Igla kist dlijeto : katalog izložbe : KGZ - Knjižnica Medveščak

IGLA KIST DLIJETO HRVATSKO TRADICIJSKO RUHO izložba od 20. VII. do 9. X. 2017.

katalog Knjižnice grada Zagreba

Knjižnica Medveščak

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 1

Katalog izloĹžbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 2

Izložba prati postojanost tradicijskog ruha na hrvatskim povijesnim prostorima. U središte pozornosti postavljena su raznolika oglavlja od prvih poznatih arheoloških nalaza do onih zabilježenih u kućnoj radinosti, umjetničkim djelima znanih i neznanih majstora ili na fotografijama iz starih i novih albuma. Ono što su igla i konac u marnim rukama anonimnih žena učinili na domaćem platnu, umjetničkim su okom vidjeli pa kistom i dlijetom zabilježili: Theodor Viero Venetis (1740. – 1819.), Josip Antun Barač (1790. – 1860.), Petar Zečević (1807. – 1876.), Franjo Mücke (1819. – 1883.), Vjekoslav Karas (1821. – 1858.), Guido Manes (1828. – 1880.), Ivan Rendić (1849. – 1932.), Vlaho Bukovac (1855. – 1922.), Oton Iveković (1869. – 1939.), Ivan Tišov (1870. – 1924.), Josip Bužan (1873. – 1936.), Nasta Rojc (1883. – 1964.), Ivan Meštrović (1883. – 1962.), Gabriel Jurkić (1886. – 1974.), Maksimilijan Vanka (1889. – 1963.), Ljubo Babić (1890. – 1974.), Slavko Tomerlin (1892. – 1981.), Vladimir Kirin (1894. – 1963.), Anka Krizmanić (1896. – 1987.), Zdenka Sertić (1899. – 1986.), Greta Turković (1930. – 1980.), Zdravko Šabarić, Davorin Briševac i drugi.

Izložbom su protkane riječi slikara Ljube Babića iz knjige Boja i sklad: prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb, 1943. god. iz kojih se uči kako je Slovak Ivan Zasche putovao 1855., na zahtjev bana Jelačića, Likom i Primorjem te izradio kostimne studije (Crtež seljakinja iz Brinja). Slikar Vjekoslav Karas izradio je Ličanku, sliku malog formata na kojoj je seljačko ruho izvedeno minuciozno i točno kopirano, do najmanjih detalja, pa može poslužiti kao etnografski dokument. Theodor Valerija je 1851. i 1852. u bakropisu prikazao seljačke nošnje iz okolice Splita, Šibenika, Skrada, Zavalja, Slunja i Otočca. Od njegovih grafika, kao etnografski podatci: Croatie, Slavonie, Frontières Militaires i Les bords de l'Adriatique et la Monténégro. U osječkom je krugu Hugo Hötzendorf, bilježeći seljačko ruho slavonske ravnice, ostavio i dosta etnografskih podataka. Tu su i studije Žena iz Sv. Klare te slike puka u narodnim nošnjama u starom cintoru Marije Bistrice Ferde Quiquerza. Nikola Mašić i Vlaho Bukovac idealizirali su seljačke kostime. Mašić je slikao Ličane, a Bukovac Konavoke i Hercegovke. U naše kostime Mašić je preoblačio münchenske, a Bukovac pariške modele. Bukovac je poznavao crnogorske i konavoske nošnje do u tančine pa njegove slike mogu poslužiti za folklorni studij. Dekorativne slike s motivima sela i seljaka Ivana Tišova nisu bile na Bukovčevoj razini, a nisu imale ni dokumentarne folklorne karakteristike za razliku od malenih i svježih slika Otona Ivekovića. Slično je risao Josip Bužan kao i mnogi drugi. Kipar Ivan Rendić nastojao je plastičnom obliku dodati neku vrstu narodnog ukrasa u mozaiku, a Robert Frangeš elementima seljačkog ruha davao je izraz suvremene plastike. Ta su nastojanja osobito vidljiva kod njegovih malenih plakata kakve je izrađivao i Ivo Kerdić, služeći se dekorativnim elementima seljačkoga ruha.

Heroiziranje i ilustriranje narodne pjesme bilo je pod sugestijom Ivana Meštrovića, a najznačajnija mu je realizacija Moja majka. Meštrović je folklorne podatke o seljacima Petrova polja (Drniš) prenio i u literarno djelo Ludi Mile, a istoimeni lik stvorio u brončanoj skulpturu te uljem na slici u šibenskoj (drniškoj) kapi.

Tradicija izradbe šibenske kape prepoznata je i kao kulturno dobro pa je 2008. godine uvrštena na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine svijeta.

Autorica izložbe i kataloga Milka Tica

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 3

BOJA I SKLAD Živimo u danima općeg nemira, tjeskobe i neizvjesnosti. Živimo u danima, kad se možda ponajviše širi malodušje i sumnja u sve dosadašnje vrijednosti. Upravo u takvim je vremenima potrebno dobro uočiti onu našu vitalnost, koja se je održala, izdržala i proživjela kroz stoljeća niz katastrofa na političkom, socijalnom i kulturnom području. Ta vitalna snaga, čvorasta i neiskorjenjiva održala je i stvarala suprot svih teškoća, suprot svakog kolebanja bilo kakvih nadogradnja svoj osebujni likovni svijet. Nositelj te snage bio je naš seljak. Živio je i proživio najteže prilike i danas još živi u isto takvim prilikama.

Ljubo Babić Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str.

40

ETNOGRAFSKE TEME U LIKOVNOJ UMJETNOSTI Slovak Ivan Zasche (1826. – 1863.) putovao je 1855. na zahtjev bana Jelačića Likom i Primorjem i na tom putu izradio kostimne studije (Crtež seljakinja iz Brinja). Prvi ilirski slikar Vjekoslav Karas (1821.

– 1858.) izradio je Ličanku, sliku malog formata. Na njoj je seljačko ruho izvedeno minuciozno; ornamenti su na pregači točno do najmanjih detalja kopirani, tako da Karasova žena s Korduna može poslužiti kao etnografski dokument. Theodor Valerija (1819. – 1879.) bakropisom je izveo prikaze seljačkih kostima iz okoline Splita, Šibenika, Skrada, Zavalja, Slunja i Otočca, putujući kao turist tim krajevima godine 1851. i 1852, Od njegovih serija grafika ponajvažnije su kao etnografski podatci: Croatie, Slavonie, Frontiéres Militaires i Les bords de l'Adriatique et la Monténégro.

Sl. 1. OGLAVLJA iz 7. – 6. st. pr.

Kr. I. Kompolje; II. Prozor (Balen – Letunić, 2004. Fonoteka AMZ) III. iz Kompolja, 7. st. pr. Kr. (Balen – Letunić, 2004. Fonoteka AMZ), snimio I. Krajcar, 2008.

Iz knjige Kukoč, Sineva. Japodi – fragmenti symbolica.

Split : Književni krug Split, 2009., str. 198 (Knjižnica Medveščak, sig. 902/904 KUK j)

Prema knjizi Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str. 7 - 8

Sl. 2. BRONČANA GLAVA ARTEMIDE IV. st. prije n. e., Vis. Potječe iz Isse (Visa), najstarije grčke kolonije na istočnom Jadranu, a primjer je visoke kvalitete helenističke umjetnosti i jedan od malobrojnih originalnih grčkih radova iz tog doba.

Iz knjige Ivančević, Radovan.

Umjetničko blago Hrvatske.

Motovun, 1993., na preliminarnoj stranici (Knjižnica Medveščak, sig.7.0(091) IVA u/N)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 4

ETNOGRAFSKE TEME U LIKOVNOJ UMJETNOSTI U osječkom krugu je Hugo Hötzendorf (1807. – 1869.) u ponekim bilješkama i studijama dao etnografskih podataka, bilježeći seljačko ruho slavonske ravnice. Daleko više i likovno vrednije su kasnije studije Ferde Quiquerza (1845. – 1893.) kao što je Žena iz Sv. Klare.

Takvu likovnu vriednost i dokumentiranost nažalost nemaju naslikane Quiquerčeve slike u starom cintoru Marije Bistrice, koje su pune likova u seljačkim kostimima.

Prema knjizi Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str. 8 Sl. 3. ODLAZAK SEREŽANA U RAT Vjekoslav Karas (1821. – 1858.)

Iz knjige Gamulin, Grgo. Hrvatsko slikarstvo XIX. stoljeća. Zagreb : Naprijed, 1995., str. 109., (Knjižnica Medveščak, sig. 75(091) GAM h)

ETNOGRAFSKE TEME U LIKOVNOJ UMJETNOSTI Nikola Mašić (1852. – 1902. kao i Vlaho Bukovac (1855. – 1922.) idealiziraju seljački kostim. Mašić slika Ličane i idile, a Bukovac Konavljanke i Hercegovke. Mašić je preoblačio većinom münchenske, a Bukovac pariške modele u naše kostime. Jedno je sigurno, da je Bukovac poznavao crnogorske i konavske kostime u tančine. Svaku je sitnicu na njima točno donosio, tako da te njegove slike mogu služiti za folklorni studij.

Prema knjizi Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str. 8

Sl. 4. SLUNJANKA, 1848./49.

Vjekoslav Karas (1821. – 1858.)

Iz knjige Gamulin, Grgo. Hrvatsko slikarstvo XIX. stoljeća. Zagreb : Naprijed, 1995., str. 99., (Knjižnica Medveščak, sig. 75(091) GAM h )

Sl. 5. PORTRET MILA BRAVAČIĆA, Dubrovnik, 1899.

Vlaho Bukovac (1855. – 1922.)

Iz knjige Kružić Uchytil, Vera.

Vlaho Bukovac : život i djelo 1855. – 1922. Zagreb : Nakladni zavod Globus, 2005. str. 250., (Knjižnica Medveščak sig. 75 KRU v/N)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 5

Narodna je nošnja dio običaja, posvećen upotrebom jedne narodne cjeline - izraz jedne solidarnosti, izraz jednog duha.

Ljubo Babić

ETNOGRAFSKE TEME U LIKOVNOJ UMJETNOSTI Dekorativne slike s motivima sela i seljaka Ivana Tišova (1870. 1924.) nisu bile više na Bukovčevoj razini, a nisu ni imale dokumentarne folklorne karakteristike. Više su takve imale malene i svježe slike i nabačene skice seljačkog genre-a Otona Ivekovića (1869. – 1938.) sličnom je načinu slikao popularni Josip Bužan (1873. – 1936.) seljački genre, kao i mnogi drugi, koji su još više likovno umanjili vriednost seljačkim motivima, i seljačkom ruhu od samog Bužana, a da nisu ni ostvarili radove, koji bi mogli poslužiti etnografskoj dokumentaciji.

Prema knjizi Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str. 8

ETNOGRAFSKE TEME U LIKOVNOJ UMJETNOSTI Kipar I. Rendić (1849. – 1932.) nastojao je plastičnom obliku dodati neku vrstu narodnog ukrasa u mozaiku. Kod R. Frangeša (1872. – 1940.) je već očitije nastojanje podati elementima seljačkog ruha izraz suvremene plastike. Ta su nastojanja osobito sretna kod njegovih malenih plakata. Takve je izrađivao i Ivo Kerdić. Služeći se dekorativnim elementima seljačkog ruha. Heroiziranje i ilustriranje narodne pjesme bilo je pod sugestijom Ivana Meštrovića. Meštrović je ostvario svoju najznačajniju realizaciju Glavu seljakinje – svoje majke.

Sl. 6. KONAVOKA U ZIMSKOM RUHU - CAVTATSKA KONAVOKA Vlaho Bukovac (1855. – 1922.) ulje na platnu, Cavtat, 1885., Zavičajni muzej Konavala u Čilipima (foto: Krešimir Strnad) Anali Dubrovnik 49 (2011.): 209226, izvorni znanstveni rad, UDK 76 Bukovac, V., primljeno:21.12. 2010.

Dostupno na http://hrcak.srce.hr/70897

Prema knjizi Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str. 8

Seljačko je umieće i sitno, maleno i primitivno, ali originalno, duh je tog umieća ipak tako snažan, da su se i oni poprimljeni strani utjecaji pretvorili u narodnu svojinu resorpcijom i da su bili savladani, te dobili biljeg tog istog duha.

Ljubo Babić Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str. 8

Sl. 7. TRI PRIJATELJICE RAZGOVARAJU Joso Bužan (1873. – 1936.)

Dostupno na http://www.askart.com/artist/Joso_B uzan/11092057/Joso_Buzan.aspx

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 6

Ispod načinjenih šara, ispod svih mogućih križanja i varianata naići ćemo u tom sitnom umijeću na bit, na izvor, na unutarnju nuždnost upravo posebnog sklada linija, oblika i boja. Zato je potrebno, da taj golemi kompleks, gotovo još neistražen, upoznamo i da odredimo, koju i kakvu vriednost on sam u sebi ima kao likovni izraz, te prema tome pokušamo naznačiti, koju i kakvu bi vriednost i značenje mogao i morao on imati u čitavom razvitku naše likovne individualne tvorbe.

Ljubo Babić Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str.

10

Sl. 8. LIK HRVATSKOG DOSTOJANSTVENIKA Ulomak kamene tranzene iz Biskupije kod Knina, XI. st. Obrađen i sa stražnje strane, predstavlja rudimentarni pokušaj trodimenzionalne skulpture u ovo doba apsolutne dominacije plohe.

Iz knjige Ivančević, Radovan.

Umjetničko blago Hrvatske.

Motovun, 1993., str. 57 (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(091) IVA u/N)

Samostalna i abstraktna linija, kao granica plošnog oblika, tvori svoj osobiti ritam u ukrasu našeg seljačkog izraza. Istina, po motivu po stvarnom sadržaju, ta je linija slična ili podpuno jednaka liniji, koja je na svim primitivnim izrazima, Ali, način, kako ona treperi uokolo općih ukrasnih motiva, geometrijskog ili vegetativnog sadržaja, bilo kao obrub ili kao ukrasna šara, ona se dade prepoznati kao posebna među stotinama drugih takvih sličnih linija iz različitih likovnih sredina.

Ljubo Babić Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća.

Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str. 10

Sl. 9. POVIJEST HRVATA, 1932.

Ivan Meštrović (1883. – 1962.) kamen, 168 cm, Zagreb, Atelje Meštrović Beograd Moja siromašna, malena rodna grudo, na čitavom svijetu ti si najveća i najdraža mom srcu.

Ivan Meštrović Iz knjige Meštrović, Ivan. Jedini put da se bude umjetnik jest raditi.

Zagreb : Spektar, 1970., str. 83., (Knjižnica Medveščak, 73 MEŠ j/N)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 7

Te se linije seljačkog ukrasa viju, vežu, pletu, spajaju, odvajaju u posebnim i osobitim odnosima, žive u ukrasnoj ploštini svojim životom. Imaju svoj red i svoj sklad. U tom životnom toku primietit ćemo raznolike dinamike. Otkrit ćemo dominantne i intervale, vidljivi su i akcenti, a jednakomjerni takt čitavog tog osebujnog linearnog ritma i nehotice će nas podsjetiti na jednakomjerni takt i ritam narodne pjesme.

Ljubo Babić Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća.

Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str. 10

Osjećaj ugodnog, to jest sklad i to posebnog relativno je lagano pročitati iz mističnog pisma, što ga je narodni duh ispisao u svojim šarama.

Ljubo Babić Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća.

Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str. 10

Sl. 10. JANICA, 1938.

Ljubo Babić (1890. – 1974.)

Dostupno na http://www.modernagalerija.hr/ljubo-babic/

Oblici te nošnje su organički povezani s tim ljudstvom, te plastika njihove odjeće odaje ne samo njihovo plastično shvaćanje, već i posebnost sklada, koji među tim oblicima vlada. Već je sama silhueta pojedinih tipova naše seljačke nošnje po sebi značajna i u svojem obliku posebna i osebujna, Odnosi (proporcija) pojedinih oblika nose isto tako osebujne značajke plastičnosti.

Ljubo Babić Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća.

Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str. 11

Sl. 11. SELJANKA, 1940.

Ljubo Babić (1890. – 1974.)

Dostupno na https://www.pinterest.com/pin/41855 3359095380075/

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 8

U našim kostimima ima primjera, gdje je oblik izgubio tu prvašnju primarnu oporost te postao dražestan i ljubak, bliz kićenom igranju.

To se ponajviše može opaziti u našim kostimima, koji nisu stari (Primjer šestinskog kostima, koji je već gotovo prestao biti seljačkim).

Ljubo Babić Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća.

Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str. 12

… to je narodno seljačko ruho, taj živi i pokretni sklop linija, oblika i boja u najboljim svojim primjerima vanjski jasni i vidljivi umjetnički izraz, koji se ima promatrati, shvaćati i ocjenjivati kao svako drugo umjetničko djelo.

Ljubo Babić Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća.

Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str. 12 Sl. 12. ŠESTINSKA NARODNA NOŠNJA Nasta Rojc (1883. – 1964.)

Nošnja je velika povelja našeg umjetničkog duha i nesumnjiv živi dokumenat naše kulturne individualnosti.

Ljubo Babić Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća.

Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str. 12

Sl. 13. NA CESTI – ŠESTINE, ZAGREB, 1929.

Nasta Rojc (1883. – 1964.)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 9

Hrvatska seljačka nošnja je dio narodnih običaja, posvećena je upotrebom, označuje simbolski pripadnost jednoj samorodnoj cjelini, … ona je umjetničko djelo jednog kolektiva, te se na nju imadu primieniti sva mjerila estetike, kao što se to čini kod svakog umjetničkog djela, bilo individualnog, bilo kolektivnog.

Ljubo Babić Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća.

Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str. 12

Bilježke na selu, a pogotovo bilježke na smotrama naučile su me, da je kod narodne seljačke nošnje, uz oblik, i sklad samih boja jedna od najvažnijih značajka. Stoga i čitav moj rad ide za tim, da utvrdi narav sklada samih boja kod narodne nošnje, promatrajući tu narodnu tvorbu kao umjetničko djelo svoje vrsti.

Ljubo Babić Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str.

13

Sl. 14. – 15. HERCEGOVKA Ivan Rendić (1849. – 1932.)

S nadgrobnog spomenika Lovre Pavelića u Gospiću; Gipsani model Hercegovka, Trst 1883., detalj čitave figure izrađene za nadgrobni spomenik S. Ivankovića u Trstu; kararski mramor, Trst 1907.; nadgrobni spomenik Sušak 1907.

Iz knjige Kečkemet, Duško. Ivan Rendić : život i djelo. Supetar, 1969., str. 392., (Knjižnica Medveščak, sig.

73 KEČ iv/N) Sl. 16. RAZGOVOR Slavko Tomerlin (1892. – 1981.)

Dostupno na http://kontura.com.hr/wpcontent/uploads/2017/04/tomerlin_razgovor.jpg

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 10

Svaki taj obojeni dio ruha nije slučajan; on ima svoju unutarnju nužnost sklada boja.

Ljubo Babić Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str.

14

Na kostimu iz Kupinca crveni su koralji isto takvi nositelji bojinog sklada, kao crveni ukras veza na košulji; crveni pojas uz crni obrub, a da i nije vezan tvori u čitavom skladu važnu dionicu. Kako nije ni ritam pojedinih šara slučajan, već uvjetovan, tako su uvjetovani i kvantiteta, intenzivnost kao i raznovrsnost pojedinih crvenila.

Ljubo Babić Sl. 17. ROKOVCI, ZADUBRAVLJE, KANIŽA Ljubo Babić (1890. – 1974.)

Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943.

Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str.

14

Usporede li se pojedine skale boja tipičnih kostima iz različitih krajeva našeg etničkog područja, naći će se uglavnom tri velika pojasa, u kojem skale imaju slične ili iste značajke. Prvi je pojas jadranski, drugi do njega srednji, i treći međuriječni ili panonski.

Ljubo Babić Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str.

17

…. postoji seljačka odjeća sasvim bijela (akromatska) ili crno-bijela.

Primjera ima mnogo u gornjoj Hrvatskoj (Cvetković) ili u Slavoniji (Rokovci). Primjer iz Rokovaca kraj Vukovara je osobito lijep. Odnos dviju akromatskih boja (crne i bijele) čine to ruho iz Rokovaca osobito značajnim u njegovoj jednostavnosti.

Ljubo Babić Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str.

24 Sl. 18. POKUPJE LUČELNICA Ljubo Babić (1890. – 1974.)

Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943. (Sl. 2.)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 11

…. skale seljačkog ruha mijenjaju prema godišnjoj dobi. Općenito je ruho u zimi ili prijelaznoj dobi, tamnije i polikromnije. Zbog toga su odjeće sela u zimskim mjesecima i slikovitije.

Ljubo Babić Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str.

26

U Vrapču, selu u blizini Zagreba, Bratanić je pronašao u starim škrinjama staru prekrasnu nošnju, koju uopće nismo poznali. Je li moguće, da se takva originalna nošnja naših pradjedova i prababa vrati opet u život, pitanje je zasebno….

Ljubo Babić Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str.

30 Sl. 19. HRVATSKA NARODNA NOŠNJA IZ VUKOMERCA KOD ZAGREBA Zdenka Sertić (1899. – 1986.) http://www.croatianhistory.net/etf/ser tic_zdenka2.html

Sl. 20. HRVATSKA NARODNA NOŠNJA IZ STENJEVCA KOD ZAGREBA Zdenka Sertić (1899. – 1986.) http://www.croatianhistory.net/etf/ser tic_zdenka2.html

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 12

Kad se seljakinje preoblače i zbacuju narodnu nošnju, naginju u toj novoj nošnji jarkim bojama. Osjeća se i kod toga, da je predilekcija za boju ostala, samo je ta pogrubila i izgubila prijašnju unutrašnju nužnost, a po tom i sklad. Primjera za takvo stanje ima na velikom dijelu našeg područja, u selima Podravine i Međimurja; u onim selima, gdje se više ne nosi narodna nošnja, nose se danas bluze crvene, zelene, modre, žute, jarkih i sirovih boja. Ima i slučajeva, gdje su se uobičajili kupovni odjevni predmeti, kao rupci veliki i maleni od zeuga svile i vune, da su postali više modom seljaka nego seljačkom narodnom nošnjom. Takvi su rupci i fertuni (pregače) kod Šestinčanka. Svakako takvi kupovni rupci od vune crvene ili jarko ružičaste za zimu čine najjači akcenat u današnjoj skali njihovih nošnji. Njihova očita slikovnost nosi svakako donekle nešto narodnog i seljačkog, ali nije u pravom smislu narodna nošnja.

Ljubo Babić Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str.

31

Sl. 21. MEĐIMURSKA NARODNA NOŠNJA Đurđica Grahovec Iz knjige Krnjak, Lucija. Moja baština : prema zapisima Lucije Krnjak uredio Vlado M. Mačkovec, 2009., str. 200 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 KRNJ m)

Sl. 22. STARINSKA KAPICA PUCULCA I SVILENA MARAMA mlade udane žene, Sopje, okolica Slatine, slavonska Podravina Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 114 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 IVANK h/N)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 13

Narodna je nošnja po unutrašnjosti likovni vanjski izraz diktiran tokom generacija, dok je moda mijenjanje po vanjskim utjecajima.

Moda i nošnja se tek djelomično pokrivaju, zato i ona opće priznata i poznata tvrdnja, da su sve seljačke nošnje ostaci općih moda, koji su aklimatizirani seljačkom ukusu i kao takvi zaostali ukrućeni tokom stoljeća, vrijede tek djelomično kod našeg seljačkog izraza.

Ljubo Babić Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str.

32

Promijene u narodnoj nošnji susrećemo u svim krajevima. Plamene su stare boje divnih osebujnih odnosa zamijenjene kupovnim materijalom, Stroj ne pozna više onih prijašnjih odnosa u ukrasu ni onih intervala, ni onih akcenata, koje je instinkt diktirao ruci. To se lijepo vidi na današnjoj nošnji u Draganićima. promijenjena je boja, promijenjeni su odnosi, promijenjeni su akcenti i nijanse, mada je današnji kostim ostao crven, kao i onaj skladni stari prije nekoliko decenija. Vanjski privid ostao je gotovo netaknut, ali je zato izmijenjena struktura samog sklada, koja je ponajviše izražavala duh čitavog izraza.

Ljubo Babić

Sl. 23. MLADENKA IZ DRAGANIĆA KRAJ KARLOVCA, 1925.

Iz knjige Hrvatski običaji i druge tradicije. Zagreb : Mozaik knjiga, 2016., str. 50, (Knjižnica Medveščak, 39 HRV.O)

Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str.

32

Sl. 25. – 26. KAPA - ILIRSKA KAPA Varaždin, oko 1850., EMZ Et3150 Iz knjige Smotre folklora i simboli identiteta u povodu 50. Međunarodne smotre folklora. Zagreb : etnografski muzej, 2016., str. 56., (Iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku)

Sl. 24. MLADENKA – KARLOVAČKO POKUPLJE, DRAGANIĆ Iz knjige Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama. Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996. , str. 12 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MLA/N)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 14

Usklađivanje akromatskih boja s primarnim tvori najljepše i najznačajnije izraze. Način tog usklađivanja je i najčešći. Mogao bi se gotovo brojkama izraziti. Od crvene, žute i modre u tom usklađivanju jesu žuta i modra, rjeđe, dok je crvena boja običnija. Kao boja iskonska, i kao boja svih primitivaca ima u našem seljačkom ruhu glavnu i odlučnu ulogu. U jednostavnoj harmonizaciji crvena boja i njezin odnos prema bijeloj daje najizražajnijim primjerima naše seljačke nošnje poseban biljeg. Takvi bi primjeri bili i ponajviše osebujni i prema svojim skalama najviše iskonski, najviše hrvatski.

Njihova je skala jedino blizu skalama nošnji ukrajinskog maloruskog seljaka.

Ljubo Babić Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str.

32 Sl. 27. HRVATSKA NARODNA NOŠNJA IZ BREZOVICE KOD ZAGREBA Zdenka Sertić (1899. – 1986.)

Dostupno na http://www.croatianhistory.net/etf/ser tic_zdenka2.html

Ni u jednoj seljačkoj drugoj izražajnosti ne postoji toliko i takvih harmonizacija terciranih boja, kao što je to slučaj u našoj. To ujedno znači, da je osjećaj za ugođaj boja kod naših seljaka i seljanki razvit tako, kako to kod drugih nije. U tim terciranim složenim bojama su ujedno i najljepše i najbogatije, a ujedno i najslikovitije harmonizacije, kakvih je teško naći i kod većih razvijenih izraza, nego što je naš kolektivni izraz. Nevjerojatna je tankoćutnost i velika profinjenost tih harmonizacija. Originalno likovno je htijenje i tu našlo bogato i bujno samorodno ostvarenje, kakvo se rijetko nalazi i kod individualnog umijeća.

Ljubo Babić Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943., str. 34

Sl. 28. PRIBOR UDATE ŽENE U SELIMA BRATINI I KUPINCU U OKOLICI ZAGREBA (BRATINA) Greta Turković (1930. – 1980.)

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975., str. 41- 44, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba.

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 15

Obrt je jedna predivna stvar i kroz cijelu povijest svijeta, umjetnost je bila obrt.

Greta Turković

ABECEDNI POPIS PRESLIKA I PREDMETNE LEGENDE

BISTRA Ljubo Babić (1890. – 1974.)

Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943. (Sl.9)

BOGATO KIĆENA PODRAVSKA NOŠNJA MLADE ŽENE Okolica Mohača, Mađarska Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 215 (Knjižnica Medveščak, sig.

39 IVANK h/N)

BREZOVICA Ljubo Babić (1890. – 1974.)

Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943.

BREZOVICA (ŽENA U ŽALOSTI) Ljubo Babić (1890. – 1974.)

Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943.

Sl. 29. AUTOPORTRET S CRVENKAPOM, oko 1845.

Vjekoslav Karas (1821. – 1858.)

Iz knjige Gamulin, Grgo. Hrvatsko slikarstvo XIX. stoljeća. Zagreb : Naprijed, 1995., str. 106, (Knjižnica Medveščak, sig. 75(091) GAM h)

Sl. 30. DJEČJA KAPA Zagreb, početak 20. st. EMZ Et26506a-b Iz knjige Smotre folklora i simboli identiteta u povodu 50. Međunarodne smotre folklora. Zagreb : etnografski muzej, 2016., str. 85 (Iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 16

CRVENKAPA (CRLJENKAPA) ž. etnol. muška, ponegdje i ženska kapa kao dio narodne gradske i seoske nošnje, okrugla, bez oboda, u obliku niskog valjka (sinjska; dalmatinska; zagorska; bukovička; lička; naziva se tako i ako je druge nijanse (narančasta šibenska).

Iz knjige Hrvatski enciklopedijski rječnik (Bež-Dog) sv. II.. Zagreb : Jutarnji list, 2002., str. 196. (Knjižnica Medveščak, sig. 886.2(03) HRVATSKI II.)

CRVENKAPE Kape za članove pjevačkog društva u Granešini (vl. Janko Piškor), početak 20 st. EMZ Et 3525: nepoznati lokalitet, prije 1940., EMZ et 53369; Plitvice, oko 1930., EMZ Et 30 124

Sl. 31. BIJEG U EGIPAT Vincent iz Kastva Beram, gotička crkva Sv. Marije u Škrilinah, jedna od najljepših zidnih fresaka u Istri i Hrvatskoj Iz knjige Lijepa naša Hrvatska.

Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1994., str. 29

Iz knjige Smotre folklora i simboli identiteta u povodu 50. Međunarodne smotre folklora. Zagreb : etnografski muzej, 2016., str. 123 (Iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku)

Sl. 34. KUKMA NA ZAVOJU UKRAŠENA MALIM DUKATIMA Iz knjige Šestan, Ivica. Narodna nošnja vinkovačkog kraja : Otok : priručnik za rekonstrukciju nošnje. Zagreb : Kulturno prosvjetni sabor Hrvatske, 1987., na zadnjoj stranici, (Knjižnica Medveščak sig. 39 ŠES n)

Sl. 33. NAJSVEČANIJA ŽENSKA ODJEĆA Levanjska Varoš, okolica Osijeka, Slavonija Iz knjige Iz knjige Hrvatska tradicijska kultura : na razmeđu svjetova i epoha.

Zagreb : Barbat, 2001., str. 233, (Knjižnica Medveščak, sig. 39 HRV/N)

Sl. 32. BOGORODICA S DJETETOM Polikromirana ranogotička skulptura, terakota, poč. XIV. st. Šibenik, samostan benediktinki.

Iz knjige Ivančević, Radovan.

Umjetničko blago Hrvatske.

Motovun, 1993., str. 86, (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(091) IVA u/N)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 17

DINARSKA DJEVOJAČKA OKRUGLA KAPA CRVENKAPA (VRLIKA) Kraški gradić Vrlika u svom imenu još čuva spomen na smještaj uz vrelo Cetine (u vrh rike). Vrlička nošnja je primjer najbolje očuvane odjevne slike Dinarskih planina. U ukrasnim motivima, metalnim aplikacijama i vezu, nalazi se srodnost s istovrsnim arheološkim predmetima od prije naše ere. Mala okrugla kapa je od pradavnih vremena pratila čovjeka u dinarskom prostoru. Promjer joj je oko 20 cm, a izrađena je od čvršćeg crvenog sukna. Ima niski, ravni cilindričan obod. Na nj je našiveno tjeme, dno kape, malo izbočeno u tupom čunju. Djevojačka je kapa sva izvezena svilom i optočena srebrnim novcima, ranije i manjim dukatima. Novac kao ures muške i ženske crvenkape seže u daleku prošlost, a zamijenio je ukrasni kovni nakit, obruče i privjeske, kakvi su pronađeni na japodskim kapama iz nalazišta u Lici.

Greta Turković (1930. – 1980.)

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji. Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975., str. 37 – 40, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba.

DINARSKA DJEVOJAČKA OKRUGLA KAPA CRVENKAPA (VRLIKA) Za kapom djevojka ima paunovo pero pa se kapa zato zove perjašica.

Paunovo je pero znak da je djevojka vjerena (zaručena), ali i obrana od zlog pogleda. Ono svojim čarobnim okom razbija zlobu zavodnika, a vjerenica je roditeljka budućeg naraštaja pa je treba zaštititi od zlih sila. Motiv paunova pera ima i maramica koju djevojka nosi na poramenici svog gendara – đerdana. Jedan takav jedinstveni vezeni primjer, prekrasna ženska pokrivača iz 17. stoljeća, izvezena svilom leži uz relikviju u raki sv. Šimuna u Zadru. Paunovo pero i đerdan dva su elementa, koji vrličkoj nošnji daju poseban značaj, javljaju se i u srodnim varijantama na tlu starog Zahumlja.

Kapa je simbol djevovanja pa je smiju nositi samo kreposne djevojke do udaje. Udata žena u Vrljici na kosi nosi kovrljak i pokriva ga bijelom krpom, okrugom. Drugdje udata žena nosi crvenkapu i na njoj bijeli prevjes (u Hercegovini i Lici). Za izlazak u društvo bijelu krpu prebacuju na kapu i djevojke u Vrlici.

Greta Turković (1930. – 1980.)

Prema tekstu iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković.

Zagreb : Spektar, 1975. , str. 37 – 40, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba.

Sl. 35. DINARSKA DJEVOJAČKA OKRUGLA KAPA CRVENKAPA (VRLIKA) Greta Turković (1930. – 1980.)

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975., str. 37 – 40, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba

Sl. 36. VRLIČKO KOLO, 1950.

Anka Krizmanić (1896. – 1987.)

Dostupno na https://hr.wikipedia.org/w/index.php ?title=Anka_Krizmani%C4%87&old id=4790279

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 18

ČLAN HRVATSKE BRATOVŠTINE BOKELJSKA MORNARICA - ZAGREB Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 195 (Knjižnica Medveščak, sig.

39 IVANK h/N)

DETALJ SVILENOG UKRASNOG VEZA ŽENSKE KAPICE PACULJICE Vratečko selo, Banovina Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 72 (Knjižnica Medveščak, sig.

39 IVANK h/N)

DETALJ SVILENOG VEZA S POSAVSKE PEČE Sl. 37. MI SMO HRVATI razglednica s početka 20. st. EMZ Iz knjige Smotre folklora i simboli identiteta u povodu 50. Međunarodne smotre folklora. Zagreb : etnografski muzej, 2016., str. 56., (Iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku)

Sl. 38. DJECA IZ VELIKOG TRGOVIŠĆA - HRVATSKO ZAGORJE Iz knjige Hrvatski običaji i druge tradicije. Zagreb : Mozaik knjiga, 2016., str. 26, (Knjižnica Medveščak, 39 HRV.O)

Iz knjige Narodne nošnje Hrvatske. Zagreb : Spektar, 1975. (Knjižnica Medveščak sig. 39 NARO/N)

Sl. 39. – 40. DJEVOJAČKA RAVNA KAPICA I DJEVOJAČKA KAPICA BUKOVICA Djevojačka ravna kapica - detalj ukrasa i Djevojačka kapica koničnog oblika, Etnografski muzej, Zagreb Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 135 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 IVANK h/N)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 19

DETALJ ZLATOVEZA NA SVEČANOJ ŽENSKOJ NOŠNJI Slavonski Šamac Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 97 (Knjižnica Medveščak, sig.

39 IVANK h/N)

DIPLAR U DRNIŠKOJ KAPI Smotra foklora 20. – 27. VII. 1975.

DJECA IZ FOLKLORNE SKUPINE GRADA PAGA Iz knjige Hrvatski običaji i druge tradicije. Zagreb : Mozaik knjiga, 2016., str. 30.

- 31. (Knjižnica Medveščak, 39 HRV.O)

Sl. 42. HALUBAJSKI ZVONČARI Snimio Boris Sušanj Iz knjige Nikočević, Lidija.

Zvončari i njihovi odjeci. Novi Vinodolski: Naklada Kvarner, 2014., str. 37, (Knjižnica Medveščak, sig.

39 NIK z

DJEVOJAČKA PLETENICA Lovas kod Vukovara Iz knjige Narodne nošnje Hrvatske. Zagreb : Spektar, 1975. (Knjižnica Medveščak sig. 39 NARO/N)

DJEVOJKA IZ VRLIKE Iz serije : Die Serben an der Adria, sv. I. Leipzig und Wien, 1870.; legenda ispod slike: Maȁdchen aus Vérlika; litografija; Narodne nošnje s Jadranskog primorja i Zagorja / priredio inž. Kamilo Tončić – Sorinjski ; Mapa posuđena iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba), (sl. 25.)

DJEVOJKE S UČITELJICAMA - PROSLAVA 1000 OBLJETNICE HRVATSKOG KRALJEVSTVA Slunj, 1925., vl.

Iz knjige Smotre folklora i simboli identiteta u povodu 50. Međunarodne smotre folklora. Zagreb : etnografski muzej, 2016., str. 117 (Iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku)

Sl. 41. DIDI S KAMEŠNICE PONOSNI ČUVARI NARODNE BAŠTINE Dostupno na http://www.galerija-galiotovic.kus-sinj.hr/hr/novost/39/izlozba-didis-kamesnice

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 20

DJEVOJKA IZ OREBIĆA Iz serije : Die Serben an der Adria, sv. III. Leipzig und Wien, 1870.; legenda ispod slike: Mann aus Ragusa; litografija; Narodne nošnje s Jadranskog primorja i Zagorja / priredio inž. Kamilo Tončić – Sorinjski ; Mapa posuđena iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba) (Sl. 38).

DJEVOJKE U NAJSVEČANIJIM NOŠNJAMA SPREMLJENE ZA duhovski ophod – Kraljice, Slavonija Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 96 (Knjižnica Medveščak, sig.

39 IVANK h/N)

Sl. 43. FACÒL RAKAMÀNI – ISTARSKI VEZENI RUBAC (MEDULIN) Greta Turković (1930. – 1980.)

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975. , str. 29 - 32, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba

DOLAZAK HRVATA, 1868.

Josip Franjo Mücke (1819. - 1883.)

Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, fototeka HPM, snimio: Josip Vranić Iz knjige Gamulin, Grgo. Hrvatsko slikarstvo XIX. stoljeća, Sv. I. Zagreb : Naprijed, 1995., str. 292, 75(091) GAM h/N

FACÒL RAKAMÀNI – ISTARSKI VEZENI RUBAC (MEDULIN) U istarskoj ženskoj odjeći prevladavaju značajke pučkog odIjevanja iz vremena rane renesanse. Facòl rakamàni, vezeni rubac nose djevojke i mlade žene, a starije se pokrivaju crnim rupcem. Bijeli vez, kako ga nose sve varijante istarskog facòla, ušao je iz svog središta iz Sirije u Sredozemlje usporedo s procvatom arapskih tekstilnih vještina već rano u srednjem vijeku. Po stilu i tehnici to je vez koji je usvojio gotičku rozetu pa u tom istarski facòl rakamàni čuva sadržaj ranog renesansnog pribora. Na sva četiri kuta istarski vezeni rubac nosi kitu od istog bijelog lanenog konca s kojim je izrađen vez. Rubac se stavlja na glavu tako da njegov pregib nadvisuje razdjeljak kose nad čelom i s dva naglašena oštra vrha povija se straga pod onaj slobodan kut na zatiljku. Tu se rubac sveže, ali ne u čvor, nego samo s prebacivanjem kita. Mlade Istranke u pletenice upliću bijele vrpce pa tim kosa dobiva sličnu reljefnu plastičnost, kako je ima i vez na rupcu. Sve te pojedinosti govore da je ovo oglavlje oblikovano u likovnom smislu cvjetne gotike.

Greta Turković (1930. – 1980.)

Prema tekstu iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković.

Zagreb : Spektar, 1975., str. 29 - 32, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba

Sl. 44. NARODNA NOŠNJA ISTRE crtež Milan Vukić Izdavač Fototehnika, Zagreb Iz knjige Facchinetti, D. A.. O istarskim Slavenima. Labin : MF, 2005., (Knjižnica Medveščak sig. 39 FAC o)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 21

GOLUBIĆ, ČAJDRAŠ, OVČAREVO Ljubo Babić (1890. – 1974.)

Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943.

HEINZELOVA ULICA, 1938. s kalendara HONDELJ – ŽENSKO POKRIVALO IZ ČILIPA U KONAVLIMA Po svom je temeljnom tipu ova nošnja izrazito dinarska, kako se u srodnim varijantama do nedavna nosila u hercegovačkom zaleđu.

Konavoke pletu kosu u dvije pletenice, koje straga ukrašuju i podižu, ali ne u vijenac oko glave, nego spuštaju gotovo do pola vrata. Na tako složenoj kosi dobro stoji djevojačka crvenkapa, a i oba bijela rupca, kako to na sadašnji način nose udate žene, manju pošicu u kući i veliki ubručić za izlazak.

Sl. 45. HODOČASNICI MAJCI BOŽJOJ BISTRIČKOJ Zdenka Sertić (1899. – 1986.) razglednica, 10.4 * 15 cm, 1930-e Dostupno na https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Zdenka_Serti%C4%87&oldid=4766086

Sl. 46. ŽENSKA POCULICA MARIJA BISTRICA Hrvatsko zagorje, Etnografski muzej Zagreb Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 34 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 IVANK h/N

Sl. 47. BISTA SVECA IZ RIZNICE ZLATO I SREBRO ZADRA Iz knjige Lijepa naša Hrvatska.

Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1994., str. 29

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 22

HONDELJ – ŽENSKO POKRIVALO IZ ČILIPA U KONAVLIMA Podložak je usko svinut luk od elastičnih lanenih stabljika, omotanih koncem. Na obluku nastavljena mu je mala uspravna daščica. Luk se može toliko rastegnuti da dosegne opseg glave. Tako se učvrsti kraj ušiju i pri tom obuhvaća pletenica svojim koso nagnutim krajem.

Lučni obluk s dodatkom stoji uspravno nad glatko začešljanim razdjeljkom kose, a krajevi dostižu do zatiljka, gdje su spojeni i još je nadodana gusta kita od lanenog konca. Da su arhaični rogi postojali i u Dubrovniku, doznajemo iz odredaba, kojim se u 14. stoljeću zabranjuju „Cornua slavica“ taj prastari pribor slavenskih žena.

Slavensko se dvorogo oglavlje u Dubrovniku već tada smatralo zaostalim. Tako od različitih binda, kako se u dubrovačkim zapisima 13. stoljeća navode svileni ženski povezi, potiče vindelj, još nedavno lijepo, gotički stilizirano oglavlje jedne od varijanti u zapadnoj Bosni.

Greta Turković (1930. – 1980.)

Sl. 48. HONDELJ – ŽENSKO POKRIVALO IZ ČILIPA U KONAVLIMA Greta Turković (1930. – 1980.)

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975. , str. 41- 44, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba

Prema tekstu iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković.

Zagreb : Spektar, 1975. ,str. 49 - 52, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba

HRVATSKE NARODNE NOŠNJE: seljačka obitelj iz Remeta Tisak i naklada St. K. Zagreb, nije putovala (Muzej Sv. Ivan Zelina) Iz kataloga Narodne nošnje Zagrebačke županije i Grada Zagreba na starim razglednicama, 2010.

IDILA Slavko Tomerlin (1892. – 1981.)

Dostupno na http://kontura.com.hr/wp-content/uploads/2017/04/tomerlin_idila.jpg, pristup ostvaren 26. vii. 2017.

ILICA, 1910. (detalj) Nasta Rojc (1883. – 1964.)

Dostupno na https://www.flickr.com/photos/g6/16992521811

Sl. 49. HRVATICA IZ DOBROTE – BOKA KOTORSKA Starinska čipkasta kapa Iz knjige Lijepa naša Hrvatska.

Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1994., str. 300

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 23

ISTARSKE NARODNE NOŠNJE Ženska istarska nošnja se sastoji od platnene košulje preko koje se oblači gornja haljina izrađena od vune. Dijelovi košulje, prsi i zapešća rukava, su ukrašeni čipkom šivenom bijelim koncem. Gornju haljinu nazivaju modrna, a za njezinu izradbu rabili su tkaninu od vune smeđih ovaca. U gornjem dijelu je krojena kao prsluk, ali ima jednu neobičnost. Dugi, uski rukavi prišiveni su samo na leđnoj strani, a na prednjoj izviruje košulja. Za toplijeg vremena nisu ih oblačili pa su visjeli niz leđa. Da ne bi smetali podvlačili su ih pod pojas, šarenu tkanicu opasanu oko struka. Smeđa modrna na donjem je rubu, kao i na zavrtom dijelu rukava, urešena porubom od finoga sukna, i to crvenim za djevojke, kombinacijom crvenog, modrog i zelenog za mlađe žene, a modrim za žalobnu odjeću. Šavove krasi vezivo od svilenkastog konca u crvenoj, žutoj ili zelenoj boji. Nose bijele platnene čarape i opanke od isprepletenih remenčića ovčje kože. Žene češljaju kosu u dvije pletenice koje obmotaju oko glave s upletenim bijelim trakom poput vijenca. Posebnost je i kvadratni rubac za glavu (faco) od debljeg čvrstog platna, također uređen šivenom čipkom te kiticom na svakom uglu. Kad se rubac preklopi po dijagonali i sveže na zatiljku sve se četiri kitice skupe u čvor.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php

Sl. 52. ILIRSKA CRVENKAPA S IZVEZENIM ILIRSKIM AMBLEMOM (polumjeseci šestokraka zvijezda Danica tzv. Ilirska Leljiva).

Zagreb, oko 1848., Hrvatski povijesni muzej Iz knjige Simončić, Katarina Nina. Zagreb : Plejada, 2012., str. 37 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 SIM k)

Sl. 50. STARINSKA MUŠKA KAPICA - PAG, OTOK PAG (Etnografski muzej Zagreb) Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 195 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 IVANK h/N)

Sl. 51. HRVATSKA NARODNA NOŠNJA – VUGROVEC Vladimir Kirin (1894. – 1963.)

Iz mape Kirin, Vladimir. Narodne nošnje Jugoslavije : Slovenija, Istra, Hrvatsko primorje. Zagreb : Naklada Naša djeca, (19..?), str. 10 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 KIR n I-V)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 24

ISTARSKE NARODNE NOŠNJE Muškarci su u Istri nosili hlače (benevreci) od bijelog sukna, dok su preko platnene košulje odijevali prsluk (krožek) i kratki kaput (koret) od smeđeg sukna. Obično bi kaput navukli samo na jedno rame kako to potvrđuju slike iz 19. stoljeća. Uz vunene čarape i opanke oputaše stavljali su oko gležnjeva bijele suknene gamaše. Glavu su pokrivali niskom smeđom kapom. Danas su nošnje u Istri iščezle iz svakodnevne upotrebe pa ih se može vidjeti samo na folklornim izvođačima ili kao izloške u muzejima.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php, pristup ostvaren 24. VII. 2017.

Sl. 53. ISTARSKA NARODNA NOŠNJA Vladimir Kirin (1894. – 1963.)

Iz mape Kirin, Vladimir. Narodne nošnje Jugoslavije : Slovenija, Istra, Hrvatsko primorje. Zagreb : Naklada Naša djeca, (19..?), str. 10 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 KIR n I-V)

JAJCE, ŽEPČE, VISOKO Ljubo Babić (1890. – 1974.)

Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943.

JELENA ZRINSKA (ZRÍNYI ILONA), 1643. - 1703., grofica hrvatska i mađarska, plemenita žena, junakinja protuhabsburškog ustanka Jakobey Károly (1826. - 1891.)

Dostupno na: http://en.wikipedia.org/wiki/Ilona_Zr%C3%ADnyi#/media/File:Zrinyi_ilona.jpg

JOŠ HRVATSKA NIJ̕ PROPALA – stara razglednica Dostupno na https://www.kolekcionar.net/photos/5f41e09530d3cc0d96d66201179cee80c5dcde4 a.jpg, pristup ostvaren 26. VII. 2017.

Sl. 54. ILUMINACIJE ZA POJEDINE MJESEC IZ HRVOJEVA MISALA 15.

STOLJEĆE Iz knjige Hercigonja, Eduard.

Srednjovjekovna književnost.

Zagreb: Liber, 1975., str. 13.

(Knjižnica Medveščak, sig.

886.2(091) HERCIGONJA p).

Sl. 55. – 56. KAPICA ZA UDATU ŽENU - SVEČANA ALBICA Dubrovčak Lijevi, početak 20. st.

Iz knjige Smotre folklora i simboli identiteta u povodu 50. Međunarodne smotre folklora. Zagreb : etnografski muzej, 2016., str. 17 (Iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 25

KACIGA Kaciga je simbol nevidljivosti, neranjivosti i moći. Hadova kaciga, često prikazana kao frigijska kapa, činila je nevidljivim, čak i za bogove, onoga tko ju je nosio na glavi (Ilijada, 5,845; Država, 10).

Prema starom grčkom tumačenju Hades znači nevidljiv. Had je kacigu dobio od Kiklopa, kad je pošao u pobjedničku bitku protiv Titana. i drugi su je bogovi i junaci nosili u borbama: Atena, na primjer, kad u Ilijadi dolazi da Diomedu pomogne pobijediti Aresa.

Kaciga čini nevidljivim i štiti poput šiljaste kapice patuljaka i čarobnjakove kukuljice.

Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 237

KACIGA Ako ne čini nevidljivim, očituje moć. Tako je opisan i Agamemnonov šljem u Ilijadi (11, 41- 42): Šljem s dva branika, s lučca sa četiri s konjskijem repom Na glavu metne, i kita odozgor se tresaše strašno. i oklopnici nose šljem s dugim konjskim repom, koji se, dok jaše, diže poput prijetećih crnih oblaka.

Sl. 57. KACIGA ILIRSKOG RATNIKA, 5. st. pr. Kr. Dostupno na http://kalendar.dubrovnik.hr/dogadan ja/kaciga-ilirskog-ratnika

Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 238

KACIGA Simbolizam kacige povezuje se sa simbolizmom glave koju pokriva.

Kaciga čuva misli, ali ih i skriva; simbol je uzdizanja, koje se može izopačiti u himbenost, pogotovo ako je vizir spušten. Viša ili niža ukrašena perjanica odaje stvaralačku maštu i slavoljublje onoga tko je nosi.

Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 238

KACIGA Različita su i mnogobrojna tumačenja kacige kao atributa kralja podzemnog svijeta, Hada koji bdi nad mrtvima. Možda se duboka čovjekova želja da izbjegne pogledima drugih (a samo je u ekshibicionista nema) može ispuniti tek u smrti. Ili Hadova kaciga znači nevidljivu smrt koja neprestano na nas vreba. A možda želja za kacigom i san o njoj, kao i Gigov prsten, odaju težnju za vrhovnom vlasti ili za položajem bogova koji, premda nevidljivi, sve vide. Paul Diel smatra da je kaciga, koja čini nevidljivim, a nosi je bog paklenskih muka, simbol podsvijesti. Možda pokazuje da sami pred sobom nešto skrivamo ili se sami skrivamo, pa se znak tog simbola moći obrće kako bi izrazio tek nemoć nekog bića da se samo potpuno izrazi. Nevidljivošću bi se izbjegavala duhovna borba sa samim sobom

Sl. 58. HRVATSKI RATNIK Dostupno na http://croative.net/wpcontent/uploads/2014/07/hrvatskiratnik.jpg

Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 238

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 26

KAPA Kapa je imala veliku važnost u starinskoj našoj religiji i kultu. Ona je prvobitno pravljena od kože demonskih životinja, i zato je upotrebljavana ne samo kao obrana od vremena, nego i kao ustuk protiv zlih demona. Naročitu snagu ima kapa „od tri vuka“. U kapu se ušivaju i amajlije. Kapa igra izvjesnu ulogu pri uvođenju u domaći kult. Kum, prilikom davanja imena, poklanja kumčetu kapu, propisan poziv na svadbu mora se primiti pod kapu. Kapa može biti supstitucija za čovjeka čija je, primjerice ako bolesnik ne može doći sam, svećeniku se donosi njegova kapa da nad njom očita molitvu.

V. Č.

Sl. 59. NEVJESTINSKI VIJENAC TISNO - O. MURTER, FUNDUS ETNOGRAFSKOG MUZEJA SPLIT Dostupno na http://www.vjencanjeponuda.com/media_upload/filemana ger/foto_1_5135f62fef7d0.jpg

Iz enciklopedije prof. St. Stanojević. Narodna enciklopedija srpsko.hrvatskoslovenačka : II. knjiga I – M . Zagreb : Bibliografski zavod D. D. Zagreb, str. 250, 1927.

KAPA (nevjestina: Tsunokakushi) Tsunokakushi doslovno znači; sakriti (kakushi) rogove (tsuno). U Japanu se smatra da su žene sklone ljubomori i da im zbog toga izrastu na čelu rogovi. Takva je vjenčana kapa neka vrsta bijelog povoja koji će spriječiti rast rogova ljubomore. Nevjestina odjeća sadrži tako poučan smisao za njezin budući život.

Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 251

KAPICA (sreće) Amniotička ovojnica nazvana kapicom sreće sretan je znak u novorođenčeta. Duhovno je obilježje, što se u odraslih očituje u drugim oblicima. Duh je nevidljiv i ništa ga ne može doseći; obavijanje označuje i nevidljivost i duh. Pokriti nekog ogrtačem znači učiniti ga nevidljivim i zakloniti ga od nesreće. Tako i kapica potvrđuje duhovnost i stavlja je pod svoju zaštitu; nevidljivo je dvostruko osigurano.

Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 251 Sl. 60. MLADENKA – KONAVLE Iz albuma N. Arsenovića Iz knjige Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama. Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996. , str. 50 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MLA/N)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 27

KAŠTELANKA nepoznati autor, oko 1840.

Iz mape Kaštelanska narodna nošnja : traditional costume of Kaštela. Split : Etnografski muzej, 1999., sl. I.

KAŠTELANKE G. Casa – G. B. Lago, 1843. (1855.)

Iz mape Kaštelanska narodna nošnja : traditional costume of Kaštela. Split : Etnografski muzej, 1999., sl. 18

KAŠTELANSKA NARODNA NOŠNJA R. Focosi, 1846.

Iz mape Kaštelanska narodna nošnja : traditional costume of Kaštela. Split : Etnografski muzej, 1999.

KOKOTIČEK glazbalo - igračka, Velikog Trgovišća - Hrvatsko zagorje, 2012.

Iz knjige Hrvatski običaji i druge tradicije. Zagreb : Mozaik knjiga, 2016., str.

308, (Knjižnica Medveščak, 39 HRV.O)

Sl. 61. KAŠTELANKE P. Zečević, 1860.

Iz mape Kaštelanska narodna nošnja : traditional costume of Kaštela.

Split : Etnografski muzej, 1999., sl.

18

KONAVLJE Ljubo Babić (1890. – 1974.)

Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943. (slika 15)

KOSAC Slavonija iz Starih albuma (kalendar)

KRUNA Simbolizam krune ovisi o trima glavnim činiteljima. Mjesto krune na vrh glave daje joj uzvišeno značenje: ona nije samo sudionik vrijednosti glave k vrhunca ljudskog tijela, nego i vrijednosti onoga što nadvisuje i samu glavu, a to je dar koji dolazi odozgor; takvo mjesto obilježuje transcendentni značaj jednog ispunjenja. Kružni oblik krune iskazuje savršenstvo i sudjelovanje u prirodi nebeskoj, čiji je simbol krug: u okrunjenom spaja ono što je ispod nogu s onim što je iznad, ali označujući mu granice koje u svakom drugom do u njemu odjeljuju zemaljsko od nebeskog, ljudsko od božanskog; kao naknada za kušnju kruna je obećanje besmrtnog života, kakav je u bogova. i napokon, tvar, od koje je kruna izrađena, biljna ili mineralna, određuje posvetom ovom bogu ili onoj božici prirodu izvršenog junačkog djela i prirodu dodijeljene božanske nagrade (izjednačenje s Aresom (Marsom), Apolonom, Dionizom i dr.)

Istodobno kruna otkriva koje su nadzemaljske snage bile uhvaćene i iskorištene da bi nagrađeni pothvat uspio. Jasno je stoga da kruna simbolizira dostojanstvo, vlast, kraljevstvo, pristup višim redovima i snagama. Kad se diže u obliku svoda, potvrđuje apsolutni suverenitet.

Sl. 62. MLADENKINA KRUNA IZ GORNJIH VINJANA, Iz Zbirke Franjevačkog samostana u Imotskom Iz knjige Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama. Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996. , str. 46 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MLA/N)

Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 324

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 28

KRUNA Riječi kruna i rog su bliske (couronne, kruna – corne, rog) i da iskazuju istu ideju – uzdizanje, moć i prosvjetljenje. Oboje se izdižu nad glavom i znak su moći i svjetlosti. Kruna je nekad bila ukrašena vršcima koji su kao i rogovi predočivali svjetlosne zrake. To može biti i simbolički smisao Kristove krune; takvo je značenje kobrinih glava oko čela egipatskih božanstava i faraona. U kabalističkoj simbolici kruna (Kether), koja je izraz apsolutnog i ne-bitka (Ayn Soph), vrh je stabla Sefirota. Alkemičarska ikonografija pokazuje da duhovi planeta prihvaćaju njihovo svjetlo u obliku krune iz ruku njihova kralja, sunca.

Svaka kruna ima u sebi nešto od sjaja i simbolizma solarne krune.

Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 324

Sl. 63. SVADBENI VIJENAC IZ CRKVE U MOTOVUNU, ISTRA Iz knjige Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama.

Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996. , str. 31 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MLA/N)

Sl. 64. NERETVANKA – GIOVINE DA NARENTA Kolorirana grafika Theodorum Viero Venetiis, oko 1783., vlasništvo Siniše Baletić.

Iz knjige Bagur, Radojka. Nošnja u delti Neretve kroz stoljeća. Zagreb, Metković, 2015., str. 24

Sl. 65. LADARICE Djevojčice opremljene za ladanje, Draganić kraj Karlovca, 1925.

Iz knjige Hrvatski običaji i druge tradicije. Zagreb : Mozaik knjiga, 2016., str.

288, (Knjižnica Medveščak, 39 HRV.O)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 29

KRUNA U Egiptu su samo kraljevi i bogovi nosili krune. Budući da su bili vladari Gornjeg i Donjeg Egipta, kraljevi imaju dvostruku krunu (pschent) sastavljenu od bijele mitre Gornjeg Egipta umotane u crvenu krunu Delte. Atew je sveta Ozirisova kruna; sastoji se od bijele mitre, dva nojeva pera, ovnujskih rogova, ureusa, a ponekad i od još nekih ukrasa. Svaki od tih elemenata jedan je hijeroglif, jer sve je u Egiptu simbol; bijela mitra iskazuje ideju svjetlosti, nojevo je pero amblem istine, ovnujski rogovi sjećaju na rasplodni žar.

Božanske ili kraljevske krune bile su predmetom kulta, a jer su bile znamenite po čaranju i jer su njima baratali samo upućeni u misterij, dva ureusa, smatralo se da su ispunjene silama.

Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 324

KRUNA Za vrijeme pripreme svete vode i za žrtvovanje Osmorici strašnih bogova, kojim se tjeraju zlokobni duhovi, tibetanski svećenik nosi krunu s pet slika; takve su krune poznate u Mongoliji, Nepalu i na Baliju. Svako polje predstavlja stanovitu mrežu sukladnosti oko likova pet Dhyani-Buddha, ili Buddha meditacije: zeleno – Sjever – odsutnost straha; crveno – Zapad – meditacija; plavo – Istok – svjedočanstvo; bijelo – Središte – nauk; žuto – Jug – milosrđe. Ta kruna simbolizira i sažima sve vanjske i unutrašnje snage koje žrtvi jamče njezinu kozmičku i etičku valjanost; njezinom svečanom obavljanju pridružuju se pet Buddha i materijalni univerzum; pet strana svijeta sa svojim središtem i pet boja.

Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 324

KRUNA Od najdrevnijih vremena kruni se pripisivala zaštitnička vrijednost.

Tu osobinu dobiva od one tvari od koje je napravljena: cvijeća, lišća, kovina, dragog kamenja, a i od kružnog oblika koji je dovodi u srodstvo sa simbolizmom neba. U Grčkoj i Rimu znak je posvete bogovima. Pri žrtvovanju okrunjeni su i prinositelji i žrtva. Bogovi napuštaju one koji pred njih stanu bez krune, kaže grčki arhajski pjesnik. Kipovi bogova ovjenčani su uglavnom lišćem stabala i plodovima biljaka koji su im posvećeni (hrast Zeusu, lovor Apolonu, mirta Afroditi, loza Dionizu, začini Cereri…) Da bi se privukla božanska zaštita, vijenac resi mrtve, ali i žive u važnim trenucima njihova života. One koji ih nose krune bi imale izjednačiti s božanstvom: simbol su poistovjećenja. Hvataju vrline s neba, kojemu su po obliku i nalik, a i vrline boga s kojim ih izjednačuje tvar od koje su izrađene. Opasana kulama ili utvrđena, kruna krasi bogove, božice, junake, poliades, jednako kao i Kibelu, božicu tla i žetvi.kojim ih izjednačuje tvar od koje su izrađene.

Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 325

Sl. 66. MAJKA BOŽJA OD KAMENITIH VRATA Majka Božja od Kamenitih vrata zaštitnica je grada Zagreba. Slavi se 31. svibnja na Dan Grada Zagreba.

Dostupno na http://likaclub.eu/31svibnja-majka-bozja-kamenitihvrata/, pristup ostvaren 26. VII. 2017.

Sl. 67. KLEPANA POCULICA RAĐENA ČIPKOM NA BATIĆE I HEKLANI NAPLIČEK Iz knjige Krnjak, Lucija. Moja baština : prema zapisima Lucije Krnjak uredio Vlado M. Mačkovec, 2009., str. 117 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 KRNJ m)

Sl. 68. ŽENA IZ BIZOVCA OKOLICA VALPOVA, SLAVONIJA Iz knjige Hrvatska tradicijska kultura : na razmeđu svjetova i epoha. Zagreb : Barbat, 2001., str.

367, (Knjižnica Medveščak, sig. 39 HRV/N)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 30

KRUNA U ikonografiji srednje Amerike pojavljuje se tek s ratarskim bogovima. Indijanska kruna od perja, zlatna kruna i aureola pokušaj su poistovjećenja sa solarnim božanstvom. Budući da je smisao simbola oslabio, pernata kruna postala je folklorni i vašarski ukras, pa služi kao atribut Amerike s alegorijskim predodžbama različitih dijelova svijeta.

Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 325

Sl. 69. DJEVOJAČKA PLETENICA IZ ŽUPANJE U SLAVONIJI Greta Turković (1930. – 1980.)

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975. , str. 25, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba

KRUNA Prema jednoj verziji mita o Adrijani i Tezeju, kad se Tezej, ubivši Minotaura, vraćao iz labirinta, na putu ga je vodila svjetlosna kruna, koju mu je dala Arijadna i koju je ona dobila od Dionizia kao zaručnički dar. Ta je kruna simbol unutarnje svjetlosti koja obasja dušu pokojnika u duhovnoj borbi. C. G. Jung smatra da je ta kruna što znači savršen simbol najvišeg stupnja duhovnog razvoja.

Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 351

Sl. 71. DJEVOJKE SPREMLJENA ZA DUHOVSKI OPHOD KAO LJELJA Selci Đakovački, Slavonija Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 97 (Knjižnica Medveščak, sig.

39 IVANK h/N)

Sl. 70. OPHOD NA JURJEVO Narodni običaji, Ivanovčani, okolica Bjelovara, 1928.

Iz knjige Hrvatska tradicijska kultura : na razmeđu svjetova i epoha. Zagreb : Barbat, 2001., str.

367, (Knjižnica Medveščak, sig. 39 HRV/N)

S. 72. DJECA VODE TOVARA, poklade, ožujak, 2011. fotografija: Stjepan Tafra Dostupno na http://macevni-plesovi.org/wp-content/uploads/2012/10/lastovskipoklad-0030.jpg

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 31

KRUNA U židovskim i kršćanskim djelima slika krune povezuje se s najrazličitijim predodžbama. Proroci čak kažu da je Izrael kruna svog Boga, tj. znak njegova svečanog djelovanja ljudima u korist. Sadržaj se simbola proširuje, pa kruna prikazuje i čast, veličinu, radost i pobjedu. Tako se u knjizi pravila (4,7) iz Kumrana vjernicima obećava kruna posljednje slave i pobjede, pa u tom smislu valja čitati i shvaćati i tekstove Otkrivenja (4,4 – 10): 24 starca, koja na nebu prikazuju Crkvu Božju, nose krune, koje pred Božjim prijestoljem odlažu. Krist se pojavljuje kao vladar okrunjen poput samog Boga (Otkrivenje, 14, 14) Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 351

KRUNA Darivanje vjenčane krune glavni je obred istočnjačkih vjenčanja (Pjesma nad pjesmama, 3, 11). Budući da Salomunove Ode govore o duhovnom vjenčanju duše s Kristom, čini se da je simbol krune shvaćen i u tom smislu. Takav primjer potvrđuju srednjovjekovni obredi posvete djevica: oni preuzimaju ceremonijal proslave sakramenta ženidbe. Glavni su im simboli veo, prsten i vijenac. Veo simbolizira volju i molitvu djevičinu da je ljubav spram vječnih dobara sačuva od svake ljage, prsten simbolizira odanost vjeri: znak Duha Svetog, da se nazoveš zaručnicom Isusa Krista. Potom biskup stavlja djevici na glavu vijenac govoreći: Primi znak Kristov na glavu, Da postaneš njegovom zaručnicom, I ako u tom ustraješ, Zauvijek ćeš biti okrunjena.

Sl. 74. Sl. 24. MLADENKA – KARLOVAČKO POKUPLJE, DRAGANIĆ Iz knjige Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama. Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996., zadnja stranica knjige (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MLA/N)

Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 352

Sl. 73. PLETENJE VIJENACA UOČI VJENČANJA – LIČKO LEŠĆE Iz knjige Hrvatski običaji i druge tradicije. Zagreb : Mozaik knjiga, 2016., str. 36, (Knjižnica Medveščak, 39 HRV.O)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 32

KRUNA Kruna označuje svaku superiornost, a i nagrada je za pothvat ili iznimne zasluge. Danas je znak uspjeha ili dostojanstva. Načinjena od perja predočavala je Ameriku; bila je atribut i Europe, jer je nimfa tog imena bila iznad drugi, a istoimeni kontinent moćniji od ostalog svijeta i poput njegove kraljice, bila je i atribut Afrike, kontinenta kojem je cijela glava opasana plamenim zrakama (TERS, 125-133).

Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 352

KUD CROATIA NA KONCERTU U HNK u replikama prominskih nošnji izrađenih u PNNZ Iz knjige Smotre folklora i simboli identiteta u povodu 50. Međunarodne smotre folklora. Zagreb : etnografski muzej, 2016., str. 169 (Iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku) Sl. 75. KUPČINA, POKUPSKI GRADEC, ŠIŠINEC I SREDIČKO Ljubo Babić (1890. – 1974.)

Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943. (sl. IV)

Sl. 76. PASTIR OGRNUT KABANOM, DALMATINSKA ZAGORA Iz knjige Narodne nošnje Hrvatske.

Zagreb : Spektar, 1975. (Knjižnica Medveščak sig. 39 NARO/N)

KULKTURNA OSTAVŠTINA HRVATA IZ MAĐARSKE Plakat izložbe Izložba etnografskog blaga. Etnografski muzej, Zagreb 13. IX. – 13. X. 1990.

KUKULJICA – POKRIVALO ZA GLAVU Ogrtač s kukuljicom (lat. Cucullus, riječ keltskog podrijetla) uobičajena je odjeća u Galiji, kao što pokazuju mnogobrojni prikazi tako odjevenih likova, čak i mitoloških (genius cucullatus). Irski bog Daga ima kukuljicu koja podsjeća na Siegfridovu Trrnkappe u Nibelunzima, tj. na ogrtač nevidljivosti. U priči O pijanstvu Ulatar Dagda, kojeg nitko ne vidi, nosi jednu nad drugom sedam kukuljica.

Njima je u bitkama pokrivao glavu. Raširena je predaja o bogovima, junacima, genijima, demonima i vješticama pokrivenim kukuljicama.

Parsifal nosi šiljastu kukuljicu kabira. C. G. Jung smatra da je kukuljica poput zvona, svoda i lubanje, simbol najuzvišenije sfere, nebeskog svijeta. Pokriti glavu ne znači samo postati nevidljiv nego čak nestati i umrijeti. U inicijacijskim se obredima upućeni (mystes) često pojavljuju glava pokrivenih velom ili kapuljačom. U istočnoafričkih Nadija novi obrezanci moraju za inicijacijskih obreda prijeći dug put, i za to hodanje omotani su velikim pokrivalima čunjasta oblika, izrađenima od visoke trave. Neki u kukuljici i u šiljastoj kapi vide falički simbol.

Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 356

KUMPANIJA Kumpanija ili kumpanjija (od tal. compagnia: društvo; skupina; družba), naziv za običaj koji se izvodio u korčulanskim selima Blato, Čara, Punat, Smokvica i Žrnovo te za muška društva koja su ga izvodila.

Iz knjige Hrvatski običaji i druge tradicije.. Zagreb : Mozaik knjiga, 2016., str. 15 (Knjižnica Medveščak, 39 HRV.O)

KUPINEC Ljubo Babić (1890. – 1974.)

Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943.

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 33

LIČKA KAPA Prema istraživanjima arheologa Viktora Hoffillera, lička je kapa nastala od jednoga tipa japodskog (ilirskog) oglavlja (kapa) izrađenog od tanjeg ukrašenog brončanog lima s kojeg vise štapićasti privjesci.

Prema prvim poznatim zapisima, prvobitni oblik kape bio je blago stožast, u osnovi izrađen od crvene, skrletne čoje. Na podlozi su vezeni, svilenim ili pamučnim crnim koncem, spiralni i biljni motivi.

Dominantan vez bio je paunovo pero koje je, prema vjerovanju, odvraćalo urokljiv zao pogled (čini). Kapa s ravnim dnom, kakva se danas nosi, nastala je početkom 20. stoljeća. S nje je skinut paunov vez, dno je izravnano, a dodani su novi detalji, najčešće hrvatski grb.

Prema starim pričama lička kapa je nastala nakon Krbavske bitke 1493. godine u kojoj je izginulo na stotine Hrvata, najvećim dijelom Ličana. Žene i majke stradalih izrađivale su kape sa simbolima Krbavske bitke. Veliko crveno polje označava Krbavsko polje natopljeno krvlju stradalih Hrvata, dok donji dio kape označava Turke koji su u to vrijeme okupirali veliki dio Hrvatske, pa tako i Like, sve dok ih Hrvati, uz pomoć popa Marka Mesića nisu protjerali.

Crne rese koje vise s kape označavaju suze majki i žena za svojima najdražim.

Sl. 77. LIČKA KAPA http://www.glasgacke.hr/?ispis=detal ji&novost=2966&kat=71

Prema tekstu Kako je nastala Lička kapa, Dostupno na http://likaclub.eu/kako-jenastala-licka-kapa/

MAJKA, 1915.

Gabriel Jurkić (1886. - 1974.) akvarel na papiru; 50 x 34 cm, sign. g.d.k.:Majka/Gabriel Jurkić K. IX 1915. Umjetnička galerija BiH, Sarajevo, kat. 44.

Iz knjige Reberski, Ivan. Gabriel Jurkić: od realizma do secesije, od simbolizma do impresije. Zagreb : Školska knjiga, 2008., str. 70, (Knjižnica Medveščak, sig. 75 JUR g/N).

MALETIĆI Ljubo Babić (1890. – 1974.)

Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943. (Sl. 1) Sl. 78. LIČANIN U CRVENKAPI OKOLICA GOSPIĆA Iz knjige Narodne nošnje Hrvatske.

Zagreb : Spektar, 1975. (Knjižnica Medveščak sig. 39 NARO/N)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 34

MARAMA ž. reg. dio ženske odjeće kojom se pokriva glava, prema običajima može imati različite boje i vezati se na različite načine; peča; rubac; mahrama// maramica ž. 1. dem. od marama 2. džepni rupčić; nosi se i kao ukras u vanjskom džepu 3. (*srp.) anat. Mekana plosnata i tanka opna koja ovija plod ili tjelesni organ (plućna)- ovojnica, tur. mahrama,← arapski miqrāam.

Iz rječnika Hrvatski enciklopedijski rječnik : Lo-Ner. Zagreb : Jutarnji list, 2004., str. 86

Sl. 79. MILA GOJSLAVICA (Kostanje, ? - Podgradac (Gata), 1530.) - hrvatska mučenica Ivan Meštrović (1883. – 1962.) bronca, kod Gata (Omiš), iznad kanjona Cetine

Sl. 80. OPREMA GLAVE UDANE ŽENE, Međimurje Iz knjige Hrvatska tradicijska kultura. Zagreb : Barbat, 2001., str.

229, (Knjižnica Medveščak, sig. 39 HRV/N

MARAMA U starije doba se jako mnogo vezlo marama i ručnika. Tako ima marama za boščaluk, za prvi biljeg, za proševinu, itd. Sve te marame bogato su izvezene, rijetko će se dvije s jednakim ornamentom naći.

Danas se to izobičajeva i kupovne marame potpuno prevladuju.

N. Z. Iz enciklopedije prof. St. Stanojević. Narodna enciklopedija srpsko.hrvatskoslovenačka : II. knjiga I – M . Zagreb : Bibliografski zavod D. D. Zagreb, str. 778.

MEĐIMURSKA NARODNA NOŠNJA Za razliku od drugih krajeva sjeverne Hrvatske, u međimurskoj nošnji primjećuje se jača povezanost s prostorom srednje Europe. To je osobito vidljivo u izboru materijalu za žensku odjeću. Bluza je izrađena od markizeta ili organdija, a pregača od tamne svile. Preko bluze prebacuje se velika maramu od delena s cvjetnim uzorkom.

Nosile su se visoke cipele na vezivanje. Glava je pokrivana kapicom (poculicom) napravljenom od tila, tanke šupljikave tkanine, po kojoj su izvezeni ukrasi raznobojnom vunicom.

Ksenija Kolarić Prema tekstu dostupnom http://medjimurjepress.net/kultura-iobrazovanje/medimurska-narodna-nosnja/

MEĐIMURSKA NARODNA NOŠNJA Osnovni dijelovi međimurske narodne nošnje, koja se nosila i ljeti i zimi, izrađivali su se od domaćeg platna, najčešće od lana. Krojile su ih i šivale žene za potrebe svojih ukućana, dok su dodatne dijelove odjeće, kao što su prsluci i kaputi, izrađivali seoski krojači.

Ksenija Kolarić Prema tekstu dostupnom http://medjimurjepress.net/kultura-iobrazovanje/medimurska-narodna-nosnja/

Sl. 81. PEČIN VRATNI RUBAC TIBET Iz knjige Krnjak, Lucija. Moja baština : prema zapisima Lucije Krnjak uredio Vlado M. Mačkovec, 2009., str. 136. – 137., (Knjižnica Medveščak, sig. 39 KRNJ m)

MEĐIMURSKA NARODNA NOŠNJA Međimurska nošnja pripada panonskom tipu odjeće koji karakteriziraju platnene široke gaće (hlače) i platnena robača (košulja). Na robaču se navlačio crni prusljek (prsluk).

Zimi su Međimurci oblačili razne haljetke s rukavima, npr. reklec, baledu ili kožuhe s runom okrenutim prema tijelu. Kao obuća služili su obojci, koji su kasnije zamijenjeni tvorničkim čarapama, te črne čižme. Glava se pokrivala črnim škrljakom (šeširom).

Ksenija Kolarić Prema tekstu dostupnom http://medjimurjepress.net/kultura-iobrazovanje/medimurska-narodna-nosnja/

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 35

MEĐIMURSKA NARODNA NOŠNJA Najkarakterističniji predmet ženske nošnje jest tibet, velika četvrtasta marama koja se, složena u trokut, omata preko ramena, odnosno oko vrata, tako da se učvršćuje na leđima. Djevojke nisu pokrivale glavu, već su kosu plele u jednu pletenicu. U oglavlju Međimurki poznata je i peča, duguljasta prozirna marama čiji su uži krajevi ukrašeni špicom. Prvog dana nakon svadbe žena je kosu pokrivala kapicom – poculicom. Za svakodnevne prilike rupce su vezivale na zatiljku glave, a za svečane prilike pod bradom.

Ksenija Kolarić Prema tekstu dostupnom http://medjimurjepress.net/kultura-iobrazovanje/medimurska-narodna-nosnja/

MEĐIMURSKA NARODNA NOŠNJA Narodna nošnja u Međimurju bila je u upotrebi do Drugog svjetskog rata. Nakon toga nošnju su postupno počeli napuštati muškarci, a žene su zadržale tradicionalni način odijevanja u znatno pojednostavljenom i izmijenjenom obliku. Tradicionalni primjerci narodne nošnje iz Međimurja čuvaju se u Muzeju Međimurja u Čakovcu te u Etnografskom muzeju u Zagrebu.

Ksenija Kolarić Prema tekstu dostupnom http://medjimurjepress.net/kultura-iobrazovanje/medimurska-narodna-nosnja/

Sl. 84. MLADA KAŠTELANKA Greta Turković (1930. – 1980.)

Mlada Kaštelanka s ukrasnim križom, ukrasnom iglom trepetljikom (tremolanta) i čipkastim velom – blonda (kaštela) Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975. , str. 41- 44, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba

Sl. 82. – 83. MEĐIMURJE, PEKLENICA Iz knjige Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama. Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996., str. 40 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MLA/N)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 36

KAŠTELANSKA NARODNA NOŠNJA Sedam Kaštela kraj Splita nazvano je prema utvrdama koje su u 16, stoljeću, u zaljevu između Trogira i Splita, podignute za obranu od Turaka. U kaštelanskim se kućama mnogo polagalo na zlatni nakit koji je bio statusni simbol. Oko vrata, na baršunastoj vrpci, Kaštelanka je obvezno nosila zlatni križ (baroknog izgleda). Kitila se prstenjem, naušnicama s pravim biserima i ukrasnom iglom zadjenutom u kosu kraj svilenog vela. Ukrasna je igla imenom trepetljika (tremolanta), izrađena u poznatoj mediteranskoj zlatarskoj maniri, stalni pratitelj u oglavljima (velu) mladih žena bila najsigurnija ušteđevina. Veo (blonda) je ukopčan u pletenicu, pokriva glavu i u naborima pada na leđa i ramena. Oko vrata se nosi lagani rubac (polutina) dodatak iz francuske građanske mode.

Greta Turković (1930. – 1980.)

Sl. 85. MLADENKA S OTOKA SILBE Jedan od najstarijih likovnih prikaza narodne nošnje mladenke s otoka Silbe iz 1747. godine koja se čuva u Narodnom muzeju u Zadru.

Dostupno na : https://scontentwaw1-1.xx.fbcdn.net/v/t1.09/10408680_521445151339020_455 8953612694305006_n.jpg?oh=8c933 5962ea95d560f993b96cc9f7511&oe =5A2E9A23

Prema tekstu iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković.

Zagreb : Spektar, 1975. , str. 41- 44, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba.

MLADA ŽENA U KAPICI – HALBICI NIZAJNKI Dubrovčak, Hrvatska posavina Iz knjige Narodne nošnje Hrvatske. Zagreb : Spektar, 1975. , str. 65, (Knjižnica Medveščak sig. 39 NARO/N)

MLADE ŽENE U ZIMSKIM NOŠNJAMA – BISTRA Hrvatsko zagorje Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 36 (Knjižnica Medveščak, sig.

39 IVANK h/N)

MLADENKA I MLADENAC- MARKUŠEVEC Zagrebačko Prigorje Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 41 (Knjižnica Medveščak, sig.

39 IVANK h/N)

MLADENKA IZ MUNE Istra, iz albuma N. Arsenovića Iz knjige Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama.

Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996. , str. 31 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MLA/N)

MLADENKA - JASKANSKO POLJE, KUPINEC Iz knjige Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama.

Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996. , str. 12 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MLA/N) Sl. 86. MLADA ŽENA U NOŠNJI PO RUMUNSKU Karaševo, Rumunjska Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje.

Zagreb : Multigraf, 2001., str. 212 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 IVANK h/N)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 37

MLADENKINA KRUNA IZ GORNJIH VINJANA Iz Zbirke Franjevačkog samostana u Imotskom Iz knjige Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama. Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996. , str. 46 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MLA/N)

MLADENKA – POSAVINA, SUNJSKA GREDA Iz knjige Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama.

Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996. , str. 12 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MLA/N)

MLADENKA - ZAGREBAČKO PRIGORJE, STENJEVEC Iz knjige Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama.

Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996. , str. 12 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MLA/N)

MLADI SLAVONCI MLADA SNEJA Zdravko Šabarić Kat. 16, str. 8 Iz kataloga Zdravko Šabarić : Galerija Slavija LLoyd 8. – 28. veljače 1997. Zagreb, 1997.

Sl. 87. MLADA ŽENA U PEČI – GLINA Banovina Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 73 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 IVANK h/N)

Sl. 90. MLADENKA – OTOK OLIB Iz knjige Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama.

Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996. , str. 12 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MLA/N) Sl. 88. MLADENKA – GORSKI KOTAR, DELNICE Iz knjige Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama.

Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996. , str. 18 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MLA/N) Sl. 89. HAUBA Z MAŠLINOM – KAPICA MLADE ŽENE, Kisečko gorje, južno Gradišće, Austrija Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 215 (Knjižnica Medveščak, sig.

39 IVANK h/N)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 38

MOLITVA Joso Bužan (1873 - 1936) Dostupno na http://www.askart.com/artist/Joso_Buzan/

MUŠKA NOŠNJA IZ DUBROVNIKA Iz serije : Die Serben an der Adria, sv. V. Leipzig und Wien, 1874.; legenda ispod slike: Mann aus Ragusa; litografija; Narodne nošnje s Jadranskog primorja i Zagorja / priredio inž. Kamilo Tončić – Sorinjski ; Mapa posuđena iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba)

MUŠKA NOŠNJA IZ SUTOMIŠĆICE – OTOK UGLJAN Iz serije : Die Serben an der Adria, sv. I. Leipzig und Wien, 1870.; legenda ispod slike: Mann aus Santa Eufemia; litografija; Narodne nošnje s Jadranskog primorja i Zagorja / priredio inž. Kamilo Tončić – Sorinjski ; Mapa posuđena iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba) (sl. 11) Sl. 91. MLADENKA - OTOK KRK, VRBNIK Iz knjige Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama.

Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996. , str. 16 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MLA/N)

NA PRIJELAZU STOLJEĆA Karlovac (EM FA 1011), 2. Rekaš, Rumunjska, (EM FA 1406), 3.

Zagreb (EM FA 42), 4. Dalmatinsko zaleđe (EM FA 715), 5. – 7.

Posavina (EM FA 75, 52, 59 a), 8. Prodaja narodnih rukotvorina na glavnom zagrebačkom trgu 1939. (EM FA 4412) Iz knjige Smotre folklora i simboli identiteta u povodu 50. Međunarodne smotre folklora. Zagreb : etnografski muzej, 2016., str. 87 (Iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku)

Sl. 92. MOJA MAJKA, 1908.

Ivan Meštrović (1883. – 1962.) mramor, 97 cm (Beograd, Narodni muzej) Iz knjige Meštrović, Ivan. Jedini put da se bude umjetnik jest raditi.

Zagreb : Spektar, 1970., str. 62., (Knjižnica Medveščak, sig. 73 MEŠ j/N) Sl. 93. MOJA MAJKA, 1911.

Ivan Meštrović (1883. – 1962.)

Dostupno na https://www.pinterest.com/naklim/ivan-mestrovic/

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 39

NA PRIJELAZU STOLJEĆA – razglednice Mljet, 2. Konavle, 3. Dalmatinsko zaleđe, 4. Ravni kotari, 5. Lika, 6.

Posavina, 7. Đakovo, 8. Zagreb, 9. Aljmaš, 10. Istočna Slavonija Iz knjige Smotre folklora i simboli identiteta u povodu 50. Međunarodne smotre folklora. Zagreb : etnografski muzej, 2016., str. 88 (Iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku)

NARODNA NOŠNJA IZ HRVATSKOG PRIMORJA – OMIŠALJ (KRK) Vladimir Kirin (1894. – 1963.)

Iz mape Kirin, Vladimir. Narodne nošnje Jugoslavije : Slovenija, Istra, Hrvatsko primorje. Zagreb : Naklada Naša djeca, (19..?), str. 13 (Knjižnica Medveščak, sig.

39 KIR n I-V)

Sl. 94. ŽENE IZ ZLARINA Iz knjige Muraj, Aleksandra.

Narodna nošnja otoka Zlarina.

Zagreb : Hrvatski sabor kulture, 2003., str. 96. (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MUR n)

Sl. 95. ŠUDAR S LETOM - ZLARIN Iz knjige Muraj, Aleksandra. Narodna nošnja otoka Zlarina. Zagreb : Hrvatski sabor kulture, 2003., str. 16. (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MUR n) Sl. 96. VEĆI ŠUDAR NOŠEN UZ FUŠTANJ Iz knjige Muraj, Aleksandra. Narodna nošnja otoka Zlarina. Zagreb : Hrvatski sabor kulture, 2003., str. 16. (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MUR n) Sl. 97. NARODNA NOŠNJA OTOKA KRKA Iz knjige Kremenić, Damir. Narodna nošnja otoka Krka. Zagreb : Hrvatski sabor kulture, 2003., naslovnica (Knjižnica Medveščak, 39 KRE n)

Sl. 99. MUŠKA I DJEČJA KAPA – OTOK KRK Iz knjige Kremenić, Damir. Narodna nošnja otoka Krka. Zagreb : Hrvatski sabor kulture 55. obljetnica djelovanja 1948. – 2003., 2003, str. 11 (Knjižnica Medveščak, sig 39 KRE n)

Sl. 98. RUBOVI, POKRIVALA ZA GLAVU Starinski tkani rub, otok Krk Iz knjige Kremenić, Damir. Narodna nošnja otoka Krka. Zagreb : Hrvatski sabor kulture, 2003, str. 11 (Knjižnica Medveščak, 39 KRE n)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 40

NARODNA NOŠNJA HRVATSKOG ZAGORJA Nakon Prvog svjetskog rata nošnja se brzo mijenja i već 1945. godine u potpunosti je zamijenjena građanskom odjećom. I muška i ženska praznička nošnja šivala se od najtanjeg domaćeg materijala šesnajšaka. Odlikuje se bjelinom i jednostavnošću što joj daje sklad i stilsku ljepotu. U zimskim danima žene su nosile surke, a muški kapute od cajga - kupovni materijal.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php, pristup ostvaren 24. VII. 2017.

NARODNA NOŠNJA HRVATSKOG ZAGORJA Ženska nošnja sastoji se od rubače s oplečkom - janjka, koja je nafaldana i seže do iznad gležnja. Rukavci - bluza oblačila se ispod janjke s dugim uskim rukavima i na prsima ukrašeni bijelim vezom i heklanim špicama - čipkama. Pregača - fertun - šurc nabran je kao i kiklja i obrubljen špicama.

Sl. 100. MLADENKA Bistra, Hrvatsko zagorje Iz knjige Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama.

Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996. , str. 31 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MLA/N)

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php, pristup ostvaren 24. VII. 2017.

NARODNA NOŠNJA HRVATSKOG ZAGORJA Muška nošnja je rubača - košulja. Poprsje je ukrašeno bijelim rupičastim vezom ili uzdužno proštepano s nekoliko nabora. Gače breguše - hlače sašivene su od dva komada platna širine 70 cm i sežu do gležnja. Lajbec - prsluk je od tamnoplave ili crne čohe - čoje flanel ukrašen s crnim svilenim gajtanom, kopčan sa sedam dugmeta i podstavljen crnim glotom, dužine malo ispod struka, tek da pokrije remen od svinjske kože s mjedenom kopčom.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php, pristup ostvaren 24. VII. 2017.

Sl. 101. ŠKRLAK, MUŠKI ŠEŠIR, Šestine; oko 1930.g., 23896 Dostupno na http://www.emz.hr/Zbirke/Organizac ija%20zbirki/Zbirka%20narodnih%2 0no%C5%A1nji%20sjeverozapadne %20Hrvatske

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 41

NARODNA NOŠNJA PODRAVINA U prvim desetljećima 20. stoljeća Podravci su se odijevali u domaće ruho. Muškarci su nosili platnene hlače (gaće) s užim nogavicama do koljena te jednostavnu košulju (robača ) koja je sezala preko hlača.

Muškarci su nosili prsluk (lajbek) od crnog sukna s crvenim obrubima, čizme i šešir (škrlak).

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php.

NARODNA NOŠNJA PODRAVINA Podravska ženska narodna nošnja sastoji se od platnene bluze (opleće) i suknje (robača). Bluza je izvezena crvenim pamučnim koncem, a na rukavima utkan ukras. Pregača (fertun) je sašiven od crnog kupovnog materijala. Podravska se ženska nošnja prepoznaje i po velikim šarenim rupcima, obrubljeni gustim vunenim resama koji se nosi preko bluze. Nedjeljom i za druge svečanosti žene oblače posve kratak, bogato ukrašeni prsluk, obrubljen imitacijom krzna.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php

Sl. 102. – 103. KAPICA UDANE ŽENE – POCULICA – KOPRIVNIČKI IVANEC, PODRAVINA Iz knjige Hrvatska tradicijska kultura : na razmeđu svjetova i epoha. Zagreb : Barbat, 2001., str. 367, (Knjižnica Medveščak, sig. 39 HRV/N

Sl. 104. – 105. VRATNI ROPCI TIBETI BATANCI Iz knjige Krnjak, Lucija. Moja baština : prema zapisima Lucije Krnjak uredio Vlado M. Mačkovec, 2009., str. 136. – 137., (Knjižnica Medveščak, sig. 39 KRNJ m)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 42

NARODNE NOŠNJE KUPRESA Stara kupreška izreka glasi: Kako šare šarala, nako se i gizdala. Žene su se odijevale onako kako su znale sama svojim rukama uraditi. Sve je bila ručna izradba od donjeg rublja do gornjeg ruha. Na glavi su nosile duboke kape kod kojih se krpa – bošča sapinje na pola kape.

Starije žene Donjeg Kupresa su nosile krpe - mrškane bošče. Muške su džoke bile duže u Zloseljana nego u Gornjekuprešana što je i opjevano u pjesmi: Lako ti je poznat Zloseljaka, duga džoka, a košulja jaka.

Sl. 108. KUPREŠKA NARODNA NOŠNJA – ZLOSELA Vladimir Kirin (1894. – 1963.)

Iz mape Kirin, Vladimir. Narodne nošnje Jugoslavije : Dalmacija, Bosna i Hercegovina. Zagreb : Naklada Naša djeca, (19..?), str. 10 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 KIR n I-V)

NARODNE NOŠNJE KUPRESA Žene su nosile naušnice od dukata do ramena, ogrlice od jantara i košulje zlatom vezene do struka te jeleke od crne svile, nakićene gajtanima crvene, zelene i žute boje, a sve ukrašeno srmom. Preko košulje i jeleka se oblačila bogato ukrašena modrina napravljena od plave čoje. Odostraga je po cijeloj širini svileni vez, a sprijeda su na modrinu prišiveni načini napravljeni od crvene i plave čoje i nakićeni gajtanima, a po sredini je našiven niz srebrenih dugmadi (ilika) postavljen u obliku križa. Na rukavima su našiveni komadi crvene čoje ukrašeni gajtanima. Preko modrine se opasivao pas istkan od vune i lana, obojen u crvenu i smeđu boju. Krajevi pasa su ukrašeni kitama od vunenog konca, a mogu biti napravljene od čoje ili svile. Pregača od smeđe vune, protkana srmom srebrene boje, se stavlja preko pasa. Na kupreškoj nošnji, osim crne, dominira i bordo boja. Pleteni i vezeni motivi su karakteristični za dinarsko područje (okca, položeno slovo „s“ križići, rombići).

NARODNE NOŠNJE KUPRESA Kapa je izrađena od crvene čoje, a ukrašena gajtanima od svile. Iznad gajtana je nizka kovanica. Iznad ušiju su prišiveni zvečci (novčića po tri sa svake strane) i zulufnjaci (rese - kite od svile, duljine 20 cm).

Podbrnjak je traka od crvene čoje na koju je našivena nizka kuglica (mrđalica) bijele boje. Krpa (bošča ) je tkana i vezena na stanu, kvadratnog oblika i duljine jedan do dva metra. Na krajevima su prišivene kite (rese) od svilenog crvenog i plavog konca. Kad je toplo zabace se krajevi (rogljevi ) na glavu. Paunovo pero, ukrašeno svilenim ili papirnim cvjetovima crvene boje, stavlja se na ravni dio kape iznad krpe s dlačicama okrenutim naprijed.

Sl. 106. – 107. KUPREŠKA NARODNA NOŠNJA – POŠTANSKA MARKA autor: Davorin Briševac veličina: 25,56 x 35,50 mm, Dan izdanja: 2005., 20. svibanj, tisak: Grafotisak Grude, papir: bijeli, 102 g, gumirani, vrijednost: 1,50 KM Dostupno na http://www.kupres.de/novosti/2009/k upresportal20090530.htm Sl. 106.

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 43

NARODNE NOŠNJE KUPRESA Muškarci su na Kupresu u svečanim prigodama nosili stožaste kape kićanke od crvene čoje s kitom. Preko kape se veže šal crvene boje duljine 3 aršina (1 aršin = 70 cm). Šal se motao oko glave na dva načina: bećarski (u pitu) i pod "livanjski."

NARTSKA STRUGA, VELEŠEVEC Ljubo Babić (1890. – 1974.)

Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zav5oda, 1943.

NOŠNJA POKUPLJA I POSAVINE U pokupskim selima točno se znalo kakva je odjeća primjerena kojoj životnoj dobi. Odrasle djevojke, mladenke za vjenčanja i žene u prvoj godini braka nosile su odjeću protkanu crvenim ukrasima. Nakon što je žena postala majkom, u njezinoj se odjeći umjesto crvenoga pojavljuje bijeli ukras. Različito je bilo i pokrivanje glave. Mlade žene nosile su kapicu crvene boje, ukrašenu šarenim zrncima, dok starija žena ima bijelu kapicu, preko koje još stavlja rubac, vezan pod bradom.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php

NOŠNJA POKUPLJA I POSAVINE Znakove o životnoj dobi i društvenom položaju nekada su žene u Posavini otkrivale svojom narodnom nošnjom. Djevojke spremne za udaju su nedjeljom, i u drugim svečanim zgodama, stavljale na glavu poseban ukras, partu, obruč poput krune, urešen šarenim staklenim zrncima i koraljima, dopunjen sa stražnje strane svilenim vrpcama koje vise niz leđa.

Sl. 109. DJEVOJKA U DOBI ZA UDAJU, GUŠĆE, POSAVINA Iz knjige Hrvatska tradicijska kultura : na razmeđu svjetova i epoha. Zagreb : Barbat, 2001., str.

233, (Knjižnica Medveščak, sig. 39 HRV

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php

Sl. 110. UDANA ŽENA S PEČOM NA GAVI, SUNJA, POSAVINA Iz knjige Narodne nošnje Hrvatske.

Zagreb : Spektar, 1975. (Knjižnica Medveščak sig. 39 NARO/N)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 44

NOŠNJA S OTOKA MLJETA Iz knjige Hrvatski običaji i druge tradicije. Zagreb : Mozaik knjiga, 2016., str.

160, (Knjižnica Medveščak, 39 HRV.O)

NOŠNJE DALMATINSKOG ZALEĐA Od domaće vune, prirodno i u domaćoj radinosti obojene, tkane su tkanine i pleteni odjevni predmeti. Dio vunenih tkanina podvrgava se stupanju - obradbi u posebnim uređajima zvanim stupe, gdje su valjanjem u tekućoj vodi i udaranjem pomoću drvenih batova pretvarane u gustu zbijenu i nepropusnu tkaninu, sukna. U nošnji stanovništva dalmatinskog zaleđa više su prevladavali vuneni i sukneni dijelovi od platnenih.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php

NOŠNJE DALMATINSKOG ZALEĐA Zajednička osobina nošnje dalmatinskog zaleđa je mnogostruka uporaba srebrnog nakita, posebice u srebrnoj odjeći. U ženskoj nošnji to su: lančići s različito uobličenim privjescima, ukrasne igle s maštovito izvedenim glavicama, ali i puko nizanje srebrnog novca, osobito u odjeći djevojaka za udaju. U nošnji oko Vrlike bilo je uobičajeno da udavače, preko odjeće, nedjeljom stave prednji prevjes, zvan đerdan, koji je sav bio ispunjen našivenim srebrnim kovanicama.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php

Sl. 111. – 112. KAPICA UDANE ŽENE – ŠKUFIJA Goveđari, Mljet, Dalmacija Iz knjige Hrvatska tradicijska kultura : na razmeđu svjetova i epoha. Zagreb : Barbat, 2001., str.

253., (Knjižnica Medveščak, sig. 39 HRV/N

NOŠNJE DALMATINSKOG ZALEĐA Za mušku odjeću karakteristične su metalne ploče, ponekad s umetnutim poludragim kamenjem te nizovi srebrnih polukugli - toke prišivene na prednje dijelove suknenih prsluka. I danas ih nose svečano opremljeni momci u pratnji alkara u Sinju. Premda platnenih dijelova ima manje, ipak su ženske košulje stanovništva dalmatinskog zaleđa bile poznate po svom osebujnom vezu. Prsni dio, rukavi i donji rubovi, ispunjen je sitnim geometrijskim motivima u crvenoj ili modroj boji koji su se lijepo isticali na podlozi od bijelog domaćeg platna.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php

NOŠNJE NA DALMATINSKIM OTOCIMA Slikar Pavle Jovanović je na samom početku 20. stoljeća boravio na otoku Zlarina kraj Šibenika. Naslikao je dvije zlarinske žene u ondašnjoj domaćoj odjeći. Slika je, zajedno s ilustracijama drugih dalmatinskih nošnji, objavljena 1905. godine u knjizi koja je naslovljena Ono što nestaje.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 45

NOŠNJE NA DALMATINSKIM OTOCIMA Za svečane zgode na Zlarinu se i danas oblači narodna nošnja. Preko košulje od platna stavlja se modri ili crni prsluk s crvenim obrubima te dugačka smeđa ili crna suknja. Suknja se sastoji od mnogo nabora koji su na prsima jako stegnuti i produžuju se u naramenice od crvene vrpce. Nabore se učvrsti šarenim vunenim pojasom za koji se zatiče bijela maramica. Na glavi se nosi bijeli rubac. Za razliku od žena, djevojke su gologlave, a kosu češljaju u pletenicu ovijene oko glave. Često su u njih uplele crvenu traku. Kite se zlatnom ili koraljnom ogrlicom dopunjenom privjescima, broševima s dragim kamenjem te maštovito oblikovanim naušnicama. I dok je ženska odjeća zadržala svoj nepromijenjeni starinski izgled, muška se uglavnom prilagodila gradskom načinu odijevanja. Sačuvale su se samo neke karakteristične pojedinosti kao što je perima, okićen šešir na Lastovu.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php.

Sl. 113. – 114. DJEČJA ALKA IZ ZASELKA VUČKOVIĆA I ALKARSKI MOMAK selo Brnaze kraj Sinja Iz knjige Hrvatski običaji i druge tradicije. Zagreb : Mozaik knjiga, 205., str. 33, (Knjižnica Medveščak, 39 HRV.O)

NOŠNJE GORNJEG JADRANA Muške hlače nisu bile krojene kao današnje, već s visećim i nabranim središnjim dijelom. Košulja je bila bez ovratnika i pod vrat se vezala vrpcom. Na glavu se navlačila kapa pletena od modre vune u obliku tuljca s kitom na kraju koja je padala preko ramena. Takva ih je kapa dobro štitila od hladnoće i vjetra kad bi noću odlazili u ribolov.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php

NOŠNJE GORNJEG JADRANA Žene su preko lijepe bijele košulje s ovalnim izrazom nosile suknje od tanke vunene tkanine. Dio suknje iznad struka izgledao je kao prslučić, pripijen uz tijelo i s uskim naramenicama. Donji je dio složen u čvrste nabore i ukrašen raznobojnim porubima, što sve posebno slikovito izgleda kad se žena pri plesu jako vrti, pa se suknja raširi. Na glavi su nosile uzak i dugačak povoj - rub, različito slagan prema tome je li ga nosila starija ili mlađa žena.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php

Sl. 115. OGLAVLJE, PAG Greta Turković (1930. – 1980.)

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975., str. 41- 44, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba.

Sl. 113.

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 46

NOŠNJE GORNJEG JADRANA Otok Pag poznat je po prekrasnoj čipki koju Pažanke izrađuju od bijeloga konca. Čipka je i sastavni dio njihove nošnje pa se je može vidjeti na prsnom dijelu košulje, ispod kratkog tamnog kaputića, i na jako uškrobljenom rupcu što ga nose na glavi. Rubac je složen u kruti trokutasti oblik, koji je učvršćen zlatnom ili srebrnom filigranskom iglom. U svečanim prigodama nose i ogrlice od filigranskih kuglica te naušnice s privjescima.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php

Sl. 116. NOŠNJA OTOKA SUSKA Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 72 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 IVANK h/N)

NOŠNJE GORNJEG JADRANA Ženska nošnja na otoku Susku se razlikuje od svih ostalih naših nošnji. Suknja je jako skraćena. Ispod suknje se nose nekoliko uškrobljenih podsuknja i podsjećaju na balerine. Tako kratka odjeća ostavlja vidljivima noge na koje navlače dugačke čarape pletene vunom žarkih boja i obuvaju cipele izrađene od pusta.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php.

Sl. 117. NAR. NOŠNJA – CRES Iz knjige Lijepa naša Hrvatska.

Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1994., str. 218

Sl. 118. NARODNA NOŠNJA S LASTOVA Iz knjige Lijepa naša Hrvatska.

Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1994., str. 218

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 47

NOŠNJE POKUPLJA I POSAVINE U nizinama uz rijeke Kupu i Savu uspijevao je lan odlične kvalitete.

Od te biljke seoske su žene, složenim postupkom, izrađivale tekstilnu nit i od nje tkale platno, a od platna su krojile i šile osnovnu ljetnu odjeću: košuljice za djecu, košulje i gaće za muškarce, bluze, suknje i pregače za žene.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php

NOŠNJE PRIGORJA, MEĐIMURJA I ZAGORJA Još prije šezdesetak godina na zagrebačkim se ulicama lako moglo prepoznati seljake iz okolnih sela: Vrapča, Šestina, Gračana, Markuševca, Čučerja po njihovoj osobitoj odjeći. Muškarci su nosili gaće i košulju od domaćega bijeloga platna. Košulju bi u pojasu stegnuli kožnatim remenom, a oko vrata vezali svilenu maramu.

Preko košulje stavljali su crveni sukneni prsluk (lajbek), a na glavu mali okrugli šešir (škrlak). Zimi su se zaogrnuli kraćim kaputom (surka) i navukli čizme.

Sl. 119. OPREMA GLAVE UDANE ŽENE – okolica Samobora Iz knjige Hrvatska tradicijska kultura. Zagreb : Barbat, 2001., str.

367.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php.

NOŠNJE PRIGORJA, MEĐIMURJA I ZAGORJA I ženska je osnovna odjeća od platna, sastojala se od bluze (opleće), suknje (rubača) i pregače (fertun). Na prsnom dijelu i krajevima rukava bluza je bila dopunjena tkanim ukrasom, a isti je ukras bio vidljiv i na pregači. U svečanim prilikama Prigorke su još stavljale preko pregače u trokut složen svileni rubac, oko vrata ogrlicu od koralja (kraluži) i navlačile kratki kožnati prsluk (kožulec) ili kraći kaput od sukna, bogato urešen (surina). Posebnost ove odjeće bili su opanci, napravljeni od kratkih trakova žute kože, koje su obuvale preko bijelih pamučnih čarapa, vezanih pod koljenom crvenim vrpcama. I muškarci i žene voljeli su, i kad nije padala kiša, nositi kišobran (ambrela) karakteristične crvene boje.

Sl. 120. DJEVOJKA IZ ŠESTINA Iz knjige Hrvatska tradicijska kultura. Zagreb : Barbat, 2001., str.

228., (Knjižnica Medveščak, sig. 39 HRV/N)

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php

Sl. 121. OBITELJ IZ MARKUŠEVCA, ZAGREB, oko 1930. (EMZ FA 4708) Iz knjige Smotre folklora i simboli identiteta. Zagreb : etnografski muzej, 2016., str. 118 (Iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 48

NOŠNJE PRIGORJA, MEĐIMURJA I ZAGORJA Prigorskoj je nošnji krojem bila slična i zagorska.Primjerice, žene iz kraja oko Bistre svoja opleća, rubače i fertune su krojile od platna u koje je već bio utkan geometrijski ures u tamnocrvenoj i crnoj boji.

Rado su obuvale i čizme (škornje). Muškarci u Hrvatskom zagorju također su nosili, uz platnenu košulju i kratak sukneni kaput (surinu).

Zanimljivo je da se svaki kraj opredijelio za sviju boju, pa su lepoglavski seljaci nosili bijele, trakošćanski sive, a stubičanski smeđe surine.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php

Sl. 122. KAPA – POCULICA Potočec (Gradec), kraj 19. st., EMZ Et 52952 Iz knjige Smotre folklora i simboli identiteta.. Zagreb : Etnografski muzej, 2016., str. 143 (Iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku)

NOŠNJE U OKOLICI DUBROVNIKA Vrlo je osebujna muška nošnja dubrovačkog kraja. Osim platnene košulje i gaća, ona se sastoji od suknenih dijelova posebna kroja i ukrasa. Hlače su od modroga sukna, krojene široko, ali skupljene u struku pa padaju u mekim naborima stvarajući viseći tur. Nogavice su kratke, jedva pokrivaju koljena. Na noge se navlače duge pletene čarape. Na gornjem dijelu tijela je prsluk od crvena sukna, prednji mu se dijelovi preklapaju, a bogato su urešeni ornamentima od prišivenih gajtana. Preko prsluka odijeva se kratak haljetak s rukavima, a preko njega još jedan prsluk. I haljetak i drugi prsluk su urešeni gajtanima.

Suknenu odjeću dopunjuje još široki pojas od raznobojne svile, zatim crvena kapica te opanci od ovčje kože.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php

NOŠNJE U OKOLICI DUBROVNIKA Ženska je nošnja jednostavnija, uobličena po uzoru na gradsku odjeću. U svečanim prilikama dopunjavao ju je vrijedan nakit, posebice ogrlica sastavljena od 8 do 20 velikih zlatnih filigranskih kuglica.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php

Sl. 123.. DJEVOJKA – KONAVLI Iz knjige Narodne nošnje Hrvatske.

Zagreb : Spektar, 1975. (Knjižnica Medveščak sig. 39 NARO/N)

NOŠNJE U OKOLICI DUBROVNIKA Znatno je drukčija ženska nošnja u Konavlima. Skladno djeluje djevojačka odjeća zbog svoje dugačke platnene košulje, s raznobojno vezenim ukrasima na prsima, koji završava kiticama od žute svile. Uz to se nosi bijela pregača od vunene tkanine s urešenim donjim rubom. Široki crni pojas, preko kojeg se veže šarena tkanica, naglašava struk.

Posve kratak prsluk je ukrašen gajtanima, većinom crne boje, ističući se na bijeloj podlozi košulje. Djevojke iz Konavala nosile su na glavi crvenu kapicu, a na nogama crvene cipele. Udate žene glavu pokrivaju dvjema maramama. Prva je manja, složena u trokut i vezana na zatiljku, a drugu, veću i jako uškrobljenu, stavljaju povrh prve i slažu u obliku krila. Preko platnene košulje zimi nose dugačku suknenu haljinu. U Dubrovnika se može još i danas, posebice tijekom svečanosti, vidjeti ljude odjevene u narodnu nošnju.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 49

NOVIJA I STARIJA INAČICA NOŠNJE MLADIH ŽENA – GLINA Banovina Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 72 (Knjižnica Medveščak, sig.

39 IVANK h/N)

OGLAVLJE ROGI IZ DOLNJE KUPČINE Do Prvog svjetskog rata sve su udate žene u Dolnjoj Kupčini nosile oglavlje zvano rogi. Oglavlje ima čvrsti podložak koji žene zovu kite.

Postoji vjerovanje da takvo oglavlje čuva od vurokov. Oglavlje se ne nosi trajno i skida se noću. Podložak je savijen od čvrste žice i opšiven debljom tkaninom. Takvi slični ukrasi vidljivi su kod mladih žena na skupnim prizorima talijanske renesanse s kraja 15 stoljeća. Po obliku ovog oglavlja reklo bi se da je kapa, a zapravo to je na osobit način složen rubac, glavni rubec. Nešto izdužena četvorina od pola lakta (oko 30 cm) otkana je u tehnici ripsa s gustom crvenom osnovom. Glavni rubec raspisan je v partice, tj. u crveno tkanje ubačene su tanke modre pruge. Tkanje takvog rupca žene su zvale pisati rubec ili rubec se piše v parice. Samostalan izraz pisano u kajkavskom je govoru sinonim za crveno, pa i pismo znači crvenu pređu, a pisanìna i pisana opràva, odjeću s crvenom utkanicom.

Crveno je najvažniji kolorit u domaćem tekstilu.

Greta Turković (1930. – 1980.)

Prema tekstu iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković.

Zagreb : Spektar, 1975., str. 13 - 16, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba.

Sl. 126. CRVENI GLAVNI RUBEC SLOŽEN U ROGE, Dolnja Kupčina Greta Turković (1930. – 1980.)

Pređu za glavni rubec kupčinske su tkalje posebno pripremale s pčelinjim voskom kako bi dobile sjajnu i čvrstu tkaninu koja se na pregibima lomila u oštrim bridovima.

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975. , str. 41- 44, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba

Sl. 127. POCULICA, MARAMA ZA GLAVU UDANE ŽENE Pisarovinska Jamnica; kraj 19. st., 608 Dostupno na http://www.emz.hr/Zbirke/Organizac ija%20zbirki/Zbirka%20narodnih%2 0no%C5%A1nji%20sjeverozapadne %20Hrvatske Sl. 124. – 125. MLADENKA - POLJICA GORNJA, SRIJANE Iz knjige Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama.

Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996., str. 31 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MLA/N)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 50

Sl. 128. OGLAVLJE UDATE ŽENE (JAMNICA) Greta Turković (1930. – 1980.)

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975., str. 41- 44, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba

OGLAVLJE ROGI IZ DOLNJE KUPČINE Pređu za glavni rubec kupčinske su tkalje posebno preparirale s pčelinjim voskom pa su tako dobile sjajnu i čvrstu fakturu tkanine koja se na pregibima lomila u oštrim bridovima. Svaki je rubac otkan pojedinačno tako da mu ivica čini dvije duže stranice, a na dvije kraće po širini tkanja, nadodavali im se rubni ukrasi, naperki različito izvedeni. Na običnom rupcu za kuću i posao dodavali su se jednostavni tranjci, kratke rubne resice u boji koja odgovara dobi i staležu žene, crvenoj, modroj ili udovički bijeloj. Glavni rubac složi se najprije na stolu ili u ruci u pregibe koji će se zatim na glavi dokraja izmodelirati. Simetrično pobodenim iglama medenkama, denčicama prikopča se rubac na podložak i pletenice. Brižno se pazi da šćunj (mali luk) ispadne lijep u sredini nad čelom. Za svečane izlaske mlade su snaše na roge prebacivale lagani prevjes od prozirnog tila, dok su žene u poodmakloj dobi glavu pokrivale bijelom pečom. Taj jedinstveni platneni rubac složen je na rogima u čistoj gotičkoj konturi.

Greta Turković (1930. – 1980.)

Prema tekstu iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković.

Zagreb : Spektar, 1975., str. 13 - 16, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba.

OGLAVLJE UDATE ŽENE (JAMNICA) U atraktivnoj varijanti bijeloga platnenoga ruha, ističe se oglavlje udate žene, koja se nosila još kratko poslije Prvog svjetskog rata.

Nakon prosidbe, mladenki se skine vinec, a žene je očešljaju i pokriju glavu kao udatoj ženi, nevesti. U tom je sačuvan prastari simbol rogi, kako se zove i čitavo oglavlje složeno od različitih dijelova. Rogi su podložak u kosi, od šibe, slame ili žice, omotan vrpcom, a stalak ima četiri vrška. Žene su trajno nosile roge upletene u kosu, nisu ih skidale ni u spavanju. Povremeno bi rasplitale kosu i češljale samo u nazočnosti starije žene, a muž je nije smio vidjeti gologlavu ili raspletene kose.

Greta Turković (1930. – 1980.)

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji. Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975., str. 41- 44, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba

Sl. 129. RUBAC ZA STARIJU ŽENU – PEČA, JAMNICA POKUPLJE Iz knjige Hrvatska tradicijska kultura : na razmeđu svjetova i epoha. Zagreb : Barbat, 2001., str.

367, (Knjižnica Medveščak, sig. 39 HRV/N)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 51

OGLAVLJE UDATE ŽENE (JAMNICA) Ova tabu-zabrana o kosi udate žene u Jamnici je pridržavana po staroj ukorijenjenoj navici. Na kosu se stavljala donja kapica, za nevjestu crvena. Čvrsto utegnuta donja kapica dobiva oblik dvoroga koja se u starom zapisima javlja kao bicornua i cornua slavica (dvorogo oglavlje slavenskih žena). Na upletenu kosu i bijelu donju kapicu stavlja se paculica, trokutast rubac od čvršćeg domaćeg platna, sav izvezen pismom, crvenim pamukom u sitnim geometrijskim šarama.

Taj vez nalazimo kao uzorak za ženske ručne redove iz 16. i 17. stoljeća kada se u Europi propagiralo tekstilno rukotvorstvo. Vez i čipka na paculici mlade žene je tamnocrven s nešto neizbijeljenoga lana. Na paculica se vežu dvije ukrasne vrpce s mnogo fizirica, staklenih bisera u boji. U svjetlucavom šarenilu na podrepini uvijek je ucrtan motiv srca s lepršavim vriježama. Posred te ukrasne pločice svezana je crvena vrpca u ukrasni čvor po čemu se zove svežanj ili roža. Riječ paculica srodna je talijanskom fazzuol.

Greta Turković (1930. – 1980.)

Sl. 130. PARTA – UKRAS ZA GLAVU MLADENKE (SVADBENA KRUNA) Posavina, okolica Siska. Replika izrađena prema originalu koji se čuva u stalnom postavu Etnografskog muzej u Zagrebu, Zbirk AGP Dostupno na https://i.pinimg.com/originals/28/66/ bc/2866bc3597ef6f4b6c2739f1b0ef8 17e.jpg

Prema tekstu iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković.

Zagreb : Spektar, 1975., str. 9 - 12, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba.

Sl. 132. – 133. MLADENKA - ZAGREBAČKO PRIGORJE - REMETE Iz knjige Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama.

Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996. , str. 31 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MLA/N)

Sl. 131. OGLAVLJE, Šišljavići Sitno nabrano laneno ruho glavna je odlika starinske narodne nošnje iz Pokupskog.

Greta Turković (1930. – 1980.)

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975., str. 17 - 20, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba.

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 52

OGLAVLJE UDOVICE IZ ŠIŠLJAVIĆA I REČICE KRAJ KARLOVCA Žensko oglavlje u varijanti Šišljevića i Rečice još je u glavnoj konturi dvorogog oglavlja.

Greta Turković (1930. – 1980.)

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji. Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975., str. 17 - 20, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba.

PACULICA – OGLAVLJE MLADE ŽENE BOGATO UKRAŠENO STAKLENIM ZRNJEM Dvoranci, Pokuplje Sl. 134. PACULJICA – KAPICA MLADE ŽENE Okolica Čazme, Moslavina Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 58 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 IVANK h/N)

Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 41 (Knjižnica Medveščak, sig.

39 IVANK h/N)

PAŠKA POKRIVACA Kao oduža četvorina, duga oko metar i po (tri starinska lakta) i široka oko pola metra (lakat), paška pokrivaca izrađena je od lanenoga batista, većinom iz vremena prije Prvoga svjetskoga rata.

Greta Turković (1930. – 1980.)

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji. Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975., str. 41- 44, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba.

PEČA peča, dio hrv. nar. nošnje. Pokrivalo udanih žena u obliku kvadratnog rupca, pri nošenju presavijenog u trokut. Izrađena od bijeloga platna ili svile, urešena tkanjem ili vezom.

PEČA - OGLAVLJE UDANIH ŽENA - MOSALVINA Dostupno na http://selo.hr/oglavlje-udanihZena/#!prettyPhoto/12/http://selo.hr/oglavlje-udanih-zena

Sl. 135. KATALOG IZLOŽBE TRADICIJSKA OGLAVLJA I NAKIT Moslavac, Slavica. Tradicijska oglavlja Turopolja, Hrvatske posavine, Moslavine i Novljanskog kraja. Kutina : Muzej Moslavine, 2001.

Dostupno na https://issuu.com/muzejmoslavine/do cs/tradicijska_oglavlja_i_nakit

PLES MRTVACA Vincent iz Kastva Na istarskom poluotoku nalazi se ljupka crkva koju je oslikao Vincent iz Kastva (15. stoljeće). Posebno su zanimljive freske u samostanskoj crkvi Sv. Marije pokraj Berama. Na slici je prikazan «Ples smrti», freska koja pokazuje jednakost svih u smrti.

Dostupno na http://www.hkv.hr/hkvpedija/umjetnost/2137-vincent-iz-kastva.html

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 53

POKRIVALO ZA GLAVU – MEĐIMURJE Iz knjige Krnjak, Lucija. Moja baština : prema zapisima Lucije Krnjak uredio Vlado M. Mačkovec, 2009., str. 117 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 KRNJ m)

POKUPJE Ljubo Babić (1890. – 1974.)

Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943. (Sl. 5.)

POLJICA GORNJA, SRIJANE Iz knjige Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama. Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996. , str. 20 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MLA/N)

POPEČENA ŠLARNA PEČA (SUNJA) Preradba starinskoga lana svilca ostala je u ženskim rukama sa starim, odavno usvojenim postupcima u vezu i tkanju. Prastari slavenski običaj da žena za izlazak iz kuće omota glavu i obraz platnenim pokrivalom u bogatoj je Posavini zadobio nov sadržaj. Oglavlje posavskih žena ne slijedi drevne magijske čine pa tu nema starinskih roga ili tvrdih stalaka upletenih u kosu. Slavenski naziv počelica za povez ili kapicu udate žene tu se sastao s renesansnom prinovom pa se u posavskom nazivu paculica i sad odrazuje talijansko fazzol. Tako se i onaj veliki rubac, koji je od starine služio za omatanje ženske glave, izmijenio u nazivu i likovnom efektu. U službi oglavlja u Posavini izgubio se naziv rubac, a zamijenio ga je nov naziv usvojen iz zapadnog ukrasnog pribora. Naziv za rubac peča, kako se u Posavini zove svaki oveći rubac, ne samo za glavu nego i različite pokrivačice četvrtastog formata, između kojih je najljepša pečica za dečju zibelku.

Greta Turković (1930. – 1980.)

Sl. 136.. RUBAC UDANE ŽENE – JAŠMAK Ravni Kotari – Dalmacija Iz knjige Hrvatska tradicijska kultura. Zagreb : Barbat, 2001., str.

252 (Knjižnica Medveščak, 39 HRV/N)

Prema tekstu iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković.

Zagreb : Spektar, 1975., str. 21 – 24, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba.

Sl. 137. POGLED STRAGA NA ŽENE IZ STANKOVACA Ravni Kotari – Dalmacija Iz knjige Hrvatski običaji i druge tradicije. Zagreb : Mozaik knjiga, 2016., str.

170.

(Knjižnica Medveščak, 39 HRV.O)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 54

Sl. 138. POPEČENA ŠLARNA PEČA (SUNJA) Greta Turković (1930. – 1980.)

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975., str. 21 - 24 sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba

POPEČENA ŠLARNA PEČA (SUNJA) U Posavini rubac je samo svileni tvornički rubac, a rupček je suvremeni džepni rupčić. Posavska peča razvila se u službi gornjeg pokrivala u ženskom oglavlju, a održala se kao pokrivalo udatih žena.

U svom je temeljnom obliku peča zadržala format oveće pravilne četvorine sa stranicom u dužini starinskih lakta (oko 80 cm). Peča glavoveznica nosi glavni ukras u onom kutu koji slobodno pokriva pleća. Popečena peča, najsvečaniji modalitet starinske peče.

Namijenjena je za najbolje nastupe mladih sneja u svečanim prigodama. Stavlja se na paculicu, a na složenoj peči ravnopravno se pokazuje lice i naličje tkanine pa taj posavski vez pastelnih boja na oba lišca predstavlja naš ponajbolji folklorni dekor izveden uvijek u vezu svilom na najtanjoj tkanini, često od svilene koprene. Zove se i šlarna peča, kako to u 17. stoljeću donosi Belostenec u značenju prozirnog ženskog vela.

Greta Turković(1930. – 1980.)

Prema tekstu iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković.

Zagreb : Spektar, 1975., str. 21 – 24, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba.

Sl. 140. POROĐENJE Ivan Meštrović (1883. – 1962.)

Crkva presvetog otkupljenja, Otavice Dostupno na http://www.mestrovic.hr/images/muzeji/crkva-presvetogotkupitelja/slider/medium/crkva-presvetog-otkupitelja-mestrovic-1.jpg Sl. 139. IGLICA – DIO SVEČANOG POKRIVALA ZA GLAVU (ORIGINAL) UDATE ŽENE IZ SELA BRATINA, Zbirka AGP Dostupno na https://i.pinimg.com/originals/34/c5/ 7c/34c57cf043362bcb47cfd77d234b 2683.jpg

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 55

PORTRET MLADE ŽENE IZ DVORANACA - PISAROVINA Iz knjige Narodne nošnje Hrvatske. Zagreb : Spektar, 1975. (Knjižnica Medveščak sig. 39 NARO/N)

PORTRET MUŠKARCA SA ŠUBAROM Ilača Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., (Knjižnica Medveščak, sig. 39 IVANK h/N)

POVJERLJIVI RAZGOVOR Slavko Tomerlin (1892. – 1981.)

Reprodukcija po uljnoj slici sa izložbe u Umjetničkom paviljonu Svijet : ilustrirani tjednik: časopis za društveni život. Zagreb (193?), str. 430-431. (izlazio od 1926. do 1936.)

PRIBOR UDATE ŽENE U SELIMA BRATINI I KUPINCU U OKOLICI ZAGREBA (BRATINA) Greta Turković (1930. – 1980.)

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji. Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975., str. 41- 44, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba.

Sl. 141. HRVATSKA NARODNA NOŠNJA – DONJA KUPČINA Vladimir Kirin (1894. – 1963.)

Iz mape Kirin, Vladimir. Narodne nošnje Jugoslavije : Slovenija, Istra, Hrvatsko primorje. Zagreb : Naklada Naša djeca, (19..?), str. 10 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 KIR n I-V)

Sl. 143. VARIJANTE NOŠNJE IZN SELA BRATINA Iz knjige Narodne nošnje Hrvatske. Zagreb : Spektar, 1975. (Knjižnica Medveščak sig. 39 NARO/N)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 56

PRIBOR UDATE ŽENE U SELIMA BRATINI I KUPINCU U OKOLICI ZAGREBA (BRATINA) Sela Bratina i Kupinec uraštaju u širi opseg grada Zagreba. Nekada je u tim selima, nakon svadbe, nevesta, mlada još osam dan nosila svadbenu krunu turnjiček koji joj je skidan nakon osam dana. U rodnoj kući, strogo u ženskom krugu, kao roditeljica novog potomstva i karika u održanju roda dobivala vidan znak svoga staleža.

Opremanje glave mladoj snahi započinjalo je šišanjem kose te bi je podšišali visoko da se kosa ne vidi, a zalisci oko uha bi se prekrivali biserima.

Greta Turković (1930. – 1980.)

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji. Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975., str. 41- 44, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba.

Sl. 142. BOJENI UKRAS NA DJEVOJAČKOM SVILENOM RUPCU Kupinečki Kraljevec – Jaskansko polje Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 41 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 IVANK h/N)

Sl. 144. PRIPREMANJE MLADE ZA SVADBU, 1925.

Maksimilijan Vanka (1889. – 1963.) ulje/platno; 180 x 205 cm Iz knjige Maksimilijan Vanka : retrospektivna izložba. Zagreb :> Galerija Klovićevi dvori 26. II. – 10.

VI. 2002., str. 31 (Knjižnica Medveščak, sig. 75 VANm)

PRIBOR UDATE ŽENE U SELIMA BRATINI I KUPINCU U OKOLICI ZAGREBA (BRATINA) Malo niže od tjemena polaže se podmetalce, jastučić od kučine, a nj se stavlja podložak (fanjek) malo zaobljen tupi dvorog ispleten od trstike i prekrije bijelom dolnjom kapom na koju se povezuje gornja kapa od čvršće tkanine s utkanicom ili gustim vezom jednakim kao na rubači, prsima i rukavima. Takvu kapu žene zovu kapa na denjce koja je uvijek u istoj boji kao i ukras na odjeći i to prema dobi ili staležu žene. Nevjesta ima kapicu otvoreno crvene - plamene boje.

Nakon poroda nosi tamno crvenu, ako je u tuzi zelenu. Na kapu su našiveni biseri i ogledalce - svetlo koje ima značenje drevnog dijadema jer je prema prastarom vjerovanju u kosi svjetlo ž'životne snage stoga se kosa skriv, pogotovo udate žene od svačijeg pa i muževa pogleda, kako bi se obranilo od zla. Istu obranu od zlih moći ima i simbol mladoga mjeseca, a to je dvorog sačuvan u podlošku ovog oglavlja. Mlad mjesec u fazi porasta daje mladoj ženi obilan porod. Pokrivalo je ukrašeno vrpcama, a manja se zove kotiček, simbol pijetla koji razgoni tamu i navještava sunce i štiti mladu ženu od zla te simbolizira plodnost mladog bračnog para.

Greta Turković (1930. – 1980.)

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji. Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975., str. 5 - 8, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba

PRIPREMANJE HRANE U KONAVLIMA Iz knjige Hrvatski običaji i druge tradicije. Zagreb : Mozaik knjiga, 205., str. 288, (Knjižnica Medveščak, 39 HRV.O)

PROŠTENJE KOD SV. ŠIMUNA KRAJ ZAGREBA Nn. 2. Naklada S. Marković, Zagreb, Ilica 5 (Oktogon), 1930., nije putovala (Institut za etnologiju i folkloristiku, inv. Br. 435 Iz kataloga Narodne nošnje Zagrebačke županije i Grada Zagreba na starim razglednicama, 2010.

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 57

PROZOR Ljubo Babić (1890. – 1974.)

Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943. (Sl. 13)

RATNIK IMOTSKE I SINJSKE KRAJINE IZ 19. STOLJEĆA Kalendar

REKAVICA, DOLNJI VINJANI, KLADNJICE Ljubo Babić (1890. – 1974.)

Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943.

„ROGI“ OGLAVLJE UDATE ŽENE IZ JAMNICE I PISAROVINE Greta Turković (1930. – 1980.)

Sl. 145. PROCESIJA NA PERISTILU U SPLIT, oko 1850.

Antun Barač (1790. – 1860.) akvarel; vlasništvo: Arheološki muzej Split Iz mape Splitska narodna nošnja : Traditional costume of Split. Split : Etnografski muzej, 1998., posuđeno iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku (sl. 30.)

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji. Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975. , str. 41- 44, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba

RUBAC m. (G rupca, N mn. rupci, G rubaca) 1. četvrtast komad t6kanine(Platna, pletiva i sl.) koje žene nose preko glave ili se njime zagrću preko ramena; marama 2. četvrtast komad fina platna za useknjivanje, brisanje, ukras; maramica- džepni (rupčić) maramica// rubača ž. rek. etnol. Košulja; rublje sr. donji dijelovi odjeće (ob. platneni) ono što dolazi izravno na tijelo (gaće, potkošulja, košulja)ispod odjeće ili haljine, posteljno – plahte i jastučnice; rupčić m 1. dem. od rubac, 2. džepni rubac; maramica Iz rječnika Hrvatski enciklopedijski rječnik : Lo-Ner. Zagreb : Jutarnji list, 2004., str. 225- 226.

Sl. 146. SMAKNUĆE VOĐE SELJAČKE BUNE MATIJE GUBCA Oton Iveković (1869. -1939.)

Dostupno na http://croatiarediviva.com/wp-content/uploads/2016/06/1024pxOton_Ivekovic_Smaknuce_Matije_Gupca_na_trgu_ispred_crkve_sv._Marka_u_Za grebu-300x214.jpg

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 58

S POCULICAMA NA GLAVI ZAGRNUTE RUPCIMA žene iz Pitomače – Podravina

DELENSKIM

Iz knjige Hrvatski običaji i druge tradicije. Zagreb : Mozaik knjiga, 2016., str.

184. (Knjižnica Medveščak, 39 HRV.O)

SINGEROV TEČAJ, REČICA, POKUPLJE, 1920-ih S. Berger napisao Početak kraja, EMZ FA 60003 Iz knjige Smotre folklora i simboli identiteta. Zagreb : etnografski muzej, 2016., str. 102/103., (Iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku)

SLAVONSKA NARODNA NOŠNJA U odjeći Slavonije je prevladalo bijelo platno, samo što su muške gaće bile šire i dužih nogavica, obrubljene bijelim šupljikavom vezom, a takav je ukras bio i na rubu košulje. Zimi su oblačili kratki vuneni kaput modre boje, urešen crveno-bijelim obrubom, jednakim onome i na čarapama. Uz to su Slavonci obuvali široke opanke.

Raskošnijem izgledu ženske nošnje u okolici Slavonskog Broda pridonosio je u prvom redu tkani ukras u crvenoj ili crnoj boji na stražnjem dijelu suknje (rubina), zatim bluza širokih rukava s kakčanom čipkom te lijepa pregača (zapreg ), tkana kariranim uzorkom od tanke vune i srebrne žice. Glavu su pokrivale crvenom kariranom maramom koju su slagale na poseban načinom kako bi se istaknuo obrub od vunenih kuglica.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php

Sl. 147. DJEVOJKA IZ BEBRINE, OKOLICA SLAVONSKOG BRODA, SLAVONIJA Iz knjige Hrvatska tradicijska kultura : na razmeđu svjetova i epoha. Zagreb : Barbat, 2001., str.

240., (Knjižnica Medveščak, sig. 39 HRV/N

SLAVONSKA NARODNA NOŠNJA Slavonske narodne nošnje javljaju se od Novske na zapadu do Srijema na istoku. Brojne su varijante (gotovo od sela do sela). Među njima se vrsnoćom izrada i slikovitošću ističu djevojačke ženske nošnje širega đakovačkoga i vinkovačkoga područja. Nošnja predstavlja tipičnu varijantu bogatih slavonskih nošnji. Košulja je od pamučna platna domaće izrade – sastavljena od oplećka i skuta. Široki rukavi ukrašeni su uzduž, a na njima su izvezeni rubovi između nabora. Oko pleća je ukrasni rubac (marama) u svečanoj nošnji protkan krmom. Najsvečanije ruho od pamučna ili svilena tkanja izvezeno je zlatom, srebrom ili šarenom svilom.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 59

STARINSKE NARODNE NOŠNJE Luč, podravska Baranja Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 117 (Knjižnica Medveščak, sig.

39 IVANK h/N)

STJEPAN RADIĆ MEĐU SELJACIMA, 1928.

Ivan Tišov (1870. - 1924.)

Hrvatski povijesni muzej, HPM/PMH 8820 Iz knjige Smotre folklora i simboli identiteta u povodu 50. Međunarodne smotre folklora. Zagreb : etnografski muzej, 2016., str. 17 (Iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku)

SV. NEDJELJA Ljubo Babić (1890. – 1974.)

Iz knjige Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943.

Sl. 149. MLADIĆ IZ SPLITA, 1878.

Guido Manes (1828. – 1880.)

Iz serije : Die Serben an der Adria, sv. III. Leipzig und Wien, 1870.; legenda ispod slike: Ein Jüngling aus Spalato; litografija; vlasništvo: Etnografski muzej - Splt. (mapa posuđena iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba)

Sl. 148. SPLIĆANIN, 1849.

Vjekoslav Karas (1821. – 1858.)

Legenda ispod slike: Borgosanac ot Splita ; ulje na papiru; vlasništvo : Hrvatski povijesni muzej – Zagreb Iz mape Splitska narodna nošnja : Traditional costume of Split. Split : Etnografski muzej, 1998., posuđeno iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku (sl. 28.)

Sl. 150. MLADENKA – HRVATSKO PRIMORJE - NOVI VINODOLSKI Iz albuma Arsenovića Iz knjige Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama. Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996. , str. 31 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MLA/N)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 60

SVADBA NA OTOKU SUSKU, 1956.

Iz knjige Hrvatski običaji i druge tradicije. Zagreb : Mozaik knjiga, 2016., str. 41, (Knjižnica Medveščak, 39 HRV.O)

SVEČANA DJEVOJAČKA NOŠNJA Stari Mikanovci, Slavonija Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 105 (Knjižnica Medveščak, sig.

39 IVANK h/N)

SVEČANA ŽENSKA NOŠNJA SREDNJEGA GRADIŠĆA Veliki Borištof Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 117 (Knjižnica Medveščak, sig.

39 IVANK h/N)

Sl. 151. ŽENA U SVILOM VEZENOJ NOŠNJI, IMOTSKA KRAJINA Iz knjige Narodne nošnje Hrvatske.

Zagreb : Spektar, 1975. (Knjižnica Medveščak sig. 39 NARO/N)

Sl. 152. SVADBA U SV. ŠIMUNU - ŠESTINE - ZAGREB Nasta Rojc (1883. – 1964.)

Dostupno na https://www.flickr.com/photos/g6/16992521811

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 61

ŠEŠIR U masonskoj skupštini majstor zadržava svoj šešir: pokrivene glave, što je znak njegovih posebnih prava i prednosti. Bez obzira na to je li se ili nije običaj iz praktičnih razloga održavao, simbolizam je šešira ostao. Čini se da uloga šešira odgovara ulozi krune koja je znak vlasti i suvereniteta, to više što je šešir nekad bio trorogi. Tvrdilo se da nošenje šešira može označavati kraj uloge koju je kosa imala kao sredstvo za primanje nebeskog utjecaja, te da je samim tim postignut krajnji cilj inicijacijskog traganja. Ali to ne ukida posredničku uloguupravo suprotno: rogovi šešira ili šiljci krune zamišljeni su, poput kose, kao zrake svjetlosti. Šešir kao pokrivalo za glavu simbolizira glavu i misao. Također je simbol identifikacije: iz tog se razloga pojavljuje u Meyrinkovu romanu Golem, junak misli kako osoba čiji šešir nosi i ostvaruje njezine planove. Promijeniti šešir, znači promijeniti mišljenje, imati drukčiji pogled na svijet (Jung). Nositi šešir znači preuzeti odgovornost, čak i za nešto što nismo učinili.

Sl. 154. SVETI OTAC PAPA IVAN PAVAO II. SA ŠOKAČKIM ŠEŠIROM Dostupno na http://mladi.hbk.hr/vijesti/papa-ivanpavao-ii-mahnuo-sokackim-sesiromslika-koja-je-obisla-cijeli-svijet/

Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 237

Sl. 153. SOKOLSKA KONJIČKA KAPA Zagreb, oko 1930. godine Foto Miljenko Gregl i Maja Arčabić, MGZ Dostupno na http://www.mgz.hr/hr/izlozbe/sa-sesirom-na-glavi,264.html

Sl. 155. ŠEŠIR, BROĐANCI, SREDINA 20. st.

EMZ Et 28962e; šešir s kiticom – škrlak s kiticom za zastavnika, Donja Kupčina, oko 1930.; ukras za šešir – grude, Prekopakra, druga polovica 20. st.

Iz knjige Smotre folklora i simboli identiteta u povodu 50. Međunarodne smotre folklora. Zagreb : etnografski muzej, 2016., str. 123 (Iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 62

Sl. 156. NARODNE ŠIBENSKE KAPE FOTOGRAFIRANE POČETKOM XX. ST. Dostupno na https://hr.wikipedia.org/w/index.php ?title=%C5%A0ibenska_kapa&oldid =4892366

ŠIBENSKA KAPA Šibenska je kapa najpoznatija hrvatska inačica crvene kape. Obično je narančasta s dva niza crnih vezenih ukrasa zvani bovuli, bouli, boule ili bule. Stariji oblik kape (uglavnom niži, uvijek crvene boje, najčešće s jednim nizom povezanih krugova, navezena i po tjemenu, uvijek s kitom) sačuvan je kao muzejski predmet u bečkom Muzeju nacionalne etnografije (Österreichisches Museum für Volkskunde), Etnografskom muzeju u Splitu, Etnografskom muzeju u Zagrebu, Etnografskom muzeju u Beogradu, Narodnom muzeju u Zadru, Muzeju grada Šibenika, Gradskom muzeju Drniša i Kninskom muzeju. Prema predaji crvene su kape postale narančaste kada je Đuro Matavulj nabavio bale narančaste čoje jer nije mogao naći crvenu.

Dostupno na https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=%C5%A0ibenska_kapa&oldid=4892366

ŠIBENSKA KAPA Crvena je kapa tipski povezana s japodskim (ilirskim) oglavljem kojeg su nosile samo žene. Nakićeni oblik kape (kićenka), kod svadbenih djevera ili alkarskih momaka, sliči neobičnoj crvenoj kapi iz 12./13. st. koju nosi orač naslikan na fresci u crkvici Gospe Srimske (između Šibenika i Vodica).

Sl. 157. ŠIBENSKA KAPA Dostupno na http://www.lipovec.me/sibenik.htm

ŠIBENSKA KAPA Godine 1444. gradnju Katedrale Sv. Jakova u Šibeniku preuzima Juraj (Matejev) Dalmatinac. Pod njegovim vodstvom nastaju pobočne lađe, svetište, apside ukrašene frizom od 74 glava (smatra se da su to portreti eminentnih građana Šibenika). Na donjem ukrasnom vijencu portreta šibenske katedrale nalazi se i lik pučanina pod kapom iz vremena popravka katedrale 1850. godine. Na gornjem ukrasnom vijencu portreta (iz pred-Dalmatinčeve faze izgradnje, oko 1440.) također je brkati lik pod sličnom kapom. Šibenska je katedrala dobila status Zaštićene svjetske baštine pod patronatom UNESCO-a 2000. godine Crvenu kapu je, kao muško oglavlje u dokumentu iz 1500., pronašao don Krsto Stošić, dok je kao kapu od skrleta s kožnom podstavom pronašao u dokumentu iz 1660. godine.

Dostupno na https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=%C5%A0ibenska_kapa&oldid=4892366

Sl. 158. – 159. ŠIBENSKA KATEDRALA gornji ukrasni vijenac portreta (iz pred-Dalmatinčeve faze izgradnje, oko 1440.)

Dostupno na http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/8262-biser-hrvatske-kulturnebatine-katedrala-sv-jakova-u-ibeniku.htm

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 63

ŠIBENSKA KAPA Politički povodi za poznatost narodne crvene kape 1880-ih godina je bilo nadmetanje narodnjaka (s narodnom kapom kao simbolom, redovito s brkovima) i autonomaša (s gospodskim klobukom kao simbolom, redovito s bradom i brkovima) za vlast u Šibeniku i u drugim dalmatinskim gradovima, a 1920-ih godina narodna kapa kao simbol slavenstva pred anektiranim Zadrom. U valu modernizacije nakon 2. svjetskog rata kapa je, kao i druga pučka obilježja, bila u drugom planu iza simbolike klasne ideologije.

Dostupno na https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=%C5%A0ibenska_kapa&oldid=4892366

ŠIBENSKA KAPA Svečanosti proslave 900. obljetnice prvog spomena grada Šibenika 1966. godine i proglašenje šibenskog franjevca Nikole Tavelića, prvim hrvatskim svecem 1970. godine, kao i ekonomsko otvaranje konzumentima kulture izgradnjom Jadranske turističke ceste 1964. i izgradnjom hotela od 1966., pojačali su se javni interes za kapu kao simbol identiteta i suvenir. Današnji grb i uspravna zastavica Šibensko-kninske županije ima dvije komponente prenesene sa šibenske kape (tj. šibensko-drniške kape, kako je tim povodom službeno obrazloženo): boju i ukras. Boja je opisana kao crvena, a u stvarnosti se na županijskom grbu često prikazuje kao narančasta. Ukras na uspravnoj zastavici su boule, spiralno vezene spojene kružnice.

Sl. 160. ŽENSKA NOŠNJA IZ ŠIBENIKA Iz serije : Die Serben an der Adria, sv. I. Leipzig und Wien, 1870.; legenda ispod slike: Frau aus Sebenico; litografija; Narodne nošnje s Jadranskog primorja i Zagorja / priredio inž. Kamilo Tončić – Sorinjski ; Mapa posuđena iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba), (sl. 16.)

Dostupno na https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=%C5%A0ibenska_kapa&oldid=4892366

ŠIBENSKA KAPA Obrtnički preduvjet za uspjeh šibenske kape bila je djelatnost poduzeća zvanog Industrija narodnog veziva kojeg je u Šibeniku od 1880. do 1945. u skladu s europskim trendom interesa za tradicijske obrte poznatim kao Pokret za umjetnost i obrt (Arts and Crafts Movement) utemeljila obitelj Matavulj. Poduzeće je proizvodilo narodne kape (berette nazionale, izraz zabilježen 1890.).

Proizvodnja se dijelom odvijala u pogonu u gradskom predjelu Varoš, a dijelom kao kućna radinost kooperantica kojima je poduzeće osiguravalo materijal i prodaju. Povećana potreba za ovakvim i sličnim kapama (poput ličkih) u zapadnohrvatskim krajevima od Gospića do Imotskog, gdje je ostajala posljednjom tradicijskom oznakom u kupovnim odjećama industrijskog vremena, snažno je podstakla proizvodnju Matavuljevog poduzeća.

Dostupno na https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=%C5%A0ibenska_kapa&oldid=4892366

Sl. 161. MOMAK IZ ŠIBENSKE OKOLICE Iz serije : Die Serben an der Adria, sv. I. Leipzig und Wien, 1870.; legenda ispod slike: Knabe aus der Umgegend von Sebenico; litografija; Narodne nošnje s Jadranskog primorja i Zagorja / priredio inž.

Kamilo Tončić – Sorinjski ; Mapa posuđena iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba), (sl. 17.)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 64

ŠIBENSKA KAPA Šibenska je kapa koncem 19. i početkom 20. st. pojednostavljena uz pomoć šivaćeg stroja s dodatnom mogućnošću vezenja. U to vrijeme je kućno rađena narodna kapa u Šibeniku bila niža, istaknutijeg vrha i vezenih ukrasa s malim punjkama (oštruljica ili težačka kapa). U Drnišu i okolici kapa je viša, plosnatijeg vrha, sa strane sa šupljim punjkama veličinom izjednačenim s ostalim vezenim krugovima. Drnišku kapu narod zove seljačka kapa. Slična je kapa nošena i u Kninu, prije polovice 19. st. zamotana pod crvenu ćalmu.

Dostupno na https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=%C5%A0ibenska_kapa&oldid=4892366

ŠIBENSKA KAPA Današnja šibenska kapa, (šibenska i drniška), u vrijeme širenja proizvoda Industrije narodnog veziva u raznim je krajevima prozvana kapom šibenkinjom. Vrijeme promjene rukom izrađivane narodne kape u kupovnu kapu iz Industrije narodnog veziva može se vidjeti na Meštrovićevim slikama u Gradskom muzeju Drniša (Momak i djevojka u kolu, Pastir s mijehom, Žene iz Dalmatinske zagore, skulptura Ludi Mile, sve nastale između 1911. i 1913. godine). Naziv šibenska kapa, koji u narodu nije postojao prije XX. st., opravdan je zbog nastanka modificirane narodne kape u Industriji narodnog veziva.

Dostupno na https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=%C5%A0ibenska_kapa&oldid=4892366

Sl. 162. NARODNI LIK NA ETIKETI LIKERA. Dostupno na https://hr.wikipedia.org/w/index.php ?title=%C5%A0ibenska_kapa&oldid =4892366 .

Sl. 163. LUDI MILE, 913.

Ivan Meštrović (1883. – 1962.) ulje, drvo, inventarni broj 0024, Gradski muzej Drniš, Dostupno na http://partage.muo.hr/?object=details&id=2645

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 65

ŠIBENSKA KAPA Ministar kulture RH je 18. srpnja 2008. donio rješenje da umijeće izradbe šibenske kape ima osobinu nematerijalnog kulturnog dobra prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Prijedlog za utvrđenje svojstva nematerijalnog kulturnog dobra 2007. godine je pokrenula i obrazac s opisom kulturnog dobra popunila Nelica Knežević. Kao mjera zaštite nematerijalnog kulturnog dobra obrtnice, kaparice, udruge i ustanove u svojim prostorima i na gradskim trgovima upriličavaju više povremenih sadržaja i programa. Posebno se ističu popularizacijski učinci jednometarske kape koju je 2008. napravila drniška udruga Žena, rad obrta VeNel sa školskom djecom i predstavljanja niza rekonstruiranih starijih oblika kape u obrtu Lipa.

Dostupno na https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=%C5%A0ibenska_kapa&oldid=4892366

ŠIBENSKA KAPA Pod vodstvom Ane Matavulj se iz Industrije narodnog veziva kasnih 1920-ih godina dnevno se proizvodilo i do dvije tisuće kapa, uobičajeno po tisuću. U to vrijeme tvrtka je imala 250 radnica i 150 kooperantica u kućnoj radinosti, uglavnom u gradskim četvrtima Gorica i Dolac.

Dostupno na https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=%C5%A0ibenska_kapa&oldid=4892366

Sl. 166. – 167. KATEDRALA SVETOG JAKOVA U ŠIBENIKU gornji ukrasni vijenac portreta (iz pred-Dalmatinčeve faze izgradnje, oko 1440.).

Godine 2000. je dobila status Zaštićene svjetske baštine pod patronatom UNESCO-a Dostupno na http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/8262-biser-hrvatske-kulturnebatine-katedrala-sv-jakova-u-ibeniku.htm

Sl. 164. "ŠIBENSKA KAPA NA PONOSNOJ GLAVI" s milenijskog fotografiranja Šime Strikomana na Poljani u Šibeniku 7.

X. 2006.godine Dostupno na https://hr.wikipedia.org/w/index.php ?title=%C5%A0ibenska_kapa&oldid =4892366

Sl. 165. ŠIBENSKI BISKUP TOMISLAV ROGIĆ U VATIKANU DAROVAO PAPI FRANJI ŠIBENSKU KAPU, 2016.

Dostupno na http://www.sibenik.in/sibenik/biskup -rogic-papi-franji-poklonio-sibenskukapu/65001.html

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 66

Sl. 168. ŠIBENSKA KAPA Pripadnici Samostalnog tišnjanskog voda ZNG-a, branitelji iz Tisnog, Jezera, Betine i Tribunja, nosili su vojničke kape, kacige i rupce ukrašene narančastim trakama s crnim ornamentom sa šibenske kape.

Pojedini su branitelji iz Jezera 1991. godine nosili šibenske kape za vrijeme obrane Šibenika.

Dostupno na https://hr.wikipedia.org/w/index.php ?title=%C5%A0ibenska_kapa&oldid =4892366.

Sl. 169. DJEVOJKA SA CRVENIM VUNENIM UPLETAČIMA Podravska Baranja Iz knjige Narodne nošnje Hrvatske.

Zagreb : Spektar, 1975. (Knjižnica Medveščak sig. 39 NARO/N)

ŠIBENSKA KAPA Prvi predsjednik hrvatske vlade Vladimir Nazor u Šibeniku je 1945. održao govor pod šibenskom kapom. U Rimu je 21. lipnja 1970. godine papa Pavao VI. proglasio svetim mučenika Nikolu Tavelića prvim hrvatskim svecem. Na proglašenju su hrvatski hodočasnici nosili šibensku kapu kao i tenisač Goran Ivanišević 1995. godine na susret s papom. Vice Vukov na Postirskim frajima 1971. godine, Franjo Tuđman u posjetu Šibeniku 1993. godine, Goran Ivanišević na primanju kod pape 1995. Šime Strikoman ja na Poljani u Šibeniku 2006. snimio milenijsku fotografiju Šibenska kapa na ponosnoj glavi.

Na poziv Joška Lokasa se u kompleksu ruralnog turizma Etnoland u Pakovom Selu svakog proljeća održava okupljanje posvećeno šibenskoj kapi. Arsen Dedić je spjevao pjesmu Crvena kapa koju je 1984. pjevala klapa Jadrija, a Vinko Nikolić napisao je pjesmu Kaparica.

Dostupno na https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=%C5%A0ibenska_kapa&oldid=4892366

ŠKRLAK muški šešir s malim obodom, naokolo tjemena. Ukrašen svilenom crveno-bijelo-plavom vrpcom. Dio je narodne nošnje. Škrlak se naručivao i izrađivao po mjeri kod specijaliziranih šeširdžija.

TORJANCI I PODRAVSKA BARANJA Torjanci, selo u Baranji u međurječju Drave i Dunava. Zbog teške pristupačnosti i zabačena položaja, u tom kutu sjeverozapadne Hrvatske sačuvali su se u ženskom ruhu određeni oblici, u kojima se može prepoznati neka isključivo slavonska obilježja koja su se sačuvala usprkos političkim zbivanjima i kulturnim utjecajima u prošlosti, među kojima su tursko razdoblje i madžarski utjecaj bili najznačajniji. U toj baranjskoj nošnji rubina (košulja) je od lanena platna srodna slavonskoj vezeni; na rukavu ima bogat široki rasplet (vezeni ukras). Povrh rubine nose se vuneni dijelovi raznobojno istkani s geometrijskim i cvjetnim uzorkom, a često i s motivom ptice. Nosi se vunena uska pregača i široka, u nabore složena, suknja.

Novija nošnja nema suknenih dijelova. Muška se nošnja sastoji od platnenih gaća i košulje (rubače). Košulja pada preko bokova i opasuje se tkanicom. Prsa košulje često su izvezena, a rukavi urešeni bogatim vezom. Uobičajena je i platnena vezena pregača. Prsluk je od crna sukna, svile ili baršuna. Na glavi je crni šešir, tzv. škrlak. Uza svu konzervativnost ovoga područja, uočljivi su utjecaji stilske odjeće 18. stoljeća.

Prema tekstu Muraj, A.: iz lista Radost, 1999. - 2000., Naša djeca d.d., Zagreb na mrežnoj stranici http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php, pristup ostvaren 24. VII. 2017.

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 67

TUROPOLJSKA PLEMENITAŠKA PECELICA (suvenir) Nada Kos Mraclin, 2008.

Turopoljsku pecelicu nosile su nekada kao ukras na glavi mlade, tek udane žene. Kosu bi isplele u dugačke pletenice koje su slagale kao punđu te na nju stavljale ovaj prekrasni ukras. Nosile su je u svečanim prilikama uz svečanu nošnju na misu, te na druge svetkovine i zabave kada su se svečano odijevale. Što je pecelica bila bogatije ukrašena to je status i položaj vlasnice u društvu bio veći.

Ovu je pecelica (suvenir) izradila gospođa Nada Kos iz Mraclina.

Gospođa Nada u mraclinu još jedina izrađuje ovaj krasan ukras. Svoje znanje izrade ovog dijela naše narodne nošnje gospođa Nada prenijet će i na mlađe naraštaje, kako bi se očuvao dio naše starine.

U POHODU PORODILJI – LUKA, REČICA, 1923.

EMZ, FA N-267 Iz knjige Tko nosi ne prosi : S torbom po hrvatskim krajevima: 25. studeni 2010. – 30. travanj 2011. Zagreb : Etnografski muzej, 2010., str. 21 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 IZL t)

UDOVICA S DJECOM, KUPINEC, POKUPLJE Iz knjige Hrvatska tradicijska kultura : na razmeđu svjetova i epoha. Zagreb : Barbat, 2001, str. 199 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 HRV/N)

USKRS U ŠESTINAMA Zdenka Sertić (1899. – 1986.)

Sl. 170. DJEVOJKA U STARINSKOJ NOŠNJI S KARAKTERISTIČNIM PREVJESOM TUMBANOM, OGULIN granično područje Gorskog kotara i Like Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 129 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 IVANK h/N

Dostupno na http://www.croatianhistory.net/etf/sertic_zdenka.html

Sl. 171. PORTRET MLADE ŽENE SA SVEČANIM OGLAVLJEM Torjanci, Podravska Baranja Iz knjige Narodne nošnje Hrvatske.

Zagreb : Spektar, 1975. (Knjižnica Medveščak sig. 39 NARO/N)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 68

Sl. 172. ŽENA IZ DUBOŠEVICE Okolica Belog Manastira, Baranja Iz knjige Hrvatska tradicijska kultura : na razmeđu svjetova i epoha. Zagreb : Barbat, 2001., str.

367, (Knjižnica Medveščak, sig. 39 HRV/N

UDOVIČKA KAPICA (SKUFIJA) S CRNIM VEZOM IZ GOVEĐARA S OTOKA MLJETA (GOVEĐARI) Goveđari su najmlađe naselje, s kraja 18. stoljeća, u najljepšem dijelu na otoku Mljetu. U srednjem vijeku Mljet je sastavni dio Zahumlja.

Godine 1152. knez Desa, morsko Jezero, s plodnim docima, a i silne maslinike u Babinu polju, poklanja benediktincima. Na Mljetu je vladao običaj da udata žena pokriva glavu kapicom talijansko-grčkog naziva skufija koja se na Sredozemlju, sve do Carigrada, javlja od 11. stoljeća u muškom i ženskom priboru. Kosa se splete u dvije pletenice na zatiljku prekriže i podignu u vijenac. Na tjeme, uz pletenice, stavlja se podložak, pleteni jastučić (kobasa) ispunjen vunom. Skufija je od bijelog platna, a dno od prave čipke. Na čeonom dijelu je trokutasti zaobljeni ukras. Vez je u crvenoj svili s nešto modre, žute i zelene boje u pastelnim tonovima. Crljenu skufiju su žene nosile i u dubokoj starosti, a udovice s crnim vezom i crnom vrpcom (stara), a mlade s crnim vezom i zelenom vrpcom. Vrpca je tako duga da se dva traka vežu iza lijevog uha i nose prebačena na lijevom ramenu. Svila je bila domaća jer se uzgajao svilac. Udavača je u prćiju (miraz) donosila desetak lijepih skufija, a kao mlada majka spremala je svilu za svoju kćer. Po obliku i stilu mljetska kapica je najbliža počelici (zadržan stari naziv) u varijantama Livanjskog polja i Imotskog samo što je za dubrovačkog vladanja ukras nužno pojednostavljen, odbačeno je zlato kao nedopuštena raskoš u pučkom priboru. U starim dubrovačkim zapisima osim naziva skufija, za žensko oglavlje, javlja se i pocielica.

Greta Turković (1930. – 1980.)

Prema tekstu iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković.

Zagreb : Spektar, 1975., str. 45 – 48, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba

Sl. 173. USKRSNI OBIČAJ KORBA NA ŽUMBERKU Zdenka Sertić (1899. – 1986.)

Dostupno na http://www.croatianhistory.net/etf/sertic_zdenka.html

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 69

VEO Veo, na arapskom hidžab, jest pregrada koja razdvaja dvije stvari. A ovisno o tom da li se stavlja ili skida, veo znači skriveno ili otkriveno znanje. Tako u kršćanskoj samostanskoj predaji staviti veo znači odvojiti se od svijeta , ali taj skriveni svijet u koji se ulazi odvojiti od života s Bogom. Kuran govori o velu koji odvaja prokletnike od izabranika (7, 44). Sa ženama se može razgovarati kad su zastrte velom. Nevjernici kažu proroku: Između nas i tebe je pregrada (41, 4). Bog govori čovjeku objavom ili zakriven velom (42) kao što je i Mojsije zakrivao lice velom.

Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 811

VEO U Jeruzalemskom hramu jedna je zavjesa odvajala Svetište nad svetištima, a druga ulaz u Svetište. U trenutku Kristove smrti zavjesa se hramska razdrije odozgor do dolje (Matej 27,51). To razdvajanje zavjese pokazuje da je Objava izvršena otkrivanjem bila iznenadna i silovita te da je imala inicijacijsko značenje; Objava Isusa Krista u odnosu na stari Zakon jest otkrivenje: Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti /Matej 10, 26). Tako je i u islamu: Skinuli smo koprenu tvoju, danas ti je oštar vid (Kuran, 50,22). Skidanje vela – ili više slojeva velova – egipatske božice Izide otkrivanje je svjetlosti.

Uspjeti podignuti veo, kaže Novalis u svojim Učenicima iz Saisa: Čovjek uspije podignuti veo božice iz Saisa. Ali što ugleda? Ugleda čudo nad čudima – sebe sama.

Sl. 174. UDOVIČKA KAPICA (SKUFIJA) S CRNIM VEZOM IZ GOVEĐARA S O TOKA MLJETA (GOVEĐARI) Greta Turković (1930. – 1980.)

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji.

Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975., str. 41- 44, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba

Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 811

Sl. 175. ZAGREBAČKI 19-ZBOR14 od 15. kolovoza do 8. rujna 1914. plakat Dostupno na http://daz.hr/wpcontent/uploads/2015/04/03_zz.jpg

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 70

VEO U islamu se kaže da je Božje lice zastrto sa sedamdeset tisuća zavjesa svjetlosti i tame. Jer bi inače izgorjelo sve što do čega seže njegov pogled. Iz istog je razloga Mojsije moraozastrti svoje lice da bi mogao govoriti židovskom puku. Islam će reći da je Bog odjenuo stvorenja velom njihova imena jer da im je pokazao što može njegova moć, onesvijestili bi se, a da im je otkrio zbilju, umrli bi: veo imena štiti stvorenje od izravnog viđenja od kojeg bi se onesvijestio. Jer sunčeva svjetlost ima dvostruko simbolično značenje: može otkriti, ali može i zaslijepiti prejakim sjajem, pa će Tai reći da veo dana skriva svjetlost zvijezda, koje se otkrivaju kad padne noć.

Sl. 176. JUGOISTOČNA ISTRA, MEMORIE DI UN VIAGGIO PITTORICO, 1842.

Iz knjige Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama. Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996. , str. 12 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 MLA/N)

Iz knjige Chevalier, J – A. Gheerbrant. Rječnik simbola : mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1983., str. 811

VERONIKIN RUBAC rel. 1. „prava slika“ Kristova lica; ostala je utisnuta u rubac kojim se obrisao; taj se rubac, kao sveta relikvija Volto santo čuvao u Crkvi Sv. Petra u Rimu, ali je nestao prigodom pljačke Rima 1527. godine 2. pren. istinski otisak nečega.

Iz rječnika Hrvatski enciklopedijski rječnik (Bež-Dog) sv. II.. Zagreb : Jutarnji list, 2002., str. 302

ZAGREBAČKA OKOLICA - ŠESTINE Vladimir Kirin (1894. – 1963.)

Iz mape Kirin, Vladimir. Narodne nošnje Jugoslavije : Slovenija, Istra, Hrvatsko primorje. Zagreb : Naklada Naša djeca, (19..?), str. 10 (Knjižnica Medveščak, sig.

39 KIR n I-V)

Sl. 177. SVEČANA ŽENSKA NOŠNJA IZ MUĆA Iz knjige Narodne nošnje Hrvatske.

Zagreb : Spektar, 1975. (Knjižnica Medveščak sig. 39 NARO/N)

Sl. 178. SINJSKA GOSPA IZ SVETIŠTA ČUDOTVORNE GOSPE SINJSKE Dostupno na http://www.ferata.hr/wp-content/uploads/2015/03/gospa.jpg

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 71

ŽENE IZ DRAŽA, BARANJA, (EM FA 4504) Smotra Seljačke sloge, Zagreb, 1939.

Iz knjige Smotre folklora i simboli identiteta u povodu 50. Međunarodne smotre folklora. Zagreb : etnografski muzej, 2016., str.100 (Iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku)

ŽENA IZ JAMNICE Smotra Seljačke sloge, Zagreb, 1939.

Iz knjige Smotre folklora i simboli identiteta u povodu 50. Međunarodne smotre folklora. Zagreb : etnografski muzej, 2016., str.100 (Iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku)

ŽENA IZ PRIDVORJA, KONAVLE, (EM FA 4504) Iz knjige Smotre folklora i simboli identiteta u povodu 50. Međunarodne smotre folklora. Zagreb : etnografski muzej, 2016., str.100 (Iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku)

ŽENA OGRNUTA ZIMSKIM DEBELIM RUPCEM – OGULIN granično područje Gorskog kotara i Like Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 130 (Knjižnica Medveščak, sig.

39 IVANK h/N

Sl. 180. DETALJ SVILENOG UKRASNOG VEZA ŽENSKE KAPICE PACULJICE Vratečko selo, Banovina Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 72 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 IVANK h/N)

ŽENA U POKRIVAČI S OTOKA PAGA Greta Turković (1930. – 1980.)

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji. Znanstvena obrada i popratni tekst Marijana Gušić; ilustracije Greta Turković. Zagreb : Spektar, 1975., str. 41- 44, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba

Sl. 181. ŽENA U ZIMSKOM KAPUTU ČURAKU I SVILENOM VEZENOM RUPCU Hrastovica, Banovina Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 72 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 IVANK h/N) Sl. 179. SKUPINA IZ VRLIKE, DALMATINSKA ZAGORA, 1939.

Iz knjige Hrvatski običaji i druge tradicije. Zagreb : Mozaik knjiga, 205., str. 169, (Knjižnica Medveščak, 39 HRV.O)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 72

ŽENA U SVEČANO SLOŽENOJ MARAMI PEČI Hrvatska Posavina Iz knjige Narodne nošnje Hrvatske. Zagreb : Spektar, 1975. (Knjižnica Medveščak sig. 39 NARO/N)

ŽENSKA NOŠNJA IZ DUBROVNIKA Iz serije : Die Serben an der Adria, sv. I. Leipzig und Wien, 1870.; legenda ispod slike: Frau aus Ragusa; litografija; Narodne nošnje s Jadranskog primorja i Zagorja / priredio inž. Kamilo Tončić – Sorinjski ; Mapa posuđena iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba), (sl. 40.)

ŽENE IZ DRAŽA, BARANJA, (EM FA 4504) Smotra Seljačke sloge, Zagreb, 1939.

Sl. 182. ŽENA U LJETNOM KAPUTIĆU REKLJECU Petrinja, Banovina Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 67 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 IVANK h/N)

Iz knjige Smotre folklora i simboli identiteta u povodu 50. Međunarodne smotre folklora. Zagreb : etnografski muzej, 2016., str.100 (Iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku)

ŽENSKA NOŠNJA IZ SENJSKE OKOLICE Iz serije : Die Serben an der Adria, sv. I. Leipzig und Wien, 1870.; legenda ispod slike: Frauen aus der Umgebung von Zengg; litografija; Narodne nošnje s Jadranskog primorja i Zagorja / priredio inž. Kamilo Tončić – Sorinjski ; Mapa posuđena iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba), (sl. 2.)

ŽENSKA NOŠNJA S OTOKA PAGA Iz serije : Die Serben an der Adria, sv. I. Leipzig und Wien, 1870.; legenda ispod slike: Frauen aus Pago ; litografija; Narodne nošnje s Jadranskog primorja i Zagorja / priredio inž. Kamilo Tončić – Sorinjski ; Mapa posuđena iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba), (sl. 10.)

ŽENSKI LIK SA ZADARSKIH OTOKA Ilustracija iz sredine 19. stoljeća Iz knjige Hrvatski običaji i druge tradicije. Zagreb : Mozaik knjiga, 2016., str.

159, (Knjižnica Medveščak, 39 HRV.O)

ŽENA S POŠICOM I UBRUČIĆEM NA GLAVI – ĆILIPI, KONAVLE Sl. 183. ŽENA S OKRUGOM NA GLAVI - KIJEV, DALMACIJA Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 141 (Knjižnica Medveščak, sig. 39 IVANK h/N)

Iz knjige Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001., str. 148 (Knjižnica Medveščak, sig.

39 IVANK h/N)

ŽENSKO OGLAVLJE Spomenički značaj starinskog ženskog oglavlja svoju prvu punu potvrdu dobiva s povijesnim podatkom kad godine 1442. Jelena udovica vojvode Sandalja Hranića među ostalim svojim dragocjenostima i osobnim nakitom ostavlja: …i jošće oglavlje moje s kamenjem i s biserom.“ Greta Turković (1930. – 1980.)

Iz mape Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji. Zagreb : Spektar, 1975., str. 5, sig. br. 1757/75 Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Etnografski predmet u posjedu Etnografskog muzeja iz Zagreba

ŽRVANJ – RUČNI MLIN ZA MLJEVENJE ŽITA, DALMACIJA Iz starih albuma

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 73

SAVIO SE RUŽMARIN DIKI ZA ŠEŠIR (slavonska narodna pjesma)

NARODNO RUHO U KNJIŽEVNOSTI CRVENA KAPA Puno stvari, iz ditinjstva, ponit će srce, to su kaban i kapora, srebrene puce, to su komin i komoštre, nad njima napa, ali jedno, prije svega, crvena kapa.

Crvena kapa, na ponosnoj glavi, crvena kapa kad se tuguje i slavi.

Crvenu kapu, svud po svitu, nosi, crvenon kapon, ti se diči i ponosi.

Puno stvari, iz ditinjstva, ponit će srce, Nisan vaja, tilo me je dati u muce.

Usri’ zime, u daljini, zapiva klapa, ali jedno, povr’ svega, crvena kapa!

Crvena kapa, nema lipšeg znaka, crvena kapa, da smo unuci težaka.

Crvena kapa, ko se, s njome, rodi, šibenskon kapon i u ratu i slobodi!

Arsen Dedić Tekst i glazbu za pjesmu Crvena kapa napisao je Arsen Dedić.

Pjesma je prvi put izvedena na Omiškom festivalu dalmatinskih klapa 1983. godine.

Sl. 185. – 186. ŠIBENSKA KAPA I SESTRA FORTUNATA IZ SAMOSTANA SV. LUCE U ŠIBENIKU Dostupno na http://si10.live.sistemi.hr/vijesti/sibe nik/clanak/id/460552/volim-sibenikali-ta-ljubav-cesto-granici-s-boli.

Sl. 187. ŠIBENSKA KAPA

Sl. 184. SVIRAČ HARMONIKE HELIGONKE DRAGO ŠPORČIĆ u sastavu Veseli pajdaši iz Skrada Iz knjige Hrvatski običaji i druge tradicije. Zagreb : Mozaik knjiga, 2016., str.

310. (Knjižnica Medveščak, 39 HRV.O)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 74

VIJENAC PLETE MARIJA

KAPARICA Po' mojon ponistron na banku sisi kuma Marija, kape crjene radi, kru' da zaradi, sidi i muči, uvik, ista, bome nika' starija.

O Marija, Marija, Zlatni venček vejala, Na se ga primerjala, Kraj Jezuša sjedala.

Jezuš ima zlat škrlak**, Za škrlakom pantliček, Za pantlekom kitica, Na kitice tičica.

Ranon zoron rani, kasno u noć liga, kafu nika' ne pije, neg' odma kape šije, rad već prije nego misec sađe sa briga.

Iz Jakovlja u Hrvatskom zagorju, zabilježila učiteljica Adela Čermak.

Dostupno na http://www.jakovlje.com/od-isusa-imarije-hrvatske-narodne-poboznepjesme/

Igla nježina kroz štirku lipa crjena skeleta provlači žice konca, crne ko o' lonca, i po' prstin niče kapa s merlina ka o'veleta.

Neće da ružne divane, ni čakule o drugon vodi, u nikog se ne pača, svog posla se lača, jer posal je jedno, šta kumi Mariji godi.

Za mraka, noćon, odmara žujave prsti, zablištene oči, jer zna: sutra će doći, pa novon snagon triba prigniti stare krsti.

U crno odivena, udovica kroz vrimena mnoga i duga; glava joj sida, lišca ni blida, ka prst sama, sebi gospodar, a bome sebi i sluga.

Baš svakog dana, a da nika' nije baš n išta starija, prin neg' zora grane, poslin no sunce pane, po' ponistron mojom kape radi naša kuma Marija.

Vinko Nikolić (1012. – 1997.)

Iz knjige Nikolić, Vinko. Izabrane pjesme. Vinkovci : Riječ, 1998., str. 42 (Knjižnica Medveščak sig. 886.2-1 NIKOLIĆ i)

Sl. 188. CRVENKAPE Kape za članove pjevačkog društva u Granešini (vl. Janko Piškor), početak 20 st. EMZ Et 3525: nepoznati lokalitet, prije 1940., EMZ et 53369; Plitvice, oko 1930., EMZ Et 30 124 Iz knjige Smotre folklora i simboli identiteta u povodu 50. Međunarodne smotre folklora. Zagreb : etnografski muzej, 2016., str. 123 (Iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 75

DETELA SE ČRLENI Detela se črleni, dete drago, kaj te ni?

Zbiraju se v lugu mraki, noć bu došla taki.

Skriva se vu sence put, sladki glas je z bezga čut.

Zbudil se je to slaviček, naših noćih tiček.

Detela se črleni, tebe mi navek još ni.

Znaš ti, kak se težko čeka?

- kaj se ne dočeka.

Ja bi tebi pušlec bral, ja bi tebi kušlec dal. al i noć ta prejde cela, ne buš dojt mi štela.

Del bum pušlec za škrlak, zapopeval bum si pak.

Kaj to treba znati drugi, če je srce v tugi.

Dragutin Domjanić

Sl. 189. DJEVOJKA IZ VRLIKE Iz serije : Die Serben an der Adria, sv. I. Leipzig und Wien, 1870.; legenda ispod slike: Maȁdchen aus Vérlika; litografija; Narodne nošnje s Jadranskog primorja i Zagorja / priredio inž. Kamilo Tončić – Sorinjski ; Mapa posuđena iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba), (sl. 25.)

Iz knjige Domjanić, Dragutin. Po dragomu kraju. Zagreb : Tiskara Narodnih Novina, 1933.

Sl. 190. KAPA – NARODNA NOŠNJA SPLITA Iz knjige Vidović-Begonja, Ilda.

Narodna nošnja Splita. Zagreb : Kulturno prosvjetni sabor Hrvatske, 1988. str. 110., (Knjižnica Medveščak sig. 39 VID m)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 76

TIČICA I JA

ZDRAVICA MLADENKI

Kukmica mala na glavi, drobni koraček sim, tam, ali kad krila raširiš, čisto pod nebom si mam.

Tam je za vsakog sunca, tam je veselja za vse, briga te, kaj je tu dole, gdo ti tam gore kaj sme?

Vsejedno, kaj si tak mala, tvoja popevka zvoni dalko čez brege i dole, če te nit videti ni.

Kukmica tebi na glavi, meni na vuhu škrlak, kaj nas je briga za koga, pak si popevamo tak.

Dragutin Domjanić

Na glavi ti trepnu tri krune od zlata.

Da ti Bog da, neve, sina redovnika, Da bi bila svome rodu dika, Iza njega, neve, ćerku jedinicu, Koja ti nigovala svu tvoju dičicu.

Vino i čelo, sve van zdravo, veselo, Vaše lice rumeno, uvik cvalo, ne velo.

Pjesma počasnica s poluotoka Pelješca posvećena mladenki uz željeda ostvari idealni obrazac mediteranske žene s kraja prošlog i početka ovoga stoljeća

Sl. 191. KOKOTIČEK glazbalo - igračka, Velikog Trgovišća - Hrvatsko zagorje, 2012.

Iz knjige Hrvatski običaji i druge tradicije. Zagreb : Mozaik knjiga, 2016., str. 308, (Knjižnica Medveščak, 39 HRV.O)

Sl. 192. DOSTOJANSTVO - NE GIZDA …. Nemoj sliediti gradsku modu, nego smatrajte modernim, savremenim i vječnim ono, što je narodno (Vladko Maček).

Mala knjižica seljačke sloge, 1940.

Iz knjige Smotre folklora i simboli identiteta u povodu 50. Međunarodne smotre folklora. Zagreb : etnografski muzej, 2016., str. 96 (Iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 77

Katalog izloĹžbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 78

LITERATURA: Babić, Ljubo. Boja i sklad : prilozi za upoznavanje hrvatskog seljačkog umieća. Zagreb : Izdanje hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, 1943.

Bagur, Radojka. Nošnja u delti Neretve kroz stoljeća. Zagreb, Metković, 2015.

Bušić, Katarina. Tko nosi ne prosi : S torbom po hrvatskim krajevima: 25. studeni 2010. – 30. travanj 2011. Zagreb : Etnografski muzej, 2010.

Die Serben an der Adria, sv. III. Leipzig und Wien, 1870.; legenda ispod slike: Mann aus Ragusa; litografija; Narodne nošnje s Jadranskog primorja i Zagorja / priredio inž. Kamilo Tončić – Sorinjski ; Mapa posuđena iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba) Facchinetti, D. A.. O istarskim Slavenima. Labin : MF, 2005.

Gamulin, Grgo. Hrvatsko slikarstvo XIX. stoljeća, Sv. I. Zagreb : Naprijed, 1995.

Hercigonja, Eduard. Srednjovjekovna književnost. Zagreb: Liber, 1975.

Hrvatska tradicijska kultura : na razmeđu svjetova i epoha. Zagreb : Barbat, 2001.

Hrvatski enciklopedijski rječnik (Bež-Dog) sv. II.. Zagreb : Jutarnji list, 2002.

Hrvatski običaji i druge tradicije. Zagreb : Mozaik knjiga, 2016.

Ivanković, Ivica i Vladimir Šimunić. Hrvatske narodne nošnje : Croatian National Costumes. Zagreb : Multigraf, 2001.

Kaštelanska narodna nošnja : traditional costume of Kaštela. Split : Etnografski muzej, 1999.

Kečkemet, Duško. Ivan Rendić : život i djelo. Supetar, 1969.

Kirin, Vladimir. Narodne nošnje Jugoslavije : Slovenija, Istra, Hrvatsko primorje. Zagreb : Naklada Naša djeca, (19..?)

Kremenić, Damir. Narodna nošnja otoka Krka. Zagreb : Hrvatski sabor kulture 55. obljetnica djelovanja 1948. – 2003.

Krnjak, Lucija. Moja baština : prema zapisima Lucije Krnjak uredio Vlado M. Mačkovec, 2009.

Kružić Uchytil, Vera. Vlaho Bukovac : život i djelo 1855. – 1922. Zagreb : Nakladni zavod Globus, 2005.

Kukoč, Sineva. Japodi – fragmenti symbolica. Split : Književni krug Split, 2009.

Lijepa naša Hrvatska. Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1994.

Maksimilijan Vanka : retrospektivna izložba. Zagreb : Galerija Klovićevi dvori 26. II. – 10. VI. 2002.

Meštrović, Ivan. Jedini put da se bude umjetnik jest raditi. Zagreb : Spektar, 1970.

Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama. Zagreb : Etnografski muzej Zagreb, 1996.

Muraj, Aleksandra. Narodna nošnja otoka Zlarina. Zagreb : Hrvatski sabor kulture, 2003.

Narodne nošnje Hrvatske. Zagreb : Spektar, 1975.

Narodne nošnje Zagrebačke županije i Grada Zagreba na starim razglednicama, 2010.

Nikočević, Lidija. Zvončari i njihovi odjeci. Novi Vinodolski: Naklada Kvarner, 2014.

Reberski, Ivan. Gabriel Jurkić: od realizma do secesije, od simbolizma do impresije. Zagreb : Školska knjiga, 2008.

Simončić, Katarina Nina. Zagreb : Plejada, 2012.

Smotre folklora i simboli identiteta u povodu 50. Međunarodne smotre folklora. Zagreb : etnografski muzej, 2016.

Splitska narodna nošnja : Traditional costume of Split. Split : Etnografski muzej, 1998.

St. Stanojević. Narodna enciklopedija srpsko.hrvatsko-slovenačka : II. knjiga I – M . Zagreb : Bibliografski zavod D. D. Zagreb, 1927.

Svijet : ilustrirani tjednik: časopis za društveni život. Zagreb (193?), str. 430-431. (izlazio od 1926. do 1936.). Šabarić, Zdravko. Zdravko Šabarić : Galerija Slavija LLoyd 8. – 28. veljače. Zagreb, 1997. Šestan, Ivica. Narodna nošnja vinkovačkog kraja : Otok : priručnik za rekonstrukciju nošnje. Zagreb : Kulturno prosvjetni sabor Hrvatske, 1987.

Vidović-Begonja, Ilda. Narodna nošnja Splita. Zagreb : Kulturno prosvjetni sabor Hrvatske, 1988.

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 79

Sl. 193. HRVATSKA HRVATOM – stara razglednica Dostupno na http://free-zg.t-com.hr/albumalfa/FreeWeb/fotoklik/nacionalnerazglednic/nac108_resize.jpg

MREŽNA STRANICA:               

Đivanović, S. Bukovčeva Konavoka u grafičkoj verziji pariške radionice Rougeron-Vignerot & Cie geneza i morfologija. // Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku. (2011), 49, str. 209-226. URL: http://hrcak.srce.hr/70897, pristup ostvaren 26. VII. 2017.

Joso Buzan - Artist, Fine Art Prices, Auction Records for Joso Buzan . URL: http://www.askart.com/artist/Joso_Buzan/11092057/Joso_Buzan.aspx, pristup ostvaren 26. VII. 2017.

Ljubo Babić – Antologija : Moderna Galerija. URL: http://www.moderna-galerija.hr/ljubo-babic/, pristup ostvaren 28. 7. 2017.

Križanić, L. Ljubo Babić : Seljanka, 1940. URL: https://www.pinterest.com/pin/418553359095380075/, pristup ostvaren 28. VII. 2017.

49. proljetna aukcija – Kontura. URL: http://kontura.com.hr/wpcontent/uploads/2017/04/tomerlin_razgovor.jpg, pristup ostvaren 26. VII. 2017.

Zdenka Sertić, Hrvatska, Croatia. URL: http://www.croatianhistory.net/etf/sertic_zdenka2.html; pristup ostvaren 20. VII 2017.

Anka Krizmanić. // Wikipedija. URL: https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Anka_Krizmani%C4%87&oldid=4790279, pristup ostvaren 25. VII. 2017.

Izložba Didi s Kamešnice : Galerija Galiotović : Kulturno umjetničko središte Sinj. URL: http://www.galerija-galiotovic.kus-sinj.hr/hr/novost/39/izlozba-didi-s-kamesnice, pristup ostvaren 26.

VII. 2017.

Zdenka Sertić. // Wikipedija. URL: https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Zdenka_Serti%C4%87&oldid=4766086, pristup ostvaren 21. 7. 2017.

49. proljetna aukcija – Kontura. URL: http://kontura.com.hr/wpcontent/uploads/2017/04/tomerlin_idila.jpg, pristup ostvaren 26. VII. 2017.

Roksoslav. Ilica (by Nasta Rojc). URL: https://www.flickr.com/photos/g6/16992521811, pristup ostvaren 27. VII. 2017 Narodne nošnje Hrvatske. // Hrvatski folklor. http://www.hrvatskifolklor.net/php/narodnenosnjehrvatskehf.php, pristup ostvaren 24. VII. 2017.

Ilona Zrínyi, as painted by Károly Jakobey. // Wikipedia. URL: http://en.wikipedia.org/wiki/Ilona_Zr%C3%ADnyi#/media/File:Zrinyi_ilona.jpg, pristup ostvaren 24.

VII. 2017.

Hrvatska narodna nošnja - stara razglednica. // Kolekcionar.eu. URL: https://www.kolekcionar.net/photos/5f41e09530d3cc0d96d66201179cee80c5dcde4a.jpg, pristup ostvaren 26. VII. 2017.

Kaciga ilirskog ratnika : Događanja : Dubrovnik - Kulturni Kalendar. URL: http://kalendar.dubrovnik.hr/dogadanja/kaciga-ilirskog-ratnika, pristup ostvaren 1. VIII. 2017.

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 80

       

         

  

Croative.net. URL: http://croative.net/wp-content/uploads/2014/07/hrvatski-ratnik.jpg, pristup ostvaren 21. 7. 2017.

Vuković, I. Hrvatski tradicijski svadbeni običaji. (09.04.2016.) // Vjenčanje ponuda. URL: http://www.vjencanje-ponuda.com/media_upload/filemanager/foto_1_5135f62fef7d0.jpg, pristup ostvaren 20. VIII. 2017.

31. svibnja: Majka Božja od Kamenitih vrata. (31.05.2016.) // Lika club. URL: http://likaclub.eu/31svibnja-majka-bozja-kamenitih-vrata/, pristup ostvaren 26. VII. 2017.

Tafra, S. Djeca vode tovara, ožujak 2011. // Lastovski poklad - Institut za etnologiju i folkloristiku.

URL: http://macevni-plesovi.org/wp-content/uploads/2012/10/lastovski-poklad-0030.jpg, pristup ostvaren 28. VII. 2017.

Biondić, I. Kako je nastala Lička kapa? (03.05.2015.). // Lika club. URL: http://likaclub.eu/kako-jenastala-licka-kapa/ , pristup ostvaren 27. VII. 2017.

Predstavljanje knjige "Lička kapa". // Glas Gacke. 12.11.2013. URL: http://www.glasgacke.hr/?ispis=detalji&novost=2966&kat=71 Međimurska narodna nošnja. (05.07.2016.). URL: http://medjimurjepress.net/kultura-iobrazovanje/medimurska-narodna-nosnja/ , pristup ostvaren 1. VIII. 2017.

Croatian traditional costumes. (14.08.2015.). Jedan od najstarijih likovnih prikaza narodne nošnje mladenke s otoka Silbe (sjeverna Dalmacija) iz 1747.g., koja se čuva u Narodnom muzeju u Zadru.

[Facebook status]. URL: https://scontent-waw1-1.xx.fbcdn.net/v/t1.09/10408680_521445151339020_4558953612694305006_n.jpg?oh=8c9335962ea95d560f993b96cc9f7 511&oe=5A2E9A23/, pristup ostvaren 1. VIII. 2017.

Klymenko, N. Ivan Mestrovic. URL: https://www.pinterest.com/naklim/ivan-mestrovic/, pristup ostvaren 30. VII. 2017.

Etnografski muzej. Zbirka narodnih nošnji sjeverozapadne Hrvatske. URL: http://www.emz.hr/Zbirke/Organizacija%20zbirki/Zbirka%20narodnih%20no%C5%A1nji%20sjevero zapadne%20Hrvatske, pristup ostvaren 25. VII. 2017.

Turalija, T. Kupreška cura na poštanskoj markici. // Kupres portal. (30.05.2009.). URL: http://www.kupres.de/novosti/2009/kupresportal20090530.htm, pristup ostvaren 27. VII. 2017.

Postić, G. Croatian traditional embroideries. URL: https://i.pinimg.com/originals/28/66/bc/2866bc3597ef6f4b6c2739f1b0ef817e.jpg, pristup ostvaren 30.

VII. 2017.

Moslavac, S. Tradicijska oglavlja i nakit. Kutina: Muzej Moslavine, 2001. URL: https://issuu.com/muzejmoslavine/docs/tradicijska_oglavlja_i_nakit, pristup ostvaren 24. VII. 2017.

Moslavac, S. Oglavlje udanih žena. // Selo. URL: http://selo.hr/oglavlje-udanihZena/#!prettyPhoto/12/, pristup ostvaren 25. VII. 2017.

Vincent iz Kastva. (28.02.2008.). // Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. URL: http://www.hkv.hr/hkvpedija/umjetnost/2137-vincent-iz-kastva.html, pristup ostvaren 26. VII. 2017.

Postić, G. Croatian traditional embroideries. URL: https://i.pinimg.com/originals/34/c5/7c/34c57cf043362bcb47cfd77d234b2683.jpg, 30. VII. 2017.

Meštrović, I. Porođenje Krista. URL: http://www.mestrovic.hr/images/muzeji/crkva-presvetogotkupitelja/slider/medium/crkva-presvetog-otkupitelja-mestrovic-1.jpg, pristup ostvaren 15. VI. 2017.

Iveković, O. Smaknuće Matije Gupca na trgu ispred crkve sv. Marka u Zagrebu. // Hrvatska družba povjesničara Dr. Rudolf Horvat. URL: http://croatiarediviva.com/wp-content/uploads/2016/06/1024pxOton_Ivekovic_Smaknuce_Matije_Gupca_na_trgu_ispred_crkve_sv._Marka_u_Zagrebu-300x214.jpg, pristup ostvaren 26. VII. 2017.

Gregl, M. ; Arčabić, Maja. Sokolska konjička kapa, Zagreb, oko 1930. god. // Muzej grada Zagreba.

URL: http://www.mgz.hr/UserFiles/image/izlozbe/Sa-sesirom-na-glavi-13.jpg, pristup ostvaren 1.

VIII. 2017.

Ured HBK za mlade. Papa Ivan Pavao II. mahnuo šokačkim šeširom – slika koja je obišla cijeli svijet.

(29.04.2017.). URL: http://mladi.hbk.hr/vijesti/papa-ivan-pavao-ii-mahnuo-sokackim-sesirom-slikakoja-je-obisla-cijeli-svijet/, pristup ostvaren 26. VII. 2017. Šibenska Kapa. // Wikipedija. URL: https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=%C5%A0ibenska_kapa&oldid=4892366, pristup ostvaren 1. VIII. 2017.

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 81

      

 

Lipovec, J. Jankovi prilozi povijest : Iz povijesti grada Šibenika. (2016.). URL: http://www.lipovec.me/sibenik.htm, pristup ostvaren 1. VIII. 2017. Škrinjar, Lj. Biser hrvatske kulturne baštine: Katedrala sv. Jakova u Šibeniku. (12.05.2011.). URL: http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/8262-biser-hrvatske-kulturne-batine-katedrala-sv-jakova-uibeniku.html, pristup ostvaren 1. VIII. 2017.

Meštrović, I. Ludi Mile. // MUO : Partage Plus. URL: http://partage.muo.hr/?object=details&id=2645, pristup ostvaren 28. VII. 2017. Š. I. Biskup Rogić papi Franji poklonio šibensku kapu. (17.09.2016.). // Šibenik In. URL: http://www.sibenik.in/sibenik/biskup-rogic-papi-franji-poklonio-sibensku-kapu/65001.html, pristup ostvaren 1. VIII. 2017.

Plakati Zagrebačkog zbora. // Državni arhiv u Zagrebu. (2003). URL: http://daz.hr/wpcontent/uploads/2015/04/03_zz.jpg, pristup ostvaren 25. VII. 2017.

Gospa. (28.03.2015.). // Ferata. http://www.ferata.hr/wp-content/uploads/2015/03/gospa.jpg, pristup ostvaren 1. VIII. 2017. Šibenska grandeca : Predstavljamo sestru Fortunatu iz benediktinskog samostana sv. Luce u Šibeniku : Volim Šibenik, ali ta ljubav često graniči s boli. (29.12.2016.). // Šibenski. URL: http://si10.live.sistemi.hr/vijesti/sibenik/clanak/id/460552/volim-sibenik-ali-ta-ljubav-cesto-granici-sboli, pristup ostvaren 1. VIII. 2017. Šimunković, M. Hrvatske narodne pobožne pjesme zabilježene u našem kraju. (07.11.2015.). // Digitalni zavičaj - jakovlje.com. URL: http://www.jakovlje.com/od-isusa-i-marije-hrvatske-narodnepobozne-pjesme/, pristup ostvaren 27. VII. 2017.

Hrvatska Hrvatom (Gesetzlich geschützt No 65037 C.W.W. IX/I). URL: http://free-zg.tcom.hr/albumalfa/FreeWeb/fotoklik/nacionalnerazglednic/nac108_resize.jpg, pristup ostvaren 26. VII. 2017.

Sl. 194. OGLAVLJE MLADE SNAŠE Lovas kod Vukovara Iz knjige Narodne nošnje Hrvatske. Zagreb : Spektar, 1975.

(Knjižnica Medveščak sig. 39 NARO/N)

Sl. 195. RUBAC UDANE ŽENE – ŠAMIJA Levanjska varoš – Slavonija Iz knjige Hrvatska tradicijska kultura. Zagreb : Barbat, 2001., str. 249, (Knjižnica Medveščak, sig. 39 HRV/N)

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 82

Knjižnice grada Zagreba – Knjižnica Medveščak, 2017.

Izložbu pripremila, postavila i katalog priredila Milka Tica Plakat izložbe i naslovnicu kataloga izradila Jagoda Ille Izložba postavljena uz suradnju s AnaMarijom Starčević-Štambuk iz Knjižnice Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba

Katalog izložbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 83

Katalog izloĹžbe IGLA KIST DLIJETO hrvatsko tradicijsko ruho | 84