Zagreb u oku filmske kamere : katalog izložbe : 2020.

ZAGREB U OKU FILMSKE KAMERE Izložba 15. srpnja – 15. listopada 2020.

Knjižnice grada Zagreba Knjižnica Medveščak Studijska izložba Zagreb u oku filmske kamere donosi pregled filmova koji su tematski i prostorno vezani za grad Zagreb, kao i razvoj filmske umjetnosti u našem gradu od početaka krajem 19. stoljeća do 2020. godine.

Ideja za postavljanje ove izložbe dogodila se spontano i neplanirano. Potaknuta udarom potresa koji je 21. ožujka 2020. pogodio

Zagreb, te nesigurnim ozračjem globalne pandemije virusa COVID-19, stvorila se potreba za izložbom koja bi naš grad prikazala u svjetlu filmske kamere.

Kao i druge umjetnosti, i filmska teži za oponašanjem stvarnosti, a ostaje u području iluzije. Ono što pak nije iluzija, jest činjenica da je film u Zagrebu prisutan gotovo od njegovih početaka: prvih projekcija i prvih kinodvorana.

Prva filmska projekcija održana je već 1896. godine, godinu nakon slavne pariške projekcije filma braće Louisa i Augustea Lumièrea. Zanimljivo je da je prostor održavanja prve projekcije danas također vezan za film: naime, u toj se zgradi već desetljećima nalazi Akademija dramske umjetnosti.

Uskoro se u centru Zagreba otvaraju prve kinodvorane, a u jeku Prvog svjetskog rata osniva i prvo filmsko poduzeće Croatia film. Godine 1917. snima se prvi hrvatski igrani film: komedija Brcko u Zagrebu. Nažalost, taj film nije sačuvan.

Po završetku rata, Zagreb postupno postaje centar kinematografije Kraljevine SHS/Kraljevine Jugoslavije. No, to je bila „kinematografija bez filmova“ (Ivo Škrabalo): tek nekoliko snimljenih filmova entuzijastičnih autora, bez jačih poticaja od strane vlasti. Vrijedi ipak spomenuti nekoliko zanimljivosti: štrajk kinooperatera, značaj obitelji Müller za razvoj

kinematografa, radove Oktavijana Miletića, pokušaj osnivanja prvog filmskog studija na nekadašnjoj gradskoj periferiji (u današnjem naselju Knežija) i reklamne filmove poduzeća Maar, koje je ovjekovječeno u romanu Kiklop Ranka Marinkovića.

Drugi svjetski rat i uspostava Nezavisne Države Hrvatske također se odrazila na film i kinematografiju. Snaga filma kao propagandnog sredstva odmah je prepoznata od strane fašističke ustaške vlasti, te je tako započelo intenzivno ulaganje u filmsku proizvodnju, ali i jednako tako intenzivni utjecaj na sadržaj i tematiku proizvedenog. Ipak, u tim pogibeljnim vremenima snimljen je i premijerno prikazan prvi hrvatski cjelovečernji igrani film Lisinski, koji je režirao Oktavijan Miletić.

Po oslobođenju Zagreba i uspostavi komunističke vlasti zatečeni snimljeni materijal biva odnesen u Beograd, koji postaje središte kinematografije nove države. No, Zagreb ne miruje: već 1946. osniva se Jadran film, čiji će kompleks u nadolazećim desetljećima biti središte nacionalne kinematografije, te često mjesto za snimanje inozemnih (ko)produkcija.

Filmovi snimljeni u prvim desetljećima nakon Drugog svjetskog rata tematski su zaokupljeni minulom ratnom prošlošću Zagreba: ilegalnim antifašističim djelovanjem (Ne okreći se sine Branka Bauera i djelomično Koncert Branka Belana) i holokaustom (Deveti krug Franca Štiglica). No, već početkom šezdesetih na red dolaze druge, aktualnije teme: egzistencijalna i emocionalna previranja Zagrepčana (Martin u oblacima Branka Bauera, Rondo Zvonimira Berkovića).

Film Imam dvije mame i dva tate također se tematski nadovezuje na prethodna dva filma, no ovdje su u središtu proširene obitelji, čija je dinamika iznesena iz perspektive djeteta. Redatelj filma, Krešo Golik, tu će perspektivu koristiti i kasnije, u filmu Tko pjeva, zlo ne misli. Ta komedija iz 1970. godine, čija je radnja smještena u predratni Zagreb, gotovo je odmah stekla široku popularnost koja do danas ne jenjava. U više je anketa proglašavan najboljim hrvatskim filmom svih vremena.

Obitelj, dom i svakodnevne brige u ranim će osamdesetima prijeći iz „starog“ Zagreba na južnu obalu Save. Život, obiteljski i (dobro)susjedski odnosi u novogradnjama Novog Zagreba izneseni su u gorko-slatkoj priči filma Vlakom prema jugu redatelja Petra Krelje.

Godine 1956. počinje se emitirati televizijski program Televizije Zagreb. Isprva tek manji broj kućanstava posjeduje televizijski prijemnik, no do sedamdesetih on postaje sve dostupniji, a početkom osamdesetih i gotovo sastavni dio svakog doma.

Televizija Zagreb stoga počinje razvijati svoj program i snimati televizijske filmove i serije namijenjene publici svih životnih dobi.

Televizijska serija Nepokoreni grad tematizira život i djelovanje antifašističkih ilegalaca u Zagrebu pod ustaškom vlašću. Mlađi gledatelji istodobno uživaju u zgodama i nezgodama braće Vragec, njihovih susjeda i prijatelja u seriji Smogovci, čija je radnja smještena u zagrebačkoj četvrti Peščenica. O njezinoj popularnosti svjedoči činjenica da je u razdoblju od 1982. do 1997. snimljeno ukupno 6 sezona.

Filmske zagrebačke osamdesete u znaku su ekranizacija književnih domaćih autor(ic)a. Redatelj Zoran Tadić debitirao je ekranizacijom pripovijetke Ritam Zločina autora Pavla Pavličića. Iskazavši se ranijim ostvarenjima, redatelji Antun Vrdoljak i Rajko Grlić također su posegnuli za predlošcima iz domaće književne produkcije. Vrdoljak režira film i seriju Kiklop, prema klasiku Ranka Marinkovića, dok Grlić ekranizira film U raljama života, prema tadašnjem hit-romanu (danas također klasiku) Štefica Cvek u raljama života književnice i književne teoretičarke Dubravke Ugrešić.

Zagrebačku prošlost evocira redatelj Dejan Šorak filmom Oficir s ružom, čija je radnja smještena u poslijeratni Zagreb, te Zvonimir Berković, koji će filmom (i serijom) Kontesa Dora pokušati rekonstruirati biografiju skladateljice Dore Pejačević.

Antun Vrdoljak ponovno će posegnuti za književnim predloškom: ekranizirat će film (i seriju) Glembajevi, prema drami Miroslava Krleže.

Početak devedesetih obilježen je nizom promjena: raspadom SFRJ-a, proglašenjem Republike Hrvatske, Domovinskim ratom i tranzicijom. U tako kaotičnim vremenima filmska se proizvodnja našla u nezavidnom položaju, te će se tek sredinom 90ih pojaviti značajnija i za Zagreb tematski vezana ostvarenja.

Godine 1995. redatelj Zrinko Ogresta snima film Isprani, u kojem se, kroz priču o mladome paru koji ne može pronaći mjesto za intimnost, ocrtava turobna atmosfera ratom i tranzicijom pogođenog stanovništva zagrebačke periferije. Tmurne ratne godine zanimljivo ocrtava i film Treća žena, redatelja Zorana Tadića. Taj svojevrsni remake kultnog Trećeg čovjeka Carola Reeda svoj kontekst smješta u poratni Zagreb, a glavni protagonisti zamijenjeni su – protagonisticama. Vedrije tonove donosi film Tri muškarca Melite Žganjer, romantična komedija Snježane Tribuson o dobrodušnoj slastičarki, njezinim prijateljicama i potencijalnim partnerima.

Prijelaz iz devedesetih u prvo desetljeće 21. stoljeća otvara vrata novoj generaciji redatelja i njihovim tematskim preokupacijama. Film Fine mrtve djevojke redatelja Dalibora Matanića kroz tragičnu priču o istospolnim partnericama u netolerantnom i nasilnom susjedstvu na velika vrata uvodi problematiku LGBTQ populacije u hrvatskom društvu. Zaokret u zagrebačku prošlost provodi Neven Hitrec filmom Snivaj, zlato moje, čija je radnja smještena u zagrebačku Trešnjevku za vrijeme i nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Ipak, prvo desetljeće novoga milenija obilježeno je filmovima čija radnja tematizira suvremene probleme stanovnika Zagreba, bez obzira na društveni položaj, dob i obrazovanje. Navijačka populacija prikazana je u filmu Metastaze (prema romanu autora Alena Bovića/Ive Balenovića), glazbenici u filmu Pjevajte nešto ljubavno, a obični, „mali“ ljudi u nizu omnibusa Zagrebačke priče. Na tome tragu je i drama Neka ostane među nama redatelja Rajka Grlića, u kojoj se kroz odnos braće Nikole i Brace prelamaju intimne drame dviju obitelji, triju žena, dvoje djece i jedne trudnoće.

Na početku drugog desetljeća izlaze dva „zagrebačka“ filma čiji su junaci djeca. Dok u filmu Koko i duhovi (redatelja Danijela Kušana) pratimo dogodovštine Koka, omiljenog junaka romana Ivana Kušana, u filmu Lea i Darija svjedočimo glumačkom usponu i padu talentirane djevojčice Lee Deutsch, koju slava i omiljenost od strane zagrebačke kazališne publike nije zaštitila od progona i deportacije u koncentracijski logor Auschwitz.

Zagrebačka mladež i njihovi problemi središnja su tema filmova Fleke, redatelja Alda Tardozzija i Takva su pravila, redatelja Ognjena Sviličića. Kompleksni i nerazriješeni odnosi svojstveni su gotovo svim obiteljima, bez obzira na njihov društveni i materijalni status. O tome kroz priče o odnosima kćeri i očeva u trima zagrebačkim obiteljima progovara film Ti mene nosiš, čiju režiju potpisuje Ivona Juka. Film Ustav Republike Hrvatske kroz priču o zbližavanju klasno, ideološki i interesno suprotnih svjetova u mikrokozmosu jedne „fine“ zgrade u zagrebačkom centru progovara o aktualnim problemima hrvatske stvarnosti: ksenofobiji i homofobiji. Zagrebačka mladež ponovno zauzima središnje mjesto u filmu Zagrebački ekvinocij čiju režiju potpisuje Svebor Mihael Jelić, i koji je u ovom popisu i ovoj izložbi „najmlađi“ film.

Drugo desetljeće filmova tematski vezanih za Zagreb obilježavaju filmovi čija radnja seže u zagrebačku i nacionalnu prošlost.

Filmovi o navijačima zagrebačkog nogometnog kluba Dinamo nisu rijetkost, no redatelj Igor Šeregi je napravio svojevrsnu iznimku. Film ZG80 donosi priču koja prethodi Metastazama i čija je radnja smještena u burne 80e. Zadnje desetljeće bivše države u nacionalnoj nogometnoj povijesti obilježeno je sukobima navijača Dinama (od 1986. godine Bad Blue Boysa) s Delijama, navijačima beogradske Crvene zvezde. Film Sindrom Halla: začetak profesionalnog filma – rođenog da umre osvrće se na povijest filma u Zagrebu i Hrvatskoj, u inventivnoj formi filmskog kolaža redatelja Mladena Jurana. Zanimljiv režijski pristup i intrigantna tema odlike su igrano-dokumentarnog filma Dnevnik Diane Budisavljević, u kojem redateljica Dana Budisavljević otkriva priču o hrabroj i humanoj ženi koja je u teškim vremenima Drugog svjetskog rata i ustaške vlasti organizirala transport i smještaj prognane i u logorima zatočene kozaračke djece.

Televizijska proizvodnja također ne jenjava. Serija Mamutica, čija je radnja smještena u kultnu novozagrebačku stambenu zgradu, tematizira zločine i prekršaje unutar mikrokozmosa poslovično „mirnog“ susjedstva. Scenarij potpisuju Vlado Bulić i Nenad Stipanić, a režiju Zoran Margetić i Robert Orhel. S druge strane, serija Crno-bijeli svijet autora Gorana Kulenovića i Igora Mirkovića nostalgična je posveta sunčanoj strani zagrebačkih osamdesetih. Kroz zgode i nezgode Kipa, Žungula, Marine i drugih nižu se vesele i zanimljive epizode iz društvenog, kulturnog i umjetničkog života onodobnog Zagreba. Bosanskohercegovački redatelj Danis Tanović za internacionalnu je produkciju (HBO) režirao mini seriju Uspjeh, u čijem se središtu nalaze međusobno potpuno nepovezani protagonisti, koje će neraskidivo povezati tragični događaj ispred novozagrebačke zgrade.

Od kraja 19. stoljeća do danas Zagreb raste, razvija se i mijenja. Unutar njega, ili paralelno s njim, razvijaju se i filmovi koji su izravno ili posredno povezani s prostorom (ovoga) grada. Najznačajniji filmovi izravno povezani s gradom Zagrebom prikazani su na ovoj izložbi. No, svakako treba spomenuti najznačajnije filmove i serije stranih produkcija koji su snimani u Zagrebu. U tim okolnostima, grad više nije samo mjesto.

Proces (The Trial), redatelja Orsona Wellesa, premijerno je prikazan 1962. godine. Ta ekranizacija romana Franza Kafke snimana je na poznatim zagrebačkim lokacijama: Zagrebačkom velesajmu, Vukovarskoj ulici (u to vrijeme Ulici proleterskih brigada) i ispred zagrebačke katedrale. Mjuzikl Guslač na krovu (Fiddler on the Roof) iz 1971. godine sniman je većinom u zagrebačkoj okolici (Mala Gorica). No jedna je scena snimana baš u Zagrebu, na Katarininom trgu. Filmsko mjesto radnje, ni manje ni više, jest Sankt Petersburg, nekadašnja ruska prijestolnica. Limeni bubanj (Die Blechtrommel) je filmska adaptacija istoimenog romana nobelovca Güntera Grassa iz 1979. godine. Režiju potpisuje Volker Schlöndorff, a jedna scena snimljena je ispred Rudolfovih kasarni na Črnomercu, koje „glume“ poštu u gradu Gdanjsku.

Sofijin izbor (Sophie's Choice) iz 1982. svoju radnju djelom smješta u predratnu i ratnu Varšavu. U filmu redatelja Alana J. Pakule poljsku prijestolnicu „glume“ zagrebačke znamenitosti: Kamenita vrata, Cvjetni trg, Oktogon… Božji oklop (The Armour of God) je akcijski film Jackieja Chana iz 1986. U nadrealnim scenama automobilskih potjera i vratolomija gledatelj prepoznaje tržnicu Dolac, gornjogradske predjele i Most slobode. Lov u Bosni (The Hunting Party), film iz 2007., tematizira lov na poznatog ratnog zločinca. Film redatelja Richarda Shepharda dijelom je sniman na zagrebačkom Sljemenu.

Vjetrovi rata (The Winds of War) je serija Dana Curtisa iz 1983. godine. Saga o Drugom svjetskom ratu snimana je na Trgu bana Jelačića, kod Esplanade, u Gradskoj kavani, Mimari, Klovićevim dvorima, Gornjem gradu, Medulićevoj, Savskoj, Zrinjevcu, Oktogonu, Mirogoju, bivšoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici… Ukratko, Zagreb se pokazao kao idealna zamjena za Berlin, Varšavu, Ženevu, Zurich, Pariz i ostale europske gradove. McMafia je serija koja se počela snimati 2018. godine. Brojni kadrovi serije Hosseina Aminija i Jamesa Watkinsa snimani su baš u Zagrebu, koji „glumi“ rusku prijestolnicu Moskvu. Jedna od filmskih sekvenci snimana je u neposrednoj blizini Knjižnice Medveščak: ispred doma HDLU, popularne „Džamije“.

Tamara Kekez Jedriško

Kako je sve počelo…

PATHÉ BIOSKOP (KINO UNION) Plakat za predstavu u prvom zagrebačkom kinu u Gajevoj ulici

ŽIVE SLIKE Ovdje se prikazuju žive slike!

https://issuu.com/h.g.d./docs/gh2015_2_issuu_mail/41

Bio je to natpis koji se u jesen 1898. pojavio u jednoj dvorišnoj zgradi u Ilici. Odmah je privukao pažnju Zagrepčana, koji nisu bili svjesni kako ih se poziva da prisustvuju senzacionalnom izumu 19. stoljeća – kinematografu!

Godine 1900. Iso Kršnjavi osnovao je poduzeće Urania koje je učenicima prikazivalo slike velikih europskih gradova i različite kulturno-povijesne spomenike.

Zagreb 1906. napokon dobiva i svoj prvi stalni kinematograf, u Gajevoj ulici na mjestu današnjeg Hotela Dubrovnik.

ZAGREPČANKE PRED KINOM I DESETOGODIŠNJI „STRIC”

Iste godine otvoren je i tzv. Ćirilo-metodski bioskop u Masarykovoj ulici, na mjestu današnjeg kina Europa, slijedi kino Edison, a nekoliko godina potom Rudolf Mosinger otvara kino Apolo u Ilici 31. To kino se potom zvalo Croatia, a danas je tu kazalište Kerempuh.

Zatim se otvara kino Olimp u Ilici (danas Tuškanac), Metropo1 na Preradovićevu trgu (porušen 1931. i na njegovu je mjestu godinu dana kasnije podignuta zgrada kina Zagreb), Helios u Frankopanskoj (danas Dramsko kazalište Gavella), Europa, poslije Balkan-Pa1ace u Varšavskoj, te mnoga druga kina.

Izvor: https://www.zagreb.hr/zive-slike/20417

Za prikazivanje nekog francuskog filma (u kojemu je bilo slobodnijih scena) na blagajni kina u Gajevoj osvanuo je natpis: Ženama i djeci zabranjeno!

Zabrana je izazvala i razbjesnila Zagrepčanke, koje su, uvrijeđene, došle navečer pred kinodvoranu paziti da njihovi muževi ne bi otišli na predstavu bez njih.

A neki je desetogodišnji dječarac došao, navodno, s osobnom kartom svojega tridesetogodišnjeg strica, uporno tvrdeći da je na fotografiji on. (…) Ali, gle slučaja, među uvrijeđenim ženama slučajno se našla i strina, pa je dječak umjesto kinu, prisustvovao cirkusu, s obvezatnim preskakivanjem preko metle...

Izvor: https://www.zagreb.hr/zive-slike/20417

Prvo filmsko poduzeće, prvi snimatelj i prvi filmovi Dva filmom opsjednuta kazalištarca Hamilkar Bošković i Julije Bergman u kolovozu 1917. osnivaju poduzeće Croatia kako bi sami proizvodili zabavne filmove.

Nažalost, nije sačuvan ni jedan od ukupno 6 snimljenih filmova.

Izvor: Škrabalo 2008: 17

MATIJA GUBEC (1917.)

Filmski plakat – jedini sačuvani trag o filmu .

Izvor: https://wfpp.columbia.edu/pioneer/marija-juric-zagorka/

JOSIP HALLA (1879.-1960.)

Prvi snimatelj igranih filmova u Croatiji i prvi profesionalni filmski snimatelj.

Očaran filmom od djetinjstva, prvo stječe fotografski zanat, a potom odlazi u Berlin gdje uči kod Oskara Messtera, jednog od utemeljitelja njemačke kinematografije.

Halla se zanimao i za tehničke probleme, te je patentirao dva izuma za poboljšanje projekcije i razvijanja filma. Po povratku u Zagreb, posvećuje se snimanju. Škrabalo 1998 : 34-36

SNIMANJE FILMA BRCKO U ZAGREBU Reportaža (Ilustrovani list) Izvor: https://www.karlovacki.info/2017/08/28/na-danasnji-dan-1917-godine-prikazan-je-prvi-hrvatski-kino-film-brcko-u-zagrebu

NEKAD DVORANA KOLO, DANAS AKADEMIJA DRAMSKE UMJETNOSTI Zaslugom fotografa Franje Mosingera i Ladislava Breyera, a u realizaciji bečkog poduzetnika Samuela Hoffmana, 8. listopada 1896. godine održana je prva filmska projekcija u Hrvatskoj.

Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Akademija_dramske_umjetnosti_u_Zagrebu i Škrabalo, Ivo: Hrvatska filmska povijest ukratko (1896-2006). Zagreb: VBZ, 2008., 13

KINO APOLO Izgrađeno 1912., smatra se prvim modernim kinematografom.

Danas se u ovoj zgradi nalazi Satiričko kazalište Kerempuh.

Izvor: http://www.zoz.hr/files/08_Milerovi_Traganja%20za%20proslim.pdf i https://www.nacional.hr/14-velesajam-kulture-pitanje-revitalizacije-i-prenamjene-prostora-kino-dvorana/apolo-kino-1912/

Brcko u Zagrebu (1917.): prvi hrvatski igrani film Dana 28. kolovoza 1917. prikazan je u kinu Metropol prvi hrvatski igrani film, "šaljiva igra u dva čina s predigrom" Brcko u Zagrebu.

Arnošt Grund je nositelj glavne uloge Brcka, trgovca koji dolazi iz provincije u Zagreb. Dolaskom u grad, Brcko doživljava galantnu pustolovinu s operetnom pjevačicom koja traje sve do dolaska njegove supruge i završne komične scene u kavani.

Arnošt Grund, podrijetlom Čeh, bio je svestrana osoba: pjevač, glumac, redatelj, dramski pisac i prevoditelj. Lik Brcka preuzeo je iz vlastite komedije praizvedene 1912. godine.

U ostalim ulogama nastupili su: operna prvakinja Irma Polak, komičar Stjepan Bojničić i glumica Tonka Savić.

Izvor: http://www.y ugopapir.com/2017/09/brcko-u-zagrebu-kako-je-1917-nastao.html I Škrabalo 1998: 43

Prvi hrvatski film također nije sačuvan - o njemu se može suditi samo po novinskim natpisima i reklamnim najavama.

Kao redatelj filma potpisan je Arsen Maas (pravim imenom Anton Masovčić), kao snimatelj izvjesni Breitner (Klein), dok je scenarij napisao Arnošt Grund.

Interijeri filma snimljeni su u privatnim stanovima (u kući obitelji Stjepana Miletića u Jurjevskoj), a eksterijeri na zagrebačkim ulicama, što je izazvalo živo zanimanje Zagrepčana.

Zanimljivo je da je vijest o snimanju filma objevljena 25. kolovoza, dok je premijera održana 3 dana kasnije.

Izvor: Škrabalo 1998 : 43

BRCKO U ZAGREBU

Najava premijere "prvog hrvatskog zagrebačkog filma" u kinu Metropol (kasnije Kino Zagreb) Izvor: https://www.zagreb.info/ritam -grad/magazin/televizija/brcko-u-zagrebu-premijerno-je-prikazan-na-danasnji-datum/12237/

100. OBLJETNICA PRVOG HRVATSKOG IGRANOG FILMA (2017.)

Prigodna poštanska marka (Hrvatska pošta) Izvor: https://www.posta.hr/prigodna-postanska-marka-100-obljetnica-prikazivanja-prvog-hrvatskog-igranog-filma/6344

MIROSLAV KRALJEVIĆ: KICOŠ/BONVI VANT (1912.)

Portret Ante Masovčića, čovjeka koji je pod pseudonimom Arsen Maas režrao film Brcko u Zagrebu.

Izvor:https://hr.wikipedia.org/wiki/Miroslav_Kraljević#/media/Datoteka:1912,_Miroslav _Kraljevic,_Bonvivant.jpg

BRCKO U ZAGREBU (1917.)

Prizor iz filma Arsena Maasa (Ante Masovčić) Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Brcko_in_Zagreb#/media/File:Brcko_u_Zagrebu.jpg

BRCKO U ZAGREBU (1917.)

Filmska ekipa u pauzi snimanja Izvor:http://www.y ugopapir.com/2017/09/brcko-u-zagrebu-kako-je-1917-nastao.html

Film u Zagrebu između dva rata: od štrajka do studija Zagreb postaje ekonomski centar filmskog života: tu je sjedište Saveza filmskih poduzeća i Saveza kinematografa za cijelu zemlju, a tu sjedište imaju i najjači uvoznici i inozemni distributeri. (Škrabalo 2008 : 18)

ŠTRAJK KINEMATOGRAFSKIH DJELATNIKA (1919.)

Nezadovoljni plaćama i radnim uvjetima, kinooperateri u svibnju 1919. upućuju Savezu kinovlasnika memorandum sa zahtjevom da se biljeterima i blagajnicama povećaju plaće. Ti su namještenici bili praktički bez zaštite, dok su operateri bili stručnjaci, te samim time u boljoj poziciji za zahtijevanje zajedničkih prava.

Nakon početnih trzavica, postignut je kompromis: memorandum je formalno odbijen, ali su zahtjevi usvojeni.

Tako je, baš kao i u filmu, burno započeo i sretno završio štrajk poseban baš po tome što su radnici jedne struke nastupili u zaštitu svojih koleg(ic)a iz druge struke.

GRIČKA VJEŠTICA (1920.)

Prizori iz filma i filmski plakat Izvor: http://umjetnici.blogspot.com/2006/05/gricka-vjestica-1920.html i https://www.imdb.com/title/tt0301368

GRIČKA VJEŠTICA (1920.)

Prva (zasad i jedina) ekranizacija popularnog niza romana Marije Jurić Zagorke snimljena je pod redateljskom palicom Hinka Nučića. Popularna Zagorka ujedno je i potpisnica scenarija. Film je snimljen pod okriljem poduzeća Croatia u Vinici kraj Varaždina, na imanju grofa Bombellesa.

Naslovna je uloga pripala Meliti Polak Bohinec. Zabilježeno je da se film prikazivao tijekom travnja i svibnja 1920. godine.

Nije sačuvan.

Izvor: http://umjetnici.blogspot.com/2006/05/gricka- vjestica-1920.html

OCEAN FILM / JADRAN FILM: PRVI FILMSKI STUDIO NA OVIM PROSTORIMA (1925.)

Škrabalo 1998 : 50

OCEAN FILM / JADRAN FILM: Reklamni plakat (gore lijevo) oglas za snimanje filma Ciganska krv: dobrotvorka Balkana (gore desno) i današnje stanje kompleksa (lijevo).

Izvor:https://blagamisterije.com/prije-jadran-filma-postojao-je-ocean-zaboravljeni-holly wood-na-kneziji-koji-skrivatriler-pricu-o-snovima-ambiciji-i-unistenju/21631/#jp-carousel-21652 Izvor: https://www.libela.org/sa-stavom/4179-zaboravljeni-ostaci-filmskog-grada/

Filmski studio Ocean film dao je sagraditi Franjo Ledić na početku Horvaćanske ceste. Godine 1925. osnovao je poduzeće Ocean film, a prema vlastitim zamislima Ledić je 1926. osnovao mali filmski kompleks nazvan Zagrebački Hollywood.

Neobična i slikovita arhitektura glavne zgrade oblikovane u duhu secesije služila je ujedno i kao scenografija kod snimanja filmova.Po otvorenju Ocean filma Ledić snima film Ciganska krv – dobrotvorka Balkana, priču o ljubavi, strasti, ubojstvu i potjeri smještenoj u savske čerge. Objavljuje prvu hrvatsku knjigu o filmu, naslova Film – kako se može postati filmski glumac i glumica. Potom pokreće prvi filmski časopis.Nedugo nakon otvaranja studija Franjo Ledić mijenja ime Ocean filma u Jadran-film k.d., no već 1927. se zasitio tog projekta i prodaje teren i zgrade posjedniku Franji Kiseljaku koji ih upotrebljava kao svoju vilu (zbog toga se još i sada ta lokacija ponekad naziva Vila Kiseljak). Nakon Drugog svjetskog rata kompleks biva napušten i danas je u derutnom stanju.

Izvor: http://mapiranjetresnjevke.com/kvartovi/knezija/filmski-studio/ i Daniel Rafaelić: Kinematografija u NDH, Naklada Ljevak, 2013.

Film u Zagrebu između dva rata: Müllerovi i Maar U filmskom životu Zagreba, tridesetih godina nije bilo većih inicijativa oko filma. Kinematografska djelatnost odvijala se isključivo radi zadovoljavanja potreba pojedinih naručilaca.

Sve do zbijanja Drugog svjetskog rata Zagreb je najjači centar kinematografije u Kraljevini Jugoslaviji. Od 23 filmska uvozna poduzeća, koliko ih je djelovalo u cijeloj državi, čak ih je 16 imalo sjedište u Zagrebu.

Postojali su, dakle, elementi jedne kinematografija u začetku koja je i tehnički i personalno bila kadra upustiti se u proizvodnju domaćih filmova, kad bi za to bilo pravih poticaja i razumijevanja.

Bila je to, stoga, kinematografija bez filmova.

ADOLF MULLER (1857.-1932.) Trgovac i industrijalac. Godine 1913. sagradio je Helios kino u Frankopanskoj ulici (danas je u toj zgradi Kazalište Gavella), a šest godina kasnije kupio je stambeno-poslovni kompleks u Samostanskoj (Varšavskoj) i Marovskoj (Masarykovoj) ulici, gdje nezadovoljan postojećim stanjem kina Ćirilometodskih zidara ruši postojeću zgradu i gradi kino Balkan Palace. Novo kino, s kapacitetom 1100 mjesta, otvoreno je 8. travnja 1925. svečanom projekcijom domaćeg filma Dalmacija, zemlja sunca, nakon čega je uslijedila projekcija njemačkog filma Nibelunzi.

Izvor: https://www.jutarnji.hr/naslovnica/müllerovi-povijest-jedne-zagrebacke-obitelji-3923382

KINO HELIOS Izvor: http://www.zoz.hr/files/08_Milerovi_Traganja%20za%20 proslim.pdf

(Škrabalo 1998 : 110 - 111)

MAAR: poduzeće za snimanje, distribuciju i projiciranje reklamnih filmova (1931.-1936.).

Osnovala su ga braća Mondschein/Maar, te je u pet godina svoga postaojanja poduzeće razvilo razvilo razgranatu djelatnost oko snimanja i plasiranja reklamnih filmova po narudžbi pojedinih tvrtki.

MAAR-ovo filmovi nisu sačuvani, no ostali su u kolektivnoj memoriji ponajprije zahvaljujući efektnom početku romana Kiklop, autora Ranka Marinkovića.

KINO BALKANPALACE: GLEDALIŠTE Izvor: https://www.fashion.hr/lifesty le/najave/sto-ovog-mjeseca-gledamo-ukinu-europa-130997.aspx

ZAGREB U SVJETLU VELEGRADA (1934.)

Kvazidokumetarni (mockumentary) film redatelja Oktavijana Miletića* karakterističan po vedrom samokritičkom humoru. Nastao je po uzoru na njemački film "Berlin – simfonija velegrada" Walthera Ruttmanna. * o njemu će više riječi biti u nastavku ove izložbe  Škrabalo 2008 : 29

Prizori iz dokumentarnog filma Oktavijana Miletića

Izvor:https://www.telegram.hr/price/kako-su-nastali-hrvatski-crtici-prvi-dio-od-pionirskih-pokusaja-do-filma-koji-je-osvojio-europu

Sve je osvojio MAAR. Visoko gore na krovu palače razvio platno kad je pao mrak i stao se derati – MAAR-CENTRO-REKLAM! Kad je ispisao po platnu tajanstvenim svjetlom svoje moćno ime, MAARova slova izvedu luckasti divertisman pjevajući unisono neku pjesmu u slavu svoga gospodara. Odskakuću zatim u zamračeno nebo, a on još jednom vikne zadivljenom svijetu MAAR-TONFILMSKA REKLAMA.

ZAGREB U SVJETLU VELEGRADA (1934.)

Izvor: https://www.y outube.com/watch?v=I mjeOFSl5Lo

Po smrti Adolfa Müllera, kino preuzima njegov stariji sin Alfred (1888.-1945.). Također, završava kinooperaterski tečaj i visoku tehničku školu u Beču te se posvećuje unapređivanju repertoara.

Nakon uspješnih dvadesetih i tridesetih godina, slutnja rata i holokausta dolazi i do Zagreba. Stoga Alfred s obitelji 1938. godine prelazi na katoličku vjeru i mijenja prezime u Miler, a početkom 1939. prodaje cijeli kompleks u Varšavskoj i Masarykovoj ulici. Potom s obitelji seli u Francusku, gdje za vrijeme rata biva prokazan i odveden u logor Dachau iz kojeg se nikada nije vratio.

Ista je sudbina zadesila i njegova brata Lea, koji je 1941. pogubljen Jasenovcu.

Izvor: https://www.jutarnji.hr/naslovnica/müllerovi-povijest-jedne-zagrebacke-obitelji-3923382

ZAGREB U SVJETLU VELEGRADA (1934.)

Uvodna špica (izradio Leontije Bjelski)

Drukčij od svih dotadašnjih (i kasnijih) Miletićevih filmova, ovaj vedri dokumetarac stavlja medij u službu karikature, pa u njemu autor s mnogo duha i vizualne domišljatosti izlaže podsmijehu mane grada i njegovih stanovnika, a da nikada ne upada u izrugivanje. Služi se metodom paradoksa, pa ulaz u podzemni javni zahod na Jelačićevu trgu snima kao da je riječ o stanici podzemne željeznice, a snimanjem unatrag postiže se učinak da dimnjaci uvlače, a ne izbacuju guste oblake crnog zagađujućeg dima. Radnike koji lijeno prekopavaju ulice snimkom je ubrzao, hvaleći njihovu marljivost, a uspinjaču je duhovito preimenovao u ‘zapinjaču’.

Izvor: Škrabalo 1998 : 94

Izvor: Marinković, Ranko: Izabrana djela. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1981.

Izvor: https://www.telegram.hr/price/kako-su-nastali-hrvatski-crtici-prvi-dio-od-pionirskih-pokusaja-do-filma-kojije-osvojio-europu

/

GRIČKA VJEŠTICA (1920.)

Prizor iz filma redatelja Hinka Nučića, snimljenog prema romanu (i scenariju) književnice Marije Jurić Zagorke Izvor: https://www.imdb.com/title/tt0301368/

BALKAN-PROLAZ (danas PROLAZ SESTARA BAKOVIĆ) Dvadesete godine 20 stoljeća. Prolaznici promatraju izloge s filmskim najavama u novootvorenom kinu Balkan (današnje kino Europa) Izvor: https://www.tportal.hr/kultura/clanak/milerovi-i-zagreb-20130405

ZAGREB U SVJETLU VELEGRADA (1934.)

Uvodna špica filma Oktavijana Miletića (špicu izradio Leontije Bjelski) Izvor: https://www.telegram.hr/price/kako-su-nastali-hrvatski-crtici-prvi-dio-od-pionirskih-pokusaja-do-filma-koji-je-osvojio-europu /

LISINSKI (1944.)

Plakat filma Oktavijana Miletića Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Lisinski_(1944.)

OKTAVIJAN MILETIĆ (1902.-1987.)

Izvor: https://www.nacional.hr/oktavijan-miletic-vrhunski-filmas-koji-je-zbog-rada-u-ndh-bio-nepozeljan-u-jugoslaviji/

Film u Zagrebu: Drugi svjetski rat i NDH Kad grme topovi, muze možda šute - ali kamere zuje!

Ivo Škrabalo

Od samih početaka kinematografije, ratovi su uvijek poticajno djelovali na razvoj filmskog medija. Spoznavši njegovu propagandnu komponentu, zaraćene su strane prihvatile i iskorištavale usluge novog slikovnog medija.

PROMET U ZAGREBU (1941.)

Ovaj dokumentarni film pokazuje glavni gradski trg, gužve pri ulazu u tramvaj, miješanje urbane i ruralne sredine te diskretnu prisutnost rata. Naime, na ulicama zamjećujemo vojne kamione, ustaše i domobrane.

Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=OJ0r9F19ziw

U Zagrebu, uz pomoć i pokroviteljstvo nacističke Njemačke i fašističke Italije, vlast preuzimaju ustaše i uspostavljaju NDH. Politički sistem režima imao je ekstremno nacionalistički, totalitaristički, antisemitski i protusrpski katrakter.

Po stilu, film je najviše pod utjecajem njemačkih dokumentarnih filmova, iako ima i ruskih utjecaja. Direktor fotografije je pravio male vizualne dosjetke, impresivno snimao iz “ptičjeg” rakursa velika gradska raskrižja te uspijevao postići zanimljivu igru svjetla i sjena.

Istaknuti su i detalji poput čizama prometnog redara, prometnih znakova i dr.

Ustaški je režim od samoga početka pokazao interes za medij filma. Već krajem travnja 1941. osnovano je Ravnateljstvo za film kod Državnog tajništva za narodno prosvjećivanje. Također, uvedeni su rasni zakoni kojima su Srbi i Židovi razvlašteni u poslovima oko filma. Obustavljen je rad američkih filmskih kompanija, a filmski materijali uskladišteni. Privilegirani položaj dobivaju talijanske i njemačke komapnije i filmovi.

Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=OJ0r9F19ziw Izvor: https://www.jutarnji.hr/incoming/povijesni-ekskluziv-isjecci-iz-filma-promet-u-zagrebu-1941./1152341/

Glavni napori Ravnateljstva za film bili su usmjereni na proizvodnju filmova u promidžbene svrhe. Prvi broj filmskog žurnala pod naslovom Hrvatska u rieči i slici emitiran je krajem kolovoza, a nastavci su se emitirali svaka dva tjedna.

Materijali su prikazivali djelovanje ustaškog režima, te borbe ustaške vojnice i domobranstva protiv partizana.

Početkom 1942. osnovan je državni slikopisni zavod Hrvatski slikopis koji pokreće istoimeni tjedni časopis. Stvaranjem tog poduzeća proširen je program proizvodnje, pa se moglo i pristupiti snimanju filmova kojima osnovna svrha nije bila propaganda u službi dnevne politike.

SLAVLJE SLOBODE (1942.)

Najavljen kao dokumenat poviestne vriednosti koji će budućim generacijama prikazati sviest i oduševljenje, kojim je hrvatski narod proslavio prvu godišnjicu svoje NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE.

ZAGREB, GLAVNI GRAD HRVATSKE (1943.)

Škrabalo (1998 : 113-121)

MUKTOKAZ NA TRGU BANA JELAČIĆA Uslijed nasilne purifikacije hrvatskog jezika koja se očitovala u uvođenju korijenskoga pravopisa i niza nespretnih konstrukcija, Zagrepčani su i u tim ratnim i okupatorskim vremenima pronalazili smisao za humor. Tako je nametnuta riječ ‘slikopis’, koja je označavala film, često bila među građanima karikirano nazivana ‘slikomic’, dok su besplatne projekcije na Trgu bana Jelačića bile popularne pod imenom ‘muktokaz’. (Škrabalo 1998 : 121)

Posebnu spektakularnost dočaravaju zračne snimke Zagreba na kojima se jasno razabiru sve zagrebačke znamenitosti snimljene iz zraka.

Izvor: Rafaelić, Danijel: Kinematografija u NDH. Zagreb : Ljevak, 2013.

Dokumentarni film redatelja Oktavijana Miletića snimljen je i montiran 1943. godine, ali glazba i naracija u filmu nikad nisu napravljene. Snimljen je u suradnji s njemačkom filmskom kućom TOBIS, s namjerom predstavljanja tadašnjih zagrebačkih ljepota, kulture i umjetnosti.

Film je snimljen na crno-bijeloj nitratnoj 35 mm filmskoj vrpci.

ZAGREB, GLAVNI GRAD HRVATSKE (1943.)

Insert iz filma Izvor: https://w ww.youtube.com/w atch?v=DsD QLtw ZNdE

Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=DsDQLtwZNdE

U poratnim godinama filmu se izgubio trag. Pronađen je i identificiran u Filmarchivu Bundesarchiva u Berlinu 2007. godine, te je izrađena njegova nova 35 mm filmska kopija i poklonjena Hrvatskoj kinoteci. U laboratoriju Jadran filma su izrađeni novi zamjenski izvorni materijali i digitalizirani.

Oktavijan Miletić i Lisinski Onaj tko to nije doživio, teško može zamisliti kakav je snažan dojam tada predstavljala već sama pojava filma, a tek sudjelovanje u snimanju... Doživljaj je bio jednak šoku. U našem kasnijem tehničkom i elektronskom dobu ni radio ni televizija nisu ostavili ako snažan dojam.

Izvor: http://www.yugopapir.com/2017/09/brcko-u-zagrebu-kako-je-1917-nastao.html

LISINSKI (1944.)

Prizori iz filma Oktavijana Miletića Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Lisinski_(1944.)

Izvor: https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/titula-izdanja-godine-za-blistavo-restaurirani-film/2222855/

LISINSKI I IDEOLOGIJE

OKTAVIJAN MILETIĆ (1902.-1987.)

Od najranijega je djetinjstva bio zainteresiran za film.

U Zagrebu je radio u zastupništvu francuskoga filmskog poduzeća Pathé te počeo 1926. amaterski snimati kratkometražne igrane i dokumentarne filmove. Žanrovski utjecaj njemačkog filma i osobito ekspresionističke fotografije zamjetljiv je i nakon 1932., kada je kao potpuni autor (scenarist, redatelj i snimatelj) realizirao kratkometražne filmove koji su mu donijeli ugled utemeljitelja filmske umjetnosti u Hrvatskoj Za NDH realizirao je prvi hrvatski cjelovečernji zvučni igrani film Lisinski (1944).

Nakon II. svjetskog rata usredotočio se na snimateljski rad te je snimio neke od prvih jugoslavenskih dokumentarnih filmova. Bio je direktor fotografije u više filmova Fedora Hanžekovića, Vatroslava Mimice, Branka Belana, Dušana Makavejeva i Ante Babaje.

Hrvatsko društvo filmskih kritičara njemu u čast svoje je godišnje nagrade za najbolje filmove (utemeljene 1991. godine) nazvalo Oktavijan.

LISINSKI (1944.)

Reklamni materijal Izvor: http://virtualna.nsk.hr/lisinski/1944/10/21/lisinski-2/

Lisinski (1944), Hrvatska, c/b, 85 min, Hrvatski slikopis, r.: Oktavijan Miletić, sc.: Milan Katić, df.: O. Miletić, Ivan Zeitlinger, glazba: Boris Papandopulo (i Vatroslav Lisinski), ul.: Branko Špoljar (V. Lisinski), Lidija Dominković (Hedviga Banova), Veljko Maričić (Štriga), Srebrenka Jurinac (grofica Sidonija Rubido), Tošo Lesić, Hinko Nučić, Tomislav Neralić, Jozo Martinčević.

Ideja o snimanju prvog hrvatskog dugometražnog zvučnog igranog filma predstavljala je za izazov za ljude iz zagrebačkog filmskog kruga. Ustaški ideolozi sugerirali su da se snimi film o Anti Starčeviću, no ljudi okupljeni u Slikopisu nisu željeli sudjelovati u projektu koji bi Starčevića stavljao u kontekst ustaške ideologije i propagande. Stoga je Oktavijan Miletić odlučio režirati biografski film o drugoj važnoj ličnosti 19. stoljeća: skladatelju Vatroslavu Lisinskom. Lisinski je neprikriveno edukativan film ilustriran glumljenim prizorima i povijesnim rekostrukcijama u kojima dolazi do izražaja romantično-sentimentalni pristup prošlosti uz malo prilagođavanja povijesne faktografije aktualnim političkim imperativima. Po po uspostavi nove vlasti film je proglašen ‘ustaškim’, a sve kopije odnesene u Jugoslavensku kinoteku u Beogradu.

Izvor: Škrabalo 1998 : 125-127

Prvi hrv. dugometr. igr. film razvio se iz ideje o srednjometražnom kulturnopovijesnom filmu o V. Lisinskom, a kako ustaške vlasti nisu odobravale ideologiju ilirskoga pokreta, autori su izbjegavali izravna upućivanja na taj kontekst. Djelo naglašeno edukativnog tona, s naratorom koji razglaba o sudbini hrvatskih talenata, odlikuje se izrazito artificijelnom glumom te sentimentalnim tonom teže prihvatljivim gledatelju naviklom na prikrivenije narativno kodiranje idealizacija. Na razini pojedinih snimaka, međutim, fotografijom, scenografijom i organizacijom masovnih prizora, Lisinski se približava ostvarenjima razvijenijih kinematografija a ponajviše odražava duh i poetiku ilirskoga stvaralaštva.

Izvor: http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=946

Početkom 80ih, film je pronađen u bunkeru Jadran filma,. Novoizrađena kopija prikazana je u kinu Balkan (kino Europa) 18. listopada 1990. godine, prilikom proslave povratka spomenika banu Jelačiću na središnji zagrebački trg.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/kultura/restaurirani-lisinski-u-nedjelju-u-lisinskom-114908 - www.vecernji.hr i Škrabalo 1998 : 25-27

Kamera Oktavijana Miletića (1932.)

Izvor: https ://www.enciklopedija.hr/natuknica.as px?id=40855

Izvor: http://hda.arhiv.hr/hr/hda/hda_galerija/slike/kinoteka/38.html

LISINSKI (1944.)

Prizor sa snimanja prvog hrvatskog cjelovečernjeg igranog filma.

Izvor: https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/titula-izdanja-godine-za-blistavo-restaurirani-film/2222855/

JADRAN FILM: FILMSKI GRAD NA KRAJU GRADA Panoramska snimka kompleksa na zagrebačkoj Dubravi Izvor: https://jadran-film.com/heritrage/#gallery-5ed8edfb4a8f1-6

Film u Zagrebu: poratne godine, Jadran film i Koncert OSLOBOĐENJE ZAGREBA / FILMSKE NOVOSTI br. 1 (8. svibnja 1945.)

Treba samo snimati, snimati, snimati!

Branko Marjanović

Utorak, 8. svibnja 1945. godine. Snimatelji Branko Blažina, Josip Akčić, Ivan Ivančić, Boris Rudman i Valentin Šerak po zadatku ilegalnih aktivista iz Hrvatskog slikopisa već danima sudjeluju u organiziranoj ilegalnoj akciji spašavanja filmske tehnike od mogućeg odvlačenja ili uništenja. Važni materijali, kamere i druge naprave skrivaju se u domovima zaposlenika, a preostale kamere rade u punom pogonu.

Tih je dana nastao jedinstven i neponovljiv filmski dokument o povlačenju njemačkoustaških kolona i o ulasku partizana u Zagreb.

To nije bio lak pothvat: u strahu od sigurne likvidacije, dio je snimatelja zakamuflirane kamere postavljao na prozore stanova koji su gledali na gradske izlaze, dok je dio snimatelja ulazio u grupe bjegunaca praveći se da i sami sudjeluju u bijegu. Kad su u rano popodne tog posljednjeg dana rata prve partizanske kolone prolazile zagrebačkim ulicama, snimatelji su s poletom uperili svoje kamere da ovjekovječe povijesni dan oslobođenja Zagreba.

Dragocjeni snimljeni materijal uspješno je razvijen i montiran, te tako nastaje prvi snimljeni materijal nakon završetka rata: Filmske novosti br. 1, poznate i pod imenom Oslobođenje Zagreba. Već petnaestak dana kasnije, ovaj će povijesni dokument biti prikazivan u zagrebačkim kinematografima.

JADRAN FILM Logotipovi poduzeća

JADRAN FILM: FILMSKI GRAD NA KRAJU GRADA Izvor: https://www.telegram.hr/kultura/jesu-li-nedavni-mucnidogadaji-oznacili-konacni-kraj-legendarnog-jadran-filma/

Izvor: Škrabalo 1998 : 147 i http://kinotuskanac.hr/partnerii-donatori

Izvor: Škrabalo 1998 : 131-132

JADRAN FILM Hrvatsko filmsko poduzeće osnovano 10. rujna 1946. kao nacionalni filmski proizvodni studio s republičkim djelokrugom za Hrvatsku, nastalo iz dotadašnje Direkcije za Hrvatsku Filmskog preduzeća Demokratske Federativne Jugoslavije.

Isprva je proizvodilo kratkometražne dokumentarne filmove i žurnale, no uskoro postaje vodeći proizvođač dugometražnih igranih filmova u Hrvatskoj.

Prvi igrani film Jadran filma snimljen je 1947. godine. Bio je to film redatelja Nikole Popovića Živjeće ovaj narod.

OSLOBOĐENJE ZAGREBA / FILMSKE NOVOSTI br. 1 Inserti iz filma.

Lijevo gore: povlačenje poraženih postrojbi.

Desno gore: Većeslav Holjevac na tribini na Trgu bana Jelačića.

Izvor: Škrabalo 1998 : 132-133

Nakon prvih godina u zgradi jordanovačke škole, tokom 1954. i 1955. godine smjestio se u zagrebačkome predgrađu Dubrava, gdje su izgrađeni filmski studiji (atelijeri, laboratoriji, tonski uređaji), koji su od 1956. do 1962. djelovali kao samostalno poduzeće pod imenom Dubrava film, ušavši u mnoge međunarodne koprodukcijske projekte.

Jadran film je proizveo većinu hrvatskih cjelovečernjih igranih filmova.

Izvor: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=28472

Film u Zagrebu: poratne godine, Jadran film i Koncert Početkom 80-ih Zagreb je imao možda najbolju i tehnički najsuvremeniju bazu u SFRJ i jednu od najboljih u ovom dijelu Europe, o čemu je svjedočila široko razvijena suradnja na pružanju usluga za velike američke produkcije. Igrani filmovi poduzeća dobili su 11 prvih nagrada na festivalu u Puli, oko 120 priznanja u inozemstvu i tri nominacije za nagradu Oscar.

Od početka 1990-ih, nakon privatizacije, poduzeće je gotovo obustavilo vlastitu proizvodnju, održavši tek uslužne poslove, ponajprije za televizijsku produkciju. Godine 2016. poduzeće odlazi u stečaj.

…I DANAŠNJE STANJE KOMPLEKSA Izvor: https://m.vecernji.hr/kultura/jadran-film-serija-makedonija-vinko-grubisic-1218201/galerija-285388?page=2

JADRAN FILM: NEKADAŠNJE STANJE KOMPLEKSA… Izvor: https://foursquare.com/v/jadran-film/4c4ed1c99932e21e74d45ace?openPhotoId=5235965211d27df76b4fcdf0

Izvor: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=28472 i https://www.telegram.hr/kultura/jesu-li-nedavni-mucni-dogadaji-oznacili-konacni-kraj-legendarnog-jadran-filma/

KONCERT (1954.)

Hrvatska, c/b, 92 min, Jadran film, r.: Branko Belan, sc.: Vladan Desnica, B. Belan, df.: Oktavijan Miletić, glazba: Silvije Bombardelli, montaža: Radojka (Ivančević) Tanhofer, ul.: Nada Škrinjar (Ema), Branko Špoljar (Edmund), Mirna Stopić (Emica), Nela Eržišnik (Barbara), Relja Bašić (Bartol), Zvonimir Rogoz (Pjaskovski), Sonja Šagovac (Beata), Rudolf Kukić (Maks), Viktor Bek (Leopold), Neda Petaki (Gretchen), Miroslav Petrović (Berislav) i dr.

Četiri retrospekcijske epizode uokvirene fabulom iz 1945. smještaju Eminu turobnu svakodnevicu u dane velikih povijesnih događanja: atentat na nadvojvodu Ferdinanda u Sarajevu u prvoj ili početak šestosiječanjske diktature u trećoj, ali istodobno i sudbine niza likova, od kojih su neki provedeni kroz nekoliko epizoda (Edmund). Epizode povezane naratorom odaju donekle kroničarsku strukturu koja je možda pod utjecajem Građanina Kanea, a što bi mogla potvrditi i vrlo precizno razrađena dubinska mizanscena. Zbog izbjegavanja klas. fabularnog stila, epizodičnosti, a osobito protagonistkinje koja se zbog svoje pasivnosti više može nazvati antijunakinjom, film je preteča modernizma u hrvatskoj kinematografiji, ali je to, istodobno, bilo uzrokom i razmjerno široke negativne recepcije.

Na film. festivalu u Puli nagrađena je samo N. Škrinjar Brončanom arenom.

Kasnije su generacije kritičara u znatnoj mjeri revalorizirale film, često ga u anketama najboljih hrv. filmova smještajući na visoka mjesta.

D. Marković Izvor: http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=839

KONCERT (1954.)

Prizori iz filma Branka Belana Izvor: http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=839 i http://www.matica.hr/vijenac/307/gromoglasni-sapat-8078/

KONCERT (1954.)

Plakat filma Branka Belana Izvor: http://exfilmofili.blogspot.com/2012/05/koncert-brankobelan.html

KONCERT (1954.)

Branko Belan s malim glumicama Mirnom Stopić (Emica) i Nedom Pataki (Greta).

Izvor: https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/objavljena-knjiga-koja-se-baviostavstinom-autora-koncerta-branko-belan-najzreliji-reziser-kinematografije50-ihkojeg-je-unistila-cenzura/8697422/

Sjećanje na ratni Zagreb: Ne okreći se, sine! (1956.) i Deveti krug (1960.)

NE OKREĆI SE, SINE! (1956.)

Prizori iz filma Branka Bauera https://www.imdb.com/title/tt0049546/mediaviewer/rm1951144704 Izvor: http://www.oris.hr/hr/casopis/clanak/[34]zivotna-prica-kao-motiv-irazlog,624.html

Najslavniji, možda i najbolji, a svakako najemocionalniji film opusa Branka Bauera, Ne okreći se sine iznimno je dirljiva melodrama zaogrnuta ruhom ratnog trilera, u kojoj je veliki režiser pokazao vrhunsku vrsnoću u svim žanrovskim segmentima, psihološkom profiliranju likova, ambijentaciji i općoj atmosferi te radu s glumcima, ostvarivši djelo trajne vrijednosti. Neosporni klasik hrvatskog i jugoslavenskog filma, Ne okreći se sine na festivalu u Puli nagrađen je Zlatnom arenom za najbolju režiju, glumca (ex aequo s Ljubom Tadićem za Veliki i mali) i scenografiju (ex aequo s Ivom Spinčićem za Dolinu mira).

Izvor: http://hrfilm.hr/baza_film.php?id=286

DEVETI KRUG (1960.)

Hrvatska, c/b, 107min, Jadran film, r.: France Štiglic, sc.: Zora Dirnbach, df.: Ivan Marinček, glazba: Branimir Sakač, ul.: Dušica Žegarac (Ruth), Boris Dvornik (Ivo Vojnović), Desanka ‘Beba’ Lončar, Dragan Milivojević, Ervina Dragman, Branko Tatić.

Kritika je hvalila humanistički angažman, psihološku razradu junaka i uvjerljivost prelamanja društvenih sukoba kroz sudbine dvoje adolescenata, unatoč ne sasvim besprijekornoj organizaciji pripovjednoga slijeda. Nastao kao dio uobičajene prakse gostovanja redatelja u drugim republikama onodobne Jugoslavije, film Slovenca F. Štiglica (1919–1993) ne smatra se osobito značajnim za povijest hrvatskog filma, premda je bio veliki hit, osvojio ugledne nagrade i osigurao popularnost paru protagonista debitanata. U Puli je osvojio Veliku zlatnu arenu za najbolji film i Zlatne arene za scenarij, žensku ulogu (D. Žegarac), sporednu ulogu (B. Tatić), kameru i glazbu te nagradu publike Jelen. Nominiran je za Oscara za film na stranome jeziku.

Izvor: http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=335

DEVETI KRUG (1960.)

Prizor iz filma Izvor: https://www.xxzmagaz in.com/deveti-krugnajvazniji-hrvatski-film-oholokaustu http://kinotuskanac.hr/movie/ deveti-krug

U kasnijim prevrednovanjima hrvatske kinematografije, Deveti krug nije sačuvao mjesto klasika kakvo mu se smiješilo kad je napravljen.

Dijelom su tome kumovale nefilmske okolnosti. To je bio hrvatski film koji je režirao Slovenac, pa je bio pomalo ‘ničiji’.

Nadalje, prikaz ustaškog zlosilja i vizualizacija Jasenovca u Hrvatskoj nakon 1990. nisu bili najpoželjniji sadržaj, pa je film dugo bio izgnan s javne televizije.

Međutim, dijelom je problem i u samom filmu koji je slabo stario. Odveć patetičan, u nekim trenucima staromodno ekspresivan, Štiglicov film suvremenom se gledatelju doimao ipak arhaičnim.

Izvor: https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/kino-klasik-kako-je-deveti-krug-60-godina-ostao-najvazniji-hrvatski-film-o-holokaustu/8773946/

Dom i žudnja: Martin u oblacima (1961.) i Rondo (1966.)

MARTIN U OBLACIMA (1961.)

Hrvatska, 110 min, Jadran film, r.: Branko Bauer, sc.: Fedor Vidas, B. Bauer, Krešo Golik, Vladimir Koch, df.: Branko Blažina, glazba: Aleksandar Bubanović, ul.: Boris Dvornik (Martin Barić), Ljubica Jović (Zorica), Joža Šeb (stric Vjenceslav), Antun Nalis (Carmine), Braco Reiss (Mrazek), Ljerka Prekratić (Marcella), Lila Andres (Solarica).

Izvor: http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1026

Ležerna komedija ispripovijedana klasičnim fabularnim stilom, postigla je velik uspjeh u hrv. kinima, dok je kritika bila podijeljena – najčešće su hvaljeni režija i pojedini glumci (B. Dvornik, Lj. Jović, A. Nalis), a najviše prigovora upućeno je naivnosti i klišejima u scenariju. Razigravajući sukob junakovih snova i žudnji s realnošću, Bauer je režirao jednu od najuspjelijih hrv. komedija uopće, ostavljajući većinu mračnijih i ciničnijih soc. i psihol. značenja u suptilnim konotacijama. U skladu s populističkim postavkama filma, glavna uloga povjerena je novoj zvijezdi Borisu Dvorniku, a Baladu o Martinu pjeva popularni pjevač Ivo Robić.

N. Gilić Izvor: http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1026

MARTIN U OBLACIMA (1961.)

Prizori iz filma

MARTIN U OBLACIMA (1961.)

Filmski plakat za poljsko tržište Izvor: https://www.pinterest.co.uk/pin/301389400046245333/

Izvor: http://kinotuskanac.hr/movie/martin-u-oblacima i https://www.bozar.be/en/activities/164746-martin-u-oblacima-martin-in-the-clouds---branko-bauer

RONDO (1966.)

Hrvatska, c/b, 95 min, Jadran film, r. i sc.: Zvonimir Berković, df.: Tomislav Pinter, gl.: W. A. Mozart, izvodi Jurica Murai, m.: Radojka Tanhofer, sgf.: Željko Senečić, ul.: Relja Bašić (Feđa), Milena Dravić (Neda), Stevo Žigon (Mladen), Rudolf Kukić i Zvonimir Rogoz (umirovljenici), Boris Festini.

RONDO (1966.)

Prizori iz filma (lijevo i dolje) i plakat (desno) Izvor: https://www.cinemaldito.com/la-alternativa-rondo-zvonimir-berkovic/ https://alchetron.com/Rondo-(film) https://filmnatv.com/the-angels-share-i-rondo-petak-31-01-2020/

Ovim filmom Berković radikalizira modernističku formu, uklapajući se u tendencije europskog filma. Ritual monotonog druženja ne pogoduje dinamičnom razvoju dramskih sukoba, no zato motivira nagle, hirovite promjene, opravdane temeljnim nezadovoljstvima: Neda se osjeća inferiornom suprugu, on teško ostvaruje prijateljstva i emocionalne kontakte, Mladen je već dugo u kolotečini samačkog života – hladan u privatnosti koliko i na sudačkom poslu.

Stoga dolazi do preljuba, premda ga Mladen ne potiče i premda ni po čemu nije superioran Feđi. Glazbeni oblik ronda (ponavljanje tema) organizira narativni slijed, no važan je i kao tema – likovi vole, slušaju i sviraju Mozartov Rondo, raspravljaju o sličnosti žene i glazbe, a i izlet u jazz u temelju ne mijenja glazbeni ugođaj već tek osnažuje dojam o želji za promjenom zbog koje preljub nastaje. Snimatelj je slijedio ugođaje i osvjetljenje u interijerima slikara Miljenka Stančića, pridonoseći dočaravanju rafinirane, dosadno-tjeskobne svakodnevice.

Junacima vrijeme zapravo ne teče, jer se vrte u krugu nalik strukturi ronda, a takvoj atmosferi pogoduju i dulji kadrovi u kojima do izražaja dolaze vrsne interpretacije. Poslije proglašavan jednim od najboljih hrvatskih filmova uopće, već je na pulskome festivalu izazvao pozornost, podijelivši Srebrnu arenu za film i žensku ulogu M. Dravić, a Zlatnu za scenarij i glumu R. Bašića, a nagrađena je i fotografija. S uspjehom je prikazivan u inozemstvu (nagrada za scenarij na festivalu u Atlanti).

N. Gilić

KONCERT (1954.)

NE OKREĆI SE, SINE! (1956.)

Plakat filma Branka Bauera

Plakat filma redatelja Branka Belana Izvor: https://www.imdb.com/title/tt0047155/

Izvor: https://www.imdb.com/title/tt0049546/mediaviewer/rm1951144704

DEVETI KRUG (1960.)

Plakat filma Francé Štiglica Izvor: https://www.xxzmagazin.com/deveti-krug-najvazniji-hrvatski-film-o-holokaustu

MARTIN U OBLACIMA (1960.)

Plakat filma Branka Bauera Izvor: https://www.prolog.rs/Martin-u-oblacima-(1961)-article-6379.htm

Rodbina, prijatelji, susjedi: Imam dvije mame i dva tate (1968.), Tko pjeva zlo ne misli (1970.) i Vlakom prema jugu (1981.)

Prizori iz filma Izvor: https://story.hr/Lifestyle/a66803/Mati neje-za-velike-i-male-Imam-dvije-mame-idva-tate-i-Gus-mala-ptica-velikoputovanje.html i http://kinotuskanac.hr/movie/imam-dvijemame-i-dva-tate

IMAM DVIJE MAME I DVA TATE (1968.)

Hrvatska, boja, 92min, Jadran film, r.: Krešo Golik, sc.: K. Golik, Mirjam Tušek, prema istoimenom romanu M. Tušek, df.: Ivica Rajković, glazba: Tomica Simović, montaža: Katja Mayer, ul.: Mia Oremović (Prva mama), Fabijan Šovagović (Drugi tata), Relja Bašić (Prvi tata), Vera Čukić (Druga mama), Davor Radolfi (Đuro), Tomislav Žganec (Draško), Igor Galo (Zoran).

Mozaičke strukture, film prikazuje svakodnevice dviju obitelji – osobito sukobe – kojih su djeca, a osobito Đuro, izravni svjedoci, o čemu svjedoče i njegovi monolozi u kadru. Sukobi se pojavljuju na dvjema razinama: unutar samih obitelji i između obitelji. Ovaj posljednji utemeljen je na dvama kontrastnim tipovima načina života svake od njih: bogatstvo/siromaštvo, intelektualizam/primitivizam, materijalno/duhovno, što se u krajnjoj konzekvenci manifestira sukobom u odgoju i odnosu prema djeci. Usporedno prateći njihove obiteljske živote – u svemu gotovo oprečnih životnih stavova, te ritmički izmjenjujući dram. i komične elemente, Golik stvara slojevitu sliku svojevrsne dvostrukosti obiteljskog života unutar koje je svaki lik diskretno, ali precizno profiliran, ali u kojoj je ipak dominantna promatračka, ili, barem osvjedočavajuća pozicija djeteta ne samo kao promatrača, već i kao žrtve odnosa odraslih. Zlatnim arenama u Puli nagrađeni su M. Oremović i snimatelj I. Rajković, a film je osvojio treću nagradu .(D. Marković)

Izvor: http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=683

TKO PJEVA ZLO NE MISLI (1970.)

TKO PJEVA ZLO NE MISLI

Hrvatska, boja, 95 min, Croatia film/FRZ, r. i sc.: Krešo Golik, prema Dnevniku malog Perice Vjekoslava Majera, df.: Ivica Rajković, glazba: Živan Cvitković, sgf.: Željko Senečić, kgf.: Ljubica Wagner, montaža: Katja Mayer, ul.: Franjo Majetić (Franjo Šafranek), Mirjana Bohanec (Ana Šafranek), Mia Oremović (teta Mina), Relja Bašić (Ernest Fulir), Tomislav Žganec (Perica Šafranek), Vida Jerman (gospodična Marijana), Riki Brzeska (Šnidaršić).

Podnaslovljen kao ljubavna komedija s pjevanjem, film je strukturiran u obliku dnevnika s kolažnim natpisima dana u tjednu Nevenke Šumanov. Glavnina zbivanja odvija se u gornjogradskom stanu obitelji Šafranek i u njihovu dvorištu, u kojemu su susjedi svjedoci svih zbivanja, te na poznatim zagrebačkim izletištima: Samoboru, Maksimiru, savskom kupalištu. Precizna scenografska i kostimografska rekonstrukcija te korištenje autentičnih gornjogradskih lokacija, funkcionalna kamera I. Rajkovića te izvanredna glumačka ostvarenja, među kojima i film. debitanata M. Bohanec i F. Majetića, rezultiralo je jednim od najgledanijih hrv. filmova u povijesti. Vodviljski karakter filma podvlači i glazba Ž. Cvitkovića u sekvencama s ubrzanim pokretom koje spajaju i sažimaju pojedina zbivanja u filmu. Film ima izrazito bogato razrađene likove, od kojih svaki nosi romantičarski element: Franjo mašta o velikim svj. događanjima, njegova supruga Ana čita ljubavne romane, Fulir je svjetski čovjek galantnih manira, a Mina pomalo škrta usidjelica koja mašta o mužu. Emocionalni život protagonista predstavljen je, uz vizualni dizajn, i nizom popularnih ljubavnih šlagera 1930-ih, među kojima su Marijana (Paljetak–Šišić), Srce, Za jedan časak radosti (Dunajevski), Zar ne znaš (Asić), Noćas (Gloz), Fala, Kak taubeka dva (Paljetak), Najljepša si ti (Ujhaly), Kukavica (Jankovac).

Golik je nagrađen Brončanom arenom za režiju u Puli 1971., a film je u izboru Društva hrv. film. kritičara proglašen najboljim hrv. filmom svih vremena.

Prizori iz filma Izvor: https://mojtv.hr/film/5/tko-pjeva-zlo-ne-misli.aspx i http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1881

D. Marković Izvor http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1881

VLAKOM PREMA JUGU (1981.)

Osim nekoliko izuzetaka, čitav se film odvija u stanovima, na stubištima, u podrumima i u toplinskoj stanici zgrade. Film se odlikuje bogatim dijalozima, dominantno zagrebačkog dijalekta, ali i dokumentarističkim prosedeom i dugim kadrovima u kojima ritam ovisi o mizansceni i glumi (npr. odlične glumačke improvizacije M. Nemet u scenama sa sinom – Tomekom). Istodobno, film se temelji na načelu sinegdohe – zgrada postaje metaforom odnosa u društvu: nebrige i nefunkcioniranja. U cjelini film zagrebačkog mentaliteta i jakog socijalnokritičnog naboja, odlikuje se i povremenim emocionalno-lirskim trenutcima, osobito u ljubavnim scenama između protagonista (npr. posljednja scena), što podvlači i naslovna pjesma A. Dedića.

D. Marković

VLAKOM PREMA JUGU Izvor: http://www.hfs.hr/filmovi_detail_e.aspx?sif=42&sort=abc&P D=P#.XtpZdfZuKUk

VLAKOM PREMA JUGU Prizor iz filma

Prizor iz filma

Izvor: http://www.hfs.hr/filmovi_detail_e.aspx?sif=42&sort=abc&PD=P#.XtpZdfZuKUk Izvor: http://film.lzmk.hr/clanak.as px?id=2009

RONDO (1966.)

Plakat filma Zvonimira Berkovića Izvor: https://www.imdb.com/title/tt0060912/

IMAM DVIJE MAME I DVA TATE (1968.)

Plakat filma Kreše Golika Izvor: https://www.geminianum.com/blog/exhibition-old-croatian-movie-posters

TKO PJEVA ZLO NE MISLI (1970.)

Plakat filma KreĹĄe Golika Izvor: https://www.njuskalo.hr/posteri-plakati/tko-pjeva-zlo-ne-misli-1970-filmski-plakat-oglas-28158814

VLAKOM PREMA JUGU (1981.)

Plakat filma Petra Krelje Izvor: https://www.njuskalo.hr/posteri-plakati/vlakom-prema-jugu-oglas-27097421

Zagreb na televiziji: Nepokoreni grad (1982.) i Smogovci (1982.-1997.)

NEPOKORENI GRAD (1982.)

Prizori iz serije (gore lijevo i u sredini) i sa snimanja (gore desno) Izvori: https://www.facebook.com/photo?fbid=21425579250723 8&set=a.212858102647007 i https://obljetnica.hrt.hr/leksikon/n/nepokoreni-grad/

NEPOKORENI GRAD (1982.)

Igrana TV serija, prikazana na TVZ-u 1982. u 14 epizoda. Svaka je epizoda bila zasebna priča o pokretu otpora u Zagrebu tijekom II. svjetskog rata, kombinirajući poznatije i manje poznate stvarne događaje (logor u Kerestincu, napad na Glavnu poštu, strijeljanje književnika A. Cesarca, potjera Gestapa za I. L. Ribarom, bijeg književnika V. Nazora u partizane, diverzantske akcije i dr.).

Serija je održala kultni status zbog svoje iznimne dokumentarnosti, a replika A Karlo je uvijek gladan u sceni mučenja s pomoću štakora Karla bila je dugo dio i popularne kulture. Epizode su imale nestandardno trajanje, varirajući od 70 minuta do dva sata. U skupini autora koji su pisali scenarije bili su M. Šećerović, P. Pavličić, M. Matošec, Z. Dirnbach i H. Hitrec, a epizode su režirali E. Galić (Burevjesnik, Smrt fašizmu – sloboda narodu, Nepokoreni, Udarne grupe, Crna kožna torba, Kraj rata), V. Kljaković (Smrt sekretara, Četvorka, Galeb), Z. Tadić (72-96, Čovjek u sjeni), Lj. Jojić (Glumac), Ž. Belić (Čamac na Kupi) i S. Delić (Dugi bijeg).

Glazbu je skladao A. Kabiljo, a naslovnu pjesmu, na stihove B. Brechta, pjevao D. Mlinarec; filmski snimatelji M. Perušina, D. Novak i D. Ruljančić, scenograf Ž. Senečić (1–13 epizode), V. Domitrović (14. epizoda), montaža J. Podvorac, I. Drnić, V. Štefić, Ž. Toplak, V. Štern. Uloge: M. Nadarević, M. Štrljić, M. Janketić, J. Sablić, M. Brlečić, P. Bogdanović, M. Furlan i dr.

Izvor: https://obljetnica.hrt.hr/leksikon/n/nepokoreni-grad/

SMOGOVCI Prizori iz serije Izvoir: https://www.facebook.com/HRT-Smogovci-461026320672900/photos https://www.vecernji.hr/lifestyle/necemo-zaboraviti-crnog-dzeka-i-bracu-vragec-serija-smogovci-slavi-37-ro-endan-1311175 https://quizlet.com/121265940/smogovci-flash-cards/

SMOGOVCI (1982.-1991. i 1997.)

Igrana TV serija za djecu i mlade, prikazivana na TVZ-u/HTV-u 1982–97. Jedna od najpopularnijih hrvatskih serija svih vremena, prati dogodovštine šestero braće Vragec (Dragec, Pero, Mazalo, Cobra, Štefek i Buco) i susjeda u zagrebačkom kvartu Naselak. Iznimno dopadljivih likova, vješto dočaranih dječjih svjetova i lucidnih, katkad ironičnih osvrta na aktualnosti, serija je budila zanimanje i u inozemstvu.

Emitirano je 38 polusatnih epizoda u četiri sezone – Smogovci (1982), Smogovci i strašni Bongo (1987) i Zbogom, Smogovci (1989) te Smogovci u ratu (1996). Uvodna špica prikazuje zračnu snimku Zagreba preko Kaptola (područje oko katedrale) istočno do ulice Naselak u kvartu Peščenica. Glazba s uvodne špice pripada slavnom vesternu Sedmorica veličanstvenih (1960). Urednik P. Kanižaj inicirao je produkciju serije prema romanu H. Hitreca Smogovci (1976); poslije su sezone serije nastale istodobno s istoimenim romanima o Smogovcima.

Redatelj M. Puhlovski, scenarist H. Hitrec, snimatelj D. Ruljančić, montaža S. Rajković, scenografija D. Jeričević, A. Nola, V. Domitrović, S. Kavurić, kostimografija L. Gamulin, glazba Ž. Janda. Uloge: T. Štriga, I. Zadro, D. Šaban, M. Mirković, E. Osmić, Ž. Bilen, S. Knežević, Đ. Rapajić, B. Mirković, A. Petričević, V. Babić, S. Brankov, B. Košćak, M. Furlan, G. Stepanić, E. Glad, K. Pajić, H. Pipinić i dr.

Izvor: https://obljetnica.hrt.hr/leksikon/s/smogovci/

Rane osamdesete: Ritam zločina, Kiklop RITAM ZLOČINA (1981.)

Hrvatska, c/b, 90 min, Centar film/Televizija Zagreb, r.: Zoran Tadić, sc.: Pavao Pavličić, prema motivima vlastite proze Dobri duh Zagreba, df.: Goran Trbuljak, glazba: Hrvoje Hegedušić (Balada iz predgrađa), montaža: Jasna Fulgosi, ul.: Fabijan Šovagović (Fabijan), Ivica Vidović (Ivica), Božidarka Frait, Dragutin Klobučar, Zdenka Trach, Tošo Jelić, Tomislav Gotovac, Srećko Jurdana, Hrvoje Turković.

RITAM ZLOČINA (1981.)

Prizori iz filma Izvor: https://obljetnica.hrt.hr/leksikon/r/ritam-zlocina/ i https://www.imdb.com/title/tt0082998/mediaviewer/rm3709761280

Cjelovečernji igr. prvijenac Z. Tadića jasno naznačuje jedan od temeljnih redateljevih motiva: isprepletanje fantastičnog i realističkog.

Minimalistička, gotovo asketska režija, efektno rabi okoliš jednog od najstarijih zagrebačkih periferijskih naselja. Iako je sama fabularna linija, potpomognuta protagonistovom izvanprizornom naracijom, vođena čvrsto i precizno, pojedini dijelovi filma realizirani su dokumentarističkim pristupom, a uočljiva je česta i vrlo uspješna glumačka improvizacija. Crno-bijela fotografija G. Trbuljaka vrlo funkcionalno slijedi redateljev prosede, osobito s obzirom na zrnatost, budući da je riječ o negativu na 16 mm, poslije prebačenom na vrpcu od 35 mm. Maksimalno je iskorištena zatečena scenografija: mračne sobe stare kuće, njezini oronuli zidovi, neurednost interijera, slabo osvjetljenje koje daju svjetleći objekti unutar kadra, što rezultira naglašenim efektima chiaroscura i vizualnom nerazaznatljivošću.

Film gotovo uopće nema glazbe (osim Balade iz predgrađa), ali se odlikuje jasnim, dokumentaristički korištenim šumovima. Naglašene komornosti i redukcije, posvećen je (prema natpisu na kraju filma) staroj prizemnici u Paromlinskoj ulici, čije je rušenje autohtoni dokument. Nagrađen je na festivalu fantastičnog filma u Portu, a u izboru hrv. film. kritičara proglašen je najboljim hrv. debitantskim filmom uopće.

KIKLOP

D. Marković

Prizori iz filma / serije Izvor: http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1590

Izvori: https://www.imdb.com/title/tt0082998/mediaviewer/rm3709761280 https://obljetnica.hrt.hr/leksikon/k/kiklop

KIKLOP (1982./1983.)

Igrana TV serija, prikazana na TVZ-u u pet epizoda 1983, nastala istodobno s igranim filmom u koprodukciji TVZ-a 1982. Adaptacija istoimenoga romana R. Marinkovića o problemima i preokupacijama intelektualca i boema kroz čija se lutanja i odnose s okolinom zrcali tjeskoba uoči II. svjetskog rata. Odličnih glumačkih interpretacija, plastično prenijevši duh Marinkovićeva književnog svijeta, jedna je od najuspjelijih hrvatskih adaptacija u filmski/TV medij.

Scenarij i režija A. Vrdoljak, snimatelj T. Pinter, montaža D. German, scenografija Ž. Senečić, kostimografija A. Bartl, glazba M. Prohaska. Uloge: F. Lasić, Lj. Tadić, R. Šerbedžija, R. Bašić, M. Furlan, D. Milivojević, M. Baxa, B. Dvornik, M. Nadarević, I. Gregurević.

Izvor: https://obljetnica.hrt.hr/leksikon/k/kiklop/

Sredina osamdesetih: U raljama života i Oficir s ružom

Izvor (gore i gore lijevo i gore desno): https://www.imdb.com/title/tt0088312/mediaviewer/rm1489833472 i https://www.imdb.com/title/tt0088312/mediaviewer/rm3217886720

Izvor: http://gledamcitamslusampisem.blogspot.com/2016/12/u-raljama-zivotarajko-grlic-1984.html

U RALJAMA ŽIVOTA (1984.)

Art film 80 i Union film, Beograd, Croatia film, Jadran film, 1984.

Scenarij (prema romanu Dubravke Ugrešić Štefica Cvek u raljama života) Rajko Grlić, Dubravka Ugrešić, r. Rajko Grlić, kamera: Tomislav Pinter, glazba: Branislav Brana Živković*, scenografija: Stanislav Dobrina, kostimografija: Maja Galasso, montaža: Živka Toplak Gorica Popović, Vitomira Lončar, Bogdan Diklić, Miodrag Krivokapić, Vladimir Rupčić, Mira Furlan,Velimir Bata Živojinović, Predrag Miki Manojlović, Koraljka Hrs, Branka Cvitković, Zdenka Heršak, Mladen Raukar, Cintija Ašperger, Enes Kišević,Radko Polič, Semka Sokolović-Bertok, Rade Šerbedžija Film, snimljen 1984., nastao je prema popularnom romanu Štefica Cvek u raljama života poznate spisateljice Dubravke Ugrešić, koja je također i koscenaristica filma.

U glavnoj je ulozi Vitomira Lončar koja susreće trojicu muškaraca, ujedno najpopularnije tadašnje glumce: Batu Živojinovića, Mikija Manojlovića i Radu Šerbedžiju.

Film izvrsno prikazuje Zagreb osamdesetih i uzlet liberalne atmosfere koja je donijela novi duh grada.

Nagrade: Valencia 84' - Velika palma, 3. nagrada žirija. Scenaristi su redatelj Rajko Grlić i Dubravka Ugrešić, a snimatelj je Tomislav Pinter.

Izvor: https://hrtprikazuje.hrt.hr/226818/u-raljama-zivota-komedija

Igrani film snimljen 1987. godine u režiji Dejana Šorka. Po žanru je melodrama, a radnja se događa u Zagrebu neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata i uspostavi jugoslavenske komunističke vlasti.

https://www.blic.rs/zabava/vesti/uzdrmala-je-jugoslaviju-golim-scenama-sa-devojkompredvidali-su-joj-sjajnu-karijeru-a/fffbngp

OFICIR S RUŽOM (1987.)

ULOGE: Žarko Laušević (Petar Horvat), Ksenija Pajić (Matilda Ivančić), Dragana Mrkić (Ljiljana Matić), Vida Jerman (Ljerka) SCENARIJ: Dejan Šorak FOTOGRAFIJA: Goran Trbuljak 35 mm, boja, 110 min Izvor: http://kinotuskanac.hr/movie/oficir-s-ruzom

Izvor: https://www.imdb.com/title/tt0124035/mediaviewer/rm418703104

Naslovni protagonist, čiji lik tumači Žarko Laušević, je mladi partizanski oficir koji se useljava u kuću pripadnice nekadašnje više klase – čiji lik tumači Ksenija Pajić – u koju se, s tragičnim posljedicama, zaljubi. Napravljen nekoliko godina pred kraj komunističkog režima u Jugoslaviji, Oficir s ružom je, kao i još nekoliko filmova u to vrijeme, izazvao pažnju tadašnje javnosti zbog dotada nezamislivo kritičnog stava prema vlasti.

Laušević, kome se ta uloga često navodi kao najuspješnija u karijeri, za nju je nagrađen Zlatna arena za najboljeg glumca, a scenarist Ranko Munitić Zlatnom arenom za najbolji scenarij.

Izvor: https://sh.w ikipedia.org/w iki/Oficir_s_ružom

RITAM ZLOČINA (1981.)

Plakat filma Zorana Tadića Izvor: http://filmnatv.com/ritam -zlocina-petak-10-01-2020/

U RALJAMA ŽIVOTA (1984.)

Plakat filma Rajka Grlića Izvor: https://www.imdb.com/title/tt0088312/mediaviewer/rm2077248768

Na prijelazu: Glembajevi i Kontesa Dora

https://www.zagrebonline.hr/top-10-najpoznatijih-domacih-filmova-i-serija-snimanih-uzagrebu/

https://100posto.jutarnji.hr/scena/dramaticnidogadaji-koji-su-uslijedili-nakon-tragicnepogibelji-neprezaljene-glumice-ene-begovictuga-i-borba-za-zivot-njene-kceri i Izvor: https://hrtprikazuje.hrt.hr/342412/glembajeviekskluzivno-na-usluzi-hrti

Glembajevi (1988), Hrvatska, boja, 119min, Jadran film/TV Zagreb, r.: Antun Vrdoljak, sc.: A. Vrdoljak (prema drami Gospoda Glembajevi M. Krleže), df.: Vjekoslav Vrdoljak, glazba: Arsen Dedić, sgf.: Željko Senečić, ul.: Mustafa Nadarević (Leone Glembaj), Tonko Lonza (Ignjat Glembaj), Ena Begović (barunica Castelli), Bernarda Oman (sestra Angelika/Beatrice), Žarko Potočnjak (Puba), Matko Raguž (Silberbrandt).

Jedna od najpoznatijih hrv. ekranizacija knjiž. djela hvaljena je zbog rada s glumcima, promišljena vizualnog dizajna i privlačne fotografije, dojmljive glazbe te evokacije krležijanske dekadencije kapitalističke obitelji. Režija razmjerno vješto razrađuje psihol. napregnutost predloška ritmičnim izmjenama kadrova te izborom planova, a komorna tema i donekle ekspresionistički pristup emocijama omogućavaju funkcionalnu uporabu tipične teatralne glumačke tehnike koja inače često opterećuje hrv. film. Vrlo gledani te hvaljeni od kritike, Glembajevi su u medijima predstavljeni kao prvorazredan kult. događaj te su nakratko približili Krležino stvaralaštvo mlađim naraštajima. Na festivalu u Puli nagrađeni su E. Begović za sporednu žensku, a M. Nadarević za gl. mušku ulogu te Ika Škomrlj za kostimografiju.

N. Gilić Izvor: http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=559

Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Kontesa_Dora

Izvor: https://obljetnica.hrt.hr/leksikon/k/kontesa-dora/

Izvor: https://hrtprikazuje.hrt.hr/342412/glembajevi-ekskluzivno-na-usluzi-hrti

Kontesa Dora (1993), Hrvatska, boja, 117 min, HTV/Jadran film, r. i sc.: Zvonimir Berković, df.: Goran Trbuljak, glazba: Igor Kuljerić, ul.: Alma Prica (Dora Pejačević), Rade Šerbedžija (Karlo Armano), Ksenija Pajić (Steffi), Zdravka Krstulović (Lilla), Božidar Boban (Hugo).

Fikcionalizirana biografija skladateljice D. Pejačević organizirana je oko izmišljena odnosa s autentičnom pov. ličnošću Karlom Armanom. Tipični autorovi postupci i odnos prema umj. tradiciji (osobito važna uloga glazbe), uobičajeni scenaristički zahvati i fotograf. stilizacije ovdje sporadično djeluju banalno.

Problematična je i donekle ukočena gluma nekih protagonista pa je, unatoč vrsnoj izvedbi A. Price i nagradama (Zlatne arene za najbolji film, scenarij, glazbu i gl. žensku ulogu), osvojenima u vrlo slaboj konkurenciji, riječ o autorovu manje značajnom djelu.

Istoimena tv serija organizirana je kao zasebna cjelina.

Izvor: http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=843

Rat i (anti)romansa u devedesetima: Isprani, Treća žena i Tri muškarca Melite Žganjer ISPRANI (1995.)

Hrvatska, boja, 87min, Jadran film/HRT, r. i sc.: Zrinko Ogresta, df.: Davorin Gecl, glazba: Jasenko Houra, ul.: Katarina Bistrović-Darvaš (Jagoda), Josip Kučan (Zlatko), Filip Šovagović (Tukša), Mustafa Nadarević (Jagodin otac), Ivo Gregurević (Ivo), Božidarka Frajt (Jagodina majka), Božidar Orešković.

Izvor: http://film.lzmk.hr/clanak.as px?id=703

TREĆA ŽENA (1997.)

Uloge: Ena Begović (Hela Martinić), Alma Prica (Vera Kralj), Vedran Mlikota, Filip Šovagović (policijski inspektor),Vlatko Dulić (Paić), Gordana Gadžić (gđa. Kurtek), Božidarka Frait, Vera Zima (doktor Vinkić), Ljubomir Kapor, Mladen Crnobrnja, Zoran Pokupec sc: Pavao Pavličić, Zoran Tadić (prema motivima filma Treći čovjek Carola Reeda) foto: Goran Trbuljak

Tematski i stilski kompatibilan s dram. te društvenokritičkim tendencijama u istočnoeur. filmu 1980-ih i 1990-ih, film dotiče brojne društv. probleme iz razdoblja svojeg nastanka – naglu pauperizaciju, problem PTSP-a, alkoholizam, ovisnost o automatima za igru. Prikaz tih problema nema, međutim, veće analitičnosti kao ni izravnog zahvaćanja dubinskih poremećaja hrv. društva, a često pretjerano dotjerani i duži dijalozi priječe uvjerljivost soc. dimenzije te sporadično ometaju, inače solidan, ritam. Vizualno kultivirano ostvarenje, vrlo solidne režije, unatoč scenarističkim površnostima i pojedinim prenaglim dramaturškim rješenjima, spada među uspjelije filmove nastale nakon osamostaljenja Hrvatske. Film je dobio nagradu hrv. kritičara Oktavijan, na festivalu u Puli nagrađen je Zlatnom arenom za najbolji film, režiju, gl. žensku (K. BistrovićDarvaš) i mušku ulogu (F. Šovagović), sporednu mušku ulogu (M. Nadarević) i montažu (Josip Podvorac).

Dramaturg: Dubravko Jelačić Bužimski Glazba: Vanja Lisak Montaža: Vladimir Kleščić Umjetnički direktor: Boris Tadej Kostimograf: Lada Gamulin Produkcija: Hrvatska radiotelevizija, Glumačka družina Histrion

https://mojtv.net/film/704/isprani.aspx

D. Rafaelić

SUPER 16MM KODAK, C/B, 103 MIN Izvor: http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=703

https://mojtv.net/film/704/isprani.aspx

Treća žena je hommage jednom od najpoznatijih filmova svih vremena Trećem čovjeku Carola Reeda. Ambijent poslijeratnog Beča iz Drugog svjetskog rata, smješten je u Zagreb u vrijeme domovinskog rata. Lica, situacije, zapleti i cjelovitost priče gotovo su identični, samo što su glavni muški likovi pretvoreni u ženske.

Izvor (slike i tekst): http://kinotuskanac.hr/movie/treca-zena

Izvor (slike i tekst): http://kinotuskanac.hr/movie/treca-zena

TRI MUŠKARCA MELITE ŽGANJER (1998.)

Romantična komedija redateljice i scenaristice S. Tribuson (1957) popraćena pozitivnim kritikama i odzivom publike, odlikuje se emocionalnim tretmanom povučenih junaka s problemima u komunikaciji i ironičnom obradom fenomena latinoameričkih melodramskih serija (tzv. sapunica). Fotografsko-scenografski i režijski dojmljivo stiliziran (dijelom po uzoru na slastičarsku ikonografiju), film sadrži i duhovitu rekonstrukciju dizajna sapunica, s F. Šovagovićem i E. Begović kao zvijezdama (u njezin lik romantične junakinje ugrađeno je gledateljsko znanje o medijskom imidžu E. Begović kao hrv. zvijezde), a romantičan kraj slijedi odjavna špica dizajnirana po uzoru na tv sapunice (s pjevačem D. Radolfijem). U Puli je film osvojio Zlatne arene za scenarij, scenografiju, montažu, epizodnu žensku (S. Nikolić) te epizodnu mušku ulogu (I. Gregurević), kao i nagradu kritike Oktavijan, a M. Rogina dobila je nagradu Breza za najbolje debitantsko ostvarenje.

N. Gilić Izvor: http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1914

Hrvatska, boja, 97 min, Kvadar/HRT, r. i sc.: Snježana Tribuson, df.: Goran Mećava, glazba: Darko Rundek, sgf.: Velimir Domitrović, kgf.: Vesna Pleše, montaža: Marina Barac, ul.: Mirjana Rogina (Melita Žganjer), Goran Navojec (Janko), Sanja Vejnović (Eva), Filip Šovagović (Juan), Suzana Nikolić (Višnja), Ivo Gregurević (Jura), Ljubomir Kerekeš, Ena Begović.

N. Gilić Izvor: http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1914

https://hrtprikazuje.hrt.hr/279322/tri-muskarca-melite-zganjer-2

TREĆA ŽENA (1997.)

GLEMBAJEVI (1988.)

Plakat filma Antuna Vrdoljaka

Plakat filma Zorana Tadića

Izvor: https://www.imdb.com/title/tt0097439/mediaviewer/rm2121472000 https://www.imdb.com/title/tt0120369/mediaviewer/rm3284015872

Sadašnjost i prošlost na početku stoljeća: Fine mrtve djevojke i Snivaj, zlato moje

Izvori: http://www.filmovi.hr/index.php?p=article&id=2315 , https://mojtv.hr/film/20965/fine-mrtve-djevojke.aspx#!prettyPhoto i https://www.zagrebonline.hr/top-10-najpoznatijih-domacih-filmova-i-serija-snimanih-u-zagrebu/

FINE MRTVE DJEVOJKE (2002) Hrvatska, boja, 77min, Alka film, Jozo Patljak, r.: Dalibor Matanić, sc.: Mate Matišić, D. Matanić, df.: Branko Linta, glazba: Pavle Miholjević, Jura Ferina, ul.: Olga Pakalović (Iva), Nina Violić (Marija), Krešimir Mikić (Danijel), Inge Appelt (Olga), Ivica Vidović (Blaž), Jadranka Đokić (prostitutka), Boris Miholjević (dr. Perić), Milan Štrljić (inspektor).

Nakon tržišnog uspjeha dugometr. prvijenca Blagajnica hoće ići na more (2000), D. Matanić (1975) je Finim mrtvim djevojkama privukao pohvale kritičara koji su naglašavali vizualnu dotjeranost te društvenu angažiranost, odnosno tematiziranje istospolne ljubavi, malograđanskog licemjerja, nasilja nad manjinama, PTSP-a, pobačaja, prostitucije, iako film donekle očituje nesklad artističkih i populističkih sastavnica. Uz podršku kritičara i novinara, ugledu filma pomogle su i pulske nagrade – Velika Zlatna arena, nagrada kritičara Oktavijan, nagrada publike, te Zlatne arene za režiju, produkciju, mušku (I. Vidović) i žensku sporednu ulogu (O. Pakalović).

N. Gilić Izvor: http://film.lzmk.hr/clanak.as px?id=484

.cenadgji-lm Izvor:htps/w

: https://interfilm.hr/hr/film/dugometrazni/snivaj-zlato-moje i https://mojtv.hr/film/487/snivaj-zlato-moje.aspx

SNIVAJ, ZLATO MOJE (2005.)

Redatelj: Neven Hitrec, scenarist: Hrvoje Hitrec, po motivima romana Još Hrvatske ni propala Ivana Pahernika, suradnici na scenariju: Neven Hitrec, Ivan Pahernik, Producent: Ivan Maloča, Koproducent: HRT, Direktor fotografije: Stanko Herceg, Scenograf: Mladen Ožbolt, Kostimograf: Željka Franulović, Montažer: Slaven Zečević, Skladatelj: Darko Hajsek, Trajanje: 110’/ boja, Omjer stranica: 1 : 1, 33, Zvuk: Dolby SR, prodaja i distribucija: Interfilm Uloge: Alan Malnar, Ivan Glowatzky, Ljubo Kerekeš, Vlatko Dulić, Višnja Babić, Franka Kos, Ksenija Ugrina, Ines Bojanić, Anamaria Šarac, Marija Kohn, Danko Ljuština, Ronald Žlabur, Robert Ugrina, Dražen Čuček, Frano Mašković, Damir Lončar Prostorno smješten u zagrebačka predgrađa, većinom Trešnjevku, a vremenski u završnu godinu Drugoga svjetskog rata, zatim i desetak godina kasnije te naposljetku tek ovlašno i u razdoblje znatnije modernizacije grada, taj film je promišljeni žanrovski koktel sastavljen od dramskih krajnosti komedije i tragedije, ratnog i inverzije socrealističkoga, odnosno film o odrastanju ujedno prožet i mjuziklom s bogatim kulturno-umjetničkim kontekstom, prije svega stripa i likovnih umjetnosti. Subjektivna fokalizacija središnjega lika – isprva dječaka a zatim i mladića Tomice Škrinjara, podjednako navodi na sastavnice filma nostalgije, a nema dvojbe da je sasvim jasan i izravan oslonac na remek-djelo hrvatske kinematografije Tko pjeva, zlo ne misli (1970) Kreše Golika. No, taj oslonac nije i epigonski nego sasvim razvidna uspostava veza filmskih ostvarenja ali i zagrebačkoga miljea.

Tomislav Čegir Izvor: http://www.filmovi.hr/index.php?p=article&id=2412 i https://interfilm.hr/hr/film/dugometrazni/snivaj-zlato-moje/

FINE MRTVE DJEVOJKE (2002) Plakat filma Dalibora Matanića http://www.filmski.net/filmovi/83/fine_mrtve_djevojke

Navijači, pjevači i još mnogo toga na početku stoljeća: Metastaze, Pjevajte nešto ljubavno i Zagrebačke priče METASTAZE (2009) Igrani, dugometražni, HR, BA, RS. 85‘, 35 mm, boja, kriminalistički, drama Režija Branko Schmidt, scenarij Ognjen Sviličić (prema romanu Metastaze Ive Balenovića, kamera Dragan Ruljančić montaža Vesna Lažeta, Hrvoje Mršić, scenografija Mladen Ožbolt, kostimografija Željka Franulović, uloge: Rene Bitorajac, Franjo Dijak, Rakan Rushaidat, Robert Ugrina, Jadranka Đokić, Daria Lorenci producent Stanislav Babić produkcija Telefilm, HRT, Refresh (BA), Lux film (RS) https://www.imdb.com/title/tt1433816/mediaviewer/rm2929597184 https://www.imdb.com/title/tt1433816/mediaviewer/rm304703769 6

PJEVAJTE NEŠTO LJUBAVNO (2007.)

Uloge: Ivan Herceg (Struja), Ivan Ðuričić (Mario), Hrvoje Kečkeš (Žlajfa), Ivan Glowatzky (Deni), Enes Vejzović (Siniša), Olga Pakalović (Anja), Robert Ugrina (Kum), Damir Lončar (Božo), Ksenija Marinković (Emica), Žarko Potočnjak (Strujin otac) Scenarij: Goran Kulenović, fotografija: Mario Sablić, glazba: Hladno pivo, montaža: Slaven Jekauc

https://mojtv.net/film/8758/pjevajte-nesto-ljubavno.aspx https://www.imdb.com/title/tt0819796/

Redatelj Goran Kulenović, autor mnogih hvaljenih glazbenih spotova, napravio je glazbenu komediju Pjevajte nešto ljubavno u kojoj rock nije samo vrsta glazbe, već i životno uvjerenje njegovih protagonista. Film započinje efektnom scenom snimljenom u klubu KSET (snimalo se i u klubovima Jabuka i Močvara), u kojoj sviraju i glume članovi benda Hladno pivo, koji su napravili i glazbu za film.

Pjevajte nešto ljubavno u vremenu svojeg stvaranja bio je namijenjen prvenstveno mladoj urbanoj publici koja je željela gledati filmove s urbanim slengom i suvremenom pričom. Kritika je filmu najviše zamjerala nepotrebno skretanje u akcijski film u završnoj sekvenci filma.

https://interfilm.hr/hr/film/dugometrazni/pjevajte-nesto-ljubavno/

Špansko kontinent, Izvor: http://croatian.film/hr/films/96

Recikliranje ,Izvor: http://croatian.film/hr/films/94

Šamar, Izvor: http://croatian.film/hr/films/91

Žuti mjesec, Izvor: http://croatian.film/hr/films/92

BOJA, 35 MM, ENGLESKI PODNASLOVI, 113' Izvor: http://kinotuskanac.hr/movie/pjevajte-nesto-ljubavno

Game over, Izvor: http://croatian.film/hr/films/88

Film Gorana Odvorčića i Matije Klukovića za Asju Jovanović i Andreu Rumenjak Izvor: http://croatian.film/hr/films/95

Najpametnije naselje u državi Izvor: http://croatian.film/hr/films/89

Inkasator Izvor: http://croatian.film/hr/films/93

Kanal Izvor: http://croatian.film/hr/films/97

ZAGREBAČKE PRIČE (2009.)

Redatelj: Nebojša Slijepčević, Matija Kluković, Goran Odvorčić, Ivan Sikavica, Branko Ištvančić, Zvonimir Jurić, Ivan Ramljak, Marko Škobalj, Igor Mirković, Dario Pleić, Zoran Sudar Scenarist: Nebojša Slijepčević, Matija Kluković, Goran Odvorčić, Ivan Skorin, Edi Mužina, Zvonimir Jurić, Ivan Ramljak, Marko Škobalj Producent: Boris T. Matić Produkcijska kuća: Propeler Film Direktor fotografije: Almir Fakić, Bojana Burnać, Almir Fakić, Jakov Lerotić, Ivan Slipčević, Josip Ivančić, Silvestar Kolbas Montaža: Iva Kraljević, Matija Kluković, Goran Odvorčić, Nina Velnić, Veljko Segarić, Vladimir Gojun, Marin Juranić, Hrvoslava Brkušić, Ivana Fumić, Krunoslav Kušec Glazba: Ante Perković, Semir Sammy Hasić, Josip Klobučar Glumci: Ivan Komušar, Mijo Takač, Saša Maglaić, Damir Železnik – Piko, Asja Jovanović, Andrea Rumenjak, Filip Lozić, Filip Detelić, Slaven Španović, Ivan Bošnjak, Slaven Knezović, Ana Maras, Asim Ugljen, Erol Neziri, Lana Barić, Marija Škaričić, Ivan Žada.

Hrvatska, 2009., 110’

Zagrebačke priče daleko su od pokretnih slika o i u Zagrebu, one 'nisu turistički film nego autorski koji se bavi malim ljudskim sudbinama', kako je istaknuo producent filma Boris T. Matić.

Upravo tim malim, rubnim sudbinama bavi se devet kratkih filmova uvrštenih u omnibus, u kojima se Zagreb kreće od prostorne i sadržajne inspiracije do motivacijskog impulsa.

Izvor: https://www.tportal.hr/magazin/clanak/koliko-zagrebacke-su-zagrebacke-price-20091025

Djeca u vremenu, djeca u prostoru: Neka ostane među nama, Koko i duhovi, Lea i Darija NEKA OSTANE MEĐU NAMA (2010.)

Neka ostane među nama je zločesta, indiskretna zagrebačka priča o virovima erotske strasti ispod mirne, trome površine građanske svakidašnjice i običaja. O nečemu što se događa u boljim obiteljima i uglavnom pristojno prešujuće, ali nije zbog toga manje bolno.

Upoznajemo dva brata, njihove supruge, ljubavnice i djecu koja pouzdano ne znaju tko im je otac. Sve se ovdje izmiješalo u dvostrukim životima, paralelnim vezama, u gorkoj i slatkoj priči o neumornom traganju za ljubavlju i srećom, o požudi koja nikada zapravo ne gasne i užasnim posljedicama koje možete izazvati ako se, makar i slučajno, nađete u tuđem krevetu.

Izvor: https://www.havc.hr/hrvatski-film/katalog-hrvatskih-filmova/neka-ostane-meu-nama

Izvor: http://www.nekaostanemedjunama.com/iz-filma/ autor: Nikola Predović

U godinama sam kad se valja vratiti tamo gdje sam i počeo pričati filmske priče: na ulice, u stanove i krevete Zagreba.

Izvor: http://www.nekaostanemedjunama.com/iz-filma/ autor: Nikola Predović

Rajko Grlić

89', 35 mm, boja, komedija Izvor: http://www.nekaostanemedjunama.com/izjava-redatelja/

Režija Rajko Grlić, scenarij Ante Tomić, Rajko Grlić, kamera Slobodan Trninić, h.f.s. montaža Andrija Zafranović, scenografija Ivica Hušnjak, kostimografija Blanka Budak, glazba Alan Bjelinski, Alfi Kabiljo, oblikovanje zvuka Nenad Vukadinović, Srdjan Kurpjel, uloge Miki Manojlović, Bojan Navojec, Daria Lorenci, Ksenija Marinković, Nataša Dorčić producent Igor A. Nola, produkcija Mainframe Production, koproducenti Rajko Grlić, Zoran Cvijanović, Milko Josifov, Dunja Klemenc, koprodukcija Hrvatska radiotelevizija (HR), NP7 (HR), Studio Maj (SI), Yodi (RS), potpora Eurimages.

LEA I DARIJA (2011.)

Biografski film temeljen na istinitoj priči o Lei Deutch i Dariji Gasteiger, zvijezdama popularne dječje predstave Dječje carstvo koja se izvodila u Hrvatskom narodnom kazalištu za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Lea, iznimno popularna i talentirana glumica i plesačica, prozvana je hrvatskom Shirley Temple, a njezina najbolja prijateljica postaje Darija, također talentirana glumica u usponu. Lea je Židovka, a Darija je njemačkog podrijetla. Njihovo sretno djetinjstvo i nerazdvojno prijateljstvo prekinuto je s početkom progona Židova u Zagrebu, a zauvijek ih je razdvojio posljednji transport Židova za Auschwitz 1943. godine.

Izvor: https://www.havc.hr/hrvatski-film/katalog-hrvatskih-filmova/neka-ostane-meu-nama

KOKO I DUHOVI (2011.)

Obiteljski film za djecu i mlade temeljen na popularnom i rado čitanom istoimenom romanu iz serije romana o zgodama junaka Koka, dovoljno hrabrog da suzbije svoje strahove i dovoljno mudrog da riješi veliku misteriju.

Režija Daniel Kušan, Scenarij Daniel Kušan, Ivan Kušan, Kamera Mario Sablić, Montaža Slaven Zečević, Scenografija Ivan Veljača, Kostimografija Emina Kušan, Glazba Dinko Appelt, Oblikovanje zvuka Dubravka Premar Uloge: Antonio Parač, Nina Mileta, Kristian Bonačić, Filip Mayer, Ivan Maltarić, Ozren Grabarić, Dijana Vidušin, Predrag Vušović, Franjo Dijak, Almira Osmanović Producentica Ankica Jurić Tilić, Produkcija Kinorama, Koprodukcija Hrvatska radiotelevizija (HRT) Potpora Media 2007 Izvor (tekst i slike): https://www.havc.hr/hrvatski-film/katalog-hrvatskih-filmova/koko-i-duhovi

Izvori: https://www.havc.hr/hrvatski-film/katalog-hrvatskih-filmova/lea-i-darija i https://www.facebook.com/leaidarija/photos

Režija Branko Ivanda, Scenarij Branko Ivanda, Kamera Mirko Pivčević Montaža Marin Juranić, Scenografija Ivo Hušnjak, Kostimografija Barbara Bourek, Glazba Alfi Kabiljo Uloge: Klara Naka, Tamy Zajec, Zrinka Cvitešić, Sebastian Cavazza, Linda Begonja, Vedran Živolić, Ana Vilenica, Radovan Ruždjak, Branko Završan Producentica Lidija Ivanda, Produkcija Ars Septima, Koprodukcija Hrvatska radiotelevizija (HRT), Zagreb film (HR), ArtRebel9 (SI)

METASTAZE (2009.)

Plakat filma Branka Schmidta https://www.imdb.com/title/tt1433816/

Desete godine 21. stoljeća: stvarnost u prvom planu FLEKE (2011.)

Igrani film Fleke, dugometražni prvijenac mladog akademskog redatelja Alde Tardozzija drama je s elementima trilera, koja donosi priču o djevojačkom prijateljstvu, naivnosti, osveti i jednoj izgubljenoj mladosti...

Izvor: https://tvprofil.com/film/1867992/fleke Režija Aldo Tardozzi, Scenarij Aldo Tardozzi, Kamera Darko Drinovac, Montaža Mato Ilijić, Scenografija Damir Gabelica, Kostimografija Alena Orović, Glazba Luka Zima, Oblikovanje zvuka Ivan Mihoci Uloge: Iskra Jirsak, Nika Mišković, Živko Anočić, Goran Grgić, Sanja Vejnović, Filip Križan, Franjo Kuhar, Alen Liverić, Jan Kerekeš, Alan Katić, Amar Bukvić, Siniša Labrović, Nikša Butijer, Otokar Levaj, Marija Škaričić Producenti: Ljubo Zdjelarević, Barbara Jukopila, Tomislav Vujić Produkcija: Kinoteka Izvor: https://www.havc.hr/hrvatski-film/katalog-hrvatskih-filmova/fleke i

Izvor: https://tvprofil.com/film/1867992/fleke

TAKVA SU PRAVILA (2014) Režija Ognjen Sviličić, Scenarij Ognjen Sviličić, Kamera Crystel Fournier, Montaža Atanas Georgiev, Scenografija Ivan Veljača, Kostimografija Katarina Zaninović, Oblikovanje zvuka Tomislav Gašparić, Jean-Guy Veran Uloge: Emir Hadžihafizbegović, Jasna Žalica, Hrvoje Vladisavljević, Veronika Mach, Goran Bogdan, Stjepan Perić, Nikša Butijer, Slaven Španović, Ana Begić, Sanja Drakulić Producenti: Damir Terešak, Janja Kralj, Koproducenti: Nikolina Vučetić Zečević, Svetozar Ristovski, Produkcija: Maxima Film (HR) Koprodukcija: Hrvatska radiotelevizija / Croatian Radiotelevision – HRT (HR), KinoElektron (FR), Biberche Productions (RS), Trice Films Skopje (MK) Potpora: CNC (Centre national du cinéma et de l’image animée), Hrvatski audiovizualni centar (HAVC), Ministère des affaires etrangères, Institut français, Ministarstvo kulture Republike Srbije, Filmski centar Srbije, Makedonski filmski fond Prodajni zastupnik: Urban Distribution Intl., Hrvatska distribucija: 2i Film Premijerno prikazana u programu Horizonti festivala u Veneciji 2014. godine, gdje je Emir Hadžihafizbegović osvojio nagradu za najbolje glumačko ostvarenje, te godinu kasnije na pulskom festivalu ovjenčana Zlatnim arenama za najbolju glavnu mušku ulogu i scenografiju, socijalna drama s elementima melodrame scenarista i redatelja Ognjena Sviličića prvi je hrvatski film nakon 15 godina prikazan u sklopu venecijanske Mostre. Autor se i ovdje bavi jednom od svojih omiljenih tema, razlikama i „civilizacijskim jazom“ u odnosima provincije i Zagreba, konkretno tjeskobnom i u konačnici tragičnom sudbinom jednostavnih i pomalo grubih ali poštenih i plemenitih ljudi podrijetlom iz BiH, čije suočavanje s iracionalnim nasiljem i narastajućom tragedijom obrađuje s osloncem na određene stereotipe te stil i dijelom poetiku rumunjskog „novog vala“, plastično i sugestivno oslikavajući vrlo realističan socijalni ambijent priče. U dramaturški, narativno i općenito izvedbom minimalističkom te mirno i sigurno režiranom filmu sugestivne atmosferičnosti autor se dominantno bavi odnosom „malih“ i „običnih“ ljudi s tragedijom koja im se događa te s tim povezanom moralističkom dimenzijom, kao i mladenačkom fascinacijom nasiljem te potrebom njegova bilježenja.

Izvor: https://www.havc.hr/hrvatski-film/katalog-hrvatskih-filmova/takva-su-pravila i http://hrfilm.hr/baza_film.php?id=390

TI MENE NOSIŠ (2015.)

Režija: Ivona Juka Scenarij: Ivona Juka Kamera: Mario Oljača Montaža: Vladimir Gojun Glazba: Teho Teardo Kostimografija: Ivana Zozoli Vargović Scenografija: Fm Marketing, Lirnes Design, Art Centar, Vladimir Đurović, Ivan Ivan VFX: Zoran Čulić, Nebojša Rogić Uloge: Lana Barić, Nataša Dorčić, Nataša Janjić, Helena Beljan, Vojislav Brajović, Sebastian Cavazza, Goran Hajduković, Vedran Mlikota, Filip Križan, Kruno Šarić, Juraj Dabić Producentica: Anita Juka Koproducenti: Danijel Hočevar, Biljana Niković Produkcija: 4 Film (HR) Koprodukcija: Vertigo | Emotionfilm (SI), Sloane Film Production (RS) Hrvatska distribucija: 2i Film Potpora: Hrvatski audiovizualni centar (HR), Slovenski filmski center (SI), FS Viba Film (SI), Ministarstvo kulture Republike Srbije (RS), Filmski centar Srbije Izvor: https://www.havc.hr/hrvatski-film/katalog-hrvatskih-filmova/ti-mene-nosis#

Odnos kćeri i oca, iako važna, rijetko prikazivana tema u domaćem filmu, nit je koja se proteže kroz priče o tri glavna ženska lika. U jednoj to je odnos kćeri i dementnog oca, u drugoj djevojčica ponovno izgrađuje odnos s ocem kojeg nije vidjela nekoliko godina, a u trećoj producentica sapunica, ne bi li pronašla svoj mir, pokušava riješiti svoj odnos s davno odmetnutim ocem.

Izvor: https://www.tportal.hr/kultura/clanak/ti-mene-nosis-nije-depresivna-istocnoeuropska-drama-20150525

Desete godine 21. stoljeća: stvarnost u prvom planu ZAGREBAČEKE PRIČE Vol. 2 Uspjeh omnibusa Zagrebačke priče nadahnuo je odluku o snimanju nastavka. Propeler Film pozvao je scenariste da predaju scenarije za Zagrebačke priče 2 – Ljubav. Producenti su zaprimili čak 142 scenarija. Selekcijska komisija imala je težak zadatak izabrati šest scenarija koji će biti dijelom novog omnibusa. Šest veoma različitih filmaša nudi šest zanimljivih perspektiva o ljubavi u današnjem Zagrebu.

Režija: Hana Veček (Kruške)| Sara Hribar (Od danas do sutra)| Aldo Tardozzi (Mucica)| Ivan Sikavica (Sin)| Josip Visković (Može neko bacit čik odozgo)| Radislav Jovanov Gonzo (Na kvadrat); Scenarij: Hana Veček | Sara Hribar | Aldo Tardozzi | Ivan Skorin | Josip Visković | Jasna Žmak; Kamera: Josip Ivančić | Vjekoslav Skledar | Raul Brzić | Almir Fakić | Dragan Šiša | Marko Brdar; Montaža: Marin Juranić | Mato Ilijić | Nina Velnić | Josip Visković | Ana Štulina, Andrija Gvozdić Michl; Scenografija: Sven Stilinović | Tanja Lacko | Damir Gabelica | Veronika Radman; Kostimografija: Lidija Sertić | Zorana Meić | Neda Frank | Nevena Čaklović; Glazba: Matej Meštrović | Luka Zima | Matija Habijanec | Radislav Jovanov Gonzo, Jura Ferina, Pavao Miholjević

Oblikovanje zvuka: Livada produkcija | Goran Kuretić, Ivan Zelić Uloge: Aleksandra Stojaković, Siniša Popović | Dijana Vidušin, Nika Trenc Sato | Hana Hegedušić, Alex Rakoš | Goran Radaković, Matija Čigir | Katja Crevar, Nikola Miljanović | Ivana Roščić, Judita Franković Producent: Boris T. Matić, Produkcija: Propeler Film, Koprodukcija: Restart (SI), Alka Film (HR), Film and Music Entertainment (UK) Izvor: https://www.havc.hr/hrvatski-film/katalog-hrvatskih-filmova/zagrebacke-price-vol-2

Sin, r. Ivan Sikavica

Kruške Izvor:htps:/www.havc.hr/hrvatski-flm/katalog-hrvatskih-filmova/kruske

Izvor: https://www.havc.hr/hrvatskifilm/katalog-hrvatskih-filmova/sin-ivansikavica

Od danas do sutra, r. Sara Hribar Izvor: https://www.havc.hr/hrvatski-film/katalog-hrvatskih-filmova/od-danas-do-sutra

Mucica, r. Aldo Tardozzi Izvor: https://www.havc.hr/hrvatski-film/kataloghrvatskih-filmova/mucica

Može neko bacit čik odozgo, r. Josip Visković Izvor: https://www.havc.hr/hrvatski-film/katalog-hrvatskihfilmova/moze-neko-bacit-cik-odozgo

Na kvadrat, r. Radislav Jovanov Gonzo Izvor: http://croatian.film/hr/films/85

USTAV REPUBLIKE HRVATSKE (2015.)

Režija Rajko Grlić Scenarij Ante Tomić, Rajko Grlić Kamera Branko Linta Montaža Andrija Zafranović Oblikovanje zvuka Srdjan Kurpjel Glazba Duke Bojadziev Kostimografija Leo Kulaš Scenografija Željka Burić Uloge Nebojša Glogovac, Ksenija Marinković, Dejan Aćimović, Božidar Smiljanić

Iako većinski zbijen u dva stana i sveden na tri-četiri lika, Ustav RH zahvaća šire mentalno stanje nacije u Hrvatskoj danas s vjerskim, ideološkim, spolnim i inim netrpeljivostima, prebrojavanjem krvnih zrnaca (Samardžićeva žena je naša, Hrvatica s obje strane) i predrasudnim poistovjećivanjem jednog čovjeka s narodom/kolektivom. Sve se to prelama u dijaloškim partijama likova postupno pomirenih suprotnih stajališta, trezveno napisanim i režiranim sigurnom rukom, bez puno sentimentalizma.

Izvor: https://slobodnadalmacija.hr/kolumne/ustav-republike-hrvatske-najhrabriji-hrvatski-film-novog-milenija-427988

Producent Ivan Maloča Koproducenti Rudolf Biermann, Dejan Miloševski, Jani Sever, Mike Downey, Sam Taylor Produkcija Interfilm (HR) Koprodukcija In Film (CZ), Revolution Production (MK), Sever&Sever (SI), Film&Music Entertainment (UK), NP7 (HR), Hrvatska radiotelevizija (HRT) Prodajni zastupnik Latido Films Hrvatska distribucija Blitz film & video Potpora Hrvatski audiovizualni centar, Eurimages, Fond za kinematografiju Češke Republike, Makedonska filmska agencija, Slovenski filmski centar, MEDIA

ZAGREBAČKI EKVINOCIJ (2019.)

Režija Svebor Mihael Jelić, Scenarij Svebor Mihael Jelić, Kamera Hrvoje Bazina Montaža Laura Pascu, Adam Mišković, Karlo Oto Lekić, Svebor Mihael Jelić Oblikovanje zvuka Davor Lazić, Ivan Buljan, Gara Poof, Karlo Oto Lekić, Svebor Mihael Jelić, Milan Guzijan Glazba Juraj Valentić, Miki Solus Scenografija Mihaela Zajec, Style-b Okvir, Ivan Oštarčević Uloge Lena Medar, Lana Bogović, Luna Pilić, Mislav Živković, Tin Blagojević, Patrik Gregurec, Klara Fiolić, Ksenija Marinković, Barbara Bubalo, Klara Penezić, Ana Stakor, Lea Jankov, Katja Jankov, Lidija Keber, Kristina Čović, Lana Krstulović Producenti Svebor Mihael Jelić, Ena Bašić, Elena Mikac, Ivori Sošić, Jan Težak Produkcija CEFGI Koprodukcija Blank zvor: https://www.havc.hr/hrvatski-film/katalog-hrvatskih-filmova/zagrebacki-ekvinocij

Izvor: https://www.havc.hr/hrvatski-film/katalog-hrvatskih-filmova/ustav-republike-hrvatske i http://www.ustavrhfilm.com/izfilma/ , autor fotografija Saša Huzjak

ZAGREBAČKE PRIČE vol 2 (2012) Plakat filmskog omnibusa redatelj(ic)a Hane Veček, Sare Hribar, Alda Tardozzija, Ivana Sikavice, Josipa Viskovića i Radoslava Jovanova Gonza Izvor: https://www.imdb.com/title/tt2255032/?ref_=ttfc_fc_tt

ZAGREBAČKE PRIČE Vol. 3 (2015.)

Plakat filmskog omnibusa redatelj(ic)a Ivana Salaja, Petra Oreškovića, Matije Vukšića, Vlatke Vorkapić, Danila Šerbedžije i Radoslava Jovanova Gonza Izvor: https://www.havc.hr/hrvatski-film/katalog-hrvatskih-filmova/zagrebacke-price-vol-3

USTAV REPUBLIKE HRVATSKE (2016.)

Plakat filma Rajka Grlića Izvor: https://novosti.hr/inferno-2016/

Desete godine 21. stoljeća: pogled u prošlost – okvir za sadašnjost ZG 80 (2016.)

Režija: Igor Šeregi, Scenarij: Ivo Balenović, Robert Cukina, Kamera: Sven Pepeonik, Montaža: Ana Marija Sremec, Oblikovanje zvuka: Hrvoje Štefotić, Glazba: Hrvoje Prskalo (Bang Bang), Kostimografija: Andrea Kuštović, Scenografija: Dušan Radoičić Rene Bitorajac, Marko Cindrić, Filip Detelić, Marko Janketić, Matija Kačan, Domagoj Mrkonjić, Nikola Rakočević, Mijo Jurišić, Igor Hamer, Miloš Timotijević, Mladen Andrejević, Danica Maksimović, Iva Stefanović, Radovan Vujović, Lazar Miljković, Mario Petreković, Srđan Miletić Producenti: Ljubo Zdjelarević, Tomislav Vujić Izvršni producenti: Tiha Gudac, Nenad Veličković Produkcija: Kinoteka Hrvatska distribucija: 2i Film Potpora: Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) Izvor: https://www.havc.hr/hrvatski-film/katalog-hrvatskih-filmova/zg80

SINDROM HALLA: ZAČETAK PROFESIONALNOG FILMA – ROĐENOG DA UMRE (2017.)

Režija Mladen Juran Scenarij Mladen Juran Kamera Igor Juran Montaža Igor Juran Oblikovanje zvuka Igor Juran

ZG 80' je dugometražni prvijenac Igora Šeregija, akcijska komedija koja na humorističan način priča o navijačkoj subkulturi te o društvu i problemima koji su okupirali mladež u predratnoj Jugoslaviji. Film je i svojevrstan prednastavak filma 'Metastaze' Branka Schmidta, budući da se u njemu pojavljuje lik Krpe.

Uloge: Relja Bašić, Ena Begović, Alen Liverić, Darko Rundek, grupa Haustor, Božidar Orešković, Željko Vukmirica, Juraj Mofčan, Mia Begović, Ksenija Balog, Rade Šerbedžija

Film je sniman prema scenariju Ive Balenovića i Roberta Cukine, koji su u scenarij uveli elemente stvarnih događaja i likova iz perioda kada je nastajala navijačka skupina Bad Blue Boys. Ovim filmom nije mi bila namjera opravdati navijače, prikazao sam ih onakve kakvi jesu, iako mislim da smo malo romantizirali to vrijeme, prikazavši ih kao svojevrsne junake, rekao je Igor Šeregi.

Producent Mladen Juran Koproducenti Ivan Maloča, Miro Mioč Produkcija Adriatic Art Media Film Koprodukcija Hrvatska radiotelevizija (HRT), Interfilm Potpora Hrvatski audiovizualni centar (HAVC), Grad Zagreb

Izvor: https://magazin.hrt.hr/351707/film-zg-80-jedan-od-najuspjesnijih-hrvatskih-filmova-od-osamostaljenja

Izvor:htps:/www.havc.hr/hrvatski-flm/katalog-hrvatskih-filmova/zg80

Film je posvećen počecima profesionalne kinematografije u Hrvatskoj i filmovima koji su, na žalost, ili nepovratno izgubljeni ili sačuvani samo u fragmentima.

Autorski kolaž oživljava izgubljene priče, strukturu filmskog izraza, izbor rodova i žanrova, u interpretaciji suvremenih glumačkih zvijezda kao i zvijezda nijemog filma, nekada izuzetno popularnih imena.

Redatelj Mladen Juran (Transatlantic, Potonulo groblje, Trideset konja) uz pomoć multimedijskog umjetnika, sina Igora Jurana, prihvatio se inovativnog postupka - igranog omnibus kolaža s dokumentarnim elementima ili, kako autor opisuje seriju: "Fact fiction tragikomedija s pjevanjem autentičnih utemeljitelja zagrebačkog filma i cabareta, fikcija utemeljena na povijesnim činjenicama i ostacima ostataka začetka hrvatske profesionalne kinematografije - rođene da umre".

Izvor: https://hrtprikazuje.hrt.hr/485240/sindrom -halla-dokumentarno-igrana-serija-2i

DNEVNIK DIANE BUDISAVLJEVIĆ (2018.)

Režija Dana Budisavljević Scenarij Dana Budisavljević, Jelena Paljan Kamera Jasenko Rasol Montaža Marko Ferković Oblikovanje zvuka Jakov Munižaba Glazba Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz Kostimografija Martina Franić Scenografija Dušan Milavec, Ivo Hušnjak Uloge Alma Prica, Igor Samobor, Mirjana Karanović, Vilim Matula, Areta Ćurković, Ermin Bravo Producentice Miljenka Čogelja, Olinka Vištica Koproducenti Snežana Van Hauwelingen, Vlado Bulajić, Lija Pogačnik Produkcija Hulahop (HR) Koprodukcija December (SI), This and That Productions (RS) Potpora Hrvatski audiovizualni centar (HAVC), Slovenski filmski centar, Filmski centar Srbije, Viba Film, Grad Zagreb, MEDIA, Eurimages, Hrvatska radiotelevizija (HRT) Izvor: https://www.havc.hr/hrvatski-film/katalog-hrvatskih-filmova/dnevnik-diane-budisavljevic i http://www.dnevnikdianebudisavljevic.com/

Inovativno i za hrvatske okvire iznimno vrijedno i važno filmsko ostvarenje koje svjetlima projektora donosi zaboravljenu priču o ljudskosti i građanskoj hrabrosti u doba kada su životne niti bile nesmiljeno lako i bespoštedno kidane.

Izvor: http://www.dnevnikdianebudisavljevic.com/

ZG80 (2016.)

Plakat filma Igora Ĺ eregija Izvor: https://www.havc.hr/hrvatski-film/katalog-hrvatskih-filmova/zg80

Zagreb na televiziji (II): Mamutica (2009.-2011.), Crno-bijeli svijet (2014.-) i Uspjeh (2018.)

MAMUTICA (2008-2010.)

Autori serije: Vlado Bulić, Nenad Stipanić, scenarij: Vlado Bulić, Nenad Stipanić, režija Zoran Margetić, Robert Orhel, uloge Sreten Mokrović, Olga Pakalović (Sezona 2), Ljubomir Kerekeš, Ecija Ojdanić, Ivo Gregurević, Nataša Janjić (Sezona 1) Kriminalistička serija koja je ime dobila po istoimenoj zgradi u novozagrebačkom naselju Travno, najvećoj stambenoj zgradi u Hrvatskoj. Stambeni mastodont s više od 1200 stanova i gotovo 5000 duša zaseban je svijet, pravi zagrebački melting pot, u kojem je, stisnuto armiranim betonom, sadržano sve ono što je u Zagrebu živjelo, živi i tek će živjeti. Labirinti haustora Mamutice kriju u sebi mnoge tajne i neshvatljivu otuđenost za mjesto na kojem živi toliko ljudi - susjeda i potpunih stranaca u isto vrijeme.

Svih se dvadeset epizoda naše serije odvija u Mamutici i oko nje, a svaka epizoda, odnosno kriminalistička priča koja se u njoj obrađuje, zaseban je slučaj.

Glavni je lik serije Božidar Kovačević, zvani Božo, umirovljeni policijski inspektor, koji je otpušten iz službe u najboljim godinama jer je zbog alkohola napravio niz ozbiljnih propusta. Rastavljenog bivšeg alkoholičara stanari Mamutice biraju za kućepazitelja, oslanjajući se pritom prvenstveno na njegovu profesionalnu prošlost. Božin najbolji prijatelj je Jerko, policijski inspektor koji ga je svojedobno primio u službu, i prvo mu bio mentor, a kasnije partner. Na Božino mjesto kasnije je došla mlada i nadobudna inspektorica Martina s kojom Jerko, policajac starog kova, sve teže uspijeva držati korak. U seriji nema puno ubojstava, ali ima drugih krivičnih djela i kriminalnih radnji. Pri osmišljavanju i razradi serije izbjegavalo se preslikavanje američkih ili britanskih obrazaca u našu stvarnost. Zločin je u našoj realnosti najčešće proizvod afekta, niza nesretnih okolnosti koje u sebi značajno zrcale često neugodnu tranzicijsku stvarnost.

Izvor: https://www.imdb.com/title/tt3674454/mediaviewer/rm3248153856

Izvor: https://mojtv.hr/serije/6231/mamutica.aspx i https://www.wikiwand.com/sh/Mamutica_(TV-serija)

CRNO-BIJELI SVIJET (2014.-) Autor serije: Goran Kulenović, redatelji: Goran Kulenović i Igor Mirković, scenaristi: Goran Kulenović i Igor Mirković, direktor fotografije: Mario Sablić, h.f.s, montažeri: Goran Kulenović i Tomislav Pavlic, originalna glazba: Dubravko Robić, kostimografkinja: Ivana Zozoli Vargović, supervizor maske: Slavica Šnur, scenograf: Ivan Ivan, izvršna producentica: Maja Vukić, producent: Ivan Maloča.

USPJEH (2018.)

Scenarij Marjan Alčevski, redatelj Danis Tanović, izvršni producenti Steve Matthews i Johnathan Young (HBO Europe), nadzorna producentica Emma Turner (HBO Europe), producenti Ana Balentović (HBO Europe), Nebojša Taraba i Miodrag Sila (Drugi Plan).

Uloge Iva Mihalić, Uliks Fehmiu, Tara Thaller, Toni Gojanović, Marija Škaričić, Goran Bogdan, Goran Navojec, Ivana Roščić, Leon Lučev, Borut Veselko, Mislav Čavajda, Nikša Butijer, Bojan Navojec, Jasna Žalica, Barbara Vicković, Miran Kurspahić, Tihana Lazović, Vilim Matula, Đorđe Kukuljica, Diana Vidušin, Filip Mayer, Damir Poljičak, Tena Gajski, Mladen Kovačić, Pavle Matuško, Matija Kačan i dr.

Uspjeh je višeslojna drama fokusirana na snažne likove. Radnja prati isprepletene priče četvero neznanaca, od kojih se svaki na svoj način bori sa svakodnevicom života u gradu, koje je nepovratno povezao nasilan događaj. Kako se posljedice njihovih djela počinju uvlačiti u svaki aspekt njihovih života, ti obični ljudi s različitim životnim pričama odlučuju ponovno uspostaviti kontrolu nad svojim životima. Gorka je to oda gradu Zagrebu koja donosi mračan uvid u različite strukture današnjeg društva kroz životne priče običnih ljudi koje je isto to društvo gurnulo preko ruba. Uspjeh je univerzalna, slojevita priča u kojoj kroz ljubav, posao, obitelj, odanost, nesigurnost i zločin istražujemo trenutno prevladavajuće osjećaje frustracije, bespomoćnosti i pasivnosti u svakodnevnom životu običnog čovjeka u regiji i šire.

Izvor: https://svijetfilma.eu/recenzija-uspjeh-2019/ i https://www.imdb.com/title/tt8453458/mediaviewer/rm1494447360

Svakodnevne dogodovštine junaka ove serije isprepliću se s tada aktualnim društvenim zbivanjima, navikama i nevoljama; Titova smrt, akcija NNNI – Ništa nas ne smije iznenaditi, služenje vojnoga roka, shopping u Trstu, redukcije struje i nestašica raznih proizvoda, vožnja „par-nepar“, „konzultacije“ u Kockici itd. Produkcijski izuzetno zahtjevna, serija Crno-bijeli svijet oživljava duh početka osamdesetih kako kroz samu priču, tako i kroz vizualnu komponentu (kostimi, šminka, frizure, uređenje interijera, vozila), arhivske zvučne i video inserte te rekonstrukciju autentičnih ambijenata tog vremena, od novinskih redakcija, rock klubova, kavana i omiljenih generacijskih okupljališta do dućana, kina i vojarna.

Izvor: https://interfilm.hr/hr/tv/serije/crno-bijeli-svijet/

Literatura:

Ivanjek, Željko. Branko Belan – zaboravljeni klasik. Zagreb : Profil knjiga, 2018.

Krivak, Marijan. Kino Hrvatska. Zagreb : Durieux, 2015.

Marinković, Ranko. Izabrana djela. Zagreb : Nakladni zavod Matice hrvatske, 1981.

Rafaelić, Daniel. Kinematografija u NDH. Zagreb : Naklada Ljevak, 2013.

Škrabalo, Ivo. 100 godina filma u Hrvatskoj : 1896.-1997. : pregled povijesti hrvatske kinematografije.

Zagreb : Nakladni zavod Globus, 1998. Škrabalo, Ivo. Hrvatska filmska povijest ukratko : (1896.-2006.). Zagreb : VBZ, 2008.

Mrežni izvori: Alchetron: https://alchetron.com

Blaga i misterije: https://blagamisterije.com Blic: https://www.blic.rs/ Bozar: https://www.bozar.be

Cinemaldito: https://www.cinemaldito.com/ Croatian film: http://croatian.film/hr Dnevnik Diane Budisavljević: http://www.dnevnikdianebudisavljevic.com/

Ex filmofili: http://exfilmofili.blogspot.com Facebook: https://www.facebook.com Fashion.hr: www.fashion.hr

Film na TV: https://filmnatv.com Filmovi.hr: http://www.filmovi.hr Foursquare: https://foursquare.com/

Gledam, čitam, slušam: http://gledamcitamslusampisem.blogspot.com Grad Zagreb (službena stranica): https://www.zagreb.hr/ Hrvatska enciklopedija: https://www.enciklopedija.hr/

Hrvatska radiotelevizija: https://obljetnica.hrt.hr/leksikon i https://hrtprikazuje.hrt.hr Hrvatski audiovizualni centar (HAVC): https://www.havc.hr Hrvatski državni arhiv – Kinoteka: www.hda.arhiv.hr

Hrvatski film: http://hrfilm.hr Hrvatski filmski savez: http://www.hfs.hr Interfilm: https://interfilm.hr/

International Movie Database (IMDB): https://www.imdb.com Jadran film: https://jadran-film.com Jutarnji list: https://www.jutarnji.hr

Kino Tuškanac: http://kinotuskanac.hr/

Leksikografski zavod Miroslav Krleža – Filmski leksikon: http://film.lzmk.hr

Libela: https://www.libela.org/ Mapiranje Trešnjevke: http://mapiranjetresnjevke.com Moj TV: https://mojtv.hr/

Nacional: https://www.nacional.hr Neka ostane među nama: http://www.nekaostanemedjunama.com Oris: http://www.oris.hr

Pinterest: https://www.pinterest.co.uk Quizlet: https://quizlet.com Slobodna Dalmacija: https://slobodnadalmacija.hr

Story: https://story.hr Svijet filma: https://svijetfilma.eu/ Telegram: https://www.telegram.hr/

TV profil: https://tvprofil.com Umjetnici: http://umjetnici.blogspot.com Ustav Republike Hrvatske: http://www.ustavrhfilm.com

Večernji list: https://www.vecernji.hr Vijenac (Matica hrvatska): http://www.matica.hr/vijenac/ Wikipedia: https://www.wikipedia.org/

Wikiwand: https://www.wikiwand.com Youtube: https://www.youtube.com Yugopapir: http://www.yugopapir.com/

Zagreb online: https://www.zagrebonline.hr/ Židovska općina Zagreb: http://www.zoz.hr/

Izložbeni eksponati (knjižniča građa) posuđeni su iz fonda Knjižnice Medveščak (KGZ). Za posudbu će biti dostupni po završetku izložbe.

Izložbu osmislila i postavila: Tamara Kekez Jedriško.