FRANJO
Srce nam govori o
Važnost razlučivanja za današnji život
metanoja 227
Prijevod: MIRNA ČUDIĆ ŽGELA
Lektura i korektura: GORDANA BAŠIĆ KEDMENEC
Prijelom: CHRISTIAN T. BELINC
Oprema: TIHOMIR TURČINOVIĆ
Knjiga je objavljena uz financijsku potporu
Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14
Za nakladnika: Stjepan Brebrić
Tisak: Denona d. o. o., Zagreb
Naklada: 800
ISBN 978-953-11-1929-0
Tiskano u studenome 2024.
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001244388.
PAPA FRANJO
SRCE NAM GOVORI
O BOGU
Važnost razlučivanja za današnji život
Giacomo Costa, DI (ur.)
Predgovor: Arturo Sosa Abascal, DI
KRŠĆANSKA SADAŠNJOST Zagreb, 2024.
Naslov izvornika:
Papa Francesco, Il cuore ci parla di Dio
L’importanza del discernimento per la vita di oggi
© 2023 Dicastero per la Comunicazione Libreria Editrice Vaticana 00120 Città del Vaticano www.libreriaeditricevaticana.va www. vatican.va
© 2023 Edizioni San Paolo s.r.l. Piazza Soncino 5 – 20092 Cinisello Balsamo (Milano) – ITALIA www.edizionisanpaolo.it
© za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2024.
Predgovor
VAŽNOST RAZLUČIVANJA
napisao Arturo Sosa Abascal, DI, general Družbe Isusove
»Razlučivanje je umijeće, umijeće koje je moguće naučiti.« Tim riječima papa Franjo zaključuje kateheze o razlučivanju koje je izlagao tijekom audijencija srijedom od kolovoza 2022. do siječnja 2023., a koje sada držimo u rukama zahvaljujući vatikanskom izdavaču, talijanskom izdavaču San Paolo Edizioni.
Bila je riječ o nizu prijedloga za promišljanje i molitvu sa svrhom odgoja za to »umijeće razlučivanja«. Umijeće je to kojem se tijekom stoljeća povijesti Crkve nije pridavala dostatna pozornost. Sada je ono, hvala Bogu, u središtu njezine pozornosti i njezina sinodalnog puta, zahvaljujući također poticaju pape Franje.
U uvodu u ta promišljanja Papa je rekao da je »razlučivanje važan čin koji se tiče svih jer su odluke i izbori ključan dio života«. Činjenica je da nas naše odluke oblikuju, određuju naš identitet. Stoga je teško precijeniti važnost razlučivanja.
Držim neospornim da upravo naše vrijeme, s »likvidnom« složenošću koja ga obilježava, čini razlučivanje bitnijim nego ikada prije, osobito s obzirom na to da se izjalovila mogućnost oslonca, kao nekoć, na puko obdržavanje pravila te obiteljskih i društvenih običaja. Među navedenim, temeljno je pitanje: gdje se nalazi moja najveća ljubav? To nije odmah moguće razaznati… Moglo bi se, stoga, reći da nas ništa ne može izuzeti od »osude« na razlučivanje želimo li biti slobodni muškarci i žene. Uostalom, dobro je da nitko, ali baš nitko, ne odlučuje umjesto nas. Zato su toliko važne ove kateheze koje izvanrednom jednostavnošću osvjetljuju pristup ovom umijeću.
Papa počinje od nekih evanđeoskih prizora kako bi pokazao u kojoj smo mjeri, u svakidašnjici, pozvani donositi odluke koje zahtijevaju naše razlučivanje. Ovaj čin traži inteligenciju, ustrajnost, volju i spremnost na rizike, kojih uvijek ima. Papa Franjo, u svom osobito učinkovitom stilu, kaže: »Važne odluke nisu pitanje lutrije. Ne, imaju cijenu, a ti moraš platiti tu cijenu!«
Već u drugoj katehezi Papa se poziva na sv. Ignacija Loyolskoga, priznatoga učitelja duhovnoga razlučivanja, među brojnim drugim Božjim muškarcima i ženama koje je također spomenuo. »Pazite na neočekivane stvari«, kaže Papa. Ignacije je znao kako biti usredotočen na ono što se u njegovoj nutrini odvija, tijekom oporavka od teške ozljede koja mu je poremetila životne planove. Naučio je, pritom, i spoznao da nam naše
srce govori o Bogu. Odatle su rođene i Duhovne vježbe, priručnik za molitvu i razlučivanje koji je prebrodio stoljeća kako bi postao niti vodiljom i u Franjinim katehezama.
Jedna je božićna čestitka glasila: »Učini kao Bog: postani čovjekom!« Kateheze pape Franje o razlučivanju pružaju nam izvrsnu pouku kako bismo svakodnevno kročili u svjetlu Riječi dok postajemo ljudima.
Rim, 18. siječnja 2023.
Uvod
Giacomo Costa, DI
Strukturna podjela na dva dijela ove knjige posvećene razlučivanju u prvom desetljeću nauka pape Franje ukazuje na njezinu osobitu prirodu: razlučivanje je mudrost i stav srca, a ne tehnika ili organizacijska metodologija. Kako bismo ju savladali, valja ju proučavati, no to nije dovoljno: treba ju provoditi u djelo. Promišljanje o onomu što proživljavamo, uz duhovnu predaju i učitelja, omogućuje nam da je učinimo živućom baštinom, čineći je izražajnom i priopćivom. Prvi dio, u kojem se iznosi niz od 14 kateheza izgovorenih u prigodi audijencija srijedom od 31. kolovoza 2022. do 4. siječnja 2023., sačinjava vodič kroz razlučivanje, poglavito u tradiciji ignacijevske duhovnosti, one koju papa Franjo osobno živi. Uz pristup koji bismo mogli nazvati sustavnim, kateheze predstavljaju uporište uz živ i pristupačan jezik. Drugi dio, naprotiv, pruža promišljenu antologiju osvrtā o razlučivanju preuzetih iz dokumenata i govora čitavoga pontifikata pape Franje. Zbog ograničenosti prostora, izabrani su najvažniji među onima u kojima se razlučivanje opisuje i osvjetljava preko konkret-
nih situacija, u službi procesā odluke s kojima se suočavaju učenici Gospodnji otvoreni djelovanju Duha. Riječ je o odlomcima preuzetima iz duljih tekstova, različite tematike (od jednostavnih odgovora na pitanja i prigodnih govora do apostolskih pobudnica i enciklika), sa zabilježbom o izvoru i s naslovom koji otkriva njihov sadržaj.
Još su brojniji tekstovi u kojima papa Franjo nudi plod svoga vlastitog razlučivanja o stvarnosti i poslanju Crkve – dovoljno je pomisliti na dvije velike socijalne enciklike Laudato si’ i Fratelli tutti , teme koje su izostavljene ne samo zbog nedostatka mjesta nego i zato što bi bio potreban detaljniji uvod koji bi osvijetlio prijeđeni put. U tekstovima Drugoga dijela pojavljuju se isti elementi koji su predmet promišljanja kateheza, ali ne u istom poretku. U konkretnosti situacija, zapravo, oni se pojavljuju zajedno, no umijeće razlučivanja ih izdvaja i analizira ondje gdje i kada se pojavljuju. Dva se dijela neprestano isprepliću: kateheze nisu »upute« koje se potom šturo primjenjuju u konkretnim situacijama, kao da bi bila riječ o montaži namještaja ili instalaciji računalnoga programa. Između teorije i prakse uspostavlja se, naprotiv, plodonosno kruženje, koje čini da opstanu i jedna i druga te, poglavito, onomu koji razlučuje omogućuje suočavanje s neočekivanim situacijama, a ne samo onima obrađenima u priručniku. Kao i svaka umjetnost, i razlučivanje daje prostora kreativnosti i inovaciji, prilagodbi stvarnosti koja se neprestano preobražava, a ne samo reprodukciji već poznatoga.
Tekstovi Drugoga dijela nisu izneseni u kronološkom slijedu, već su osmišljeni oko dvije velike jezgre ili sekcije, pri čemu je svaka od njih podijeljena u tri poglavlja. Tako je moguće razaznati neke »okosnice« (usp. Laudato si’, br. 16) te ukazati na brojne dimenzije i nijanse koje praksa razlučivanja poprima u konkretnim okolnostima. S obzirom na organičku prirodu razlučivanja, granice između raznih dijelova nisu uvijek točno iscrtane. Postoje brojne transverzalne reference koje se isprepliću, a neke bi mogle upućivati i na potrebu drukčijeg položaja u tekstu. Nije svrha na najbolji mogući način klasificirati razlučivanje, već pružiti čitatelju svojevrstan zemljovid koji omogućuje kretanje unutar obilatih poticaja pape Franje.
Poglavito Sekcija A, »U osluškivanju Duha«, ukazuje na temeljno duhovnu prirodu prakse razlučivanja: promišljanje o stvarnosti koje se nužno odvija u molitvenom ozračju i u svjetlu vjere, jer je usmjerena ka razaznavanju onoga što Duh od nas traži da učinimo. Kako čitamo u jednom od odabranih tekstova, razlučivanje »se temelji na uvjerenju da je Bog na djelu u povijesti čovječanstva, u životnim događajima, u osobama koje susrećem i koje mi govore«. Tvrdi se, dakle, da je povijest usmjerena k dobru te je to stoga i čin ufanja osim što je čin vjere, nadahnut evanđeoskom radošću. Upravo su u ovom iščitavanju stvarnosti vjere i ufanja ukorijenjena tri koraka – prepoznati, protumačiti i odabrati – čime papa Franjo opisuje proces razlučivanja, a oni, zapravo, ukazuju na teološku dubinu stvarnosti i ljudskoga
Sadržaj
VODIČ KROZ RAZLUČIVANJE
Prvi dio
1.
A. U OSLUŠKIVANJU DUHA
B. ZAJEDNIČARSKI DINAMIZAM
5. AUTORITET
Razlučivanje je dar Duha Crkvi, na koji valja uzvratiti slušanjem
sami niti koračamo sami
6. ZAJEDNICA KOJA PRATI
Crkva mora rasti u sposobnosti razlučivanja
Ponuditi sredstva radi suočavanja sa životom
Prva stvar je slušati
Razlučivanje radi praćenja, praćenje radi
C. POZVANI U POSLANJE
7.
Razlučivanje je umijeće. Umijeće koje je možda predugo bilo zaboravljeno ili promatrano više kao neugodnost nego kao nešto prijeko potrebno za naš život. No nema boljega umijeća kada se uistinu želimo razračunati s našim čovještvom, potrebom da postanemo istinske žene i muškarci, posve ostvareni i, nadasve, posve svjesni onoga što jesmo i što smo htjeli biti. No razlučivanje je umijeće koje se ne obavlja u samoći, već zajedno s onima koji nas prate na putu, unutar hodočašća u kojem ne sudjeluju samo naši suvremenici nego i narod koji dolazi izdaleka, a kojemu mi pripadamo: ljudski, vjernički narod.
Ove stranice ne sadržavaju samo kateheze pape Franje na tu temu nego i pregled njegovih drugih tekstova, kako bi svatko od nas sebi posvijestio ovo osobno putovanje i putovanje puka, u svjetlu Riječi.
Na koncu, kako u svom uvodu naglašava urednik Giacomo Costa, »knjiga završava jednim svjedočanstvom: papa Franjo osobno pripovijeda kako je otkrio razlučivanje i počeo ‘slijediti taj put’ te ga više nije napustio. Praksa razlučivanja mora postati životnom praksom, a papa Franjo nas poziva ne samo da slušamo njegovo iskustvo nego i da krenemo na put kako bismo izgradili naše vlastito.«
Cijena: 20,00 € ISBN 978-953-11-1929-0