize u američkoj politici, točnije u neokonzervativnoj ideološkoj strategiji i politici nejednakosti koja je prevladala u Republikanskoj stranci, koja se potom uspjela nametnuti američkomu biračkom tijelu u doba Ronalda Reagana. Ta je politika dovela do golemog rasta nejednakosti, ekonomske nesigurnosti, nezaposlenosti, uklanjanja države iz sfere gospodarstva kao neprijatelja koji koči razvoj, deregulacije financijskih tržišta, napuhavanja rezultata kompanija i cijene dionica na burzama kako bi se povećali profiti i izvlačili što veći menadžerski bonusi.

Na kraju je došla katastrofa. Svi sad optužuju pohlepu američkih bankara i korporacijskih menadžera. A u pozadini su određena ideologija i politika.

I naša je kriza politička, ali ima i svoje specifične uzroke. Oni se nalaze u negativnim rezultatima procesa tranzicije, prije svega u tajkunskoj privatizaciji, te u posebnoj poziciji političkih stranaka koje su „kolonizirale“ državu i postale najveći izvor korupcije u društvu. Vodeće stranke, napose HDZ, snažno su isprepletene s državom, ovisne su o državnim i paradržavnim izvorima (javna poduzeća) i kontroliraju ekonomski život.

Kako izmiču javnom nadzoru, političke stranke imaju velike mogućnosti zloporabe javnih sredstava te utječu na povećanje klijentelizma i korupcije. Istodobno, veza s državom utjecala je na osamostaljenje vodstva i marginalizaciju članstva, na rast autoritarnih i autokratskih tendencija unutar stranaka.

10. Kako ocjenjujete stanje u hrvatskoj upravi? Smatrate li da je Hrvatskoj potreban diplomski studij javne uprave?

Slažem se s uvidima kolega s našeg studija, prof. Koprića i drugih upravnih stručnjaka, koji su najbolji sugovornici za ovu temu, da je hrvatska javna uprava, posebno državna uprava, u lošem stanju i da joj je potrebna temeljita reforma, koja će polaziti od pouz-

VIJESTI UPRAVA / DVZ

danih analiza, a ne od paušalnih procjena.

No njihovi se uvidi i prijedlozi, i strateški i vrlo konkretni, gube u moru neupućenog javnog razgovaranja u kojemu dominiraju oni koji o tome malo što mogu reći – političari i poduzetnici-menadžeri. Kao da je otvoreno natjecanje u ocrnjivanju javne uprave: te glomazna, preskupa, neučinkovita, te korumpirana, nesposobna, nemotivirana. Jedini lijek koji se nudi je masovno rezanje, otpuštanje. Izbacuju se proizvoljne brojke, u kojima se brkaju zaposleni u javnim službama, zaposleni u državnoj upravi te zaposleni u lokalnim javnim službama i lokalni službenici.

Kao da se ne želi znanstveno istraživanje i ekspertiza, kako bi se utvrdilo stanje, što je točno loše, gdje i zašto, u kojem smjeru upravu treba razvijati, itd. Uz to, stanje u javnoj upravi nije samo problem uprave, nego još više kvalitete političke elite, organizacije države, sustava vrijednosti…. S više ili manje opravdanja se kritički upozorava kako u jednoj relativno maloj državi imamo više od petsto lokalnih i regionalnih jedinica, a zaboravlja se da u nas zapravo uopće nije provedena stvarna decentralizacija, jer bi ona podrazumijevala odgovarajuće financijske resurse, kvalitetne lokalne javne službe, veći broj odgovarajućih lokalnih službenika, itd.

Ako je pak riječ o reformi uvijek treba imati na umu upozorenje najvećeg hrvatskog upravnog stručnjaka, prof. Pusića, da je u svakoj reformi izvjestan jedino trošak. Zato reformu treba dobro koncepcijski osmisliti i predvidjeti sve moguće nepovoljne stvari. Treba učiti iz tuđih iskustava, ali nijedno se reformsko iskustvo ne može jednostavno transplantirati. Reforma mora biti prilagođena političkoj i pravnoj kulturi zemlje, kako bi bila uspješna, ali i mijenjala one elemente kulture koje treba mijenjati. A sve to je posao za upravne i druge stručnjake.

Kad razgovaramo o studiju javne uprave, mislim da je potreban ne samo diplomski, već i specijalistički studij, ali i nešto više od toga. Mislim da studij treba bitno modernizirati i postupno dovesti na razinu sveučilišnog studija, s odvojenom preddiplomskom i diplomskom razinom. Možda bi takav bolonjski dvostupanjski sustav kod studija javne

uprave imao danas više opravdanja nego kod bilo kojega drugog studija, jer bi studenti koji su završili prvi stupanj imali određen profil i relativno lako bi se mogli zapošljavati (profil bi im donekle odgovarao današnjem stručnom studiju). Pri tome treba uspostaviti prijelaz koji bi nekadašnjim i sadašnjim studentima stručnog studija omogućio priznavanje njihovih postignuća, premošćivanje mogućeg jaza i daljnje usavršavanje. Svjestan sam da je problematika komplicirana, ali mislim da treba gledati dugoročnije i ambicioznije. Zapravo vidim naš studij u budućnosti kao moderan elitni studij po uzoru na takve studije u Europi (npr. u susjednoj Sloveniji postoje čak dva sveučilišna studija uprave).

11. Među studentima slovite za jednog od najboljih predavača. Koja je Vaša tajna?

Ako ima istine u Vašoj tvrdnji, što mi dakako godi, onda mislim da znate i odgovor na Vaše pitanje. Nema tu nikakve tajne, samo mi je stalo da ono što radim bude što bolje. Volim svoj posao i poštujem one koji troše svoje vrijeme kako bi nešto od mene naučili.

12. Imate li kakvu poruku ohrabrenja za „vječite“ studente?

Mislim da postoje dva tipa „vječnih“ studenata. Prvi su oni koji zapravo ne studiraju, ali prijavljuju ispite na koje ne izlaze i za njih nemam neki savjet ili poruku. Drugi su oni koji žele studirati, ali se iz različitih razloga još nisu prihvatili posla ili im možda treba više vremena nego što to misle ili im drugi sugeriraju da je dovoljno. Imam studenata koji polože ispit iz petog ili šestog pokušaja i dobiju dobru ocjenu, jer su ga doista spremili i oni najbolje znaju u čemu je bio njihov problem. Posve sam siguran da, osim posve zanemarivih iznimaka, svaki upisani student može položiti sve ispite i završiti studij. Sve je to pitanje motivacije, volje i rada. Ništa više.

Zahvaljujemo Doc. dr. sc. Slavenu Ravliću na suradnji.

VIJESTI UPRAVA / DVZ

Vladine mjere suočavanja s krizom – smrdi li riba još uvijek od glave?

Komentar mr. sc. Vedrana Đulabića, asistenta na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta u Zagrebu

G

lobalna gospodarska kriza sve snažnije odjekuje i u Hrvatskoj, gdje se, između ostalog, nadovezuje na postojeće dugotrajne strukturne probleme i vrlo često krivo provedene reforme koje imaju učinak na gotovo sve dijelove društva. Tim je više treba ozbiljnije shvatiti, jer bi u suprotnom njezine posljedice mogle imati vrlo negativne i dugotrajne posljedice. Iako se prilično dugo odugovlačilo s prihvaćanjem činjenice da se zemlja uopće nalazi u iole ozbiljnoj krizi, konačno se smoglo snage pogledati realnosti u oči, priznati stanje i početi poduzimati određene korake, kako bi se izbjeglo ono najgore.

Kriza je uvijek, s jedne strane prijetnja urušavanja sustava i pokretanja kotača društvenog razvoja u smjeru koji može u konačnici rezultirati katastrofalnim posljedicama, ali je, s druge strane, kriza rijetko ponovljiva prilika da se ozbiljno pozabavi s načinom funkcioniranja nekog sustava i poduzmu mjere modernizacije koje će razdoblje krize iskoristiti za dugoročne pozitivne pomake.

Imajući na umu potrebu iznalaženja načina da se odgovori na buktajuću gospodarsku krizu, Vlada Republike Hrvatske je u travnju 2010. donijela dokument pod nazivom Program gospodarskog oporavka, u kojem se navode temeljna područja djelovanja te ciljevi i mjere na svakom od tih područja. Pored toga, Program naznačuje i vremensku dinamiku provedbe zacrtanih ciljeva i pripadajućih mjera. Neke treba provesti u kratkom roku (do kraja 2010.), druge u srednjem roku (do ulaska u EU), dok su neke ostavljene za dugoročno razdoblje, pod čime Program podrazumijeva razdoblje do 2020. Nedugo zatim, tj. početkom svibnja, Vlada je donijela

i prilično detaljan (85 stranica) Plan provedbenih aktivnosti Programa gospodarskog oporavka. U njemu se pak ponovno navode mjere, ali sada poduprte točnim navođenjem njihovih nositelja, konkretnim provedbenim aktivnostima i nadležnim tijelima te, konačno, rokovima provedbe. Oba dokumenta, dakle, tvore jedinstvenu Vladinu strategiju izlaska iz prezentne gospodarske krize.

S obzirom da je javna uprava jedno od područja na kojem je predviđeno poduzimanje niza predloženih mjera, vrijedi ukratko analizirati koje se mjere odnose na javnu upravu i staviti ih u kontekst potrebne i poželjne reforme javne uprave u Hrvatskoj. Pri tome, valja imati na umu kako raspoloživi prostor za ovaj tekst ne dozvoljava detaljnu analizu, već samo iznošenje nekih osnovnih ideja koje se odnose na navedenu tematiku.

Vladin Program gospodarskog oporavka iz travnja 2010. počiva na tri stupa. Prvi je naslovljen Promijenjena uloga države i u okviru njega se posebno navode ciljevi i mjere na području fiskalne politike, reforme javne uprave i upravljanja državnom imovinom.

Drugi stup nosi naziv Potpora oporavku i rastu, a u njemu su sadržani ciljevi i mjere s područja oživljavanja i promocije hrvatskog gospodarstva, dinamiziranje tržišta rada, a u ovo je grupu smještena i reforma pravosuđa,

VIJESTI UPRAVA / DVZ

premda joj je prikladnije mjesto u dijelu koji se tiče promijenjene uloge države. Konačno, treći programski stup naslovljen je Odgovornost prema budućim naraštajima, a obuhvaća ciljeve i mjere s područja obrazovanja i znanosti, prostora i okoliša te sustava socijalnog osiguranja.

U okviru prvog stupa koji nosi naslov Promijenjena uloga države posebno je mjesto rezervirano za ciljeve i mjere reforme javne uprave. U tom su pogledu apostrofirana dva cilja, i to Racionalizacija sustava javne uprave te Povećanje efikasnosti u pružanju javnih usluga. Navedeno je ukupno šesnaest mjera od kojih je jedanaest kratkoročnih, dakle trebale bi biti provedene do kraja tekuće godine. Sljedeće četiri mjere su srednjoročno definirane, odnosno njihova se provedba očekuje do ulaska Hrvatske u Europsku uniju (EU), dok je mjera teritorijalnog preustroja te funkcionalne i fiskalne decentralizacije postavljena kao dugoročni cilj. Njezini bi se učinci trebali osjetiti tek iza 2013.

Među kratkoročnim mjerama nekoliko njih se odnosi na službenički sustav i sustav plaća, a posebno je značajna ona koje se tiče smanjenja broja zaposlenih za oko 5 posto u tijelima državne uprave. Ta se mjera nadovezuje na već usvojenu Vladinu Odluku o zabrani novog zapošljavanja državnih službenika i namještenika u tijelima državne uprave, stručnim službama i uredima Vlade Republike Hrvatske (NN 153/09). Ono što, međutim, ostaje nepoznanica je na temelju kojih kriteri-

ja je donesena spomenuta odluka o potrebi smanjenja broja zaposlenih u javnoj upravi za približno pet posto. Zašto ne više? Ili manje?

Posebno zato jer još uvijek nije poznato postoji li u javnoj upravi personalna prekapacitiranost odnosno podkapacitiranost? U kojim upravnim tijelima ima manjak zaposlenika, a u kojima je na djelu kronična prekobrojnost?

Koje to javne poslove danas trebaju obavljati tijela javne uprave, a za koje je podobna privatizacija, tj. njihovo prebacivanje na privatni sektor, uvažavajući zakon ponude i potražnje?

Sve navedeno posebno je značajno u kontekstu kontinuirano prisutne tendencije prema povećanju upravnih poslova i shodno tome službenika koji bi te poslove trebali obavljati. Danas se sve više poslova smatra javnim poslovima i zahtijeva obavljanje od strane upravnih tijela na svim razinama teritorijalnog upravnog sustava, dok se određeni javni poslovi, s obzirom na procese privatizacije, liberalizacije, i drugih sličnih trendova, prepuštaju privatnom sektoru.

Posljedično, uloga javne uprave u pogledu tih poslova ne prestaje već se transformira prema regulaciji, postavljanju standarda, intenzivnoj kontroli tržišne utakmice, itd. Uz to, Hrvatsku očekuje buduće priključenje EU, koje će rezultirati u povećanju opsega poslova u mnogim središnjim tijelima državne uprave, ali i u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. To će svakako zahtijevati dodatna zapošljavanja i

VIJESTI UPRAVA / DVZ

stručnu specijalizaciju službenika koji će raditi na poslovima povezanim s mnogobrojnim vrlo kompleksnim javnim politikama EU. Da je tome tako potvrđuje i nedavno usvojeni Plan prijama u državnu službu u tijela državne uprave i urede Vlade Republike Hrvatske za 2010. godinu koji je sredinom svibnja 2010. donio ministar uprave (NN 62/2010 od 21. svibnja 2010.). Sukladno tom dokumentu, u tijela državne uprave i urede Vlade RH trebalo bi se tijekom 2010. zaposliti 145 državnih službenika za potrebe provedbe IPA programa, te dodatnih 462 državna službenika radi izvršavanja obveza preuzetih prema EU. Dakle, predviđa se zapošljavanje preko 600 novih državnih službenika samo za poslove povezane s budućim članstvom u EU, dok se istovremeno proklamira linearno smanjivanje broja zaposlenih u javnoj upravi za oko pet posto, i to bez konkretnih pokazatelja u kojim upravnim područjima postoji višak i veći od pet posto, a u kojima tog viška nema.

Ovako, čini se kako se radi o proizvoljnoj, a ne o racionalnoj, na podacima i analizi utemeljenoj odluci.

Među kratkoročnim mjerama je i ona koja se tiče izrade registra zaposlenika javnog sektora kao nešto što se ima provesti do kraja ožujka 2011. No, nužno se postavlja pitanje postoji li već sada mogućnost točnog utvrđivanja broja zaposlenih u javnom sektoru? Naime, Ministarstvo financija i brojne javne ustanove i trgovačka društva u vlasništvu države redovito isplaćuju plaće navedenim kategorijama zaposlenika, pa stoga i raspolažu detaljnim podacima o svim kategorijama zaposlenika koji su „javnom platnom spisku“. I ovdje se čini kako je predviđena procedura izrade registra zaposlenih u javnom sektoru ništa više nego dobar mehanizam odgađanja uvođenja transparentnosti u sustav. Navedeni će pristup vjerojatno dovesti do povećanja izdataka s obzirom da se predviđa provedba postupka javne nabave informatičkog sustava za vođenje potrebnog registra. No što ako se pokaže da Hrvatska i nema tako veliki broj zaposlenih u javnoj upravi u usporedbi s drugim zemljama. Tko će onda postati dežurni krivac za loše stanje?

Još se nekoliko mjera tiče službenika, a to

su one koje se odnose na izradu plana izobrazbe zaposlenih u javnoj upravi o europskim institucijama, propisima i procedurama, povećanje mobilnosti državnih službenika, koja se nastoji postići odgovarajućom promjenom postojećeg zakonodavnog okvira te reforma sustava nagrađivanja u javnom sektoru. Zanimljivo je da se u dokumentima nigdje ne spominje prethodno, sveučilišno odnosno veleučilišno specijalističko obrazovanje za rad u javnoj upravi kao jedna od bitnih pretpostavki podizanja kvalitete državne i javne uprave. Očigledno se još nismo odmaknuli od shvaćanja prema kojem je za rad u upravi potrebno samo opće znanje o svemu i svačemu, ali ne i specijalistička znanja o državnoj upravi i njezinom razvoju, javnim politikama i procesu donošenja propisa, upravljanju ljudskim potencijalima, upravnom postupku, javnim financijama i ekonomici javnog sektora, europskom upravnom prostoru, e-upravi, odnosima građana i uprave, lokalnoj samoupravi, javnim službama (službama od općeg interesa) i brojnim drugim upravnim i njima srodnim disciplinama koje se već predaju na nekim stručnim studijima iz javne uprave u Hrvatskoj.

Sljedeći se skup mjera odnosi na strukturne promjene te funkcionalnu i fiskalnu decentralizaciju. Program ističe potrebu „decentralizacije državnih institucija i agencija“, pod čime se podrazumijeva njihovo izmještanje izvan Zagreba te smanjenje broja upravnih tijela. Predviđa se i promjena djelokruga i nadležnosti pojedinih tijela kako bi se osigurala koncentracija srodnih aktivnosti na jednom mjestu. Trebao bi se centralizirati sustav javne nabave.

Prilično je promašeno shvaćanje da fizičko izmještanje nekih upravnih tijela izvan Zagreba ujedno znači i decentralizaciju javnih ovlasti. Puko fizičko dislociranje određenih upravnih organa može imati doduše svojevrstan psihološki učinak, ali sa stajališta povećanja racionalizacije organizacije državne i javne uprave nužno ne jamči uštede i veću racionalnost. Dapače, takva fizička dekoncentracija ponekad može prouzročiti dodatne troškove, poput povećanja troškova putovanja dužnosnika i rukovodećih službenika

VIJESTI UPRAVA / DVZ

na mnogobrojne koordinacijske i druge sastanke, povećanja troškova nabave i amortizacije voznog parka, povećanje troškove dostave dokumenata i druge slične učinke.

S druge strane, za stvarni proces decentralizacije, pod čime se uobičajeno podrazumijeva prenošenja poslova i financijskih sredstava na niže razine vlasti u teritorijalnom upravnom sustavu, tj. lokalnu i regionalnu samoupravu, predviđa se tek „analiza postojeće podjele odgovornosti u obavljanju javnih funkcija i priprema teritorijalnog preustroja“. Kao provedbene aktivnosti navedene mjere predviđa izrada „preliminarne analize i smjernica i načela za funkcionalnu decentralizaciju i teritorijalni preustroj“ te izrada baze podataka o jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Konačno, kako ocijeniti usvojene ciljeve i mjere koji su navedene u prethodno navedenim dokumentima, tj. Vladinog Programa i Plana, a tiču se javne uprave? I samo površnim uvidom u navedene dokumente vidljivo je kako navedeni ciljevi i mjere koji se tiču javne uprave nisu rezultat promišljene strategije ozbiljnog reforme javne uprave, već pokušaj da se stvori privid da se u tom pogledu nešto značajno poduzima odnosno planira poduzeti. Kao provedbene aktivnosti u pogledu nekih mjera predviđa se izrada dodatnih analiza, poput onih o utvrđivanju funkcionalnog preklapanja između različitih kategorija središnjih tijela državne uprave, odnosno analiza postojeće podjele odgovornosti u obavljanju javnih funkcija između različitih razina teritorijalnog sustava, itd.

Očigledno se pisci navedenih mjera nisu konzultirali s brojnim dokumentima koje su u proteklih nekoliko godina izradili brojni domaći, ali i međunarodni stručnjaci. Primjera radi, uz pomoć Svjetske banke i potporu Vlade RH uspješno je proveden vrlo opsežan projekt funkcionalnih preispitivanja koji je primjenom metode funkcionalnog (upravnog) pregleda iznjedrio niz vrlo konkretnih prijedloga za poboljšanje djelovanja većine središnjih tijela državne uprave i s njima povezanih agencija. U okviru CARDS projekta izrađeni su dokumenti za funkcionalnu i fiskalnu decentralizaciju u četiri upravna područja. Domaći znanstvenici

i upravni stručnjaci kontinuirano na okruglim stolovima i konferencijama razmatraju brojna pitanja koja se tiču reforme lokalne i regionalne samouprave na kojim se redovito pojavljuju i državni dužnosnici nadležni za spomenuta pitanja, itd. U kreiranju navedenih mjera nisu sudjelovali vodeći hrvatski stručnjaci za javnu upravu, već su one očigledno nastale stranačkim laboratorijima, daleko od očiju i utjecaja znanstvene i šire stručne javnosti.

Dakle, brojne analize i temeljito fundirani prijedlozi za reformu već postoje. Ono što kronično nedostaje je provedba nekih od tih (mnogo)brojnih prijedloga za reformu i poboljšanje ključnih aspekata državne i javne uprave.

Sve u svemu, čini se kako je na još uvijek na djelu ono što je Charles E. Lindblom, emeritirani profesor Sveučilišta Yale, davne 1959. opisao kao „znanost o muljanju“ (science of muddling through), ugrađenu u same temelje tzv. inkrementalističkog pristupa donošenju političkih odluka. Prema Lindblomu, kod političkog je odlučivanja na djelu pristup kojeg karakterizira donošenje malih, a ne radikalnih odnosno revolucionarnih odluka koje će bitno promijeniti dosadašnji smjer djelovanja na nekom području. Inkrementalizam je dakako opis političke realnosti, no ono što je potrebno su ozbiljni potezi koji će imati značajan modernizacijski potencijal i stimulirajuće djelovati na cjelokupni društveni i gospodarski razvoj zemlje.

Očigledno je da doneseni skup Vladinih ciljeva i mjera za gospodarski oporavak, barem što se javne uprave tiče, ne donosi ništa spektakularno novo, niti išta što će bitno promijeniti dosadašnji smjer upravnog razvoja.

Na kraju krajeva, stanje u javnoj upravi je prilično dobar pokazatelj domaćih političkih i društvenih prilika. Jer, riba još uvijek smrdi od glave, zar ne?

VIJESTI UPRAVA / DVZ

Sjednica stručnog vijeća Upravnog odjela DVZ-a Autor: Ivana Branilović

D

ana 21. prosinca 2009.g. održana je sjednica stručnog vijeća na kojoj se, između ostalog, raspravljalo o izboru u nastavno zvanje predavača za nastavne predmete Lokalna samouprava, Državna uprava i Komunalno upravno pravo.

Prof. Milas Klarić iznijela je problem vezan uz izradu diplomskih radova. Naime, profesore koji imaju titulu magistra nije moguće izabrati za mentora za izradu diplomskog rada. O tome se detaljnija rasprava provela na sljedećoj sjednici.

Raspravljalo se i o uvođenju ISVU sustava za studente Društvenog veleučilišta u Zagrebu godini te je odlučeno je da će se Studomat uvesti za studente prve godine studija u akademskoj godini 2010/11.

Sljedeća sjednica stručnog vijeća održana je 20. travnja 2010.g. Na njoj se raspravljalo o davanju suglasnosti asistentima za izvođenje nastave, ispitivanje i mentorstvo pri izradi završnih radova - prijedlog je jednoglasno prihvaćen. Vijeće se dotaknulo i činjenice da studenti koji studiraju po tzv. starom programu moraju diplomirati do 30. rujna o.g., a profesori nemaju slobodna mjesta za mentorstvo. Vijeće je zaključilo da studenti trebaju provjeriti u referadi koji profesori imaju slobodnih mjesta, a i činjenica da je nekim profesorima dodijeljeno pravo biti profesorima-mentorima stvoriti će dodatna slobodna mjesta za mentorstvo pri izradi diplomskih radova.

Prijedlog za davanje suglasnosti za izvođenje

nastave i ispitivanje Mihovilu Škarici iz nastavnih predmeta Nauka o javnoj upravi, Lokalna samouprava i Državna uprava također je jednoglasno prihvaćen.

Stručno povjerenstvo podnijelo je izvještaj za izbor jednog nastavnika u zvanje predavača iz nastavnog predmeta Državna uprava i izvještaj stručnog povjerenstva za izbor jednog nastavnika u zvanje predavača iz nastavnog predmeta Lokalna samouprava.

Prihvaćen je prijedlog za raspisivanje natječaja za izbor jednog nastavnika u zvanje predavača za nastavni predmet Opće upravno pravo te jednog nastavnika u naslovnom zvanju predavača za izborni predmet Upravljanje zapisima.

Prijedlog za imenovanje Povjerenstava za žalbe također je prihvaćen - Povjerenstvo će biti peteročlano, a od studenata je izabrana studentica treće godine upravnog studija, Suzana Piškor.

Jednoglasno je prihvaćena i molba ''Udruge Zamisli '' osoba s invaliditetom te će se studentima s invaliditetom na Društvenom veleučilištu dozvoliti snimanje predavanja ukoliko to predavač dopusti.

Na pitanje studentskih predstavnika o specijalističkom studiju javne uprave, odgovor je glasio kako za sada nema novosti.

VIJESTI UPRAVA / DVZ

Državna matura Autori: Stanko Jerković u suradnji s Marinelom Tomorad

O

d ove godine svi maturanti koji žele upisati fakultet moraju pisati državnu maturu. Prijemni ispiti bi u budućnosti trebali u potpunosti biti stvar prošlosti. Koliko god ovaj novi sistem djeluje kompliciran, zasigurno je bolji jer traži od maturanata veće znanje od onoga koje je bilo potrebno

turu kao preduvjet za upis nekog od studija.

Za Društveno veleučilište traži se znanje iz hrvatskog i stranog jezika, te znanje matematike iz osnovne ili više razine uz koeficijent pretvorbe. Bodovanje za upis vrši se na način da se 40% vrednuje uspjeh iz srednje škole, a ostalih 60% ovisi o rezultatima koji su postignuti na državnoj maturi. Polaganju pristupaju svi učenici gimnazija i četverogodišnjih strukovnih škola koji namjeravaju upisati fakultet (http://veleuciliste.pravo.hr/veleuciliste/upisi).

Svi učenici se, naravno, moraju prethodno prijaviti u određenom roku da bi kasnije imali pravo pisati državnu maturu, a oni koji su stariji od 24 godine mogu birati hoće li pisati državnu maturu ili ne. Ako je pišu, za njih vrijede potpuno jednaka pravila kao i za maturante. U drugom slučaju, gleda im se samo uspjeh iz srednje škole, tj. 40%, što ih svrstava u nepovoljniji položaj te je bolje da državnu maturu pišu, jer nemaju što izgubiti.

S obzirom da se radi o prvoj generaciji maturanata na koju je primijenjen ovaj novi sustav, vjerujem da će svi i u tim novim okolnostima uspjeti upisati željeni studij.

za pisanje prijemnih ispita.

Državna matura je specijalizirani završni ispit za učenike srednjih škola. Sastoji se od ispita iz hrvatskog jezika, matematike i stranog jezika, te jednog predmeta po izboru.

Društveno veleučilište prihvaća državnu ma-

VIJESTI UPRAVA / DVZ

Seminar studenta

Menadžerske reforme: Njemačka i Francuska Autor: Ana Jukić UVOD prava se reformira praktički od samog nastanka, ali reforme su posebno učestale postale u posljednjem desetljeću 20. stoljeća. Reforma sama po sebi odnosi se na nešto značajnije institucionalne inovacije u sustavu javne uprave neke zemlje i ona obično dolazi periodično. Reforme predstavljaju grandioznije i određenije napore da se kritički ispita i reorganizira upravni aparat. Ponekada se uzroci reforme nalaze u ekonomskom području, ali najčešće se oni traže na političnom planu.

Farazmand razlikuje tri tipa upravnih reformi: svrhovitosne, ovisnost uprave o okolišu i institucionalni model. (cit. prema Koprić, 2006:147).

Reforme bi trebale pridonijeti povećanju institucionalnog kapaciteta određene zemlje i mogućnosti rješavanja određenih problema te pri tome dolazi do izražaja političko mišljenje i odnos političkih snaga određene zemlje, kao i doktrine relavantnih vanjskih činjenica. Menadžerske reforme u javnoj upravi ekonomski su orjentirane, ne započinju s nastojanjima oko smanjivanja javnih izdataka te se na to naslanjaju različite strukturalne inovacije. Stvarni efekti dolaze pod utjecajem ''novog javnog menadžmenta''. (Koprić, 2006:145-149).

Njemačka i Francuska predstavljaju kontinentalnoeuropski tip uprave, ali opet svaka sa svojim specifičnostima. Modernizacija uprave u Francuskoj usporenija je nego u Njemačkoj, no uzroci su im slični. Naime, obje zemlje žele u svom upravnom sustavu zadržati svoja vlastita, po njima, neoboriva dostignuća, odnosno, svjesni globalizacijskih procesa, žele očuvati nacionalne specifičnosti svojih upravnih sustava (Pusić, 2003:20).

U

NJEMAČKA Njemačka javna uprava počiva na modelu jake pravne države, složene zakonodavne regulacije upravnog djelovanja i weberijans-

koj hijerarhiji, usko definirane odgovornosti i sustava nadzora (Marčetić, 2007:270; Wollmann, 2003:26). Posebnost je federalno uređenje zemlje, koja se kroz stoljeća sastojala od velikog broja država i državica te je posebna vrijednost lokalne samouprave koja je proizišla iz tih povijesnih korijena.

Posebno se cijeni pojam pravne države, u jednu ruku zbog toga što se ograničava državna vlast u odnosu prema građanima, ali i zbog toga što se pravna država doživljava kao dragocijena i teško stečena tekovina nakon nacionalsocijalističke vladavine.

Također, taj stav uvjetovan je i time što je vodeće osoblje njemačke uprave uglavnom pravno obrazovano. Spajanjem Istočne i Zapadne Njemačke aktualizira se problem demokratske i pravne vezanosti uprave. S obzirom da je u Njemačkoj jaka tradicija Maxa Webera i njegov idealtip biroktatsko-monokratske uprave (podjela rada, hijerarhija, zapovijed, poslušnost, detaljna regulacija), ona priječi unošenje privredno-menadžerskih ideja i metoda u javnu upravu (Pusić, 2003:1112).

Početkom 1990-ih započeo je val modernizacije koji je primarno usmjeren protiv starog legalističkog i hijerarhijskog birokratskog modela. Upravna struktura je pokazala znatan stupanj institucionalne, instrumentalne i proceduralne prilagodljivosti i fleksibilnosti (Wollmann, u: Marčetić, 2007:270).

Suočena s tom specifičnom problematikom, uprava prolazi kroz veliki broj reformi. Becker nabraja 11 velikih upravnih refomi koje sežu od uprave u Pruskoj, pa sve do uključenja Njemačke u Europsku uniju (cit. prema Pusić, 2003:12).

Sustav se okreće prema manje centraliziranim i reguliranim upravnim konceptima.

Vodeća ideja bila je da se eliminira tradicionalni primat legalizma te da se uvede ekonomska učinkovitost kao putokaz (Marčetić, 2007:270).

Reforme se nastavljaju i nakon Drugog svjetskog rata te je središnja uprava reformi-

VIJESTI UPRAVA / DVZ

rana 1968.g. Financijske reforme provode se godinu dana kasnije, dok je do korijenitih promjena došlo 1970ih godina. Tih se godina pojednostavila uprava, smanjilo se broj općina i napravljena je debirokratizacija javne uprave. Devedesetih godina 20. stojeća izgrađena je je uprava u bivšoj Demokratskoj Republici Njemačkoj te su reforme pokazale da je organizacijska struktura i pravna regulacija uprave elastična, dok je struktura osoblja i financiranja kruća i teže promjenjiva.

(Klages, u: Pusić:12). Vertikalna i horizontalna fragmentacija arene u kojoj su se stvarale reforme, pojačala je reformu i pridonijela ključnoj ulozi lokalnih razina koje su prve krenule s provođenjem reformi (Wollmann, 2003:27).

Najnoviji niz reformi treba odgovoriti na nedostatke koji su uočeni u strukturama i funkcioniranju, ali je i potaknuto općom modernizacijom te engleskim primjerom ''novog javnog menadžmenta''. Uočeni su nedostaci u pogledu strateškog odlučivanja, ali i nedostaci u upravljanju uslijed birokratizacije upravnog procesa. Nedostaje motivacija kod službenika te manjak zainteresiranosti stručnih ljudi za rad u upravi i, konačno, nezadovoljstvo krajnjih korisnika upravnih službi. Uz sve navedeno, Njemačku koči i veliko financijsko opterećenje privrede izdacima za socijalnu državu, a s time i ujedinjenje. Glavno cilj bio je uspostaviti štedljivu državu jer je udio državnih izdataka bilo 52 % u društvenom proizvodu. Lokalne jedinice i gradovi prvi su krenuli u modernizaciju.

Savez općina je preko svog Centra za pojednostavljenje uprave (Kommunale Gemeinschaftsstelle öffentliche Verwaltnungsvereinfachung – KGSt) izradio Novi model upravljanja koji je jednostavno rečeno, trebao grad, odnosno općinu pretvoriti u poduzećekoncern. Na razini upravog sustava sve se usmjerava na ekonomičnost.

Uvodi se slijedeće: primjena metoda privrednog menadžmenta; planiranje upravnog djelovanja i proračun prema ciljevima koji su politički postavljeni i razrađeni; jasnije odvajanje političkog odlučivanja od upravnog izvršavanja; primjena krterija tržišta koliko je god to moguće; decentralizacija odgovornosti za trošenje sredstava; ugovaranje u upravi i

s vanjskim izvođačima; analiza troškova i koristi; nadzor; uspoređivanje rezultata; opća informatizacija i kompjutorizacija uprave.

Također, predlaže se privatizacija nekih upravnih djelatnosti, ali po principu koncesija i leasinga, naplaćivanje pristojbi, mješovita poduzeća, samoupravna tijela, itd.

Danas imamo još relativno malu količinu podataka o uspjehu reformi jer na lokalnoj razini, gdje su reforme i započele, 1995. godine bilo je obuhvaćeno samo nekoliko stotina općina, a rezerve na reformu se svake godine sve više povećavaju. Tako je u samo dvije godine ona povećana u prosjeku 10 %.

Ukratko, u Njemačkoj postoji velika mogućnost privatizacije javnih službi, ali ni to nije rješenje za sve probleme. Građanina, kojemu zakon daje pravo na određena davanja iz državne redistribucije državnog dohohotka, ne bi se smjelo gledati kao korisnika-kupca od države kao ''uslužnog poduzeća''.

Preporučuje se nastaviti s modernizacijom, ali istovremeno uz provođenje reformi osigurati vezu s politikom, predstavničkim tijelima i drugim političkim odlučiteljima (Pusić, 2003:12-14).

FRANCUSKA Kao i u Njemačkoj, i francuski stručnjaci, politilozi i javni radnici vide da proces globalizacije, tehnološke inovacije u obradi i transmisiji informacija, integracija u EU zahtjevaju određene promjene i u javnoj upravi. Svjesni su da ih koči njihov tradicionalni centralizam te druge slabosti u sustavu francuske javne uprave. Jako su vezani za povijesne vrijednosti te bi željeli da se i reforme provode u tim okvirima. Smatraju da globalizacija odvraća pozornost francuske javnosti od vlastite države. S pojavom informatičke i tehnološke revolucije nametnula se potreba mijenjanja metoda upravljanja: potrebno je doživotno učenje; razvijanje stvaralaštva; brzo reagiranje; hijerarhija se zamjenjuje vodoravnim mrežama.

U Francuskoj se, za razliku od drugih zemalja, još nije razvila dekoncentracija odgovornosti, funkcioniranje u okviru mreža, otvorenost uprave javnosti, unutarnja konkurencija, primat inovativnosti, brzina u razmjeni informacija, otvorenost prema vanjskom svi-

VIJESTI UPRAVA / DVZ

jetu. Dapače, u njihovom sustavu nailazimo na otpor reformama, neefikasnost prema postavljenim ciljevima, pa i aroganciju. Rukovoditelji u upravi ne znaju ukupnu cijenu funkcioniranja njihovih jedinica. Bilanca efikasnosti je uglavnom negativna. U sustavu vlada suparništvo i unutarnji sukobi. Decentralizacija sporo napreduje, sustav lokalne uprave je prevelik i zastarjeo.

Decentralizacija započeta reformom 1982.g. stala je na pola puta. Službenici osjećaju vezanost na vlastitu upravnu organizaciju i lojalnost prema njoj. Vodeći funkcionari, predsjednik Republike i Vlade mnogo vremena troše na rješavanje unutranjih sukoba, dok se uprava drži svoje stare organizacije s odjelima, pododjelima i odsjecima, koja je daleko od organizacije privrede s radnim ekipama, formiranima prema ciljevima i programima.

Država je tu da kuje društvenu povezanost, štiti slabije, dijeli pravdu, brani zajedničke vrijednosti, garantira jednakost, slobodu , solidarnost, ali i pothvate koji zahtjevaju njezino uplitanje kao što su nuklenarna energija, istraživanje svemira… S druge strane država nije privredno poduzeće i te zadaće su joj povjerene upravo iz toga razloga da bi bili izuzeti od zakonitosti tržišta.

Drugo središte razmišljanja o reformi je „pravo“. Danas možemo govoriti o određenoj krizi francuskog prava, izazvanoj slabljenjem načela zakonitosti zbog širokog djelokruga izvršne vlasti u pripremanju i izvršavanju zakona. Izgubila se hijerarhičnost i sustav pravnih normi. Ono gubi svoju institucionalnu stabilnost jer se mora prilagođavati promjenama. Da bi se izišlo iz krize mora se prijeći na tip pravne racionalnosti, a efikasnost postaje, u jednu ruku, uvjet zakonitosti.

Država postaje polikratski sustav povezan stvarnim ugovorima, čije oblike pravne regulacije treba još ispitati, anketirati građane, konzultirati predstavnike društvenih skupina i stručnjake, prenijeti ovlasti na profesinonalne organizacije.

Treći problem je upravno osoblje koje uživa visoki prestiž proizašao iz tzv. velikih škola.

Mjesta se popunjavaju natječajem, tempo cirkulacije osoblja je brz, a sloj službenika je u priličnoj mjeri zatvoren prema društvu i konzervativan.

Modernizacija bi, dakle, trebala biti usmjerena na vlastitu državu, na pravni sustav, na elitu upravnih službenika. Uviđa se potreba za stvaranjem države novog tipa, u kojoj bi bila naglašena ekonomsko-tehnička racionalnost.

Zadaće reforme: smanjiti javne izdatke i davanja; primjeniti logiku rasta proizvodnosti i na javne službe; napustiti hijerarhisku i centraliziranu organizaciju; ocijeniti instrument ugovora; zaustaviti inflaciju propisa; ugraditi dostignuća iz informatičke revolucije; suzbijanje rutinerstva; jasnije postaviti i urediti odnose s EU; voditi inteligentniju politiku osoblja; provesti sustavnu decentralizaciju; posvetiti se regulaciji; država treba smanjiti napetosti i nejednakosti unutar društva (biti pokretač promjena).

Do danas Francuska je uspješno provodila reforme na području javne uprave (reforma telekomunikacija, reforma u korpusu prefekata, tradicionalnih vodećih funkcionara i reforma vojske). Neke od provedene reforme bile su nesvrhovite, primjerice uvođenja računala u škole koje nisu imale tehničke, obrazovne ni programske mogućnosti. (Pusić, 2003:1415).

U Francuskoj su u posljednja dva desetljeća uvedene određene promjene, ali je sustav i dalje zadržao specifična obilježja jake, centralizirane države (Marčetić, 2007:276).

Literatura: Koprić, Ivan (2006), Kriza socijalne države i menadžerske reforme javne uprave. U: I. Koprić (ur.) Javna uprava – nastavni materijali.

Zagreb: Društveno veleučilište i Pravni fakultet u Zagrebu, 137-161.

Marčetić, Gordana (2007), Upravljanje ljudskim potencijalima. Društveno veleučilište u Zagrebu, 270-289.

Pusić, Eugen (2003), Modernizacija velikih europskih upravnih sustava. U: I. Koprić (ur.)

Modernizacija hrvatske uprave: Društveno veleučilište u Zagrebu, 1-23.

Wollmann, Helmut (2003), Suvremene upravne reforme u Njemačkoj. U: I. Koprić (ur.)

Modernizacija hrvatske uprave: Društveno veleučilište u Zagrebu, 23-37.

OSTALE VIJESTI

Ne damo Varšavsku!

Autor: Ivana Hren Gledam letak u svojoj ruci, uhvaćen u prolazu.

Držim taj papir i razmišljam o čemu se opet radi – je li ponovo riječ o besplatnom šišanju vrućim škarama ili o popustu pri stavljanju umjetnih noktiju... Već ga polako počinjem gužvati kadli - krajičkom oka ugledam naslov „Pravo na grad i Zelena akcija pozivaju vas na prosvjed... u srijedu 10. veljače u Varšavskoj ulici.“ Djelomično sam znala o čemu se radi i bilo mi je nevjerojatno pomisliti da će u ulicu kroz koju skoro svaki dan prolazim smjestiti ulaz u privatnu podzemnu garažu. Odluka je pala, idem na prosvjed vidjeti što će se dogoditi.

U 18 sati, uz snijeg koji je odlučio padati u gustim krpama, uz mnoge revoltirane građane, stajala sam i slušala govore ljudi iz Zelene akcije, čak i glumice Urše Raukar, u kojima su izražavali nezadovoljstvo projektom poduzetnika Horvatinčića koji bi pješačku zonu Varšavske, javni urbani prostor, pretvorio u stambeno-poslovni objekt i privatnu podzemnu garažu. Prosvjednici su doveli i skulpturu 7-metarskog trojanskog konja kojim su poručili gradskoj upravi i investitoru da je Cvjetni prolaz jednako koban za Zagreb kao što je antički konj bio za Troju. Pedeset i pet tisuća prikupljenih potpisa i četiri tisuće ljudi koji su došli podržati prosvjed izražavalo je nezadovoljstvo građana protiv stvarne ekonomske i političke moći. Evo demokracije, evo društvene akcije koja predstavlja volju velikog broja građana izraženu kroz, kod nas još netipičnu, građansku inicijativu. Građani, naprosto, imaju pravo prosvjedovati. To je jedan od temelja demokracije.

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva odbilo je sve žalbe stanara na lokacijsku dozvolu za ulazno-

izlaznu rampu u Varšavskoj. Žalili su se jer buduća rampa sužava prolaz pješaka i stanara, ali i pješački i automobilski pristup štićenih dužnosnika Ustavnog suda, institucije koja ima sjedište s južne strane Varšavske.

Također, onemogućava se pristup interventnim vozilima. (Prema članku 59. GUP-a izgradnja takvih rampi moguća je samo ako postoji javni interes i ako ne postoji druga mogućnost prometnog spajanja na uličnu mrežu.)

Usprkos sve brojnijim prosvjedima, resorno ministarstvo poručuje kako je nemoguće odgovoriti Zelenoj akciji u smislu zaustavljanja gradske investicije koja ima sve dozvole od strane Grada po pitanju privremenog zauzimanja javne površine za vrijeme izgradnje prilazne rampe.

Zbog takvog razvoja situacije, predsjednik Zelene akcije, Tomislav Tomašević poručio je da ne podržavaju rješenje koje je izdalo Ministarstvo i time odacilo trinaest žalbi stanara te pokreću upravni spor na Upravnom sudu.

Istaknuo je da zahtjevaju da se poštuje jednoglasna odluka Gradske skupštine da se hitno stane s radovima u Varšavskoj dok se na Upravnom sudu ne riješe svi upravni sporovi koje su pokrenuli stanari i osnovna škola koja je u toj ulici.

Ako se nastave radovi, ne samo da će građani morati platiti 12 milijuna kuna za kopanje Varšavske nego i za vraćanje u prvobitno stanje, ukoliko se upravni spor riješi pozitivno po tužitelje.

Ne bi bilo u redu niti pravedno da građani plaćaju troškove jednog političkog prijateljstva.

OSTALE VIJESTI

„Sezona“ potresa Autor: Martina Malinić

G

odina je započela strašnom viješću.

12. siječnja – Haiti je pogodio najsnažniji potres u posljednjih 240 godina. Snaga potresa dosegla je 7,3 stupnja po Richterovoj ljestvici. Više od 220 tisuća ljudi izgubilo je život, a više od milijun sada živi u privremenim šatorskim naseljima. Procjenjuje se da je potres uništio 250 tisuća kuća, a prekinuta je i opskrba električnom energijom.

Nakon glavnog udara, čiji se epicentar nalazio se na udaljenosti od otprilike 25 kilometara od glavnoga grada Port-au-Princea, uslijedilo je još trinaest snažnijih podrhtavanja tla.

Haiti je najsiromašnija zemlja zapadne polutke sa devet milijuna stanovnika, u kojoj njih 80% živi sa manje od 400 dolara godišnje, stoga su mnoge zemlje i međunarodne organizacije poslale financijsku i medicinsku pomoć unesrećenima.

Malo više od mjesec dana kasnije, 27. veljače, Čile je pogodio najjači potres u posljednjih tridesetak godina (1960.g. područje grada Valdive pogodio je potres jačine čak 9,5 stupnjeva po Richterovoj ljestvici). Potres od 8,8 stupnjeva po Richteru u veljači odnio je više od 700 života. Osim ljudskih žrtava, uzrokovao je i prekid telekomunikacije i električne energije, evakuaciju nekoliko bolnica zbog straha od urušavanja, zatvaranje zračne luke u Santiagu...

Epicentar udara bio je udaljen 300 kilometara

od glavnoga grada Santiaga, pod oceanom, na dubini od 35 km. Potres je trajao deset do trideset sekundi, a osjetio se i u susjednoj Argentini. Nakon prvog, uslijedio je drugi udar od 6,2 stupnja te još osam popratnih manjih udara.

Jedna od posljedica ove nepogode je i tsunami koji se ubrzo nakon potresa počeo širiti Pacifikom. Istočne obale Azije dosegao je za dvadesetak sati, gdje su se zemlje pripremile i evakuirale stotine tisuća ljudi, no valovi koji su stigli do Japana bili su visine od jednog do dva metra. Upozorenje o opasnosti od tsunamija upućeno je i ostatku Čilea, Peruu, Ekvadoru, Kolumbiji, Panami, Kostariki i dr.

Početkom ožujka ove godine Čile je pogodio još jedan potres, i to jačine 7,2 stupnja po Richteru. Prethodio mu je jedan „slabiji“ jačine 5 stupnjeva.

Vlasti u Čileu napominju kako je gradnja u njihovoj zemlji mnogo čvršća nego u Haitiju te su stoga pretrpjeli i mnogo manju štetu.

Razlog zbog kojeg je slabiji potres u Haitiju uzrokovao mnogo veću štetu nalazi se i u činjenici da se epicentar Haićanskog potresa nalazio na dubini od svega deset kilometara u Zemljinoj kori te je time pojačao snagu vibracija na površini i povećao štetu.

Znanstvenici tvrde kako potresi nisu međusobno povezani zbog toga što se radilo o pomicanju dvije potpuno različite tektonske

ploče. Naime, površina Zemlje podijeljena je u ploče. Proces uranjanja, odnosno subdukcija, događa se kada lakša ploča ostaje iznad, a teža tone ispod nje i biva rastaljena pod Zemljinom korom. Uslijed trenja u području subdukcije dolazi do potresa.

Početkom ožujka, potres jačine 6,4 stupnja po Richteru pogodio je Tajvan – žrtava nije bilo. U Turskoj je 8.ožujka poginulo više od 50 ljudi u potresu jačine 6,2 stupnja.

Neizvjesnost i strah od ponavljanja ovih nemilih događaja uvelike bi umanjila spoznaja da je ovakve katastrofe moguće predvidjeti. Postoje metode kojima se koriste ljudi u potresima razorenim podučjima, no one nisu znanstveno dokazane i pouzdane (npr. buđenje zmija iz hibernacije netom prije potresa).

Talijan Giampaolo Giuliani napominje kako se uoči potresa stvaraju pukotine kroz koje na površinu istječe i veća količina plina radona. Njegova teorija je jednostavna, tvrdi kako je moguće predvidjeti potres mjerenjem količine tog plina koji neprestano izlazi iz zemljine kore. Ukoliko se na određenom području količina poveća, raste i mogućnost da će se tamo dogoditi potres. Giuliani tvrdi da se ovom metodom potres može predvidjeti šest do 24 sata ranije. Zbog čega se ova metoda detaljnije ne istražuje i ne primjenjuje barem na seizmički najaktivnijim područjima nije poznato. Izgleda da čovječanstvo još uvijek jedinu metodu zaštite od jakih potresa vidi u „čvrstoj“ gradnji.

Mnoge metropole diljem svijeta leže na potencijalno smrtonosnim pločama. Samo neki od njih su Mexico City, Teheran, New Delhi, LA, San Francisco, Manila, Caracas, gdje, uko-

liko dođe do jačeg potresa, govorimo o milijunima žrtava.

Seizmografima se mjere svakodnevna podrhtavanja tla, a potresima se smatraju ona od 2 stupnja po Richterovoj ljestvici i jači.

Geofizički odsjek PMF-a u Zagrebu navodi da je najjači ove godine, kod Metkovića, dosegao 3,2 stupnja po Richteru. Potresi koji se zapravo i ne osjete, jačine od 2 do 2,9 stupnja, zabilježe se i do tisuću puta dnevno.

Hrvatska se nalazi na seizmički vrlo aktivnom području, a najugroženiji dijelovi su Dalmacija, sjeverozapad Hrvatske te Gorski kotar i Kvarner. Potres koji je pogodio Zagreb 1880. godine uništio je većinu grada. Hrvatska metropola leži na vrlo trusnom području, a ne pomaže niti činjenica da se od sjevera prema zapadu Balkana proteže 200 kilometara duga tektonska pukotina. Jedna od metoda „zaštite od potresa“ je i seizmička mikrozonacija kojom se kartira područje s obzirom na to kako će reagirati na potrese. Ona je na Zagrebačkom području provedena davno i više nije toliko pouzdana. Možemo li se osloniti na to da se kvaliteta gradnje od tada povećala?

Izvori: 1. http://www.gfz.hr/seizmologija/izvjestaji.php 2. http://dnevnik.hr/vijesti/znanost-it/ barem-25-metropola-nalazi-se-na-smrtonosnim-plocama.html 3. http://danas.net.hr/znanost/ page/2010/03/01/0441006.html 4. http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/snazanpotres-od-8-8-stupnjeva-richtera-pogodiocile.html 5. http://metro-portal.hr/vijesti/svijet/ potres-katastrofalnih-razmjera-pogodio-haiti-glavni-grad-u-rusevinama 6. http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/57422/Vise-od-700-mrtvih-u-potresu-ucileu.html 7. http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4159319,00.html 8. http://www.dalje.com/hr-hrvatska/ blizi-li-se-crna-sudbina-ubojitih-potresa-i-nama/297073 9. http://berner4ever.org/seizmo/ 10. http://hr.wikipedia.org/wiki/Richterova_ljestvica

UDRUGA INFO

Peticija za osnivanje Specijalističkog studija javne uprave

Autor: Valentina Rodić

V

eć neko vrijeme u prostorijama našeg Veleučilišta česta je tema upravo specijalistički studij. O tome raspravljaju i studenti i profesori, o tome se govori i na hodnicima i u dvoranama, a često se ne zaobilazi niti na kavama. Što je taj famozni Specijalistički studij, što bi se njime dobilo, koliko traje i sva ostala pitanja imali smo prilike postaviti još prošle godine kada je Udruga studenata javne uprave organizirala Tribinu o nastavku Upravnog studija. Ali nije višak tek okvirno napomenuti kako se zapravo radi o studijskom programu nastavka studija nakon završenog trogodišnjeg Stručnog studija javne uprave. Stručni prvostupnici javne uprave koji su diplomirali po bolonjskom programu imali bi direktan upis, dok bi oni koji su diplomirali prije bolonje i prvostupnici raznih društvenih usmjerenja mogli upisati Specijalistički stručni studij javne uprave uz prethodno polaganje razlika i položen pripremni semestar. Završetkom Specijalističkog studija javne uprave u trajanju od dvije godine stekao bi se naziv stručnog specijalista javne uprave. Osnivanje ovakvog Specijalističkog studija moguće je tek uz odobrenje Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje.

Prije nego li išta kažem o peticiji koja je bila organizirana početkom godine, točnije od 28. siječnja do 5. veljače 2010. godine, kao ponosan član Udruge studenata javne uprave, moram istaknuti da smo uspjeli prikupiti popriličan broj potpisa i tako dokazali kako je interes naših studenata za osnivanjem Specijalističkog studija javne uprave doista

velik. Osobno vjerujem da je i veći nego li to govori brojka od gotovo 1000 sakupljenih potpisa. S obzirom da mi se ukazala prilika, iskoristiti ću je kako bih se zahvalila svim kolegama i kolegicama koji su prikupljali potpise na uloženom trudu i vremenu, a zahvaljujem se i ostalim kolegama i kolegi-

UDRUGA INFO

cama koji su izdvojili dio svog dragocjenog vremena i došli u prizemlje Gundulićeve 10, gdje je bilo organizirano potpisivanje peticije, i potpisali našu peticiju. Osobito mi je bilo drago vidjeti potpise studenata koji su već prije par godina diplomirali na našem veleučilištu, njima također upućujem zahvalu i izražavam nadu da ćemo uskoro imati prve upise na Specijalistički studij javne uprave na Društvenom veleučilištu u Zagrebu!

Nego, krenimo od početka… Udruga je nedavno zaprimila odgovor od Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje koje odlučuje o studijskom programu specijalističkog studija.

U odgovoru stoji da je program ponovno stavljen u proces ocjenjivanja.

Kako bismo dokazali zainteresiranost naših studenata za Specijalistički studij, organizirali smo potpisivanje gore spomenute peticije za osnivanje specijalističkog studija javne uprave na našem Društvenom veleučilištu.

Potpisivanje je bilo organizirano u prostorijama Društvenog veleučilišta i trajalo je tjedan dana. Potpise smo skupljali svaki dan od 10 do 13 sati. U utorak, 2. veljače, potpise smo prikupljali i u poslijepodnevnom terminu od 17:15 do 18:15 sati. Za ovaj dodatni termin odlučili smo se kako bismo izvanrednim studentima koji slušaju predavanja u poslijepodnevnom terminu maksimalno olakšali i pružili priliku da se upoznaju s peticijom i potpišu istu. Ono

što želim spomenuti je to da je, bez obzira na sav naš trud i na plakate koji su bili izloženi u predvorju Veleučilišta, bilo i onih studenata koji nisu znali niti su htjeli saznati povodom čega se održava peticija, pa je nisu htjeli niti potpisati, a vjerujem kako je osnivanje specijalističkog studija i u njihovom interesu.

Takav stav mladih ljudi me zabrinjava i žalosti jer poznata je ona stara uzrečica: „Na mladima svijet ostaje!“. E pa nije svijet u dobroj poziciji kada se današnja mladež, čini se, boji izboriti za svoje ciljeve i promjene. No, to je već tema za sebe, vratimo se našoj peticiji.

Bitno da smo prikupili skoro tisuću potpisa i da će oni biti proslijeđeni Nacionalnom vijeću za visoko obrazovanje. Tisuću potpisa znači tisuću zainteresiranih studenata, a to, svatko će se složiti, uopće nije malo! Dakle, sada nam jedino ostaje pričekati i vidjeti kako će se stvari dalje odvijati, a mene veseli činjenica da nismo samo sjedili, već smo ipak nešto i poduzeli.

UDRUGA INFO

14. Smotra Sveučilišta – „s druge strane pulta” Autor: Marina Vasilić

O

d 21. do 23. Siječnja 2010.g. održana je 14. Smotra Sveučilišta u izložbenim prostorijama Studentskog centra koja se zbog rokova provođenja državne mature ove godine održala ranije nego prijašnjih godina. I ove je godine, u suradnji s Udrugom studenata javne uprave, bilo predstavljeno naše Veleučilište.

Da vodim dnevnik, na kraju ovoga zapisa dodala bih: 23.1.2010.

Danas sam provela nekoliko sati iza pulta u SC-u, na Smotri Sveučilišta i s ostatkom angažiranih (s Odjela za izobrazbu trenera i Poreznog studija) predstavljala faks na kojem studiram, Društveno veleučilište - studij javne uprave. Po običaju, bilo je mnogo maturanata i mnogo pitanja – bilo je to dobro utrošeno vrijeme. Malo druženja, pa opet druženja, onda pokoja informacija, pauza u

menzi, opet malo druženja i odlazak kući. Što se tiče zainteresiranih, bilo ih je dosta. Svako toliko netko bi stao i raspitivao se o studiju. To je izgledalo nekako ovako: mnogo zbunjenih ljudi, što se podrazumijeva, hodaju i čitaju što piše gore na tablama, a kad bi naišli na ime neke obrazovne više ili visoke ustanove, čije bi ime bar približno odgovaralo onome što su si zamislili, stali bi, malo gledali predstavnike, malo letke na stolu, pa malo TV iza nas gdje

su vizualno mogli vidjeti ono što bi im mi rekli ili što su mogli pročitati u knjižicama koje su sadržavale sve njima bitne informacije. A onda bi se opet usredotočili na nas i eto pitanja: kakav je to faks, je li težak, što se uči, što si poslije toga, itd. Potom bi uslijedio onaj upitnik iznad glave dok im se informacije ne slegnu, pa „hvala“ i odlazak dalje. Zapravo, boravak na Smotri bio je vrlo poučan, dolaze različiti ljudi, sa svakim moraš naći zajednički jezik jer cilj je informirati zainteresirane. Tako je barem bilo kod našeg pulta. U pauzi sam napravila krug po SC-u, iz čiste radoznalosti i svugdje ista priča. Definitivno je izbor fakulteta bio šarolik (33 sastavnice zagrebačkoga Sveučilišta i pedesetak veleučilišta i visokih škola), kao i način predstavljanja. Bilo je zubarskih stolica, stetoskopa, svakakvih filmića.

Na razne načine studenti su se potrudili privući pažnju na svoj fakultet i što bolje ga dočarati svojim budućim kolegama. Naravno, i naš pult se uklopio među ostale, prepun brošura, letaka, knjižica i neizbježne posude sa slatkišima (bili smo dobro opremljeni).

Nekoliko puta punili smo stol našim vodičima u kojima su bile sve potrebne informacije za buduće studente. Cijelo vrijeme bila je prisutna već poznata vibra. Ta neizvjesnost, radoznalost među novim ljudima koji će uskoro popuniti klupe na raznim studijima. Velika je to odluka, što se cijelo vrijeme osjećalo u zraku, sve dok taj zadnji dan i zadnji pult nije ostao prazan. A što se tiče cjelokupne Smotre, pa završila je ovako: Za najoriginalnije predstavljanje priznanje je dobio Geološki odsjek Prirodoslovnomatematičkog fakulteta, prvo mjesto u kategoriji izložbenog prostora osvojio je Agronomski fakultet, a najuspješnije tiskane promidžbene materijale za 14. smotru pripremili su Grafički i Šumarski fakultet.

Priznanje za cjelokupni dojam na smotri osvojio je Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu, prvo mjesto u kategoriji najboljega promotivnog filma osvojio Kineziološki fakultet, itd.

UDRUGA INFO

Pet godina od osnutka Udruge studenata javne uprave

Autor: Luka Tovornik Lux

V

jerovali ili ne, prošlo je pet godina otkako je na našem velebnom Društvenom veleučilištu osnovana Udruga studenata javne uprave, doduše pod malko drugačijim nazivom u početku. Mene je zapao zadatak da vam opišem taj čarobni trenutak, pošto sam najduže (od trenutnih članova) član. Da, star sam, ne komentirajte. ;) Mnogo je studenata bilo skeptično, nisu vje-

rovali da će se Udruga, možda zbog prvotnog slabog odaziva na sudjelovanje, održati do danas i imati zadovoljavajući broj članova.

No, usprkos svim nedaćama, uspijeli smo se prometnuti u kvalitetnu, dobro organiziranu skupinu koja već godinama sudjeluje u nizu projekata kao što su: objavljivanje našeg studentskog časopisa „Kameralist“, sudjelovanje na „Danu karijera“ te „Smotri Sveučilišta“ – gdje smo ove godine ostvarili

najveću posjećenost! Organizirali smo i „Dane orijentacije brucoša“ kako bi pomogli novim kolegama u snalaženju na faksu. Iako neki studenti smatraju kako su naši sastanci samo puko gubljenje vremena, malo ih zna da je upravo Udruga bila ta koja je organizirala peticije za dekanski rok posljednje dvije godine, dok je prijašnjih godina za isti slala molbe, da se potrudila organizirati Tribinu o nastavku studija, te nedavno organizirala peticiju za osnivanjem specijalističkog studija javne uprave na DVZ-u. Udruga se već pet godina trudi svima nama olakšati studij, pomoći u snalaženju na faksu. Iza nas, njezinih članova, stoji rad i trud i s ponosom možemo reći da smo dali sve od sebe i to je naš motivator da guramo dalje, da ustrajemo unatoč svemu. Zato smo se odlučili nagraditi. Proslavili smo dan osnutka Udruge, 9. ožujka 2010.g., održavši svečani sastanak, uz „grickalice“. Sat vremena kasnije preselili smo se malo dalje, iz dvorane III, na prvom katu Gundulićeve 10, u Ilicu 49, u Pivnicu Medvedgrad, na neformalno druženje. Bilo je smijeha, veselja, zafrkancije, ali možda čak najbitnije – onaj osjećaj zadovoljstva, da je najteži dio prošao jer će slijedećim generacijama, vjerujem, biti lakše pošto su temelji Udurge postavljeni – na njima je samo da nadograđuju.

Završilo je jedno poglavlje, a drugo se otvara.

Nadam se da će se generacije koje dolaze jednako, ili čak bolje, snaći u radu Udruge te željno iščekujem da za pet godina čujem da slavimo desetu godišnjicu osnutka.

UDRUGA INFO

Apsolventsko putovanje DVZ-a Autori : Mirela Žunić i Ivana Vidoša

P

ohađajući predavanja treće godine našeg studija često smo se mogli zateći u razgovoru o apsolventskom putovanju. Većina je bila složna u tome da je nedozvoljeno da sam kraj našeg studiranja ne završi jednim dobrim putovanjem, kako bi zapečatili jedno poglavlje svojega života.

Uostalom nije li to praksa na svim fakultetima?

Pričali smo o destinacijama, naravno o novcu i o tome kako termin uskladiti sa dobrim starim rokovima na faksu. U te razgovore svi su se rado uključivali i davali svoje sugestije, želje pomiješane sa snovima.

Sama organizacija putovanja nije lagana, pa se svatko nadao da će to netko drugi preuzeti na sebe. Većina pogleda u vezi te teme završavala je na našim studenskim predstavnicima, kao i na članovima studenske udruge. Nekako je svima bilo jasno da je to u neku ruku njihova dužnost.

I Studenski zbor i Udruga često su imali na dnevnom redu upravo apsolventsko putovanje, ali sve je ostajalo na pričama i naznakama da bi mogli nešto učiniti jer su nam rasporedi bili puni. Sve se to promijenilo kada nam se obratila naša kolegica Mirela Žunić koja je bila i više nego odlučna u želji da organizira apsolventsko putovanje, ali uz pomoć jer samostalno nije lagano provesti taj projekt u stvarnost.

Udruga Upravni student kao i Studenski zbor DVZ-a rado joj je izašao u susret jer im je upravo trebao netko tko će imati taj elan kojim je kolegica prštila i time ostvarila realizaciju „nemogućega“.

Sam odabir aranžmana nije bio lagan, vagali smo agencije, destinacije i cijene. Tržište je puno ponuda, a na nama je bilo da odaberemo onu koja najviše oslikava naše potrebe.

Tako smo se na kraju odlučili za putničku agenciju Collegium koja je i specijalizirana za organizaciju grupnih, a samim time i apsolventskih putovanja, a iz prve ruke smo

uvidjeli da razumiju potrebe mladih klijenata i osiguravaju sigurna putovanja.

Kako smo željeli da putovanje bude pristupačno širem krugu studenata, cjenovno smo bili ograničeni na maksimalno podvučeni limit i vjerujemo da smo uspjeli odabrati pravi aranžman.

Odlučili smo se za Tunis-safari u terminu 07.14.10.2010. godine, i to putovanje zrakoplovom sa uključenim dvodnevnim boravkom u pustinji. Osnovna cijena paketa iznosi 2690 kn + 690 kn zrakoplovnih pristojbi, što dovodi do cjelokupnog obaveznog iznosa od 3380 kn. Smatramo da je cijena realna i da bolju nismo mogli naći pod ovim uvjetima. Svakako vam preporučamo, za sigurnije i bezbrižnije putovanje, da uplatite i paket osiguranja (zdravstveno i slučaj otkaza putovanja) sa dodatnih 120 kn.

Prijave su još u tijeku te se svi zainteresirani mogu javiti u agenciju ili organizatoricama na brojeve telefona 098-134-8676, 098-828-637, kao i na mail adresu: upravni.student@gmail. com .

Program putovanja je objavljen na http:// www.veleuciliste.hr/forum/1366-apsolventsko-putovanje-2010-g.html .

Ukoliko nam se odlučite pridružiti, vjerujemo da će vam ovo apsolventsko putovanje biti neponovljivo iskustvo i draga uspomena.

UDRUGA INFO

Posjet Saboru Autor: Ivana Hren

O

ve akademske godine, u suradnji profesora Gardaševića s katedre Ustavnog prava i Udruge studenata javne uprave, studenti prve godine posjetili su Hrvatski sabor. Budući da su studenti pokazali veliku zainteresiranost, posjet je organiziran u dva navrata, a popis prijavljenih studenata i grupa sa datumima posjeta te

nopartijski sustav zamijenili demokratskim političkim uređenjem. Svojim tisućljetnim razvojem Hrvatski sabor postao je prepoznato predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

Smješteni u nekadašnju Sabornicu, imali smo prilike upoznati se sa saborskim zastupnicima i postaviti im pitanja vezana za njihov rad.

imenima voditelja bio je objavljen na oglasnoj ploči u Gundulićevoj 10, na web stranicama Veleučilišta te na Forumu. Prva grupa studenata u posjet Markovom trgu krenula je 19., a druga 27. svibnja. Kroz Sabor nas je vodila gospođa Krakić i ispripovijedala činjenice važne za postanak i razvitak Sabora. Prvi nagovještaj predstavničkog tijela kakvog imamo danas bio je davne 925. godine kada je na Narodnom zboru objavljena krunidba kralja Tomislava. Više od tisuću godina kasnije održani su prvi višestranančki demokratski izbori (u proljeće 1990. godine) na temelju čijih je izbornih rezultata konstituiran demokratski Hrvatski sabor. Time smo dotadašnji jed-

Vrijeme od trideset minuta određenih za ovaj dio posjeta brzo su proletili u razgovoru sa zastupnicima, međutim trebali smo također prisustvovati i samoj sjednici. U tom drugom dijelu posjeta, na galeriji Sabornice, studenti su iz prve ruke mogli pratiti zasjedanje i bolje shvatiti način funkcioniranja i rada Sabora.

Posjet je približio i pojasnio ulogu najstarije institucije Republike Hrvatske i, nadajmo se, pomogao studentima prve godine da savladaju materiju Ustavnog prava.

studentski život

Kontrola X-ica u studentskim menzama Autor: Stanko Jerković

K

rajem prošle godine Studentski centar započeo je s kontrolom studentskih X-ica. Htjelo se spriječiti sve one koji neovlašteno koriste tuđe. Zasigurno da je to teško palo mnogim studentima, posebno onima koji nemaju studenska prava, a time ni vlastitu X-icu.

Studentski centar unajmio je zaštitare kako bi obavljali posao kontrole, što je zasigurno stvaralo troškove jer ih je trebalo i platiti.

Imena vlasnika X-ica, koji su ih davali drugima na korištenje, zapisivali su te ih dostavljali upravi SC-a. Širile su se razne priče, da je SC bio prisiljen na takve poteze kako bi srezao troškove jer je Ministarstvo odbijalo izvršiti svoju obvezu, ali naravno one ne moraju biti točne. Među mnogim studentima zbog toga je vladalo nezadovoljstvo. Na nekim društvenim mrežama osnovale su se i grupe protiv kontrola X-ica. Zasigurno da redovni studenti posuđivanjem X-ica ne škode

proračunu već sebi. Naime, studenti koji žive u području grada Zagreba imaju na raspolaganju oko 300 kn, a oni koji su izvan grada oko 700 kn, te se na kraju mjeseca eventualni iznos koji ostane briše i ne može se prenijeti u sljedeći mjesec. Time se postavlja pitanje zašto neki studenti ne bi smjeli koristiti nečiju X-icu ako im njezin vlasnik to dozvoli znajući da taj iznos neće sam potrošiti. Mnogi smatraju kako u doba krize i recesije nije u redu štedjeti na studentima. I ja sam izvanredni student i zasigurno da mi nije bilo drago kad sam saznao za kontrole. S druge strane na samoj X-ici piše da je njezino davanje na korištenje drugoj osobi osnova za kaznenu odgovornost, no zasigurno da je studente, bez obzira na to, cjelokupna situacija iznenadila jer kontrola prije nije bilo.

U posljednje vrijeme kontrola nema, ali zasigurno da postoji strah među studentima da bi do njih opet moglo doći. Svi se nadaju da ih ipak više neće biti.

studentski život

Kviz iz kolegija „Lokalna samouprava“

Autor: Hedviga Poštovani kolege!

Pred Vama je tek naizgled apstraktan pojam „lokalne samouprave“. No on upravo zbog širine svakodnevnih potreba koje zadovoljavamo putem institucija svojih lokalnih zajednica, navodi na misao da bi ga ipak trebali shvaćati realnije. U većini europskih zemalja lokalna se samouprava smatra protutežom središnjoj vlasti i pogodnim okvirom za osiguranje širokog kruga javnih službi potrebnih građanima. Jednako tako, lokalna samouprava dio je demokratske političke tradicije, a u kontekstu europske integracije, predmet je težnje k unifikaciji.

Lokalna je zajednica temeljno mjesto rasta i razvoja, ali i početka afirmiranja čovjeka kao potrebitog bića, ovisnog o institucijama i formalnim okvirima. Utoliko je bitnije poznavati funkcioniranje njenih institucija i procesa, kako bi zadovoljenje potreba bilo optimalno.

Nadam se da će Vam uspješno polaganje ispita iz kolegija „Lokalna samouprava“ u tome pomoći, a ovaj kviz dati određeni uvid u stečeno znanje te tijekom studija tako potrebnu dozu zabave.

Sretno!

1. U demokratske političke vrijednosti koje obilježavaju javnu sferu ne pripadaju: a) responsivnost željama i interesima građana; b) legitimitet c) vladavina prava d) otvorenost e) transparentnost 2. Do razaranja jakih i autarhičnih općina u RH, tj svođenja lokalnih jedinica na produženu ruku središnjih organa (koncepcija upravne decentralizacije) došlo je: a) početkom 2000.g. b) krajem 1990.g. c) reformom 1992./93.g. d) neposredno nakon II. svjetskog rata 3. Pravno načelo formulirano u Ugovoru Europske zajednice, koje ističe da se javne ovlasti trebaju obavljati "tako da se preferira da pripadaju vlastima koja su najbliže građanima“, naziva se: a) načelo poboljšanja kvalitete javnih službi b) načelo proporcionalnosti c) načelo političke decentralizacije d) načelo supsidijarnosti

studentski život

e) načelo smanjenja ukupnih javnih troškova 4. Koncepcija koja omogućava šire i intenzivnije sudjelovanje građana u u političkim procesima i u upravljanju javnim poslovima naziva se: a) koncepcija upravne decentralizacije b) marksistička koncepcija komune c) koncepcija lokalne samouprave d) koncepcija političke decentralizacije 5. Održavanje javnog reda i mira predstavlja posao koji lokalne jedinice: a) obavljaju u okviru svog samoupravnog djelokruga b) obavljaju u okviru prenesenog djelokruga c) obavljaju samo ako imaju velik ekonomsko-financijski kapacitet 6. Pravna tehnika za određivanje samoupravnog djelokruga koja stimulira autonomiju lokalnih jedinica jest: a) opća regulacija b) enumeracija c) opća klauzula 7. Posredovanje između političkih institucija i upravnih organizacija zadaća je: a) upravnog sloja b) izvršnog sloja c) političko-predstavničkog sloja 8. Institucija sudjelovanja građana u lokalnim poslovima jest: a) lokalni referendum b) konzultativni zbor građana c) lokalna skupština d) kooptiranje građana u odbore 9. Seoski poglavica predstavnik je: a) razvijenog monokratskog tipa izvršnog sloja b) komitetskog tipa izvršnog sloja c) jednostavnog tipa izvršnog sloja 10. Nadzor nad poslovima prenesenog djelokruga može biti samo: a) nadzor ustavnosti i zakonitosti

b) nadzor ustavnosti i svrhovitosti c) nadzor zakonitosti d) nadzor zakonitosti i svrhovitosti 11. Interesno-političkim kriterijima za utvrđivanje poslova samoupravnog djelokruga ne pripada: a) blizina korisnika b) specifičnost lokalnih poslova c) sudjelovanje lokalnog stanovništva u donošenju odluka d) nastojanje za decentralizacijom e) interes da lokalne jedinice budu protuteža središnjoj vlasti 12. Dokument koji uspostavlja temeljna načela organizacije regionalne samouprave jest: a) Povelja Zajednice o regionalizaciji b) Deklaracija o regionalizmu u Europi c) Ustavni Ugovor Europske Unije d) Nacrt Europske povelje o regionalnoj samoupravi 13. Načelo „jedno naselje-jedna općina“ jest temelj zahtjeva za: a) potpunosti lokalnih jedinica b) cjelovitosti lokalnih jedinica c) jednakosti lokalnih jedinica d) dostupnosti lokalnih jedinica 14. Kod problema različitog teritorijalnog radijusa lokalnih službi, radimo distinkciju između: a) općih i specijalnih lokalnih jedinica b) malih i velikih lokalnih jedinica 15. Jedinice koje se formiraju za obavljanje jedne javne službe ili javnog posla nazivaju se: a) male jedinice b) velike jedinice c) specijalne jedinice d) specifične jedinice 16. Jedan od nedostataka stupnjevanja samoupravnih lokalnih jedinica jest: a) neophodno je da lokalne jedinice budu krupnije

studentski život

b) građani mogu putem predstavničkih tijela utjecati na rad lokalnih službi c) tendira prema krutosti i pružanju otpora promjenama 17. U kriterije za formiranje lokalnih jedinica ne pripada: a) homogenost b) gravitacija c) komplementarnost d) ekonomsko-financijski kapacitet e) urbanizacija 18. Oblici neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju prema ZLPS-u su: a) referendum i konzultativni zborovi građana, prijedlozi, te predstavke i pritužbe b) referendum i lokalne skupštine građana c) referendum, te predstavke i pritužbe 19. Članovi predstavničkog tijela jedinice lokalne i regionalne samouprave: a) imaju obvezujući mandat b) za obavljanje dužnosti primaju plaću c) nisu opozivi 20. Prema ZLPS-u, osiguravanje izvršavnja općih akata predstavničkog tijela jedinice lokalne i regionalne samouprave, te nadzor nad zakonitošću rada upravnih tijela, vrši: a) nadležno ministarstvo b) Ustavni sud c) Upravni sud d) općinski načelnik, gradonačelnik i župan e) upravna tijela općine, grada i županije

Odgovori: 1. c) 2. c) 3. d) 4. d) 5. b) 6. c) 7. b) 8. d) 9. c) 10. d) 11. a) 12. b) 13. b) 14. a) 15. c) 16. c) 17. e) 18. a) 19. c) 20. d)

Groznica zvana fejs Autor: Ninek „Imaš fejs?“ – najčešće postavljano pitanje od 2004., kada je popularna društvena mreža zaživjela. Fiksna telefonija otišla je u zaborav i da vam ne treba za internet konekciju, vjerojatno bi dva milijuna Hrvata otkazala pretplatu. Čak su se i mobiteli prestali toliko koristiti od kad možete chat-at, slati privatne poruke, pisati po zidu svojih prijatelja, slati im virtualne poljupce, zagrljaje, poklone, cvijeće. Činjenica je da cijena igra veliku ulogu u svemu tome. Zašto kupiti buket cvijeća i na kućni prag poslati voljenoj osobi kad vam za to treba vremena da ga izaberete i novaca da ga platite. Na Fejsu je sve to besplatno i trenutno. Napišete poruku dugu 4 stranice ako želite, nitko vam neće naplatiti po slovu i u istoj sekundi kada stisnete „pošalji“ ona se nađe na stranici te osobe, čak je i vidite, pa ne morate brinuti da su podplaćeni dostavljači zabrljali i dostavili je tri dana nakon rođendana, godišnjice, Božića ili nekog drugog bitnog događaja.

S tog gledišta, Fejs je nešto najbolje što nam se moglo dogoditi. Hm, zbilja? Zar netko od vas stvarno to misli? Netko od vas tko ima stvarne prijatelje, stvarnog psa, stvarne želje i potrebe?! Je li vam zaista draža poruka na zidu voljene osobe, sa virtualnim poljupcem?

Meni nije. Kava s prijateljima uz obalu Jaruna u sunčano proljetno poslijepodne, šetnja s najdražim čovjekovim četveronožnim prijateljem, histerično traganje za idealnim poklonom za voljenu osobu, stvarni osmjeh, zagrljaj i poljubac meni nemaju cijenu, pa čak ni ako štede svima kronični nedostatak vremena i novca.

Recesija se odrazila na sve aspekte društva osim na Fejs, on je u ovo vrijeme u svojem najvećem procvatu, kao i novo otvoreni

odsjeci u bolnicama. Jer, vjerovali ili ne, internet stvara ovisnost , a 80 posto aktivnih korisnika interneta ima Facebook profil.

Osobno sam član te društvene mreže. Često se pokazao kao dobar način rješavanja nekih manjih problema , a idealan je za ubijanje dosade u situaciji kada ne radite, a veš je ispeglan, kuća očisćena, ručak skuhan.

Zato ću vam sada napisati nekoliko stvari na koje svakodnevno naletim, a koje morate prestati raditi na Fejsu jer nas izluđuju!

1. „Dobro jutro“ ili „Laku noć“ u statusu – nije Fejs vaš muž/žena, prekinite s tim, ako nemate niš' pametno za napisati, radije nek

status zjapi prazan mjesecima.

2. Imate 10 000 prijatelja – jeste li normalni?

Tko poznaje toliko ljudi? Prestanite si umišljati da ste Angelina Jolie ili Brad Pitt.

3. Ne postoje stvari kao FB Tracker zato prestanite pisat – „pa ovo stvarno radi“, ne, ne radi!

4. Stavili ste sliku na profil i ispod nje komentirali kako ste ružno ispali, tko to radi?! Ne bi

studentski život

stavili sliku na kojoj mislite da ste ružno ispali.

Ili bi? Onda ste kompletni idiot!

5. Prestanite cviliti i cendrati što vas netko nije stavio u top 5 prijatelja. To je Facebook, ako vam je stvarno bitno, probajte s vremena na vrijeme nazvat prijatelje i pitati ih kako su.

6. Koga briga ako vas netko ne prihvati za prijatelja. Ponovno slanje zahtjeva za prijateljstvo sa porukom „A zašto me nećeš prihvatiti?“ jadno je i naporno, tek onda će vas ignorirati!

7. FB je stvoren kako bi bili u kontaktu s prijateljima i rodbinom. Prestanite špijunirati bivšeg dečka. To se zove uhođenje i bilo bi efektnije da se sparkirate ispred njegove kuće s dalekozorom u rukama.

8. Prestanite se naslikavati u WC-ima noćnih klubova i to postavljati za sliku profila. Zar stvarno mislite da nekoga zanima kako izgleda WC u Shambali ili Hemingwayu? Ne zanima, svi znamo koja je namjena WC-a, prestanite mi zagorčavati život.

9. Prestanite se učlanjivati u grupe „Jednim klikom nahranite djecu u Africi“. Probajte vi pojesti klik, njima treba hrana, a za to idite na ovlaštene stranice Crvenog križa i donirajte novac. Hrana se može kupiti jedino novcem. I ne, FB neće donirati novac ako se vi učlanite.

Daj se probudite!

10. Ako imate 12 godina, član ste FB i izgledate kao prostitutka, otiđite i prestanite me uzrujavati! I roditelji – prestanite okrivljavati FB radi toga, bile su takve i prije, a bile bi iste i bez njega. Što to govori o vašim roditeljskim sposobnostima?

11. Ako ste već član milijun dosadnih FB ap-

likacija, prestanite ugnjetavati prijatelje s tim!

Ne, ne želim se učlaniti u grupu „I ja želim kakati u Karlovom WC-u“.

12. Prestanite mijenjati status svakih 5 minuta. Nikoga ne zanima koliki je razmak između ručka i odlaska na WC. Imate dobru probavu, koga briga!

Ako radite nešto od ovoga, prestanite! I vama i vašim prijateljima bit će lakše i zabavnije. I nećete imati više razloga da se pitate zašto vas svi ignoriraju.

Fejs je dobra reklama, na vama je da se prezentirate u najboljem svjetlu. Sve što stavite na internet, ostaje tamo. Ako obrišete neku sliku ili podatak on i dalje ostaje na internetu. Ne želite valjda da vas potencijalni poslodavac vidi u s glavom u WC školjci ili polugole u kama sutra pozama?

Možda i želite, ali postoje lakši i kvalitetniji načini za privlačenje pozornosti. Skinite se goli i prošećite glavnim gradskim trgom. Ili posjetite doktora, za to od čega bolujete postoje tablete!

Fejs je stvarno lijepa stvar kad znate granice dobrog ukusa.

14 milijuna slika dnevno se uploada na njega.

Neke od tih su i vaše, neka budu s obljetnica mature, Božićnih domjenaka, svadbi, veselica, važnih životnih događanja – i ne, pod time ne mislim na sliku iz rodilišta. Nikome se ne gleda vaša žena u agoniji dok je djetetova glavica na pola puta. Ljudima se od toga povraća. Neke stvari ostavite za privatnu arhivu.

Napravite dobru ravnotežu između stvarnog i virtualnog svijeta. Nemojte uzimati prijatelje zdravo za gotovo. Koliko god vas vole, neće vječno tolerirati vaše odbijanje izlaska na kavu jer morate pobrati povrće u Farmville-u ili nahraniti virtualnog ljubimca.

Operite suđe kad vam mama kaže, da ne bi ostali bez toliko vrijednog internet priključka.

Budite svoji i budite umjereni u svemu. To je idealna kombinacija za sve životne situacije, pa tako i upotrebu Fejsa.

Do čitanja. :-)

studentski život

Regica na študijima u Zagrebu Autor: Anonimka

N

astavak kolumne iz četvrtog broja Kameralista.

Kad se samo sjetim uvodnog predavanja i prvih dana na faksu, odmah mi se pojavi osmijeh na licu. Tada nam je bilo važno izabrati pravu kombinaciju za slikanje. Istina, nije ni to tako nevažno jer lijepo je kada novčanik krasi dobra pokaz-slika, a ne kao ona sa X-ice, koju smo nekako sa grčem podignuli gore u sobi 10 i sada je u principu koristimo na dnevnoj bazi. Zanimljivo je kako i danas, nakon skoro pola godine na faksu, u referadu ulazimo sa grčem, bilo zbog prijave ispita, koju obavljamo isto u sobi 10, bilo zbog raznih pitanja koja možemo postaviti u sobi 8, koju nisam još posjetila jer do odgovora uvijek nekako dođem ili zbog uvjerenja i potvrda koje dobivamo u sobi 3, gdje je grč ipak malo manji. Pitam se kakva će situacija biti prilikom prijave diplomskog.

Zaključila sam da se u dvorani uglavnom najviše priča o takozvanim „letećim“ stvarima, a trenutno aktualna je dugoočekivani, a tek organizirani, sistematski pregled. Helena i ja smo se već dogovorile za najbolji termin i to ćemo odraditi zajedno, bez puno natezanja i premišljanja jer ipak bez njega nema upisa u višu godinu, ma koliko banalan on bio.

Vrijeme brzo juri i već smo u drugom semestru. Dvorana je s vremenom postala ugodno popunjena i više nema onih besmislenih gužvi. Po meni je bolje ovako, tko želi čuti i pitati uvijek može doći do riječi jer je, uglavnom, prisutna radna atmosfera.

Uspjela sam položiti Socijologiju preko kolokvija i taman sam bila u onoj grupi koja je bila oslobođena pismenog, pa sam samo odgovarala usmeno, što i nije bilo tako strašno – pala je trojkica u indeks! Neki su

se dvoumili izaći na kolokvij ili ne, ali ja sam se nekako opredijelila za kolokvij varijantu, kad već imamo tu mogućnost. Nekako mi je lakše učiti manje dijelove gradiva nego cijelu knjigu odjednom. Tako sam uspjela položiti i Uvod u državu i pravo. Istina je da su bila četiri kolokvija, ali sam redovito učila i uz pripreme za kolokvij mogla sam normalno prati-

studentski život

ti predavanja, tako da sam cijelo vrijeme bila u toku. Super je što smo iz Uvoda imali čak i ispravke kolokvija, tako da smo imali i više šansi za prolazak.

Iz Engleskog je prvi kolokvij položen i čekam drugi! Mislim da sam sa Politologijom imala najviše sreće: prvi kolokvij sam odlično napisala, ali sam i više učila, dok sam na drugi izašla zato da mi prvi ne propadne, čak nešto dobro napisala i ostvarila bodove za upis dvojkice! To mi je dobro došlo jer mi materija i nije bila previše zanimljiva.

Situacija je u indeksu, nakon prvog poluvremena, kako moj tata voli reći, više-manje zadovoljavajuća, nije blistava, ali moglo je biti i gore. Više truda donijelo bi više ocjene, no jednostavno kada stojim pred profesorom i mogu birati između sigurne dvojke ili moguće trojke, uvijek izaberem onu sigurnu varijantu.

Bolje vrabac u ruci nego golub na grani, nije li?

Kao što sam rekla, prvi semestar je višemanje proletio, a ja sam se pretvorila u pravu studenticu. Sa tri žiga u indeksu, nisam više ni brucoš! Divan je to osjećaj, a još divniji zvuk otiska žiga. Pravo da vam kažem, da nije bilo kolokvija ne znam kako bih uspjela savladati cijelo gradivo odjednom, ali strašim se dvosemestralnih predmeta, tj. ove Nauke o kojoj svi pričaju sa trepetom. Ipak, na predavan-

jima mi se ne čini tako kompliciranom. Šteta što iz nje nema kolokvija jer gradivo se samo gomila, a ja sam negdje u sredini i ne znam kako uloviti nit. Nažalost stavila sam je malo po strani dok ne položim aktualne kolokvije i eto sada sam u bunilu na predavanjima jer nisam u toku, pa je teško pratiti. Imam osjećaj da bi nam kolokvij uvelike olakšao stvar. U drugom semestru se šuška samo o predroku iz Informatike, tako da ću se primiti zaostataka iz Nauke.

Nažalost, sve manje posjećujem svoje doma, ali ni zagrebački studenski život mi nije previše aktivan. Mislim da sam imala provod do jutra samo na Brucošijadi, a to bi trebala sa ekipicom ponoviti jer je bilo jedinstveno i nezaboravno! Totalno opušteni, svi smo se odlično zabavili i još uvijek strašimo jedni druge objavom nekih „khm“ slika na Fejsu.

Više provodimo vrijeme na kavici ili u menzi, nažalost ili na sreću, gdje razglabamo o profesorima i rokovima.

Nekako se čini da upisi samo što nisu, a svi smo u više-manje istoj ECTS situaciji, koja žudi za kvalitetnom ljetnom žetvom.

Sada jurim jer me Helena zove na ručak, a nije korektno ostaviti kolegicu gladnom.

Do idućeg broja, pazite na sebe i znajte da nije istina sve što se šuška…

studentski život

London Autor: Ivana Vidoša

L

ondon mi se oduvijek činio dalekim i nedostižnim no u meni je postojala želja da ga posjetim. Nekako sam smatrala da će i ova želja ostati samo san, onaj za kategoriju „jednog dana“, ali kada je prijatelj

spomenuo da planira putovanje u London, automatski, bez razmišljanja i dvojbi, pristala sam.

Datum polaska polako se bližio, no nisam se pretjerano brinula, glavno da je smještaj rezerviran, karte kupljene i nešto love stavljeno sa strane.

Grč sam osjetila tek na dan polaska, ujutro prilikom vožnje do Plesa jer ipak mi je ovo bio prvi let avionom i nisam bila sigurna kako ću to podnijeti. No nakon check-in-a, kada sam ugledala našu rozu „zvijer“, znala sam da nam se ništa ne može dogoditi jer tko može rozi avion shvatiti opasno!?

Dva i pol sata vožnje prošlo je u hipu, što zbog smiješnog čovječuljka s uputama za spašavanje, što zbog neprestanog nutkanja

jela, pila ili parfema i medeka.

Sletjeli smo na Luton aerodrom, gdje smo se svrstali u sporiji red „provjere“ za ne-EU državljane, a provjera je zaista ozbiljna, jer naš je Vinko, od svih nas, izvukao deblji kraj i sa gospodinom popričao desetak minuta.

Nije niti nama ostalima bilo puno bolje, neki su čak morali pokazati i novac koji su rekli da posjeduju, ali kako bilo da bilo, ipak su nas svih sedmero pustili da uživamo u najskupljoj zemlji Europe, po njihovim kriterijima.

Jedva smo dočekali da ulovimo bus za centar, ostavimo stvari u hostelu i krenemo malčice u razgledavanje, ali i da odmorimo noge u nekom od obližnjih pubova.

Idući dan je bio rezerviran za razgledavanje Londona preko jednog od mnogobrojnih free tour-ova. Mi smo dobili vrlo zanimljivog, otkačenog vodiča Nicka, koji je na stražnjici istetovirao „Coops“ jer želi da ga svi tako zovu. Ludo, zar ne?

Krenuli smo od Wellington luke, preko Buckingham Palace-a, blizu je i palača princa Williama koji je, prema zastavi na vrhu, bio u svojim odajama, obišli smo Trafalgar Square, Churchills War Cabinet Bunker, St. James Park, pa sve do Westminster Abbey kako bi vidjeli Big Ben. Tri sata hoda sve nas je i više nego iscrpilo, pa smo se uputili na tradicionalan „Fish and chips“ i uz finu se papicu dogovorili za izlazak u „Pub Crawling“ navečer.

To je tour preko kojeg smo posjetili pet Londonskih pubova, dok smo se u posljednjem zadržali sve dokle nam se dalo, a dalo nam se! Na povratku u hostel uvjerili smo se da Londonske ulice žive cijele noći jer smo naišli na otvorene kioske s hranom i to od pizze, pa sve do pečene patke. Rijeka ljudi cirkulirala je kao u podne, a čak smo bili počašćeni i odličnim ritmom grupe dječaka koji su svirali ispred kina, na praznim kantama od boje.

Sljedeće jutro uputili smo se na vožnju Temzom do Greenwich-a kako bi stali na nuti merdijan. U potrazi za dobrim restoranom

studentski život

dobili smo poziv za sudjelovanje u stvaranju velikog ljudskog slova „V“. Prvotno smo se samo nasmiješili, ali na spomen „free fooda“, Dinko nas je prijavio, jer ima li išta bolje od besplatne hrane!? Bilo je to uistinu neponovljivo iskustvo jer smo slagali veliko „V“ više od sat vremena i došli do zaključka da bi im trebao barem jedan dobar organizator. Bijela plahta koja se prostirala većim djelom livade i nije tako loše ispala. Rečeno nam je da smo bili odlični i da im se pridružimo na zabavi.

Pratili smo dvojcu sudionika ispred, no oni se nisu ni obazirali na nas. Šetnja je poduže trajala, ali smo stigli do odredišta. Dvorana iz crkve čekala je otvorenih vrata, a unutra smo zaključili da smo vjerojatno na krivom mjestu.

Ipak, samo smo stigli prerano, pa smo mogli uživo pratiti pripreme proslave i uvježbavane plesača. Osjećaj je bio kao da smo upali u

neku seriju sa TV-a.

Na povratku prema centru, nažalost busom jer je podzemna bila u remontu, većina je pozaspala, a ostali su se toliko udubili u razgovore da smo se vozili prilično dugo i zaboravili izaći na „našim“ stanicama. Kako bi dan apsolutno ispunili, odlučili smo se za “The London Bridge Experience“, gdje nas je na samom ulazu dočekao odličan uvod u ono u što se upuštamo – kostimirani likovi prolaznicu su doveli na pozornicu, vezali je okovima, glavu položili u spravu sličnu giljotini. Magičnim trikom glava joj je ostala na ra-

menima dok su prošli motornom pilom. Sam doživljaj podijeljen je na dva dijela: prvi i nije toliko strašan jer uglavnom dobivate opće informacije o mostu od kostimiranih likova koji su locirani u svojim tunelima sa originalnim ukrasima, dok je drugi dio pretvoren u predobru mračnu kuću strave!

Definitivno preporučam svima koji nemaju slabo srce jer iz labirinta izlazite sa trncima u nogama i čudnim osjećajem u glavi, puni adrenalina i željni nastavka, iako ste u samom labirintu nekoliko puta pomislili da su zvučni i vizualni efekti predobri da bi bili lažni te ste protrnuli od straha i pitali se kada će kraj.

Idući je dan bio pravi sportski. Posjetili smo Wimbledon i stadion Chelsea. Iako nas nisu dočekale jagode sa šlagom na samom ulazu u restoran Wimbledona, dočekao nas je veliki citat Gorana Ivaniševića: “ If I never win another match I don't care, whatever I do in my life, wherever I go I'm always going to be a Wimbledon champion!“, mislim da smo svi osjetili trnce od ponosa i iznenađenja.

Iz Londona ne smijete otići, a da niste obišli The Tower of London, London Bridge, Churchill's war museum, kao i Saint Paul Cathedral, koja je ujedno i vidikovac jer se možete popeti sve do njezine najviše kule i uživati u pogledu i, vjerujte, trud će vam se isplatiti!

Očarao me i ratni brod HMS Belfast, smješten na Temzi jer njegova unutrašnjost odaje prikaz stvarnog života na brodu, pomoću voštanih figura.

Posjetili smo i Dominion Theatre gdje smo pogledali mjuzikl „We Will Rock You“ koji nas je zagrijao za večernji izlazak. Queens-i sa nas vodili kroz noć.

Iduće smo se jutro odjavili iz hostela i krenuli iznajmljenim autom prema Windsor Castle-u koji je svojom raskošnošću dostojan kraljeva.

U Bathu smo posjetili The Roman baths te se uputili prema Stonehege-u, koji je bio posljednja destinacija našeg devetodnevnog putovanja.

Vratili smo se u Zagreb iscrpljeni, ali puni doživljaja, sa željom da se još jednom vratimo na mjesto zločina jer, iako smo proveli tjedan dana u centru Londona, nismo uspjeli vidjeti sve znamenitosti koje nam je pružao.

studentski život Teatar EXIT

KAUBOJI Autor: Franka Baljkas

N

e trebaš biti ljubitelj vesterna, revolvera, čak niti countryja da bi se potpuno posvetio, pogledao i oduševio Kaubojima. Ovaj je mjuzikl ustrojen kao „teatar u teatru“. Traje tri sata i podijeljen je u dva dijela, koji bi mogli funkcionirati i samostalno: u prvome dijelu promatramo kako predstava nastaje, a drugi je dio sam mjuzikl.

Predstava počinje audicijom na koju se prijavljuje sedam različitih, živopisnih likova, „gubitnika“ kojima je ovaj mjuzikl možda posljednja šansa da dokažu sebi i okolini da nešto vrijede. Redatelj Saša Anočić, ne imajući drugoga izbora, uzima svih sedam „glumaca“, ne nadajući se, vjerojatno, da će od njih uspjeti izvući makar minimum za pristojan kazališni uradak. Dok uvježbavaju mjuzikl, „glumci“ će otkriti detalje iz svoje prošlosti, tajne koje su dotada skrivali, svoje loše i, katkad, dobre strane, upoznat će se kroz međusobne konflikte, simpatizirati i ići jedni drugima na živce.

Gledatelj teško može pretpostaviti da će u drugome dijelu predstave biti svjedokom savršeno uvježbanog, otpjevanog, otplesanog i odglumljenog mjuzikla. Ima tu svega što žanr vesterna zahtijeva: krv, znoj, viski, barut, obračuni i dvoboji, sprovodi, fatalni ljubavni susreti, poljupci na mjesečini, škorpije i zmije kao simboli prerije i vruće teksaške klime. Naturščici iz prvoga dijela predstave, koji gotovo nisu bili u stanju izustiti jednu suvislu i pristojnu rečenicu, u drugome su dijelu, stječe se dojam, bez pogreške i s izuzetnom lakoćom svladali vrlo zahtjevnu koreografiju. Slučajni glumci, tijekom uvježbavanja i izvođenja svoga životnog djela, spoznat će sebe, upoznati i dobiti osjećaj za druge i iz predstave izaći kao bolji ljudi.

Oba su dijela predstave podjednako duhovita i zanimljiva, a tome su najviše pridonijeli sami izvođači koji su ni s kakvim sredstvima, tek s vlastitom sposobnošću na sceni, stvorili i osmislili čitav jedan svijet za sebe: pokretom i govorom, plesom i pjesmom pokazali su ono

čega nema i podastrli nam genijalni vizualni, gestualni i glazbeni uradak, sasvim različit od onoga na što smo navikli na našim daskama koje život znače. „Kauboji“ ne politiziraju i ne polemiziraju, ne govore, barem ne očito, ni o kakvim velikim, globalnim ni filozofskim temama i po tome se razlikuju od viđenoga na domaćoj sceni. Predstava je inteligentna, dinamična i urnebesno zabavna i unatoč trajanju od puna tri sata, niti na trenutak ne gubi na duhovitosti i zanimljivosti, a mlada glumačka ekipa nadmašuje sva naša očekivanja.

Da su „Kauboji“ predstava bez konkurencije svjedoče brojne osvojene nagrade, izvrsne kritike, već gotovo dvije godine rasprodane izvedbe, te ovacije i dugotrajni pljesak gledatelja među kojima je nemali broj onih koji su došli po drugi, treći, pa i četvrti put uživati u ovom odličnom mjuziklu.

studentski život

Noć muzeja 2010.

Autor: Ana Stepić

D

vadeset i deveti siječanj 2010. godine. Neposredna blizina Tehničkog muzeja u Zagrebu. Osjećam stisak prijateljičine ruke. Držimo se zajedno. Kroz lagani hod uočavam malu dozu napetosti na pojedinim licima oko sebe. Gužva.

Stojimo čekajući još dvije prijateljice. Nailaze radosna i lica sa isčekivanjima. Oni mlađi i najmlađi su najveseliji, unatoč stalnim opomenama roditelja kako ih moraju držati za ruke. Osjećam kako raste dijete u meni!

Hrvatsko muzejsko društvo organiziralo je Noć muzeja po peti put. U Noći muzeja 2010. godine ostvareno je rekordnih 278 170 posjeta u čak četerdeset i jednom gradu lijepe naše.

U ovoj godini posjetitelji su imali priliku besplatno posjetiti 116 muzeja, galerija i kulturnih ustanova. Izuzetne izložbe, pedagoške radionice, predavanja, koncerti te performansi privukli su dosad najveći broj posjetitelja. Čak 41 999 posjetitelja bilo je u Splitu, 10 251 u Osijeku, 5 050 u Dubrovniku, te 4 265 u Karlovcu. U našoj metropoli, u razdoblju od 18 sati do iza ponoći, razgledavalo je više od 161 307 posjetitelja. Najveći broj posjeta ostvario je Muzej suvremene umjetnosti sa brojkom od 32 000, Tehnički muzej sa 18 098 posjeta, zatim Muzej za umjetnost i obrt sa 12 690, Arheološki muzej sa 10 000, Muzej Mimara sa 9 315, Muzej grada Zagreba sa 8 500 posjeta.

Hrvatski prirodoslovni muzej privukao je oko

11 000 posjetitelja, među kojima smo bile prijateljica i ja. Druge dvije prijateljice nisu bile sa nama. Razlog tome jest sudjelovanje većeg broja muzeja sa različitim sadržajima.

Ukoliko ste ljubitelj životinja i prirode, vrlo je vjerojatno da ćete realizirati svoj odlazak upravo u Hrvatski prirodoslovni muzej.

Ono „dijete u meni“ prije spomenuto iznimno je zadovoljno! Do Afrike još nisam otputovala, ali djelić tog životinjskog svijeta vidjela sam u poprilično realnoj (prepariranoj) verziji.

Danas se samo spominju, eventualno čitamo o njima, a nekada su postojale. Te životinje možete vidjeti upravo u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, točnije njihove kosture.

Za one izrazito osjetljivog želuca savjetujem da izloženi dio sa nametnicima te kojekakve člankonošce preskoče. Životinjski svijet ispod površine mora najveći je razlog mog ponovljenog posjeta ovom muzeju.

Dragi i drage, ukoliko ne uhvatite „cajta“ u svakodnevnici da obiđete makar jedan od muzeja, toplo vam preporučam da to učinite u prvoj sljedećoj manifestaciji Noći muzeja. Velika organiziranost zaposlenika svih muzeja, kulturnih ustanova te ostali sudionici potrudit će se privući još veći broj zadovoljnih posjetitelja. Stoga, naoboružani strpljenjem (da ne budete baš vi jedan od onih sa dozom napetosti na licu), pođite na prvu sljedeću Noć muzeja.

Spektakularni Depeche Mode za Valentinovo osvojili srca Zagrepčana Autor: Ana Miljanić Britanska elektro-pop skupina Depeche Mode po treći je put oduševila Zagrepčane (a i mnoge koji su doputovali izdaleka) za jedan od najljepših dana u godini – na Valentinovo.

Karizmatična je skupina nakon mjeseci i mjeseci iščekivanja zagrebačke publike, digla Arenu na noge. Budući da su fanovi prvo strepili za život frontmana Davea Gahana, pa se potom brinuli hoće li koncerta uopće biti, 14. veljače 2010. napetost se mogla opipati u zraku. Vjerna je publika već u 15 sati bila pred Arenom, cupkajući od zime i nadajući se prvom redu, dok su Depecheovci jeli štrukle i vozikali se po Zagrebu. Naime, svaki član je dobio vlastiti Mercedes na korištenje te su se od petka

do nedjelje samostalno provodili u Zagrebu.

Kako god bilo, onog trena, u 18 sati, kada se rampa Arene napokon otvorila, propustila je tisuće fanova koji su sa oduševljenjem čekali svaki ton. Ipak, načekali su se do 19 sati. Tada je na pozornicu kročila predgrupa Nitzer Ebb koja je publiku zagrijala snažnim pjesmama, ali ne i dovoljno oduševila. Fanovi su čekali samo jedne i jedine Depecheovce.

Za svaku je pohvalu to što svjetske zvijezde nisu zakasnile na pozornicu. U osam i trideset su Martin, Andrew i Dave zakoračili pred svoju vjernu publiku. U tom trenutku temperatura u Areni porasla je za nekoliko stupnjeva.

Djevojke su vrištale, dečki su vrištali, iščekivali

STUDENTSKI ŽIVOT

prve zvuke njihove najdraže pjesme. Dave je stao na sredinu fantastično uređene, pomalo futurističke pozornice, sa sferom u centru, primio mikrofon te se začulo “The way you move...” Publika je zavrištala u potpunom transu. Svi su pjevali, vikali, neki su čak i plakali (pitam se da li je i na Backstreet boysima bilo tako op.a.).

Nakon što je Dave zagrijao glasnice sa “In chains”, koncert se nastavio tako da je izgledalo kao da su Depecheovci lokalni bend, a mi njihova ekipa pa smo došli poslušati nove stvari u garažu ili jednostavnije, atmosfera je bila „domaća“. Dečki su nastavili sa "Wrong", prvim singlom skinutim sa novog albuma “Sounds of the universe”, da bi potom uslijedile nešto starije pjesme, među kojima je publiku na noge podigla brza "A Question Of Time". Njihova daljnja izvedba je bila totalno opojna. Dave, koji je doživio kliničku smrt i prije samo godine dana pobjedio tumor, vrtio se, skakao, dizao ruke, uživao u svakom trenutku. Ipak, vidjelo se da su ga godine stigle, budući da su izvedbe na prijašnja dva koncerta bile puno energičnije (kažu stariji da se nikad neće moći ponovo osjetiti ona energija iz 2001. godine kad su Depeche Mode došli na Exciter tour doslovno preporođeni).

Zagrebačka publika nije ostala zakinuta ni

za Martinove solaže. Ovoga puta počastio ih je izvedbom pjesama “Home” i “Insight”.

Zagriženi Martinovi fanovi bili su toliko oduševljeni da su i kad se ostatak benda vratio na pozornicu, nastavili pjevati melodiju.

Uskoro im se pridružio i ostatak publike, a i sam Dave Gahan.

Depecheovci i publika nisu prestali pjevati puna dva sata. Dave je slušao publiku dok pjeva “Enjoy the Silence”, a publika njega dok je pjevao najveće hitove kao što su “Walking in My shoes”, “Precious” i “Policy of Thruth”.

Koncert je trebao završiti s “Never Let Me Down Again”, ali zagrebačka publika nije tako lako odustala. Za bis su sačuvali jedan od svojih najvećih hitova “Personal Jesus” koji je svaki možebitni umor kod publike ili samih depecheovaca odnio kao da ga nikad nije bilo. Publika je ponovo završitala kao i na početku iz sveg glasa, pjevajući tu monumentalnu pjesmu.

Pola sata nakon završetka u i oko Arene i dalje je bilo ljudi koji su s oduševljenjem prepričavali najdraže momente, nerijetko si obećajući da će otići i na kraj svijeta da ponovo dožive ovakav spektakl. Majstori svoje struke još su se jednom dokazali, a nama ostaje da ih ne mičemo s playliste, iščekujući novi album i novi posjet Hrvatskoj.

MEDITATIVNI KUTAK

Dobra Volja, Tuga, Znanje, Ljubav...

Nepoznati autor Bio jednom jedan otok na kojem su živjeli svi osjećaji i ljudske vrijednosti: Dobra Volja, Tuga, Znanje... i među ostalima i Ljubav.

Jednog su dana shvatili da će njihov otok potonuti, te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili. Jedino je Ljubav željela ostati do posljednjeg trenutka. Kada je otok bio tren do potonuća, Ljubav je odlučila tražiti pomoć. Bogastvo je prolazilo u blizini i Ljubav je upitala: "Bogatstvo, možeš li me povesti sa sobom?"

Bogatstvo je odgovorilo: "Ne mogu, mnogo je zlata i srebra na mom brodu, nemam mjesta."

Ljubav tada odluči pitati Ponos koji je prolazio na veličanstvenom brodu. "Ponose, preklinjem te, možeš li me povesti sa sobom?" , "- Ne mogu ti pomoći Ljubavi", odgovori Ponos, "Ovdje je sve savršeno, mogla bi mi uništiti brod!".

Tada je Ljubav zamolila Tugu, koja je prolazila kraj otoka: "Tugo, molim te povedi me sa sobom!", "Oh, Ljubavi" odgovori Tuga, "tako sam tužna da ne mogu."

Kada je Dobra Volja prolazila kraj otoka, toliko je bila zadovoljna da nije niti čula Ljubav kako je doziva.

Tada Ljubav začuje neki glas: "Dođi Ljubavi, ja ću te povesti sa sobom." Bio je to starac u malenom čamcu. Kada su stigli do kopna, Ljubav se iskrca, a starac ode. Ljubav je bila toliko sretna da je zaboravila pitati starca za ime. Ljubav shvati koliko mu duguje, te upita Znanje: "Znanje, ti sigurno znaš tko me spasio?", "To je bilo Vrijeme.", odgovori Znanje.

"Vrijeme?", upitala je Ljubav, "Pa zašto bi me Vrijeme spasilo?". Znanje odgovori: "Zato što je samo Vrijeme sposobno procijeniti koliko je Ljubav važna u životu.“

MEDITATIVNI KUTAK

Neka...

Autor: Krathos

N

ožnim prstima dotičem hladni parket.

Kao da ponovno želim zamočiti noge u akvarij među pijesak, naći utočište u sjenkama i iluzijama. Kad malo bolje pomislim, ne želim ponovo upasti u tu fazu.

Ali, za razliku od Pandore, svoju zadnju nadu polažem na dno svojeg malog oceana. Kao skriveno blago, u nekoj olupini broda, s kojim su potonuli pirati. Ona neka mi bude pratilja, muza, želja. Neka mi svijetli u tami duboke vode kada mislim da nemam zraka. Neka bude sjajna zvijezda koja će me pratiti od dna prema vrhu. Neka mi da smisao da postojim.

MEDITATIVNI KUTAK

“Moramo prihvatiti konačno razočaranje, ali nikad ne smijemo izgubiti beskonačnu nadu!”

Martin Luther King, Jr.

Autor: Tihana Krajačić

M

i smo samo ljudi... to mi stalno zvoni u ušima. Da, ja sam samo čovjek i koliko god da pokušam ponekad učiniti nemoguće stvari, ostati ću samo čovjek. Naučila sam prihvatiti stvarnost, da ponekad ne mogu učiniti sve što želim. Ponekad me spriječe obične stvari – bolest, kvar autobusa, budilica koja ne zvoni.

Ali ponekad su tu neki veći razlozi. No i dalje bez obzira na sve poteškoće, bez obzira na sve razočaranje i trenutnu ljutnju koju možda osjećam, shvaćam da upravo postoji dublji razlog zašto se nešto događa. Ne vjerujem u sudbinu, nego u razmišljanje da čovjek bira sam svojim razumom što će postići, ali postoji i neki prirodni tijek stvari koje ne možemo

izbjeći. No sve to ne bi bilo podnošljivo da nemam tu beskonačnu nadu... Nadu koja me drži, a koja mi govori: ovaj trenutak poslije možda će mi pružiti nešto novo, nešto drugačije, možda ću zbog kašnjenja sresti prijatelja kojeg nisam dugo vidjela, možda ću zbog bolesti zbog koje sam ostala kod kuće izbjeći prometnu nesreću, možda ću dobiti priliku da napišem dobar tekst kojeg zbog obaveza odgađam.

Da, nada je ono što me vuče da kada doživim konačno razočaranje, kada doživim patnju, prevaru ili čak izdaju, krenem dalje i vinem se u nemoguće vode svoje beskonačne radosti zbog upravo onog što jesam – čovjek. Tu nadu nikad, nikad ne želim izgubiti.

MEDITATIVNI KUTAK

Nepokolebljiva ustrajnost Autor: Mimi

U

posljednje vrijeme osjećam se kao Sizif. Kao da guram kamen na brdo, ali kad dođem na vrh skoturam se zajedno s njim na dno. Kažu da je ponavljanje majka mudrosti, ali u ovom slučaju jedino što možete dobiti je upala mišića. Ako ćemo o primjerima, jedan od mojih omiljenih je Rocky Balboa koji je vrlo vjerojatno

bio praćukununuk gore navedenog Sizifa iz nešto uspješnije loze. Nije da volim filmove prepune tučnjave, osobito ne boksa, ali Rockyu se ipak mora priznati da je znao posao, na kraju je postigao svoj cilj i dobio Adrian makar su ga svi uvjeravali da bi mu bilo bolje posvetiti se karijeri nositelja svinjskih polovica u hladnjači.

MEDITATIVNI KUTAK

S obzirom na trenutačnu situaciju svima bi nam bilo bolje da smo kao Rocky, inače ćemo gurati kamen dovijeka. Pošto se čovjek rađa s određenim osobinama sretan je ukoliko je ustrajan. Problem je ostati ustrajan dok ti život dijeli šamare. Ako nemate tu unutarnju snagu i optimizam koji vas tjera naprijed čak i onda kada je svijetlo na kraju tunela odavno pregorjelo, bolje je da kraj sebe imate zalihu Normabela.

Sa svih strana nas filaju pričama kako trebamo stisnuti zube i biti ustrajni, jer oni koji nam vode zemlju samo što nisu nabavili novu žarulju koja će obasjati zamračeni tunel u kojem smo zaglavili mi maleni ljudi. Samo još malo i obasjati će nas svijetlost prema kojoj će ona Božja biti poput dječje igre. Ono što su zaboravili je da onaj punog novčanika i sigurnog posla nikada ne vjeruje onome tko pegla kartice i grize nokte u strahu da li će na poklon dobiti radnu knjižicu. Te iste roditelji nisu niti naučili da nije u redu krasti i lagati.

Povijest je prepuna ljudi koje su uvjeravali da nikada neće biti ništa od njih, a oni su nalazili nepokolebljivu ustrajnost negdje duboko u sebi, svaka im čast. Da nije tako žene ne bi imale pravo glasa i dalje bi mislili da je Zemlja ravna ploča, čovjek nikada ne bi sletio na Mjesec, a Shakira ne bi pjevala i drmala svojim bokovima samo zato jer joj je učitelj pjevanja rekao da zvuči poput koze.

Ako želimo primjer ustrajnih ljudi trebamo samo malo zaviriti u Gundulićevu 10. Tamo ćemo sresti mlade ljude prepune nade koji nakon što uspiju dobiti diplomu budu uglavnom gurnuti negdje u zapećak i svakakvi Gargameli si dopuštaju soliti im pamet kako je najbolje da im diploma posluži za potpalu, a oni da se prekvalificiraju, jer njihovo znanje je neupotrebljivo i nepotrebno. Tužno, ali istinito, živimo u zemlji gdje obrazovanje i nečija sposobnost padaju u drugi plan pred lijenošću, rodbinskim i političkim vezama.

Kako zadržati ustrajnost i optimizam kad si prepun želje za radom, samostalnošću, pucaš

od želje da budeš koristan, skineš se roditeljima s vrata, a sve što ti nude je višegodišnje sjedenje kod kuće ili ribanje WC-a, dok gledaš kako posao za koji si kvalificiran i sposobniji dobiva netko tko niti ne zna kako mu se radno mjesto zove?

Ovdje opet dolazimo na početak, jer ako nemamo sreće da netko gura kamen do vrha umjesto nas, sve što ostaje je borba, nepokolebljiva ustrajnost, koljena izgrebena od padova i konačno spoznaja da makar na svijetu ima malo pravde. Mi smo ti o čijim se životima i sudbini radi, mi smo ti kojima je bolje da nađemo prekidač i upalimo svijetlo makar ne znamo promijeniti osigurač.

Kad je Rhett Butler ostavljao Scarlett O´ Haru, ona ga je upitala što će sada kad je izgubila sve u životu. Dobila je dobro poznati odgovor: „Frankly, my dear, I don't give a damn.“ Sad ćete reći kako sam se previše ufurala u filmove, ali Scarlett je imala pravo kada je rekla da je sutra novi dan.

Makar nam se ponekad činilo da nemamo niti mrve snage u sebi od svega što nam se događa, mislim da tek kad nam zaista zagusti vidimo kakvi smo borci i koliko smo nepokolebljivo ustrajni. Možda nam mogu pljuvati po diplomi, davati nam radna mjesta daleko ispod našeg znanja i kvalifikacija, ali jedna od stvari koju nam ne mogu oduzeti je nepokolebljiva ustrajnost koju svi imamo u sebi, samo trebamo malo pospremiti unutrašnji ormar.

U duhu toga, u ime svih mojih hrabrih kolegica i kolega koji se bore za svoje mjesto pod Suncem, imam reći samo jedno: „Run Forest, run.“

MEDITATIVNI KUTAK

Intervju – Ivana Brlić Intervju provela: Tihana Krajačić

D

ragi čitatelji, U blic intervjuu predstavljamo Vam našu kolegicu i suradnicu Ivanu Brlić, koja nas svakim brojem nadahnjuje svojim pjesmama.

Draga Ivana, od kud ti na Društvenom veleučilištu, budući da ti pisanje ide tako dobro?

Nakon završene srednje škole moja želja je bila upisati Filozofski fakultet u Zagrebu, no nažalost nisam uspjela te je moj drugi izbor bio Društveno velučilište. Danas mi nije žao i nisam razočarana te sam dakako zadovoljna sa ovime što studiram, a volju i želju da pišem još uvijek imam bez obzira na fakultet. Jedino što mi nedostaje jest predmet Hrvatski jezik i književnost, no tu prazninu upotpunjujem čitanjem i listanjem starih udžbenika iz hrvatskog jezika te naravno čitajući poeziju.

Koji su ti najvažniji trenuci koji su te potakli da pišeš?

Ne pamtim neki posebno važan trenutak koji je bio odlučujući za početak moga pisanja.

Stoga, rekla bih da ne postoji taj „najvažniji trenutak“ jer to je jednostavno krenulo samo od sebe, a ja sam se jednostavno pronašla u tome, shvatila sam jako brzo da to volim i da me pisanje pjesama na poseban način ispunjava. Tako je to počelo u osnovnoj školi sa pisanjem zadaćnica koje sam obožavala i jedva čekala svaku sljedeću. Često sam znala sama pisati sastavke kada bi mi došla ta želja, a onda je krenulo i sa poezijom te sam malo pomalo sve svoje emocije i misli počela stavljati na papir i stvarati od njih pjesme.

Koliko dugo se baviš pisanjem?

Datum kada je nastala moja prva prava pjesma je 17. kolovoz 2004. godine, dakle pisanjem se bavim od 2004. godine. Ta pjesma se zove „Ispred mene ljetni motivi“ i nastala je na moru, u Novom Vinodolskom gdje sam ljetovala od rođenja, te mi je ta pjesma uz još neke posebno draga.

U čemu nalaziš inspiraciju za svoje tekstove?

MEDITATIVNI KUTAK

Inspracija mi je uglavnom ljubav, neki trenuci, ljudi, nepravda, tuga; u svemu tome pronalazim inspiraciju. Kadkada je ona u svemu oko mene; u prirodi, jutru, večeri, Mjesecu i oblacima, a kadkada je ne pronalazim ni u čemu, pa onda nemam ni o čemu ni pisati.

Koja ti je najveća želja vezano uz poeziju? Želja vezana uz poeziju mi je objaviti vlastitu zbirku poezije te da moje pjesme, jednoga dana, čitaju djeca u školama ili za lektiru.

Sa čime se još baviš, osim pisanjem i učenjem na stručnom studiju?

U pauzama od učenja izrađujem nakit od žice i staklenih perlica, izrađujem prstene, narukvice i ogrlice u različitim bojama i različitim oblicima.

Gdje se vidiš za 5 godina i koje su tvoje težnje?

Za pet godina vidim se u nekoj državnoj instituciji ili privatnoj tvrtci radeći posao u svojoj struci, paralelno s time studirajući izvanredno možda pravo. I, naravno, radeći na svojim pjesmama i svojoj želji da ih uspješno objavim.

Draga Ivana, zahvaljujemo ti na ovom kratkom intervjuu te se nadamo da ćeš ostvariti što prije svoje snove, te da ćeš ostati dugogodišnja suradnica Kameralista.

Biće sa Srcem Autor: Ivana Brlić Ja jesam biće sa Srcem, jedno malo biće; ranjivo i osjećajno, krhko i "lako lomljivo".

Biće sam koje voli i koje želi biti voljeno, koje zna što je ljubav.

Biće sam sreće, radosti i tuge... biće koje pati i umire.

Biće sam sa suzom u oku i sa osmijehom na licu.

Ja sam biće zaljubljeno u nebo, Mjesec, zvijezde i suton!

Zaljubljena sam u Sunce, kišu, dugu, valove, slapove i jezera...

Divim se cvijeću, rijekama i moru...

Biće sam koje voli dan i noć, podne i jutro; biće sam koje živi za dobro, koje griješi, ni savršeno, a ni sveto, ali zato potpuno svjesno i dovoljno realno.

Biće sam sa Srcem, ponekad previše iskreno i osjećajno, ponekad samo previše svjesno Te istine!

Zagreb, 15. lipanj 2007.

Ispred Mene Ljetni Motivi Autor: Ivana Brlić Sjedim na stijeni koja je duboko urezana u dubinu plavoga mora pogled mi doseže do visokih, krivudavih planina i nježno bijelih obronaka.

Ispred mene barke, usidrene sidrom, vjerno titraju, poput neke niti na površini mora.

Plavo nebo krasi velika, pritajena "žuta lopta"; Sunce, svojim sunčevim zagrljajem, svojim toplim zrakama.

Vidi !!!!

Galeb…

putem slobode on leti, širom raširenih pernatih krila radi zavidne bijele krugove i daje čaroban izgled slici neba.

Ptice, cvrčci… njihov cvrkut priziva valove i ostalu morsku čaroliju; tako tajnovitu i sakrivenu u tom morskom raju prostranstva.

Počeo je lagano pirkati nježni povjetarac, širokim zagrljajem prišao mi; dotaknuo kosu, poigrao se njome zatim nestao mreška more, ljulja bijele oblačke, te mi mami osmijeh na lice!

Novi Vinodolski, 17. kolovoz 2004.

Autor: Ivana Brlić Jel' bi spojio svoje ruke, jednu do druge i napravio mi od njih gnjezdo da sam ptica?

Da sam ranjena i izgubljena kao srna bi li mi pomogao zaliječiti rane i vratiti me na pravi put?

Kada bih bila Sunce bi li bio moje Nebo?

Kada bih bila Zvijezda bi li bio moj Mjesec?

Ako odletim kao leptir, nemoćno, ali najljepše u slobodu, dočekaj me ruku sklupčanih u jednu i primi me u svoje gnjezdo kao malenu pticu.

Ako postanem jednom dio bezgraničnog i savršenog ti već budi dio toga djela.

Budi More da u njega mogu pasti kao kap, zrno pijeska ili komadić kamena.

Budi cijela livada i svaka nit trave, budi rosa i zrcali se u mome oku, budi kiša i dodiruj mi obraze, nježno i tiho.

Grli me kao mjesečina, a pričaj mi kao zvijezde.

Prati me kroz snove i kroz svaka čudesna vrata…

15. rujan 2009.

MEDITATIVNI KUTAK

Narančaste djevojke Autor: Irena Pušnik Narančaste djevojke Autor: Irena Pušnik Svaki od vas uzeo je jednu moju trepavicu.

Na njima čuvam svoje želje i snove, a svaki dan nove lako smišljam.

Zato slobodno plovite putem mojih riječi u koje sam ih spremila za vas ljubavnici.

Miris mandarina.

Na obrazima boja mandarina.

Tko je patio od ljubavi, neka se kupa kupkama suhih kora mandarina.

I neka ga čuva noćna straža narančastih djevojaka

kao što su čuvale onoga dana mene, kad sam vidjela da si je ljubio.

Više me nikad nije boljelo tako zbog ikakve ljubavi, ičije ljubavi ili ničije ljubavi.

Jato narančastih djevojaka vila kupa moje baršunasto srce, jesenjim lišćem, travama od smiraja boli što potekla je od ljubavi.

Mene čuva noćna straža narančastih djevojaka.

A tko čuva tebe sada?

FOTOGALERIJA

Zadar-zalaz sunca-Biljana Žganec

Zdenac-Dubrovnik- Tihana Krajačić

Višnjan-Tihana Krajačić

Menora, Jeruzalem - Tihana Krajačić

Stonehenge - Ivana Vidoša

Roman Bath, London - Ivana Vidoša

London - Ivana Vidoša

Glavna urednica Martina Malinić Uredništvo Vijesti uprava / DVZ – Ivana Vidoša Udruga INFO – Ivana Hren Studentski život – Luka Tovornik Lux Meditativni kutak – Tihana Krajačić Grafički urednik Milenko Stambolija Gosti suradnici Doc. dr. sc. Slaven Ravlić Mr. sc. Vedran Đulabić Suradnici Ivana Branilović Stanko Jerković Marinela Tomorad Ana Jukić Ivana Hren Martina Malinić Valentina Rodić Marina Vasilić Luka Tovornik Lux Mirela Žunić Ivana Vidoša Hedviga Ninek Anonimka Franka Baljkas Ana Stepić Ana Miljanić Krathos Tihana Krajačić Mimi Ivana Brlić Irena Pušnik Ako želite sudjelovati u stvaranju Kameralista, javite se na:

kameralist@gmail.com