UVOD

Knjiga Vjerski odgoj djece predškolske dobi u Hrvatskoj. Teološko-katehetska, religiozno-pedagoška i pravna ishodišta plod je dugogodišnjih znanstvenih promišljanja. Poticaj i motivacija za ovo djelo sazrijevali su višestruko i u različitim vremenima. Najprije za vrijeme temeljnoga katehetskog studija na Katehetskom institutu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Potom na poslijediplomskom studiju na Papinskom sveučilištu Salezijana u Rimu. Nadalje osobnim uključenjem u izvođenje sveučilišne nastave na KBF-u. No neposredan utjecaj imao je moj praktični rad u dječjem vrtiću u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Berlinu kao i u vođenju Metodičkih vježbi za studente na KBF-u. Riječ je o dojmljivim neposrednim povratnim informacijama djece u ostvarivanju vjerskog odgoja. Riječju, na djelu je provjera u praksi s pozitivnim učincima. Svojim izgledom ovo djelo čitatelja zacijelo podsjeća na njegov glavni motiv, nadahnut ulomkom evanđelja o Isusu i djeci, jezgrovito sažetom u rečenici »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!« (Mk 10, 14), koji su zapisala sva trojica sinoptika (usp. Mk 10, 13–16; Mt 19, 13–15; Lk 18, 15–17). Riječ je o događaju koji svraća pozornost odraslih na činjenicu da su djeca od svoje najranije životne dobi po svojim snovima i čežnjama nužno upućena k Isusu. Štoviše, ona su cijelim svojim bićem u snažnome dinamičkom razvoju uvijek na putu k Isusu i s Isusom. Pritom ne smijemo smetnuti s uma ono zbog čega Isus spominje odrasle da djeci ne priječe dolazak na putu koji ih vodi k njemu.

Polazeći od činjenice da je Božja objava ponuđena svima, što se posebno odnosi na djecu predškolske dobi, koja su po naravi otvorena za otajstva Kraljevstva koja je Otac »sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima« (usp. Mt 11, 25–27), otkrivamo da su sva djeca, bez obzira na prethodno religiozno iskustvo, u biti religiozno osjetljiva i sposobna usvojiti vjersku poruku na vrlo osoban način i integrirati je u rast za razvoj i sazrijevanje u svome životnom okruženju.

Stoga je u središtu sadržajnih promišljanja u ovoj knjizi dijete, njegove potrebe i pitanja, njegove misli i ideje te način na koji se otvara svijetu oko sebe. S druge strane, od nas koji se na bilo koji način bavimo odgo- jem i obrazovanjem, s pravom se očekuje da zauzmemo ispravno stajalište, koje nadopunjuje uobičajeno individualističko motrište, što znači da ovaj put ne počinjemo s pojedinačnim djetetom, već s onim što za predškolsku djecu znači odrastati u Hrvatskoj danas. Što određuje njihov život ovdje i sada? Pod kojim uvjetima ona odrastaju? Što im je potrebno kako bi se mogla nositi s izazovima koje odrastanje i svakodnevica u ovom društvu stavljaju pred njih? Za koji bi život i u kojem društvu odgoj i obrazovanje trebali djecu učiniti kompetentnima i snažnima? Kakvu ulogu pritom ima vjerski odgoj u izvanobiteljskim ustanovama i župnim zajednicama? Što se može učiniti kako bi se djeci pomoglo da steknu samopouzdanje u životu i izrastu u jake osobnosti, koje imaju dobre temelje za život i koje će moći preuzeti odgovornost za sebe i druge? Je li svrha vjerskog odgoja u konačnici da djeca razviju alternative adaptivnog ponašanja, koje se često očekuje u svijetu odraslih?1

Navedena problemski usmjerena pitanja, zajedno s brojnim dječjim pitanjima, u središtu su ove knjige, kako je naznačeno u njezinu podnaslovu u svjetlu teološko-katehetskih, religiozno-pedagoških i pravnih promišljanja. Ona nastoji odgovoriti na temeljno pitanje: Treba li djetetu vjera, odnosno vjerski odgoj, i što se događa ako mu se uskrati to vjerničko-duhovno područje za kojim ono tako duboko čezne? Pritom se ne smije zaboraviti da se ono što se propusti u prvim godinama života jedva može poslije nadoknaditi.

Ova je knjiga ponajprije namijenjena odgojiteljima i odgojiteljicama i stručnim suradnicima u vrtićima, koji se svakodnevno suočavaju s odgojem i obrazovanjem te brigom o djeci rane i predškolske dobi. Očekuje se također da ovo djelo postane predmet zanimanja u cjeloživotnom obrazovanju odgojitelja i odgojiteljica za njihov odgojno-obrazovni rad, kao i za njih osobno. Teorijske postavke, u nekim dijelovima popraćene praktičnim primjerima, mogu poslužiti kao svojevrsni poticaj i orijentacija pružajući uporišne točke vjerskog odgoja i obrazovanja usredotočenog na predškolsko dijete i njegov cjelovit razvoj u današnjemu hrvatskom društvu. Stoga ovo djelo postaje vodič svima onima koji žele sustavno promišljati o ovoj problematici ili odgojno djelovati u predškolskim ustanovama, obitelji, odnosno župnim zajednicama.

Knjiga je strukturirana u pet poglavlja. Prvo poglavlje, naslovljeno Biblijsko-crkvena polazišta vjerskog odgoja djece predškolske dobi, kao polazište uzima Božju riječ sadržanu u Bibliji. Opravdanost tog polazišta nalazimo u tradicijskom nauku Crkve o božanskoj objavi, što je razvidno u promišljanjima o djetetu iz perspektive Starog i Novog zavjeta. Nadalje, ta ista Božja riječ poslužila je kao polazište za promišljanja sadržana u dokumentima crkvenog učiteljstva, koji vjerskom odgoju predškolske djece posvećuju osobitu pozornost.

Budući da se u novije vrijeme učestalo govori o dječjoj filozofiji i teologiji, kao i o filozofiranju i teologiziranju s djecom, predmet promišljanja drugog poglavlja, koje nosi naslov Filozofsko-teološke smjernice odgoja i obrazovanja djeteta rane i predškolske dobi, upućuju na pojmovna određenja dječje filozofije i teologije u njihovoj međusobnoj povezanosti. U vremenu krize dječjeg duha kršćanstvo ima ulogu ponovno otkrivati i širiti teološki pogled na djetinji duh, s posebnim naglaskom na obrazloženje kršćanske slike djeteta promatrane iz teološko-kršćanske perspektive.

Konvencija o pravima djeteta prvi je dokument u kojem se djetetu pristupa kao subjektu, čime je ono priznato kao punopravni nositelj prava pa prema tome i prava na vjerski odgoj i obrazovanje. Bez pravnog utemeljenja nezamislivo je u pluralnome demokratskom društvu provođenje vjerskog odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi u izvanobiteljskim uvjetima. Stoga su u trećem poglavlju, naslovljenom Pravno utemeljenje i provođenje vjerskog odgoja, predstavljeni relevantni crkveni i državni dokumenti kojima je uređena konkretna provedba programske artikulacije vjerskog odgoja prema hrvatskome aktualnom Programu katoličkog vjerskog odgoja djece rane i predškolske dobi.

Religiozno-pedagoška koncepcija vjerskog odgoja djece rane i predškolske dobi naslov je četvrtog poglavlja. Kao polazište promišljanja uzete su temeljne odrednice vjerskog odgoja, koje sustavno uvode u njegov identitet, čije se utemeljenje nalazi u tjelesno-duševnom jedinstvu djetetove osobe. Provedba vjerske dimenzije unutar cjelovitog odgojno-obrazovnog procesa događa se osposobljavanjem djeteta za cjelovit doživljaj svijeta, koji na kraju dovodi do djetetova osobnog iskustva Boga. Ono se očituje u djetetovoj religioznosti i duhovnosti, koja svoj vrhunac doživljava u suigri tijela, uma i duše. U tom su kontekstu predstavljene važnije religiozno-pedagoške odrednice koje su nužne u konkretnom ostvarenju vjerskog odgoja i ob- razovanja predškolskog djeteta. Završna promišljanja ovog poglavlja ukazuju na doprinos vjerskog odgoja cjelovitom razvoju djetetove osobnosti.

Peto i zadnje poglavlje ovog rada, pod naslovom Odgojni čimbenici i mjesta vjerskog odgoja, usredotočeno je na promišljanje o trima važnim odgojno-obrazovnim sastavnicama vjerskog odgoja djece predškolske dobi, a to su obitelj, župna zajednica i osoba odgojitelja. Budući da nakon demokratskih promjena dječji vrtić također postaje jedno od mjesta ostvarivanja vjerskog odgoja djece rane i predškolske dobi u izvanobiteljskim uvjetima, kao predmet istraživanja predstavljena su promišljanja odgojno-obrazovnog rada u javnim, privatnim ili katoličkim vrtićima.

Za postignuće spomenutih ciljeva knjiga slijedi analitičko-sintetičku metodu, služeći se pritom izborom važnije literature na hrvatskom i stranim jezicima, pretežito njemačkom, talijanskom i engleskom.