ZAKLJUČAK S POGLEDOM U BUDUĆNOST

Napočetku smo ere otključavanja ljudskog uma. Religioznost i religija svakako su navezane na um. U određenom stupnju um oblikuje i ograničava ljudsku religioznost, kao i sve ostale ljudske sposobnosti. Ujedno i način kako shvaćamo um (odvojen i neovisan o tijelu, čvrsto navezan na tijelo, proizvod tijela ili segment nadnaravnog stvaranja duše) zasigurno ima posljedice za način kako shvaćamo sami sebe, svoje tijelo i dušu. Prema Luhrmann, način na koji ljudi shvaćaju um, utječe i na način kako je odnos s nadnaravnim potaknut.375

Kognitivna je znanost disciplina koja pokušava empirijski odgonetnuti oku nevidljive tajne uma. Kognitivna znanost o religiji odgonetava dio koji se odnosi na religiju i ljudsku religioznost. Istraživanja određenih fenomena uma već su postigla zavidne rezultate (na primjer, na temu jezika, pamćenja…), dok se razumijevanje određenih fenomena tek razvija. U ove zadnje svakako pripada i ljudska religioznost, unatoč svim spoznajama, a dio kojih smo kroz knjigu promatrali. Uvidjeli smo kako i te sigurne spoznaje potrebuju daljnje brušenje (na primjer, HADD), jer replikacija empirijskih rezultata nije ponovila rezultate, što onda izravno utječe i na filozofske zaključke donesene nakon početnih studija.

Zahvaljujući razvoju razumijevanja kompleksnosti biologije ljudskog bića, njegove uronjenosti u kulturu, u odnose s drugim ljudima i s nadnaravnim, otkrivaju se nedostatci empirijskih studija u okviru kognitivne znanosti o religiji. Na temelju prethodno izloženih spoznaja, nabrojit ćemo nekoliko, po nama, ključnih momenata.

Kao mlada disciplina, kognitivna znanost o religiji može znatno profitirati snažnijim uključivanjem dostupnih disciplina, i u svrhu oplemenjivanja vlastitih spoznaja i u svrhu konkretne primjene tih istih spoznaja. Prije svega, mislimo na područja neuroznanosti, umjetne inteligencije

375 Usp. T. Luhrmann, How God Becomes Real: Kindling the Presence of Invisible Others, 80 i dalje.

Zašto vjerujemo u Boga?

i edukacije. Na primjer, nedostatak empirijskih studija religioznosti na temelju uvida kognitivne neuroznanosti, koja je ostvarila fenomenalne i opsežne projekte proučavanja strukture i aktivnosti mozga u kontekstu istraživanja kognitivnih sposobnosti, i to neinvazivnim te sigurnim postupcima neurosnimanja. Kad je riječ o umjetnoj inteligenciji, očit je nedostatak pokušaja umjetnog simuliranja (in silico) mehanizama povezanih s razvojem religioznih vjerovanja uz pomoć umjetnih neuronskih mreža. Na području edukacije također se otvara prostor kreiranja boljih kurikuluma religiozne edukacije na temelju spoznaja kognitivne znanosti.

Sljedeći je nedostatak nedovoljno jasno i nedovoljno inkluzivno definiranje temeljnih pojmova istraživanja. Prije svega, tu mislimo na pojam religije i religioznosti. Međutim, vidjeli smo kako je i pojam moralnosti sporan. S tim je povezano i nedovoljno uključivanje prepoznatih središnjih odlika ljudske religioznosti, kao što su smisao, emocije, vrijednosti, koje kao da su zanemarene u znanstvenim istraživanjima.376 Kao temeljni znanstveni način pristupa kompleksnim poljima istraživanja, redukcija je iznjedrila nepregledna otkrića i uspjehe. Ipak, valja upozoriti na nedovoljno razumijevanje problematike lomljenja religioznog fenomena na pojedine komadiće u svrhu operacionalizacije. Naime, nisu nam dovoljno poznate posljedice kada se ti isti komadići pokušavaju zalijepiti kako bi se zadobio pogled na cjelokupni fenomen. Na primjer, kada se utjecaj religije na prosocijalnost mjeri uz pomoć studija koje istražuju kako pojedinci postupaju u slučaju novca, vlastite zarade i obzira prema zaradi druge nepoznate osobe.

Nadalje, kako se istraživanja i teorije pretežno oslanjaju na teoriju dualnog procesa mišljenja, naglasak je ponajprije stavljen na intuitivne, automatske, prirodne spoznaje u formiranju religioznih vjerovanja.377

Rezultat je sporedna uloga svjesnih, promišljenih religioznih momenata u empirijskim studijama. Svjesne odluke također su bitan moment živ-

376 Usp. L. Oviedo, »Explanatory Limits in the Cognitive Science of Religion: Theoretical Matrix and Evidence Levels«, 15–34, ovdje 18.

377 Za više o ovoj temi, vidi u: Usp. O.–P. Vainio, »What Does Theology Have to Do With Religion?: Dual-process Accounts, Cognitive Science of Religion and a Curious Blind Spot in Contemporary Theorizing«, 106–112.

Zaključak s pogledom u budućnost ljene vjere. Nedostatak je to koji nam se posebno očitovao u filozofskoj argumentaciji.

Kao i u psihologiji, studije u kognitivnoj znanosti o religiji ne obuhvaćaju dovoljno široko, te se zbog toga pretežno usmjerene na zapadnjačke kulture i religije (WEIRD). Ako se pokušavaju razumjeti kognitivni mehanizmi za koje se pretpostavlja kako su u pozadini religioznih vjerovanja te su standardni dio ljudskoga kognitivnog sklopa, onda su nužne studije koje obuhvaćaju različite kulture. Vidjeli smo kako ova ideja polako zadobiva svoj momentum, te ujedno ostvaruje zanimljive rezultate. Na primjer, kako kultura ipak utječe na dinamiku razvoja teorije uma kod djece (različita kultura, različita dinamika).

Prednosti provođenja studija izvan laboratorija, u realnom okruženju, novi je naglasak. Takve studije prihvaćaju okruženje (prostor, povezanost s drugim subjektima, kultura) kao bitan čimbenik religioznog iskustva. To ujedno pridonosi sveobuhvatnijem filozofskom razumijevanju ljudskog uma i njegove ovisnosti o raznim čimbenicima (6E), ne zadovoljavajući se sigurnom i čvrstom, ali ipak odveć uskom lubanjom kao jedinom okviru istraživanja. Također, takve studije omogućuju bilježenje rezultata dok se odvijaju, za razliku od studija koje se temelje na prisjećanju i odvijaju u reduciranom okruženju (laboratorij).

Kako se perspektiva shvaćanja uma proširuje, nužno je pozorno praćenje i preoblikovanje spoznaja u skladu s dinamikom novih uvida na području teorije evolucije, a posebno evolucije kulture. Shvaćanje sve većeg stupnja kompleksnosti teorije evolucije izravno utječe na razumijevanje evolucije ljudskog uma.

Bitni je moment za buduće studije permanentno praćenje društvenih razvoja koji utječu na oblikovanje vjerovanja, pa i kod najmlađih, što će možda postupno prouzročiti i promjene u razvoju i djelovanju mehanizama koji su u dosadašnjoj evolutivnoj povijesti čovjeka doprinosili razvoju religioznih vjerovanja.

Vrijedi napomenuti kako proučavanje religioznog fenomena od vani prema unutra, isključivo u perspektivi funkcionalnosti378, ne donosi potpune rezultate. Naime, rijetko smo se u ovim istraživanjima susreli s temeljnim momentom religioznosti svakoga ljudskog bića. Unatoč njegovoj biološkoj i kulturološkoj uvjetovanosti, odnos s božanskim u srži je svakoga religioznog momenta. Riječ je o snažnome subjektivnom iskustvu iz perspektive prvog lica u kojem i iz kojega se oblikuju sva daljnja ufanja ljudskog bića. Kako razumjeti religije i religioznost bez tog momenta?

378 Usp. S. Horvat, P. Roszak, »Is Religion Only Utilitarian? Evolutionary Cognitive Science of Religion Through a Thomistic Lens«, 475–489.

Zašto vjerujemo u Boga?

Možda se možemo usuditi reći kako nam budućnost istraživanja ljudske religioznosti donosi dugo očekivanu sintezu pristupa izvana i pristupa iznutra.

Ipak, možda je najveći nedostatak onaj skromnosti određenih autora pri donošenju velikih zaključaka o religiji na temelju empirijskih istraživanja. Unatoč svim navedenim nedostatcima, brojni autori ne vide problematičnim donositi epistemološke i metafizičke zaključke o ljudskoj religioznosti na temelju uvida kognitivne znanosti o religiji. Koliko je to problematično i upitno, vidjeli smo u zadnja dva poglavlja.

Ako se u budućnosti potrudimo prevladati navedene poteškoće, možemo očekivati kako će nas kognitivna znanost o religiji nastaviti oduševljavati novim uvidima o religioznim vjerovanjima usidrenima u ljudskom umu. No, samo zato što je brod usidren, ne znači kako ovisi samo o sidrištu, jer on ima svoga kapetana i mornare, kao i kalafata… a gdje su još morsko dno, more, otoci, te sunce i nebo iznad svega… Sidrište tako ne objašnjava brod, kao i što spoznaje o umu ne pružaju konačno objašnjenje ljudske religioznosti.