2 minute read

Tatjana Ruža: Čitanje je baš fora

filmom dovelo do popularizacije lektirnih naslova. Svi sudionici izrazili su zadovoljstvo provedenim aktivnostima, navodeći kako su djeca nestrpljivo čekala projektni dan, te odličnu suradnju i susretljivost prilikom razgovora o odabranim djelima i filmovima. Bila je to iznimna prilika za kreativnost, budući da su provedbom programa nastala dva igrokaza (Š egrt Hlapić i Heidi) za koje su djeca sama izradila scenografiju, napisala scenarije te u njima i glumila. Navedeni cilj promicanja i poticanja čitanja (posebno popularizacije lektirnih djela) uz suradnju svih sudionika time je u cijelosti ostvaren.

Andreja Toljan andreja-4@net.hr Gradska knjižnica i čitaonica „Metel Ožegović“ Varaždin

Advertisement

ČITANJE JE BAŠ FORA

Plakat za radionicu

Čitanje kao jezičnu djelatnost sve više treba poticati među mladima i izvan redovnog obrazovnog programa zbog sveprisutne dominacije ekrana u našoj svakodnevici. Tom aktualnom temom bavi se i nizozemski profesor emeritus Studija za knjigu i digitalne medije Sveučilišta Leiden koji je na nedavno održanoj Međunarodnoj konferenciji o poticanju čitanja Čitajmo da ne ostanemo bez riječi upozorio na važnost dubinskoga čitanja, jer samo ono potiče mišljenje i razmišljanje. Jedan od mogućih primjera kako promicati i poticati čitanje izvan školskoga okruženja kao dodatnu pomoć u razvijanju vještina pismenosti – predstavlja radionica Čitateljskoga kluba Knjižničarskog društva Varaždinske županije, održana 25. studenoga 2021. godine pod nazivom Čitanje je baš fora. U radionici je sudjelovao manji broj učenika i nastavnika varaždinskih srednjih škola te autori tekstova. Kao polazni tekstovi za tu priliku odabrane su pjesme i priče mladih i nagrađivanih, zavičajnih autora Vide Sever i Igora Ivka, koji su sudionicima pružili mogućnost usporedne analize dviju književnih vrsta te njihove različite osobne interpretacije. S ciljem da se u ponuđenim pjesmama i pričama pronađu zajednički (ali i posve različiti) elementi, sudionici su dubinskim čitanjem otkrivali i one razine teksta koje površnim čitateljima ostaju često nedostupne. U gotovo dvosatnom radioničkom radu –interaktivnom izlaganju, kritičkom čitanju, diskusiji te usporednoj analizi – otkrilo se sve što povezuje priču Živ otopis i pjesmu M okre šalice u novom početku, priču Noć i pjesmu Kanon te priču Kuća i pjesmu S an o pronalask u. Nakon čitanja tematski uparenih tekstova diskutiralo se o motivima, likovima i postignutoj atmosferi priča i pjesama te njihovoj aktualizaciji. Zapravo, razgovaralo se o svemu onome što je sudionike radionice, nakon čitanja, potaknulo na razmišljanje i propitkivanje.

Naročitu važnost tom književnom susretu doprinijela je prisutnost oba autora izabranih tekstova – Vide Sever, autorice zbirke pjesama Suho mjesto1 te Igora Ivka, autora zbirke kratkih priča N epovrediv o m jesto2. (Djelomična značenjska podudarnost naslova njihovih knjiga, naravno, poslužila je kao dodatna motivacija za usporednu analizu književnoga motiva „mjesto“.)

1 Sever, Vida. Suho mjesto. Zagreb: Studensko kulturno-umjetničko društvo Ivan Goran Kovačić, 2021.

This article is from: