Zašto vjerujemo u Boga?

ZAŠTO VJERUJEMO U BOGA?

Filozofski temelji kognitivne znanosti o religiji

TEOLOŠKI RADOVI

SVEZAK 94 ZAŠTO VJERUJEMO U BOGA?

Zašto vjerujemo u Boga?

Filozofski temelji kognitivne znanosti o religiji

Recenzenti: prof. dr. sc. Aleksandra Golubović doc. dr. sc. Josip Bošnjaković

Lektura i korektura: Petra Zoranović

Grafičko uređenje: Christian T. Belinc

Oprema: Tihomir Turčinović

Ilustracije: Ruđer Horvat

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14

Za nakladnika: Stjepan Brebrić

Tisak: Denona d. o. o., Zagreb

Naklada: 500

ISBN 978-953-11-1751-7

Tiskano u siječnju 2023.

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001159565.

Mojim zvijezdama, Ruđeru i Stošiji, da ih nebeskim prostranstvom uvijek vodi ono ’zašto’.

U BUDUĆNOST

UVOD

Postoji očigledni, ali često zaboravljeni problem s ljudskim umom: za znatiželjne oči – on je neproziran. Dojma smo kako na temelju vlastitih promišljanja, želja, ponašanja, emocija… shvaćamo druge ljude i njihov um. No, onda nas oni, ipak, redovito iznenade.

Za čovječanstvo ključni i veličanstveni procesi uma odvijaju se iza zatvorenih vrata. Uz pomoć mašte, pamćenja, logike i brojnih drugih sposobnosti, um omogućuje čovjeku razvoj kritičkog mišljenja i donošenje sudova, akumulaciju znanja, ovladavanje prirodom i razvoj svoje druge prirode – kulture. Skupi evolucijski ulog u mozak i um isplatio nam se. Povijesni pregled filozofskih i teoloških ideja o čovjeku također nam pokazuju kako su um i volja redovito zauzimali središnju poziciju.1

Pa ipak, kako se, po kojim pravilima i zašto to sve odvija u umu, nije odgonetnuto. Do prije samo nekoliko desetljeća sve ono što se odvijalo u lubanji, činilo se nedodirljivim i nije se diralo. Danas znanstvenici iz različitih disciplina hrabro i samouvjereno jurišaju na neosvojeni dvorac, pokušavajući naslutiti što se odvija u brojnim dvoranama i sobama, a posebno u podrumu te građevine.

Shvatljiva je ta gorljiva želja prema razumijevanju uma i njegovih funkcija; odnosa s mozgom, tijelom, okolinom, nadnaravnim; prepoznavanje njegovih izvora spoznaje, kao i dosega te iste sposobnosti. Na krilima te želje, tijekom posljednjih nekoliko desetljeća izrodila se disciplina koja je um postavila u središte svih svojih nastojanja. Bez imalo srama nagovijestila je kako ima alate u rukama uz pomoć kojih može shvatiti kako um funkcionira. Riječ je o kognitivnoj znanosti. Upravo na krilima njezina proboja čitamo osokoljene tvrdnje kako smo o umu u posljednjih pola stoljeća naučili više nego u cijeloj povijesti.2

1 Usp. I. Šestak, »Shvaćanje čovjeka u povijesti filozofije (1. dio). Od starogrčke do renesansne slike čovjeka«, 283–303; Usp. I. Šestak, »Shvaćanje čovjeka u povijesti filozofije (II. dio). Od racionalizma do postmoderne«, 3–29.

2 Usp. J. Friedenberg, G. Silverman, M. J. Spivey, Cognitive Science. An Introduction to the Study of Mind, 1.

Osim što je uzburkala mirno more brojnih disciplina, prekinula je i bonacu religijskih studija. Može li ova novopečena disciplina ponuditi objašnjenje nastanka jednog od prvih i temeljnih ljudskih ponašanja –ljudske religioznosti? Može li kognitivna znanost objasniti zašto vjerujemo u Boga? Mnogi istraživači smatraju kako mogu, a neki kako čak mogu ponuditi i konačno, potpuno naturalizirano objašnjenje religije i ljudske religioznosti. Područje se zove kognitivna znanost o religiji (the cognitive science of religion), te je prepoznato kao jedno od najbrže rastućih disciplina na temu religije. U vlastitome standardnome modelu promatra religioznost kao nusproizvod evolutivnog razvoja kognitivne strukture ljudske vrste. Drugim riječima, um potiče ljudsku naklonjenost razvijanju religioznosti. Ljudska religioznost nerazdruživo je navezana na um i ograničena njegovim sposobnostima. Zašto vjerujemo u božanstva određenih karakteristika, zašto su religiozni obredi oblikovani upravo kako su oblikovani, zašto u rituale ulažemo skupe i visoke uloge, zašto vjerujemo u duše, u život poslije smrti… sve to i puno više uvjetovano je i oblikovano upravo sposobnostima i ograničenjima našeg uma. Je li stoga, u konačnici, Bog plod uma?

Nije riječ o potpuno novoj ideji na sceni povijesnih objašnjenja religije. No, velika je novost da se sada religija nastoji objasniti empirijskim istraživanjima. Na kojim sve teorijama i empirijskim dokazima gradi ova disciplina svoju uvjerljivost te na koji način ti isti dokazi mogu utjecati na filozofiju i teologiju, u središnjem je interesu ove knjige. S obzirom na nedostatak stručnog materijala na hrvatskom jeziku na ovu temu, knjiga nastoji čitatelju pružiti jedan široki ulaz u kognitivnu znanost o religiji. U prvom poglavlju stoga prikazujemo povijesni razvoj kognitivne znanosti uz glavne momente i ideje koji su oblikovali disciplinu. U drugom poglavlju prelazimo na kognitivnu znanost o religiji. Upoznajemo se s problematikom definiranja ključnih pojmova, specifičnostima discipline, te s ključnom tezom o prirodnosti religije. Ujedno se ukratko dotičemo i teorije evolucije, kao nezaobilaznog partnera ovih nastojanja. U trećem dijelu pobliže istražujemo psihološke temelje koje proučava kognitivna znanost o religiji, s prikazom nekoliko ključnih teorija za razvoj religioznosti. U četvrtom poglavlju ulazimo u konkretna empirijska istraživanja, kako bismo bolje shvatili na koji se način disciplina razvija. Nadamo se da time zadobivamo dovoljno

širok pogled kako bismo mogli pristupiti dvama zadnjim poglavljima. Naime, u njima raspravljamo o filozofskim argumentima koji se koriste upravo uvidima kognitivne znanosti o religiji. Pružaju li ti uvidi čvrsto tlo argumentima koji tvrde kako religiozna vjerovanja nisu pouzdana ili čak možda i onim argumentima koji nastoje dokazati kako Bog ne postoji? Ili pak potpuno suprotno, možda ti isti uvidi ukazuju kako su religiozna vjerovanja istinita, a ljudski um prirodno usmjeren prema postojećoj nadnaravnoj stvarnosti? U konačnici, kao dodatak donosimo poglavlje na temu rođenja ideje vječnosti u ljudskim umovima, koji je djelomično već prethodno bio objavljen.3

Ne bismo se iznenadili ako bi se društveno-humanistički orijentiranim istraživačima pokušaji objašnjenja religije iz evolucijskih, kognitivnih, neuroznanstvenih i sličnih polja mogli činiti iznenađujućim i pomalo neozbiljnim. Ipak, valja uzeti u obzir kako je samo do 2017. godine objavljeno više od 70 različitih naturalističkih objašnjenja religije.4 Religija i ljudska religioznost iznimno su kompleksni fenomeni, te stoga znanstveno istraživanje religije »obuhvaća pluralnu i bogatu panoramu različitih modela i programa koji se međusobno natječu u ponudi zadovoljavajućih teorija i objašnjenja o podrijetlu, razvoju i trenutačnoj dinamici religioznih umova i ponašanja«5.

3 Dio uvoda i prvog potpoglavlja ovog dodatka prethodno su objavljeni u: S. Horvat, »Rođenje ideje vječnosti u Zapadnom duhu«, 34–40.

4 Usp. L. Oviedo, »Recent scientific explanations of religious beliefs: A systematic account«, 289–317.

5 L. Oviedo, »The Scientific Study of Religion«.

Zaključak s pogledom u budućnost

ZAKLJUČAK S POGLEDOM U BUDUĆNOST

Napočetku smo ere otključavanja ljudskog uma. Religioznost i religija svakako su navezane na um. U određenom stupnju um oblikuje i ograničava ljudsku religioznost, kao i sve ostale ljudske sposobnosti. Ujedno i način kako shvaćamo um (odvojen i neovisan o tijelu, čvrsto navezan na tijelo, proizvod tijela ili segment nadnaravnog stvaranja duše) zasigurno ima posljedice za način kako shvaćamo sami sebe, svoje tijelo i dušu. Prema Luhrmann, način na koji ljudi shvaćaju um, utječe i na način kako je odnos s nadnaravnim potaknut.375

Kognitivna je znanost disciplina koja pokušava empirijski odgonetnuti oku nevidljive tajne uma. Kognitivna znanost o religiji odgonetava dio koji se odnosi na religiju i ljudsku religioznost. Istraživanja određenih fenomena uma već su postigla zavidne rezultate (na primjer, na temu jezika, pamćenja…), dok se razumijevanje određenih fenomena tek razvija. U ove zadnje svakako pripada i ljudska religioznost, unatoč svim spoznajama, a dio kojih smo kroz knjigu promatrali. Uvidjeli smo kako i te sigurne spoznaje potrebuju daljnje brušenje (na primjer, HADD), jer replikacija empirijskih rezultata nije ponovila rezultate, što onda izravno utječe i na filozofske zaključke donesene nakon početnih studija.

Zahvaljujući razvoju razumijevanja kompleksnosti biologije ljudskog bića, njegove uronjenosti u kulturu, u odnose s drugim ljudima i s nadnaravnim, otkrivaju se nedostatci empirijskih studija u okviru kognitivne znanosti o religiji. Na temelju prethodno izloženih spoznaja, nabrojit ćemo nekoliko, po nama, ključnih momenata.

Kao mlada disciplina, kognitivna znanost o religiji može znatno profitirati snažnijim uključivanjem dostupnih disciplina, i u svrhu oplemenjivanja vlastitih spoznaja i u svrhu konkretne primjene tih istih spoznaja. Prije svega, mislimo na područja neuroznanosti, umjetne inteligencije

375 Usp. T. Luhrmann, How God Becomes Real: Kindling the Presence of Invisible Others, 80 i dalje.

Zašto vjerujemo u Boga?

i edukacije. Na primjer, nedostatak empirijskih studija religioznosti na temelju uvida kognitivne neuroznanosti, koja je ostvarila fenomenalne i opsežne projekte proučavanja strukture i aktivnosti mozga u kontekstu istraživanja kognitivnih sposobnosti, i to neinvazivnim te sigurnim postupcima neurosnimanja. Kad je riječ o umjetnoj inteligenciji, očit je nedostatak pokušaja umjetnog simuliranja (in silico) mehanizama povezanih s razvojem religioznih vjerovanja uz pomoć umjetnih neuronskih mreža. Na području edukacije također se otvara prostor kreiranja boljih kurikuluma religiozne edukacije na temelju spoznaja kognitivne znanosti.

Sljedeći je nedostatak nedovoljno jasno i nedovoljno inkluzivno definiranje temeljnih pojmova istraživanja. Prije svega, tu mislimo na pojam religije i religioznosti. Međutim, vidjeli smo kako je i pojam moralnosti sporan. S tim je povezano i nedovoljno uključivanje prepoznatih središnjih odlika ljudske religioznosti, kao što su smisao, emocije, vrijednosti, koje kao da su zanemarene u znanstvenim istraživanjima.376 Kao temeljni znanstveni način pristupa kompleksnim poljima istraživanja, redukcija je iznjedrila nepregledna otkrića i uspjehe. Ipak, valja upozoriti na nedovoljno razumijevanje problematike lomljenja religioznog fenomena na pojedine komadiće u svrhu operacionalizacije. Naime, nisu nam dovoljno poznate posljedice kada se ti isti komadići pokušavaju zalijepiti kako bi se zadobio pogled na cjelokupni fenomen. Na primjer, kada se utjecaj religije na prosocijalnost mjeri uz pomoć studija koje istražuju kako pojedinci postupaju u slučaju novca, vlastite zarade i obzira prema zaradi druge nepoznate osobe.

Nadalje, kako se istraživanja i teorije pretežno oslanjaju na teoriju dualnog procesa mišljenja, naglasak je ponajprije stavljen na intuitivne, automatske, prirodne spoznaje u formiranju religioznih vjerovanja.377

Rezultat je sporedna uloga svjesnih, promišljenih religioznih momenata u empirijskim studijama. Svjesne odluke također su bitan moment živ-

376 Usp. L. Oviedo, »Explanatory Limits in the Cognitive Science of Religion: Theoretical Matrix and Evidence Levels«, 15–34, ovdje 18.

377 Za više o ovoj temi, vidi u: Usp. O.–P. Vainio, »What Does Theology Have to Do With Religion?: Dual-process Accounts, Cognitive Science of Religion and a Curious Blind Spot in Contemporary Theorizing«, 106–112.

Zaključak s pogledom u budućnost

ljene vjere. Nedostatak je to koji nam se posebno očitovao u filozofskoj argumentaciji.

Kao i u psihologiji, studije u kognitivnoj znanosti o religiji ne obuhvaćaju dovoljno široko, te se zbog toga pretežno usmjerene na zapadnjačke kulture i religije (WEIRD). Ako se pokušavaju razumjeti kognitivni mehanizmi za koje se pretpostavlja kako su u pozadini religioznih vjerovanja te su standardni dio ljudskoga kognitivnog sklopa, onda su nužne studije koje obuhvaćaju različite kulture. Vidjeli smo kako ova ideja polako zadobiva svoj momentum, te ujedno ostvaruje zanimljive rezultate. Na primjer, kako kultura ipak utječe na dinamiku razvoja teorije uma kod djece (različita kultura, različita dinamika).

Prednosti provođenja studija izvan laboratorija, u realnom okruženju, novi je naglasak. Takve studije prihvaćaju okruženje (prostor, povezanost s drugim subjektima, kultura) kao bitan čimbenik religioznog iskustva. To ujedno pridonosi sveobuhvatnijem filozofskom razumijevanju ljudskog uma i njegove ovisnosti o raznim čimbenicima (6E), ne zadovoljavajući se sigurnom i čvrstom, ali ipak odveć uskom lubanjom kao jedinom okviru istraživanja. Također, takve studije omogućuju bilježenje rezultata dok se odvijaju, za razliku od studija koje se temelje na prisjećanju i odvijaju u reduciranom okruženju (laboratorij).

Kako se perspektiva shvaćanja uma proširuje, nužno je pozorno praćenje i preoblikovanje spoznaja u skladu s dinamikom novih uvida na području teorije evolucije, a posebno evolucije kulture. Shvaćanje sve većeg stupnja kompleksnosti teorije evolucije izravno utječe na razumijevanje evolucije ljudskog uma.

Bitni je moment za buduće studije permanentno praćenje društvenih razvoja koji utječu na oblikovanje vjerovanja, pa i kod najmlađih, što će možda postupno prouzročiti i promjene u razvoju i djelovanju mehanizama koji su u dosadašnjoj evolutivnoj povijesti čovjeka doprinosili razvoju religioznih vjerovanja.

Vrijedi napomenuti kako proučavanje religioznog fenomena od vani prema unutra, isključivo u perspektivi funkcionalnosti378, ne donosi

378 Usp. S. Horvat, P. Roszak, »Is Religion Only Utilitarian? Evolutionary Cognitive Science of Religion Through a Thomistic Lens«, 475–489.

Zašto vjerujemo u Boga?

potpune rezultate. Naime, rijetko smo se u ovim istraživanjima susreli s temeljnim momentom religioznosti svakoga ljudskog bića. Unatoč njegovoj biološkoj i kulturološkoj uvjetovanosti, odnos s božanskim u srži je svakoga religioznog momenta. Riječ je o snažnome subjektivnom iskustvu iz perspektive prvog lica u kojem i iz kojega se oblikuju sva daljnja ufanja ljudskog bića. Kako razumjeti religije i religioznost bez tog momenta?

Možda se možemo usuditi reći kako nam budućnost istraživanja ljudske religioznosti donosi dugo očekivanu sintezu pristupa izvana i pristupa iznutra.

Ipak, možda je najveći nedostatak onaj skromnosti određenih autora pri donošenju velikih zaključaka o religiji na temelju empirijskih istraživanja. Unatoč svim navedenim nedostatcima, brojni autori ne vide problematičnim donositi epistemološke i metafizičke zaključke o ljudskoj religioznosti na temelju uvida kognitivne znanosti o religiji. Koliko je to problematično i upitno, vidjeli smo u zadnja dva poglavlja.

Ako se u budućnosti potrudimo prevladati navedene poteškoće, možemo očekivati kako će nas kognitivna znanost o religiji nastaviti oduševljavati novim uvidima o religioznim vjerovanjima usidrenima u ljudskom umu. No, samo zato što je brod usidren, ne znači kako ovisi samo o sidrištu, jer on ima svoga kapetana i mornare, kao i kalafata… a gdje su još morsko dno, more, otoci, te sunce i nebo iznad svega… Sidrište tako ne objašnjava brod, kao i što spoznaje o umu ne pružaju konačno objašnjenje ljudske religioznosti.

Djelo obiluje izvrsnim tumačenjima, popraćeno je nizom primjera, eksperimenata i sl. tako da ga i šire zainteresirana publika može s lakoćom čitati. Riječ je o jako dobroj ravnoteži između stručnosti i znanstvene »ugođenosti« u kojoj se vrlo kompleksne teze i sadržaji prikazuju iznimno jasno i razumljivo. Primarno je namijenjeno stručnjacima iz ovog područja (različitih disciplina kognitivne znanosti), ali još važnije – filozofima, koji su time dobili novu mogućnost ispitivanja, tj. propitivanja i dokazivanja Boga, Božje opstojnosti. prof. dr. sc. Aleksandra Golubović

S obzirom na razumijevanje vjerovanja u Boga, te filozofskih temelja kognitivne znanosti o religiji, držim ovo djelo velikim doprinosom interdisciplinarnom razumijevanju navedene teme. Ne nudeći jednostavne odgovore, nego obogaćujuća promišljanja, knjiga oplemenjuje čitatelja različitim perspektivama koje otvaraju nove horizonte u promišljanju, te se stoga preporučuje svim znanstvenicima, studentima i građanima kojima vjerovanje u Boga jest važna tema u životu, bilo da je riječ o ateistima ili o vjernicima, jer će zasigurno dati nove, znanošću utemeljene uvide.

Filozof Saša Horvat docent je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Područja njegova interesa su neurofilozofija, kognitivna znanost o religiji i filozofija religija. Na temu interdisciplinarnog istraživanja religije i religioznosti vodio je više međunarodnih znanstvenih projekata, uredio nekoliko znanstvenih zbornika, objavio znanstvene članke, sudjelovao na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim konferencijama te se dodatno obrazovao na institucijama u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Američkim Državama. Saša Horvat je jedan od inicijatora i predsjednik Organizacijskog odbora međunarodne znanstvene interdisciplinarne konferencije

Cijena: 23,00 €

ISBN 978-953-11-1751-7

doc. dr. sc. Josip Bošnjaković

»Riječki znanstveni mostovi«.