Četvrto poglavlje

1. TEMELJNE ODREDNICE .............139

1.1. Odgoj .........................................................................................................139

1.2. Utemeljenje i definicija .............140

1.3. Kristosredišnjost vjerskog odgoja ..........................................................142

2. IDENTITET VJERSKOG ODGOJA ............................................................145

2.1. Čovjek – cjelovita osoba ..........................................................................145

2.2. Susret sa svijetom u cjelini ........146

2.3. Po iskustvu sa svijetom do iskustva o sebi .............................................148

2.4. Vjerski odgoj u odnosu na poimanje religioznos ................................149

2.5. Stjecanje iskustava – kriterij pedagoškoga planiranja ..........................150

3. IMPLEMENTIRANJE VJERSKE DIMENZIJE UNUTAR CJELOVITOGA ODGOJNO OBRAZOVNOG PROCESA ..................151

3.1. Obrazovno razumijevanje na stjecanju iskustava .................................151

3.2. Asocija vno razmišljanje obogaćuje iskustveno poimanje..................153

3.3. U komunikaciji sa stvarima i procesima u svijetu koji ga okružuje dijete stječe iskustvo i prepoznaje ga u sebi samome .........................154

3.4. Istraživanjem djeca produbljuju dojmove ............................................154

3.5. Traženje i nalaženje odgovora na postavljena pitanja u pripovijetkama i slikovnicama.................................................................156

3.6. Stjecanjem osobnog iskustva Boga dijete dobiva odgovore na pitanja koja postavlja ..........................................................................157

4. OSNOVNE ZNAČAJKE DJETETOVE RELIGIOZNOST I I

DUHOVNOSTI ...................................159

4.1. Dječja religioznost i duhovnost .159

4.1.1. Ću lna religioznost ........................................................................161

4.1.2. Emocionalna religioznost .162

4.1.3. Religioznost izražena na »sto nu jezika« .......................................163

4.2. Religioznost kao suigra jela, uma i duše ..............................................164

5. VAŽNIJE RELIGIOZNO PEDAGOŠKE ODREDNICE NUŽNE ZA OSTVARENJE VJERSKOG ODGOJA ........................................................167

5.1. »Učenje« vjere s djecom .........................................................................167

5.2. Odnosi i iskustva rada s djecom .............................................................169

5.3. Rituali u konkretnom radu s djecom ......................................................172

6. DOPRINOS VJERSKOG ODGOJA RAZVOJU DJETETOVE OSOBNOSTI .....................................................................................................177

6.1. Dijete ............................................177

6.2. Rano dje njstvo – osjetljiva životna dob ...............................................178

6.3. Što djeca dobivaju vjerskim odgojem? ..................................................181

6.4. Vrijednosna procjena odgoja ....183

PETO POGLAVLJE

ODGOJNI ČIMBENIC I I MJESTA VJERSKOG ODGOJA

1. ULOGA OBITELJ I U ODGOJU PREDŠKOLSKOG DJETETA ..........191

1.1. Obitelj – mjesto stjecanja životnih iskustava ........................................192

1.2. Nove perspek ve kršćanskoga obiteljskog odgoja ...............................193

1.3. Ostali čimbenici koji utječu na vjerski odgoj predškolskog djeteta .....196

2. ŽUPNA ZAJEDNICA U SLUŽBI MALENIH ...............................................199

2.1. Važnija teološko-katehetska promišljanja o župnoj zajednici i njezinoj ulozi u odgoju predškolske djece ...........................................199

2.2. Izbor konkretnih primjera provedbe kateheze u župnoj zajednici ......201

3. ODGOJITEL J U VJERSKOM ODGOJU DJECE PREDŠKOLSKE DOBI ....................................................................................205

3.1. Bitne sastavnice općeljudskog i stručnog profila ..................................205

3.2. Duhovno-vjernički profil ............207

3.3. Doškolovanje predškolskih odgojitelja ...................................................209

4. IZVANOBITELJSKE USTANOVE KAO MJESTA ODGOJA PREDŠKOLSKE DJECE ....................221

4.1. Dječji vr ć – mjesto ostvarenja vjerskog odgoja ..................................221

4.2. Vjerski odgoj unutar Montessori pedagogije ........................................223

4.3. Agazzi pedagogija – pedagogija zajedništva ..........................................226

4.4. Reggio pedagogija otvorena vjerskom odgoju ......................................228

ZAKLJUČAK ...........................................................................................................233

POPIS VAŽNIJIH KRATICA .............................................................................239 LITERATURA ...........................................241

BILJEŠKA O AUTORU .........................263

Predgovor

Iz trogodišnjega praktičnog rada s djecom u vrtiću u Njemačkoj otkrila sam da su ona itekako sposobna za usvajanje vjerskih sadržaja. Istina, ne onako kako to mi odrasli očekujemo, nego na sebi svojstven način, svim osjetilima koja im stoje na raspolaganju. Ta me je činjenica potaknula i motivirala za daljnje proučavanje toga tako važnog područja vjerskog odgoja djece predškolske dobi. Dodatnu potvrdu za to pronašla sam u istraživanju o promišljanjima crkvenog učiteljstva, pri čemu mi je postalo još jasnije da predškolsko dijete, zbog različitih razloga, mnogo više nego prije, zahtijeva puno poštivanje i pomoć u svojim potrebama za ljudski i duhovni rast, pa i putem vjerskog odgoja i kateheze, koji mu nikako ne smiju biti uskraćeni (usp. OKD 177). Ne smije se zaboraviti da je već sveti Augustin okarakterizirao predškolsko doba i djetinjstvo kao vremena u kojima se uči dijalog s Učiteljem koji govori iznutra. Osim toga i suvremena antropologija i pedagogija potvrđuju također da je predškolsko dijete sposobno za Boga, što je očito iz pitanja koja mu se nameću i tamo gdje roditelji ne drže osobito do vjerskog odgoja (usp. DK 236). Stoga se djetetu od najranije dobi treba pomagati da spozna i razvije osjećaj za Boga i prirodnu intuiciju njegova postojanja (usp. GE 3).

Promišljanja relevantnih stručnjaka na hrvatskom i ostalim jezičnim područjima (njemačkom, engleskom, talijanskom) također potvrđuju da je predškolsko dijete osjetljivo za vjerske sadržaje te da ima pravo na vjerski odgoj, koji mu se treba omogućiti. U protivnom bi značilo iznevjeriti ga u njegovim najdubljim potrebama, zatvoriti mu pristup punini doživljaja one zbilje svijeta i života u koje je ono samo uronjeno. Unatoč svemu ostaje činjenica da se na tom području nije pokazala dostatna briga vezana uz vjerski odgoj djece predškolske dobi, kao što je to slučaj s vjeronaukom u osnovnim i srednjim školama. Stoga ova knjiga s teološko-katehetskim, religiozno-pedagoškim i pravnim ishodima želi ponajprije u kršćanskim roditeljima probuditi odgovornost za ispunjenje obveze kojom su se sakramentom krštenja obvezali da će odgajati svoje dijete u vjeri, osvijestiti kršćanske odgojitelje/ice i pedagoške djelatnike/ice u državnim vrtićima, župnike, odnosno župne zajednice, gledajući u perspektivi odgojno-obrazovnog kontinuiteta životne dobi djece da rad s predškolskom djecom predstavlja prvi stupanj odgojno-obrazovnog sustava.

Tekst koji se nalazi u rukama čitatelja plod je suradnje s brojnim osobama prema kojima osjećam iskrenu zahvalnost. Ona je ponajprije upućena svim djelatnicima moje matične ustanove Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na čelu s prof. dr. sc. Josipom Šimunovićem, dekanom, te doc. dr. sc. Brankom Murićem, prodekanom za znanost, koji su izravno ili neizravno pridonijeli izdanju ove knjige. Posebnu zahvalnost upućujem prof. dr. sc. Ružici Razum, koja me je potaknula na pisanje ove knjige te mi kritičkim čitanjem pojedinih poglavlja i savjetima pomagala u njezinu nastajanju, kao i ostalim kolegicama i kolegi s Katedre religijske pedagogije i katehetike.

Zahvaljujem također recenzentima prof. dr. sc. Alojziju Hoblaju, dugogodišnjem profesoru Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i izvanrednom stručnjaku za područje predškolskog odgoja, koji je pomno i kritički iščitavao tekstove knjige te svojim nadasve profesionalnim teološko-katehetskim i religiozno-pedagoškim savjetima te stručnim prijedlozima uvelike pridonio njezinu nastanku. Također zahvaljujem prof. dr. sc. Siniši Opiću, dekanu Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je velikodušno prihvatio pisanje recenzije ove knjige.

Ova knjiga ne bi ugledala svjetlo dana da u njezinu nastajanju nisu pripomogli mnogi prijatelji, koji su me pratili molitvenom podrškom, savjetima, neprestanim inspiracijama u trenutcima klonulosti, domišljatim poticajima, sugestijama i ohrabrujućim razgovorima kad god je to bilo potrebno. Među njima posebno od srca zahvaljujem kolegi i prijatelju izv. prof. dr. sc. Zoranu Turzi s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, kolegici izv. prof. dr. sc. Jasni Šego, doc. dr. sc. Ani Begić, izv. prof. dr. sc. Andrei Filić, izv. prof. dr. sc. Vandi Kraft Soić, prof. dr. sc. Nenadu Maloviću, prof. dr. sc. Mariju Cifraku, izv. prof. dr. sc. Božidaru Mrakovčiću, izv. prof. dr. sc. Tarasu Barščevskom i doc. dr. sc. Danijelu Patafti. Također zahvaljujem gosp. Anti Matkoviću za velikodušnu pomoć oko dotjerivanja prijevoda tekstova s njemačkog jezika, kao i lektorici i korektorici Katici Majdandžić-Stupac za jezičnu lekturu i korekturu cjelokupnog teksta knjige.

Posebnu zahvalnost upućujem Franjevačkom samostanu u Tomislavgradu, na čelu s fra Božom Milićem, gvardijanom, za velikodušno dopušte- nje da se slika Vlahe Bukovca »Isus prijatelj malenih« otisne na naslovnici knjige. Iskreno zahvaljujem gosp. Danijelu Lončaru za strpljivost i izvanredno oblikovanu grafičku obradu korica i cjelokupnog prijeloma teksta.

Također zahvaljujem svojim sestrama Provincije Prečistog Srca Marijina, a posebno sestrama moje redovničke zajednice samostana Navještenja Gospodinova u Zagrebu, koje su me podržavale i ohrabrivale svojim molitvama, poticajima i darovanim vremenom. Moja braća i sestre i njihove obitelji bili su mi trajni oslonac i podrška tijekom pisanja knjige. Na tome im od srca zahvaljujem. Osobitu zahvalnost upućujem članovima biblijske zajednice u Župi Svete Obitelji u Zagrebu, koji su me iz dana u dan pratili svojim molitvama te ohrabrujućim i poticajnim razgovorima.

Drugi vatikanski koncil svraća osobitu pozornost na važnost Duha Svetoga u našem životu (usp. LG 12). Stoga zahvaljujem Presvetom Trojstvu, a iznad svega stvaralačkoj prisutnosti, inspiraciji i poticajima Duha Svetoga, koje sam doživljavala iz dana u dan tijekom nastajanja ove knjige.