Vjerski odgoj djece predškolske dobi u Hrvatskoj

Page 10

VJERSKI ODGOJ DJECE PREDŠKOLSKE DOBI U HRVATSKOJ

Teološko-katehetska, religiozno-pedagoška i pravna ishodišta

Kata s. Amabilis Jurić

KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Kata s. Amabilis Jurić, Vjerski odgoj djece predškolske dobi u Hrvatskoj Teološko-katehetska, religiozno-pedagoška i pravna ishodišta

Biblioteka: Monographia

Knjiga VIII.

Sunakladnici

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Kršćanska sadašnjost d. o. o

Za sunakladnike

Josip Šimunović, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Stjepan Brebrić, direktor Kršćanske sadašnjos d. o. o.

Urednik Prof. dr. sc. Josip Šimunović

Recenzen

Prof. dr. sc. Alojzije Hoblaj

Prof. dr. sc. Siniša Opić

Jezična lektura i korektura

Ka ca Majdandžić-Stupac

Prijelom i grafičko oblikovanje

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Fotografija na naslovnici

Vlaho Bukovac: Isus prijatelj malenih, Franjevački samostan u Tomislavgradu

Tisak

Grafički zavod Hrvatske d. o. o., Zagreb

Naklada: 500

ISBN: 978-953-6420-48-3 (Sveučilište u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet)

ISBN: 978-953-11-1792-0 (Kršćanska sadašnjost)

Tiskano u svibnju 2023.

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001173248.

Copyright ©: Sveučilište u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet; Kršćanska sadašnjost d. o. o.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva znanos i obrazovanja Republike Hrvatske.

VJERSKI ODGOJ DJECE PREDŠKOLSKE DOBI

Teološko-katehetska, religiozno-pedagoška i pravna ishodišta

Zagreb, 2023.

Jurić
Kata s. Amabilis
U
HRVATSKOJ

SADRŽAJ

1. POIMANJ E I POLOŽAJ D JETETA U STAROM ZAVJETU S NAGLASKOM NA ULOZI OBITELJ I U VJERSKOM ODGOJU .....21

1.1. Dijete kao dar Božji i blagoslov te primat prvorođenaca

1.2. Rođenje i nadijevanje imena

1.3. Obred obrezivanja novorođenčeta ...........................................................26

1.4. Odgoj i obrazovanje djece .........................................................................28

1.5. Odnos djece u obitelji

1.6. Mesijanska očekivanja

2. POIMANJE DJEC E U NOVOM ZAVJETU ...............................................35

2.1. Kratki prikaz perikope Mk 10, 13–16 .......................................................37

2.1.1. Kontekstualna interpretacija evanđeoskog ulomka Mk 10, 13–16 ....................................................................................39

2.1.2. Važniji aktualni pristupi

2.1.3. Veličina Božjega kraljevstva ..............................................................

2.1.4. Poimanje kraljevstva Božjega

2.1.5. Otvorenost djeteta – temelj prihvaćanja Božjeg kraljevstva

2.1.6. Povezanost dje njstva i učeništva

2.2. Interpretacija Mk 10, 13–16 u odnosu na Mateja i Luku

5
PREDGOVOR .........................................................................................................11 UVOD .......................................................................................................................15 Prvo poglavlje
CRKVENA POLAZIŠTA
BIBLIJSKO
VJERSKOG ODGOJA
.......................21
.....................................................................24
..................30
.................32
.......42
44
..........................................................45
...........48
....................................................49
.......................51

3. VJERSKI ODGOJ DJECE PREDŠKOLSKE DOB I U SL UŽBENIM

OPĆI M I NA CIONALNIM KATEHETSKIM DOKUMENTIMA ........55

3.1. Opći crkveni dokumen ...............55

3.1.1. Opći katehetski direktorij (1971.) .....................................................55

3.1.2. Evangelii nun andi (1975.) .57

3.1.3. Catechesi tradendae (1979.) ............................................................59

3.1.4 Apostolska pobudnica Chris fideles laici (1988.) ............................62

3.1.5. Opći direktorij za katehezu (1997.) ..................................................63

3.1.6. Direktorij za katehezu (2020.) ..........................................................66

3.2. Dokumen Hrvatske biskupske konferencije ..........................................70

3.2.1. Radosno naviještanje evanđelja i odgoj u vjeri (1983.) ...................70

3.2.2. Župna kateheza u obnovi župne zajednice (2000.)..........................72

3.2.3. Na svetost pozvani (2002.) .75

Drugo poglavlje

FILOZOFSKO TEOLOŠKE SMJERNICE ODGOJ A I

OBRAZOVANJA

1. FILOZOFSKO TEOLOŠKA PROMIŠLJANJA ...........................................81

1.1. Dječja filozofija i teologija ............81

1.2. Povezanost dječje filozofije i dječje teologije ..........................................85

1.3. Teološki pogled na dijete ..........................................................................88

2. KRŠĆANSKA SLIKA ČOVJEK A I D JETETA IZ TEOLOŠKE

PERSPEKTIVE ......................................93

2.1. Karakteris ke kršćanske slike djeteta .......................................................93

2.2. Učinci nega vnih i pozi vnih slika o Bogu ..............................................96

2.2.1. Razjasni vlas te slike o Bogu ..........................................................97

2.2.2. Ohrabrujuće koncepcije o Bogu .......................................................99

KATA S. AMABILIS JURIĆ • VJERSKI ODGOJ DJECE PREDŠKOLSKE DOB I U HRVATSKOJ 6

Treće poglavlje

PRAVNO UTEMELJENJ E I PROV OĐENJE VJERSKOG ODGOJA

1. PRAVNO UTEMELJENJE ZA PROVOĐENJE

VJERSKOG ODGOJA ......................103

1.1. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture .........105

1.2. Ugovor o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama ..........................................106

1.3. Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi ............................................108

1.4. Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica .......................................109

1.5. Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje ..........111

1.6. Konvencija o pravima djeteta ..................................................................114

2. PROGRAMSKA ARTIKULACIJA KATOLIČKE

ODGOJNO OBRAZOVNE PONUDE .......................................................121

2.1. Polazišta i temeljni aspek religiozno-pedagoške koncepcije .............121

2.2. Povijesni pregled nastanaka i sadržajna ar kulacija Programa vjerskog odgoja predškolske djece u izvanobiteljskim uvje ma ........124

2.3. Ciljevi i zadaće Programa katoličkoga vjerskog odgoja .........................128

2.4. Sadržaji Programa .......................129

2.5. Provedba Programa ..................................................................................131

2.6. Nositelji i izvoditelji Programa ..132

2.7. Formalni uvje za provođenje Programa...............................................133

7 SADRŽAJ

Četvrto poglavlje

1. TEMELJNE ODREDNICE .............139

1.1. Odgoj .........................................................................................................139

1.2. Utemeljenje i definicija .............140

1.3. Kristosredišnjost vjerskog odgoja ..........................................................142

2. IDENTITET VJERSKOG ODGOJA ............................................................145

2.1. Čovjek – cjelovita osoba ..........................................................................145

2.2. Susret sa svijetom u cjelini ........146

2.3. Po iskustvu sa svijetom do iskustva o sebi .............................................148

2.4. Vjerski odgoj u odnosu na poimanje religioznos ................................149

2.5. Stjecanje iskustava – kriterij pedagoškoga planiranja ..........................150

3. IMPLEMENTIRANJE VJERSKE DIMENZIJE UNUTAR CJELOVITOGA ODGOJNO OBRAZOVNOG PROCESA ..................151

3.1. Obrazovno razumijevanje na stjecanju iskustava .................................151

3.2. Asocija vno razmišljanje obogaćuje iskustveno poimanje..................153

3.3. U komunikaciji sa stvarima i procesima u svijetu koji ga okružuje dijete stječe iskustvo i prepoznaje ga u sebi samome .........................154

3.4. Istraživanjem djeca produbljuju dojmove ............................................154

3.5. Traženje i nalaženje odgovora na postavljena pitanja u pripovijetkama i slikovnicama.................................................................156

3.6. Stjecanjem osobnog iskustva Boga dijete dobiva odgovore na pitanja koja postavlja ..........................................................................157

KATA S. AMABILIS JURIĆ • VJERSKI ODGOJ DJECE PREDŠKOLSKE DOB I U HRVATSKOJ 8
RELIGIOZNO PEDAGOŠKA KONCEPCIJA VJERSKOG ODGOJA

4. OSNOVNE ZNAČAJKE DJETETOVE RELIGIOZNOST I I

DUHOVNOSTI ...................................159

4.1. Dječja religioznost i duhovnost .159

4.1.1. Ću lna religioznost ........................................................................161

4.1.2. Emocionalna religioznost .162

4.1.3. Religioznost izražena na »sto nu jezika« .......................................163

4.2. Religioznost kao suigra jela, uma i duše ..............................................164

5. VAŽNIJE RELIGIOZNO PEDAGOŠKE ODREDNICE NUŽNE ZA OSTVARENJE VJERSKOG ODGOJA ........................................................167

5.1. »Učenje« vjere s djecom .........................................................................167

5.2. Odnosi i iskustva rada s djecom .............................................................169

5.3. Rituali u konkretnom radu s djecom ......................................................172

6. DOPRINOS VJERSKOG ODGOJA RAZVOJU DJETETOVE OSOBNOSTI .....................................................................................................177

6.1. Dijete ............................................177

6.2. Rano dje njstvo – osjetljiva životna dob ...............................................178

6.3. Što djeca dobivaju vjerskim odgojem? ..................................................181

6.4. Vrijednosna procjena odgoja ....183

PETO POGLAVLJE

ODGOJNI ČIMBENIC I I MJESTA VJERSKOG ODGOJA

1. ULOGA OBITELJ I U ODGOJU PREDŠKOLSKOG DJETETA ..........191

1.1. Obitelj – mjesto stjecanja životnih iskustava ........................................192

1.2. Nove perspek ve kršćanskoga obiteljskog odgoja ...............................193

1.3. Ostali čimbenici koji utječu na vjerski odgoj predškolskog djeteta .....196

9 SADRŽAJ

2. ŽUPNA ZAJEDNICA U SLUŽBI MALENIH ...............................................199

2.1. Važnija teološko-katehetska promišljanja o župnoj zajednici i njezinoj ulozi u odgoju predškolske djece ...........................................199

2.2. Izbor konkretnih primjera provedbe kateheze u župnoj zajednici ......201

3. ODGOJITEL J U VJERSKOM ODGOJU DJECE PREDŠKOLSKE DOBI ....................................................................................205

3.1. Bitne sastavnice općeljudskog i stručnog profila ..................................205

3.2. Duhovno-vjernički profil ............207

3.3. Doškolovanje predškolskih odgojitelja ...................................................209

4. IZVANOBITELJSKE USTANOVE KAO MJESTA ODGOJA PREDŠKOLSKE DJECE ....................221

4.1. Dječji vr ć – mjesto ostvarenja vjerskog odgoja ..................................221

4.2. Vjerski odgoj unutar Montessori pedagogije ........................................223

4.3. Agazzi pedagogija – pedagogija zajedništva ..........................................226

4.4. Reggio pedagogija otvorena vjerskom odgoju ......................................228

ZAKLJUČAK ...........................................................................................................233

POPIS VAŽNIJIH KRATICA .............................................................................239 LITERATURA ...........................................241

BILJEŠKA O AUTORU .........................263

KATA S. AMABILIS JURIĆ • VJERSKI ODGOJ DJECE PREDŠKOLSKE DOB I U HRVATSKOJ 10

PREDGOVOR

Iz trogodišnjega praktičnog rada s djecom u vrtiću u Njemačkoj otkrila sam da su ona itekako sposobna za usvajanje vjerskih sadržaja. Istina, ne onako kako to mi odrasli očekujemo, nego na sebi svojstven način, svim osjetilima koja im stoje na raspolaganju. Ta me je činjenica potaknula i motivirala za daljnje proučavanje toga tako važnog područja vjerskog odgoja djece predškolske dobi. Dodatnu potvrdu za to pronašla sam u istraživanju o promišljanjima crkvenog učiteljstva, pri čemu mi je postalo još jasnije da predškolsko dijete, zbog različitih razloga, mnogo više nego prije, zahtijeva puno poštivanje i pomoć u svojim potrebama za ljudski i duhovni rast, pa i putem vjerskog odgoja i kateheze, koji mu nikako ne smiju biti uskraćeni (usp. OKD 177). Ne smije se zaboraviti da je već sveti Augustin okarakterizirao predškolsko doba i djetinjstvo kao vremena u kojima se uči dijalog s Učiteljem koji govori iznutra. Osim toga i suvremena antropologija i pedagogija potvrđuju također da je predškolsko dijete sposobno za Boga, što je očito iz pitanja koja mu se nameću i tamo gdje roditelji ne drže osobito do vjerskog odgoja (usp. DK 236). Stoga se djetetu od najranije dobi treba pomagati da spozna i razvije osjećaj za Boga i prirodnu intuiciju njegova postojanja (usp. GE 3).

Promišljanja relevantnih stručnjaka na hrvatskom i ostalim jezičnim područjima (njemačkom, engleskom, talijanskom) također potvrđuju da je predškolsko dijete osjetljivo za vjerske sadržaje te da ima pravo na vjerski odgoj, koji mu se treba omogućiti. U protivnom bi značilo iznevjeriti ga u njegovim najdubljim potrebama, zatvoriti mu pristup punini doživljaja one zbilje svijeta i života u koje je ono samo uronjeno. Unatoč svemu ostaje činjenica da se na tom području nije pokazala dostatna briga vezana uz vjerski odgoj djece predškolske dobi, kao što je to slučaj s vjeronaukom u osnovnim i srednjim školama. Stoga ova knjiga s teološko-katehetskim, religiozno-pedagoškim i pravnim ishodima

želi ponajprije u kršćanskim roditeljima probuditi odgovornost za ispunjenje obveze kojom su se sakramentom krštenja obvezali da će odgajati svoje dijete u vjeri, osvijestiti kršćanske odgojitelje/ice i pedagoške djelatnike/ice u državnim vrtićima, župnike, odnosno župne zajednice,

11

gledajući u perspektivi odgojno-obrazovnog kontinuiteta životne dobi djece da rad s predškolskom djecom predstavlja prvi stupanj odgojno-obrazovnog sustava.

Tekst koji se nalazi u rukama čitatelja plod je suradnje s brojnim osobama prema kojima osjećam iskrenu zahvalnost. Ona je ponajprije upućena svim djelatnicima moje matične ustanove Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na čelu s prof. dr. sc. Josipom Šimunovićem, dekanom, te doc. dr. sc. Brankom Murićem, prodekanom za znanost, koji su izravno ili neizravno pridonijeli izdanju ove knjige. Posebnu zahvalnost upućujem prof. dr. sc. Ružici Razum, koja me je potaknula na pisanje ove knjige te mi kritičkim čitanjem pojedinih poglavlja i savjetima pomagala u njezinu nastajanju, kao i ostalim kolegicama i kolegi s Katedre religijske pedagogije i katehetike.

Zahvaljujem također recenzentima prof. dr. sc. Alojziju Hoblaju, dugogodišnjem profesoru Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i izvanrednom stručnjaku za područje predškolskog odgoja, koji je pomno i kritički iščitavao tekstove knjige te svojim nadasve profesionalnim teološko-katehetskim i religiozno-pedagoškim savjetima te stručnim prijedlozima uvelike pridonio njezinu nastanku. Također zahvaljujem prof. dr. sc. Siniši Opiću, dekanu Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je velikodušno prihvatio pisanje recenzije ove knjige.

Ova knjiga ne bi ugledala svjetlo dana da u njezinu nastajanju nisu pripomogli mnogi prijatelji, koji su me pratili molitvenom podrškom, savjetima, neprestanim inspiracijama u trenutcima klonulosti, domišljatim poticajima, sugestijama i ohrabrujućim razgovorima kad god je to bilo potrebno. Među njima posebno od srca zahvaljujem kolegi i prijatelju izv. prof. dr. sc. Zoranu Turzi s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, kolegici izv. prof. dr. sc. Jasni Šego, doc. dr. sc. Ani Begić, izv. prof. dr. sc. Andrei Filić, izv. prof. dr. sc. Vandi Kraft Soić, prof. dr. sc. Nenadu Maloviću, prof. dr. sc. Mariju Cifraku, izv. prof. dr. sc. Božidaru Mrakovčiću, izv. prof. dr. sc. Tarasu Barščevskom i doc. dr. sc. Danijelu Patafti. Također zahvaljujem gosp. Anti Matkoviću za velikodušnu pomoć oko dotjerivanja prijevoda tekstova s njemačkog jezika, kao i lektorici i korektorici Katici Majdandžić-Stupac za jezičnu lekturu i korekturu cjelokupnog teksta knjige.

Posebnu zahvalnost upućujem Franjevačkom samostanu u Tomislavgradu, na čelu s fra Božom Milićem, gvardijanom, za velikodušno dopušte-

KATA S. AMABILIS JURIĆ • VJERSKI ODGOJ DJECE PREDŠKOLSKE DOB I U HRVATSKOJ 12

nje da se slika Vlahe Bukovca »Isus prijatelj malenih« otisne na naslovnici knjige. Iskreno zahvaljujem gosp. Danijelu Lončaru za strpljivost i izvanredno oblikovanu grafičku obradu korica i cjelokupnog prijeloma teksta.

Također zahvaljujem svojim sestrama Provincije Prečistog Srca Marijina, a posebno sestrama moje redovničke zajednice samostana Navještenja Gospodinova u Zagrebu, koje su me podržavale i ohrabrivale svojim molitvama, poticajima i darovanim vremenom. Moja braća i sestre i njihove obitelji bili su mi trajni oslonac i podrška tijekom pisanja knjige. Na tome im od srca zahvaljujem. Osobitu zahvalnost upućujem članovima biblijske zajednice u Župi Svete Obitelji u Zagrebu, koji su me iz dana u dan pratili svojim molitvama te ohrabrujućim i poticajnim razgovorima.

Drugi vatikanski koncil svraća osobitu pozornost na važnost Duha Svetoga u našem životu (usp. LG 12). Stoga zahvaljujem Presvetom Trojstvu, a iznad svega stvaralačkoj prisutnosti, inspiraciji i poticajima Duha Svetoga, koje sam doživljavala iz dana u dan tijekom nastajanja ove knjige.

13 PREDGOVOR

UVOD

Knjiga Vjerski odgoj djece predškolske dobi u Hrvatskoj. Teološko-katehetska, religiozno-pedagoška i pravna ishodišta plod je dugogodišnjih znanstvenih promišljanja. Poticaj i motivacija za ovo djelo sazrijevali su višestruko i u različitim vremenima. Najprije za vrijeme temeljnoga katehetskog studija na Katehetskom institutu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Potom na poslijediplomskom studiju na Papinskom sveučilištu Salezijana u Rimu. Nadalje osobnim uključenjem u izvođenje sveučilišne nastave na KBF-u. No neposredan utjecaj imao je moj praktični rad u dječjem vrtiću u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Berlinu kao i u vođenju Metodičkih vježbi za studente na KBF-u. Riječ je o dojmljivim neposrednim povratnim informacijama djece u ostvarivanju vjerskog odgoja. Riječju, na djelu je provjera u praksi s pozitivnim učincima. Svojim izgledom ovo djelo čitatelja zacijelo podsjeća na njegov glavni motiv, nadahnut ulomkom evanđelja o Isusu i djeci, jezgrovito sažetom u rečenici »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!« (Mk 10, 14), koji su zapisala sva trojica sinoptika (usp. Mk 10, 13–16; Mt 19, 13–15; Lk 18, 15–17). Riječ je o događaju koji svraća pozornost odraslih na činjenicu da su djeca od svoje najranije životne dobi po svojim snovima i čežnjama nužno upućena k Isusu. Štoviše, ona su cijelim svojim bićem u snažnome dinamičkom razvoju uvijek na putu k Isusu i s Isusom. Pritom ne smijemo smetnuti s uma ono zbog čega Isus spominje odrasle da djeci ne priječe dolazak na putu koji ih vodi k njemu.

Polazeći od činjenice da je Božja objava ponuđena svima, što se posebno odnosi na djecu predškolske dobi, koja su po naravi otvorena za otajstva Kraljevstva koja je Otac »sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima« (usp. Mt 11, 25–27), otkrivamo da su sva djeca, bez obzira na prethodno religiozno iskustvo, u biti religiozno osjetljiva i sposobna usvojiti vjersku poruku na vrlo osoban način i integrirati je u rast za razvoj i sazrijevanje u svome životnom okruženju.

Stoga je u središtu sadržajnih promišljanja u ovoj knjizi dijete, njegove potrebe i pitanja, njegove misli i ideje te način na koji se otvara svijetu oko sebe. S druge strane, od nas koji se na bilo koji način bavimo odgo-

15

jem i obrazovanjem, s pravom se očekuje da zauzmemo ispravno stajalište, koje nadopunjuje uobičajeno individualističko motrište, što znači da ovaj put ne počinjemo s pojedinačnim djetetom, već s onim što za predškolsku djecu znači odrastati u Hrvatskoj danas. Što određuje njihov život ovdje i sada? Pod kojim uvjetima ona odrastaju? Što im je potrebno kako bi se mogla nositi s izazovima koje odrastanje i svakodnevica u ovom društvu stavljaju pred njih? Za koji bi život i u kojem društvu odgoj i obrazovanje trebali djecu učiniti kompetentnima i snažnima? Kakvu ulogu pritom ima vjerski odgoj u izvanobiteljskim ustanovama i župnim zajednicama? Što se može učiniti kako bi se djeci pomoglo da steknu samopouzdanje u životu i izrastu u jake osobnosti, koje imaju dobre temelje za život i koje će moći preuzeti odgovornost za sebe i druge? Je li svrha vjerskog odgoja u konačnici da djeca razviju alternative adaptivnog ponašanja, koje se često očekuje u svijetu odraslih?1

Navedena problemski usmjerena pitanja, zajedno s brojnim dječjim pitanjima, u središtu su ove knjige, kako je naznačeno u njezinu podnaslovu u svjetlu teološko-katehetskih, religiozno-pedagoških i pravnih promišljanja. Ona nastoji odgovoriti na temeljno pitanje: Treba li djetetu vjera, odnosno vjerski odgoj, i što se događa ako mu se uskrati to vjerničko-duhovno područje za kojim ono tako duboko čezne? Pritom se ne smije zaboraviti da se ono što se propusti u prvim godinama života jedva može poslije nadoknaditi.

Ova je knjiga ponajprije namijenjena odgojiteljima i odgojiteljicama i stručnim suradnicima u vrtićima, koji se svakodnevno suočavaju s odgojem i obrazovanjem te brigom o djeci rane i predškolske dobi. Očekuje se također da ovo djelo postane predmet zanimanja u cjeloživotnom obrazovanju odgojitelja i odgojiteljica za njihov odgojno-obrazovni rad, kao i za njih osobno. Teorijske postavke, u nekim dijelovima popraćene praktičnim primjerima, mogu poslužiti kao svojevrsni poticaj i orijentacija pružajući uporišne točke vjerskog odgoja i obrazovanja usredotočenog na predškolsko dijete i njegov cjelovit razvoj u današnjemu hrvatskom društvu. Stoga ovo djelo postaje vodič svima onima koji žele sustavno promišljati o ovoj problematici ili odgojno djelovati u predškolskim ustanovama, obitelji, odnosno župnim zajednicama.

KATA S. AMABILIS JURIĆ • VJERSKI ODGOJ DJECE PREDŠKOLSKE DOB I U HRVATSKOJ 16
1 Usp. Matthias HUGOTH, Handbuch religiöse Bildung in Kita und Kindergarten, Freiburg – Basel – Wien, 2012., 19.

Knjiga je strukturirana u pet poglavlja. Prvo poglavlje, naslovljeno Biblijsko-crkvena polazišta vjerskog odgoja djece predškolske dobi, kao polazište uzima Božju riječ sadržanu u Bibliji. Opravdanost tog polazišta nalazimo u tradicijskom nauku Crkve o božanskoj objavi, što je razvidno u promišljanjima o djetetu iz perspektive Starog i Novog zavjeta. Nadalje, ta ista Božja riječ poslužila je kao polazište za promišljanja sadržana u dokumentima crkvenog učiteljstva, koji vjerskom odgoju predškolske djece posvećuju osobitu pozornost.

Budući da se u novije vrijeme učestalo govori o dječjoj filozofiji i teologiji, kao i o filozofiranju i teologiziranju s djecom, predmet promišljanja drugog poglavlja, koje nosi naslov Filozofsko-teološke smjernice odgoja i obrazovanja djeteta rane i predškolske dobi, upućuju na pojmovna određenja dječje filozofije i teologije u njihovoj međusobnoj povezanosti. U vremenu krize dječjeg duha kršćanstvo ima ulogu ponovno otkrivati i širiti teološki pogled na djetinji duh, s posebnim naglaskom na obrazloženje kršćanske slike djeteta promatrane iz teološko-kršćanske perspektive.

Konvencija o pravima djeteta prvi je dokument u kojem se djetetu pristupa kao subjektu, čime je ono priznato kao punopravni nositelj prava pa prema tome i prava na vjerski odgoj i obrazovanje. Bez pravnog utemeljenja nezamislivo je u pluralnome demokratskom društvu provođenje vjerskog odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi u izvanobiteljskim uvjetima. Stoga su u trećem poglavlju, naslovljenom Pravno utemeljenje i provođenje vjerskog odgoja, predstavljeni relevantni crkveni i državni dokumenti kojima je uređena konkretna provedba programske artikulacije vjerskog odgoja prema hrvatskome aktualnom Programu katoličkog vjerskog odgoja djece rane i predškolske dobi.

Religiozno-pedagoška koncepcija vjerskog odgoja djece rane i predškolske dobi naslov je četvrtog poglavlja. Kao polazište promišljanja uzete su temeljne odrednice vjerskog odgoja, koje sustavno uvode u njegov identitet, čije se utemeljenje nalazi u tjelesno-duševnom jedinstvu djetetove osobe. Provedba vjerske dimenzije unutar cjelovitog odgojno-obrazovnog procesa događa se osposobljavanjem djeteta za cjelovit doživljaj svijeta, koji na kraju dovodi do djetetova osobnog iskustva Boga. Ono se očituje u djetetovoj religioznosti i duhovnosti, koja svoj vrhunac doživljava u suigri tijela, uma i duše. U tom su kontekstu predstavljene važnije religiozno-pedagoške odrednice koje su nužne u konkretnom ostvarenju vjerskog odgoja i ob-

17 UVOD

razovanja predškolskog djeteta. Završna promišljanja ovog poglavlja ukazuju na doprinos vjerskog odgoja cjelovitom razvoju djetetove osobnosti.

Peto i zadnje poglavlje ovog rada, pod naslovom Odgojni čimbenici i mjesta vjerskog odgoja, usredotočeno je na promišljanje o trima važnim odgojno-obrazovnim sastavnicama vjerskog odgoja djece predškolske dobi, a to su obitelj, župna zajednica i osoba odgojitelja. Budući da nakon demokratskih promjena dječji vrtić također postaje jedno od mjesta ostvarivanja vjerskog odgoja djece rane i predškolske dobi u izvanobiteljskim uvjetima, kao predmet istraživanja predstavljena su promišljanja odgojno-obrazovnog rada u javnim, privatnim ili katoličkim vrtićima.

Za postignuće spomenutih ciljeva knjiga slijedi analitičko-sintetičku metodu, služeći se pritom izborom važnije literature na hrvatskom i stranim jezicima, pretežito njemačkom, talijanskom i engleskom.

KATA S. AMABILIS JURIĆ • VJERSKI ODGOJ DJECE PREDŠKOLSKE DOB I U HRVATSKOJ 18

3. VJERSKI ODGOJ

DJECE PREDŠKOLSKE DOBI

U SLUŽBENIM OPĆIM I NACIONALNIM

KATEHETSKIM DOKUMENTIMA

Nakon Drugoga vatikanskog koncila Crkva je izdala nekoliko važnih katehetskih dokumenta koji su od velikog značenja za opći razvoj teološko-katehetskih gibanja na razini cijele Crkve. Nedvojbeno je da ti dokumenti predstavljaju temeljne smjernice i na katehetskom i na pastoralnom području crkvenog djelovanja. Od općih dokumenata koji se, među ostalim, izravno ili neizravno odnose i na vjerski odgoj djece predškolske dobi, tu pripadaju tri apostolske pobudnice: Evangelii nuntiandi (1975.) Catechesi tradendae (1979.), Christifideles laici (1988.) i tri katehetska direktorija: Opći katehetski direktorij (1971.), Opći direktorij za katehezu (1997.) i novi Direktorij za katehezu (2020.). Osim što se o vjerskom odgoju djece rane i predškolske dobi govori u općim crkvenim dokumentima, također valja razmotriti i dokumente Hrvatske biskupske konferencije, kao npr. Župna kateheza u obnovi župne zajednice. Plan i program župne kateheze (2000.), Na svetost pozvani (2002.) te Radosno naviještanje evanđelja i odgoj u vjeri (1983.) od biskupa Jugoslavije, koji također bilo na izravan ili neizravan način govore o vjerskom odgoju djece rane i predškolske dobi. Ovdje ćemo najprije kratko interpretirati opće crkvene dokumente, a zatim dokumente Hrvatske biskupske konferencije kronološkim redom kako su nastajali.

3.1. Opći crkveni dokumenti

3.1.1. Opći katehetski direktorij (1971.)

Riječ je o jednom od najvažnijih dokumenata pokoncilske Crkve.74 Svrha mu je bila ponuditi kriterije i odrednice za obnovu zadaća i katehetskih

74 Usp. SVETI ZBOR ZA KLERIKE, Opći katehetski direktorij (11. IV. 1971.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1972. (dalje: OKD).

55

instrumenata radi usmjeravanja prema naprijed,75 a uređen je i objavljen prema uputama dekreta Christus Dominus, 76 gdje izričito piše kako biskupi bdiju nad time da se katehetska vjerska pouka s pomnjivom skrbi posreduje kako djeci i adolescentima tako i mladeži i odraslima, jer ona teži da vjera osvijetljena naukom bude ljudima živa, rasvijetljena i djelotvorna.

O vjerskom odgoju djece predškolske dobi nalazimo promišljanje unutar petog dijela ovog dokumenta, naslovljenog Kateheza prema dobi. Na samom početku u br. 78 govori se o tome da se početci religioznog i moralnog života djeteta rane i predškolske dobi očituju već od samih početaka ljudskog života. No i prije njegova rođenja u religiozno-pedagoškoj literaturi govori se da je malo dijete ne samo biološki nego prije svega i duhovni organizam, o čemu treba voditi računa.77 U tom kontekstu OKD ističe činjenicu da u vjerničkim obiteljima prvi mjeseci i prve godine života imaju odlučujuću ulogu za stvaranje ravnoteže u formiranju osobnosti budućeg čovjeka. U tom slučaju krštenje djece na poseban način poprima svoje puno značenje kada kršćanski život roditelja pruža krsnoj milosti mogućnost da urodi plodovima. Naime, riječ je o procesu tijekom kojeg dijete u sebe upija kao nekom »osmozom« postupke i osjećaje svojih ukućana i stječe iskustvo koje predstavlja temelj života vjere koja će se poslije s djetetovim odrastanjem postupno razjašnjavati i postajati očitijom. Ne bi se smjelo zaboraviti da se raspoloživost za vjerničko otajstvo u prvom redu gradi na dobrom odnosu djeteta i majke, a poslije i na odnosu s ocem te se hrani radošću i iskustvom autoriteta očitovanog u ljubavi. Upravo o toj početnoj raspoloživosti dijelom ovisi normalan razvoj bogoobličnih ili teologalnih krjeposti, a one pak pridonose njezinu učvršćenju (OKD 78). Prema tome s pravom možemo zaključiti da i psihofizički i duhovni razvoj djeteta ovise o oba roditelja. Stoga je svaki trenutak vremena koji roditelji ulažu u cjelovit odgoj svojega djeteta od presudne važnosti. To zapravo znači da se djetetu treba posvetiti u cijelosti, s njime treba raditi, razgovarati i biti mu na raspolaganju kad

75 Više o nekim aspektima naglašenim u ovom dokumentu vidi u: Alojzije JURAK, Desetgodišnjica objavljivanja Općega katehetskog direktorija, u: Kateheza, 3 (1981.) 4, 61–62.

76 Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Christus Dominus. Dekret o pastirskoj službi biskupa u Crkvi (28. X. 1965.), u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 72008., br. 14.

77 Usp. Marielle SEITZ – Ursula HALLWACHS, Montessori ili Waldorf? Knjiga za roditelje, odgajatelje ili pedagoge, Educa, Zagreb, 1997., 48.

KATA S. AMABILIS JURIĆ • VJERSKI ODGOJ DJECE PREDŠKOLSKE DOB I U HRVATSKOJ 56

god mu je to potrebno. Stoga bi zadaća odrasle osobe, odnosno roditelja, prema djeci bila ponajprije uvesti dijete u stvarnost koja ga okružuje, pripremiti mu ambijent u kojem će ono moći razviti duboke skrivene potencijale, i općeljudske i religiozne, te mu dopustiti da na svoj način samostalno odgovori na tu stvarnost koju je upoznalo.78 Također u tom razdoblju počinje afirmacija djetetove osobnosti i samostalnosti, koja je nužna za postizavanje moralnih krjeposti i za uvođenje u život zajednice te zahtijeva sklad između čvrste ruke i podnošljivosti. S vremenom se rađa prikladnost za spontano djelovanje, što je nužno za ulazak u društveni život i za promicanje i učvršćenje služenja Bogu i Crkvi. Nadalje se u OKD-u naglašava da stjecanje takvih stavova treba biti popraćeno odgojem za molitvu,79 u kojoj dijete uči zazivati Boga, koji nas ljubi i uzdržava; Isusa, Sina Božjega i našega brata, koji nas vodi k Ocu, i Duha Svetoga, koji boravi u našim srcima. Uz to također treba naučiti upravljati svoje molitve Mariji, majci Isusovoj i Majci našoj. Ako nema tih temelja, drži se nužnim otkriti praznine nastale zbog toga i na koji se način one mogu nadomjestiti. Direktorij predlaže prikladnu formacijsku pomoć kršćanskim roditeljima kako bi njihovi odgojiteljski postupci bili prikladni za dob djeteta, što ni u kojem slučaju ne isključuje odgojnu ulogu osposobljenih odgojitelja/ica djece rane i predškolske dobi. Pritom se dužnost pastira ne smije držati nečim sporednim, jer se Crkva izgrađuje time da se pomaže roditeljima da izvrše svoje zadaće, čime se pruža izvrsna prilika za katehezu odraslih (usp. OKD 78).

3.1.2. Evangelii nuntiandi (1975.)

Riječ je o općem crkvenom evangelizacijsko-katehetskom dokumentu Evangelii nuntiandi, 80 koji je nastao kao apostolska pobudnica pape Pavla VI. poslije Treće sveopće biskupijske sinode o evangelizaciji u suvremenom svijetu, održanoj u Svetoj godini, a o desetogodišnjici zaključenja Koncila. Apostolska pobudnica EN u prvom redu naglasak stavlja na evangeli-

78 Usp. Kata s. Amabilis JURIĆ – Ela VUKMAN, Molitva i moralni odgoj djece rane i predškolske dobi u kršćanskoj obitelji, u: Riječki teološki časopis, god. 28 (2020.) 1, 137–158, ovdje 142.

79 Više o povezanosti molitve i moralnog odgoja djece rane i predškolske dobi vidi u: Isto, 152–156.

80 PAVAO VI., Evangelii nuntiandi – Naviještanje evanđelja. Apostolski nagovor o evangelizaciji u suvremenom svijetu (8. XII. 1975.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1976. (dalje: EN).

57 Prvo poglavlje • BIBLIJSKO
VJERSKOG ODGOJA
CRKVENA POLAZIŠTA

zaciju.81 Ipak se mora priznati da ona po svom sadržaju itekako uključuje katehezu,82 odnosno sustavni odgoj u vjeri kao sastavni dio evangelizacije, pa prema tome i vjerski odgoj djece rane i predškolske dobi. Osim toga, odgoj, obrazovanje i evangelizacija iznimno su važni procesi, koji u svom središtu imaju oblikovanje osobe te im stoga Crkva i društvo trebaju posvetiti osobitu pozornost.83

Iz istraživanja cjelokupnog dokumenta proizlazi da nema izravnoga govora, nego je vjerski odgoj djece predškolske dobi povezan s odgovornošću obitelji, o čemu se govori unutar šestog dijela naslovljenog Blagovjesnici. U nizu nabrojenih blagovjesnika spominje se i obitelj, čije je evangelizacijsko djelovanje unutar evangelizacijskog apostolata laika nemoguće previdjeti.

U različitim povijesnim trenutcima obitelj je s pravom zaslužila ime »kuć-

81 Usp. Tomislav IVANĆIĆ, Iskustvo nove evangelizacije u Hrvatskoj, u: Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 3, 576. U širem smislu evangelizacija označava crkvenu zadaću da svim narodima donese prvi navještaj (kerygma) Radosne vijesti. U užem smislu pak označava misijsku djelatnost Crkve u zemljama gdje Crkva još nije utemeljena i kršćanska vjera zasađena. Dakle, ona se razlikuje od katehizacije. Budući da se u evangelizacijskom djelovanju služimo katehezama, može se dogoditi da pomislimo kako su te dvije stvarnosti istovjetne. Važno je naglasiti da su evangelizacijske kateheze egzistencijalne, kerigmatske i da motiviraju na obraćenje života i prihvaćanje kršćanske vjere, dok su katehizacijske tako koncipirane da poučavaju, uvode u sakramentalni i moralni život Crkve te sveobuhvatno izgrađuju vjeru vjernika. Dakle, evangelizacija se razlikuje od katehizacije u tome što evangelizacija ima zadatak da zasadi vjeru, a katehizacija zasađenu vjeru vodi prema punini života.

82 Tijekom povijesti kateheza je dobivala razna imena u raznim kulturnim područjima, stoga je razumljivo da nije uvijek lako utvrditi jasne granice između raznih termina koji su djelomično istoznačnice, a dijelom mogu ukazivati na više ili manje različite stvarnosti. Ako imamo na umu tradicijske činjenice i sadašnje razmišljanje, »katehezom možemo zvati svaki oblik crkvenog služenja riječi Božjoj usmjerenog prema dozrijevanju kršćanske vjere osoba i zajednica«. Zbog jasnijega terminološkog razumijevanja potrebno je također kazati da religiozni odgoj, religiozna formacija, religiozna pouka, religiozna nastava, religijska kultura i sl. jesu različiti nazivi, koji traže temeljito istraživanje, a čiji se identitet može razumjeti tek u konkretnom kontekstu različitih kulturalnih situacija. Neki od tih izraza katkad konkretno ukazuju na to da je riječ o religioznoj pouci u predškolskim ustanovama ili u školi (vjerski odgoj predškolske djece, educazione religiosa dei bambini in età prescolare, religiöse Erziehung von Vorschulkindern, religious upbringing of preschool children…). Više o tome vidi u: Emilio ALBERICH, Kateheza danas. Priručnik fundamentalne katehetike, Katehetski salezijanski centar, Zagreb, 2002., 80 i 83.

83 Više o značenju obrazovanja kao jednog od oblika evangelizacije vidi u: Marina NOVINA, Obrazovanje i evangelizacija, u: Nova prisutnost, 17 (2019.) 1, 111–125, ovdje 112.

KATA S. AMABILIS JURIĆ • VJERSKI ODGOJ DJECE PREDŠKOLSKE DOB I U HRVATSKOJ 58

ne Crkve«, što je potvrdio i Drugi vatikanski koncil,84 a to drugim riječima znači da bi svaka kršćanska obitelj morala na neki način sadržavati različite vidove cijele Crkve. Između ostalog, obitelj kao i Crkva mora biti mjesto gdje se evanđelje prenosi i odakle ono zrači na sve njezine članove, među kojima su i djeca predškolske dobi. Upravo u krilu takve obitelji, duboko svjesne svoga poslanja, svi njezini članovi evangeliziraju, a ujedno su svi evangelizirani, kao što potvrđuje Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj: »Obitelj kao i Crkva mora biti mjesto gdje se evanđelje prenosi i odakle ono zrači. U krilu, dakle, takve obitelji, koja je svjesna svog poslanja, svi njezini članovi evangeliziraju, a ujedno su svi evangelizirani. Ne samo da roditelji svojoj djeci prenose evanđelje, već to isto evanđelje oni mogu primiti i od njih pošto je duboko proživljeno. Obitelji evangeliziraju i mnoge druge obitelji kao i sredinu u kojoj žive.«85 Činjenica je da su roditelji pozvani svojoj djeci prenositi evanđelje kao prvi blagovjesnici, no isto tako ne smije se zaboraviti da oni poslije također mogu primiti od svoje odrasle djece to isto evanđelje nakon što je duboko u njima proživljeno. Nadalje spominje se činjenica da obitelji također evangeliziraju i mnoge druge obitelji kao i sredinu u kojoj žive.

Apostolska pobudnica EN poziva bračne drugove koji žive u mješovitim brakovima da svojoj djeci moraju navijestiti Krista, sa svime što njihovo zajedničko krštenje zahtijeva. Osim toga, ističe se da te obitelji imaju ujedno dodatnu tešku zadaću da budu graditeljice istinskog jedinstva (usp. EN 71). Iz navedenog proizlazi da je obitelj ta koja se ponajprije brine o religioznom odnosno vjerskom odgoju djece rane i predškolske dobi.

3.1.3. Catechesi tradendae (1979.)

Apostolsku pobudnicu Catechesi tradendae86 donio je papa Ivan Pavao II. upravo na godišnjicu svoga izbora za papu. S pravom se može ustvrditi da je javnost s nestrpljenjem iščekivala taj dokument u čijem su stvaranju

84 Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Lumen gentium. Dogmatska konstitucija o Crkvi (21. XI. 1964.), u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 72008., br. 11 (dalje: LG).

85 HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002., br. 22.

86 IVAN PAVAO II., Catechesi tradendae. Apostolska pobudnica biskupima, svećenicima i vjernicima cijele Crkve o vjerskoj pouci u naše vrijeme (16. X. 1979.), Glas Koncila, Zagreb, 1994. (dalje: CT).

59 Prvo poglavlje • BIBLIJSKO
CRKVENA POLAZIŠTA VJERSKOG ODGOJA

sudjelovala trojica papa uz pomoć Pastirskog zbora, koji se okupio 1977. godine pod geslom »Kateheza u današnje vrijeme s posebnim naglaskom na djecu i mlade«. Naime, riječ je o takvom dokumentu, kako priznaje i sam Papa, koji ne predstavlja neki iscrpni dokument o neiscrpnoj stvarnosti crkvenog djelovanja na području uvođenja i dozrijevanja članova Katoličke crkve u puninu Objave i kršćanskog življenja Radosne vijesti. Pomnim iščitavanjem pobudnice zapaža se da je prožeta toplinom i dušobrižničkom zauzetošću sa svrhom da ne bude čuvana bez učinkovitosti, nego posredovana i duboko življena. Papina je želja da se taj dokument temeljitim proučavanjem provodi u praksi te da katehete, odgojitelji i odgojiteljice u vjeri po njemu živeći postanu »svjetlo svijeta i sazidani grad na gori«.87

Apostolska pobudnica CT u petom poglavlju, naslovljenom Svi trebaju biti katehizirani, među ostalim u br. 36, govoreći o maloj djeci, ističe da je »presudan čas kada sasvim malo dijete prima od roditelja i obiteljske sredine prve elemente kateheze, koji će možda biti samo jednostavna objava nebeskog Oca, koji je dobar i koji se brine, i prema kojemu dijete uči obraćati svoje srce. Dijete će naučiti tepati sasvim kratke molitve koje će biti početak ljubaznog razgovora s onim skrivenim Bogom kojeg će riječi kasnije početi slušati. Ne mogu dovoljno naglasiti kršćanskim roditeljima ovu ranu inicijaciju u kojoj su dječje sposobnosti uključene u životni odnos s Bogom. Silno djelo koje zahtijeva veliku ljubav i duboko poštovanje djeteta koje ima pravo na jednostavno i istinito izlaganje kršćanske vjere« (CT 36).

Na tragu stavljanja Papina naglaska na ranu inicijaciju, Crkva u Hrvatskoj pozvana je, kako svojim religiozno-pedagoškim radom, odgojem i obrazovanjem tako i svojom pastoralnom skrbi, pomoći djetetu u izgradnji kvalitetnog ulaska »u svijet sreće, svijet kvalitete, prijateljstva, zabave, slobode, svijet uspjeha, svijet odgovornosti…«88 prema načelima Radosne vijesti, onako kako je naučavao Isus iz Nazareta. Osim toga, kao aktivna sastavnica društva, Crkva je također, zajedno s obitelji, pozvana trajno raditi na unaprjeđenju kvalitete života predškolskog djeteta, jer upravo

87 Usp. Rudi PALOŠ, Apostolska pobudnica Catechesi tradendae, u: Kateheza, 1 (1979.)

4, 24–46, ovdje 24–25.

88 Josipa BAŠIĆ, Predgovor hrvatskom izdanju knjige: Robert A. SULLO, Učite ih da budu sretni, u: ISTI, Učite ih da budu sretni, Alinea, Zagreb, 1995., 7.

KATA S. AMABILIS JURIĆ • VJERSKI ODGOJ DJECE PREDŠKOLSKE DOB I U HRVATSKOJ 60

o kvaliteti proživljenog djetinjstva poslije će uvelike ovisiti i budućnost samog društva.89 Nadalje, A. Hoblaj vidi velike mogućnosti koje obitelj može pružiti djetetu rane i predškolske dobi za ostvarenje gore navedene itekako odgovorne zadaće. Razlog tomu je u činjenici što se u obitelji odvija djetetova svagdašnjica kroz igru, učenje, blagovanje, svađe i pomirenja. Također se u toj istoj obitelji slave razni blagdani, rođendani, ali se doživi i bolest, kao i odlasci najmilijih s ovoga svijeta. Ukratko, obitelj je mjesto gdje se najintenzivnije, najopširnije, najiscrpnije i gotovo do u tančine odigrava djetetov život.90 U tom kontekstu, slušajući najljepše priče iz svjetske i nacionalne književnosti, biblijske priče o Božjoj dobroti, pravednosti, milosrđu, vjernosti i istinitosti, djeca stječu iskustvo slobode biti za druge u roditeljskom domu, koje predstavlja osnovni preduvjet za njihovo internaliziranje tih poruka.91

Svaki odnos među osobama predstavlja neku tajnu, skriveno otajstvo. Ono postaje to veće kad je riječ o odnosu s Bogom, a još veće kada je riječ o odnosu između Boga i djeteta. 92 Taj se odnos u ranom odgoju i naobrazbi događa kroz dječje doživljaje koji prodiru u dubinu njihovih bića. Neprijeporna je činjenica da za to treba vremena i stvaralačke tišine, kako bi biblijski sadržaji zaživjeli u punini te postali dio dječje stvarnosti. Ako je dijete u tom razdoblju svoga života shvatilo temeljnu kršćansku stvarnost »Bog je ljubav« (1 Iv 4,8), to je više nego da je naizust naučilo sva Božja metafizička svojstva. Stoga se u ranom djetinjstvu polaže temelj za vjeru. Upravo se u tom životnom razdoblju odlučuje hoće li se u djetetu razviti potreba za pra-povjerenjem, koja je zapravo temeljna ljudska potreba.93

89 Usp. Josip ŠIMUNOVIĆ, Pastoralna skrb za najmlađe članove Crkve, u: Bogoslovska smotra, 74 (2003.) 4., 813–832, ovdje 814.

90 Usp. Alojzije HOBLAJ, Teološko-katehetska ishodišta vjerskog odgoja u ranom djetinjstvu, Glas Koncila, Zagreb, 2006., 43.

91 Usp. Tinie De VRIES, Biblija za malene, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1997.

92 O »otajstvu« odnosa između Boga i djeteta vidi u: Maria MONTESSORI, Autoeducazione, Milano, 1962., 308–309. Citirano prema: Sofia CAVALLETTI, Il potenziale religioso del bambino. Descrizione di un’esperienza con bambini da 3 a 6 anni, Città Nuova, Rim, 1979., 23–24.

93 Usp. Alojzije HOBLAJ, Teološko-katehetska ishodišta vjerskog odgoja u ranom djetinjstvu, 9.

61 Prvo poglavlje • BIBLIJSKO
CRKVENA POLAZIŠTA VJERSKOG ODGOJA

BILJEŠKA O AUTORU

Kata s. Amabilis Jurić (matični broj znanstvenika: 303664) rođena je 17. svibnja 1959. u Drijenči (BiH) od oca Ive i majke Anđe r. Mrkonjić. Osnovnu školu završava u Šibošnici 1974. godine te potom odlazi u samostan Školskih sestara franjevki Krista kralja Bosansko-hrvatske provincije u Bugojno (BiH), gdje završava srednju školu (opću gimnaziju) 1978. godine. Nakon završene mature godinu dana boravi u sestarskoj kući u Fojnici, gdje obavlja kućanske poslove kao i u franjevačkom samostanu. Od jeseni 1979. do 1981. godine pohađala je redovničku formaciju postulature i novicijata u Kloštru Ivaniću. Nakon položenih prvih zavjeta 22. srpnja 1981. radila je godinu dana u kuhinji u franjevačkom samostanu u Livnu. Redovnica je i članica Družbe školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije sa sjedištem u Sarajevu.

Od 1982. do 1986. pohađala je studij Religiozne pedagogije i katehetike na Katehetskom institutu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i diplomirala 1986. godine s izvrsnim uspjehom. Nakon završetka studija odlazi u Njemačku u benediktinsku opatiju Maria Laach, gdje je pune dvije godine radila u kuhinji. Vječne zavjete položila je 11. kolovoza 1997. u Kloštru Ivaniću.

Od 1988. do 1991. radi u dječjem vrtiću u Berlinu. Tijekom rada u vrtiću tri puta tjedno pohađala je tečaj njemačkog jezika, da bi na početku 1991. godine položila Zentrale Mittelstufe Prüfung na Goethe-Institutu, nakon čega se vraća u Hrvatsku. Od 1991. do 1998. radila je kao profesorica vjeronauka u Osnovnoj školi braće Radića u Kloštru Ivaniću. Osim neposrednog rada u nastavi, poučavala je njemački jezik učenike povratnike iz Njemačke, vršila je službu razrednice te radila u župnoj katehezi, obiteljskom pastoralu, vodila susrete za roditelje prvopričesnika i krizmanika, organizirala seminare za evangelizaciju te sudjelovala u svim potrebama i pothvatima škole i župne zajednice.

Poslijediplomski studij katehetike upisala je 1999. godine na Papinskome sveučilištu Salesiana u Rimu, gdje je 11. listopada 2001. obranila magistarski rad pod naslovom: I tratti essenziali della spiritualità del catechista secondo la letteratura catechistica dal Concilio Vaticano II. con particolare attenzione all’Italia e Croazia, izrađen pod vodstvom prof. dr. Cesara

263 BILJEŠKA O AUTORU

Bissolija, čime postiže stupanj magistra odgojnih znanosti 11. listopada 2001. s ocjenom summa cum laude.

Po povratku iz Rima pola godine vodila je duhovne obnove po provinciji. Godine 2002. dobila je radno mjesto u Nacionalnome katehetskom uredu Hrvatske biskupske konferencije, gdje obnaša službu više stručno-pedagoške nadzornice/savjetnice na nacionalnom nivou. Uz suradnju s predstojnicima nadbiskupijskih i biskupijskih katehetskih ureda u Hrvatskoj i s Agencijom za odgoj i obrazovanje u Zagrebu, punih šest godina radila je na promociji vjeroučitelja u zvanja mentora i savjetnika, kao i na području imenovanja vjeroučitelja voditelja županijskih stručnih vijeća. Kroz to vrijeme organizirala je i sama vodila nekoliko seminara za stručno usavršavanje vjeroučitelja mentora, savjetnika i voditelja županijskih stručnih vijeća. Redovito je aktivno sudjelovala u organizaciji svih katehetskih škola koje se organiziraju za permanentno i stručno usavršavanje vjeroučitelja na nacionalnoj razini te pomagala u izvedbenoj koncepciji i uređenju Katehetskoga glasnika. Na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kao vanjska suradnica, akademske godine 2003./2004. od prof. dr. sc. Alojzija Hoblaja preuzima i vodi obvezno izborni kolegij Metodičke vježbe iz katehetike za studente pete godine filozofsko-teološkog studija i priprema ih za rad u školi sve do 2008. godine, kada dobiva stalno zaposlenje.

Od 2005. do 2009. članica je Upravnog vijeća Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (državna matura), gdje je također sudjelovala u nekoliko stručnih skupova vezanih uz vrednovanje vjerskog odgoja i obrazovanja.

Na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obranila je 8. srpnja 2013. disertaciju pod naslovom Duhovnost vjeroučitelja vjernika laika u suvremenim hrvatskim crkveno-društvenim uvjetima, pod mentorskim vodstvom prof. dr. sc. Alojzija Hoblaja, i postigla akademski stupanj doktora znanosti iz teologije, u specijalizaciji religijske pedagogije i katehetike. U znanstveno zvanje znanstvene suradnice izabrana je 15. prosinca 2017., a u znanstveno-nastavno zvanje docentice pri Katedri religijske pedagogije i katehetike Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 7. veljače 2018.

Tijekom pisanja disertacije usavršavala se u struci i učenju jezika u međunarodno prepoznatljivim institucijama u zemlji i u inozemstvu, npr. u Deutscher Katecheten-Verein u Münchenu (Njemačka), gdje je u razdo-

KATA S. AMABILIS JURIĆ • VJERSKI ODGOJ DJECE PREDŠKOLSKE DOB I U HRVATSKOJ 264

blju od 2007. do 2012. tijekom ljetnih praznika istraživala literaturu za doktorski rad i usavršavala se u učenju njemačkog jezika.

Od 2007. godine članica je Društva njemačkih katehetičara (Deutscher Katecheten-Verein), od 2015. godine Hrvatske sekcije Europskoga društva za katoličku teologiju, od 2017. godine Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, te od lipnja 2019. Društva bivših studenata Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Autorica je dviju knjiga: Duhovnost vjeroučitelja laika u Hrvatskoj, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2015., i Vjerski odgoj djece predškolske dobi u Hrvatskoj. Teološko-katehetska, religiozno-pedagoška i pravna ishodišta, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2023. Također je objavila brojne znanstvene i stručne radove iz područja katehetike, religijske pedagogije i duhovnosti, vodila nekoliko završnih i diplomskih radova te sudjelovala i izlagala na nekoliko međunarodnih i domaćih znanstvenih simpozija.

265 BILJEŠKA O AUTORU

Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.